Franjevci kapucini 400 godina u Zagrebu (1618.- 2018.) by Kršćanska sadašnjost d.o.o.

KBF_Franjevci_Kapucini_zbornik.indd 2

18.1.2022. 1:01:03

KBF_Franjevci_Kapucini_zbornik.indd 3

18.1.2022. 1:01:03

KBF_Franjevci_Kapucini_zbornik.indd 4

18.1.2022. 1:01:04

KBF_Franjevci_Kapucini_zbornik.indd 5

18.1.2022. 1:01:04

KBF_Franjevci_Kapucini_zbornik.indd 6

18.1.2022. 1:01:04

POPRATNA RIJEČ

domaćoj i stranoj historiografiji povijest nastanka Reda manje braće kapucina nerijetko se tumači kao snažan instrument katoličke obnove nakon pojave protestantizma. Međutim, za ispravno shvaćanje stvari važno je razlikovati pojmove katoličke obnove i protureformacije. Katolička obnova pretpostavlja samosvojnu nutarnju obnovu i osnaženje Katoličke crkve u razdoblju od konca 15. stoljeća do završetka Tridentskog sabora 1563. godine, dok protureformacija označava vrijeme poslijetridentske katoličke obnove nasuprot protukatoličkom reformatorskom pokretu.1 Raskol Crkve na Zapadu početkom 16. stoljeća bio je poziv Katoličkoj crkvi na promišljanje vlastitih stavova, kajanja za propuste i sagledavanje novih mogućnosti. Papa Pavao III. sazvao je 1545. godine Tridentski koncil. Na tragu koncilskih zaključaka započela je širom Europe tzv. posttridentska katolička obnova, a na njezinim krilima razvijao se novi duh redovništva, osobito reformiranih ogranaka tzv. prosjačkih redova iz 13. stoljeća, među kojima franjevci kapucini zauzimaju osobito mjesto.2 Početci Reda manje braće kapucina sežu u prvu polovicu 16. stoljeća, a začetnici su mu fra Matteo da Bascio i fra Ludovico da Fossombrone, koji 1525. godine započinju s novom redovničkom zajednicom. O privlačnosti novog ogranka franjevačkog reda govori i činjenica da se njihov broj u prvih deset godina postojanja popeo čak na 700 članova! Službeno odobrenje kapucinskom redu dao je papa Klement VII. bulom Religionis zelus 3. srpnja 1528. godine, a prve Konstitucije zajednice datiraju iz 1535./1536. Franjevci kapucini su u to vrijeme stajali uz bok novonastale Družbe Isusove i to u propovijedanju, vođenju pučkih misija, a pokorničkim duhom i siromaštvom privlačili su jednako vjernike i nove članove. U tzv. zlatno doba svoga reda (1625. – 1789.) franjevci kapucini istaknuli su se na području kako svetih tako i profanih znanosti: Biblija, teologija, filozofija, matematika, fizika, astronomija, medicina, botanika, književnost i poezija, filologija, povijest, arhitektura, slikarstvo, kiparstvo itd. samo su neke od širokih znanstvenih i umjetničkih interesa pripadnika kapucinskog reda.3 Relativno brzo kapucini dolaze i u hrvatske krajeve, najprije na hrvatski sjever, zatim u Hrvatsko primorje te konačno tijekom 17. stoljeća na područje Dalmacije i Istre. Svoj prvi samostan utemeljuju u Rijeci 1610. godine, a zatim u Zagrebu 1618. godine. Upravo je dolazak u Zagreb 1618. godine, odnosno proslava visoke obljetnice, bila povod da se 2018. godine održi međunarodni znanstveni skup pod naslovom Franjevci kapucini: 400 godina u Zagrebu (1618. – 2018.). Za taj smo se jubilej pripremali više godina 1

Usp. Hubert JEDIN, Velika povijest Crkve, IV, 2004., 357-385.

O reformi tzv. prosjačkih redova i samog kapucinskog ogranka unutar franjevačkog reda više vidi u: Lázaro IRIARTE, Povijest franjevaštva, 2013., 179-366.

O povijesti kapucinskog reda vidi u: Mariano D’ALATRI, Kapucini. Povijest jedne franjevačke obitelji, 2010.

KBF_Franjevci_Kapucini_zbornik.indd 7

18.1.2022. 1:01:04

UVOD / INTRODUCTION

FRANJEVCI KAPUCINI 400 GODINA U ZAGREBU 1618. – 2018.

te smo ga nastojali obilježiti kroz različita događanja. Kao trajan spomen na jubilej ostaje prigodna medalja, postavljanje zvonâ na crkvu sv. Leopolda u Zagrebu (3. lipnja), prigodni reljef darovan kardinalu Bozaniću na završnom misnom slavlju 28. listopada, otkrivanje spomen-ploče na mjestu gdje se nalazio samostan (10. listopada), a tomu na koncu pribrajamo i ovaj zbornik. Jubilarni simpozij održan je 12. i 13. listopada 2018. godine u prostorijama Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu. Organizator je bila Hrvatska kapucinska provincija sv. Leopolda Bogdana Mandića iz Zagreba, a suorganizatori Zagrebačka nadbiskupija i Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Pokrovitelji su bili Predsjednik Sabora Republike Hrvatske, Grad Zagreb, Nadbiskupski duhovni stol u Zagrebu te Generalna kurija Reda manje braće kapucina iz Rima. Od srca svima hvala! Izvanjska svečanost obilježavanja tog visokog zagrebačkog jubileja započela je već 10. listopada otkrivanjem spomen-ploče na mjestu gdje se nekoć nalazio naš samostan (Grič 3). Ploču su svečano otkrili zagrebački gradonačelnik gosp. Milan Bandić i provincijal hrvatskih kapucina fra Jure Šarčević. O tom su događaju zagrebačku i hrvatsku javnost izvijestila i sredstva društvenog priopćivanja! O prvom dolasku i boravku kapucina u Zagrebu od 1618. do 1788. godine znamo vrlo malo ili gotovo ništa. Zna se samo da je izgradnja samostana završena oko 1644. godine, a crkva smještena na mjestu nekadašnje srednjovjekovne Marijine kapele završena je oko 1650. godine. Izgradnju samostana i crkve pomogao je i Hrvatski sabor, a priloge su davali i građani i plemstvo. Zanimljivo je da je Grgur Tepečić, tadašnji vođa oporbe u borbi za gradsku upravu, kapucinima oporučno ostavio 80 rajnskih forinta i jedan cent ulja – danas obližnje stube koje spajaju Gornji grad i Mesničku ulicu nose ime po njemu. Na samom početku 18. stoljeća, točnije 1706. godine, i crkva i samostan su stradali u požaru pa su tako vjernici financijski potpomogli braću kapucine dajući im priloge za popravak. Crkva se gradila u gotičkom stilu, a srušena je, kao i samostan, na početku 19. stoljeća. Prilikom rušenja zgradâ, koje su se nakon samostana i crkve nalazile na tom mjestu, u zidu je pronađen kameni prozor koji je jedini sačuvani građevni ostatak te crkve. Uz taj detalj, kao spomen na tzv. gričke kapucine do danas su još jedino opstale Kapucinske stube, koje su se nalazile tik uz samostan. Danas je tu zgrada Državnog hidrometeorološkog zavoda. Nakon ukinuća samostana 1788. godine objekti počinju propadati te se zajedno sa zemljištem rasprodaju početkom 19. stoljeća. Plemić Ludovik Jelačić, profesor na zagrebačkoj akademiji, ruši kapelicu i gradi sebi palaču, čiju je izgradnju povjerio graditelju Bartolu Felbingeru. Motiv i razlog za obilježavanje tog visokog zagrebačkog jubileja bio je taj da ne zaboravimo sve one plodove duha što su nam ih kroz stoljeća u baštinu namrli naši pređi. Štoviše, da ih i sami bolje upoznamo i predočimo domaćoj crkvenoj i kulturnoj javnosti. Pogled u prošlost ohrabrujući je poticaj i obveza za nove pothvate i ostvarenja u sadašnjosti te za još bolju budućnost.

KBF_Franjevci_Kapucini_zbornik.indd 8

18.1.2022. 1:01:04

POPRATNA RIJEČ / ACCOMPANYING NOTE

Na simpoziju održanom 2018. godine nastupila su 24 predavača, a za tisak je priređeno 23 izlaganja. U zbornik su uvršteni i neki govori i propovijedi koji predočavaju ozračje u kojem se odvijao taj jubilej, a ujedno upotpunjuju i obogaćuju izlaganja znanstvenika. Stručni radovi i referati podijeljeni su na tematske cjeline vidljive u sadržaju ovoga zbornika. Vanjski događaj obilježavanja 400 godina franjevaca kapucina u Zagrebu dobiva svoj trajan spomen i po ovim objavljenim radovima. Ovaj zbornik sada postaje pisano svjedočanstvo naše prošlosti. Zato ga radosno predajemo široj crkvenoj i stručnoj javnosti u nadi da će posvjedočiti koliko su braća kapucini imali važnu ulogu u kulturnom i crkvenom životu grada Zagreba, koja je, nažalost, nasilno prekinuta 1788. godine. Pastirskom dobrotom kardinala Alojzija Stepinca i njegovom vizijom budućeg širenja grada Zagreba, franjevci kapucini se, po drugi put, 1941. godine vraćaju u glavni grad svih Hrvata i tako na pustoj periferiji zagrebačke Dubrave nastavljaju svoje djelovanje u širenju kraljevstva Božjega. Ovim zbornikom započeto djelo rekonstruiranja naše zagrebačke prošlosti nije nipošto dovršeno. Naprotiv, mislim da smo ga tek započeli. Puni smo nade i očekivanja da će brojna saznanja iz ovog zbornika, sada otrgnuta zaboravu, uroditi nekim novim znanstvenim skupovima, istraživanjima, člancima i knjigama iz tog svima nama nedovoljno poznatog razdoblja povijesti naše zagrebačke prisutnosti. Zahvaljujući tom simpoziju već smo 2019. godine organizirali zasebni međunarodni skup posvećen velikom zagrebačkom kapucinu i kajkavskom propovjedniku o. Štefanu Zagrepcu. Zbornik s tog simpozija tiskan je početkom 2021. godine. U ovoj prigodi zahvaljujem svima koji su bili angažirani oko organizacije i održavanja simpozija 2018., a sada oko nastanka i tiska ovog vrijednog zbornika radova. Ponajprije velika hvala autorima referata, koji su uložili svoje znanje i vrijeme u istraživanje arhiva, pisanje i predstavljanje pronađenih saznanja. Na taj su način svojim marljivim radom iznijeli na svjetlo dana ono što je prašina prošlosti četiri stoljeća skrivala od nas. Sada su ta otkrića i saznanja za nas novi izazov, poziv i ohrabrenje za možda neke nove radove koji će ići u prilog obogaćivanja kapucinske historiografije u Hrvatskoj. Ne manje iskrenu zahvalnost upućujem uredniku, lektorici, recenzentima i svima ostalima koji su se ugradili u izdavanje ovog, uvjereni smo, ponajprije za nas franjevce kapucine, ali i za mnoge druge istraživače – zagrebačke i crkvene – povijesti važnog djela. Neka ovaj zbornik bude na veću slavu Božju, a svima nama poticaj za nova istraživanja i članke, kako o prvom (1618. – 1788.) tako i o drugom (1941.) dolasku i djelovanju franjevaca kapucina u dragom nam gradu Zagrebu, sa željom da u njemu ostanemo još mnogo godina u službi ljudima, Bogu i Crkvi. Fra Juro Šimić, OFMCap. provincijalni ministar Zagreb, 11. srpnja 2021. Na blagdan sv. Benedikta, opata i zaštitnika Europe

KBF_Franjevci_Kapucini_zbornik.indd 9

18.1.2022. 1:01:04

KBF_Franjevci_Kapucini_zbornik.indd 10

18.1.2022. 1:01:05

RIJEČ UREDNIKA

olazak franjevaca kapucina u glavni grad Republike Hrvatske, tada na Grič ili Gradec, slobodni kraljevski grad, odnosno u Zagreb, događa se početkom 17. stoljeća, točnije 1618. godine na poziv tadašnjeg pretežno talijanskog dijela stanovništva, talijanskih trgovaca. Njihovu inicijativu spremno je podržao i Hrvatski sabor. S obzirom na politički, europski i crkveni kontekst unutar kojeg se ostvaruje taj dolazak i istodobno i početak zajedničke povijesti Zagrepčana i Reda manje braće kapucina, treba posjetiti da je upravo u godini dolaska kapucina u Zagreb u Europi buknuo Tridesetogodišnji rat (1618. – 1648.) između katolika i protestanata nakon što je zapadno kršćanstvo već više od jednog stoljeća dotad proživljavalo i prolazilo kroz traumu drugog velikog raskola u povijesti Katoličke crkve. S druge strane, svi su kršćanski narodi Europe sve do pada Osmanskog Carstva u 19. stoljeću morali biti na stalnom oprezu od osmanskih osvajanja i njihovih osvajačkih upada iz obližnje Bosne, dijelova Like i Slavonije. Svoje apostolsko poslanje Manja braća kapucini, zajedno s isusovcima, koji su na Grič došli desetak godina prije njih, počeli su izvršavati u glavnom gradu Hrvatske u vrlo nepovoljnim povijesnim prilikama gdje se na svakom koraku mogla osjetiti netrpeljivost među podijeljenim kršćanima kao i zajednički strah od osmanskog osvajača. U svojoj dosadašnjoj 400-godišnjoj povijesti evangelizacijskog djelovanja u Zagrebu kapucini su od samog početka ne samo katoličkim vjernicima grada Zagreba nego istodobno i hrvatskoj kulturi i znanosti davali svoj doprinos na različite načine i kroz različite crkvene službe. U ratnim povijesnim epohama franjevci kapucini angažirali su se kao vojni kapelani (o. Ilija Borak, o. Stjepan Bergovec, 20. stoljeće), kao kapelani u bolnicama (o. Josip Vizjak, o. Stjepan Bergovec, o. Žarko Lučić, o. Antonio Lovrić, 20./21. stoljeće) ili pak kao oni koji su se brinuli za teško oboljele i umiruće od raznih teških bolesti, kao što je primjerice nekoć bila guba. Osim toga dosadašnja kapucinska povijest kroz 400 godina njihova djelovanja u Zagrebu i općenito njihova djelovanja u drugim dijelovima Republike Hrvatske svjedoči da je u njihovim redovima bilo i vrsnih kateheta, dušobrižnika, propovjednika i književnika (o. Štefan Zagrebec /Matija Marković/, 17./18. stoljeće; o. Tomislav Janko Šagi-Bunić, 20. stoljeće), pisaca (o. Juraj Maljevec /Gregor kapucin/, 18./19. stoljeće), župnika i pastoralaca (Bono Zvonimir Šagi, 20. stoljeće), glazbenika (o. Anzelmo Canjuga i o. Marija Zvonko Pšag, 20./21. stoljeće), biskupa (Angelik Bedenik 19. stoljeće /Agra u Indiji/; Ivica Petanjak, aktualni krčki biskup), graditelja crkava (o. Bernardin Nikola Škrivanić, 20. stoljeće i o. Stjepan Bergovec, 21. stoljeće) i sveučilišnih profesora (o. Tomislav Janko Šagi-Bunić, o. Zdenko Tomislav Tenšek, o. Hadrijan Borak, o. Anto Barišić, 20./21. stoljeće). Iziđemo li izvan granica Zagreba i Hrvatske, u Padovi pronalazimo i velikog kapucinskog ispovjednika iz hrvatskog naroda sv. Leopolda Bogdana Mandića.

KBF_Franjevci_Kapucini_zbornik.indd 15

18.1.2022. 1:01:05

UVOD / INTRODUCTION

FRANJEVCI KAPUCINI 400 GODINA U ZAGREBU 1618. – 2018.

Nabrojen raspon raznolikih službi koje su kapucinski redovnici kroz dosadašnju povijest djelovanja među Hrvatima, a i drugim narodima, obnašali što na planu mjesne a što na planu univerzalne Katoličke crkve otkriva nama njihovu veliku i trajnu osjetljivost za potrebe Crkve, za potrebe ponajprije onih koji su životno na različite načine najteže bili ugroženi. U svemu i za sve to trajno nadahnuće uvijek im je bilo evanđelje, Božja riječ, radosna vijest Isusa Krista, koju su željeli svjedočiti po primjeru svoga svetog utemeljitelja Franje iz Asiza. Prvih 400 godina djelovanja franjevaca kapucina u Zagrebu, gledano s naše vremenske distance te političkih, društvenih i crkvenih promjena, bilo je doista dinamično i burno, i zahtijevalo je neprestane prilagodbe. Habsburgovci, Austro-Ugarska Monarhija, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, Kraljevina Jugoslavija, Nezavisna Država Hrvatska, Jugoslavija (SFRJ) i naposljetku samostalna Republika Hrvatska niz je velikih društvenih i političkih promjena i državnih uređenja koja su se dogodila u dosadašnjoj povijesti apostolskog djelovanja franjevaca kapucina u Zagrebu. Tako se je dogodilo da je za vrijeme kršćanskog cara Franje Josipa II. i njegovom naredbom zagrebački kapucinski samostan na Griču 1788. godine bio raspušten, tj. ukinut, kao i mnogi drugi samostani drugih redova po Europi. I od 1788. godine pa sve do 1941. godine franjevaca kapucina nije više bilo u Zagrebu, a to je razdoblje vremenskog diskontinuiteta od 153 godine. Franjevci kapucini su se ponovno vratili u Zagreb tek 1941. godine, ali ne više na Grič, jer je stari samostan u međuvremenu bio porušen, nego u zagrebačku Dubravu, zahvaljujući razumijevanju, pomoći i dobroti tadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa, danas blaženog Alojzija Stepinca. Nadbiskup Stepinac im je krajem 1941. godine povjerio i upravu novoosnovane Župe sv. Mihaela, koju i danas vode suočavajući se kao i svi drugi s novim izazovom današnjice pandemijom korona virusom (Sars-Cov-2) i oboljenjem koje izaziva COVID-19. Kapucinski redovnici su u međuvremenu nakon povratka u Zagreb u njemu proširili svoje djelovanje i svoju prisutnost tako što su izgradili još jedan samostan i od rujna 2001. godine preuzeli upravu nad novoosnovanom Župom sv. Leopolda Bogdana Mandića u obližnjoj Gornjoj Dubravi. Novi samostan je od 2005. godine postao i novo sjedište provincijalne uprave Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića, a od kraja kolovoza 2020. godine i privremeni dom bogoslova franjevačke provincije Sv. Ćirila i Metoda s Kaptola 9 iz Zagreba nakon što je njihov samostan teško oštećen u razornom potresu koji se dogodio u Zagrebu 22. ožujka 2020. godine. Cilj Međunarodnog znanstvenog simpozija naziva Franjevci kapucini: 400 godina u Zagrebu (1618. – 2018.) organiziranog od 12. do 13. listopada 2018. godine u povodu 400. obljetnice dolaska franjevaca kapucina u Zagreb (1618. – 2018.) bio je preko istraživanja i predavanja prikazati bogatu povijest i raznolikost apostolskog djelovanja franjevaca kapucina u Zagrebu. U ovom zborniku radova s tog simpozija donosimo povijest kapucinskog djelovanja u Zagrebu u tom razdoblju, s napomenom da bi povijest zagrebačkih franjevaca kapucina zasigurno bila još bogatija da samostan na Griču zbog anticrkvene politike cara Franje Josipa II. nije bio raspušten i da nakon toga nije bilo 153 godine iznenada prekinutog

KBF_Franjevci_Kapucini_zbornik.indd 16

18.1.2022. 1:01:05

Anto Barišić, OFMCap. Zagreb, 13. srpnja 2021. Na blagdan Majke Božje Bistričke

RIJEČ UREDNIKA / EDITOR’S NOTE

njihova stvaralaštva u Zagrebu. No, ono se opet sretno nastavilo od 1941. godine, sada pak na početcima jednog drugog značajnog razdoblja, Drugog svjetskog rata. Hvala svima koji su pridonijeli na bilo koji način tiskanju ovog zbornika, osobito predavačima, autorima prilogâ i recenzentima.

KBF_Franjevci_Kapucini_zbornik.indd 17

18.1.2022. 1:01:06

KBF_Franjevci_Kapucini_zbornik.indd 290

18.1.2022. 1:02:35

UDK 27-789.325Novak, A.(044.6) 27-789.325Šagi-Bunić, T. J.(044.6) 27-789.325Borak, H.(044.6) 27-789.325Tenšek, T. Z.(044.6) Primljeno: 26. 4. 2019. Prihvaćeno: 29. 4. 2019. Izvorni znanstveni rad

Andrea FILIĆ

PASTORALNE I DUHOVNO-REDOVNIČKE TEME U PORUKAMA BRAĆI ČETVORICE HRVATSKIH KAPUCINSKIH PROVINCIJALA 20. STOLJEĆA: ALOJZIJA NOVAKA, TOMISLAVA JANKA ŠAGIBUNIĆA, HADRIJANA BORAKA I TOMISLAVA ZDENKA TENŠEKA Sažetak U članku se, na temelju izvornih dokumenata, istražuju spisi četvorice znamenitih hrvatskih kapucina koji su u 20. stoljeću obnašali službu provincijalnog ministra: Alojzija Novaka (1952. – 1955., 1961. – 1964., 1964. – 1967.), Tomislava Janka Šagi-Bunića (1955. – 1958.), Hadrijana Boraka (1971. – 1973.) i Tomislava Zdenka Tenšeka (1982. – 1985., 1985. – 1988.). Riječ je o njihovim porukama braći iznesenih kroz božićne, uskrsne i druge poslanice, službene dopise, propovijedi i izvješća. U prvom poglavlju prikazane su pastoralne teme zastupljene u tim spisima. Prvo se predočuju općenite konstatacije provincijala o pastoralnoj i apostolskoj aktivnosti u Provinciji, potom njihova promišljanja o elementarnoj pretpostavci kvalitetnoga pastoralno-apostolskog djelovanja, naime o svjedočenju životom, i to kroz pozitivne poticaje ali i kritičke osvrte, da bi se na koncu ukazalo na njihov stav o izazovu pomirenja i usklađivanja pastoralnog djelovanja i redovničkog života. U drugom su poglavlju prikazane duhovno-redovničke teme prisutne u istraženoj dokumentaciji. I ovdje se polazi od općenitih konstatacija četvorice provincijala o stanju Provincije, a potom se iznose njihovi osnovni naglasci vezani uz temu osobnog i zajedničkog redovničkog života. I u ovom je poglavlju ukazano na njihove pozitivne poticaje kojima su nastojali pridonositi osobnom rastu svakog brata u redovničkom pozivu te stvaranju istinskoga bratskog

291

KBF_Franjevci_Kapucini_zbornik.indd 291

18.1.2022. 1:02:35

FRANJEVCI KAPUCINI 400 GODINA U ZAGREBU 1618. – 2018.

PRVI DIO / PART ONE • IZVORNI ZNANSTVENI RADOVI - Original Scientific Papers

zajedništva u mjesnim zajednicama i u Provinciji, ali i na njihova kritička upozorenja kojima su željeli prevenirati ili ispraviti nepravilnosti u životu redovnika pojedinaca i u životu zajednica. U završnom, trećem poglavlju prikazana su mjesta zajedničkog ulaganja u poboljšanje kvalitete redovničkog života, kojima su provincijali pridavali osobitu važnost: mjesni kapituli, godišnji sastanci generalnih definitora i mjesnih poglavara i provincijalni kapituli. Ključne riječi: Hrvatska kapucinska provincija, pastoral, apostolat, svjedočenje, autentičnost redovničkog života, redovnička duhovnost, redovnički odnosi.

Uvod U članku se obrađuju pastoralne i duhovno-redovničke teme zastupljene u porukama braći četvorice kapucinskih provincijala 20. stoljeća, kroz njihovih sedam mandata. Četiri od tih mandata pripadaju razdoblju kada su Hrvati i Slovenci dijelili istu, Ilirsku kapucinsku provinciju: prvi (1952. – 1955.) te drugi (1961. – 1964.) i treći (1964. – 1967.) mandat Alojzija Novaka i jedini mandat Tomislava Janka Šagi-Bunića1 (1955. – 1958.). Tri su mandata iz razdoblja Hrvatske kapucinske provincije, koja je kasnije dobila naslov prvo blaženog pa potom svetog Leopolda Bogdana Mandića: jedan mandat Hadrijana Boraka (1971. – 1973.) i dva mandata Tomislava Zdenka Tenšeka (1982. – 1985., 1985. – 1988.). Osim podjele Ilirske kapucinske provincije i osnivanja samostalnoga hrvatskog komesarijata 1967. te potom proglašenja Hrvatske kapucinske provincije 1974. godine, još je jedan važan događaj obilježio razdoblje koje proučavamo – događaj Drugoga vatikanskog koncila (1962. – 1965.), koji se odvijao u vrijeme drugih dvaju mandata Alojzija Novaka. Koncilske ideje ostavile su velik trag i na mandate Hadrijana Boraka i Tomislava Zdenka Tenšeka, za čijih je provincijskih službi bila provođena i obnova Konstitucija na tragu koncilske obnove i reforme crkvenog prava. Ovdje valja spomenuti i mandate Bone Šagija (1973. – 1982., 1988. – 1994.), za vrijeme kojih su također provedene mnoge poslijekoncilske reforme u životu i djelovanju Provincije. Njih, nažalost, nećemo obraditi, jer je kriterij kojim smo se vodili pri izboru zaslužnih hrvatskih provincijalnih ministara bio da su završili ovozemaljski život. Izvori kojima se služimo u ovom radu jesu njihove božićne, uskrsne i druge prigodne poslanice, službeni dopisi, propovijedi, govori i izvješća. Za prvi mandat Alojzija Novaka, za koji posjedujemo samo božićna pisma, materijali su dobiveni od sadašnje provincijalne uprave. Izvori vezani uz Šagi-Bunićev mandat preuzeti su iz njegova Arhiva u samostanu sv. Mihaela u zagrebačkoj Dubravi. Za druga dva Novakova kao i za Borakov i dva Tenšekova mandata koristili smo se službenim glasilom braće kapucina u kojem je u ono doba bila objavljivana gotovo sva važna dokumentacija vezana uz njihov život i djelovanje. To je glasilo pokrenuo Tomislav Janko Šagi-Bunić 1961. godine pod nazivom Folium Provinciae 1

Zbog činjenice da je Tomislav Janko Šagi-Bunić današnjoj javnosti poznat pod tim imenom, i mi ćemo ga rabiti, premda se njime služio tek od početka šezdesetih godina 20. stoljeća. U bilješkama ćemo zadržati onaj oblik imena kojim je potpisao određeni dokument: Tomislav Šagi ili Tomislav iz Brodarovca.

292

KBF_Franjevci_Kapucini_zbornik.indd 292

18.1.2022. 1:02:35

Kapucini u Hrvatskoj oduvijek su se isticali u pastoralnoj i apostolskoj djelatnosti. U ovom ćemo poglavlju prvo iznijeti konstatacije naših provincijala o zauzetosti hrvatskih kapucina na polju dušobrižništva i evangelizacije, uključujući i neke od novína kojima su pridonijeli njihovu osuvremenjenju. Potom ćemo izložiti njihova promišljanja o različitim pozitivnim načinima svjedočenja životom te o negativnostima koje to svjedočenje zatiru.

1.1. Općenite konstatacije o pastoralnoj i apostolskoj aktivnosti u Provinciji Već 1955. godine Šagi-Bunić spominje da se Provincija oduvijek isticala u dušobrižništvu, što je u njegovo vrijeme bilo dodatno pojačano zbog toga što su joj povjerene mnoge župe.2 U izvješću na kraju svojeg mandata, 1958. godine, u poglavlju naslovljenom „Pastoralni i 2

PASTORALNE I DUHOVNO-REDOVNIČKE TEME U PORUKAMA BRAĆI ČETVORICE HRVATSKIH KAPUCINSKIH PROVINCIJALA 20. STOLJEĆA: ALOJZIJA NOVAKA, TOMISLAVA JANKA ŠAGI-BUNIĆA, HADRIJANA BORAKA I TOMISLAVA ZDENKA TENŠEKA

1. Pastoralne teme

Andrea FILIĆ

Illyriae Ordinis fratrum minorum capucinorum, a kroz daljnju je povijest nosilo i ova imena: Braća kapucini. Glasilo Kapucinskog provincijalnog komisarijata, Vjesnik Hrvatske kapucinske provincije, Vjesnik Hrvatske kapucinske provincije blaženog Leopolda B. Mandića, Vjesnik Hrvatske kapucinske provincije svetog Leopolda B. Mandića. U prikazu pastoralnih i duhovno-redovničkih tema prisutnih u spisima četvorice provincijala nećemo se držati kronološke metode na način da bismo zasebno i susljedno obradili svaki pojedini mandat i njegove pretežite naglaske. Radije ćemo se usredotočiti na samu tematiku, koju ćemo nastojati sustavno predstaviti, dakako sa spomenom svakog autora u čijim je spisima ona zastupljena. Na taj će se način odmah lakše uočiti njihova podudaranja ili pak osobitosti. Pritom ćemo, zbog što objektivnijeg prikaza njihovih specifičnosti, bilo u idejama bilo u stilskim izražajima, na mnogim mjestima zadržati i prenijeti njihovu originalnu misao.

Usp. Tomislav iz BRODAROVCA, Časna i predraga braćo!, br. 127/55 (2. IX. 1955.), 2, u: Osobni arhiv Tomislava Janka Šagi-Bunića (dalje: OATJŠB). Ovo pismo od četiri stranice zapravo je Šagi-Bunićevo nastupno pismo i prvo u nizu pisama ili, kako ih on naziva, poslanica koje je u prvo vrijeme svojeg mandata pisao s nakanom da se čitaju na mjesečnim rekolekcijama na kojima je inzistirao, no, kako sa žalošću konstatira, sa slabim ili minimalnim uspjehom. O tim poslanicama piše: „Kod toga nisam bio sretne ruke. Mnogima su se moje poslanice činile previše teoretskima, premalo su zadirale u konkretan svakodnevni život. A negdje ih svejedno nisu ni čitali, bar neke ili neku od njih. (…) Poslanice sam ja prestao pisati, osim za Božić i Uskrs, jer nisam imao vremena, a i nije imalo mnogo smisla, budući da nisu imale odgovarajućeg efekta”, Tomislav ŠAGI, Govor na provincijalnom kapitulu 22. VII. 1958. O životu i radu Ilirske provincije u trogodištu 1955. – 1958., [broj nije naveden], 9, u: OATJŠB. Ta pisma/poslanice iz Šagi-Bunićeva Arhiva navodimo prema naslovniku kojem su upućena, tj. prema zazivu na njihovu početku: „Časna i predraga braćo!” Njihova je značajka da se na kraju svakog pisma nalazi ovakva ili slična napomena: „Neka se ova pisma pročita svoj braći tijekom mjesečne duhovne obnove”. U tu grupu pisama pripadaju još ova: Tomislav iz BRODAROVCA, Časna i predraga braćo!, br. 164/55 (7. X. 1955.), 6 stranica, u: OATJŠB; Tomislav iz BRODAROVCA, Časna i predraga braćo!, br. 187/55 (21. XI. 1955.), 4 stranice, u: OATJŠB; Tomislav ŠAGI, Časna i predraga braćo!, br. 16/56 (1. II. 1956.), 4 stranice, u: OATJŠB. Prema početnom zazivu naslovnika navodit ćemo i sve dopise ostalih provincijala, u kojima nije jasno naznačen predmet.

293

KBF_Franjevci_Kapucini_zbornik.indd 293

18.1.2022. 1:02:35

FRANJEVCI KAPUCINI 400 GODINA U ZAGREBU 1618. – 2018.

PRVI DIO / PART ONE • IZVORNI ZNANSTVENI RADOVI - Original Scientific Papers

apostolski rad u provinciji” pohvaljuje veliku marljivost, aktivnost i trud svećenika, premda „efekti ne odgovaraju uvijek uloženom trudu”3 te ponovno konstatira da se redovita duhovna pastva povećala zbog preuzimanja novih župa uslijed nestašice svjetovnih svećenika. Štoviše, misli da će se taj trend nastaviti i u budućnosti.4 Novak će 1962. godine s ponosom istaknuti da se u Provinciji „zaista mnogo radi”, ali i dodati da su neke samostane „preopteretili pastoralnim poslom”.5 I dvije godine kasnije spomenut će da su kapucini prisiljeni sve više svoje apostolsko djelovanje širiti i na redovitu pastorizaciju.6 Očito je da je takva preopterećenost kroz dugi niz godina ipak rezultirala određenom zasićenošću, jer će Tenšek 1983. godine konstatirati da je pastoralni rad u blagom padu, ne samo u kvantitativnom nego i u kvalitativnom smislu. Osobito se osvrće na njegovu kvalitetu, potičući na promišljanje o produbljenju i osmišljenju rada te na pokretanje novih inicijativa.7 U veljači 1985. godine iznosi ohrabrujući dojam da je kvaliteta pastoralne i apostolske djelatnosti porasla te potiče da se u tome smjeru, premda malim koracima, i dalje nastavi,8 ali već u rujnu iste godine sa strahom progovara o tome kako je pastoralni rad toliko dominantan da neku braću previše apsorbira.9 O velikoj plodnosti apostolsko-pastoralne aktivnosti piše i 1987. godine, no ponovno uočava da na tom polju nedostaje novih inicijativa.10 3

Tomislav ŠAGI, Govor na provincijalnom kapitulu 22. VII. 1958. O životu i radu Ilirske provincije u trogodištu 1955. – 1958., 11. Ovdje Šagi-Bunić dodaje i to da on sam u razdoblju svoje provincijalne službe nije nažalost mnogo učinio za unapređenje pastoralnog rada, niti se usudio. Što je ipak učinio, vidi u: Isto, 11-12.

Usp. Isto, 12.

Alojzije NOVAK, Božićno pismo svoj časnoj braći provincije Ilirije. Svećenicima, klericima i pomoćnicima (prosinac 1962.), u: Folium Provinciae Illyriae Ordinis fratrum minorum capucinorum, 20. XII. 1962., 231 (dalje: Folium). Kako u Foliumu ne nalazimo uvijek točnu naznaku godišta i broja, za nj ćemo navoditi samo datum objavljivanja. Za glasilo Braća kapucini. Glasilo Kapucinskog provincijalnog komisarijata i Vjesnik Hrvatske kapucinske provincije (u svim oblicima njegova imena) navodit ćemo i datum objavljivanja i informacije o godištu i broju.

Usp. Alojzije NOVAK, Normae et ordinationes pro renovatione vitae et activitatis Provinciae Illyriae a X Capitulo provinciali editae promulgantur (20. XII. 1964.), u: Folium, 21. XII. 1964., 82.

Usp. Zdenko Tomislav TENŠEK, Završna riječ provincijala [1. zajednička sjednica definitorija i mjesnih poglavara (Zagreb, 7. – 9. II. 1983.)], u: Vjesnik Hrvatske kapucinske provincije bl. Leopolda B. Mandića, 29. III. 1983., 17 (1983.) 2, 125 (dalje: Vjesnik HKP bl. L. B. Mandića). Istu konstataciju, o sve manjoj kvaliteti pastoralne djelatnosti, pronalazimo i na završetku 2. zajedničke sjednice mjesnih poglavara i definitorija iz iduće godine. Usp. Zdenko Tomislav TENŠEK, Provincijalova završna riječ [2. zajednička sjednica mjesnih poglavara i definitorija (Zagreb, 6 – 8. II. 1984.)], u: Vjesnik Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda B. Mandića, 5. III. 1984., 18 (1984.) 1, 291 (dalje: Vjesnik HKP sv. L. B. Mandića).

Usp. Zdenko Tomislav TENŠEK, Provincijalov uvodni govor [3. zajednička sjednica mjesnih poglavara i definitorija (Zagreb, 4 – 5. II. 1985.)], u: Vjesnik HKP sv. L. B. Mandića, 6. III. 1985., 19 (1985.) 1, 478.

Usp. Zdenko Tomislav TENŠEK, Naš bratski život u zajednici [Izvješće na 6. kapitulu Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda B. Mandića (23. VII. 1985.)], u: Vjesnik HKP sv. L. B. Mandića, 27. IX. 1985., 19 (1985.) 4, 5. Sličan je zaključak bio donesen i u diskusiji o apostolsko-pastoralnoj djelatnosti nakon Tenšekova izvješća. Usp. JŠ [Jure ŠARČEVIĆ], Provincijalni kapitul (iz kronike kapitula), u: Vjesnik HKP sv. L. B. Mandića, 27. IX. 1985., 19 (1985.) 4, 9.

Usp. Tomislav Zdenko TENŠEK, Provincijalov pozdravni govor [3. zajednička sjednica definitorija i mjesnih poglavara (Zagreb, 15. – 16. II. 1988.], u: Vjesnik HKP sv. L. B. Mandića, 26. III. 1988., 22 (1988.) 1, 414.

294

KBF_Franjevci_Kapucini_zbornik.indd 294

18.1.2022. 1:02:36

Usp. Tomislav ŠAGI, Govor na provincijalnom kapitulu 22. VII. 1958. O životu i radu Ilirske provincije u trogodištu 1955. – 1958., 11: „Budući da su iz Generalne Kurije tražili detaljne statističke podatke o pastoralnom radu, smatrao sam da će biti korisno, da jedan opći konspekt rada pošaljem u formi okružnice po cijeloj provinciji. (…) Vjerujem, da su uglavnom svi primili tu inicijativu sa zadovoljstvom. Nisu međutim s dosta smisla za istinitost svi davali podatke, nego su davali vrlo aproksimativne podatke. To onda ničemu ne služi.” Usp. i Hadrijan BORAK, Mnogo poštovani oče poglavare!, br. 11/72 (22. II. 1972.), u: Vjesnik Hrvatske kapucinske provincije, 10. V. 1972., 6 (1972.) 2, 38 (dalje: Vjesnik HKP), gdje Borak ističe da je Hrvatska kapucinska provincija među prvima u Hrvatskoj uvela godišnje objavljivanje pastoralne statistike koja se smatra „sastavnim dijelom uspješnije metode modernog pastoralnog djelovanja. Međutim ovu posljednju godinu statistika je bila napuštena, i to uglavnom radi običnog prigovaranja, da je tobože netočna itd. Ali iako statistika ne dosiže u svemu strogu matematičku točnost, ipak daje prilično dobru sliku djelovanja, koja ima svoju vrijednost ne samo za povijest pastoralnog rada, nego i za prosuđivanje i objektivni uvid u vlastito djelovanje, koji mora tražiti svaki pastoralni radnik.” Stoga poziva svu braću poglavare da dostave statistike kako bi ih se moglo objaviti u Vjesniku (usp. Isto).

Usp. Borakove riječi iz prošle bilješke.

Usp. Alojzije NOVAK, Normae et ordinationes pro renovatione vitae et activitatis Provinciae Illyriae a X Capitulo provinciali editae promulgantur (20. XII. 1964.), 82. Cjelovit tekst normi i odredbi vidi u: Folium, 21. XII. 1964., 82-91. Usp. još Alojzije NOVAK, Božićno pismo svoj časnoj braći Provincije Ilirije. Svećenicima, klericima i pomoćnicima (15. XII. 1964.), u: Folium, 21. XII. 1964., 78: „Naši su kapitularci na ovogodišnjem provincijalnom kapitulu smatrali uputnim poduzeti neke reforme našeg redovničkog života, a Generalni nam je definitorij dopustio da ih ad experimentum provodimo. Nas je kod toga vodila želja da se što više približimo braći za čije duhovno dobro moramo kao apostolski red raditi. Nismo išli za tim da nam život postane komotnijim i slobodnijim. Nismo išli za tim da sebi olakšamo život, nego da olakšamo rad, odnosno da se što više prilagodimo zahtjevima i naravi rada.”

Alojzije NOVAK, Normae et ordinationes pro renovatione vitae et activitatis Provinciae Illyriae a X Capitulo provinciali editae promulgantur (20. XII. 1964.), 90.

Usp. Isto, 88: „XXXV. provincijal može svake godine sazvati sastanak svih mjesnih poglavara s provincijalnim definitorijem. Svi su se mjesni poglavari dužni odazvati tom pozivu.” Prema Tenšekovim riječima s prve takve sjednice u njegovu mandatu 1983. godine, ta je praksa zaživjela prije deset godina, dakle za mandata Bone Šagija. Usp. Zdenko Tomislav TENŠEK, Govor provincijala na početku sjednice [1. zajednička sjedni-

Andrea FILIĆ

Hrvatski kapucini su u mandatnom razdoblju četvorice provincijala, na njihovu inicijativu ili na tragu reformi koje je zahtijevao sam Kapucinski red i Crkva nakon Drugoga vatikanskog koncila, uveli neke novíne na području pastoralnog i apostolskog djelovanja. Šagi-Bunić je na zahtjev Generalne kurije uveo pastoralne statistike. Već se on, a kasnije i Borak, zalagao za savjesno i nadasve točno iznošenje podataka o pastoralnoj djelatnosti.11 Te su statistike od samih početaka Foliuma, kasnije Vjesnika Hrvatske kapucinske provincije, uz poneke iznimke,12 bile u njemu redovito objavljivane. Za pastoralno su područje važne i „Norme i odredbe za obnovu života i djelovanja Provincije”, koje je donio generalni definitorij, a odobrene su za Novakova mandata, 1964. godine. Premda se četrdeset i šest normi ponajprije tiče uređenja redovničkog života, one su sastavljene upravo jer je X. provincijalni kapitul te godine uvidio potrebu preinaka u disciplini, posebno u apostolskom i pastoralnom vidu,13 a sve s ciljem da „omogući i pospješi još veći rascvat apostolskog djelovanja Reda”14. Otkada je u prvoj polovici sedamdesetih godina 20. stoljeća zaživjela XXXV. norma, uvedeni su godišnji sastanci provincijskog definitorija i mjesnih poglavara,15 a redovito je jedna točka bivala posvećena pastoralnom djelovanju u Provinciji. Ona je obvezivala mjesne po-

295

KBF_Franjevci_Kapucini_zbornik.indd 295

18.1.2022. 1:02:36

FRANJEVCI KAPUCINI 400 GODINA U ZAGREBU 1618. – 2018.

PRVI DIO / PART ONE • IZVORNI ZNANSTVENI RADOVI - Original Scientific Papers

glavare da, osim izvješća o životu u bratstvu, podnesu izvješće sačinjeno na temelju sastanaka svojih mjesnih zajednica s detaljnim statistikama, kritičkim osvrtima i planovima glede pastoralno-apostolskog djelovanja. U XLI. normi savjetuje se da provincijal barem jednom godišnje organizira pastoralni sastanak svih redovnika izravno uključenih u apostolat župa.16 U Vjesnicima HKP sačuvan je trag da je za Borakova mandata održan jedan takav sastanak 1972. godine, s dosta široko postavljenom tematikom koju je definirao Bono Šagi,17 a za Tenšekova mandata dva: 1983., na temu „Suradništvo laika u našem pastoralnom radu”18 i 1986. godine na temu „Katekumenat kao potreba i iskustvo našeg pastorala”19. Ovdje se može pribrojati i sastanak članova Franjevačkog svjetovnog reda i njihovih asistenata, održan 1985. godine.20 Među Normama i odredbama iz 1964. godine nalaze se i neke izvrsne ideje kojima ne nalazimo traga u kasnijoj dokumentaciji iz Borakova i Tenšekovih mandata. U XXXVII. normi je – jer koncilski duh i suvremeno društvo traže od svećenika veliko teološko i općekršćansko znanje, a Provinciji nedostaje stručna literatura – zacrtano da će provincijal unaca definitorija i mjesnih poglavara (Zagreb, 7. – 9. II. 1983.)], u: Vjesnik HKP bl. L. B. Mandića, 29. III. 1983., 17 (1983.) 2, 120-121. 16

Usp. Alojzije NOVAK, Normae et ordinationes pro renovatione vitae et activitatis Provinciae Illyriae a X Capitulo provinciali editae promulgantur (20. XII. 1964.), 89.

Usp. Hadrijan BORAK, Poglavarima i braći pojedinih zajednica, br. 109/72 (14. XI. 1972.), u: Vjesnik HKP, 15. I. 1973., 7 (1973.) 1, 5. Program sastanka obuhvaćao je ove teme: pastoralna funkcija liturgije, katehizacija kao uvođenje u zajednicu vjere, konstruktivnost našeg propovijedanja, organizacija župe kao funkcionalne strukture, naše mogućnosti apostolata izvan klasičnih struktura (usp. Isto). Pozivajući braću na čim veći odaziv, piše: „To je doista lijepa zgoda da se u međusobnom dogovaranju i savjetovanju obogaćujemo kapitalom vlastitog iskustva, da tako naš rad bude što jače usmjeren prema koncilskoj obnovi sv. Crkve” (Isto). Usp. još Pastoralni sastanak, u: Vjesnik HKP, 15. I. 1973., 7 (1973.) 1, 6; Rezolucije pastoralnog sastanka, u: Vjesnik HKP, 15. I. 1973., 7 (1973.) 1, 6-7.

Usp. Zdenko Tomislav TENŠEK, Poziv na pastoralni sastanak Provincije, br. 72/83 (5. V. 1983.), u: Vjesnik HKP bl. L. B. Mandića, 30. V. 1983., 17 (1983.) 3, 151; Zdenko Tomislav TENŠEK, Pastoralni sastanak provincije, br. 77/83 (13. V. 1983.), u: Vjesnik HKP bl. L. B. Mandića, 30. V. 1983., 17 (1983.) 3, 152; Pastoralni sastanak Provincije. Tema: Suradništvo laika u našem pastoralnom radu (Varaždin, 7. – 8. VI. 1983.), u: Vjesnik HKP bl. L. B. Mandića, 7. X. 1983., 17 (1983.) 4, 197-205, osobito 197-198 (Provincijalov pozdravni govor); 204-205 (Provincijalova završna riječ). U završnoj riječi Tenšek konstatira da, premda je sve izrečeno na sastanku ostalo nekako nedorečeno te se nije došlo do konkretnih zaključaka, treba nastaviti putom kojim se krenulo (usp. Isto, 204-205).

Usp. Zdenko Tomislav TENŠEK, Poziv na pastoralni sastanak provincije, br. 145/86 (28. X. 1986.), u: Vjesnik HKP sv. L. B. Mandića, 26. XI. 1986., 20 (1986.) 5, 206; Pastoralni sastanak Provincije – Katekumenat kao potreba našeg pastorala (Varaždin, 2. XII. 1986.), u: Vjesnik HKP sv. L. B. Mandića, 19. XII. 1986., 20 (1986.) 6, 237-248; osobito 237-238 (Provincijalove uvodne riječi); 244-245 (Provincijalova završna riječ); 246-248 (Provincijalova propovijed na završetku pastoralnog sastanka). U završnoj riječi Tenšek, slično kao i 1983., zaključuje da je nakon sastanka „teško biti konkretno praktičan pa reći razumio sam, znam što mi je činiti”, no potiče na daljnje nastojanje u traženju različitih modela pristupa katekumenima (usp. Isto, 244).

Usp. Tomislav Zdenko TENŠEK, Sastanak članova Franjevačkog svjetovnog reda iz naših zajednica, br. 44/85 (28. II. 1985.) u: Vjesnik HKP sv. L. B. Mandića, 6. III. 1985., 19 (1985.) 1, 481. O potrebi da se FSR-u posveti veća pažnja te o imenovanjima braće asistenata mjesnih bratstava vidi u: Hadrijan BORAK, Asistenti svjetovnog bratstva sv. Franje, u: Vjesnik HKP, 29. XI. 1970., 4 (1970.) 6, 104.

296

KBF_Franjevci_Kapucini_zbornik.indd 296

18.1.2022. 1:02:36

SADRŽAJ Contents

UVOD / INTRODUCTION Popratna riječ ................................................................................................................... 7 Accompanying Note ..................................................................................................... 11 Riječ urednika ............................................................................................................... 15 Editor’s Note ................................................................................................................... 19

PRVI DIO / PART ONE Izvorni znanstveni radovi / Original Scientific Papers Branka MOLNAR – Zvjezdana SIKIRIĆ ASSOULINE Prilozi za povijest zagrebačkih kapucina u 17. stoljeću. Pogled kroz prizmu sačuvanih arhivskih izvora ........................................................................................... 27 Metod BENEDIK Kapucinski samostan v Zagrebu v dokumentih štajerske kapucinske province .......................................................................................................................... 45 Ana BIOČIĆ Kapucinski samostan na Griču 1788. Godine (Pitanje odlaska kapucina i rekonstrukcija svakodnevice prema samostanskom inventaru) ............................. 57 Josipa ALVIŽ Titular kapucinske crkve na zagrebačkom Gradecu ................................................. 79

779

KBF_Franjevci_Kapucini_zbornik.indd 779

18.1.2022. 1:07:37

FRANJEVCI KAPUCINI 400 GODINA U ZAGREBU 1618. – 2018.

Tanja MARTELANC Kapucinski samostan kot Gesamtkunstwerk ............................................................. 91 Matej HRIBERŠEk A Fragment from the capuchin Manuscript Heritage: Ambrosius Redeskini and Salesius of Cmurek, two capuchin Lecturers of Philosophy in Zagreb and the Manuscripts of their Philosophy Textbooks ............................................. 107 Alojz JEMBRIH Kapucinski doprinos kajkavskoj propovjedničkoj književnosti u zagrebačkoj biskupiji 18. stoljeća .................................................................................................... 139 Irena GALIĆ BEŠKER Tragovi franjevaca kapucina u nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici i u metropolitani ........................................................................................................... 169 Anto BARIŠIĆ Contribution to the Understanding of the Origin of the Illyrian Capuchin Province and the Return of the Capuchin franciscans to Zagreb ......................... 195 Stjepan RAZUM Blaženi Alojzije Stepinac i povratak franjevaca kapucina u Zagreb ..................... 233 Andrea FILIĆ Pastoralne i duhovno-redovničke teme u porukama braći četvorice hrvatskih kapucinskih provincijala 20. stoljeća: Alojzija Novaka, Tomislava Janka Šagi-Bunića, Hadrijana Boraka i Tomislava Zdenka Tenšeka ............................... 291 Patrizia MORELLI Tre cappuccini Croati nel panorama culturale europeo del XX sec. Echi della loro presenza da biblioteche europee ed extraeuropee ................................. 331

780

KBF_Franjevci_Kapucini_zbornik.indd 780

18.1.2022. 1:07:37

Contents

Fra Zvonko (Zvonimir) Marija (Mirko) Pšag – kapucin glazbenik ...................... 359

SADRŽAJ

Rozina PALIĆ-JELAVIĆ

Josip BALOBAN Pretkoncilsko i postkoncilsko pastoralno-teološko djelovanje Manje braće kapucina u Zagrebu od 1941. do 2001. godine ............................................ 411 Suzana PERAN Župni list Duh zajedništva kao odraz života župne zajednice .............................. 427

Stručni i pregledni radovi / Professional and Review Papers Ivica PETANJAK Kapucinska karizma prema konstitucijama iz Albacine 1529. .............................. 445 Aleksander HOROWSKI La cultura intellettuale e la spiritualità dei cappuccini all’inizio del XVII secolo ............................................................................................................ 453 José Ángel ECHEVERRÍA La situación y expansión de la Orden capuchina en Europa a inicios del siglo XVII: entre reforma/contrarreforma tridentina, amenaza turca y cultura barroca ............................................................................................................ 465 Hrvojka MIHANOVIĆ-SALOPEK Barokne propovijedi Štefana Zagrepca u kontekstu književnog baroka .............. 489 Ivana KRESNIK Hrana duhovna Štefana Zagrepca s jezikoslovnoga stajališta ................................ 505

781

KBF_Franjevci_Kapucini_zbornik.indd 781

18.1.2022. 1:07:37

FRANJEVCI KAPUCINI 400 GODINA U ZAGREBU 1618. – 2018.

Prethodno priopćenje / Preliminary Communication Agneza SZABO O suradnji isusovaca i Manje braće kapucina na Gornjem gradu u Zagrebu u 17. i 18. stoljeću ........................................................................................................ 517 Stanko DODIG Doprinos sluge Božjega fra Ante Josipa Tomičića gradnji crkve i samostana sv. Mihaela arkanđela u zagrebačkoj Dubravi ...................................... 525

Prijevod Spomenice / Memorial Translation Prijevod Spomenice / Memorial Translation ........................................................... 531

DRUGI DIO / PART TWO Program simpozija / Symposium Programme ........................................................ 629 Govori / Speeches ........................................................................................................ 633 Čestitke / Compliments .............................................................................................. 645 Homilije / Hommilies ................................................................................................. 657

TREĆI DIO / PART THREE Fotografije / Photos Posveta zvona ............................................................................................................... 669 Otkrivanje Spomen ploče na Gornjem gradu .......................................................... 674 Euharistijsko slavlje trodnevnice: mons. Vlado Košić ............................................ 678 782

KBF_Franjevci_Kapucini_zbornik.indd 782

18.1.2022. 1:07:38

Središnje euharistijsko slavlje: nadbiskup Josip Bozanić ....................................... 689

Contents

Euharistijsko slavlje trodnevnice: mons. Ivan Šaško .............................................. 684

SADRŽAJ

Euharistijsko slavlje trodnevnice: mons. Ivica Petanjak ..........................................680

Međunarodni simpozij ............................................................................................... 700 Grič / Gradec nekoć i danas ....................................................................................... 706 Kapucinski samostan i crkva sv. Mihaela ................................................................. 710 Kapucinski samostan i crkva sv. Leopolda Bogdana Mandića .............................. 718

ČETVRTI DIO / PART FOUR Životopisi autora priloga / Contributor’s Biographies ........................................... 733

KAZALA / INDEXES Kazalo osobnih imena / Personal Names Index ...................................................... 754 Kazalo zemljopisnih imena / Geographical Names Index ..................................... 771

783

KBF_Franjevci_Kapucini_zbornik.indd 783

18.1.2022. 1:07:38