Linda Jarosch Anselm Grün
ŽIVI ŠTO JESI
Biblijski ženski likovi kao arhetipi
5. izdanje
Kršćanska sadašnjost Zagreb, 2025.
Naslov izvornika:
Linda Jarosch / Anselm Grün, Königin und wilde Frau. Lebe, was du bist! © 2004 by Vier-Türme GmbH Verlag, Münsterschwarzach Abtei, Germany www. vier-tuerme-verlag.de Izdavačka prava ugovorena posredstvom AVA International GmbH www.ava-international.de © za hrvatsko izdanje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, 2006.
UVOD
P. Anselm Grün
Osjeća li se koja žena kraljicom? I kolike bi sebe nazvale samosvjesnom? Kraljica i samosvjesna žena! Mnoge žene, doduše, osjećaju očaranost tim slikama, no malo koja si dopušta ove fasete svoje ženstvenosti. Ono što mnoge žene danas pokreće ponajprije je čežnja za slobodom i neovisnošću. U potrazi su za potencijalom skrivenim u sebi. Ne žele da ih određuje zvanje, niti očekivanja njihovih muževa i djece. Moderne žene žele živjeti vlastiti život. Žele otkriti za što su sposobne, ne definirajući se očekivanjima drugih, nego iz svoje vlastite snage. Istodobno često trpe što su neshvaćene i osjećaju se napuštenima na svom putu »dozrijevanja«.
Linda Jarosch
Na jednom Međunarodnom danu žena sudjelovalo je i nekoliko afričkih žena. One su istaknule kako pojedinačno nisu jake kao njemačke žene, ali ih zajedništvo osnažuje. No njihov je dojam da je većina žena u Njemačkoj nezadovoljna.
Doista, mnoge žene danas nastoje iskoraknuti iz svoje žrtvene uloge i samopodcjenjivanja, na što su se odgojem priučile, a što vodi nezadovoljstvu koje se čak i izvana primjećuje. No sada nešto očekuju od svoje ženstvenosti. Više ne okrivljuju samo muškarce za svoju bijedu. Izmiruju se s ranama koje im je život zadao i idu novim putem nutarnje slobode.
Budući da se poštuju i cijene u svojoj ženstvenosti, žene više ne dopuštaju da ih se podcjenjuje. Svjesne su vrijednosti svoje ženstvenosti, ona ih raduje te njihovu životu daje novu ležernost. Na taj način mnoge žene počinju živjeti svoj život. Kad se žene sastanu, mogu zajedno plakati, ili se mogu, što će činiti radije, smijati od srca. U tom se smijehu krije snaga. Žene osjećaju da mogu živjeti iz sebe samih, i nemaju više volje jadati se na one koji ih sprečavaju da doista žive.
Sedamdesetih se godina feministički pokret ponajprije borio za ravnopravnost žene. U toj je borbi bilo važno otkloniti stari obrazac uloge žene. No umjesto da se naglasi osobitost žene i njezina različitost, zaprijetila je opasnost od prilagođavanja žene muškarcu. Danas feministički pokret inzistira na traženju ženskih prava, ali i na isticanju ženine različitosti. S biološkog je gledišta razvoj žene tekao u smjeru suprotnom od razvoja muškarca. Upravo se u toj različitosti muškarca i žene nalazi poseban potencijal. Pritom se ženu ne želi odrediti nekom slikom.
Polazeći od biologije i psihologije razvoja, Norbert Bischof i njegova žena Doris Bischof-Köhler, oboje profesori na Sveučilištu u Zürichu, zaključili su da su žene
od davnine u odnosu na seksualnost, razmnožavanje, odgoj djece i nabavljanje hrane razvile drukčije načine ponašanja od muškaraca. A ono što je biologija upisala u naše biće ne da se jednostavno izbrisati.
Sociološka tvrdnja da je različitost muškarca i žene uvjetovana samo odgojem, ne odgovara. Na primjer, već su u djetinjstvu prisutne razlike u stavu spolova prema uspjehu i neuspjehu: »Dječaci su uglavnom skloni uspjeh shvatiti kao rezultat vlastite kompetencije, a neuspjeh, naprotiv, kao nepriliku uzrokovanu vanjskim okolnostima. Djevojčice su sklone za neuspjeh okriviti sebe, dok uspjeh ne doživljavaju kao rezultat vlastite sposobnosti nego »sreće« (Bischof, str. 113). Prema Bischofu, jednaki oblik ponašanja muškaraca i žena prije dovodi do zapostavljenosti žena, jer se ostvarenje još uvijek definira prema mjerilima muškaraca. »Naprotiv, stvarna se ravnopravnost postiže samo ako čovjek ozbiljno poštuje razlike i ako se u socijalizaciji posve ciljano vodi računa o jakim i slabim stranama svakog spola« (Bischof, str. 115).
Izjednačavanje, naprotiv, vodi dosadi. Razlika između muškarca i žene rađa napetost koja oboma dariva njihovu iskonsku energiju i obostrano ih nadahnjuje. Njihova različitost znači puninu i bogatstvo i temeljna je pretpostavka za žive odnose. Danas ženama nije potrebno da se ponašaju na isti način kao muškarci. Njima je, naprotiv, potrebna hrabrost da prihvate same sebe. I ne trebaju svoja mjerila vrijednosti uobličavati prema muškom idealu, nego otkriti svoj vlastiti identitet. Trebaju uzdići vri-
jednost svojega vlastitoga, tipično ženskog stila. Tek tada žene imaju iste izglede za uspjeh kao i muškarci.
U knjizi »Kämpfen und Lieben« (Boriti se i ljubiti, KS, Zagreb, 2005.), analognom djelu za muškarce, povezali smo 18 arhetipskih slika s biblijskim likovima muškaraca. Većina arhetipa primjerena je kako za muškarce tako i za žene, i onda kad ih žene životom drukčije ostvaruju. I u ovoj se knjizi zato želimo pozvati na ženske arhetipske slike i povezati ih s jednim likom biblijske žene. No ne istražujemo biblijska mjesta i njihove pozadine, nego razvijamo arhetipske slike, koje otkrivamo u biblijskom liku.
Danas se često visoko stiliziraju negativne slike o ženi. Veliča se »glupa ženska osoba«, koja bolje živi. Furija (svadljiva žena) prikazuje se kao uzor. Neke se žene nazivaju modernim vješticama i ponosne su na taj naziv. Čak se odjednom na prostitutku gleda pozitivno, kao na uzor oslobođenosti od svih društvenih normi. S obzirom na tu krivotvorinu arhetipskih slika, želimo ih postaviti na pravo mjesto, i to polazeći od ženskih biblijskih likova. Arhetipske slike također imaju pročišćavajuću snagu. Na taj se način u negativnim slikama, koje mediji danas prikazuju kao uzore, uvijek krije i nešto istine. No, potrebno je čišćenje arhetipom kako bi se uočilo stvarno značenje i snaga slika.
Jednom je neka grčka autorica opisala sedam arhetipskih slika žene: ženu koja ljubi, ženu majku, svećenicu, umjetnicu, ženu borca, kraljicu i samouvjerenu ženu. Na sličan način izabrali smo 14 arhetipova i pozvali se na likove žena iz Bibli-
je. Broj 14 oduvijek je iscjeliteljski broj. Babilonci su imali 14 bogova pomagača. I u kršćanstvu je postojalo 14 pomagača u nevolji. Isto tako, 14 je ženski broj. On označuje polovicu mjesečnog ciklusa, što je važno za svaku ženu. Vjerujemo da u ovih 14 slika dolazi do izražaja biće žene i potencijal koji se u njoj krije.
Dakle, ovih 14 slika, koje su pred vama, trebaju pomoći ženama da otkriju vlastito biće i žive iz nutarnjeg bogatstva svoje ženstvenosti. Nadalje, slike trebaju ženama pokazati put izlječenja rana, koje su im zadale krive slike o ženi, i pomoći im da dođu do vlastite punine i postignu »ozdravljenje«.
U ovim slikama najbolje dolaze do izražaja temeljne osobine koje ženu održavaju živom. Zajedno stvaraju energiju.
Kad žena u sebi probudi samosvjesnu ženu i kraljicu, tada će snagom ispuniti i sve druge slike, bilo sliku žene majke, koja je feminističkom pokretu zadavala tako velike poteškoće, ili sliku žene koja ljubi, umjetnice ili proročice.
Nekima se naslov ove knjige može činiti izazovnim. Drugi ga mogu odbaciti kao pomodni hir. Mi pak vjerujemo da upravo opisane slike dovode žene do njihova vlastitog bića i u dodir s potencijalom koji spreman leži u njihovoj duši. Želimo da vi, drage čitateljice, dobijete novu želju za životom i ženstvenošću. Još nešto o postanku ove knjige: ona je plod kako iz mnogih međusobnih razgovora nas autora, tako i zapisa i tekstova koji su nastali na različitim tečajevima za žene i iz iskustva koja su nam one prenijele. Ona je rezultat brojnih razgovora i rasprava na zajedničku nam temu, koji su urodili isto-
vjetnim mišljenjem, što je vidljivo u knjizi, a razlike su prisutne samo u stilu pisanja. Već vanjski oblik teksta odražava razgovor koji smo vodili tijekom godinu dana. Našim čitateljicama preporučujemo da knjigu čitaju po poglavljima, razmišljaju i meditiraju o slikama pojedinačno.
Nipošto ne treba misliti kako su ponuđene ideje jedino moguće stajalište. Svaka žena treba razviti osobno razumijevanje svoje osobnosti. Naša knjiga želi ohrabriti žene kako bi razgovarale s drugim ženama i muškarcima i kako bi u razgovoru otkrile što je njihov najdublji identitet. Također ih želimo potaknuti da razviju vlastite sposobnosti i mogućnosti te da budu zahvalne za jedinstveni način kojim svaka žena živi svoju ženstvenost.
Linda Jarosch i p. Anselm Grün Münsterschwarzach, lipanj 2004.
DEBORA SUTKINJA
Arhetipska slika sutkinje dovodi žene u dodir sa svojom sposobnošću razlikovanja dobra od zla, pravednoga od nepravednoga. Sutkinja uređuje odnose kako bi svima podjednako odgovaralo. Ono što je postalo neskladno, ona čini ispravnim. Sutkinja uspravlja prignute. I ona sama je uspravna, a isto tako kroči kroz život. Intuitivno odlučuje što čovjeku pomaže, a što mu šteti.
Slika sutkinje otkriva ženinu snagu, koja je danas često previđena. Iako je u sudačkoj službi više muškaraca, suđenje je bitna ženina sposobnost.
U Starome je zavjetu opisan arhetip sutkinje u Deborinu liku. Njezina je povijest vezana uz podrijetlo izraelskog naroda. Ubrzo nakon slavnog izlaska iz Egipta i utaborenja u Obećanoj zemlji, Izrael je doživio trpku stvarnost stalnih razračunavanja s neprijateljima i nije mu uspjelo osvojiti plodnu izraelsku ravnicu. Tu su vladali Kanaanci, a jaki narod Filistejaca osvojio je mnoge
gradove u toj ravnici. Izraela, koji se u gorju zadovoljavao oskudnim tlom, uvijek su iznova tlačili Filistejci i Kanaanci. S vremena na vrijeme pozivao je Bog junake iz naroda koji su Izraelu donosili mir i blagostanje. Oni su bili i suci. Ljudi iz sveg Izraela dolazili su k njima kako bi im pomogli u rješavanju njihovih pravnih problema. Po pravilu se u Izraelu izricao sud na vratima zavičajnog mjesta – pred zborom starješina (usp. Ohler, str. 90). No postojala je i nadmjesna pravna pomoć. Riječ je o sucima koji su u Izraelu stekli poseban ugled i kojima su ljudi odlazili po pravnu pomoć.
Jedna od nadmjesnih sutkinja bila je Debora. Bila je upućena u pravna pitanja. U Izraelu je bilo mnogo žena kojima se odlazilo po savjet ili rješenje pravnih pitanja. Tako je primjerice jedna mudra žena spasila grad Abel od vojske vojskovođe Joaba (2 Sam 20,16).
U Samuelovoj knjizi (2 Sam 14,17) opisuje se kako je Joab iz Tekoa tražio pomoć od jedne mudre žene. Ona »opisuje sudačku službu obrascem: ‘kao Božji anđeo koji sluša dobro i zlo’ (2 Sam 14,17)« (Ohler, str. 91). O
Debori piše: »U to vrijeme Izraelu je sudila proročica Debora, žena Lapidotova. Živjela je pod Deborinom palmom između Rame i Betela u Efrajimovoj gori i k njoj su dolazili Izraelci da presuđuje u njihovim sporovima« (Suci 4,4).
Debori su dolazili muževi i žene, jer su vjerovali da pravo govori, da umije proniknuti u svaku ljudsku tajnu. Sutkinja je žena koja umije razlikovati ispravno od neispravnoga, stvarnost od puke predodžbe, istinu od
laži, pravdu od nepravde, koja zna što je za čovjeka pravo. Deboru se veliča kao majku Izraela (Suci 5,7). Žena koja proniče, koja umije razlikovati pravdu od nepravde, poput majke je kojoj se čovjek uvijek može obratiti. Zrači sigurnošću i mirom.
Deborina se zadaća nije ograničavala samo na izricanje pravde. Ona poziva Baraka da s 10 000 ljudi pođe na Siseru i njegovih 900 bojnih kola. Barak odgovora da će poći u borbu ako s njim pođe i ona. Debora je spremna. Izvana gledano, prilično se beznadnim čini pohod slabo naoružanih izraelskih seljaka na 900 bojnih kola. Bojna su kola bila znak jake i naoružane vojske. No Izraelcima u pomoć dolazi jaki pljusak i prisiljava Siserova bojna kola na povlačenje. Sisera bježi pješice i skriva se u šatoru Jaele, žene Hebera Kenijca. Ona mu daje da pije mlijeko. Kad je zaspao, zabila mu je klin kroza sljepoočnice. Jedna žena izvojevala je istinsku pobjedu. Jaela je junakinja ove borbe, ne Debora ili Barak. Ipak je Debora zapjevala pjesmu o ovoj bitci i protumačila ono što se zapravo dogodilo: »Tuđe bogove sebi izabraše, i zato im rat stade pred vrata. Za pet gradova ne bi nijednog štita! Nijednog kralja za četrdeset tisuća u Izraelu!« (Suci 5,8). Debora pjeva sebi samoj: »Probudi se, Deboro, ustani! Ustani, pjesmu zapjevaj!« (Suci 5,12). Završava svoju pjesmu hvalom upućenom Jahvi koji uništava svoje neprijatelje: »Tako neka ginu, Jahve, svi neprijatelji tvoji! A oni koji te ljube nek budu kao sunce kada se diže u svojemu sjaju!« (Suci 5,31).
Debora, dakle, nije samo sutkinja nego i ona koja predvodi vojsku, koja preuzima zadaću vođenja u Izraelu. Nije izabrana za vođu. Naprotiv, laća se vođenja onda kad je narod u nevolji i kad nitko nije spreman ispaštati zbog tuđeg prekršaja. Čak se vojskovođa Barak boji predvoditi vojsku protiv neprijatelja. Oslanja se na ženu.
Očito mu Debora daje sigurnost i snagu koje njemu samom nedostaju.
Danas u društvu i Crkvi mnoge žene preuzimaju odgovornost za politiku i gospodarstvo. Na tečaju za rukovoditelje često me pitaju upravljaju li žene drukčije od muškaraca. Mislim da žene uistinu rukovode na drukčiji način. Pitanje nije tko umije bolje voditi, muškarac ili žena. Točnije rečeno, žene i muškarci upravljaju na sebi svojstven način. Za muškarca je u vođenju najvažniji postavljeni cilj. Želi postići dobar rezultat. Rukovodeći on želi ostvariti određeni cilj. Sva sredstva rukovođenja u konačnici imaju samo jednu svrhu: ostvariti rezultat koji je sebi postavio za cilj ili koji mu je nadređeni naložio. Žena upravlja drukčije. Njoj su najvažniji odnosi. Želi da odnosi budu ispravni. Ona je uvjerena da tek tada čovjek može težiti za dobrim rezultatom i postići ga. Ženi je stalo do zdrave poduzetničke kulture u kojoj se ne postiže uspjeh, nego se razvija. Kad promatramo Deborin način rukovođenja, postaje jasno sljedeće: Debora potiče. Nije htjela više jadikovati zbog loših prilika. Imala je hrabrosti uhvatiti se u koštac s uzrokom nesreće. Ide naprijed. Istodobno muškarcu koji je prati proriče da pobjednička slava
neće pripasti njemu, nego ženi koja će lukavstvom uništiti Siseru.
Žena koja dobro upravlja izbjegava svaku borbu za vlast. Ona se ne bori samo snagom nego i lukavstvom. Lukavstvo dolazi izvorno od njem. leisten (voditi) i povezano je sa znanjem. Ovo se znanje – s tim nas upoznaje Duden (njemački lingvist) – odnosilo na tehnike lova i borbe, na magične tehnike i obrtnička umijeća. Kad se žena bori lukavstvom, znači da proniče samu bît, pronicavošću otkriva rješenje nekog problema. Umije se suočiti. Ali se njezina zadaća vođenja ne iscrpljuje u suočenju. Stvarnu pobjedu postiže mudrošću i lukavstvom, svojim nutarnjim osjećajem za ono što je moguće. Debora daje znak za početak borbe. Poznaje pravi trenutak. Osjeća kad ima smisla djelovati, a kad je bolje čekati. Ona se ne bori grubo i silovito, nego koristeći vanjske okolnosti. Njezino vodstvo nije prožeto zgrčenim naporom i ratobornošću, nego intuicijom i razboritošću, maštom i osjećajem za pravi trenutak.
Ono što se pripovijeda u Deborinoj povijesti danas je umnogome prisutno. Žena nije vodeća sila samo kad vodi tvrtku, kad postane gradonačelnica ili ministrica. Mnoge žene preuzimaju vodstvo u obitelji. Izvana je možda muškarac onaj koji, poput Baraka, predvodi trupe. Muškarac se često brine za prihode. Možda planira i gradnju kuće. No ono stvarno uobličuje žena. Obilježava ozračje kuće. Preuzima uređenje stana. Daje smjernice djeci i odgaja ih. Ipak, ona ne upravlja protiv muža nego zajedno s njim. Ne teži vladanju, nego uobličava-
nju stvarnosti. Stoga su i muškarci i žene jednako važni.
Poput Debore, žena umije spretno dodijeliti mužu zadatak u kojem ima svoju posebnu snagu.
Istraživanja su utvrdila da su žene, kad upravljaju u gospodarstvu, najuspješnije ako »su uza svoju karijeru uspjele razviti i svoje osobne društvene odnose, često u vlastitoj obitelji s djecom« (Bischof, str. 116). Žene koje su se u obitelji naučile odnositi s djecom i odgajati ih razvijaju sposobnost vodstva. Obje latinske riječi – voditi (ducere) i odgajati (educare) – imaju isti korijen. Odgajati znači izvesti biće na pravi put, dopustiti mu da postane ono što jest. Žene drukčije upravljaju od muškaraca. Ne teže za karijerizmom i uspjehom, nego za očitovanjem potreba, za unapređenjem i koordiniranjem sposobnosti svakog pojedinca, za ispravnim sagledanjem potreba pojedinca kako bi mogao upotrijebiti svoje darove. Neki se muškarci tuže na dominantnost svojih žena. No žena nije uvijek sama po sebi dominantna. Često muškarci svojim podložnim i neodlučnim ponašanjem izazovu u ženi dominantnu stranu. Većinom su muškarci ti koji su dopustili da ih majka odredi pa i u svojim ženama potiču držanje svoje majke. Svaka žena treba ravnopravnog partnera kako bi mogla dobro upravljati. Barak mora prijeći na Deborinu stranu. Da je ona za sobom morala povlačiti svoga muža, jer se on boji svakog napada, tada bi bila primorana preuzeti dominantnu ulogu. Stoga žena čini dobro kad ne dopušta mužu da je prisili na neku ulogu, nego vodi na svoj način, onako kako njoj odgovara. Deborina povijest poka-
zuje da ona izaziva Baraka. Ne vodi ga sa sobom nego mu zapovijeda da iziđe i povede vojsku. I tada zajedno s njim predvodi vojsku. I zajedno s njim pjeva pjesmu, koja se ipak samo pod njezinim imenom prenosi na nova pokoljenja. Ona slavi Gospodina stoga »što ratoborno rasuše kose borci izraelski, i dragovoljno krenu narod« (Suci 5,2). Sve je bilo u lošem stanju »dok ne ustade ti, Debora, dok ne ustade kao majka Izraelu« (Suci 5,7). Debora je žena koja je ustala. Preuzela je inicijativu. Ali čudo njezina umijeća vođenja sastojalo se u tome što su izraelski vođe konačno bili spremni ispuniti svoju zadaću predvodnika, što su muškarci imali hrabrosti valjano izvršiti svoju dužnost.
Debora je primjer kako se žene mogu odnositi prema muževljevu strahu. Zamijetila je muškarca u njegovu strahu, ali ga nije oslabila. Smije u njezinoj prisutnosti pokazati strah i neće se osramotiti. Već samo to gradi povjerenje. No Debora osjeća da on ne smije na tom ostati, već mora djelovati kako bi promijenio nastalu situaciju. Inače će drugi djelovati i time steći moć nad njime. Debora mu je predočila nevolju koja prisiljava na akciju. Izazvala ga je kako bi nadišao strah. Očigledno mu je vratila povjerenje da je mogao djelovati kao muškarac. Znala je da je njegov udes biti muškarac. Kad je, primjerice, naš otac u šezdesetoj godini života još jednom morao podnijeti tešku situaciju u svom poduzeću, naša se majka uzdigla iznad nemoći i rezignacije. Bodrila ga je i potakla da djeluje na svoju odgovornost. Ohrabrila ga je da ne posustane i ulila mu snagu kako bi prebrodio tu situaciju.
Naravno, muškarac ne može uvijek djelovati u svojoj punoj snazi. I on poznaje strah i rezignaciju kao i žena, što je potpuno ljudski. I on treba ljude koji ga uspravljaju i uvijek mu iznova pokazuju njegove jake strane. Ponekad žene doživljavaju muškarce kao slabiće u njihovu odnosu s pretpostavljenima ili u odnosu s njihovom majkom ili ocem. Oni se ne suprotstavljaju, nego dopuštaju drugima da budu jači. Ukoliko su muškarca dok je bio dijete roditelji zakinuli u ljubavi i s podcjenjivanjem reagirali na njegovu snagu, tada ga to iskustvo i kao odrasloga može spriječiti da se odvaži na suočavanje. Kad je o pretpostavljenima riječ, strepit će za svoje radno mjesto, a kad je o roditeljima riječ, bojat će se za njihovu naklonost. Žena s odmakom može razgovarati je li taj strah doista realan ili je rezultat iskustva koje ga je obilježilo. Može mu objasniti što njegov nerad može značiti za njega, za njegovu obitelj ili za druge u njegovu okružju. To mu drugo stajalište može pokazati negativne učinke njegove slabosti i izazvati ga da djeluje kao muškarac i promijeni situaciju.
Sutkinja Debora odlična je slika žene. Majke u obitelji stalno su u ulozi sutkinje. Kad se djeca svađaju, majka želi svoj djeci osigurati jednako pravo. Ne podupire ničije mišljenje, nego nastoji od djece saznati što se dogodilo. Ukoliko samo nasluti da se jednom djetetu dogodila nepravda, to će je učiniti jakom. Stavit će se na stranu slabijih kako bi im osigurala pravo. Ova sudačka sposobnost nema ništa s pravnim cjepidlačenjima koja danas, nažalost, često određuju pravo. Žena ima urođeni osjećaj za ono što je ispravno, što čovjeka opravdava. Ipak, sudačke sposobnosti ne posjeduje samo majka,
koja ih svakodnevno prakticira u odnosu s djecom. Ta je sposobnost utkana u ženino biće. I na sastancima na kojima se rješavaju konfliktne situacije žene često imaju osjećaj za ono što je ispravno. Imaju smisao za pravednost. Nije im do toga da imaju pravo, do pobjede ili poraza. Njima je stalo da se svima događa pravda, da svi dobiju ono na što imaju pravo i što trebaju. Ponekad se žene u takvim situacijama daju zaslijepiti argumentima muškaraca. No, trebaju se pouzdati u svoju sudačku sposobnost i reći ono što osjećaju, jer to često dovodi do svima prihvatljivog rješenja.
Sutkinja je uvijek treća osoba u slučaju koji se tiče dviju osoba ili dviju stranaka. Ali ona ne sudi i ne kaže da je nešto krivo ili pravo, spoznaje tko u određenoj situaciji više uzima pravo na život od drugog. Tko više uzima, taj se uzdiže iznad drugoga, ne cijeni ga, ne priznaje mu isto pravo na život. I upravo takve situacije zahtijevaju sutkinju u nama.
Kada na raspravama ili u privatnom krugu netko iznese svoje mišljenje o nekoj temi, a drugi ne prihvati izneseno mišljenje nego ga ocijeni pogrešnim, tada je sutkinja ta koja intervenira. Ona neće samo slušati, kao što čine mnogi ljudi, ona otvara usta. Ne dopušta da netko drugome oduzme pravo na njegovo osobno mišljenje. Ne osuđuje. Štoviše, ona usklađuje. Njezin temeljni osjećaj je poštivanje drugog, njegova prava na život. Sutkinja osjeća tko je slabiji i pomaže mu, stvara ravnotežu.
Žene sebe često doživljavaju kao one koje pravda zaobilazi. Ne mogu se izboriti za svoje potrebe. Isus je u prispodobi o udovici i bezbožnom sucu prikazao takvu
ženu (Lk 18). Neprijatelj je tlači i zato odlazi sucu. No sucu uopće ne pada na pamet zauzeti se za nju. Na taj je način žena upućena na samu sebe, bez lobija je i bez izgleda za uspjeh. Ali je uporna i uvijek iznova odlazi sucu sve dok se moćni sudac ne počne bojati da bi ga žena čak mogla istući (usp. Lk 18,5). Popušta joj i dosuđuje njezino pravo. Isus ovu hrabru udovicu uzima kao sliku molitelja i moliteljice. U molitvi iskusujemo pravo na život. Bog je taj koji bespravnoj ženi dosuđuje pravo. U molitvi žena iskusuje svoje nepovredivo dostojanstvo i unutarnji prostor u kojemu ima pravo na život, u kojemu je nitko ne može raniti. I kad se čini da nema nikakva izgleda, ona u molitvi razvija takvu snagu koja joj pomaže da nadraste samu sebe. Ne da se pokoriti. Osjeća u sebi prostor u kojemu Bog u njoj stanuje. Tamo je nepovrediva i neranjiva.
Žene osjećaju kako će slabiji dobiti svoje pravo. To su naučile u odnosu s djecom. Upravo to mogu iskoristiti i na vodećim položajima za dobrobit poduzeća i društva. Imaju razumijevanja za one koji propadaju kroz rupe socijalne mreže, koji su u društvu zakinuti zbog prava koje je na snazi i vladajućih mjerila. Zato je važno da žene u suvremenu politiku unesu svoje najsvojstvenije darove, da poput Debore budu dobre sutkinje. Tada im pripada hvala, kao Debori, koja je ustala u obranu siromašnih i koja se stoga u Bibliji hvali kao »majka Izraelu« (Suci 5,7).
ANSELM: Linda, što tebi osobno govori arhetip sutkinje?
LINDA: Osobno sutkinju shvaćam kao vrlo jaku stranu ženstvenosti. Ako žene žele jače izraziti snagu sutkinje, tada u mnogim situacijama moraju ustati i drugima pomoći kako bi došli do svojega životnog prava. Poštivanje drugoga, njegova prava na život, to je ono što sutkinja u sebi nosi kao temeljni stav. Upravo mi to najviše govori ova slika. U tom je stavu sutkinje izvor njezine pronicavosti i osjećaja za pravednost. Ako netko mišljenje drugoga smatra pogrešnim i misli da je samo njegovo ispravno, tada ne mogu drugo nego se oglasiti. Uvijek se pitam tko samo na osnovi tuđeg drukčijeg mišljenja i različitog osjećaja ima pravo prosuđivati što je ispravno, a što krivo, što je dobro, a što loše.
Druga osobina sutkinje, koju si ovdje spomenuo, jest njezina uloga rukovoditeljice. Vjerujem da s takvim stavom žive mnoge žene. Kad je situacija teška i drugi izbjegavaju nešto učiniti, u ženama se često budi neslućena snaga, kojom predvode druge i nešto pokreću. Upravo zbog te snage koju posjeduju žene doživljavam uvijek radosnima unatoč naporu koji ulažu.
ESTERA KRALJICA
Zbog arhetipa kraljice zablistaju oči mnogih žena. Žene čeznu za buđenjem kraljice u sebi. Dojadilo im je da im muškarci dodjeljuju neznatne uloge. Osjećaju da u njima živi kraljica. No često je skrivena. Mnoge se žene ne usude u sebi stvoriti prostor za kraljicu. Previše su određene ulogama koje im dodjeljuje društvo – ulogom domaćice, sluškinje, ljubazne prodavačice, pomagačice, žene koja voli. Radije ostaju u sjeni i skrivaju svoje istinsko dostojanstvo. Kraljica im, naprotiv, daje samostalnost, dostojanstvo i slobodu. Kraljica vlada i ne da se svladati. Ide uspravno i pokazuje se. Prihvaća sebe. U skladu je sa sobom. Zapovijeda i uređuje kraljevstvo u kojemu vlada.
Esterina knjiga govori o ženi za koju je primjeren arhetip kraljice. To je kraljica Estera. Estera je bila židovska djevojka koja je dovedena u palaču perzijskog kralja Ahasvera. Njezin otac bijaše umro. Dakle mogla se oslo-
niti jedino na samu sebe. Ali ju je njezin stric Mordokaj prihvatio kao kćer i brinuo se za nju. Doveo ju je u kraljevsku palaču.
»Djevojka je bila pristala i lijepa izgleda« (Estera 2,7). Došla je s drugim djevojkama u kraljevski harem. Njegovali su je 12 mjeseci svim ondašnjim kozmetičkim sredstvima. Svaku djevojku dovodili su na jednu noć u kraljevsku palaču. Samo onoj koja bi mu se svidjela kralj bi dopustio da dođe još jednom. Estera je poslušala savjet svog strica i prešutjela svoje židovsko podrijetlo. Borila se za sebe. Htjela je postati kraljica. Kad su je doveli kralju, odmah mu se svidjela. Stavio joj je kraljevski dijadem i zakraljio je. U njezinu je čast priredio veliku gozbu.
To se nije svidjelo kraljevskom službeniku Hamanu, drugom čovjeku u državi. On, koji nije mogao podnijeti Židova Mordokaja, izdao je zapovijed da mu se sve kraljevske sluge trebaju pokloniti. No Židov Morkodokaj se oglušio na njegovu zapovijed objasnivši da je on Židov. Tada je Haman naumio pogubiti sve Židove. Prisilio je kralja da objavi naredbu o uništenju svih židova. Mordokaj i Estera su se prestrašili i navukli na sebe kostrijet. Estera je molila: »Dođi u pomoć meni koja sam sama, kojoj nema druge pomoći do tebe« (Estera 4,17). Otišla je kralju bez poziva, ogriješivši se tim činom o zakon i riskirajući vlastiti život. No pronašla je milost u kralja i pozvala njega i Hamana na gozbu. Kralj ju je upitao što želi, no ona mu nije rekla tada, već ih je pozvala i sutradan na gozbu. Tad je zamolila kralja da ostavi nje-
SADRŽAJ
Debora – sutkinja 11
Estera – kraljica 23
Eva – majka 37
Hagara – napuštena žena koju štiti anđeo 53
Ana – mudra žena 65
Judita – žena-borac 73
Lidija – svećenica 85
Marija Magdalena – žena koja mnogo ljubi 93
Marija – žena koja preobražava 107
Marta i Marija – domaćica i umjetnica 119
Mirjam – proročica 127
Ruta – strankinja 135
Sara – žena koja se smije 143
Tamara – samosvjesna žena 155