Evanđelja u trapericama - Liturgijska godina C by Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Prijevod Ivana Carmen Karačić Lektura Gordana Bašić Kedmenec Korektura Karmela Prosoli Grafičko uređenje i oprema Marijan Tkalec

Izdaje: Kršćanska sadašnjost d.o.o., Zagreb, Marulićev trg 14 Za nakladnika: Stjepan Brebrić Tisak: Grafički zavod Hrvatske d.o.o., Zagreb Naklada: 1000 ISBN 978-953-11-0959-8 Tiskano u studenome 2015. CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000917766.

ROBERTO SEREGNI

EVANÐELJA U TRAPERICAMA OD NEDJELJE DO NEDJELJE (Godina C) Predgovor BRUNO MAGGIONI

KRŠĆANSKA SADAŠNJOST ZAGREB, 2015.

Neki starac reče: »Kad god netko čita božanska Pisma, vragovi su u strahu!« Objavljene i neobjavljene izreke pustinjskih otaca, Qiqajon, Magnano, 2002., str. 20

Za čitanje tekstova evanđeljâ preporučujemo ti biblijska izdanja Kršćanske sadašnjosti:

PREDGOVOR

Odmah mogu reći da je riječ o korisnoj i zanimljivoj knjizi koja na nov način uspijeva predočiti evanđelja i tako uspijeva iznenaditi čitatelje, posebice mlade, ali ne jedino njih. Spremajući se pročitati ovu malu knjigu kako bih je ocijenio, priznajem da sam mislio da će mi biti dovoljno pročitati nekoliko stranica na početku, u sredini i na kraju kako bih stekao ispravno mišljenje. No prve su me stranice toliko privukle da sam je cijelu pročitao. Pravi razlog zbog kojeg tako visoko vrjednujem ovu knjigu jest u tome što je don Roberto strastveni ljubitelj evanđelja i ima sposobnost razumijevanja njegove bîti, ne gubeći se u nevažnim pojedinostima. Nadalje, don Roberto proniče mlade s kojima živi, razumije situacije u kojima se nalaze, tako da su njegovo poniranje u odlomke evanđelja i njihovo živo pojašnjavanje plod dvaju smjerova koji se isprepleću: od evanđelja do mladih i od mladih do evanđelja. 7

Oduvijek sam bio uvjeren da se upravo u tom isprepletanju nalazi prava metoda za razumijevanje evanđelja u svoj njegovoj istinitosti i aktualnosti. Živjeti među ljudima, razumjeti njihove tjeskobe i proživljavati ih, razumjeti razočaranja i probleme nužno je ne samo za prilagođivanje staroga teksta današnjem svijetu nego i za razumijevanje njegova značenja. Oduvijek sam bio uvjeren da je važno ne samo ono što se kaže nego i način na koji se to kaže. Ako se kaže na krivi način, čak i nešto lijepo postaje banalno i, kao takvo, ne može zadiviti slušatelja. Kratke propovijedi don Roberta nisu samo lijepo ispričane nego i zadivljuju. Na posljetku dodajem ono što je, prema mojemu mišljenju, presudno. Kršćanski i duhovni pristup, kojim zrače stranice don Roberta, nije intimistički, nije sveden na fanatični aktivizam, niti pomiješan sa senzacionalnim događajima. Naprotiv, prisiljava nas gledati na stvari, svijet i druge ljude Isusovim pogledom, pogledom prihvaćanja, čistim i svakidašnjim. Don Bruno Maggioni 8

LITURGIJSKA GODINA I RIJEČ

Hrabar si. Neće svatko uzeti u ruke knjigu koja će ga uvesti u čudan svijet slavlja mise, iako se ona po koricama čini simpatičnom, iako ju je napisao mladi svećenik. Mnogi drže da tom svijetu pripadaju pomalo čudni ljudi, oni s čvrstim stajalištima, koje zanimaju čipka i ručni rad ili čudne pjesme. To je izvan svake pameti. Također, tražiš li općenite misli o dobru, nastavi tražiti drugdje: ovdje je riječ o traženju značenja jednog putovanja. Zašto svake nedjelje jedno čitanje iz evanđelja? Kako je ono povezano s ostalima? Ne bi li se moglo izabrati čitanje u skladu s onim što se događa u svijetu ili pak pročitati neku knjigu od početka do kraja? Pokušajmo razumjeti o čemu je ovdje riječ (za mnoge je to zastarjeli način promišljanja ...). Najbolja slika kojom bi se mogla opisati liturgijska godina jest ona koju nalazimo u starim liturgijskim knjigama: krug, prsten sa 365 dana, 9

kružna staza kojom svake godine obilazimo oko Krista. Hodajući po tom krugu, Crkva širi sjećanje na čin spasenja svojega Gospodina. Svake godine Crkva prelazi put Kristova života da bi ga bolje upoznala, o njemu razmišljala, ponovno proživjela najvažnije trenutke, sudjelovala u njegovu činu spasenja, u iščekivanju vremena kada će ga promatrati u slavi. Središte Isusova života jesu njegova smrt i njegovo uskrsnuće, njegov prelazak iz smrti u život. Uskrsnuće je događaj koji se zbio u prošlosti, no danas je ponovno prisutan po Božjoj riječi i sakramentima, te nam tako iznova prenosi svoju poruku spasenja. Svake nedjelje slavimo »uspomenu«, odnosno stvarno i djelotvorno sjećanje, te sudjelujemo u Isusovu uskrsnuću tako što se mijenjamo, postajući malo-pomalo sličniji slici Božjoj. Liturgijska godina, koju živimo od nedjelje do nedjelje, slavljenje je Isusa i njegova uskrsnuća u svim vremenima. Svaka nedjelja može se držati tjednim uskrsnućem, danom uskrsnuloga Gospodina i čovjeka, kada se okupljamo oko stola Riječi i tijela Gospodinova kako bismo se 10

prisjetili i sudjelovali u slavi njegove pobjede nad grijehom, držeći se zajednicom vjernika koji su umrli i uskrsnuli s Kristom. No Kristov život čine i drugi trenutci: utjelovljen je, rođen od Marije Djevice, otkrio se mudracima, postio je, propovijedao je, dao je svojega Duha. U liturgijskoj godini susrećemo sve »tajne« Isusova života, čitav njegov život odigrava se pred našim očima. Nije važno živiš li u gradu ili u planini, studiraš li filozofiju ili drndaš na glazbenoj akademiji, jesi li debeo ili mršav, imaš li kratku ili dugu kosu: za tebe, danas, baš za tebe, u obredu, Gospodin postaje nazočan i spašava te, za tebe je svečano postavljen stol. Liturgijska godina nije sastavljena od mjeseci, nego od tjedana, podijeljenih na nedjelje i »vremena«, odnosno skupa nedjelja kojima je cilj priprema ili uvod u svetkovinu Uskrsa ili Božića. Neki moj prijatelj, poznavatelj »stvarî liturgije« (re liturgica) govori o pripravi – slavljenju – nestajanju. Previše složeno? Onda recimo ovako: Božiću prethodi pripravno vrijeme adventa ili došašća, a slijedi ga božićno vrije11

me. Ostale nedjelje nazvane su nedjeljama u godini i one određuju put, daju smjer stazi. Liturgijska godina nije naša, nismo mi njezini vlasnici: ona je od Gospodina Isusa, njegovi su dani i vrijeme, život i smrt, povijest i budućnost. Takav je pogled nadasve ohrabrujući. I oslobađajući. Dakle, jasno je da se liturgijska godina obilježava ponajprije kao put vjere, slušanja Riječi, molitve. Kao put života, onoga Isusova, koji može dati smisao i našemu životu. Sretan put! Don Simone Piani Ured za liturgiju, biskupija Como

UVOD

Evo nas na trećem dijelu Evanđelja u trapericama! U godini smo C, u društvu evanđelista Luke. Razmišljanja koja ti predlažem na ovim stranicama plod su svakodnevnog dodira s Riječju koju sam čitao, o kojoj sam razmišljao i koju sam dijelio sa svojom zajednicom i s raznim prijateljima, raširenima po poluotoku (Italiji). Prije nekoliko mjeseci dobio sam e-mail nekoga privrženog i nepoznatog čitatelja. Među brojnim promišljanjima i osvrtima napisao je da moje stranice mirišu više po cesti nego po sakristiji. To je jedan od najljepših komplimenata koje sam ikada primio. I doista se tako i osjećam... Kada me pokoji prijatelj svećenik pozove da održim večeri biblijskih čitanja, nasmijem se kada me predstavi kao pisca... Sigurno zato što se osjećam više slušateljem nego piscem. Naime, stranice koje ćeš naći u ovoj knjižici nastale su na temelju dvaju iskustava slušanja: 13

onog riječi Božje i onog riječi braće koja su mi društvo na nekim dijelovima puta. Možda su mi zbog toga prijatelji iz kuće Àncora, nakon što su pročitali natuknice mojih razmišljanja o nedjeljnim evanđeljima, predložili naslov koji je na prvi pogled nepristojan... Razmišljajući ponovno, nakon što sam završio s komentarima svih triju liturgijskih ciklusa, mislim da su Evanđelja u trapericama slika koja jako dobro preslikava želju koju nosim u srcu. Želju povratka Riječi, koju treba svakodnevno čitati, voljeti, o njoj razmišljati. Razmišljanja koja ćeš naći na ovim stranicama kriju moje susrete, pastoralna iskustva koja imam sreću živjeti u svojoj zajednici, duge razgovore s brojnim mladima i djecom, koji mi na najneobičnijim mjestima povjeravaju pitanja, sumnje, snove, tajne i zbunjenosti. Mnoge stranice Evanđelja obasjane su upravo tim susretima. Uopće nisam mogao zamisliti niti očekivati da ću govoriti o Učitelju. Dogodilo se povezivanje života i Riječi, pojavila se iskra Duha koja 14

je obasjala i promijenila svakodnevicu u svjetlu evanđelja. Veliki sveti Jeronim piše da je Biblija sredstvo kojim Bog svakog dana govori vjernicima (Epistula, 133, 13). Kratke komentare koje ćeš naći u ovoj knjizi zapravo vraćam svojoj zajednici; u njima dijelim svoje svakodnevno slušanje i razmišljanje o Riječi. Meni je pisanje mnogo pomoglo, nadam se da će i tebi pomoći čitanje ovih jednostavnih razmišljanja. U srcu nosim iskrenu zahvalnost brojnim prijateljima. Ocu Gilbertu i prijateljima iz kuće Àncora. Djeci i mladima oratorija u Tiranu i vikarijatima u Gornjoj Valtellini. Eliani koja me je naučila biti susretljivijim. Climbersima koji su me podnosili. Maraciju na mističnim smsovima. Fra* zbog razloga koji su mi jednim dijelom poznati, a drugim još uvijek nepoznati. Don Remu na mudrosti. 15

Sestri Lety na autentičnoj, salezijanskoj ljubavi prema oratoriju. Prijateljima iz Međuvikarijalnog povjerenstva mladih. Luciji na pedantnom ispravku teksta i zbog tisuću drugih razloga. Don Roberto www.sullatuaparola.wordpress.com Don Roberto Seregni mladi je svećenik iz biskupije Como, u Italiji. Služio je u župi Tirano, u Valtellini, nakon čega se kao misionar fidei donum zaputio u biskupiju Carabayllo u Peruu. Izdavačka kuća Àncora objavila je njegova djela: Evanđelja u trapericama. Od nedjelje do nedjelje – Godina A (2010.), Evanđelja u trapericama. Od nedjelje do nedjelje – Godina B (2011.) i Praznih ruku. Abeceda molitve (2012.).

VRIJEME DOŠAŠc´A

DOĐI NA MAGARCU, NE NA KERUBINIMA Dođi Isuse, povijen, ne nasilno, ponizno, ne pompozno; u jaslama, ne na oblacima neba; u naručju svoje majke, ne na prijestolju veličanstva; na magarcu, ne na kerubinima; kako bi spasio, ne sudio; kako bi posjetio u miru, ne osudio u ljutnji. Dođeš li tako, Isuse, umjesto da od tebe bježimo, mi ćemo trčati prema tebi. Pietro da Celle Propovijedi o dolasku Gospodinovu I, PL 202, str. 639–640

A KAO ADVENT

Luka 21, 25–28. 34–36

1. NEDJELJA DOŠAŠc´A

»PAZITE NA SE DA VAM SRCA NE OTEŽAJU U PROŽDRLJIVOSTI, PIJANSTVU I U ŽIVOTNIM BRIGAMA TE VAS IZNENADA NE ZATEKNE ONAJ DAN JER ĆE KAO ZAMKA DOĆI NA SVE ŽITELJE PO SVOJ ZEMLJI. STOGA BUDNI BUDITE I U SVAKO DOBA MOLITE DA UZMOGNETE UMAĆI SVEMU TOMU ŠTO SE IMA ZBITI I STATI PRED SINA ČOVJEČJEGA.«

Evo nas, dragi prijatelji! Majka Crkva nas, dolaskom važnog vremena adventa, poziva da iznova započnemo naše putovanje slijedeći Rabija iz Nazareta. Moram vam priznati da mi se sviđa upravo ta mogućnost koju svake godine imamo u našim zajednicama. Mogućnost ponovnog početka, stavljanja naših rana i razočaranja u Očeve ruke. 19

Prilika da si priuštimo novo, ujedno bogato i različito razdoblje, te dopustimo da Kristova vijest ponovno obasja naš život. Nije važno koliko smo do sada bili slabi, razočarani, niti u kolikom se siromaštvu nalazili. Gospodin nas poziva da ponovno krenemo, od početka, od »A«. Krenimo od »A« kao advent da bismo otkrili kako ovo važno razdoblje nije samo u službi Božića te da se ne može svesti samo na tjeskobno iščekivanje malog Mesije u betlehemskoj špilji. Isus je došao, On je već među nama, a advent nas podsjeća da je On taj »Dolazeći«. To ponavljamo svake nedjelje u Vjerovanju: »… I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve.« I pitam se: Čekamo li ga mi doista? Postoji li u našemu kršćanskom životu ona temeljna dimenzija iščekivanja, želje koja usmjerava i upravlja naš pogled na sadašnjost? Sveti Bazilije Veliki kaže: »Kršćanin je onaj koji ostaje bdjeti svakodnevno i u svako doba znajući da Gospodin dolazi!« Gori li još uvijek 20

u našim srcima ta želja, ta strastvena potraga? Očekujemo li doista da Uskrsli ispuni svoje obećanje: »Da, dolazim ubrzo!« (Otk 22, 20)? Liturgijsku godinu ne počinjemo samo adventom nego i pozornošću.1 U središtu odlomka iz evanđelja nalazi se upravo taj poziv: »Pazite na se« (r. 34). Ne na ovu ili onu napast, nego na sebe same. Trebamo voditi računa o tome kako bismo naučili poznavati sebe, slušati Gospodina koji poziva srce, da bismo postigli staloženost u životu, izbjegli neurednost koja sve poništava i razbija, da bismo iskušali pravu slobodu, imali zdrav i uravnotežen odnos sa stvarnošću u prolaženju vremena. Pozornost je potrebna da bismo prepoznali prolazak Boga kroz našu povijest, kako bismo razlikovali prilike od napasti, da bismo tražili prostore mira koji čine život humanijim. 1

Počevši od A kao advent, autor u naslovima triju idućih poglavlja bira ključne riječi koje u talijanskom jeziku također počinju sa slovom »A«: A kao Attesa (Iščekivanje), A kao Amore (Ljubav), A kao Accoglienza (Dobrodošlica) (nap. prev.).

Pozornost je potrebna da bismo se dovoljno posvetili molitvi, slušanju Riječi, slavlju u župnim zajednicama te kako bismo pokušali prekinuti vrtlog brzine i produktivnosti svakodnevice, koji nam zaleđuje srca. Sretan advent, dragi prijatelji! Prisjetite se: počinje novo vrijeme, započinjemo od »A«! Dopustimo Božjoj mašti da nas iznenadi…

IŠcEKIVANJE ˇ

Luka 3, 1–6

2. NEDJELJA DOŠAŠc´A

GLAS VIČE U PUSTINJI: PRIPRAVITE PUT GOSPODINU, PORAVNITE MU STAZE! SVAKA DOLINA NEKA SE ISPUNI, SVAKA GORA I BREŽULJAK NEKA SE SLEGNE! ŠTO JE KRIVUDAVO, NEKA SE IZRAVNA, A HRAPAVI PUTOVI NEKA SE IZGLADE! I SVAKO ĆE TIJELO VIDJETI SPASENJE BOŽJE.

Evo čovjeka adventa, posljednjeg proroka: Ivana, sina Zaharijina. Svojom tipičnom preciznošću Luka nam predočuje niz moćnikâ svog vremena. Naravno, evanđelist želi dati povijesni kontekst, ali i pokazati raširenost vladavine stranaca te broj vladara koji su potekli iz te zemlje. U tom slijedu imenâ i ovlastî nailazimo na zanimljiv obrat. Božja riječ ne traži jednog od državnih 23

velikana, ne vrti se oko svetih hramova, nego dolazi Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinju. Zaista mi se sviđa taj kontrast, čini se kao da je Luka namjerno stvorio redundantnu sliku kako bi naglasio uvođenje novog lika, proroka u pustinji. Palače moćnika nije ni dodirnuo, nego se, na taj način, počinje otkrivati novost božanske logike. Kriteriji izbora razlikuju se od onih ljudskih i svjetovnih. Božji kriterij prvenstva nisu moć, snaga, čast ili slava, nego neki tajanstveni kriterij. U središtu ovog teksta nalazimo Ivana, predstavljenog više kao proroka i propovjednika nego kao pustinjaka i krstitelja. O njemu malo znamo: Zaharijin je sin, živi u pustinji, putuje po pokrajini Jordan i najavljuje obraćenje krštenjem za oproštenje grijeha. U njegovu govoru, koji ponavlja riječi velikog Izaije, nalazimo još jednu karakteristiku početka liturgijske godine: iščekivanje. E da, lagano je reći da iščekujemo Isusa. Ali što to znači? Odakle početi? 24

Je li dovoljno napraviti lijepe jaslice i pokušavati izbjeći preveliku potrošnju zbog sve veće komercijalizacije Božića? Dobro, već i to nije loše, međutim, potrebe pravog obraćenja idu dalje od toga. Izaijina uputa, koju Ivan ponavlja, oduvijek je privlačila moju pozornost: poravnite staze, ispunite svaku dolinu, slegnite svaku goru i svaki brežuljak! Nije vrijeme za kompromise ni polovična rješenja! Nije dovoljno tu i tamo nešto malo popraviti… Stil iščekivanja koji nam Ivan predlaže, gradilište je na kojemu ima puno posla! Hrabro, dragi prijatelji! Zavrnimo rukave i prestanimo odgađati i praviti se da se ništa ne događa. Duh nam daje mogućnost iznova krenuti, slegnuti brežuljke naših grijeha i ispuniti doline naših strahova. To je težak i naporan posao, ali – kako piše Fabio Volo – problem nije koliko čekaš, nego koga čekaš. A mi dobro znamo koga iščekujemo… 25

LJUBAV

Luka 3, 10–16

3. NEDJELJA DOŠAŠc´A

PITALO GA MNOŠTVO: »ŠTO NAM JE DAKLE ČINITI?« ON IM ODGOVARAŠE: »TKO IMA DVIJE HALJINE, NEKA PODIJELI S ONIM KOJI NEMA. U KOGA IMA HRANE, NEKA UČINI ISTO TAKO.« DOĐOŠE KRSTITI SE I CARINICI PA GA PITAHU: »UČITELJU, ŠTO NAM JE ČINITI?« REČE IM: »NE UTJERUJTE VIŠE NEGO ŠTO VAM JE ODREĐENO.« PITAHU GA I VOJNICI: »A NAMA, ŠTO JE NAMA ČINITI?« I REČE IM: »NIKOME NE ČINITE NASILJA, NIKOGA KRIVO NE PRIJAVLJUJTE I BUDITE ZADOVOLJNI SVOJOM PLAĆOM.«

»Što nam je dakle činiti?« Mnoštvo, carinici i vojnici odlaze Ivanu u pustinju i u njegove ruke predaju svoju zbunjenost, želju za pronalaženjem smisla i smjera vlastitog života. 26

Iako sam tek kratko svećenik, to mi je pitanje više puta bilo postavljeno, i nikada nisam pronašao odgovore izvan evanđelja. Prošli tjedan Ivan nam je predlagao da opremimo gradilište koje će biti u potpunosti učinkovito kako bismo poravnali staze, slegnuli gore i brežuljke, ispunili doline. Nekoliko redaka dalje, Ivan konkretno govori o nužnosti iščekivanja i preobraženja srca. U odgovorima na tri pitanja ne moralizira o katastrofalnim posljedicama niti predlaže bijeg od »zlog svijeta«. Mnogi ljudi odustaju i od same pomisli o obraćenju jer misle da su im zapreka određene situacije u životu: »Dok radim ovaj posao, o tome se ne može govoriti…, u mjestu kao što je ovo, to jednostavno nije moguće…, možda da sam mlađi i da imam više snage…« No Ivanovi odgovori daju nam naslutiti da se životno obraćenje treba dogoditi u sklopu normalnoga i svakodnevnoga kako bismo prihvatili Dolazećega. Krstitelj ne predlaže revoluciju života, nego revolucionaran život! Ovdje otkrivamo Ljubav. 27

Ivanov prijedlog još je u povojima, Isus je taj koji će ga provesti. No treba krenuti od Krstiteljeva prijedloga: dijeliti hranu i odjeću; porezi se ne smiju računati na temelju pohlepe, nego na pravedan način, poštujući svakoga; vojnici trebaju obavljati svoju dužnost a da se ne koriste svojom snagom radi povećanja zarade, na štetu jadnog naroda. Revolucionaran život može se ostvariti u svakodnevici našeg iščekivanja. Ljubav može otvoriti srce kako bismo primili Dolazećega. Ljubav može promijeniti sivu monotoniju svakodnevice u dugu novih mogućnosti života kako bismo živjeli kao svjedoci Isusa kojeg iščekujemo. Ljubav može promijeniti braću i sestre koji nas okružuju, ona može promijeniti način na koji mi na njih gledamo. Hrabro, dragi prijatelji, dopustimo da Duh i Vatra otope led koji nas čini prosječnima i malenima. Krenimo od A kao advent, od besmrtne snage života, od Ljubavi. 28

DOBRODOŠLICA Luka 1, 39–48

4. NEDJELJA DOŠAŠc´A

»BLAGOSLOVLJENA TI MEĐU ŽENAMA I BLAGOSLOVLJEN PLOD UTROBE TVOJE! TA OTKUDA MENI DA MI DOĐE MAJKA GOSPODINA MOJEGA? GLEDAJ SAMO! TEK ŠTO MI DO UŠIJU DOPRIJE GLAS POZDRAVA TVOJEGA, ZAIGRA MI OD RADOSTI ČEDO U UTROBI. BLAŽENA TI ŠTO POVJEROVA DA ĆE SE ISPUNITI ŠTO TI JE REČENO OD GOSPODINA!«

Ovih dana temperatura nije bila viša od 4 Celzijeva stupnja. Za vikend se rijeka turistâ penje iz naše doline prema skijaškim stazama. Traže odmor, zabavu i prirodu. A ja se nadam da će u toj ljepoti (iznova) pronaći Boga. Izlazim iz kuće u posjet bolesnicima, platiti račune i kupiti namirnice. Ostavio sam Bibliju otvorenu na stolu. 29

»Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!« Tisuću puta ponavljam taj redak. Blaženstvo kojim ostarjela Elizabeta pozdravlja rođakinju Mariju određuje ritam mog hoda. Mislim o tome kako ću protumačiti to evanđelje kada se vratim kući. Posjećujem stariju gospođu. Ganuli su me njezina mudrost, odmjerene riječi kojima govori o dosadašnjem životu među brdima gdje je radila, o odsutnom suprugu, kući spaljenoj u ratu, o četvero djece koju je trebalo podići, i čvrstoj vjeri hranjenoj molitvom, kojoj je ritam određivala izlizana krunica. Dok priča, nastavlja raditi ručni rad. Rubac ili možda šal. Igle brzo lete. Tamni prsti plešu i daju oblik nitima koje se isprepleću. Dva klupka na koljenima. Dvije različite boje. Dvije težine i dva sastava vune. Gubim se u svojim mislima... Slijedi brza kava i krećem… »Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!« 30

Ponovno mislim na ono isprepletanje, onaj ples prstiju i igala. Evo što je Marijino blaženstvo: isprepletanje. Dvije niti: Riječ i život. Vjera i svakodnevica. Marijino je blaženstvo misterij prihvaćanja Riječi, isprepletanja, jedinstva. Neke večeri o tome sam raspravljao s nedavno vjenčanim mladim bračnim parom. Koliko se trudimo prepoznati putove Božje u našoj povijesti, osjetiti da smo preplavljeni njegovom prisutnošću. Kao da postoji zid: s jedne strane je svakodnevni život, složen na svoj način, ispunjen radošću, naporom, obitelji, poslom, prijateljima; a s druge strane je vjera sa svojim ritmom i vremenom. Jedno s jedne, drugo s druge strane. Bez međusobne komunikacije. Nepovezani. Koji napor… Marijino blaženstvo rušenje je te podjele. Susret s Bogom treba promijeniti moju svakodnevicu, moj pogled na ljude, na povijest i na moj život. Valja stvoriti poveznicu, proročki prihvatiti Riječ i provoditi je. Iskustvo Boga

nije odvojeni svijet, zagrada u kojoj je nedjelja u crkvi. On je u tvome dnevnom boravku kao i u kućnoj kapelici, u tvom uredu kao izvor, u hodniku bolnice kao svjetionik što sja. Ne, ne trebaš ga osvojiti. On je tu, za tebe. Dar koji treba prihvatiti. Traži ga u svojoj svakodnevici i otkrit ćeš da je On tebe već našao.

BOŽIC´NO VRIJEME

BOŽIĆ: BLAGO JE ROĐENO Danas je radi nas rođeno blago. Danas se radi nas pojavila prava svjetlost, Gospina svjetiljka, koju je Duh Sveti zapalio. Danas je rođen izlječitelj slijepih, Danas je rođeno ozdravljenje paraliziranih, Danas je rođena snaga bolesnih, jakost nemoćnih. Danas je došlo uskrsnuće mrtvih, naš Spasitelj. Danas se zbog nas pojavilo, u blistavoj noći, novo svjetlo. Mozarapska liturgija Sakramentar (V.–VI. stoljeće) La prière des liturgies anciennes, G. M. Oury (izd.), Cld, Chambray, 1978., str. 68

248

SADRŽAJ

PREDGOVOR .........................................................

LITURGIJSKA GODINA I RIJEČ .................................

UVOD ................................................................... 13

VRIJEME DOŠAŠĆA ........................................... 17 BOŽIĆNO VRIJEME ............................................ 33 KORIZMENO VRIJEME ....................................... 51 USKRSNO VRIJEME ........................................... 83 VRIJEME KROZ GODINU .................................... 115 BLAGDANI I SVETKOVINE KROZ GODINU .........227 BIBLIOGRAFIJA .................................................247

249