Dr. Fran Barac by Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Biblioteka: Profesori Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Knjiga 2. Ivica Zvonar DR. FRAN BARAC 1872. – 1940. Izdavač: Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu Suizdavač: Kršćanska sadašnjost Za izdavače: Tonči Matulić i Stjepan Brebrić Urednik: Matija Berljak Recenzenti: Zlatko Matijević Franjo Šanjek Lektorica: Jasna Šego Korektor: Ivica Zvonar Grafičko oblikovanje: Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu Tisak i uvez: ISBN CIP

Dr. Fran Barac

KRATICE AJO

Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, Arhiv Jugoslavenskog odbora

AMC

Alma mater Croatica: glasnik Hrvatskog sveučilišnog društva u Zagrebu (Zagreb)

AKBF

Arhiv Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu

ARSZ

Arhiv Rektorata Sveučilišta u Zagrebu

Bogoslovska Smotra (Zagreb)

CCP

Croatica Christiana Periodica (Zagreb)

Croatia Sacra: Arkiv za crkvenu povijest Hrvata (Zagreb)

ČSP

Časopis za suvremenu povijest (Zagreb)

DAZ

Državni arhiv u Zagrebu

Država SHS Država Slovenaca, Hrvata i Srba GBS

Glasnik Biskupija bosanske i srijemske (Đakovo)

Glas Koncila (Zagreb)

Graničar

Graničar: izvanstranački tjednik (Nova Gradiška)

HAZU

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti

HBA

Hrvatska bogoslovska akademija

HBL

Hrvatski biografski leksikon

Hrvatska Država: glasilo za narodno ujedinjenje (Zagreb)

HDA

Hrvatski državni arhiv u Zagrebu

HDA-P

Hrvatski državni arhiv u Slavonskom Brodu – Odjel u Požegi

Hrvatska enciklopedija

HFSS

Hrvatska federalistička seljačka stranka

Hrvatski list (Zagreb)

Historijski pregled / Istoriski pregled (Zagreb; Beograd)

HPSS

Hrvatska pučka seljačka stranka

HPS

Hrvatska pučka stranka

Hrvatska riječ: glasilo Hrvatske zajednice (Split)

Hrvat

Hrvat: glavno glasilo Hrvatske zajednice (Zagreb)

HSS

Hrvatska seljačka stranka

HSt

Hrvatska Straža (Zagreb)

Hrvatska zajednica

HZb

Historijski zbornik (Zagreb)

Istorijski glasnik (Beograd)

Jutarnji list (Zagreb)

Jugoslavenski odbor

KBF

Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu

Katolički List (Zagreb)

Kraljevstvo / Kraljevina SHS Kraljevstvo / Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca KŠ

Kršćanska škola (Zagreb)

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, Zbirka rukopisa, Dnevnik Matka Laginje

Dr. Fran Barac

NAĐ

Nadbiskupijski arhiv u Đakovu, Ostavština mons. dr. Frana Barca

NAZ

Nadbiskupijski arhiv u Zagrebu

Novo doba: glasilo Hrvatske zajednice (Vukovar)

NDS

Nadbiskupski duhovni stol (Zagreb)

Nedjelja

Nedjelja: Tjednik za katolički rad, socijalni život i prosvjetu (Zagreb)

Novi list (Rijeka)

Narodna Obrana (Đakovo)

Novine

Novine (Zagreb)

Narodna Politika (Zagreb)

NV SHS

Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba

NVj

Nastavni vjesnik (Zagreb)

Obzor

Obzor (Zagreb)

Podravina

Podravina: časopis za multidisciplinarna istraživanja (Koprivnica)

Podravski zbornik (Koprivnica)

Radovi

Radovi (Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu)

RTČ

Riječki teološki časopis (Rijeka)

Srijem

Srijem: glasilo Hrvatske Zajednice (Vukovar)

Senjski zbornik: prilozi za geografiju, etnologiju, gospodarstvo, povijest i kulturu (Senj)

Tkalčić

Tkalčić: Godišnjak Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije (Zagreb)

Dr. Fran Barac

POPRATNA RIJEČ

njiga pod naslovom Dr. Fran Barac koju držite u rukama veliko nam je zadovoljstvo i pobuđuje u nama veliku zahvalnost. Zadovoljstvo zbog toga što je u relativno kratkom vremenu nastala, zahvaljujući otvorenosti i marljivosti njezinoga autora dr. sc. Ivice Zvonara, znanstvenoga savjetnika u Odsjeku za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. U relativno je kratkom vremenu obogatila fakultetski izdavački niz: Biblioteka profesora Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kao knjiga 2., imajući na umu da je knjiga 1. ugledala svjetlo dana u proljeće 2015. godine. Zbog toga dugujemo i veliku zahvalnost dr. sc. Ivici Zvonaru za spremnost i, štoviše, bezuvjetan odaziv na poziv da napiše znanstvenu monografiju o našemu pokojnom svećeniku i kanoniku, teologu, profesoru, dekanu, rektoru, političaru, odgojitelju i vjeroučitelju dr. Franu Barcu, rođenom u Šemovcima 26. kolovoza 1872., a umrlom u Zagrebu 20. rujna 1940. godine. Svakako treba spomenuti i naglasiti da je prof. dr. sc. Matija Berljak, naš umirovljeni profesor od 1. listopada 2015., ujedno autor monografije Dr. Josip Pazman, dakle knjige 1. u Biblioteci profesora Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, odigrao glavnu i presudnu ulogu u razgovorima s dr. sc. Ivicom Zvonarom oko pisanja znanstvene monografije o dr. Barcu. Vrijedno je spomena da je brzini i učinkovitosti pisanja ove knjige pogodovala okolnost što je naš autor već 2012. godine u izdanju Kršćanske sadašnjosti objavio znanstveno djelo pod naslovom Mons. Dr. Fran Barac (1872. - 1940.): život i djelo (367 str.). No to je ujedno u određenom smislu bila i otegotna okolnost, jer je trebalo napraviti odmak od prethodne knjige i donijeti nešto novo i neistraženo. U tom

smislu naš autor u Predgovoru ističe da se ova „monografija u određenoj mjeri može promatrati kao svojevrsno drugo izmijenjeno izdanje“ prethodnoga djela. U razgovoru s autorom, a kasnije i s izdavačem prve knjige, dogovoreno je da sadržajno težište drugoga izmijenjenog izdanja, a to je upravo ova knjiga, bude na školovanju, pedagoškom, stručnom, znanstvenom i publicističkom radu te na djelovanju dr. Barca na Fakultetu kao sveučilišnoga profesora, dekana, rektora, znanstvenika, urednika, pisca i publiciste. Zato je dr. sc. Zvonar marljivo prionuo dodatnim istraživanjima arhivske građe na našemu Fakultetu na temelju koje je detaljnije i opširnije osvijetlio prisutnost, rad i djelovanje dr. Barca na našemu Fakultetu, počevši od studentskih dana, to jest od ak. god. 1890./ 1891. do ak. god. 1893./1894. pa preko 1895. kada je položio prvi rigorosum do 1902. kada je položio drugi rigorosum i bio promoviran u doktora teologije našega Fakulteta te do 1907. godine kada je na Fakultetu obranio habilitacijski rad O modernoj katoličkoj apologetici. Nakon završenog teološkog studija 1894. i svećeničkoga ređenja 1895. godine do povratka na Fakultet u svojstvu nastavnika mladi je Fran Barac najviše vremena proveo u Požegi na službi gimnazijskoga vjeroučitelja, prefekta i odgojitelja, gdje je također ostavio duboke tragove, a početkom 20. stoljeća je tijekom nekoliko godina odlazio također na duže ili kraće boravke u inozemstvo u svrhu teološkoga usavršavanja. Iste 1907. godine kad je dr. Barac obranio habilitacijski rad, profesorski zbor predložio ga je da u svojstvu privatnoga docenta započne predavati apologetiku na Katedri osnovnoga bogoslovlja Fakulteta, a što se, nakon dobivenih dozvola, i dogodilo od mjeseca svibnja 1907. godine. Tada je započela plodna i bogata akademska, teološka, znanstvena, urednička i publicistička djelatnost dr. Barca na našem Fakultetu, ali i crkvena i javno-politička djelatnost izvan Fakulteta. Spomenuta je Barčeva djelatnost na Fakultetu potrajala sve do 1938. godine kada je umirovljen, a izvan njega do 1940. godine kada je umro.

Dr. Fran Barac

Svakako treba spomenuti da je dr. Barac bio dekan Fakulteta u dva mandata, ak. god. 1913./1914. i ak. god. 1922./1923., rektor Sveučilišta u jednom mandatu ak. god. 1915./1916., a vrijedno je istaknuti da je od 1912. do 1918. godine, zajedno s dr. Josipom Pazmanom, uređivao naš teološki znanstveni časopis Bogoslovska smotra. Vjerujemo da je ovih nekoliko natuknica iz života i rada dr. Frana Barca na našemu Fakultetu dovoljno da probude interes čitatelja, da čitatelji zadrže u rukama ovu vrijednu knjigu te da je pročitaju do kraja. U njoj dakako neće samo temeljito upoznati jednoga zaslužnog i značajnog profesora našega Fakulteta, nego će saznati mnogo drugih detalja o djelovanju Fakulteta u tom vremenu, ali o širem društvenom i političkom kontekstu u kojemu je dr. Barac djelovao i stvarao. Dužnost nam je na ovome mjestu u ime Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od srca zahvaliti autoru dr. sc. Ivici Zvonaru za odaziv na suradnju i čestitati mu na izvrsnome znanstvenom djelu koje dodatno obogaćuje hrvatsku, ali i našu fakultetsku historiografiju. Uz zahvalu autoru izražavamo duboku zahvalnost prof. dr. sc. Matiji Berljaku za uredničku suradnju i za napor da knjiga što prije ugleda svjetlo dana. Iskrenu zahvalnost dugujemo i recenzentima dr. sc. Zlatku Matijeviću i akademiku Franji Šanjeku, onima koji su sudjelovali u njezinu oblikovanju te svima koji su na bilo koji način doprinijeli da ovo vrijedno i reprezentativno znanstveno djelo činom objavljivanja trajno prenosi dobar glas o časti i ugledu našega Fakulteta. Zahvaljujemo od srca i izdavačkoj kući Kršćanska sadašnjost, posebno njezinu direktoru dr. sc. Stjepanu Brebriću s kojim smo prijateljski dogovorili suradnju oko izdanja ove knjige. U Zagrebu na spomendan sv. Ambrozija, biskupa i crkvenog naučitelja, 7. prosinca 2015. prof. dr. sc. Tonči Matulić dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Dr. Fran Barac

Predgovor

va knjiga, koja se objavljuje u nakladničkoj cjelini »Biblioteka Profesori Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu«, prikazuje život i djelovanje hrvatskog katoličkog svećenika, profesora, teologa i političara dr. Frana Barca, a nastala je na poticaj dr. sc. Matije Berljaka, redovitog profesora na Katedri kanonskoga prava, i uz podršku dekana Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Tončija Matulića. Ova se monografija u određenoj mjeri može promatrati kao svojevrsno drugo izmijenjeno izdanje djela Mons. Dr. Fran Barac: (1872. – 1940): život i djelo, objavljenoga u izdanju Kršćanske sadašnjosti u Zagrebu 2012. godine. Dr. Fran Barac pripada istaknutim ličnostima koje su ostavile zapažen trag na crkvenom, pedagoškom, znanstvenom i političkom polju na kraju 19. i u prvim desetljećima 20. stoljeća hrvatske povijesti. Svoje je djelovanje u institucijama Katoličke crkve Barac započeo 1894. godine, nakon završenog studija bogoslovlja, kao vježbenik u Nadbiskupskoj kancelariji. Početkom 1895. odlazi u Požegu gdje do 1909. djeluje kao vjeroučitelj i odgojitelj, a krajem 1909. stiže u Zagreb, i tu nekoliko mjeseci radi kao vjeroučitelj u Gornjogradskoj gimnaziji. Ubrzo prelazi na Bogoslovni fakultet u Zagrebu, gdje je ostvario uspješnu karijeru kao sveučilišni profesor i dekan, a u školskoj godini 1915./1916. obnašao je službu i čast rektora Zagrebačkog sveučilišta. Njegove znanstvene i stručne rasprave na stranicama naših teoloških časopisa, a osobito habilitacija O modernoj katoličkoj apologetici, unijele su živost u razvoj hrvatske filozofske i teološke misli unutar neoskolastičkoga pokreta. U kulturnoj i znanstvenoj javnosti ostao je zapamćen kao autor srednjoškolskih udžbenika iz liturgike i

dogmatike te kao urednik Bogoslovske Smotre i Katoličkog Lista. Snažan doprinos dao je u organizaciji i razvoju Hrvatske bogoslovske akademije i Nadbiskupskog dječačkog sjemeništa u Zagrebu. Nadbiskup Antun Bauer imenovao ga je kanonikom Prvostolnog kaptola zagrebačkog 1925., a papa Pio XI. uvrstio 1929. godine među svoje kućne prelate. U krilu je Katoličke crkve više od četiri desetljeća obnašao niz odgovornih službi. Svoj je obol u političkom životu hrvatskoga naroda u teškim trenutcima Prvoga svjetskog rata dr. Fran Barac dao kao sljedbenik Starčevićeve stranke prava, kada je uspješno prenosio vijesti i održavao vezu između političara u domovini i u emigraciji. Aktivno je sudjelovao u radu Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu u vrijeme raspada Austro-Ugarske Monarhije i stvaranja jugoslavenske države u jesen 1918. te na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1919. godine. U monarhističkoj Jugoslaviji djelovao je u okviru političke platforme Hrvatske zajednice i Hrvatske federalističke seljačke stranke. Zahvaljujem svima koji su mi savjetom i nesebičnom potporom pomogli u pisanju ove knjige. Posebne riječi zahvale upućujem prof. dr. sc. Matiji Berljaku i prof. dr. sc. Tončiju Matuliću, gospođi Branki Gašpar, dr. sc. Stjepanu Razumu, prof. Gabrieli Polak Galić, mr. sc. Ranki Franz Štern, mr. sc. Tamari Dagen, recenzentima dr. sc. Zlatku Matijeviću i akademiku Franji Šanjeku, dr. sc Stjepanu Brebriću, gospodinu Danijelu Lončaru, suradnicima i nakladniku. U Zagrebu 27. listopada 2015. Dr. sc. Ivica Zvonar

DR. Fran Barac 1872. â&#x20AC;&#x201C; 1940.

Dr. Fran Barac

1. Djetinjstvo, školovanje i zaređenje

ran Barac rođen je 26. kolovoza 1872. godine u selu Šemovci, smještenome otprilike na pola puta između Bjelovara i Koprivnice, koje je bilo važna postaja na raskrižju puteva na podravskom dijelu Vojne krajine.1 U to su vrijeme Šemovci imali nešto više od 1.000 stanovnika i oko 80 kućanstava, a pripadali su pod rimokatoličku župu sv. Martina u Virju.2 Istog ga je dana, kako stoji u Barčevu krsnome listu, virovski kapelan Venceslav Srkulj krstio u nazočnosti roditelja, oca Tome i majke Ivane rođ. Herga.3 Kumovi su mu bili mjesni liječnik Vilim Kreči sa suprugom Anom, podrijetlom iz ugledne trgovačke obitelji Tottar koja je surađivala s najpoznatijim veletrgovcima Austrije, Italije i Mađarske.4 Također, i obitelj Barac je za 1

U hrvatskoj historiografiji i publicistici, kao i u nekadašnjoj jugoslavenskoj, postojao je do početka 21. stoljeća određeni broj radova koji su usputno spominjali ponajprije pojedine segmente političkog djelovanja Frana Barca, a filozofski i teološki doprinosi dr. Barca tek su u novije vrijeme privukli pozornost istraživača. Zato su prilozi u referentnim publikacijama bili nepotpuni. Za detaljan pregled historiografije o djelovanju Frana Barca usp. Ivica ZVONAR, Mons. dr. Fran Barac: (1872. – 1940.): život i djelo, Zagreb, 2012., 14-17. O Šemovcima usp. Ivica ZVONAR, Šemovci: prilozi za povijest mje sta, Šemovci, 2007. NAĐ, sv. VI. (Osobni dokumenti), Krsni list od 16. X. 1882. Fran Barac bio je kršten kao Franjo Barec, jer je njegova obitelj sve do 1903. godine nosila to prezime. Prvi njegovi radovi objavljeni na stranicama Katoličkog Lista bili su potpisani s Franjo Barec. Nakon promjene prezimena potpisivao se kao Fran Barac. U tekstu koji slijedi koristiti će se potonji oblik. NAĐ, sv. VI., Krsni list od 16. X. 1882. O obitelji Tottar usp. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIĆ, Skrivene biografije nekih Nije-

Život i djelo

Panorama Šemovaca

Krsni list Frana Barca

ono vrijeme bila imućna. Otac Tomo posjedovao je trgovinu i gostionicu s prenoćištem u Šemovcima te relativno veliki zemljišni posjed. Pored Frana, obitelj je imala još dva sina, Mirka i Tomu. Prezime Barac nije karakteristično za podravski kraj, već ono potječe iz sela Baraca kod Grižana maca i Austrijanaca u Hrvatskoj 19. i 20. stoljeća, Osijek 2001., 18. Također, o Tottarovima usp. Ivica TIŠLJAR, »Iz povijesti virovske trgovine«, PZ, 5/1979., 264-267.

Dr. Fran Barac

Župna crkva Sv. Martina u Virju

u Vinodolu.5 Najvjerojatnije su Barčevi preci zbog posla u prvoj polovini 19. stoljeća doselili u Podravinu. Negdje početkom 20. stoljeća Tomo Barac, brat Frana Barca, tiskao je razglednicu Šemovaca, a za motive je uzeo obiteljsku kuću, klijet s vinogradom i mjesnu crkvu Sv. Križa. 5

»†Tomo Barac«, Novine, br. 11, 18. I. 1918., 1. U matičnim knjigama župe u Kloštru Podravskom stoji podatak da je otac Tomo Barac bio rođen u mjestu Ribjek kod Gerova. Na podatku zahvaljujem gospodinu Vladimiru Miholeku.

Život i djelo

Šemovci početkom 20. stoljeća (autor: Tomo Barac)

Šemovci danas

U rodnom je mjestu Fran Barac u razdoblju od 1. listopada 1878. do 31. kolovoza 1881. pohađao opću pučku školu (1878. – 1881.), a školovanje je potom nastavio u pučkoj školi u Virju (1881. – 1882.).6 Od 1882. do 1888. godine Fran Barac bio je đak glasovitoga kolegija u Pože Odpustnica Obće pučke škole u Virju gi, koji su pohađali siromašni i nadareni učenici, od kojih su mnogi kasnije ostvarili zapažene uspjehe u znanosti, kulturi, umjetnosti, politici, gospodarstvu, crkvenom području i drugim djelatnostima. 6

NAĐ, sv. VI., Odpustnica Obće pučke škole u Virju od 27. VIII. 1882.

Dr. Fran Barac

Požeški kolegij krajem 19. i početkom 20. stoljeća

Zgrada Požeškog

Tu je Barac završio šest razreda gimnazije , a od jeseni 1888. godine polazi Nadbiskupski licej u Zagrebu, gdje je pohađao VII. i VIII. razred kao odličan učenik8 te je položio ispit zrelosti u srpnju 1890. godine. 7

HDA-P, Matica sposobnih br. 1 požeške gimnazije (dalje: Matica sposobnih), i Požeška kolegija: spomenica o stogodišnjici 1835–1935,Slav. Požega, 1935., 252-253, 255. Također, usp i Tomo MATIĆ, »Stogodišnjica požeške kolegije«, Život, XVI/1935., br. 9-10, 385-390 te Lojzo BUTURAC, »Svećenici školovani u požeškoj Gimnaziji odgajani u požeškoj Kolegiji«, Zlatna dolina: Godišnjak Požeštine, V/1999., br. 1, 207-221. Za uvid u opći okvir povijesti školstva u Požegi usp. Filip POTREBICA, Tri stoljeća požeške gimnazije, Jastrebarsko, 1994. NAĐ, sv. VI., Barčeva svjedodžba o uspjehu na prvom polugodištu šk. god. 1888./1889., iz koje se vidi njegov odličan uspjeh.

kolegija danas

Život i djelo

Svjedožba Nadbiskupskog

Barčev indeks s Bogoslovnog fakulteta

liceja u Zagrebu

u Zagrebu

Nakon završene gimnazije upisao se na bogosloviju u Zagrebu.9 »Prvi tečaj« upisao je 1. listopada 1890. (zimski semestar), odnosno 3. travnja 1891. (ljetni semestar), a profesori su mu bili Antun Bauer, Josip Volović i Gustav Baron.10 Nastavnim planom na prvoj godini studija studenti su slušali kolegije (predmete): Opći dio dogmatike, Uvodne znanosti u Sv. Pismo uopće, a Stari Zavjet napose, Tumačenje Sv. Pisma Starog Zavjeta, Hebrejski jezik i Ontologija.11 HDA-P, Matica sposobnih. AKBF, Popis redovitih slušača šk. g. 1890./1891. 11 Isto. Glede nastavnog plana i općenito izvođenja nastave na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu u to vrijeme usp. i Fran BARAC, »Teološki fakultet«, Sveučilište Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u Zagrebu 1874–1924: Spomenica akademičkoga senata, Zagreb 1925., 79-95, te Antun IVANDIJA, »Bogoslovni fakultet u Zagrebu«, Spomenica u povodu proslave 300-godišnjice Sveučilišta u Zagrebu: II, Zagreb, 1969., 139-142. 9

Dr. Fran Barac

»Drugi tečaj« je Barac upisao 3. listopada 1891., odnosno 22. travnja 1892., a profesori su bili G. Baron, Ivan Bujanović i Juraj Dočkal. Na drugoj godini studija bogoslovi su imali predavanja iz kolegija: Posebni dio dogmatike, Uvod u Novi Zavjet napose i Tumačenje Novog Zavjeta iz Vulgate i izvornog teksta. Pored toga, Barac je slušao još aramejski i kaldejski jezik.12 »Treći tečaj« upisao je 3. listopada 1892., odnosno 8. travnja 1893. godine, a profesori su mu bili Antun Maurović, Josip Modrić, Gustav Baron. U skladu s nastavnim planom na trećoj godini studija izvodila se nastava iz kolegija: Crkvena povijest, Moralno bogoslovlje i »Nauk o sastavljanju zvaničnih spisova« kao jednosemestralni kolegij koji je jedan sat tjedno predavao ravnatelj Nadbiskupske pisarnice Ivan Pliverić. Uz to, Barac je slušao i arapski jezik.13 U tom kontekstu treba napomenuti da su samo doktorandi slušali kaldejski, sirski i arapski jezik, koji je Barac položio 3. srpnja 1893. kod G. Barona izvrsnom ocjenom.14 »Četvrti tečaj« upisao je 1. listopada 1893., odnosno 30. ožujka 1894. godine, a profesori su mu bili Martin Štiglić i Ferdo Belaj. Kolegiji na četvrtoj godini studija bili su: Pastirsko bogoslovlje, Liturgika, Homiletika, Katehetika, Metodika, Crkveno pravo i Pedagogika. Cijelo je vrijeme studija Barac stanovao u Nadbiskupskom sjemeništu na Kaptolu 29 u Zagrebu.15 Već je u studentskim danima Fran Barac pokazao interes za teološka promišljanja i znanstveno istraživanje povijesti religije. Za njegov ga je rad ‘Je li religija doista apsolutno nužna čovjeku ?’ profesorski zbor Bogoslovnog fakulteta kao bogoslova četvrte godine studija nagradio iz zaklade pokojnog opata i kanonika Frane Huszára.16

AKBF, Popis redovitih slušača šk. g. 1891./1892. AKBF, Popis redovitih slušača šk. g. 1892./1893. 14 AKBF, Zapisnik izpitih iz sirskoga, kaldej. i arapskoga. 15 AKBF, Popis redovitih slušača šk. g. 1893./1894. 16 AKBF, Zapisnik Bogoslovskog fakulteta za god. 1894., br. 41/1894. 12 13

Život i djelo

Fran Barac je 1894. godine, nakon osam semestara, završio studij na Bogoslovnom fakultetu Kraljevskog sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu.17 Dekretom Nadbiskupskog duhovnog stola od 11. rujna 1894. bio je pozvan na službu kao vježbenik u Nadbiskupsku kancelariju u Zagrebu, gdje je od 1. listopada 1894. do 12. veljače 1895. radio kao pisar.18 Ta je služba početak njegova djelovanja u okviru institucija Katoličke crkve, gdje je tijekom četiri i pol desetljeća obavljao niz odgovornih i istaknutih dužnosti. Zagrebački je nadbiskup Juraj Posilović 6. siječnja 1895. godine zaredio Frana Barca za svećenika19 i dao mu dopuštenje da može slobodno služiti mise u kojoj god javnoj crkvi Zagrebačke nadbiskupije, s dopuštenjem njezina upravitelja.20 Dozvolu je ispovijedanja dobio već 28. siječnja iste godine.21 Dopuštenje nadbiskupa J. Posilovića

HDA-P, Matica sposobnih. AKBF, Izvod iz Službeničkog lista dr. Frana Barca. 19 NAZ, Dodatak podacima o zagrebačkim kanonicima. Također, usp. i NAZ, Matica umrlih svećenika. 20 NAĐ, sv. VI., Dopuštenje zagrebačkog nadbiskupa Jurja Posilovića od 6. I. 1895. 21 NAĐ, sv. VI., Dopuštenje zagrebačkog nadbiskupa Jurja Posilovića od 28. I. 1895. 17 18

Dr. Fran Barac

4. NEKROLOZI dr. Franu Barcu

akon umirovljenja početkom 1938. godine, dr. Fran Barac se povukao iz javnoga života, a zbog poteškoća s karcinomom grla bio je u nekoliko navrata podvrgnut intenzivnom liječenju.521 Umro je 20. rujna 1940. godine u Zagrebu, gdje je i pokopan 23. rujna na Mirogoju u kanoničkoj arkadi. U brojnim su novinama i časopisima prigodom smrti dr. Frana Barca bili objavljeni nekrolozi, a većina je napisana u rujnu 1940. godine. U njima su se Barčevi suvremenici, suradnici, kolege i prijatelji s poštovanjem osvrnuli na najvažnije elemente njegova plodnog djelovanja na raznim područjima. Iz nekrologa je vidljivo da je Barac u očima javnosti uživao ugled i poštovanje zbog doprinosa na crkvenom, pedagoškom, znanstvenom, političkom i širem društvenom području. Prožimanje je tih sfera kod Barca višeslojno, a to jasno govori o njegovoj golemoj životnoj energiji i raznovrsnim sposobnostima. Nekrolozi naravno, imaju određenu subjektivnu notu, i osobna su sjećanja na učitelja, prijatelja i suradnika, a njihov cilj i nije bio, kako su autori napomenuli, davanje konačnih ocjena djelovanja dr. Barca.522

521 522

NAZ, Dodatak podacima o zagrebačkim kanonicima. I. ZVONAR, »Osvrti u tisku u povodu smrti mons. dr. Frana Barca«, Podravina: časopis za multidisciplinarna istraživanja, 5/2006., br. 9, 119-130. U tom kontekstu usp. i mnoštvo sažalnica koje su poslali pojedinci i ustanove (npr. Rektor Zagrebačkog sveučilišta, nadbiskup Alojzije Stepinac, podban Banovine Hrvatske, krčki biskup Srebrnić i dr.) prigodom smrti dr. F. Barca. O tome usp. AKBF, F. Barac, 59/1938. Također, o osmrtnicama i izrazi-

165

Obavijest o smrti dr. Frana Barca

Život i djelo

Izrazi sućuti povodom Barčeve smrti

166

Dr. Fran Barac

U kratkoj vijesti o smrti dr. Frana Barca zagrebački je Jutarnji list 21. rujna 1940. među prvima, u osnovnim crtama, istaknuo važnost njegova znanstvenog i pedagoškog rada te političkoga djelovanja tijekom Prvoga svjetskog rata.523 Posebnu vrijednost među nekrolozima dr. Barcu zauzimaju dva Obzorova nekrologa u kojima su spomenuti javnosti nepoznati podaci glede Barčeva političkog djelovanja. Zagrebački se Obzor od 21. rujna u nekrologu dr. Barcu sažeto osvrnuo prvenstveno na pokojnikov politički rad, ali je donio i osnovne podatke o njegovu životu i profesorskom radu. Među ostalim, bilo je istaknuto da je Barac »najzaslužniji, da se podigla zgrada nadbiskupske gimnazije u Zagrebu«.524 »Njegovom smrću nestalo je iz hrvatskog javnog života zaslužne i ugledne ličnosti, koja je ustrajno radila za slobodu i dobro hrvatskog naroda«.525 Dr. Barac je, piše Obzor, pripadao »Stračevićevoj stranci prava, Milinovcima«, a za vrijeme rata se »založio za prava i slobodu hrvatskog naroda«, jer je preko Švicarske održavao »tajne veze izmedju Supila i dra Trumbića u inozemstvu i užeg kruga hrvatskih političara u Zagrebu, u prvom redu pok. dra Lorkovića«.526 U svezi s Barčevim političkim angažmanom napominje se i da je »u danima prevrata član Narodnog vijeća« SHS, te se ističe da je ubrzo nakon utemeljenja jugoslavenske države »konstatirao, da su se dogadjaji nakon prevrata razvijali drugačije nego što je očekivao hrvatski narod za vrijeme rata«.527 Zato je prešao u opoziciju i počeo djelovati kao član Hrvatske zajednice. Obzor drži da je Barac bio dosljedan u svojem političkom djelovanju, te da nije ma sućuti usp. i »Pogreb i komemoracija †Dra Frana Barca«, BS, XXVIII/1940., 395-396. 523 »Umro sveuč. prof. dr. Fran Barac«, JL, br. 10.295, 21. IX. 1940., 7. 524 »Dr. Fran Barac«, Obzor, br. 219, 21. IX. 1940., 3. 525 Isto. 526 Isto. 527 Isto.

167

Život i djelo

mijenjao stanovište prema trenutnom razvoju prilika. Od posebne važnosti za rekonstrukciju Barčeva političkog djelovanja je Obzorova informacija o njegovim aktivnostima u vrijeme diktature kralja Aleksandra, gdje se tvrdi: »Dr. Fran Barac se osobito izlagao za vrijeme autoritativnog režima. Njegova je kurija na Kaptolu bila mjesto, gdje su se sastajali u najtežim časovima politički predstavnici Hrvata. U tom je domu održan 1929. prvi zajednički sastanak izmedju dra Mačka, pok. dra Trumbića, ing. Košutića, dra Krnjevića, pok. dra Španića i dra Žanića. Na tom su sastanku raspravljena važna politička pitanja u vezi sa tadašnjim stanjem hrvatskog naroda. Malo vremena nakon tog sastanka emigrirali su ing. Košutić i dr. Krnjević. I kasnije bio je često dom dra Frana Barca mjesto, gdje su se održavali povjerljivi i važni sastanci hrvatskih narodnih prvaka. Osim toga nije bilo akcije za hrvatsku stvar, koju dr. Fran Barac nije pomagao onoliko, koliko su mu dopuštala njegova sredstva. I u najtežim danima političkog terora dr. Fran Barac vjerovao je duboko u ljepšu budućnost hrvatskog naroda. No on se nije volio isticati i relativno malen krug njegovih prijatelja i znanaca znao je ono, što je dr. Fran Barac radio za narodnu stvar. A radio je mnogo i o tome moći će se opširno tek s vremenom pisati.«528 Detaljniju ocjenu Barčeva političkog djelovanja Obzor je donio u članku od 23. rujna 1940. godine. Tu je vrlo precizno i pažljivo analiziran njegov rad. Barac je prikazan vrlo pozitivno, kao častan čovjek i borac za Hrvatsku, jer je bio »upravo tipičan primjer razočaranog hrvatskog narodnog čovjeka i javnog radnika, koji je uložio mnogo truda i napora pa je i riskirao svoju egzistenciju, da se ostvari državna zajednica Srba, Hrvata i Slovenaca, a morao je odmah nakon prevrata vidjeti, da je politička zbilja bila drugačija od njegovih očekivanja«.529 Obzor drži da je dr. Barac, razočaran razvojem situacije u jugoslavenskoj državi, došao ubr528 529

Isto. [»Obzor«], Obzor, br. 220, 23. IX. 1940., 3.

168

Dr. Fran Barac

zo »nakon prevrata u političkom pogledu gotovo u tragičnu situaciju«, jer su se gotovo preko noći srušile »njegove političke sanje«.530 On je još za ratnih dana bio oprezan, pa je prilikom razgovora s dr. Trumbićem u Švicarskoj naglašavao potrebu »da se u novom državnom okviru osigura Hrvatskoj poseban državnopravni položaj«, ali »njegovo gledište nije žalibože u ono vrijeme imalo jačeg odjeka u redovima Hrvata, članova Jugoslavenskog odbora, koji su bili poglavito pod dojmom ratne situacije, a nijesu mogli biti u neposrednom dodiru sa hrvatskim narodom« kako bi mogli potpuno i jasno sagledati situaciju.531 »Dr. Barac se dao sklonuti, da odustane od svojih zahtjeva, sa kojima se je potpuno identificirao i pok. dr. Ivan Lorković. Uopće dr. Barac najuže je suradjivao sa drom Lorkovićem, odkad se ovaj bio razišao sa Hrvatsko-srpskom koalicijom. Dogadjaji su dali pravo dru Lorkoviću i dru Barcu, ali je već bilo kasno, kad su i brojni drugi hrvatski javni radnici nakon prevrata uvidjeli, da je politička zbilja drugačija od osobnih želja i pojednostavljivanja tolikih problema, koji su se postavljali u životu izmedju hrvatskog naroda i srpskog naroda. Premda duboko razočaran, dr. Fran Barac se nije povukao sa političkog poprišta nakon prevrata. Naprotiv, on je smatrao svojom narodnom dužnošću, da u novoj situaciji uloži sve svoje umne i fizičke sile za uspjeh hrvatske stvari. Polazeći sa tog gledišta, dr. Barac je svojim političkim prijateljima, a posebno pok. dru Trumbiću, često govorio, da treba popraviti ono, što se u dubokoj vjeri pokvarilo. I tako je dr. Barac pošao putem borbe, sura530 531

Isto. Isto.

169

Posljednje počivalište mons. dr. Frana Barca

Život i djelo

djujući sa pok. drom Lorkovićem, pok. drom Trumbićem, pok. drom Papratovićem, pok. drom Španićem, drom Žanićem, drom Lukšićem i nizom drugih hrvatskih intelektualaca, koji su mahom bili razočarani poratnom zbiljom.«532 U tom je kontekstu Barac pokušao politički djelovati u Hrvatskoj zajednici te kasnije u Hrvatskoj federalističkoj seljačkoj stranci, jer je bio, ističe Obzor, među onim »borbenim elementima, koji nijesu pravili kompromis sa svojim političkim stanovištem«, već je pretpostavljao opće narodne interese posebnim stranačkim i osobnim pogledima.533 »I kadgod je beogradski režim pokušao frontalnim udarcem oslabiti hrvatski narodni otpor, dr. Barac je bio medju onima, koji su najuvjerljivije zagovarali suradnju sa Stjepanom Radićem, odnosno sa drom Mačkom, i osnivanje općeg hrvatskog narodnog pokreta. Tako je dr. Barac bio na strani Stjepana Radića prilikom proglašenja ‘Obznane’, pa je zato od tadašnjeg režima bio uklonjen sa hrvatskog sveučilišta. Kad su hitci Puniše Račića odjeknuli u beogradskoj skupštini i pokosili živote hrvatskih narodnih zastupnika, dr. Fran Barac bio je opet uz Stjepana Radića, kao što su to bili svi čestiti i rodoljubni hrvatski intelektualci. Ti su hitci medjutim za dra Frana Barca značili i jednu duboku političku preorijentaciju, kojoj je on ostao vjeran do smrti. Dr. Fran Barac, poučen iskustvom, govorio je svojim prijateljima i znancima, da nova politička zbilja nameće i novu orijentaciju hrvatske politike.«534 Barac je, tvrdi se na stranicama Obzora, »mnogo radio i mnogo se izlagao za narodnu stvar u godinama diktatorskog režima« u Jugoslaviji.535 »Bio je u tom pogledu neustrašiv, ali je, kao pravi narodni borac i uman čovjek, radio bez buke, u krugu samo svojih prijatelja. Njegova duboka vjera u ljepšu budućnost hrvatskog naroda često je elektrizirala sve one, koji su s njime Isto. Isto. 534 Isto. 535 Isto. 532 533

170

Dr. Fran Barac

suradjivali. U tom pogledu je dr. Fran Barac bio jedna od najsimpatičnijih ličnosti medju hrvatskim javnim radnicima, koji se nikada nijesu htjeli ni formalno odreći svoje narodne individualnosti. Iz toga je dr. Fran Barac izvodio zaključak, da je dužnost hrvatske inteligencije poći putevima, koje je obilježila volja hrvatskog naroda, to prije što je ona u suglasju sa čitavom našom narodnom prošlošću. Mnogo je radovala dra Barca činjenica, da se nakon rata silno razmahala hrvatska nacionalna svijest i da je okupila stvarno u jedno kolo sve Hrvate od Subotice do Jadrana i od Drine do Čakovca. U toj je činjenici on nalazio potvrdu nerazorive samobitnosti Hrvatstva i jamstvo za bolju budućnost.«536 Iako je bio zaokupljen raznim obvezama na političkom području, Barac je, piše Obzor, »znao uskladiti svoj položaj crkvenog velikodostojnika sa političkim radom za hrvatski narod«.537 Kao svećenik bio je »duboko odan katolicizmu i katoličkoj crkvi, ali ga to kao pravog rodoljuba nije ni najmanje smetalo, da obuhvati jednakom ljubavlju kako katoličke tako i islamske Hrvate«, pa je naglašavao »da su katolički i islamski Hrvati sudbinski povezani i da se hrvatsko pitanje ne može riješiti, ako ne bude uredjen položaj Bosne i Hercegovine«.538 Usprkos zdravstvenim problemima, nastojao je pratiti razvoj prilika, te je pokazivao stalan interes za položaj hrvatskoga naroda u jugoslavenskoj državi, jer se nadao da će se nakon Prvoga svjetskog rata ostvariti bolja budućnost hrvatskoga naroda. Obzor smatra da je Barac kao političar bio realan i u određenoj mjeri samokritičan. »Uvjerivši se nakon prevrata, da je njegov dotadašnji politički pravac pogrješan, dr. Fran Barac se nije povukao ili pošao protunarodnim putem, već se, priznavši da je u dobroj vjeri griješio, primio odlučno posla, da u novim prilikama pomogne hrvatskom narodu i poradi za ostvarenje

Isto. Isto. 538 Isto. 536 537

171

Život i djelo

njegovih prava i zahtjeva. I upravo u ovoj činjenici se očituje najizrazitije rodoljublje dra Frana Barca.« 539 Kerubin Šegvić je 22. rujna 1940. u Hrvatskoj Straži prigodom smrti svojega dugodišnjeg političkog suradnika Frana Barca napisao osvrt na njegov život i rad. Šegvić je čitateljstvu kratko prikazao Barčev životni put, a posebno je spomenuo njegov znanstveni rad, doprinos razvoju crkvenih institucija i političko djelovanje. U kontekstu Barčeva doprinosa na crkvenom području je istaknuo: »Već vrlo rano počeo se (Barac, op. I. Z.) baviti znanstvenim radom pa je u stručnim bogoslovskim časopisima napisao veliki broj rasprava. U Katoličkom listu počeo je surađivati 1895. god., a u Bogoslovskoj smotri od 1910. i u Kršćanskoj školi od 1899.«540 Šegvić smatra da »najviše njegovom zaslugom osnovana je i Bogoslovska Akademija, kojoj je on i dugo godina predsjedao i razvio u njoj vrlo plodan rad«.541 Barčeva »glavna i trajna djelatnost bila je, obrađivanje teoloških nauka, gdje je stekao lijepih zasluga i kao pisac i kao odgojitelj bogoslovske mladeži i kao predsjednik Bogoslovske akademije«.542 U znanstvenom radu Barac se pokazao kao »vrlo učen dogmatik i vrlo vrstan predavač«.543 Radi velikog doprinosa u izgradnji Nadbiskupskog dječačkog sjemeništa nadbiskup Antun Bauer imenovao ga je prvim rektorom, a »za zasluge oko gradnje sjemeništa kao i za ostali rad na dobro Crkve u Hrvatskom narodu bio (je, op. I. Z.) imenovan kućnim prelatom Nj. Sv. Oca Pape Pija XI«.544 Osobito vrijedan je Šegvićev prikaz političkog djelovanja dr. Barca, zato što spominje neke manje poznate podatke koji su vrijedan prilog boljem razumijevanju Barčeva političkog rada. U tom kontekstu Šegvić piše: »Dr. Fran Barac je zagazio u poIsto. D. K. Š. [Don Kerubin ŠEGVIĆ], »Dr Fran Barac †«, HSt, br. 216, 22. IX. 1940., 3. Ovdje valja napomenuti da izgleda da dio teksta u članku nedostaje. 541 Isto. 542 Isto. 543 Isto. 544 Isto. 539 540

172

Dr. Fran Barac

litiku tek u vrijeme rata. Do onda nije pripadao ni Starčevićancima, ni Frankovcima, ni Madžaronima. Simpatizirao je s Drom Ivanom Lorkovićem lično, kasnije sa srpsko hrvatskom koalicijom, ali dalje ništa.«545 Tijekom rata je zbog zdravstvenih razloga boravio u Švicarskoj, »gdje se je približio pok. Dru Trumbiću i postao neka veza između njega i nas Starčevićanaca u domovini«.546 Sličnu vezu je tada održavao i dr. Rittig. »Kad je u vrijeme rata Dr. Lorković ostavio srpsko-hrvatsku koaliciju i približio se Starčevićancima, Barčeve simpatije skrenuše prema Starčevićancima. Kad je nastao slom Monarhije, Barac je zagazio dublje u politiku. Ušao je u Narodno vijeće iz kojega smo mi stariji Starčevićanci i nepomirljivi pravaši na želju Svetozara Pribićevića bili istisnuti. Glavnu ulogu u tom Nar. Vijeću su igrali uz dva brata Pribićevića, Svetozar i Valerijan, Dr. Rittig, Dr. Barac i Dr. G. Angjelinović. Dr. Ante Pavelić, zubar, premda prvi podpredsjednik je bio samo reprezentativna ličnost. Dr. Barac je bio jedan od sastavljača adrese na kralja Aleksandra, koju je Dr. Pavelić pročitao u Beogradu 1. XII. 1918.«547 Na izborima za ustavotvornu skupštinu Barac se kandidirao na listi HZ-a u srijemskoj župi, ali nije bio izabran. »Slijedio je sve peripetije Hrvatske Zajednice. Kad je pok. Dr. Trumbić stupio u Hrvatsku Zajednicu i stvorio Hrvatsku federalističku seljačku stranku, Dr. Barac bi proglašen podpredsjednikom.«548 Tako je nastavio politički djelovati u uskoj suradnji s Trumbićem. Barac je, smatra Šegvić, kao iskreni rodoljub radio »za uskrsnuće Hrvatske i očekivao taj dan nepokolebivom vjerom, da će brzo svanuti«.549 Jutarnji list je 22. rujna 1940. u nekrologu dr. Barcu kratko ukazao na njegov znanstveni rad, ali se ponajviše osvrnuo na njegovo političko djelovanje. U tom se smislu Isto. Isto. 547 Isto. 548 Isto. 549 Isto. 545 546

173

Život i djelo

ističe da je Barac tijekom Prvoga svjetskog rata u razgovorima u Švicarskoj (1915., 1917. i 1918.) »stekao uvjerenje da Srbi ne će provoditi nikakvu majorizaciju, da će se sva pitanja rješavati sporazumom, da će država biti uredjena federalistički, da će se poštivati hrvatske tradicije«.550 U tom se kontekstu iznosi i ocjena da je Barac svoje političko djelovanje »provodio kao dobar hrvatski patriota, a negativni rezultati jamačno su donijeli njemu lično mnogo razočaranje«.551 Matija Kovačić je na stranicama Hrvatskog lista u nekrologu Barcu naglasio da on nije bio samo svećenik, nego i priznata i cijenjena javna osoba. Budući da je bio i politički aktivan, »nalazio [je, op. I. Z.] vremena i volje da s punom intenzivnošću prati i sudjeluje u poprištu borbe i da u njega u najboljoj vjeri unosi svoje sposobnosti«, jer je pripadao u »onaj razred hrvatskih javnih radnika prijeratne i poslijeratne epohe, koji su naoko živjeli razmjerno povučeno, a zapravo su i te kako aktivno sudjelovali u narodnoj borbi«.552 Dr. Barac je, drži Kovačić, bio jedan od onih Hrvata u domovini koji je radio na tome »da hrvatski narod poslije rata dođe u bolji položaj, da hrvatska državnost dođe do punog izražaja«.553 Krajem 1918. godine, u kritičnim vremenima opće pomutnje, Barac je bio, smatra Kovačić, »najbliži po shvaćanju i držanju Stjepanu Radiću i Dragutinu Hrvoju«.554 Na političkom je polju usko surađivao s dr. Trumbićem. Moralno je uvijek bio čvrst, a pogledi su mu sezali »daleko izvan okvira stranačke politike«.555 U političkim raspravama pokazivao je »veliku širinu pogleda i spremnost da se izloži, da dođe u opasnost u narod»Dr. Fran Barac: hrvatski političar i sveučilišni profesor«, JL, br. 10.296, 22. IX. 1940., 12. 551 Isto. 552 Matija KOVAČIĆ, »Dr. Fran Barac: In memoriam«, HL, br. 264 (6926), 22. IX. 1940., 17. 553 Isto. 554 Isto. 555 Isto. 550

174

Dr. Fran Barac

noj borbi.«556 Nije se dao slomiti i zaplašiti u borbi za svoj narod. Pomagao je potrebite te je rado svoje sposobnosti stavljao na raspolaganje za dobrobit svojega naroda. Bio je plemenit čovjek pun vjere i poletnog duha, dobar govornik i profesor, ističe se u Hrvatskom listu. U nekrologu objavljenom 24. rujna u Hrvatskom dnevniku, dan nakon pogreba mons. dr. Barca, pokojnika se spominjalo kao »dugogodišnjeg rektora hrvatskog sveučilišta, poznatog teološkog pisca i političara«.557 Sprovod je bio velik, a govornici su se o Barcu vrlo pohvalno izrazili. Također, i Jutarnji list piše da je Barčevu sprovodu prisustvovalo mnogo ljudi, a u govorima je istican njegov znanstveni i politički rad te zauzetost za sudbinu hrvatskog naroda.558 Zagrebačka Hrvatska Straža izvještava da je sprovod dr. Barca privukao »mnogo svijeta, što je najbolji dokaz, koliki je ugled uživao pokojnik među velikim brojem prijatelja, znanstvenih radnika i svojih političkih suradnika«.559 Sprovodu je prisustvovalo mnoštvo svećenika među kojima je »pokojnik bio posebno poštivan i kao svećenik i kao intelektualac i solidan učenjak«.560 Od uglednika iz crkvenog te političkog i društvenog života nazočni su bili: biskupi dr. Franjo Salis-Seewis i dr. Josip Lach, rektor đakovačkog sjemeništa prečasni Ilija Anaković, rektor Zagrebačkog sveučilišta dr. Stjepan Ivšić, političko je vodstvo zastupao dr. Janko Reberski, a gradsku općinu Zagreb Mato Starčević, u ime Jugoslavenske akademije bio je dr. Albert Bazala, kanonički zbor na čelu s dr. Lovorom Radičevićem, predstavnici senjskog i đakovačkog kaptola, glavni urednik Hrvatske enciklopedije Mate Ujević, u ime Matice hrvatske prof. Filip Lukas i dr. Mile Starčević, muški i ženski redoIsto. »Sprovod dra Frana Barca«, Hrvatski dnevnik (Zagreb), br. 1582, 24. IX. 1940., 7. 558 »Svečani pogreb zagrebačkog kanonika i sveučilišnog profesora dra Frana Barca«, JL, br. 10.298, 24. IX. 1940., 15. 559 »Sprovod dra Frana Barca«, HSt, br. 217, 24. IX. 1940., 8. 560 Isto. 556 557

175

Život i djelo

vi, profesorski zbor Nadbiskupske gimnazije, te đaci i poglavari Nadbiskupskog dječačkog sjemeništa, brojni sveučilišni profesori i pokojnikovi prijatelji. Sprovod su vodili zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac, msgr. Milan Beluhan, preč. dr. Pavao Lončar, Krešimir Pećnjak i Mirko Kapić. Nad grobom dr. Barca se u ime Sveučilišta oprostio rektor dr. Ivšić, koji je naglasio »kako se pokojnik svojom velikom obrazovanošću daleko isticao iznad svoje okoline«, te da je uvijek bio među onima »koji su se borili za autonomiju Hrvatskog sveučilišta«.561 Potom je govorio dekan Bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, dr. Stjepan Bakšić, koji je pokojnika prikazao kao »odličnog pedagoga i dubokog učenjaka, koji je uvijek bio na pomoć crkvenoj hijerarhiji«.562 Posebice je istaknuo da je Barac odgojio »generacije svećenika katoličkoj crkvi i hrvatskom narodu«, te da je bio jedan od osnivača Hrvatske bogoslovske akademije, a »pružio je dragocjenu pomoć borcima za ostvarenje hrvatskih narodnih težnja«.563 Dr. Bakšić je naglasio da je Barac rado »pomagao hrvatske narodne i crkvene ustanove«.564 Sarajevski Katolički tjednik je krajem rujna 1940. u sjećanju na dr. Barca napisao da je bolovao »dugo, teško i s velikom strpljivošću, primajući redovito svete sakramente«.565 Osobito je ovom prigodom istaknuto da njegovom smrću »gube zagrebačka nadbiskupija, katolički javni život i hrvatski narod jednoga od svojih najzaslužnijih radnika«, jer je bio »čovjek velike inteligencije, tvrda karaktera, fina takta i, osobito, plemenita srca«.566 Bio je rado viđen u domaćoj i inozemnoj javnosti te među klerom. »Dosta je radio i znanstveno, i književno, i politički, uvijek u hrvatskom duhu. Na sveučilištu je predavao apoIsto. Isto. 563 Isto. 564 Isto. 565 »†Dr. Fran Barac«, Katolički tjednik (XIX.)/1940., br. 39 (29. IX. 1940.), 5. 566 Isto. 561 562

176

(Sarajevo),

XVI.

Dr. Fran Barac

logetiku i opću dogmatiku. Bio je g. 1915.-16., i rektor zagrebačkog sveučilišta, i predsjednik, a zapravo i osnivač, Hrv. bogoslovske akademije, i ravnatelj Nadbiskupskog dječačkog sjemeništa u Zagrebu. Bio je i pretplatnik, i iskren prijatelj našeg lista.«567 Đakovački je kanonik Andrija Spiletak napisao nekrolog dr. Barcu u Glasniku biskupija bosanske i srijemske. Prijateljski ton i birane riječi svjedoče da je dobro poznavao pokojnika. To govori i način na koji ga je oslovio: »dragi prijatelju, čestiti svećeniče, žarki rodoljube, uvaženi učenjače, a osobito značajni čovječe«.568 Spiletak je Barcu zahvalio »za puni decenij neumornog i uzornog rada«, kojim je zadužio Zagrebačku nadbiskupiju i Đakovačku biskupiju svojim radom, »kod izgradnje i uređenja veličanstvenog Dječačkog Sjemeništa na Šalati«, koje je »najveći zavod u našim krajevima za odgoj svećeničkog podmlatka«.569 Barčev doprinos u izgradnji i organizaciji Sjemeništa je Spiletak osobito cijenio, pa je zato napisao: »Svojim pronicavim okom i svojim rodoljubnim srcem shvatio si, da će novo Sjemenište kroz buduća stoljeća služiti najuzvišenijem idealu, najvećoj potrebi hrvatskog naroda, uzgoju onih, koji će svoj život posvetiti Bogu i hrvatskom narodu. … Izmoren dugim i tako napornim radom, bio si spreman, da svom Metropoliti kažeš: Nunc dimitte servum tuum!«570 Nadbiskup je Bauer nakon izgradnje zgrade trebao nekoga tko će Sjemenište voditi – izabrati nastavnike i odgojitelje te paziti na odgoj đaka. U svezi s tim Spiletak napominje: »A za sve to trebalo je vješto i prokušano oko vrsnog pedagoga, kakvim je Metropolita Tebe poznavao kao najsposobnijega. I stoga nije htjeo ni da čuje o Tvojoj ostavci. A Ti si njemu za ljubav, sve skoro do pred njegovu smrt, ostao kao rektor Isto. Andrija SPILETAK, »Uspomeni † Dra Frana Barca«, GBS, 68/1940, br. 18, 30. IX. 1940., 146-147. 569 Isto. 570 Isto. 567 568

177

Život i djelo

zavoda, posvetio mu sve svoje duševne i fizičke sposobnosti i vodio zavod ljubavlju oca prema gojencima, starijeg i iskusnijeg brata među profesorima i starješinama.«571 Barac je, ističe Spiletak, pravedno prosuđivao đake, i ako netko nije bio za sjemenište isključio ga je bez obzira na intervencije sa strane. Od profesora i odgojitelja je tražio da savjesno obavljaju svoju dužnost, a sukobe je rješavao s puno takta i odlučnosti. Sukobi među vodstvom i profesorima Nadbiskupskog dječačkog sjemeništa opterećivali su Barca, a o tome jasno govori i A. Spiletak: »U posljednjim godinama tako napornog rada više puta si mi se prijateljski i povjerljivo jadao, da Te ‘led bije, odakle bi sunce imalo da Te grije’. Ali si izdržao kao hrabar vojnik Kristov, za ljubav Metropolite, na korist Hrvatske. … Mnogo je još toga, i u vjerskom i u domovinskom životu, protiv čega si se Ti, za života, ne žaleći ni rada ni žrtve, otvoreno borio.«572 Barčev će značaj i rad biti, smatra Spiletak, »budućim naraštajima kao uzor svećeničkog života, karakternog patriotizma, iskusnoga sluge u službi Bogu i hrvatskoj domovini«.573 Po njegovu sudu, Barac je u svojemu političkom radu držao »uvijek ravnu hrvatsku nacionalnu liniju i pred očima mu je uvijek lebdio jedan te isti nacionalni ideal: sloboda i uskrsnuće Hrvatske«.574 Osvrt i ocjena djelovanja dr. Frana Barca doneseni su i na stranicama časopisa koje je on svojedobno uređivao, i u kojima je godinama bio vrijedan suradnik. Najopširniji od svih nekrologa jest onaj objavljen u Bogoslovskoj Smotri gdje je dr. Andrija Živković, bliski Barčev suradnik, iscrpno prikazao njegov život i rad. Posebice je obradio pokojnikov doprinos na području apologetike, te uopće na teološkom planu, kao i djelovanje u krilu Crkve. U tom je kontekstu istaknuo njegove prinose na znanstveno-nastavnom i na Isto. Isto. 573 Isto. 574 Isto. 571 572

178

Dr. Fran Barac

organizacijskom planu u okviru Bogoslovnog fakulteta, u sklopu Hrvatske bogoslovske akademije i drugdje.575 Također, Bogoslovska Smotra je donijela i izvještaj s pogreba dr. Barca. Prenijela je govor dekana Bogoslovnog fakulteta u Zagrebu dr. Stjepana Bakšića te je izvijestila o komemoraciji Odbora Hrvatske bogoslovske akademije povodom Barčeve smrti.576 I na tome je mjestu ukazano na najvažnije točke u životu i radu Frana Barca koji se istaknuo u pedagoškom i znanstvenom radu u školi i na Sveučilištu te u Hrvatskoj bogoslovskoj akademiji. Bio je »nesebičan i darežljiv« prema potrebitim pojedincima i ustanovama, pa zato Bakšić napominje da je Barac mnogo dao »hrvatskoj bogoslovskoj knjizi«, a u »teškim danima narodnoga života daje dragocjenu pomoć borcima za ostvarenje hrvatskih narodnih težnja«.577 Potpredsjednik HBA i prodekan Bogoslovnog fakulteta dr. Aleksandar Gahs je na komemoracijskoj sjednici Akademije u svojem govoru ukazao na pedagoški, znanstveni i organizacijski rad dr. Barca u okviru ustanova Katoličke crkve (Požeški kolegij i zagrebačka Gornjogradska gimnazija, Bogoslovni fakultet, HBA, Nadbiskupsko dječačko sjemnište, razne službe u zagrebačkoj katedrali i ordinarijatu), a pored toga on je u »svim peripetijama predratnog, ratnog i poratnog političkog života sudjelovao sa iskrenom željom, kako bi poslužio istinskim interesima hrvatskog naroda«.578 Tajnik HBA dr. Vilim Keilbach je u ovoj prigodi dao kratki osvrt na najvažnije segmente Barčeva rada u okviru Akademije. Uredništvo zagrebačkog Katoličkog Lista se s pijetetom prisjetilo svojega nekadašnjeg suradnika i urednika mons. dr. Frana Barca. U opširnom je nekrologu, uz osnovne biografske podatke, vrlo sustavno prikazano Barčevo djelovaAndrija ŽIVKOVIĆ, »†Dr. Fran Barac«, BS, XXVIII/1940., 322-332. 576 »Pogreb i komemoracija †Dra Frana Barca«, BS, XXVIII/1940., 387-396. 577 Isto, 389-390. 578 Isto, 392. 575

179

Život i djelo

nje na pedagoškom i crkvenom planu. Poseban je naglasak stavljen na njegov urednički i znanstveni rad na stranicama Katoličkog Lista, gdje je ukazano na njegove najvažnije članke, odnosno problematiku kojom se bavio u bremenitom razdoblju Prvoga svjetskog rata. U izvještaju sa sprovoda donesen je govor mons. dr. S. Bakšića, učenika i bliskog suradnika dr. Barca, koji je toplim riječima i s dubokim poštovanjem prikazao pokojnikov život i djelovanje.579 U listopadu 1940. godine je u glasniku Hrvatskog sveučilišnog društva u Zagrebu, Alma mater Croatica, objavljen nekrolog dr. Barcu na gotovo dvije stranice. Sažeto i vrlo pregledno u kronološkom slijedu bili su prikazani svi segmenti njegova raznovrsnog djelovanja, a posebice je istaknuto njegovo političko djelovanje.580 »Bio je odličan pedagog, duboki naučenjak i marni suradnik i pomoćnik crkvene hijerarhije, a uvijek i u svemu vrijedni svećenik«.581 Među Barčevim zaslugama ističu se, stoji na stranicama glasnika Alma mater Croatica, njegovi pedagoški i katehetski članci, srednjoškolski udžbenici, znanstveni i nastavni rad na Fakultetu te borba za autonomiju Sveučilišta. Smrću dr. Barca »prorijedio se opet broj onih muževa, koji su u velikim danima prošloga svjetskog rata odigrali markantnu ulogu u političkom životu Hrvata, imali prilike aktivno zagrabiti u njegovo zbivanje i oblikovanje budućnosti, lično pokretati kolesa historije«.582 Zagrebački tjednik Nedjelja drži da je smrću dr. Barca hrvatski narod izgubio »još jednog svog uzornog svećenika, odličnog učenjaka, istaknutog političara i nepokolebivog rodoljuba«.583 Na stranicama Nedjelje ukratko je prikazan čitateljstvu pokojnikov životni put, a posebice je bilo na[Uredništvo],»†Mons. Dr Fran Barac«, KL, 91/1940., br. 39, 463-466. 580 »†Dr. Fran Barac«, AMC, IV/1940., br. 2, 92-93. 581 Isto, 92. 582 Isto. 583 »† Dr. Fran Barac«, Nedjelja:, XII/1940., br. 39, 29. IX. 1940., 1. 579

180

Dr. Fran Barac

pomenuto da je Barac za svećenika bio zaređen još 1895. godine, pa je na blagdan »sv. Triju Kralja ove godine u tišini proslavio 45-godišnjicu svoga misništva«.584 Istaknut je i Barčev pedagoški rad, jer »pisanjem prvorazrednih školskih udžbenika i ostalih znanstvenih djela stekao je velike zasluge i za odgoj naših laika«.585 Pored toga, napominje se da je pokojnik u crkvenoj službi bio kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog i njegov arhiđakon turopoljski te kućni prelat Njegove Svetosti. Nedjelja je u ocjeni Barčeva političkoga rada naglasila da je on »u političkoj borbi hrvatskog naroda za oslobođenje od tuđina u vrijeme rata odigrao osobito značajnu ulogu«, jer je »održavao vezu između hrvatske emigracije i domovine«.586 U održavanju tih veza on »nije prezao ni pred kakovim bojaznima, jer je smatrao da je dobro cijeloga naroda preče i od njegovog vlastitog života«.587 Po svojem je uvjerenju bio »oduševljeni pristaša starčevičanstva«. Također, Nedjelja ukazuje da je Barac bio »velika socijalna duša«, jer je, u skladu sa svojim mogućnostima, obilno »potpomagao dobru stvar, te je velike sume uložio u karitativne akcije, za katoličku štampu i katoličke organizacije«.588 Kao rektor Dječačkog sjemeništa u Zagrebu stekao je »neprocijenjivih zasluga za svoju Crkvu i za čitav hrvatski narod«.589 Nakon njegove smrti, »opširno i toplo« je o njegovu radu pisao i ‘liberalni tisak’, ističe se u nekrologu na stranicama Nedjelje.590 U božićnom broju Nedjelje se Ivan Škreblin posebno osvrnuo na pedagoški rad svojeg nekadašnjeg profesora. Tako je istaknuo da je Barac u Požegi našao »veliko polje rada, ali i divnih uspjeha«, jer je imao »kod omladine veIsto. Isto. 586 Isto. 587 Isto. 588 Isto. 589 Isto. 590 Isto. 584 585

181

Život i djelo

liki ugled i povjerenje«.591 To je, prema njegovu sudu, zaslužio svojim »velikim sposobnostima uma i srca, neumornim radom, neprisiljenom ljubaznošću, ali i odmjerenom ozbiljnošću«.592 U radu s mladima mnogo je od njih tražio, ali je uvijek nastojao »da sam najviše podade za njihov uzgoj«.593 O njegovu pedagoškom radu govore »najpohvalnije njegovi nekadanji učenici«, od kojih su neki kasnije postali cijenjeni sveučilišni profesori.594 Barac je napisao i niz vrijednih znanstvenih rasprava te nekoliko vjeronaučnih knjiga, pa u tom kontekstu Škreblin naglašava: »I da msgr. dr. Barac nije ništa više učinio u svom životu, nego samo to, njegov tako odličan rad za hrvatsku srednjoškolsku omladinu morao bi mu pribaviti ime velikoga dobročinitelja omladine.«595 Upravo su mu veliki »napori i uspjesi odličnog odgojitelja i vjeroučitelja na znanstvenom radu« omogućili kasniju sveučilišnu karijeru.596 Za Prvoga svjetskog rata ne zaboravlja mlade, nego za njih piše članke i organizira akcije za pomoć onima u potrebi. »Želi spojiti sve činioce odgoja, da jednoliko i jedinstveno usmjere svoju djelatnost oko spasavanja omladine od ćudorednog razvrata i propasti. Potiče svećenike, župnike, katehete, kapelane, da se približe omladini. Govori im o načinu kako će najbolje pomoći omladini.«597 Kao ravnatelj Dječačkog sjemeništa pomagao je siromašne đake, budući da je za one najsiromašnije i najvrednije jedan dio plaćao nadbiskup dr. Bauer, a dio od 250 dinara plaćali su sami đaci za stan, opskrbu i školarinu. »I križarska je organizacija češće u teškom pomanjkanju novčanih sredstava primila od njega razmjerno veoma velike pomoći. Nije se kratio dati. Obično I. Š. [Ivan ŠKREBLIN], »Veliki prijatelj omladine«, Nedjelja, XII/1940., br. 51-52, 25. XII. 1940., 4. 592 Isto. 593 Isto. 594 Isto. 595 Isto. 596 Isto. 597 Isto. 591

182

Dr. Fran Barac

bi znao tek pitati: koliko trebate … Nije se žacao pomoći omladinu, u kojoj je gledao doskorašnje nove radnike, koji će svijesni, požrtvovni, iskreni i postojani vršiti teške dužnosti svoga zvanja, a da kod toga ne izdaju ni Boga, ni hrvatski narod.«598 Svećenik poput dr. Barca, zaključuje Škreblin, bio je mladima ali i odraslima, »kao svjetionik na uzburkanoj pučini današnjice«.599 Gospina krunica u prosincu 1940. piše da je Barac bio »kućni prelat Njegove Svetosti i umirovljeni profesor apologetike i fundamentalne dogmatike«.600 Bolovao je nešto više od dvije godine, a umro je »okrepljen svetim otajstvima u svojoj 69 godina života«. Odgoj mladeži bio je »njegova ljubav već u mladim godinama« javnoga rada, ističe se na stranicama Gospine krunice.601 »Na tome je području radio i pisanjem i praktičnim djelovanjem. Međutim ipak ime dra Barca najviše će se spominjati i u buduće radi njegovog stručnog apologetskog naučnog rada.«602

Isto. Isto. 600 »† Mons dr. Fran Barac«, Gospina krunica (Zagreb), XXV/1940., br. 12, 373. 601 Isto. 602 Isto. 598 599

183