Evanđelje po Marku - prvi dio (1,1 - 3,6) by Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Biblica

K O M E N TA R I

Recenzenti: prof. dr. sc. Ivan Dugandžić izv. prof. dr. sc. Božidar Mrakovčić Lektura: Ivana Čatić Korektura: Tihana Pšenko Miloš Prijelom i oprema: Marijan Tkalec

Knjiga je objavljena uz ﬁnancijsku potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske.

Izdaje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, Marulićev trg 14 Za nakladnika: Stjepan Brebrić Tisak: Denona d. o. o., Zagreb Naklada: 600 ISBN 978-953-11-1557-5 Tiskano u veljači 2022. CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001126335.

Ivica Čatić

EVANĐELJE PO MARKU  PRVI DIO 1,1  3,6

Uvodna pitanja i komentari

KRŠĆANSKA SADAŠNJOST Zagreb, 2022. 3

Uvodna rije Tekst ovoga komentara Evanđelja po Marku mogao bi imati raznoliku primjenu. U svojoj osnovi on je egzegetsko-teološka analiza evanđeoskoga teksta. Stoga će, nadam se, naći svoju primjenu kod onih koji su zainteresirani za ovu novozavjetnu knjigu bilo da su teolozi, studenti, organizatori biblijskih susreta, propovjednici itd. No, istodobno, imajući pred očima oskudnost literature ove vrste na hrvatskom jeziku, u komentaru će posebna pozornost biti poklonjena najširem krugu čitatelja koji žele produbiti svoj uvid u evanđeosku poruku kako bi, na relativno jednostavan, a ipak solidno znanstveno utemeljen način, dobili pristup u svijet Radosne vijesti. To se želi postići nastojanjem da jezik bude pristupačan i razumljiv te ponudom točaka za promišljanje na duhovnoj razini koja je prisutna kao posljednja etapa u tumačenju svakog odlomka. Sadržaj ove knjige raspoređen je prema redoslijedu uobičajenom u komentarima biblijskih knjiga. Nakon uvodne riječi dolaze uvodne teme posvećene općim obilježjima Evanđelja po Marku koje možda mogu ponekom čitatelju biti nerazumljivo štivo i stoga ih može mirno preskočiti. Nakon njih slijedi glavnina teksta koja je posvećena komentaru. On prati Evanđelje od odlomka do odlomka. Upravo zbog toga omogućuje cjelovit uvid u Gospodinov put (Mk 1,3) kojim Isus kroči Markovim evanđeljem. Oslanjajući se na svjetski poznata i priznata znanstvena djela, ovaj će komentar nastojati istaknuti pripovjednu narav Markove teologije (narativna teologija) i stoga progresivno, iz odlomka u odlomak, pratiti najvažnije silnice njezinih naglasaka. To znači kako je neusporedivo najkorisniji način uporabe ovoga komentara praćenje naslova za naslovom po redu 9

kojim dolaze. Time se omogućuje neprekinut slijed i iščitavanje inače teže zamjetljivih znakova evanđelistove poruke iznesene kontinuiranim pripovijedanjem. U svrhu lakšega snalaženja, svaki pojedini naslov u komentaru koji obrađuje pojedini odlomak ima tri etape vidljivo razgraničene kao tri zasebna odjeljka. Prvi odjeljak usredotočuje se na analizu važnijih momenata evanđeoskoga teksta. Ovdje komentar nastoji protumačiti pojedine izraze i njihovu funkciju na razini odlomka u kojemu se nalazi, pružiti potrebne podatke o prostoru, vremenu, okolnostima i običajima koji pomažu razumjeti zbivanje o kojemu evanđelist govori. Obično je ukratko naznačen teološki naboj pojedinih izraza i njihova važnost za cjelinu Markove teološke misli. Drugi odjeljak predstavlja drugu etapu u komentiranju teksta. Namijenjen je smještanju teksta u njegovo prirodno književno i teološko okruženje (redovito se stavlja u odnos s bližim kontekstom ili poglavljem, katkad cijelim Evanđeljem, Novim zavjetom ili Biblijom). To čini polazeći najčešće od pojedinih izraza istaknutih u prvoj etapi te pokazuje njihovu narativno-teološku povezanost s bližim i daljim kontekstom. Uz to nastoji što je moguće više uklopiti tekst u povijesne okolnosti na religioznom, društvenom, ekonomskom i političkom planu. Doprinos ove etape jest, dakle, učiniti čitatelja prijemčivim za narativnu dimenziju Markova evanđelja, jer je bez nje nemoguće prodrijeti u srž njegove teološke misli, i u omogućavanju da se tekst pročitan horizontalno u prvoj etapi smjesti u što realnije koordinate literarnoga i povijesnoga konteksta u čijem krilu nastaje. Treći odjeljak, po sebi najpristupačniji najširem krugu čitateljstva, uzima neke od istaknutijih točaka prethodnih etapa i nastoji produbiti njihov utjecaj na duhovnom planu Isusova učenika te sugerirati moguću primjenu na stvarne životne prilike, bilo u području osobne duhovnosti čitatelja ili na planu zajednice u kojoj živi. Kao takva, treća etapa naizgled predstavlja najjednostavniji i najmanje znanstven sloj teksta. Međutim, njezina je važnost i ujedno doprinos u tome što – ostajući na visokoj razini evanđeoskih kriterija – 10

iznosi neke od mogućih načina kako spojiti sveti tekst s duhovnošću i konkretnim životom. Tako predstavlja napor odgovoriti izazovu koji već podugo stoji pred teolozima – premostiti jaz do kojega je došlo odvajanjem teologije od duhovnosti. Nadam se kako će onima koji za ovim komentarom posežu iz teoloških motiva znanstvenoga predznaka on pružiti dovoljno precizne i jasne informacije o tekstu Evanđelja po Marku. Uvjeren sam da će i onima koji u njemu traže praktične smjernice života nadahnute evanđeoskim svjetlom predstavljati korisno štivo i vrijednoga suputnika u hodu za Gospodinom (usp. 8,34).

Možemo zaključno ustvrditi kako narativni aspekt teme Kraljevstva nedvojbeno prikazuje prvu fazu kraljevstva Božjega: pojavu i razvoj njegovih prvinā. U isto vrijeme najavljuje kako se njegovi skromni početci nezaustavljivo razvijaju prema punini – eto žetve (4,29)! 1.1.4. Poziv prvih učenika (1,16-20)

I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. 17I reče im Isus: »Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!« 18Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim. Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova bra19 ta Ivana: u lađi su krpali mreže. 20Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim. I Tek što je odjeknula Galilejom (usp. 1,14-15), prva Isusova riječ odmah daje svoj plod. Ovaj iznenađujući učinak evanđelist Marko snažno je potcrtao slikom poziva i odaziva prvih učenika: dva puta uz Galilejsko more Isus poziva po dva brata zauzeta ribarenjem. Dvije scene poziva strukturirane su na identičan način (smještaj – 1,16.19; poziv – 1,17.20a; odgovor – 1,18.20b) kao što će kasnije biti i Levijev poziv (usp. 2,13-14). Kratki, jezgroviti opis i hitar odaziv učenika doprinosi tome da ovaj tip scene predstavlja oličenje Isusova poziva i idealnoga učeničkog odaziva.169 Galilejsko more… Već smo naglasili simboličnu vrijednost koju za Marka ima Galilejsko more – ono je tranzitno područje prema poganskim krajevima te, ako je riječ o moru, u shvaćanju biblijskoga čovjeka ono je područje djelovanja sila kaosa170; za razliku od Mar169 170

Usp. Rudolf Pesch, Das Markusevangelium, 108–110. Usp. 1.1.3. i komentar na 1,14–15.

ka i Mateja, Luka ga topografski korektnije naziva Galilejsko jezero (usp. Lk 5,1; 8,22). Isus, došavši u kontakt s morem, odmah će mu oteti četiri osobe (usp. Jr 16,16; Hab 1,14-16).171 Ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova… ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana… Evanđelist u ovom odlomku na vrlo kratak i jasan način oslikava moć Isusove riječi i što je obraćenje o kojemu je govorio pri prvom navještaju Kraljevstva (usp. Mk 1,14). Njegov pojavak počinje stvarati pokret, bratstvo koje se znatno razlikuje od učeničkih skupina okupljenih oko tadašnjih učitelja, rabbija. Njih su učenici odabirali i potom im pristupali, čekajući da budu primljeni, dok Gospodin sam bira i poziva učenike (usp. 1 Kr 19,19-21).172 Evanđelist podvlači upravo Isusovu inicijativu. Ljude nalazi u njihovoj običnoj, svakodnevnoj situaciji, i to upravo u trenutku dok rade svoj častan posao poput ovih ribara ili nečastan, poput Levija carinika (usp. Mk 2,14). Marko prvo bilježi Isusov pogled (usp. 1,16.19). Na neki način riječi ugleda Šimuna i Andriju, Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana (1,16) izražavaju čudo susreta osobe i osobe, označava trenutak njihove nove osobne kreacije; sada se utemeljuje nešto novo i trajno. Bijahu ribari… Prema analizama današnjih stručnjaka za povijest onoga razdoblja, 70 – 90 % stanovništva Palestine pripadalo je siromašnom sloju. Ribari, pogotovo Jakov i Ivan za koje se kaže da su imali nadničare (1,20), u socio-ekonomskom smislu pripadali su sloju smještenom između bogatih i siromašnih. Stoga će ih Isusova riječ pozvati da ostave za tadašnje prilike relativno dobar posao.173 Štoviše, s obzirom na to da je u Rimskom Carstvu sve bilo držano carevim vlasništvom, ribari su svoj zanat mogli obavljati samo sklapajući ugovor i plaćajući odgovarajuće takse imperijalnom sustavu

171

Usp. Jean Radermakers, Lettura pastorale del Vangelo di Marco, 116. Usp. Bart D. Ehrman, Jesus – Apocalyptic Prophet of the New Millennium, Oxford University Press, Oxford, 1999., 185. 173 Usp. Craig S. Keener, The IVP Bible Background Commentary: New Testament, InterVarsity Press, Downers Grove, 1993., 22014., 130–131. 172

– Isus ih sada vadi iz ove uzglobljenosti i nudi im Kraljevstvo koje se približilo (usp. 1,15).174 Hajdete za mnom… Za sam čin stupanja u krug Isusovih učenika evanđelist ovdje odabire u to vrijeme tehnički izraz pripadanja učeničkom staležu pođoše za njim; grč. kaže doslovno iza njega. U Evanđelju po Marku Isus je predstavljen kako se nalazi u stalnom pokretu (usp. 1,21.29.35; 2,1.13 itd). To je u skladu s načinom na koji je najavljen u proslovu (usp. 1,1-15) gdje, osim pripadajućeg mu evanđelja i naslova Krist i Sin Božji (1,1), susrećemo sljedeću temeljnu Isusovu odliku: put (1,2). Tim značajnijim postaje izraz kojim se Isus obraća tek prihvaćenim učenicima: hajdete za mnom!175 Riječ koju Gospodin izriče započinje sa svakim od njih odnos koji će trajati cijeli život. Od sada on i učenici zauvijek pripadaju jedni drugima. Njegov pogled (usp. 1,16.19) i njegova riječ (usp. 1,17) dopiru duboko u bića četvorice ljudi i oni će odmah (usp. 1,18.20) krenuti za njim. Isus pred njih ne stavlja nikakav program, prijedloge niti obećanja. Jednostavno, slijedit će njega, njegovu riječ i njegov put.176 Dinamika poziva prvih učenika, Marko je toga svjestan, jest nešto jedinstveno u njihovim životima, no nije ograničena samo na njih niti na one koji su Isusa susretali za njegova zemaljskog života. Ona struji i iz njegove riječi pohranjene u evanđelju, a evanđelist to nastoji svojim čitateljima svih prostora i vremena osvijestiti dodajući, uz spomen Isusove osobe, važnost evanđelja (8,35), Gospodinovih riječi (8,38) te slušajte Ga (9,7).177 Ribari ljudi… Isusovo djelovanje učenici nisu zapisivali u obliku reportaža ili životopisa. Ono što će se od sada događati ostat će uti174

Usp. Warren Carter, The Roman Empire and the New Testament. An Essential Guide, Abingdon Press, Nashville, 2006., 2. 175 Usp. Francis J. Moloney, The Gospel of Mark, 51. 176 Usp. Klemens Stock, Marco. Commento contestuale al secondo Vangelo, 37. 177 Usp. T. Beck – U. Benedetti – G. Brambillasca – F. Clerici – S. Fausti, Una comunità legge il Vangelo di Marco, 51. 90

snuto u njihova srca. Zato hod s Isusom nužno sa sobom nosi mijene, učenici će doživjeti preobražaj. Slijedeći ga, od običnih će postati ribarima ljudi (1,17). U biblijskoj tradiciji ova metafora sugerira posjedovanje ovlasti nad ljudima (usp. Izr 6,26; Am 4,2; Jr 16,16; Ez 19,4-5).178 Naime, oblikovani iskustvima doživljenima s Isusom, moći će dati živo svjedočanstvo o njemu. Za razliku od učenika drugih rabbija, po završetku formacije neće poučavati Zakon, nego će – hodeći putem na koji ih je poveo Gospodin (usp. 1,2-3) – ribariti ljude, pridruživati ih putu na kojemu će ga susretati.179 Zajednica učenika zato ima biti maksimalno otvorena jer ima univerzalno poslanje: prihvaćati sve ljude i osvojiti ih, loviti ih za zajedništvo s Isusom kao što je on njih oteo moru! Njihov hod, slijedeći Učiteljeve stope, zapravo ide putem kojim je hodio Bog među ljudima: k novom izlasku koji je ishodio Sin Božji.180 Odmah ostaviše mreže… Uz pozitivnu stranu odaziva na poziv, njihov pristanak ima i onu negativnu: Šimun i Andrija odmah ostaviše mreže (1,18), a Jakov i Ivan ostave svoga oca Zebedeja (1,20). S obzirom na to je učeništvo kao hod s Isusom zapravo iskorak u novo, podrazumijeva ostavljanje po strani onoga prijašnjeg, pa i dotadašnjih životnih povezanosti. Motiv zahtjevnosti učeničkoga života bit će intenziviran tijekom evanđeoske naracije. Kako je učeniku najvrjednije biti u zajedništvu s Isusom, spreman je staviti u stranu sve ono što ga u tome sputava i slijediti Učitelja. Zahtjevnost je ovdje potcrtana činjenicom da odvajajući učenike od njihovih bližnjih, pa i roditelja, Isus ulazi u sukob sa Zakonom jer od učenika traži kršenje pete zapovijedi koja nalaže poštovanje i brigu o roditeljima.181

178

Usp. Wilhelm H. Wuellner, The Meaning of ‘Fishers of Men’, The Westminster Press, Philadelphia, 1967., 64–133. 179 Usp. Joachim Gnilka, Marco, 86–87. 180 Usp. 1.1.1. i komentar na 1,1-8. 181 Usp. Helmut Merkel, »The opposition between Jesus and Judaism«, u: Ernst Bammel – C. F. D. Moule, Jesus and the Politics of His Day, Cambridge University Press, Cambridge, 1984., 129–144, ovdje 138. 91

Pođoše za njim… Izražavaju duboku privrženost Isusovu putu, tj. njegovoj osobi, punu raspoloživost za njegove odluke te iskrenu predanost njegovu vodstvu. Marko ovim kratkim izričajem, čini se, želi sažeti cijeli životni hod apostola; za sada ostavlja po strani postupnost učeničkoga sazrijevanja i padove koji će uslijediti, a ističe snagu i presudnost prvoga susreta koji je korjenito promijenio njihove živote. Slobodnom osobnom odlukom oni prihvaćaju poziv i ulaze u zajedništvo života s Isusom, u međusobni odnos: kao što je Isus potpuno s njima i za njih, tako su i oni od sada potpuno za njega. Isusov je dar njima njegova blizina, a oni se potpuno pouzdaju u njega; obje su strane tu cijelom svojom osobom. II Opisujući početak Isusova javnog djelovanja (koji ide od 1,16 pa do 3,12), Marko drži neobično važnim naglasiti da je već tada – u samom početku – došlo do poziva učenika koji, kako će kasnije pojasniti, trebaju biti s Njime (usp. 3,14). Prva četvorica pozvanih Šimun, Andrija, Jakov i Ivan, inače čine uži krug učenika koji nazoče i nekim događajima kojima ostali nemaju pristup (usp. 1,29; 13,3).182 Evanđelisti Matej i Ivan također prikazuju kako je Isus za svojega prvog javnog nastupa već okružen učenicima (usp. Mt 4,18-22; 5,1; Iv 1,35-51; 2,1-11). Uz odnos prema Ocu (1,10-11), Isusu je od neobične važnosti odnos s učenicima. Evanđelja ne poznaju nekog izoliranog Isusa, nego Onoga koji je u prvom redu učitelj svojih učenika.183 Stoga ne čudi da je učenički poziv jedna od najvažnijih tema Evanđelja po Marku. Stavljanjem izvještaja o pozivu prvih učenika u sam početak Isusova djelovanja (1,16 – 3,12), Marko prikazuje učenike kao one koji su svjedoci cjelokupnog njegovog djelovanja (usp. 182

Usp. Virgil Howard – David B. Peabody, »Mark«, u: William R. Farmer (ur.), The International Bible Commentary, The Liturgical Press, Collegeville 1998., 1331–1367, ovdje 1339. 183 Usp. Klemens Stock, Marco. Commento contestuale al secondo Vangelo, 36–37. 92

Dj 1,21-22). Snažni kristološki naglasak iz 1,1-15 ovdje dobiva novu nijansu prikazivanjem poziva učenika kao prioritetnoga čina u Isusovom djelovanju. Na ovaj način evanđelist čitatelju već na početku naracije jasno ukazuje na usku povezanost kristologije i učeništva. Kasnije će čitatelj i sam uočiti koliko je Marku važna ta veza jer u prvom dijelu svojega Evanđelja početak svake etape Isusovoga djelovanja (usp. 1,16 – 3,12; 3,13 – 6,6; 6,7 – 8,26) počinje nekim od odlomaka obilježenim temom učeništva (1,16-20; 3,13-19; 6,7-13).184 U kasnijim fazama Markovoga pripovijedanja postat će jasno da je međusobno prožimanje kristologije i učeništva te dinamika njihova međuodnosa zapravo osnovna poluga njegovoga Evanđelja. Učenici napuštaju mreže, lađe, nadničare i ribarski posao. Ranije su tumači govorili kako Isus – poradi eshatološke blizine – poziva prve učenike da napuste svoju socio-ekonomsku odgovornost i žive u eshatološkoj svjesnosti (Ch. Meyers). Međutim, iz toga proizlazi kako bi Isusov zahtjev za obraćenjem čovjeka stavljao u apsurdnu situaciju, neodrživu u stvarnom svijetu. Jer – ako su se prvi Isusovi učenici i mogli preračunati u pogledu eshatološke blizine (kao što se pripisuje i sv. Pavlu) – učenici svih kasnijih naraštaja shvaćaju da ih njihov odaziv Kristu neće izuzeti iz ovoga svijeta; naprotiv, ostat će u njemu i nositi se s elementarnim egzistencijalnim (pa i materijalnim) pitanjima. Noviji pogledi na ovu problematiku zagovaraju drukčije gledište. Prema njima, Isus od svojih učenika ne traži napuštanje brige o temeljnim egzistencijalnim pitanjima – pa ni materijalnim – nego njihovo premišljanje, sve do uspostave novoga tipa društveno-ekonomskih odnosa. Sada su učenici pozvani krenuti za Isusom, napustiti svoje pozicije unutar staroga socio-ekonomskoga modela, a kasnije će polako izranjati obrisi novoga zajedništva u koje ih Gospodin zove (usp. 3,31-35; 10,17-30). Dakle, nisu pozvani napustiti svijet, nego se ugraditi u novi oblik društva koji treba mijenjati svijet.185 184

Usp. Bas van Iersel, Marco. La lettura e la risposta. Un commento, 123. Usp. Ched Myers, Binding the Strong Man. A Political Reading of Mark’s Story of Jesus, Orbis Books, Maryknoll (NY), 1988., 132–133. 185

S obzirom na to da ovaj odlomak slijedi Isusov navještaj blizine kraljevstva Božjega i poziv na obraćenje, odaziv prve četvorice učenika u tom kontekstu funkcionira kao uprizorenje adekvatnoga odaziva na poziv na vjeru i obraćenje.186 III Marko Isusov pojavak među ljudima smješta u konkretne povijesne prilike, jasno označene koordinatama mjesta i vremena kako bi događajima koje pripovijeda dao egzistencijalnu snagu: u svojem povijesnom kontekstu predstavljao je »bum« – prekid sa starim i prodor novoga, neočekivanoga.187 Naime, kada se činilo da je sve gotovo, jer je Ivan – veliki prorok i propovjednik – predan, onda sve počinje! Kada se činilo da sve nade prestaju, pojavljuje se novo svjetlo. Kada je postalo jasno da je glas koji je uznemirivao, da je jedna nepodnošljiva prisutnost silom utišana, da će sve zamrijeti, da je došlo najgore moguće vrijeme za istupiti i izreći riječ istine, jer ona smeta – na scenu izlazi Isus! U nepovoljnom vremenu, u klimi kojom dominira strah i dojam da je sve beskorisno – da je plašt tame sve prekrio i da će početi gušiti – kada je po ljudskoj logici pogrešno vrijeme, izlazi Isus. I ne počinje »bum« u religioznom centru Jeruzalemu. Ne, izlazi na periferiju, u Galileju gdje se susreću ljudi najrazličitijih kultura, vjera i svjetonazora. Kraljevstvo ne ide po unaprijed određenim tračnicama, ne slijedi koridore geografskih karata, pa ni religioznih tijekova. Gdje je čovjek, tamo postoji i mogućnost za Kraljevstvo. Pa ni kada je u pitanju odabir ljudi, Isus ne slijedi uobičajene rute: u izboru prvih pratilaca kreće pogrešnim ljudima jer nije ih uzeo s akademija, teoloških fakulteta, iz krugova mudraca. Traži one koji će prihvatiti novinu koju donosi. One koji su poradi nje spremni na prekid sa starim. Traži one koji su spremni 186

Usp. John Painter, Mark’s Gospel: Worlds in conflict, Routledge, London – New York, 1997., 34. 187 Usp. Ched Myers, Binding the Strong Man. A Political Reading of Mark’s Story of Jesus, 133. 94

ostaviti stari ugođaj i poći za njim (1,18.20), otvoriti se kraljevstvu Božjemu i promjenama koje ono donosi u čovjeku, u njegovom odnosu prema Bogu i svijetu oko sebe. Potrebno je naglasiti da ovaj opis poziva ne vrijedi samo za osobe koje se odazivaju duhovnom zvanju, nego za svakog kršćanina, nominalnog i anonimnog. Možda su mašta umjetnika i sumnjiva religioznost doprinijeli krivom poimanju poziva: držalo se da je on samo za neke posebno izabrane koji su na njega znali, u neponovljivom ugođaju nebeske muzike i lepršanja anđela, maestralno odgovoriti. Ipak, mnogi velikani u povijesti spasenja nisu imali poseban ugođaj pri pozivu: Mojsije je zatečen na ispaši (usp. Izl 3,19), Gideon na vršenju pšenice (usp. Suci 6,11), Elizej na oranju (usp. 1 Kr 19,1921), Matej u carinarnici (usp. Mk 2,13-14). I povijest Crkve pokazuje kako nemali broj onih koji su bili njezini obnovitelji i nadahnitelji, življenje svojega poziva nije započeo spektakularno ni sa sviješću da je riječ o duhovnom pozivu u formalnom smislu, nego je on postupno sazrijevao i oblikovao se (sv. Franjo, sv. Ignacije Loyola). Poziv kojim Isus zove sve, jer treba svakog pojedinca – svi su njegovi! – ne poznaje takvih razlika između poziva. Veće od uobičajenih razlika koje postoje između ljudi, njihovih osobnosti, životnih okruženja i konkretnih službi jest jedinstvo Tijela Kristova u koje svi pozivi uviru: Bog je tako sastavio tijelo da je dao posljednjem udu izobilniju čast da ne bude razdora u Tijelu, nego da se udovi jednako brinu jedni za druge (1 Kor 12,24b-25). Dakako, tamo gdje se važnijim drže razlike od jedinstva postavlja se pitanje kakvi su to pozivi i kako će uopće dosegnuti svoju zrelost i smisao jer Tijelo (…) promiče svoj rast na saziđivanje u ljubavi (Ef 4,16). U Evanđelju po Marku Isus kojega treba slijediti vrlo je mobilan i nikada ne staje, stalno izlazi (usp. 1,29,35.38.45; 2,13; 5,2 itd.).188 Stalno izlazi iz čovjekova života i njegovih kriterija (usp. 8,31-38; 10,42-45), sve dok ne izađe i iz čovjekove smrti, ostavljajući prazan grob (usp. 16,6), oduzimajući smrti njezinu silu. Učenik ga treba 188

Usp. Francis J. Moloney, The Gospel of Mark, 51. 95

slijediti u njegovom izlaženju i hodu, iako ne zna točno kamo se uputio. Sigurno je da uvijek kroči putem slobode, pravde, ljubavi i života; to je put Gospodnji (usp. 1,2-3). Isus učenicima nije ponudio nikakav sustav istina za vjerovanje, skup pravila, principa kojih će se pridržavati, popis uvjeta koje će im osigurati. Oni nemaju s čime računati ni što planirati. Štoviše, vjera im je dana kao protuotrov svakom pokušaju proračunatosti, ljudske mudrosti i kompromisa. Imaju samo njega. Taj je put čovjeku nejasan, netransparentan jer je drukčiji od onoga što mu je poznato i očigledno, stoga ga se upoznaje samo idući njime, samo stjecanjem iskustva na njemu. Svaki prevaljeni korak toga puta, međutim, omogućen je napuštanjem staroga i upuštanjem u novinu Isusova hoda. Onaj tko ne napusti staro, ostaje u istom mjestu, neće prevaliti niti jedan korak. Hod s Isusom i kraljevstvo Božje u tom slučaju ostaju teme o kojima se može samo govoriti teoretski, s distance. To će se očitovati i u kasnijim fazama hoda Isusa i njegovih učenika koje slijede u evanđelju. Nakon prvih smjelih koraka (usp. 1,18.20) nastupit će trenutci kriza, pa i izbjegavanja da se učini korak naprijed (usp. 8,31-33). Ipak, kako hod bude odmicao, s vremenom će se stvarnost polako preobražavati (usp. 9,1-8) i dobivati svoje prave obrise, oslabjet će kandža smrti i straha, a približit će se svjetlo i radost – snaga uskrsnoga jutra.189 Tema učeništva jest okvir Evanđelja po Marku jer ono završava riječima: ide pred vama u Galileju! Ondje ćete ga vidjeti, kako vam reče (16,7)! Učenicima se tako Galileja pojavljuje kao početak novoga evanđelja, početak novoga hoda s Isusom Uskrslim – tamo će ga vidjeti! To je povratak u Galileju svakidašnjice u kojoj je također moguće evanđelje. Sada će to biti evanđelje svakidašnjega života kroz koji je put moguć opet zahvaljujući Isusu jer ide pred vama u Galileju! I svakidašnjica, dakle, učeniku može biti put evanđelja jer je na njegovom početku i u njegovom temelju (naime, grč. riječ arhē, osim početak znači i princip, temelj) poziv ići za Isusom. Zato 189

Usp. T. Beck – U. Benedetti – G. Brambillasca – F. Clerici – S. Fausti, Una comunità legge il Vangelo di Marco, 52. 96

Sadržaj

Zahvale ..............................................................................................................................

Uvodna rije ....................................................................................................................

UVOD U EVANĐELJE PO MARKU ............................................................................ 13 1. Status tijekom povijesti ........................................................................................ 2. Autor i povod .......................................................................................................... 2.1. Autor .................................................................................................................. 2.2. Povod .................................................................................................................. 3. Vrijeme i mjesto nastanka ................................................................................... 3.1. Vrijeme nastanka ............................................................................................. 3.2. Mjesto nastanka ............................................................................................... 4. Književna vrsta ....................................................................................................... 5. Narativna dimenzija evanđeoskoga teksta ...................................................... 6. Obzorja Markove narativne teologije ............................................................... 7. Struktura ..................................................................................................................

13 14 14 15 19 19 21 22 23 26 32

KOMENTAR ....................................................................................................................... 35 1. Prvi dio Evanđelja (1,1 – 8,26): Vrijeme iscjeljivanja i propovijedanja u Galileji ................................................ 35 1.1. O Ivanu Krstitelju; prvi radni dan; djelovanje širom Galileje (1,1-45) ...... 38 1.1.1. Trasiranje početka – pojava Ivana Krstitelja (1,1-8) ....................... 38 Excursus 1: Spasenje u Evanđelju po Marku .............................................. 50 1.1.2. Isusovo krštenje i kušnja (1,9-13) ........................................................ 58 Excursus 2: Kraljevstvo Božje ......................................................................... 82 1.1.3. Navještaj blizine kraljevstva Božjeg (1,14-15) .................................. 71 1.1.4. Poziv prvih učenika (1,16-20) .............................................................. 88 1.1.5. Poučavanje i egzorcizam u sinagogi (1,21-28) .................................. 99 Excursus 3: Isusov identitet, mesijanska tajna i čudesa ........................... 112 1.1.6. Ozdravljenje Petrove punice i mnoštva (1,29-34)............................. 117 1.1.7. Molitva – svjetlo Isusova života i djelovanja (1,35-39) ................... 128 249

1.1.8. Ozdravljenje gubavca (1,40-45) ............................................................ 138 1.2. Pet galilejskih rasprava (2,1-3,6) .................................................................... 150 1.2.1. Ozdravljenje uzetoga i otpuštenje grijeha (2,1-12) .......................... 152 1.2.2. Poziv Levija i gozba s grešnicima (2,13-17) ...................................... 168 1.2.3. Veličina radosti i novosti Zaručnikova dara (2,18-22) .................... 185 1.2.4. Samo Bog i čovjek su sveti (2,23-28) .................................................. 201 1.2.5. Subota – znak punine spasenja (3,1-6) .............................................. 216 ZAKLJUČAK ....................................................................................................................... 231 I. Isus – autoritet koji osporava ............................................................................. 232 II. Osporavanje autoriteta ........................................................................................ 233 Bibliografija .................................................................................................................... 237 Bilješka o autoru .......................................................................................................... 245

250