Lucetta Scaraffia (ur.)
GLAVNI GRIJESI
metanoja 221
Prijevod: Jan Hadžić Redaktura: Ivan Antunović Lektura i korektura: Gordana Bašić Kedmenec Grafičko uređenje i oprema: Christian T. Belinc
Izdaje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, Marulićev trg 14 Za nakladnika: Stjepan Brebrić Tisak: Kerschoffset Zagreb d.o.o. Naklada: 500 ISBN 978-953-11-1340-3 Tiskano u rujnu 2020. CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001074190.
Lucetta Scar affia (uredila)
GLAVNI
GRIJESI
Kršćanska sadašnjost Zagreb, 2020.
Naslov izvornika:
Lucetta Scaraffia (a cura), I vizi capitali © 2013 P.P.F.M.C. MESSAGGERO DI S. ANTONIO – EDITRICE Basilica del Santo – Via Orto Botanico, 11 – 35123 Padova www.edizionimessaggero.it © za hrvatski prijevod: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, 2020.
Uvod
oznato nam je da u povijesti čovječan stva do propasti svih velikih civilizacija nije došlo zbog određene snage vanj skih neprijatelja, već zbog nutarnje slabosti i sklonosti samih ljudi, pripadnika civilizacije. Njihova propast očitovala se u grijehu, po ročnosti i okorjelosti u činjenju zla, nepravde i pakosti. Današnje društvo nalazi se u sličnom po ložaju. Ekonomske krize, ratovi, siromaštvo, abortusi, eutanazija, promjene spolova, moda, rodna ideologija i ine pojave prožete panseksua lizmom, samo su neki od pokazatelja današnjeg života. Sve navedene činjenice i malformaci je nisu plod slobode razmišljanja, napretka umovanja ili pak želje za ravnopravnošću u paranormalnim pojavama. Ključ svega je okor jelost u grijehu i u zaslijepljenosti njime. Zbog cjelokupnog stanja, pred današnjeg kršćanina postavlja se težak izbor, koji se ne izgovara rije čima, nego je vidljiv u životnim situacijama, odlukama, odabirima i ponašanju. Pred svakog 5
je čovjeka već od rođenja postavljena ponuda konzumerizma, pomoću kojeg se zadovoljavaju potrebe sve vrste te malo-pomalo prelaze u grešne, poročne navike. Ovo djelo predstavlja ciklus propovijedi koje su održane u sklopu međunarodne manifesta cije »Festival dei Due Mondi« u Spoletu, 2012. godine. Proučavajući glavne grijehe: oholost, neumjerenost, zavist, lijenost, bludnost, srdi tost i škrtost govori se o svakodnevnim proble mima koji su prisutni u životu svakog čovjeka, u većoj ili manjoj mjeri i više ili manje izraženi. Svi tekstovi predstavljaju propovijedi različitih teologa koji grijehe predstavljaju i proučavaju kroz prizmu kršćanske tradicije, koja je živi i bogati izvor ljudske spoznaje koja i danas za panjuje slušatelje i čitatelje. Svako navedeno proučavanje poduprto je citatima koji podsjećaju na nauk Crkve, koji mnogi ateisti, osobito znanstvenici, ne samo da ne cijene nego ga omalovažavaju ili ga pak drže zastarjelim i konzervativnim shvaćanjem čovjeka i svijeta. Kršćanska kultura ljubomorno čuva ovo blago tradicije koje posjeduje jer je ono vrhunac promatranja ljudskog duha, duše i čovjeka općenito. Život svakog krštenika trajna je borba protiv grijeha, potpomognuta snagom milosti i Kristo vim zaslugama zbog kojih je nužno jedinstvo s 6
Kristom i oživljeno krštenje koje je često zatom ljeno i čija se klica duboko skrila, a upravo se u njemu nalazi snaga koja nadvladava sile zla. Budući da je čovjek supstancijalno jedinstvo duše i tijela, potrebna su sva moguća sredstva koja u borbi protiv grijeha mogu pomoći. Pod razumijeva se da je najizvrsnije oružje samo jedinstvo s Kristom koji je uništio smrt i nas učinio dionicima svog uskrsnuća, ali neka i ova knjiga bude pomoć i poticaj na odupiranje zlim duhovima koji borave u ovome našem svijetu. Poglavlja koja slijede istodobno su znanstve nog i životnog, duhovnog karaktera te nude pomoć u prepoznavanju, definiranju uzroka i posljedica te, konačno, u samom odupiranju opakim strastima. Budući da nijedan čovjek nije lišen slabosti, napasti i grijeha, ova će knjiga koristiti i laicima i klericima te svim kršćanima, ali i onima koji će to tek postati. mag. theol. Jan Hadžić
7
1. OHOLOST Rino Fisichella
oliko me pamćenje vodi unatrag, prisje ćanje na pojam »oholost« uvijek me do vodi u razdoblje u kojem sam kao dijete razmišljao o Tarkviniju Oholom. Riječ je o osobi o kojoj znam vrlo malo, a ipak obilježja njegova karaktera ostavljaju dojam na mene. Ne bih znao reći zbog čega me se toliko dojmio, do te mjere da mi se urezao u pamćenje. Možda zbog toga što je s njime završavao popis rimskih kraljeva koje smo, već u najranijoj dobi, morali naučiti napamet kao pjesmu; je li to možda zbog toga što nisam niti znao što je to oholost, ali sâm prizvuk naziva nametao je značenje… bit će drugih koji će ga odrediti. Ono što mogu reći je da je, ako govorimo o oholosti, ime kralja Tarkvinija prvo koje pada na pamet. Naravno, Rimljani mu nisu bez razloga dali takav nadimak, ako je istina ono što svjedoči Tit Livije, koji je nakon što je Senat bio sazvan ušao u kuriju i sjeo na kraljevsko prijestolje; pošto su svi sjeli na mjesto, magna voce im prozbori: Quid hoc, Tarquini rei est? Qua audacia me vivo 9
vocare ausus es patres aut in sede considere mea?1 Ono što Servije Tulije s pravom naziva odvažnošću, Rimljani su s vremenom nazvali oholost, iskušavajući je na svojoj koži. Kakvo god sjećanje bilo, ovdje nećemo govoriti o Tarkviniju, nego o nama u odnosu na ono što prepoznajemo kao podrijetlo svih grijeha. Zapravo, kako god okrenemo, čini se da oholost ima prvenstvo. Za one koji žele na grijehe gledati abecednim redom: lijenost, škr tost, neumjerenost, zavist, srditost, bludnost, oholost dolazi kao vrhunac niza.2 Za one koji žele mijenjati red, prva koju se nabraja uvijek je ona – oholost, kako bi se uputilo na ono što ona predstavlja. »Glavni grijeh«, kako je najprije naziva Grgur Veliki, a potom proučava sred njovjekovna teologija, dok naziv in primis koji joj dodjeljuje Toma Akvinski sa sobom donosi mnoge izvedenice koje sprječavaju rast k pra vilnom putu odnosa i kozmičkog reda. Sedam je glavnih grijeha, kako bi se, kao što je poznato, po kabali pokazala punina života ogrezlog u zlu. Oholost je zbir svih grijeha. Op. cit.: TIT LIVIJE, Ab Urbe condita, I, 48: »Što znači sve ovo, Tarkvinije? Kako li se samo drznu, još dok sam živ, sazvati časne očeve i zasjesti na moje prijestolje?« (op. prev.). 2 Vrijedi za talijanski jezik: accidia, avarizia, gola, invidia, ira, lussuria, superbia. 1
10
Svojevrsna je pak ironija sudbine da je značenje pojma oholost (grčki: ὑπερηϕανία)3 pozitivno. Iako je etimološki mračno, izvorno značenje kani izraziti karakter »istaknutog«, »izvrsnog« i »velikog«, ljudskog duha i mudro sti. Sljedeći pomak u značenju, naprotiv, ko risti je u pogrdnom i prijekornom smislu kao »drskost«, »hvastanje«, »bahatost«. Ukratko, za antičke Grke, oholost se smješta između ὕβρις4, tipičnu za onoga koji prezire, i ἀλαζών5, drskog hvalisavca koji zavara samog sebe te je šarlatan koji se hvali prednostima koje ne posjeduje. Ukratko, oholica je drska luda, jer se hvali svojim stanjem moći i bogatstva gle dajući druge prezrivo i svisoka. Jednom riječju, pojam označava univerzalno iskustvo. U čo vjeku bilo koje zemlje, kulture, u svakom vre menu i jeziku, javlja se značenje s negativnim predznakom jer teži ka dominaciji vlastitih i prijeziru tuđih talenata. Grčka antička litera tura prepuna je mjesta koja upozoravaju na oholost i naposljetku, povrh svega zahvaljujući utjecaju stoika, oholost je uvrštena na popis nepoželjnih mana.
Hyperēfanía, op. prev. Hýbris; grč.: obijest, oholost, drzak čin, op. prev. 5 Alazôn; grč.: razmetljivac, hvalisavac, op. prev. 3 4
11
Prije samoga govora o oholosti, nije na odmet iznijeti najprije pokoju misao o pitanju zbog čega je Crkva prepoznala sedam glavnih grijeha i zašto ih je upravo tako nazvala. Vrlo bitno razmatranje doneseno je u Katekizmu koji navodi: »Grijeh povlači sa sobom grijeh; ponavljanjem istih čina rađa se mana. Iz nje proizlaze izopačena nagnuća koja zasljepljuju savjest i iskrivljuju konkretne sudove o dobru i zlu.«6 Ukratko, borba između dobra i zla ostaje sve do kraja vremena. Naravno, neujednačena je. Kako svjedoči apostol Pavao, »djela tijela« i »plod Duha«7 ne nalaze se na istoj razini. Otkupiteljska snaga Kristova pobijedila je i uništila grijeh svijeta, ali sloboda ljudi, koja obilježava izvornost kršćanstva, ostaje kao conditio sine qua non. »Bog koji te je stvorio bez tebe, ne spašava te bez tebe.« Izraz je to sv. Augustina koji ne gubi na snazi, kako bi se ukazalo na značaj osobne slobode. Dramatika slobode vjerojatno nikad nije izražena u svoj svojoj snazi kao u samom izboru između dobra i zla i života, u služenju jednom ili drugom. Živjeti u dobru otvara srce i donosi plod; oda bir zla osiromašuje i zatvara nas u nas same. Naravno, uvijek će ostati veliko quaestio što KATEKIZAM KATOLIČKE CRKVE, 1865. Usp.: Gal 5,19–23.
6 7
12
je to dobro, a što zlo. Ipak, u dubini srca sva kog čovjeka i utisnuto u sastavnice naravi, postavljena granica nije samo primjetljiva već shvatljiva i predmetna. No, zlo zamračuje sa vjest te silazak postaje sve strmiji i skliskiji. U grijehu postoji podvojenost koja teži skrivanju goreg dijela, kako bi se zavarala pjevom sirena. S druge strane, krepost posjeduje i snagu koja poziva na dobro. Ustrajnost u dobru stvara krepost koja omogućava ne samo izvršavanje dobrih djela nego nadasve potiče na davanje najboljega od sebe te na trajno traženje naj većih oblika dobra. Eto, dakle, drame: gdje se nalazi grijeh, ondje postoji i krepost koja se suprotstavlja: izbor je na tebi. Postavljen si pred izbor usmjerenja koje želiš dati svom životu. No, kako god okreneš, nije moguće ostati suzdržan. Danas grijeh ima veću čar od vrline. Već se i samo ime kreposti drži zastarjelim i pridr žanim nevelikoj skupini koja postaje dosadna i koju treba izbjegavati, jer nam ne dopušta živjeti život kako mi to želimo. Kod grijeha, naprotiv, to nije tako; grijeh radije hvalimo. Na neki način sviđa nam se i oduševljava nas. Omogućava nam iskusiti uzbuđenje zabranje nih stvari protiv kojih se Crkva uvijek borila, kako bi nas sapela i podvrgnula sebi. Grijeh se zatim zlurado zaogrne ironičnom pojavom 13
u beskonačnost i smrt, vidjet ćemo da svaka stvar sjaji svojim sjajem, svojom vrijednosti, dakle ima svoje mjesto. Jedne noći, stari Indijanac prepričavao je svojem unuku priču: »Sine moj, u našem se srcu odvija borba dvaju vukova. Jedan vuk je zao: to je srdžba, ljubomora, tuga, žaljenje, pohlepa, bahatost, samosažaljenje, krivnja, ogorčenost, podređenost, lažan ponos, nad moć i ego. Drugi vuk je dobar: radost, mir, ljubav, nada, spokoj, poniznost, nježnost, do bronamjernost, suosjećajnost, velikodušnost, istina, supatništvo i vjera.« Unuk, nakon što je koju minutu razmislio, upita djeda: »I koji vuk pobjeđuje?« Starac odgovori: »Onaj kojeg hraniš.« Čestitam vam što s mudrošću odlu čujete kojeg vuka hraniti.
128
Sadržaj
Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
5
1. Oholost
9
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2. Neumjerenost
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
23
2.1.
Što je grijeh? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Što je »glavni grijeh«? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.3. Neutaživa glad i žeđ, iščekivanje be skonačnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.4. Glad Adama i Eve: jesti zahvaljujući Stvoritelju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.5. Čovjekova neprilagodljivost, znak žudnje za Bogom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.6. Grijeh neumjerenosti prema Danteu . . . . . . 2.7. Hrana i logika dara . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
25
2.2.
28
3. Zavist
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
4. Lijenost
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
5. Bludnost 5.1. 5.2. 5.3. 5.4. 5.5.
31 34 37 40 41 45 57
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
71
Seks, eros, ljubav . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Logika »oslobođenja« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Logika »posjedovanja« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Logika krajnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Logika bestidnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
72 75 77 78 80
129
5.6. 5.7.
Logika ograničavanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . »Na sliku Božju, muško i žensko stvori ih« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
6. Srditost ili gnjev 6.1. 6.2. 6.3.
7.2. 7.3. 7.4. 7.5. 7.6. 7.7. 7.8.
130
84 89
Sveta srditost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91 Porok srdžbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99 Lijek protiv srdžbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104
7. Škrtost 7.1.
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
82
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
111
Što je škrtost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112 Materijalna škrtost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113 Duhovna škrtost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114 Prikrivena škrtost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115 Kako prepoznati škrtost? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116 Škrtost kao glavni grijeh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119 »Dekalog« protiv škrtosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121 Kao zaljučak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127
132