Za vašu duhovnu i teološku kulturu Nova izdanja Stjepan Baloban
Kardinal Gerhard Müller
OTVORIMO PROSTORE POZITIVNOME
SIROMAŠTVO
Kršćanin i svijet Biblioteka: Znakovi i gibanja; format: 11x18 cm; meki uvez; 282 str; cijena: 75,00 kn Isplati li se uopće još govoriti i pisati o pozitivnome, o onome što ljude zbližava i ujedinjuje oko općega dobra određene zajednice, društvene skupine ili zajedničkoga dobra hrvatskoga naroda koji konačno ima svoju državu? Jesu li oni koji pozivaju na dijalog i na traženje mogućih zajedničkih rješenja zbog općega dobra osuđeni na neuspjeh, ili su oni glas vapijućega u zaglušenoj javnosti? Oni dobivaju etikete slabića, mlakih i nesposobnih jer u društvenom, ali sve više i u crkvenom životu prevladava mišljenje da nam trebaju vođe, to jest oni koji znaju ‘odsjeći’, ‘suprotstaviti se’, oštro i jasno ‘osuditi’ suprotno misleće i ‘braniti’ vlastite pozicije. Ne nazrijeva li se tu odmak od demokracije i skretanje prema autoritarizmu, pita se autor uvodeći u poglavlja svoje knjige u kojoj traži odgovore na ova i slična pitanja i o njima promišlja na temelju socijalnoga nauka Crkve, vodeći računa o situaciji u hrvatskom društvu i Crkvi. Vladimir Dugalić u Pogovoru, među ostalim, ističe: „Otvaranje prostora pozitivnome Stjepan Baloban vidi osobito u dijalogu, jer umjesto ‘davanja recepata i puta za djelovanje onima drugima, potrebno je na isusovski način i u njegovu Duhu prihvatiti drugoga i bez straha komunicirati kako bi se otvorili prostori moguće crkvene suradnje za opće dobro društva i Crkve. U ovim prijelomnim vremenima za razvoj hrvatskoga naroda i Crkve potrebno je skupiti glave i potražiti zajednički put prema ostvarenju općega dobra“. Tekstovi sabrani u ovoj knjizi prethodno su objavljeni u Kršćanskoj obiteljskoj reviji „Kana“ i to od 2010. do 2014. godine.
Izazov zavjeru Biblioteka: Znakovi i gibanja; format: 11x18 cm; meki uvez; 152 str.; cijena: 70,00 kn U suradnji s Gustavom Gutiérrezom i Josefom Sayerom, sadašnji pročelnik Kongregacije za nauk vjere kardinal Müller, u ovoj knjizi nudi odgovor na pitanje: Zašto je danas siromaštvo izazov za vjeru ne samo u Južnoj Americi nego i u Europi i u svijetu. U po- pratnoj riječi papa Franjo kaže: „Zapad siromaštvo ponajprije izjednačava s manjkom gospodarske moći i taj ‘status’ vrednuje negativno. Naime, zapadne se vlade bitno temelje na golemoj moći koju danas ima novac: to je moć koja je, kako se čini, iznad svake druge. Stoga manjak gospodarske moći znači beznačajnost na političkoj, društvenoj pa čak i ljudskoj razini. Onoga tko nema novca procjenjuje se samo po tome koliko može poslužiti u druge svrhe. Postoje mnoge vrste siromaštva, ali najveće gnušanje pobuđuje gospodarsko siromaštvo (…) Siguran sam: svatko tko bude čitao ove stranice na neki će se način osjetiti potaknutim i u njegovu će se srcu roditi potreba za obnovom života. Znajte, dragi čitatelji, da sam već sada u toj potrebi i na to putu na vašoj strani, kao brat i iskreni prijatelj“. U ovoj su, dakle, knjizi na jednome mjestu skupljeni papa Franjo kao najsnažniji promicatelj i zagovornik siromašnih (uvodno), pročelnik Kongregacije za nauk vjere Müller (kao autor) i otac teologije oslobođenja Gutiérrez (kao suradnik).
Stjepan Kušar JJosip Baloban, Krunoslav N Nikodem, Siniša Zrinščak
VREDNOTE U HRVATSKOJ V I U EUROPI Komparativna K Ko o analiza Biblioteka: Bib b Izvan nizova; format: 17,5x24,5 cm;; tvrdi uvez; 481 str.; cijena: 190,00 kn K ji je plod četvrtoga vala European Values Study – 2008 Knjiga i predstavlja nastojanje pozicioniranja Hrvatske iistraživanja istraži t ži vrijednosnoj karti Europe među 47 istraživanih zemalja. naa vrij j Speci Specič p ččnost EVS-a za Hrvatsku očituje se u interdisciplinarnoj suradnji d ji znanstvenika Sveučilišta u Zagrebu. Već od 1998. godine do da- nas na EVS projektu s posebnom akribijom i znanstvenom odgovornošću sudjeluju teolozi i sociolozi, psiholozi, politolozi i metodičari, znanstvenici više sastavnica Sveučilišta u Zagrebu, ali i šire. Područja istraživanja su odnos religije i morala, društva i politike, braka i obiteljskog života, zatim uloga spolova, rad i slobodno vrijeme, seksualnost i obrazovanje. Knjiga je sastavljena od triju dijelova. Prvi i treći sadrže dva poglavlja, a drugi i sadrži četiri poglavlja. U svim su poglavljima u analizu, osim Hrvatske, uključene i zemlje bivše federacije (BiH, Srbija, Slovenija, Crna Gora, Makedonija i Kosovo) te Hrvatskoj susjedne zemlje (Mađarska, Austrija i Italija). Iz perspektive izdavača ove knjige – a izdavači su Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Kršćanska sadašnjost – valja naglasiti da je ova suradnja na tragu dijaloške otvorenosti, odnosno na tragu Drugoga vatikanskog sabora koji je u pastoralnoj praksi Crkve tražio ne samo priznanje i primjenu načela teologije, nego i otkrića neteoloških znanosti, prije svega psihologije i sociologije.
OBIČNE STVARI I SLOBODNI BOG Biblioteka: Metanoja; format: 11x20 cm; meki uvez; 183 str.; cijena: 60,00 kn U knjizi su sabrana objavljena i neobjavljena autorova razmišljanja koja s raznih strana pokušavaju upozoriti na važnost običnih stvari u ljudskome životu i na njihovu otvorenost onkraj granica ljudske egzistencije. „Obične stvari“, kaže autor u uvodu, „ovdje se uzimaju ozbiljno, kao i sam naš život koji je njima ispunjen. One imaju svoju malu ili veliku tajnu jer pokazuju preko sebe, onkraj sebe – prema slobodnom Bogu“. ‘Naći Boga u svim stvarima’ jedna je od programatskih rečenica kršćanske duhovnosti. Neobična i zahtjevna pogotovo u naše vrijeme, kad se čovjek posvuda, pa čak i u prirodi, ponajčešće susreće sa svojim djelima (i nedjelima) tj. u konačnici sa samim sobom. Odatle onda i široka lepeza reakcija i stajališta: od ponesenosti i oduševljenosti samim sobom, pa sve do sumnje u samoga sebe i do razočaranosti sobom… U toj bi napetosti pogled u obične stvari ljudskog života mogao otvoriti drukčiju perspektivu prema Bogu i prema čovjeku: prema Bogu koji nije ni koristan ni nuždan, nego slobodan, i prema čovjeku koji je pred Bogom slobodan. Nakana ove knjige, kako kaže autor, „nije u dokazivanju, nego u pokazivanju. Provjera je pak u tome da se pokuša gledati ići pokazanim stazama. Radi se samo o nekim mogućnostima koje su tome otvorene; ima ih bezbroj. Svaki čovjek otkriva nove, svoje mogućnosti, isprobava ih i može ih komunicirati drugima.
KRŠĆANSKA OBITELJSKA REVIJA
Godina Broj Svibanj Cijena
XLVI 5/498 2015. 13 kn
Osnivač: Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije »Kršćanska sadašnjost« Izdavač: Kršćanska sadašnjost d.o.o. 10 001 Zagreb, pp 434, Marulićev trg 14;
4 Smisao posvećena života
7 Kako se ophoditi s nepravdama? Stjepan Baloban
Tel: 63 49 060; Fax: 48 28 227 Internet-stranica KS: http://www.ks.hr E-mail KS: ks@zg.t-com.hr E-mail KANA: kana@zg.t-com.hr ks.kana@gmail.com Uređuje: Uredničko vijeće.
Pitanje sadašnjeg trenutka: Josip Grbac
8 Izvanredna Jubilarna godina milosrđa
Teološko razmišljanje Tonči Matulić
11 Oče, usliši moje snove • Žeđ
10 Odgovornostinformatičkih medija za moral u društvu
Glavni i odgovorni urednik: Albert Turčinović.
Marija Barbarić – Fanuko
15 Budi volja tvoja
Bono Zvonimir Šagi
Stjepan Lice
Za izdavača: Stjepan Brebrić Izlazi 15. u mjesecu, srpanj-kolovoz dvobroj.
17 Pred zidom
.
Tomislav Salopek
Adresa uredništva: KANA, »Kršćanska sadašnjost« d.o.o., 10 001 Zagreb, pp 434, Marulićev trg 14.
U korist vlastite štete
Rukopise i slike ne vraćamo. Tisak: Denona d.o.o. Naziv računa: KRŠĆANSKA SADAŠNJOST d.o.o. Broj računa: 2340009-1100047241 Devizni račun: Privredna banka Zagreb 070000-70010-284337 IBAN: HR 17 2340 0091 1000 4724 1 SWIFT PBZ GHR 2X Godišnja pretplata: 143 kn Inozemstvo: Članice EMU: 44 €; Australija 55 AUD; Kanada 55 CAD; Švicarska 55 CHF; SAD 55 USD; Velika Britanija 33 GBP; Švedska 330 SEK. pretplata@ks.hr ijena za zemlje koje nisu navedene u ovom C popisu obračunava se prema USD. Avionsku poštarinu za prekomorske zemlje obračunavamo posebno.
Stare novine – novi papir Odvojenim prikupljanjem smanjujemo količinu otpada
12
Tko su istočni kršćani Livio Marijan
38 Stečaj kune Stanko Uršić
16 Da preživi kršćanska obitelj – uz novu pastoralnu strategiju! Milan Šimunović
40 Sestra Ana Marija Maleš Naši misionari
18 Voljeni, obožavani, mudri
48 Pohvala obitelji
24 Kako izaći iz polumraka
54 Vesna Šanta
28 Ključni trenutak
Putopis
Iz drugoga kuta: Vladimir Pavlinić Vrijeme i svijest: Vedran Martinac Brojni, ali svi naši
Promisao: Darko Gašparović Portret umjetnice
30 Blagdan sedmica
Vrijeme i riječ: Darko Tepert
36 Cinik
Rječnik etiketa: Josip Sanko Rabar
na odlagalištima, čuvamo šume, štedimo vodu i energiju. Svibanj 2015.
Fotografija na naslovnici: Trpimir Alajbeg
20 Meksiko Ivana Ćepulić 3
Pitanje sadašnjeg trenutka
Smisao posvećena života
G
odina posvećena života, koju obilježavamo po izričitoj želji pape Franje, u kontekstu ove obiteljske revije podrazumijeva nekoliko bitnih pitanja. Prije svega, riječ je o razmišljanju o tome što zapravo znači posvećeni život. To su svakako nebrojeni redovnici i redovnice, pripadnici mnogih redovničkih redova sa specifičnim poslanjem ili karizmom. To su ljudi koje susrećemo u samostanima, bolnicama, sirotištima, misijama, mnogim svetištima, ali i na našim ulicama i trgovima. To nisu samo najsvjetliji primjeri poput Majke Terezije, oca Ante Gabrića ili Male Terezije nego brojni »nevidljivi« muškarci i žene koji često djeluju »iza zastora«, daleko od očiju javnosti ili svjetala televizijskih kamera. Ali se postavlja i pitanje ima li život jedne posvećene osobe, redovnika ili redovnice, nekih specifičnosti s obzirom na druge oblike života, čemu takva važnost koju Crkva pridaje posvećenu životu? Konačno, ova godina postavlja pitanja i našim modernim obiteljima. Gdje će se roditi zanimanje za posvećeni život ako ne u obitelji? Zašto ima sve manje osoba posvećena života? Je li to nekakva nužnost ili je riječ o našoj nesposobnosti prepoznati kod mlade osobe zanimanje za posvećeni život i sukladno tome dati upute i savjete? 1. Radikalnost morala posvećene osobe Moralnost u velikoj mjeri ostaje univerzalni fenomen koji se tiče svakoga čovjeka.
4
U tom smislu ne postoje u temeljima morala neke bitne razlike kako bi se trebao ponašati jedan kršćanin ili netko tko u Boga ne vjeruje. No, ipak, na razini konkretnog života postoje neke specifičnosti koje vrijede za kršćanina, a posebno za onoga tko se na poseban način posvetio Bogu. Jednom riječju, redovnički poziv na neki poseban način spaja vjeru i moral, klanjanje Bogu i služenje čovjeku. Redovnički poziv nije specifičan samo zbog svojih vanjskih obilježja nego podrazumijeva i jedan specifični stil života, razmišljanja i djelovanja, koji ne može ostati samo pitanje teorije nego se pretače u konkretni život i praksu. Iako svi mi znamo da naša vjera i poznavanje Sv. pisma nisu samo teoretska opredjeljenja ili filozofski teoremi nego imaju i moraju imati utjecaj na svakodnevni život, ipak ovo »pretakanje« vjere u život provodimo uz splet kompromisa i prilagodbi. Osoba posvećena života u principu ne radi kompromise. Obični kršćanin evanđeoski radikalizam često »ublažava« i prilagođuje okolnostima. Osoba posvećena života, međutim, nastoji taj radikalizam živjeti u potpunosti, postići »herojski stupanj« oživotvorenja kreposti u vlastitu životu. Time nastoji, za sve ljude, zacrtati put ostvarenja evanđeoskih ideala. 2. Moral Božjeg milosrđa Međutim, i posvećena osoba dobro zna da je živjeti evanđeoski radikalizam u svakodnevici iznimno teško. Bilo bi nerazumno od svakoga čovjeka, bez obzira na to
gdje, s kime i kako živi, uvijek zahtijevati život u skladu s radikalnim zahtjevima evanđelja. Stoga se redovnički život, moral i svjedočenje neprestano kreću između radikalnih ideala i visokoga stupnja milosrđa. Velika redovnica i svetica sveta Mala Terezija tvrdila je: »Sve što sam činila, mora biti dohvatljivo malim dušama.« Nije čudno da su redovnici oduvijek bili vrsni ispovjednici i da su ljudi rado njima otvarali dušu. Stavljati heroizme pred ljude i prikazivati ih uvijek kao obvezujuće moralne norme, može imati razarajući učinak na duše istinskih vjernika. To bi bilo kao kada bi vrhunski nogometaš u odnosima s drugima zahtijevao uvijek da svi oni budu vrsni nogometaši kao on. Vjerujem da je upravo zbog toga Povijest jedne duše Male Terezije postala hit-knjiga mnogim ljudima: govori o putovima svetosti koji su svima dostupni. Treba u međuljudskim odnosima najprije postići da sam spreman oprostiti sedam puta. To je uvijek moguće. Tek nakon toga mogu ići dalje i oprostiti uvijek. Redovnici općenito nastoje živjeti vjeru i kršćanski moral na radikalan način. Ali im to nije uvjet komuniciranja s ljudima. Koliko smo puta mi vlastitu eventualnu blizinu s Bogom doživjeli kao prepreku komunikacije s onima koji tu blizinu još nisu postigli? 3. Moral ljubavi Ljubav je vrhunska norma vjere, crkvenosti i kršćanskog života redovnika. Ne samo tolerancija. Tolerancija je samo prvi GODINA XLVI br. 5/498
Piše: Josip Grbac
stupanj ljudskih odnosa, onaj na kojemu ljudi stoje i čekaju da se dogodi viši stupanj odnosa, utemeljenog na povjerenju, prihvaćanju različitosti, na ljubavi. Moderno je društvo bolesno zato što je uvjereno da je tolerancija vrhunski domet ljudskih odnosa. Tolerancija postoji da se ne bi dogodilo međusobno istrebljenje. Ona pripada moralnim krepostima »drugoga reda«. Poput pristojnosti. Ne možemo reći da »biti pristojan« prema drugome odražava neki iznimno kvalitetan ljudski odnos. Kvalitetan ljudski odnos zahtijeva utjelovljenje i nekih drugih kreposti, a redovnik pokazuje da je to ljubav, ne kao romantičarsko tepanje, nego kao odgovornost za drugoga. Govorimo o ljubavi koja svakoga čovjeka stavlja na razinu vlastita lica. Ljubav tjera da se učini više od onoga što nalaže norma. Što npr. majka može učiniti za dijete, samo ono što nalaže norma, ili i mnogo više? I Krist je bio spreman »prekršiti« normu motiviran ljubavlju prema potrebitima. To čini osoba posvećena života. Ljudi to intuitivno znaju. Zato nije čudno kada se u bolnici ili hospiciju ljudi bolje i sretnije osjećaju kada kod svog kreveta vide časnu sestru. 4. Kršćanski moral i »efikasnost« Pita se Mala Terezija: »Kako će malo dijete iskazati svoju ljubav kada se ljubav iskazuje samo djelima?« »Bacat će cvijeće…«, kaže ona. Mogu li se kvalitetni ljudski odnosi temeljiti na kriterijima efikasnosti? Djelotvornosti? Sposobnosti? Svibanj 2015.
Probojnosti? Veliki Mahatma Gandhi pustio je grupu velikih državnika da čekaju pred vratima, jer je morao pomoći djevojčici i njezinoj kozi liječiti nogu! Moderno društvo bolesno je od težnje za efikasnošću. Kako se vratiti natrag i početi vrednovati ono bačeno cvijeće maloga djeteta kao što vrednujemo povijesne izume znanstvenika? Kako početi vrednovati djevojčicu kojoj je slomljena noga njezine koze najveći problem jednako kao i veleposlanike koji hoće raspravljati o sudbini jedne zemlje ili naroda? Maestralna usporedba između orla i male ptičice jasno oslikava o čemu je riječ. Orao je svemoćan, ptičica nemoćna. No, između njih se s vremenom dogodi komunikacija, orao počne štititi ptičicu. Zajedno gledaju prema Suncu i svaki na svoj način penju se prema Suncu. Kako se mogu razviti kvalitetni ljudski odnosi u jednom svijetu u kojemu je netko privilegiran i stalno se grije na Suncu, a drugi je stalno u blatu, trčkara za svojim »crvićima« i smatran je nesposobnim dospjeti do topline Sunca? Zar moraju orlovi komunicirati samo međusobno, a ptičice međusobno? Duhovnost istinskoga redovničkog poslanja razbija ovakve predrasude. Kristova poruka u govoru na gori naglašava neograničeni fundamentalni karakter ljubavi prema bližnjemu. Ovakav svojevrsni humanizam, kojim obiluje redovništvo, temelj je zdravih ljudskih odnosa. Opasno je prebrzo i lakovjerno velikim riječima vjere ulaziti u odnose s drugima, dok ispod tinjaju ljudska patnja
i nepravda. Onaj orao postaje istinski lijep tek kada otkrije svoju dužnost da štiti malu pticu. U suprotnom, njegova blizina Suncu postaje sterilna. 5. Prepoznati duhovno zvanje Nakon svega rečenoga postaje jasno kako bolno djeluje činjenica da se sve manji broj mladih ljudi odlučuje za Bogu posvećeni život. Dijelom je tomu razlog u manjkavostima svjedočenja Crkve kao cjeline. No, velika odgovornost tiče se i moderne kršćanske obitelji, tj. u shvaćanju onoga što jest »poziv«. Poziv nije uvijek razgovijetan, jasan i nedvojben. Najčešće se poziv u duhovno zvanje događa kroz sasvim sporedne i često nevidljive stvari, npr. kada kod mladoga čovjeka uočimo naglašeni osjećaj za solidarnost, poštovanje drugoga, pravednost, kada netko ima uočljivu sposobnost za okupljanje oko sebe drugih ljudi te u njima budi pozitivne osjećaje i nakane. Sve to može biti jasan znak poziva u duhovno zvanje. U prepoznavanju duhovnog poziva sve više se moramo usredotočiti na prepoznavanje nekih ljudskih osobina koje čine »infrastrukturu« poziva u posvećeni život. Ni Krist u svoje društvo nije pozvao samo one najpobožnije, nego one za koje je držao da su pošteni, dobri ljudi, otvoreni za primanje Njegove poruke. Znaju li to kršćanski roditelji koji bi ipak prvi trebali prepoznati duhovni poziv kod mladoga čovjeka? Povijesni je to izazov u ovoj godini posvećena života za svaku kršćansku obitelj. 5
Teološko razmišljanje
Izvanredna Jubilarna godina milosrđa
U
subotu 11. travnja 2015. papa Franjo objavio je bulu Misericordiae vultus – Lice milosrđa (MV) kojom je najavio izvanrednu, Svetu ili Jubilarnu godinu milosrđa. Prema najavi, Franjo će Svetu godinu milosrđa svečano otvoriti 8. prosinca 2015., dakle na svetkovinu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, gestom otvaranja Svetih vrata vatikanske bazilike sv. Petra ili, za ovu prigodu posebno nazvanih, Vrata milosrđa. Sveta godina milosrđa trajat će, ili Sveta vrata milosrđa ostat će otvorena, do 20. studenoga 2016., dakle do svetkovine Isusa Krista kralja svega stvorenja ili do posljednje nedjelje kroz crkvenu godinu. Zašto izvanredna sveta godina? Papa Franjo u buli Lice milosrđa ne daje eksplicitan odgovor na spontano pitanje koje se svima nameće, zašto baš sada najavljuje proglašenje izvanredne Svete ili Jubilarne godine? Zadnju je takvu proglasio sveti Ivan Pavao II. 1983. godine, a odnosila se na 1950 godina od Kristove muke, smrti i uskrsnuća. Doduše, Franjo u buli izjavljuje: »Izabrao sam datum 8. prosinca jer je bremenit značenjem za noviju povijest Crkve. Otvorit ću, naime, Sveta vrata na pedesetu obljetnicu završetka Drugoga ekumenskog vatikanskog koncila. Crkva osjeća potrebu za održavanjem živim tog događaja. Za nju je započeo novi tijek njezine povijesti. Oci okupljeni na Koncilu snažno su osjetili, kao istinski dašak Duha, potrebu da ljudima svoga vremena progovore na razumljiviji način. Porušenim zidinama, a koje su Crkvu odviše dugo držale zatvorenom u privilegiranoj utvrdi, nadošlo je vrijeme za navještaj Evanđelja na novi način. Nova faza izvorne evangelizacije. Novo zalaganje svih kršćana za oduševljenije i uvjerenije svjedočenje vjere. Crkva je osjećala odgovornost da u svijetu bude živi znak Očeve ljubavi« (MV, 4). Lijepo sročeno podsjećanje na važnost i aktualnost
8
Koncila, no to ne daje odgovor na pitanje zaslužuje li spomen proslave pedesete obljetnice svečanoga zatvaranja Koncila takvu vrstu teološke, eklezijalne i pastoralne pozornosti kao što je izvanredna Sveta godina? Sve upućuje na zaključak da je Franjo uvjeren da zaslužuje, a to onda govori nešto mnogo više i dublje o Koncilu i o životu Crkve nakon Koncila. Slavlje obljetnice je oživljavanje događaja Kad se dublje zamislimo nad ranijim Franjinim objašnjenjem smisla i značenja koncilskoga događaja za Crkvu i u Crkvi, onda se otkriva nešto mnogo dublje, mnogo značajnije i neusporedivo važnije od proslave same obljetnice završetka Koncila. Doduše, slavlje obljetnice u Crkvi je uvijek slavlje, dakle ono omogućuje ne samo da se prisjetimo događaja nego da događaj ponovno oživi i djeluje u nama, da se ona njegova izvorna i neprolazna vrijednost u nama sačuva, pročisti i da nas ponese naprijed s obnovljenim zanosom i vjernošću izvornoj poruci događaja. Izvorna i neprolazna vrijednost svetoga događaja čini ga trajno aktualnim i nezaobilaznim u životu i poslanju Crkve i svakoga pojedinog vjernika. U tome smislu otvaranjem Svetih vrata i proglašenjem izvanredne Svete godine točno na datum pedesete obljetnice svečanog zatvaranja Koncila papa Franjo, zasigurno, ne želi samo svečano obilježiti završetak Koncila nego prije svega i iznad svega želi svečano slaviti njegovo trajno odvijanje, odnosno želi probuditi, oživjeti i prožeti cijelu Crkvu nadahnućima, nakanama, sadržajima i porukama Koncila. A da bi se to postiglo, nije dovoljno samo prigodno obilježavanje. Pogotovo nije dovoljno za glavnu svrhu koja se želi postići, a to je ponovno otkrivanje i usvajanje izvornih nakana i nastojanja koncilskih otaca na planu cjelovite obnove Crkve za novu evangelizaciju. Zbog toga je papa Franjo posegnuo za prikladnim i
učinkovitim sredstvom da bi postigao tu svrhu. To je sredstvo pronašao u slavlju jubilarne godine, a svrha je Božje milosrđe. Upravo u Božjem milosrđu. Zaokupljenost dakle nije suzbijanje nekoga krivog teološkog mišljenja. Ni osporavanje prava na drukčiji pristup u pastoralnom djelovanju. Posrijedi je shvaćanje Božjeg odnosa prema čovjeku grešniku i shvaćanje čovjekova odnosa prema Bogu. To shvaćanje stoji pred zahtjevima najdubljega smisla cijele božanske objave. O Bogu se ljudski može govoriti na razne načine, ali nas samo božanska objava uči kako Bog govori o samome sebi, o svome svetom naumu i svojoj svetoj volji. Tu pouku primamo poslušnom vjerom (usp. Rim 16, 26), a ne naučenim znanjem ljudske mudrosti. Prema tome, samo vjerom »čovjek cijeloga sebe Bogu slobodno izručuje iskazujući ‘potpun posluh uma i volje Bogu objavitelju’« (DV, 5). Vjerujemo u Boga koji se objavljuje čovjeku, a ne u čovjeka koji se objavljuje Bogu. Bog objavitelj treba biti u središtu života i tada će sve biti na svome pravome mjestu. Bog objavitelj Otac je milosrđa Franjo iz dubine duše želi da bulu Lice milosrđa s najavom izvanredne Svete godine razumijemo u tom svjetlu, naime, da se Bog Isusa Krista objavio ljudima upravo kao Otac milosrdne ljubavi. Zbog toga Franjo ne štedi ni tintu ni prostor da bi upravo snagom Božje riječi razbudio u nama vjeru u »Boga i Oca Gospodina našega Isusa Krista, Oca milosrđa i Boga svake utjehe« (2 Kor 1, 3). Pokazuje da Božje milosrđe nije tek jedan božanski atribut, nego da je ono sam Bog objavitelj. Božje milosrđe uvijek je na djelu i u to ne trebamo nimalo sumnjati. Štoviše, vrhunac i punina objave jest Isus Krist, a on je »lice Očeva milosrđa. Čini se da u riječi milosrđe otajstvo kršćanske vjere nalazi svoj sažetak« (MV, 1), ističe Franjo. Zbog toga, izjavljuje u nastavku Franjo, »uvijek imamo potrebu razGODINA XLVI br. 5/498
Piše: Tonči Matulić
matrati otajstvo milosrđa: to je riječ koja objavljuje otajstvo Presvetoga Trojstva. Milosrđe: to je posljednji i vrhovni čin kojim nam Bog dolazi ususret. Milosrđe: to je temeljni zakon koji stanuje u srcu svake osobe kad gleda iskrenim očima brata kojega susreće na životnom putu. Milosrđe: to je put koji sjedinjuje Boga i čovjeka, jer otvara srce nadi da smo zauvijek ljubljeni usprkos ograničenju našega grijeha« (MV, 2). Sveta godina milosrđa – poziv na obraćenje No, gdje i kako se to pokazuje u vidljivim strukturama Crkve? Koliko je pastoralno djelovanje Crkve, pedeset godina nakon Koncila, prožeto lijekom milosrđa, lijekom što ga pruža samo evanđelje kojim su prožeta koncilska nadahnuća, nakane i sadržaji? Nije li Crkva u mnogim svojim pojavnim i skrivenim, nevidljivim, elementima još uvijek opterećena srušenim zidinama privilegirane utvrde? Nema li papa Franjo na umu djelotvornost onoga što molimo kad zazivamo Duha Svetoga: »Mekšaj ćudi kamene, zagrij grudi ledene, ne daj nama putem zlim«? Jer molimo najprije da Duh Sveti svakog od nas sačuva od zloga puta. Također i da svakog od nas sačuva od krutosti, uskogrudnosti i neosjetljivosti za bližnje, posebno za duhovno i moralno ranjene bližnje. Pogotovo da svakog od nas sačuva od napasti da takvo držanje opravdavamo prizivom na Božju volju ili da se tako oduvijek radilo. Prije spomenuta pitanja stoga zahtijevaju ozbiljniji odgovor od pukoga odgovora da papa ima vlast proglasiti izvanrednu jubilarnu godinu. Franjo, zasigurno, želi da Svetom godinom milosrđa osjetimo Božje milosrđe. Da bi se to dogodilo, potrebno je obnoviti osobnu vjeru u Boga Oca milosrdne ljubavi i svake utjehe, a kao smjerokaz i nadahnuće obnove vjere Franjo daje Koncil, ističući time neraskidivu povezanost osobne vjere s vjerom Crkve. Riječ je, dakle, o zahtjevu za obnovom Svibanj 2015.
vjere Crkve u Božje milosrđe koje najsjajnije svijetli na licu Isusa iz Nazareta, koje objavljuje otajstvo Presvetoga Trojstva, koje pokazuje način Božjeg ophođenja s ljudima, koje poput nadvratnika podržava život Crkve, koje sažima otajstvo kršćanske vjere, koje otkriva moralni zakon u čovjeku i koje sjedinjuje Boga i čovjeka. To je sažetak kateheze o Božjem milosrđu. Da zablista milosrđe na licu Zaručnice Da papa Franjo izvanrednom Jubilarnom godinom milosrđa želi postići nešto sasvim konkretno, a to je neusporedivo veliko, vrijedno i nužno za život i djelovanje Crkve u suvremenom svijetu, svjedoče također i prigodne izjave dvojice koncilskih papa koje on doslovno navodi u ovoj buli. Najprije podsjeća na izjavu iz govora Gaudet Mater Ecclesia svetoga Ivana XXIII. od 11. listopada 1962. u prigodi svečanog otvaranja Koncila: »Sada Kristova Zaručnica više voli koristiti lijek milosrđa nego uzeti oružje strogoće. (…). Katolička crkva, dok s ovim ekumenskim Koncilom podiže baklju katoličke istine, želi se pokazati najljubaznijom majkom svih, dobroćudnom, strpljivom, pokretanom milosrđem i dobrotom prema djeci odvojenoj od sebe« (MV, 4). Nakon toga slijedi izjava iz nagovora blaženoga Pavla VI. od 7. prosinca 1965. prigodom zatvaranja posljednjega općeg zasjedanja Koncila: »Želimo najprije napomenuti da je religija našega Koncila bila prvenstveno ljubav; (…). Stara pripovijest o Samaritancu bila je paradigma duhovnosti Koncila. (…). S Koncila je potekla struja ljubavi i poštovanja prema cijelom modernom svijetu ljudi. Osuda pogrešaka, da; to nije samo zahtjev istine nego ništa manje i ljubavi; no, prema osobama samo upozorenje, poštovanje i ljubav. Umjesto tjeskobnih dijagnoza, ohrabrujući lijekovi; umjesto kobnih slutnji, s Koncila su suvremenome svijetu odaslane poruke povjerenja: nje-
gove vrijednosti nisu samo bile poštovane nego i nagrađene, njegovi napori podržani, njegova nastojanja pročišćena i blagoslovljena. (…). Hoćemo upozoriti na još jednu stvar: cijelo ovo bogatstvo nauka usmjereno je jednom smjeru: služiti čovjeku. Kažemo, čovjeku u svakom njegovu stanju, u svakoj njegovoj slabosti, u svakoj njegovoj potrebi« (MV, 4). Sve izjave se slijevaju u jednu temeljnu poruku. Crkva je pozvana i poslana dijeliti Božje milosrđe u Isusu Kristu, a ne prozivati i osuđivati. Koncil je dao divno svjedočanstvo vjernosti tom evanđeoskom pozivu i poslanju Kristove Zaručnice, koja je iz svoje riznice iznijela čitavo blago staroga i novoga nauka koje povezuje i sjedinjuje upravo riječ milosrđe. Obraćenje na Božje milosrđe Nakon što je temeljito izložio povijesnospasenjsko značenje Božjega milosrđa u Svetome pismu i predaji, Franjo daje i objašnjava neke konkretne smjernice za pastoralnu praksu tijekom izvanredne Svete godine milosrđa. Poziva Crkvu da ponovno otkrije sedam djela milosrđa duhovnih i sedam djela milosrđa tjelesnih (usp. MV, 15). Opet je potiče da ide na periferiju, da se otvori ljudima u potrebi, napose ranjenima zlom i grijehom i zarobljenima strukturama grijeha (usp. MV, 19). Usto, daje još niz drugih pastoralnih prijedloga i smjernica koje su tradicionalno vezane za Jubilarnu godinu da bi ovo vrijeme prožeto milosrđem postiglo svrhu za koju je i predloženo: ponovni susret, dublje upoznavanje i snažnije iskustvo Božjega milosrđa na putu osobnoga i zajedničkog obraćenja u Crkvi. Spomenimo i to da bi u Svetoj godini milosrđa napose trebalo osobno i zajednički iskorjenjivati loše navike osuđivanja drugih i presuđivanja drugima (usp. MV, 14). Trebalo bi poticati rast evanđeoske svijesti da je Bogu milije milosrđe od žrtava i da je Sin Božji na svijet došao radi grešnika da ih ozdravi vječnim lijekom Božjega milosrđa. 9
Iz drugoga kuta
Voljeni, obožavani, mudri Piše: Vladimir Pavlinić
N
e znam ima li još koji geografski prostor na svijetu pored ovoga balkanskog koji obitavamo, gdje je čovjek visoke do srednje dobi živio u toliko različitih država, a da se nikada nije maknuo iz svoga sela ili grada. U mome slučaju to su četiri države i pet različitih vladavina. A istom sada samoga me je osupnula misao: pa ja nisam imao u domovini nijedno, ni najkraće razdoblje života bez onoga što se u svijetu bilježi kao cult of personality – kult ličnosti. To jest, uvijek je bio netko visoko gore koji sve zna i nepogrešivo nas vodi. Lik slavljen i obožavan. Proživio sam život u patrijarhalnoj situaciji visokoga stupnja. Rast s legendama Nakon tuge za prevoljenim kraljem Aleksandrom, kojega su ubili, učiteljica nas je odmah učila ljubavi za maloga prijestolonasljednika, Petra Drugog Karađorđevića; njegove slike i život pratili smo u obvezatnom časopisu »Dobro dete«. Ali, mi djeca imali smo u pogledu ljudskog štovanja i udivljenja dvostruki život: uz školu, onaj kod kuće. Uz kazivanja o narodnom vođi Radiću, ubijenom u Beogradu, u nama je gajena jednaka odanost i ljubav za nasljednika doktora Vlatka Mačka. Maček je bio novi Vođa, i pod tim se nazivom o njemu govorilo. Seljaci su mu na skupovima i povorkama klicali, pod crvenobijeloplavim barjacima i geslom »Bog i Hrvati«, što bi odmah privuklo žandare da ih tuku i hapse. Pamtim te skupove i povorke i žandare – i poslije dan kad je Maček proglasio Banovinu Hrvatsku, koja je došla kao osjetno oslobođenje od monarhističke vladavine nasilja. Ali, kratko je trajalo. Nakon godine i pol propala je kraljevina Jugoslavija i s njom otišla Banovina. Nastala je nova država – Hrvatska, zvana Nezavisna. Ni glasa više o starom Vođi, pojavio se novi – Poglavnik.
18
Istom s njime doživjeli smo vrhunsko štovanje jednoga čovjeka. Poglavnika doktora Ante Pavelića pune su bile novine, o njemu je brujao radio, ječale budnice i koračnice. On nam je dao državu, počinje Vječna Hrvatska, Božja Providnost nam ga je poslala – slušali smo i čitali iz dana u dan. On je odjelotvorio nacionalne ideje Ante Starčevića, Oca domovine. Dosljedno, poklonici ga imenuju Ocem domovine. Po dvojici istoimenih otaca domovine postao je sveti Ante 13. lipnja državni blagdan. Poglavnik je mudar, on zna, on nama jamči mir i sigurnost svojih na svome. Poglavnik nas je učio da smo seljački narod i narod ratnika. Ustrojio je dvije vojske, jednu osobnu od elitnih vojnika, i drugu običnih seljaka, domobrane. Svaki školski sat počinjao nam je s Poglavnikovim pozdravom Za dom! i gromkim otpozdravom Spremni! U novim čitankama na prvome mjestu Poglavnikova slika i njegova pjesma »Puška puca«. Za godinu dana došla je i talijanska početnica i u njoj na prvome mjestu Mussolinijeva pjesma »Amate il pane«. U zraku je slavljenje velikih prijatelja, pobjedničkih saveznika Ducea i Führera. Tri nadčovjeka u isti mah: trebale su to podnijeti dječje glave. Opet preokret Uto se na horizontu javlja još jedan vođa, iako ga tako ne nazivaju: zvan je tajanstvenim imenom – Tito. U propagandi po selima uz Titovo ime išlo je u paru ime velikoga Staljina, nama malima također novo. Pod Titom je onda došao opet novi preokret. Novo oslobođenje, nova država. U školama se jednim kretom ispražnjuju glave od jednoga kulta ličnosti i pune suprotnim. Još većim i jačim, koliko je veća i jača nova država. Dobivamo također sasvim novu povijest, i naših naroda i svijeta. Sve pod sveprisutnim likom druga Tita. Dekla-
mirali smo: »Tito, to smo mi svi / I svi smo u njemu viši / Viši za ljudsku glavu.« Gotovo četiri desetljeća dubinskoga kulta ličnosti proizvelo je u glavama milijuna podanika ono što nisu postigli neki drugi mali bogovi na Balkanu: kolektivni plač kad je otišao (za Aleksandrom plakala je samo Srbija). Propagandnom pranju mozgova kroz generacije uvelike je pridonosilo novo čudo tehnike, televizija. Sjetimo se prolaska njegova lijesa u vlaku kroz Zagreb, onoga velikog postrojenog zbora na kolodvoru, svi u istim dugim kaputima, koji su mrtvome pjevali »Za saku dobru reč, za saki smeh tvoj Fala«. I njemu se jedinome ostvario posmrtni nastavak lebdenja nad podanicima: »I poslije Tita Tito!« Na pitanje učiteljice: »Gdje je drug Tito?« školska djeca unisono bi povikala: »U našim srcima!« Pošto se onda napokon i Titova država raspala te je nastao niz novih, u mnogih kao da je ostala živa potreba za podjednakim kultnim štovanjem vrhovnoga vođe. Kako oni po zakonu prirode odlaze, veličinu im posmrtno promiču ljudi premaleni i u novim prilikama preslabašni za imalo izgleda da od vlastite osobe naprave legendu, predmet masovnoga štovanja. Pa čine sve da pod kapom pokojne veličine zasjednu na stolicu makar sitne slave i moći. Za to nudi povijest obilje primjera. Veliki ratnici i veliki vjerski pokretači imali su nasljednike koji su sebe proglašavali zakonitim nastavljačima lika i djela velikog prethodnika – i redovito uspijevali namisao velikoga začetnika razvodniti i izobličiti. Na primjer, od silnoga osvajača Julija Cezara nasljednici su usvojili njegovo ime za naziv svoga položaja: otud svi cezari, kajzeri i carevi. Galerija diktatora Prošlo 20. stoljeće bilo je doba najveće svjetske koncentracije apoteiziranih straGODINA XLVI br. 5/498
Tirani osiguravaju besmrtnost u kamenu i bronci. Car August (vladao u vrijeme Isusova rođenja). Kim Il-sung , diktator Sjeverne Koreje (otac sadašnjeg diktatora). – Augusta je Senat imenovao Pater patriae, otac domovine, on je sam sebe nazvao Divi filius, božji sin.
hovladara otkad je svijeta i vijeka: Iljič Lenjin, Visarionovič Staljin, Benito Mussolini, Adolf Hitler, Francisco Franco, Broz Tito, Enver Hoxha, Mao ce Tung, Pol Pot, Pinochet Ugarte, Sadam Husein, Muamar Gadafi, Ajatolah Homeini, Idi Amin, Kim Jong-il ... i još niz manjih lokalnih tirana diljem kontinenata. Bili su predmet vjere i nade, ljubavi i straha stotina milijuna ljudi. I proizveli su smrt stotina milijuna, u ratovima i visoko organiziranim gubilištima kakve povijest dotad nije poznavala. Diktatori se rađaju iz dubokih kriza. Kad bijeda i bezvlađe dovedu neku zajednicu do dna podnošljivosti, ljudi sve svoje nade i stremljenja spremno predaju u ruke jakoga pojedinca. Takva situacija dođe onda kao dar s neba nekom vještom govorniku, samohvalitelju, koji obećava direktan izlaz iz svih nevolja, opće blagostanje, ukratko svijetlu budućnost. Karakter je to nesputan moralnim ogradama, manipulator ljudi, koji zna okupiti krug jednako amoralnih, poslušnih i na sve pripravnih pouzdanika. Rođeni je psiholog i znade nepogrešiv način kako mobilizirati mase: samo izmisliti pravoga neprijatelja. Kad poslije dođe na to da nema ništa od velebnih obećanja, nema problema: vođa je postao moćan i neupitan, a pamćenje gomile je kratko. Tako je nastao Hitler. Velika europska nacija visoke kulture u poratnoj je Svibanj 2015.
krizi referendumom za apsolutnoga vođu izabrala manijaka. Kada takav dobije ili ugrabi vlast, odmah se pokreće snažna mašinerija propagande, koja gradi kult njegova lika i djela. Riječ propaganda katoličkog je izvora: po rimskoj kongregaciji za misije Propaganda fide – Za širenje vjere, osnovanoj 1622.; papa Ivan Pavao II. promijenio joj je ime u Kongregacija za evangelizaciju naroda, zbog ozloglašenosti izraza po Hitlerovu ministru propagande Goebbelsu. Doduše, nije baš bila zaostala ni starija Staljinova propaganda, čiju je školu izučio i naš Broz. Kao prvi veliki propagandist vlastite osobe novoga vijeka poznat je samookrunjeni car Napoleon. Propagandi je ravnu ulogu uz oružje u revolucionarnoj borbi odredio Lenjin. Pored tiska i megaplakata, osobitu je moć za uvjeravanje masa prepoznao u filmskoj umjetnosti. Sateliti diktatora Odani podanici pri nepravdama koje ih pogode izuzimaju vrhovnoga vođu. U svojim uspomenama iz Jasenovca Ante Ciliga piše o visokom ustaškom časniku kojega su zbog nečega tamo dopremili i živa zazidali da umre. Kroz malen ostavljen otvor derao se: »Poglavnik mora saznati što se radi njegovom vjernom ustaši! Kad bi Poglavnik za ovo znao...!« Slušao sam i sâm u Staroj Gra-
diški: »Kad bi drugo Tito znao što ovi rade s nama!« Ili, recimo: »Kad bi Predsjednik znao ...!« Posebna su priča sateliti što kruže oko svakoga vođe. To je najuži krug laskavaca, udvorica i prenosilaca gospodarovih zapovijedi. Vrlo često onih koje oni sami skuju. Time bivaju i oni sami dionicima moći i uživaocima strahopoštovanja masa, mali bogovi. Dalje se prislaguju širi krugovi osiguravatelja i veličatelja. Pored jakih policijskih i oružanih snaga oblikuje se i plemenita vojska propagandista. To su ljudi umijeća i intenzivnih emocija: literati, pjesnici, glazbenici, filozofi, žurnalisti, kreatori nove povijesti, akademici, likovni stvaraoci. Pjevali su ode Staljinu, koji čini da sunce izlazi i da žito rodi; filharmonije su izvodile skladbe u čast najmudrijemu; zidove galerija, ureda i javnih mjesta pokrivale su slike veličanstvenoga vođe; kipari su bili prezaposleni lijevajući skulpture nadnaravne veličine za tisuće gradova i sela. Isti model jednako vrijedi za Hitlera, Mussolinija, Franca ... i tako dalje i – bliže. Jedino što očinski likovi iz prve polovice stoljeća nisu mogli pružiti narodu blagodat da ih dan za danom gleda na televizijskim ekranima. To što danas ima svaka šuša od vođe. * Tko je živio veći dio toga dvadesetog stoljeća te zapadao redom pod vlast oprečnih karizmatičkih veličina, može se samo čudom čuditi da je pored svih velebnih djela tih genija ostao živ. Teško mu je također shvatiti da zlo iskustvo stoljeća patrijarhalnih vođa još uvijek nije novim generacijama uvjerljiva pouka kako je svako obožavanje čovjeka pogubno i uopće nedostojno ljudskoga uma. Nijemci su iz katastrofe, u koju ih je odveo demokratski izabrani i bezgranično obožavani luđak, izvukli određene pouke. Neki pak, opčinjeni preživjelim i promašenim veličinama prošlosti, ne žele ništa naučiti. Bilješka: Nabačene misli o jednom ozbiljnom ljudskom fenomenu ovdje ne dotiču njegovo naličje: postojanje ljudi koji odbijaju poviti se pred silnicima bilo koje boje ili usmjerenja. O nekim takvima bilo je ovdje riječi u nekoliko tekstova prošlih godina, pa i u prošlom broju. 19
Vrijeme i riječ
Blagdan sedmica
N
akon 14. nisana i sedmo dnevnog blagdana Pashe i Beskvasnih kruhova, u židovskom kalendaru počinje odbrojavanje do Blagdana sedmica. To odbrojavanje traje kroz cijeli mjesec ijjar koji se proteže kroz travanj i svibanj, a tijekom tog razdoblja obavlja se žetva lana i ječma. Ime tog mjeseca babilonskog je prodrijetla, a prije babilonskog progonstva zvao se ziv (usp. 1 Kr 6, 1; 6, 37), što znači »svjetlo« ili »sjaj«. Nakon toga mjeseca slijedi mjesec sivan. I njegovo je ime babilonskoga podrijetla, a na akadskom jeziku koji se rabio u Babiloniji dolazi od riječi koja znači »doba, vrijeme«. Šestog dana toga mjeseca slavi se Blagdan sedmica. Blagdan žetve U Knjizi Izlaska taj je blagdan nazvan Blagdanom žetve (usp. Izl 23, 16). Doista, mjesec sivan jest razdoblje žetve pšenice. Levitski zakonik određuje da se nabroji »punih sedam tjedana« (usp. Lev 23, 15). Ponovljeni zakon o tome kaže: »Nabroj sedam tjedana, a tih sedam tjedana uzmi brojiti kad srp počne žeti klasje. Tada drži Blagdan sedmica u čast Gospodinu, Bogu svome, prinoseći dragovoljni prinos iz svoje ruke, kako te već Gospodin, Bog tvoj, bude blagoslovio. I proveseli se tada u nazočnosti Gospodina, Boga svoga – na mjestu što ga Gospodin, Bog tvoj, odabere da ondje nastani ime svoje – ti, sin tvoj i kći tvoja, sluga tvoj i sluškinja tvoja, levit koji bude u tvome gradu, došljak, sirota i udovica što budu kod tebe. Sjećaj se da si i sam bio rob u Egiptu. Zato drži i vrši ove uredbe« (Pnz 16, 9 – 12). Riječ je o blagdanu koji se hebrejski
30
zove Ševuot, a grčki Pentekoste. Hebrejski izraz može se prevesti Sedmice, a grčki Pedesetnica. Sedmice označuju sedam subota od Pashe ili od prve žetve ječma, a blagdan se počinjao slaviti »na dan po sedmoj suboti« (Lev 23, 16), pa je riječ o pedesetom danu. Odatle i grčki naziv toga blagdana, koji će ući i u Novi zavjet. Kroz odbrojavanje pedeset dana u Hramu su svećenici svakog dana davali poseban blagoslov u kojem se navodilo i koliko je točno dana ostalo do Pedesetnice. Izvorno, spomenuti je blagdan, slično kao i Beskvasni kruhovi, bio vezan za poljoprivredni ciklus i žetvu pšenice. Za razliku od Blagdana beskvasnih kruhova i Pashe, na taj blagdan pekla su se dva kruha od pšeničnoga brašna u koji se dodavao kvasac (usp. Lev 23, 17). Blagdan Tore S vremenom je Blagdan sedmica postao vezan uz dar Tore ili Mojsijeva zakona. Nakon razorenja hrama 70. godine ostao je samo ovaj aspekt blagdana, jer više nije bilo mjesta na kojem bi se mogle prinositi prvine žetve. U židovstvu je Pedesetnica povezana s Torom, brojenjem pojedinih dana i prepričavanjem, po datumima, događaja izlaska. Ovakav je slijed tih događaja. Ako je 15. nisana Pasha, onda je to dan kad je Gospodin poslao posljednje zlo nad Egipat, to jest pomor prvorođenaca. Tri dana nakon što su Izraelci krenuli, 18. nisana, faraon je krenuo za njima u potjeru, a 20. nisana sustigao ih je kod Crvenoga mora. Sljedećeg dana more je podijeljeno i Izraelci su po suhu mogli prijeći dok su Egipćani zaustavljeni u vodi. Kad su Izraelci stigli
do Mare, gdje su naišli na gorke vode koje je Gospodin učinio pitkima, bio je 24. nisan. Tada se u Knjizi Izlaska čita: »Tu im Gospodin postavi zakon i pravo i tu ih stavi na kušnju« (Izl 15, 25). U kasnijoj židovskoj predaji taj bi se zakon odnosio na održavanje subotnjega počinka, pa bi ovdje Židovi proslavili i svoju prvu subotu. Mjesec dana nakon izlaska iz Egipta, 15.
Savez upisan u srcu Kad se danas razmišlja o savezu s Bogom, o njegovim zapovijedima i propisima, o običajima koji se obdržavaju u Crkvi, čovjek se doista može upitati je li sve to upisano u mome srcu. Što doista označava taj izraz? Kako je to savez upisan u mome srcu? Pavao kaže Korinćanima: »Vi ste, očito, pismo Kristovo kojemu mi poslužismo, napisano ne crnilom, nego Duhom Boga živoga; ne na pločama kamenim, nego na pločama od mesa, u srcima« (2 Kor 3, 3). To prije svega znači da sva sposobnost koju kršćani imaju dolazi od Boga (3, 5). Pritom, u vjerničkom životu nije bitno slovo, nego Duh koji djeluje. On je taj koji daje život (3, 6) i opravdava (3, 9). Još i više, on je taj koji daje slobodu (3, 17).
GODINA XLVI br. 5/498
Piše: Darko Tepert
ijjara, Bog je Izraelcima dao hranu s neba, manu, koja ih je pratila dok su bili u pustinji. Zbog odredbe o subotnjem počinku, petkom su dobili dvostruku količinu mane, kako je ne bi morali skupljati subotom. Kad su stigli do Refidima bio je 23. dan mjeseca ijjara, gdje je narod mrmljao jer nije imao vode. Mojsije je udario štapom o stijenu, a iz nje je potekla voda. Do brda Sinaja sti-
gli su prvoga sivana, trećeg mjeseca nakon izlaska (usp. Izl 19, 1). Sljedećeg dana Mojsije se uspeo na Sinaj (usp. Izl 19, 2-7). Od trećeg do petog sivana Bog je poučio Mojsija da postavi granice oko brda kako mu se narod ne bi približavao (usp. Izl 19, 9-15). Prema midrašu, Mojsije je 4. sivana napisao prvih 68 poglavlja Tore ili Petoknjižja, od Post 1,1 do Izl 19. Riječ je ovdje svakako
Sloboda je temeljno Božje djelovanje
drasuda o drugima, slobodan od sudova
koje se očituje još u Starom zavjetu oslo-
o drugima, od svakoga tlačenja i iskori-
bođenjem iz Egipta i dovođenjem u obe-
štavanja drugih.
ćanu zemlju, ali još više u Novom zavje-
Živjeti kao do kraja otkupljen čovjek
tu, Isusovim vazmenim otajstvom kojim
znači živjeti u odnosu povjerenja prema
smo oslobođeni od ropstva grijehu i smr-
Bogu i prema čovjeku. Tako se očituje sa-
ti. Duh Božji koji nam je darovan dovrša-
vez koji je upisan u srcu. To nije obveza,
va ovo otkupiteljsko, osloboditeljsko djelo.
ni zakon, ni propis. To nije običaj ni tra-
On nam omogućuje da živimo kao slobod-
dicija. To je odnos. Bog je sklopio savez s
ni ljudi.
izabranim narodom u krvi. Uspostavio
Stoga je važno da se svaki kršćanin
je krvnu vezu između sebe i svoga naro-
uvijek upita je li doista slobodan? Je li pri-
da. Isus Krist sklapa novi savez u svojoj,
hvatio tu darovanu slobodu? Čini se da je
vlastitoj krvi s novim narodom. Taj bli-
lakše živjeti okovan jasnim pravilima.
ski odnos koji je sklopljen omogućuje ži-
Dobro je znati što moram učiniti da bu-
vot slobode i daje smisao poslušnosti Ri-
dem zadovoljan u životu, da imam dobar
ječi. Poslušan sam Božjoj riječi i provodim
urod na polju, da imam uspjeh na poslu,
njegovu volju, ne zato što sam na to pri-
da moja karijera napreduje. Dobro je zna-
siljen, nego zato što sam to slobodno od-
ti što moram učiniti da bih svojoj obite-
lučio. A ova odluka proizlazi iz iskustva
lji osigurao blagostanje. Svatko tko poku-
da sam upoznao Oca i njegova Sina, Isusa
ša ponuditi gotove recepte koji bi trebali
Krista, i Duha Svetoga koji mi je dan. Sto-
odgovoriti na ova pitanja, lišava vjerni-
ga, ako mi je teško provoditi neku zapovi-
ke slobode. Kristov vjernik uvijek je čo-
jed, ako mi je teško provoditi Božju volju,
vjek koji traži, koji postavlja pitanja, koji
možda se trebam vratiti Sinu i pokuša-
traga za odgovorima. I u tome treba imati
ti ga još bolje upoznati. Možda trebam vi-
slobodu. S druge strane, Kristov bi vjernik
še pozornosti posvetiti molitvi i traganju.
trebao svoj život živjeti slobodan od pre-
Možda ga trebam potražiti u svome srcu.
Svibanj 2015.
o pobožnoj legendi, a ne o stvarnoj povijesti. Sljedećeg dana narodu je ponuđeno da s Bogom sklopi savez, nakon čega je narod odgovorio: »Vršit ćemo sve što je Gospodin naredio« (Izl 19, 8). Konačno, 6. sivana, točno sedam tjedana nakon izlaska, Gospodin se objavio na Sinaju, a cijeli je narod čuo, prema kasnijoj židovskoj predaji, kako je Gospodin izgovorio prve dvije od Deset zapovijedi. Mojsije se ponovno uspeo na brdo i ondje ostao 40 dana, kako bi primio ostatak Tore. Ovaj dan, 6. sivana, podudara se s Blagdanom sedmica. Na taj je način Blagdan sedmica postao blagdan dovršenja otkupljenja. Novozavjetna Pedesetnica Slično je i u Novom zavjetu Pedesetnica prikazana kao dan dovršenja otkupljenja. To je dan kad je, prema Djelima apostolskim, pedeset dana nakon Kristova uskrsnuća, nad učenike sišao Duh Sveti. Na Pedesetnicu na brdu Sinaju Izrael je postao u pravome smislu Božji narod određen svojim blagdanima, propisima i savezom s Bogom. Slično, na Pedesetnicu nakon uskrsnuća Kristovi učenici postaju novi Božji narod određen novim savezom s Bogom. Onaj, stari savez bio je upisan u kamene ploče, a ovaj, novi savez Duhom Svetim upisan je u srcima vjernika (usp. 2 Kor 3, 3; Heb 8, 10). U židovskoj tradiciji Blagdan sedmica uspoređen je sa ženidbom, jer je Božji savez koji je na Sinaju sklopljen s izabranim narodom sličan ženidbenoj vezi. Crkva se može nazvati zaručnicom i ženom Jaganjčevom (usp. Otk 21, 1. 9) koja željno iščekuje svadbenu gozbu Jaganjčevu (usp. Otk 19, 9). 31
Zdravlje
Vi, vaše dijete i prehrana
Kako izbjeći rat za stolom?
I
ma roditelja koji će učiniti sve ka-
je debelo predškolsko dijete, a nakon toga
atmosferu za jelom. Tako, na primjer, kad
ko bi privoljeli svoju djecu da je-
i nesretan debeo mladić ili djevojka. Neki
god je to moguće, obitelj treba jesti zajed-
du kako treba. Ti su vam trikovi
istraživači upućuju na rane godine formi-
no, barem, recimo, večeru. Dobro je imati
više‑manje poznati: »Pojedi to, to
ranja djeteta kao na vrijeme kad kontrola
večeru približno u isto vrijeme svaki dan.
je dobro za tebe! Nema kolača dok
tjelesne težine prvi put izmiče iz ruku.
Takvi zajednički obroci mogu poslužiti kao
ne pojedeš ručak! Kako možeš brč-
Nemojte podmićivati djecu raznim obe-
vrijeme za otvorenu i mirnu komunikaci-
kati i razbacivati tu hranu u vrije-
ćanjima jer se na taj način uspostavljaju
ju medu članovima obitelji, a ne za među-
me kad toliko mnogo djece gladuje u Afri-
loši prehrambeni običaji, npr. praveći od
sobna optuživanja i jadanja. Roditelji treba-
ci.« Možda ovakve strategije povremeno i
kolača zabranjenu hranu. U redu je, na pri-
ju ohrabrivati djecu na slobodan razgovor i
uspiju, međutim, uglavnom one stvaraju
mjer, kao neku nagradu počastiti i povesti
u tome im davati potporu. Za početak po-
atmosferu nezadovoljstva oko stola u ku-
dijete na sladoled ili kolače, ali roditelji ne
služite djetetu manju količinu hrane. Nije
hinji. Najnoviji savjet liječnika i dijeteti-
bi smjeli uskratiti kolače kako bi kaznili di-
preporučljivo pohvaljivati i nagrađivati di-
čara upućen roditeljima glasi: smirite se i
jete zbog lošeg vladanja.
jete zato što jede mnogo. To ga može naviknuti da jede samo kako bi vas zadovolja-
opustite se. Prvi je korak uspostaviti »primirje« u
valo. Međutim, vi želite da zadovolji sebe.
»ratu« oko hrane. Prestanite nametati hra-
Upotrebljavati slatkiše kao izraz provo-
nu i počnite uključivati svoju djecu u uče-
đenja vlasti jedna je od najčešćih roditelj-
Moguća pomoćna rješenja
nje o prehrani i u planiranje obroka. Na taj
skih pogrešaka. Natrpavati dijete povrćem
Ako dijete:
ćete način uspostaviti temelje za doživotne
koje ne voli (Joj, opet taj poriluk!) i još mu to
• stalno »napada« i »pljačka« zdjelu ili kuti-
dobre prehrambene navike.
poslužiti zajedno s različitim prijetnjama,
ju s kolačima – sakrijte ih ili umjesto ko-
druga je pogreška i najbolji način da se iza-
lača stavite u posudu sušeno voće, lješnja-
Najbolje vrijeme za započinjanje podučavanja djece o prehrani jest osjetljiva dob
zove ljutnja i pokvari svačiji apetit.
ke, bademe i sl.
od 2 godine. Čak i u toj, ranoj dobi djecu
Kad kuhinjski stol postane bojište – ro-
• stalno ostavlja polovicu onoga što je na ta-
se može podučiti da će ono što jedu danas
ditelji će najbolje učiniti ako pokušaju svla-
njuru – servirajte mu obrok upola manji i
utjecati na njihov rast i razvoj. Kako djeca
dati se. Prisilno hranjenje može u djeteta
nakon toga mu ponudite malo za »repete«
postaju starija, shvatit će da dobra i isprav-
izazvati ogorčenost, uvredu, poremećaje
• soli hranu prije nego ju je uopće probalo –
na prehrana može spriječiti prekomjernu
probavnog sustava i negativnu sliku o sa-
tjelesnu težinu, visoki krvni tlak, srčane
mom sebi. »Djeci treba dopustiti da jedu
• želi grickati razne stvari po cijeli dan –
bolesti, šećernu bolest itd. Djeca tinejdžer-
ono što žele – unutar razumnih granica« –
pronađite neke aktivnosti kako biste svla-
ske dobi u stanju su pokatkad i prestraši-
misli dr. Albert Higgins, predsjednik ame-
ti svoje roditelje raznoraznim drastičnim
ričke Akademije obiteljskih liječnika. To ne
•p reviše razigrano ili premoreno od igre ili
dijetama koje su eventualno u modi (naj-
znači da djeca trebaju jesti samo hot-dog,
škole ide da bi jelo – odredite 10 minuta
češće je to u djevojčica). Međutim, ako su
hamburgere, čipi-čips ili čokolade, ali ta-
za čitanje, crtanje ili neke druge aktivno-
roditelji dovoljno strpljivi i ako dadu djeci
kođer ne treba ih prisiljavati da počiste svoj
sti u kojima će se odmoriti i »ispuhati«
pozitivne informacije o prehrani, djeca će
tanjur – smatra dr. Higgins.
prerasti te hirove svoje dobi.
sakrijte soljenku
dali njegovu očitu dosadu
prije obroka
Jedan od načina da se razmaženom i
• nije nikad gladno u vrijeme večere – pomaknite večeru u nešto kasnije vrijeme i
Bilo je vrijeme kad su svi vjerovali uzre-
izbirljivom djetetu ponovno pobudi inte-
čici: »Debela beba je zdrava beba.« Čak i da-
res za različite vrste hrane jest da ga se po-
zabranite mu da išta jede prije tog obroka
nas ima roditelja koji sjaje od sreće gle-
vede sa sobom u trgovinu. Ako dijete po-
• prigovara i žali se na ono što mu mama
dajući u svoje debelo malo dijete i pritom
mogne u odabiru prehrambenih artikala,
ili tata spakirali za užinu – dopustite dje-
ponosno izjavljuju: »On je velik proždrlji-
možda će kod kuće biti lakša situacija s
tetu da samo spakira svoju užinu, narav-
vac.« Međutim, ono što zabrinjava jest či-
konzumiranjem.
no, uz vašu pomoć.
njenica da debeli mališan vrlo često posta58
Podučavajte svoje dijete
Nadalje, uputno je stvoriti ugodnu opću
dr. Ivo Belan GODINA XLVI br. 5/498
Preporucujemo za vazmeno vrijeme Raymond Edward Brown ISUSOVO DJEVIČANSKO O ZAČEĆE I TJELESNO USKRSNUĆE kn 120,00
Herbert Haag USKRSNUTI POSTATI SLOBODAN 50,00
kn 50,00
A l Grun Anselm K KUŠATI USKRSNU R AJA A RADOST 50 POTICAJA 60,00
kn
kn
Grün Anselm G rün ün ŠTO DOLAZI NAKON SMRTI? UMIJEĆE ŽIVLJENJA I UMIRANJA RANJA 95,00
Anselm Grün CD - KUŠATI USKRSNU RADOST Anna Maria Vissanii VAZMENI IDENTITET DOZRIJEVANJE DUHOVNOG ŽIVOTA
120,00
kn
@eljko Tanji} TEOLOGIJA PRED IIZAZOVIMA SADAŠNJEG S TRENUTKA T
Sally Ann Wright i Moira Maclean MOJ PRVI USKRS
kn 36,00
Slikovnica s naljepnicama icama
00 kn
36,00
40, Lois Rock USKRS: ISPRIPOVIJEDAN DJECI
180,00
kn
Sally Ann Wright 365 BIBLIJSKIH PRIČA ZA DJECU
kn
NOVI PREKLOPNICI! 60,00
kn
Wickie Wi ick ckie ie Howie, How owiie, ie Moira Maclean OTVORI VRATA USKRSNA SLIKOVNICA S VRATAŠCIMA
Uskoro će iz tiska izići novi praktični preklopnici: Tvoja voja prva sveta ispovijed, Tvoja prva sveta pričest i Tvoja voja sveta potvrda. Da bismo našoj djeci i mladima olakšali i pomogli g daa se dobro ispovjede, prvi put pričeste i dolično olično pristupe sakramentu sv. potvrde u prekloreklopnicima donosimo kratka tumačenja pojedinog sakramenta, tijek obreda, prigodne godne molitve i kraća promišljanja. Preklopnik je oblikovan tako da ga svaki vaki prvopričesnik i krizmanik mogu držati u rukama i prilikom prvih svetih ispovijedi di i pričesti kao i krizmi. Jednakih su veličičina, razlikuju se i po bojama te su ukuusno i jednostavno oblikovani. Moći će se nabaviti i prije Uskrsa! Javiti ti se možete u naše knjižare, na naše telefonske kontakte naznačene niže, putem web stranice, fb prola, e-adrese. Za veće narudžbe bit će osiguran popust! ust!
kn
ALBUM MOJE PRVE SVETE PRIČESTI Biblioteka: Izvan nizova; format: 23x24 cm; tvrdi uvez; 40 str.; cijena: 70,00 kn Album je slikovna knjiga u koju prvopričesnici upisuju najvažnije događaje, uspomene i osobe u svome vjerskom odrastanju, lijepe fotograje, mogu se kreativno izražavati ispisujući molitve, misli i osjećaje ili opisujući poticajna događanja. U svaki je album umetnuta i Uspomena koju će svećenici ili roditelji moći ispuniti te je potom i uokviriti. Album je ukusno ilustriran tako da će prvopričesnici iz njega moći i učiti, ali i iskazivati svoje sposobnosti, unositi brojne događaje ili datume koji će mu tako ostati kao uspomena na najvažniji dan njegova života nakon krštenja. Riječ je, dakle, o albumu za čuvanje riječi, slika i uspomena jednog posebnog dana u životu djeteta. Tvrde korice albuma jamče i njegovu trajnost.
Marion Thomas i Paola Bertolini Grudina
MOJA PRVOPRIČESNIČKA BIBLIJA Biblioteka: Kana klub; format: 19,7x23,2 cm; tvrdi uvez; 157 str.; cijena: 80,00 kn Nakon „Moje krsne Biblije“, dobili smo i „Moju prvopričesničku Bibliju“. Biblija je Božja riječ i upoznavati nju znači upoznavati Boga. A upoznavati Boga znači upoznavati i sebe i svijet u pravom kontekstu. No, Biblija predstavlja i temelj zapadne civilizacije i kulture pa njezinim upoznavanjem dijete od najranije dobi ulazi u taj vjersko-civilizacijskokulturološki svijet u kojem će živjeti. Prvopričesnicima je u ovoj Bibliji ponuđen izbor iz najvažnijih biblijskih knjiga, dakako prepričan i primjereno ilustriran, kako bi upoznajući Bibliju i biblijske, posebice novozavjetne, likove postupno ulazili i taj posvećeni duhovni krug u kojem prvom svetom ispovijedi i prvom svetom pričesti sve potpunije počinju sudjelovati.
Kršćanska sadašnjost d.o.o.
Marulićev trg 14, p.p. 434, HR-10001 Zagreb
Knjižare:
Zagreb Kaptol 1, Kaptol 29 • Rijeka Fiorello la Guardia 10c Karlovac Stjepana Radića 4 • Osijek Trg slobode bb Split Kralja Zvonimira 16 • Marija Bistrica Trg Ivana Pavla II. 32
Narudžbe: tel: 01 63 49 030 • fax: 01 48 11 118 ks-prodaja@ks.hr •
www.ks.hr
Ispunite narudžbenicu na 64. stranici ili željena izdanja naručite telefonom, e-mailom, odnosno putem naše web-knjižare.