Za vašu duhovnu i teološku kulturu Nova izdanja Stjepan Baloban
Kardinal Gerhard Müller
OTVORIMO PROSTORE POZITIVNOME
SIROMAŠTVO
Kršćanin i svijet Biblioteka: Znakovi i gibanja; format: 11x18 cm; meki uvez; 282 str; cijena: 75,00 kn Isplati li se uopće još govoriti i pisati o pozitivnome, o onome što ljude zbližava i ujedinjuje oko općega dobra određene zajednice, društvene skupine ili zajedničkoga dobra hrvatskoga naroda koji konačno ima svoju državu? Jesu li oni koji pozivaju na dijalog i na traženje mogućih zajedničkih rješenja zbog općega dobra osuđeni na neuspjeh, ili su oni glas vapijućega u zaglušenoj javnosti? Oni dobivaju etikete slabića, mlakih i nesposobnih jer u društvenom, ali sve više i u crkvenom životu prevladava mišljenje da nam trebaju vođe, to jest oni koji znaju ‘odsjeći’, ‘suprotstaviti se’, oštro i jasno ‘osuditi’ suprotno misleće i ‘braniti’ vlastite pozicije. Ne nazrijeva li se tu odmak od demokracije i skretanje prema autoritarizmu, pita se autor uvodeći u poglavlja svoje knjige u kojoj traži odgovore na ova i slična pitanja i o njima promišlja na temelju socijalnoga nauka Crkve, vodeći računa o situaciji u hrvatskom društvu i Crkvi. Vladimir Dugalić u Pogovoru, među ostalim, ističe: „Otvaranje prostora pozitivnome Stjepan Baloban vidi osobito u dijalogu, jer umjesto ‘davanja recepata i puta za djelovanje onima drugima, potrebno je na isusovski način i u njegovu Duhu prihvatiti drugoga i bez straha komunicirati kako bi se otvorili prostori moguće crkvene suradnje za opće dobro društva i Crkve. U ovim prijelomnim vremenima za razvoj hrvatskoga naroda i Crkve potrebno je skupiti glave i potražiti zajednički put prema ostvarenju općega dobra“. Tekstovi sabrani u ovoj knjizi prethodno su objavljeni u Kršćanskoj obiteljskoj reviji „Kana“ i to od 2010. do 2014. godine.
Izazov zavjeru Biblioteka: Znakovi i gibanja; format: 11x18 cm; meki uvez; 152 str.; cijena: 70,00 kn U suradnji s Gustavom Gutiérrezom i Josefom Sayerom, sadašnji pročelnik Kongregacije za nauk vjere kardinal Müller, u ovoj knjizi nudi odgovor na pitanje: Zašto je danas siromaštvo izazov za vjeru ne samo u Južnoj Americi nego i u Europi i u svijetu. U po- pratnoj riječi papa Franjo kaže: „Zapad siromaštvo ponajprije izjednačava s manjkom gospodarske moći i taj ‘status’ vrednuje negativno. Naime, zapadne se vlade bitno temelje na golemoj moći koju danas ima novac: to je moć koja je, kako se čini, iznad svake druge. Stoga manjak gospodarske moći znači beznačajnost na političkoj, društvenoj pa čak i ljudskoj razini. Onoga tko nema novca procjenjuje se samo po tome koliko može poslužiti u druge svrhe. Postoje mnoge vrste siromaštva, ali najveće gnušanje pobuđuje gospodarsko siromaštvo (…) Siguran sam: svatko tko bude čitao ove stranice na neki će se način osjetiti potaknutim i u njegovu će se srcu roditi potreba za obnovom života. Znajte, dragi čitatelji, da sam već sada u toj potrebi i na to putu na vašoj strani, kao brat i iskreni prijatelj“. U ovoj su, dakle, knjizi na jednome mjestu skupljeni papa Franjo kao najsnažniji promicatelj i zagovornik siromašnih (uvodno), pročelnik Kongregacije za nauk vjere Müller (kao autor) i otac teologije oslobođenja Gutiérrez (kao suradnik).
Stjepan Kušar JJosip Baloban, Krunoslav N Nikodem, Siniša Zrinščak
VREDNOTE U HRVATSKOJ V I U EUROPI Komparativna K Ko o analiza Biblioteka: Bib b Izvan nizova; format: 17,5x24,5 cm;; tvrdi uvez; 481 str.; cijena: 190,00 kn K ji je plod četvrtoga vala European Values Study – 2008 Knjiga i predstavlja nastojanje pozicioniranja Hrvatske iistraživanja istraži t ži vrijednosnoj karti Europe među 47 istraživanih zemalja. naa vrij j Speci Specič p ččnost EVS-a za Hrvatsku očituje se u interdisciplinarnoj suradnji d ji znanstvenika Sveučilišta u Zagrebu. Već od 1998. godine do da- nas na EVS projektu s posebnom akribijom i znanstvenom odgovornošću sudjeluju teolozi i sociolozi, psiholozi, politolozi i metodičari, znanstvenici više sastavnica Sveučilišta u Zagrebu, ali i šire. Područja istraživanja su odnos religije i morala, društva i politike, braka i obiteljskog života, zatim uloga spolova, rad i slobodno vrijeme, seksualnost i obrazovanje. Knjiga je sastavljena od triju dijelova. Prvi i treći sadrže dva poglavlja, a drugi i sadrži četiri poglavlja. U svim su poglavljima u analizu, osim Hrvatske, uključene i zemlje bivše federacije (BiH, Srbija, Slovenija, Crna Gora, Makedonija i Kosovo) te Hrvatskoj susjedne zemlje (Mađarska, Austrija i Italija). Iz perspektive izdavača ove knjige – a izdavači su Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Kršćanska sadašnjost – valja naglasiti da je ova suradnja na tragu dijaloške otvorenosti, odnosno na tragu Drugoga vatikanskog sabora koji je u pastoralnoj praksi Crkve tražio ne samo priznanje i primjenu načela teologije, nego i otkrića neteoloških znanosti, prije svega psihologije i sociologije.
OBIČNE STVARI I SLOBODNI BOG Biblioteka: Metanoja; format: 11x20 cm; meki uvez; 183 str.; cijena: 60,00 kn U knjizi su sabrana objavljena i neobjavljena autorova razmišljanja koja s raznih strana pokušavaju upozoriti na važnost običnih stvari u ljudskome životu i na njihovu otvorenost onkraj granica ljudske egzistencije. „Obične stvari“, kaže autor u uvodu, „ovdje se uzimaju ozbiljno, kao i sam naš život koji je njima ispunjen. One imaju svoju malu ili veliku tajnu jer pokazuju preko sebe, onkraj sebe – prema slobodnom Bogu“. ‘Naći Boga u svim stvarima’ jedna je od programatskih rečenica kršćanske duhovnosti. Neobična i zahtjevna pogotovo u naše vrijeme, kad se čovjek posvuda, pa čak i u prirodi, ponajčešće susreće sa svojim djelima (i nedjelima) tj. u konačnici sa samim sobom. Odatle onda i široka lepeza reakcija i stajališta: od ponesenosti i oduševljenosti samim sobom, pa sve do sumnje u samoga sebe i do razočaranosti sobom… U toj bi napetosti pogled u obične stvari ljudskog života mogao otvoriti drukčiju perspektivu prema Bogu i prema čovjeku: prema Bogu koji nije ni koristan ni nuždan, nego slobodan, i prema čovjeku koji je pred Bogom slobodan. Nakana ove knjige, kako kaže autor, „nije u dokazivanju, nego u pokazivanju. Provjera je pak u tome da se pokuša gledati ići pokazanim stazama. Radi se samo o nekim mogućnostima koje su tome otvorene; ima ih bezbroj. Svaki čovjek otkriva nove, svoje mogućnosti, isprobava ih i može ih komunicirati drugima.
KRŠĆANSKA OBITELJSKA REVIJA
Godina Broj Lipanj Cijena
XLVI 6/499 2015. 13 kn
Osnivač: Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije »Kršćanska sadašnjost« Izdavač: Kršćanska sadašnjost d.o.o. 10 001 Zagreb, pp 434, Marulićev trg 14; Tel: 63 49 060; Fax: 48 28 227 Internet-stranica KS: http://www.ks.hr E-mail KS: ks@zg.t-com.hr E-mail KANA: kana@zg.t-com.hr ks.kana@gmail.com Uređuje: Uredničko vijeće. Glavni i odgovorni urednik: Albert Turčinović. Za izdavača: Stjepan Brebrić Izlazi 15. u mjesecu, srpanj-kolovoz dvobroj. Adresa uredništva: KANA, »Kršćanska sadašnjost« d.o.o., 10 001 Zagreb, pp 434, Marulićev trg 14. Rukopise i slike ne vraćamo. Tisak: Denona d.o.o. Naziv računa: KRŠĆANSKA SADAŠNJOST d.o.o. Broj računa: 2340009-1100047241 Devizni račun: Privredna banka Zagreb 070000-70010-284337
4 Hrvatska krv i plazma na tržištu
Pitanje sadašnjeg trenutka: Josip Grbac
7 Alojzije Stepinac i prognani slovenski svećenici Stjepan Baloban
8 Nemilosrdno lice hrvatskog antifašizma
Teološko razmišljanje Tonči Matulić
15 Sretni novčić Tvojeg blagoslova
10 Kako se vjernik danas istinito očituje u društvu
Tomislav Salopek
43 Svojim osmijehom ohrabruj
Bono Zvonimir Šagi
svijet
12 Tko su istočni kršćani 16 Mediji – prepreka i pomoć obiteljskoj komunikaciji
Stjepan Lice
U korist vlastite štete
18 Stoljeće religije, ne sekularnosti
Iz drugoga kuta: Vladimir Pavlinić
Putopis
IBAN: HR 17 2340 0091 1000 4724 1 SWIFT PBZ GHR 2X Godišnja pretplata: 143 kn
38 Ubiti knjigu o zlatu
Inozemstvo: Članice EMU: 44 €; Australija 55 AUD; Kanada 55 CAD; Švicarska 55 CHF; SAD 55 USD; Velika Britanija 33 GBP; Švedska 330 SEK.
Stanko Uršić
pretplata@ks.hr ijena za zemlje koje nisu navedene u ovom C popisu obračunava se prema USD. Avionsku poštarinu za prekomorske zemlje obračunavamo posebno.
Stare novine – novi papir Odvojenim prikupljanjem smanjujemo količinu otpada na odlagalištima, čuvamo šume, štedimo vodu i energiju. Lipanj 2015.
20 Brazil Ivana Ćepulić
30 Tri tjedna žalosti
Vrijeme i riječ: Darko Tepert
36 Birokrat
Rječnik etiketa: Josip Sanko Rabar
24 Slovo o porazu
Vrijeme i svijest: Vedran Martinac
25 U izbjeglici se Krist prepoznaje
42 Kako se približiti Duhu Svetomu? 48 Kapitalizam ubija!
Promisao: Darko Gašparović
26 Papino priznanje Palestine
52 Arbitri
28 Spremni prošaptati hvala
54 Jeronim Tišljar
Političke teme: Tonči Tadić Brojni, ali svi naši
Zapis: Zvonko Madunić Portret umjetnika 3
Preduvjet obraćenju Obraćenje evanđelju možda i nije drugo doli osposobiti se da evanđelje doista čujemo. U svakom slučaju biti sposoban čuti evanđelje jest barem preduvjet obraćenju. A čuti evanđelje ne znači tek čitati Evanđelje, istraživati ga, proučavati i slično. Ovdje je riječ o tome kako se postavljamo pred evanđelje, a ne što o njemu znamo. Evanđelje za vjernika u svojoj srži i nije u prvom redu predmet koji treba proučiti i naučiti, već mu je evanđelje izazov, poruka pred kojom se opredjeljuje ili ne opredjeljuje, mijenja ili je otklanja.
Nove svetice znak nade za Svetu zemlju
K
anonizacija dviju palestinskih redovnica – »dviju Marija« – daje nadu kršćanima u Svetoj zemlji. To je uoči proglašenja svetima bl. Marie Alphonsine Ghattas i bl. Mariam Baouardy posvjedočio pomoćni biskup palestinskih teritorija William Shomali. Sv. Marie Alphonsine bila je vrlo ponizna, a s. Mariam živjela je život trajne molitve i pokore. Njihovo je proglašenje svetima znak za cijelu Crkvu u Svetoj zemlji, ali i znak za sve Palestince. Poruka je to i svijetu da Palestinci mogu biti i sveci a ne samo teroristi, rekao je biskup Shomali. Tko su dvije redovnice koje je papa Franjo 17. svibnja progasio svetima i koje je kao uzor stavio ostalim redovnicama s Bliskoga istoka? S. Marie Alphonsine Ghattas rođena je god. 1843. u Jeruzalemu. S 15 godina pristupila je kongregaciji Sestara sv. Josipa. Ponizno je i nesebično radila pomažući mladima i kršćanskim majkama. Njegovala je duboku pobožnost prema Majci Božjoj. Kasnije je ustanovila Kongregaciju sestara presvete krunice u Jeruzalemu. Umrla je god. 1927. a papa Benedikt XVI. proglasio ju je blaženom 2009. godine. Ona je shvatila što znači ižarivati Božju ljubav u apostolatu te je postala svjedok blagosti i jedinstva, te pokazala kako živjeti odgovornost prema drugima, rekao je papa Franjo uz kanonizaciju. U doba beatifikacije, novine su o njoj pisale kao o »čudu iz Palestine«. Bl. Mariam od Raspetog Isusa Baouardy rođena je 1846. u arapskoj obitelji kao Mariam
6
*
Promjena srca Baouardy u galilejskom selu Abellin, nedaleko Nazareta. Krštena je u Melkitskoj grkokatoličkoj Crkvi. Od mladosti je imala mistične doživljaje. Iz Galileje je pošla u Francusku, gdje je pristupila karmelu. Poglavarice su je poslale u Indiju, gdje je osnovala nove karmele, te se vratila u Betlehem u kojem je 1878. godine i umrla. Blaženom ju je proglasio papa Ivan Pavao II. god. 1983. Bila je nepismena, ali je davala teološke savjete i objašnjenja s izvanrednom jasnoćom, a to je bio, prema riječima pape Franje, plod Duha Svetoga koji ju je izabrao kao sredstvo susreta i zajedništva s muslimanskim svijetom. Zvali su je i »živom krunicom«. Premda su rodom iz Svete zemlje, te se svetice štuju u cijelome svijetu. Čudo za proglašenje bl. Miriam svetom dogodilo se u Sirakuzi u Italiji, gdje je jedno dijete čudesno po njezinu zagovoru ozdravilo.
• Suzana Peran
Razumijevanje srži evanđelja nadolazi tek nakon promjene srca, tek nakon spremnosti da budeš slušač poruke. Zato će evanđelje biti za sva vremena otkrivano a neotkriveno, proučavano a neprevladano. Ono znači u najistinskijem smislu riječi neiskorjenjivi, uvijek iznovični izazov i poziv povijesti uopće i čovjeku kao takvom. Nije riječ o tome što o evanđelju znamo, nego kako pred evanđelje dolazimo. Znati evanđelje ne znači i obratiti se evanđelju. Evanđelje se može znati i bezbožnički, a čuti se može samo vjernički. Zapravo – paradoksalno – evanđelje zna samo onaj koji mu se obratio; ostali njime samo rukuju, ma tko ti bili i ma kako se zvali. Josip Turčinović GODINA XLVI br. 6/499
Kolumna Stjepana Balobana
Alojzije Stepinac i prognani slovenski svećenici
J
edna od temeljnih osobina sveto ga čovjeka jest potpuna opredijeljenost za Boga i zauzetost za konkretnog čo vjeka koji se nađe na njegovu životnom putu. Na životnom putu blaženoga Alojzija Stepinca u vremenu njegove aktivne služ be, najprije kao svećenika, a poslije kao za grebačkog nadbiskupa (1931.–1946.), našli su se brojni ljudi, pojedinci, ali i skupine, kojima je on konkretno pomogao bez obzi ra na brojne opasnosti koje su mu prijetile. Dok je uglavnom poznato koliko je učinio za siromašne grada Zagreba i za usposta vu prvoga službenog Caritasa u hrvatskim krajevima, Caritasa Zagrebačke nadbisku pije 1933. godine, te kao zagrebački nadbi skup neposredno prije i za vrijeme Drugo ga svjetskog rata za Židove, Srbe i Rome, manje je poznato da je kao zagrebački nad biskup imao nemjerljivu zaslugu za pro gnane slovenske svećenike koji su u Zagre bačkoj nadbiskupiji našli sigurno sklonište pred Nijemcima koji su ih protjerali iz slo venskih krajeva. Tužni egzodus Nakon što su Nijemci pod Hitlerom za uzeli veliki dio slovenskih krajeva, odlučili su protjerati sve one koji su im priječili pro jekt germanizacije tih krajeva. Među prvi ma koje su, počevši od travnja 1941. godine, protjerali bili su katolički svećenici, bisku pijski i redovnički. Tako je, počevši od sre dine travnja 1941. godine, započeo tužni egzodus slovenskih svećenika koje su Ni jemci željeli ‘premjestiti’ u Hrvatsku, Bo snu i Hercegovinu i Srbiju. Odjednom, to jest u nekoliko mjeseci, u Hrvatskoj se naš lo oko 500 prognanih slovenskih svećeni ka koji su najvećim dijelom pripadali Mari borskoj biskupiji (tada se zvala Lavantijska biskupija), a manjim dijelom Ljubljanskoj biskupiji. Svi su prognani slovenski sveće nici prolazili kroz Hrvatsku, a velika veći na, zapravo gotovo svi, kraće su vrijeme ili Lipanj 2015.
cijelo vrijeme rata proveli u hrvatskim bi skupijama, najvećim dijelom u Zagrebač koj nadbiskupiji. Većina prognanih slo venskih svećenika bila je nekoliko mjeseci smještena u »Nadbiskupskom orfanotrofi ju« u Zagrebu, Vlaška 38, u zgradi u kojoj se danas nalazi Katolički bogoslovni fakul tet Sveučilišta u Zagrebu, a jedan dio bio je smješten u »Nadbiskupskom konviktu« u Požegi. Dio prognanih slovenskih svećeni ka prihvatila je Đakovačka biskupija, manji dio Vrhbosanska nadbiskupija, a jedan dio je završio u Srbiji. Dobročinstva obavijena velom tajne U komunizmu je ta, za slovensku Crkvu tužna stranica povijesti, bila obavijena ve lom tajne, a čak se ni u samim crkvenim krugovima o tome nije javno govorilo. Ono što se moglo primijetiti, jest da je dio mari borskih svećenika redovito dolazio na grob zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca i sa zahvalnošću i simpatijama govorio o njemu. Tek nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj i u Sloveniji (1990. godine) pre živjeli prognani slovenski svećenici javljaju se svojim potresnim svjedočanstvima koja potvrđuju svetački lik zagrebačkog nadbi skupa Alojzija Stepinca. Više izvora, a po sebno izvrsni magistarski – licencijatski rad na Katoličkom bogoslovnom fakulte tu Sveučilišta u Zagrebu (2008.) s. Marije te Potočnik pod naslovom »Blaženi Alojzi je Stepinac i prognani slovenski svećenici u Zagrebačkoj nadbiskupiji (1941. – 1945.)« osvjetljava tu dugo prešućivanu temu. Potresna svjedočanstva ‘Stepinčića’ Prema službenim dekretima, u Zagre bačkoj su nadbiskupiji djelovala oko 252 prognana slovenska svećenika i to na 275 mjesta, uglavnom u župama. Od toga bro ja 209 je bilo iz Mariborske (Lavantinske) biskupije, 19 iz Ljubljanske biskupije i 24 re dovnika. Većina njih, pretpostavlja se oko
200, provelo je najveći dio ratnoga vremena u Hrvatskoj, a ostali su se nakon nekog vre mena vratili, i to u Ljubljansku nadbisku piju. Između brojnih svjedočanstava navo dim tek dva. Štefan Kušar je 1. svibnja 1941. godine sa skupinom od 28 slovenskih svećenika do šao iz ptujskoga zatvora u Zagreb. Tu ih je odmah primio nadbiskup Alojzije Stepi nac, a spomenuti svećenik svjedoči: »Očin ski nas je primio… Vidljivo se sažalio nad nama, osobito starijima. Kako nas je ohra brio i utješio ponavljajući dva puta: ‘Svi će te se vi vratiti… svi ćete se vratiti’ Na to nas je milo pogledao, dao svakom po 500 ku na, obećao dekrete za duhovne pomoćni ke, nama mlađima odmah, starijima ma lo kasnije.« A Duh Ludovik, župnik u miru u Lju tomeru, navodi (1992. godine): »Nekim hr vatskim svećenicima nije bilo drago vidje ti i slušati da mi slovenski svećenici toliko volimo nadbiskupa. Zato su nam dali na dimak ‘Stepinčići’. Nama je to odgovaralo i ništa se nismo bunili, nego smo na to bili radosni i ponosni.« Znakovita je primjedba vlč. Duha Ludovika: »Neka se nakon toli ko godina sazna istina o životu i djelovanju sluge Božjega nadbiskupa i kardinala Aloj zija Stepinca, s obzirom na to da su ga mno gi slovenski svećenici krivo razumjeli i kri vo prosuđivali.« Je li došlo vrijeme za ‘nova svjedočenja’! Kako nekada u komunizmu, tako, naža lost, i danas u vremenu kada je praktično završen službeni proces proglašenja svetim blaženoga Alojzija Stepinca postoje oni ko ji sveti lik Alojzija Stepinca žele ‘upregnu ti u svoje nacionalno-političke rabote’ kao i oni u Katoličkoj Crkvi koji ga iz samo nji ma znanih razloga pokušavaju ‘žrtvovati za ekumenske interese’. Jesu li uopće svjesni da se ono što je sveto ne može žrtvovati ‘ni pod koju cijenu’, ‘ni pod kojim uvjetima’? 7
Kako se vjernik danas istinito očituje u društvu Piše: Bono Zvonimir Šagi
D
anas vrlo često čujemo i čitamo rasprave o identitetu. Ta je riječ postala jedna od ključnih za razumijevanje procesa našega vremena. Globalizacija! I – kako znati tko smo i što smo? Svaki pojedini čovjek, svaka ljudska zajednica, društvena skupina danas traga za korijenima, nekom svojom samoidentifikacijom, kako da sebe razumije i jasnije iskaže u sklopu ovoga suvremenoga, dinamičnog svijeta, koji se sve brže mijenja. Uvijek nešto otkrivamo, uvijek je pred nama neko blještavilo nečega novog, u čemu se nije nikada lako snaći, a još manje odlučiti za ono što je doista meni, tebi, svakom pojedinom od ljudi, dobro. Na toj se crti i nama kršćanima, Crkvi, crkvenim zajednicama neizbježno nameće pitanje: po čemu se stvarno prepoznaje naš autentičan kršćanski identitet? Po čemu se kršćanski vjernik, kao vjernik, danas potvrđuje u pluralnom društvu? Je li uopće važno da se čovjek u društvu iskaže kao vjernik, zar nije dovoljno da se nađe kao građanin s drugim građanima?
10
Kako da praktični kršćani unose istinite, trajne vrijednosti u društvene odnose, napose u suvremeni mentalitet? Kako svoju osobnu vjeru živjeti stvaralački kao nadahnuće za angažman u društvenopolitičkim zbivanjima? Sve sama pitanja na koja nije lako naći praktične odgovore. Nalazimo se neprestano u traganju kako da se osobno življena vjera pretvori u konkretno nadahnuće, praktičnu mudrost
isticanjem univerzalnog moralnog zakona i pozivom na afirmaciju općeljudskih moralnih vrednota danas je izložena kritici javnih medija pod etiketom »rigidne konzervativnosti«, jer da se miješa u ono što nije njezino područje. Postavlja se, stoga, pitanje koliko vjera, njezino ispovijedanje pripada području privatnosti, a koliko javnom područje ljudske društvenosti. To se pitanje u
Tendencija u suvremenom kretanju religioznosti – da
se vjera/religija shvati kao isključivo stvar osobnog doživljavanja – kao i naoko njoj suprotna tradicionalistička tendencija koja čezne za bezličnim manifestativno-masovnim izrazom vjere, zaoštrava pitanje odnosa subjektivnog i objektivnog, privatnog i javnog, osobnog i zajedničkog…
životnog opredjeljenja i nastojanja oko istinskoga općega dobra. O tome sada papa Franjo često govori. Kako iz individualizma i moralnog relativizma? Danas prevladava mentalitet, javno mišljenje obilježeno individualizmom, moralnim relativizmom. Ističe se osobna sloboda kao apsolutni moralni kriterij u izboru životnoga stila. Crkva svojim
našim, hrvatskim okolnostima ponovno tretira slično kao u doba državnog ateizma. Upotrebljavaju se uglavnom isti klišeji, samo umjesto »prosvijećenog, naprednog« ateizma (zlo)upotrebljava se pojam nedodirljivog sekularizma. No, usuđujem se reći da smo tada bili dijaloški »pristojniji«, kad smo unatoč apriornim suprotnostima, tragali za jasnoćom stvarnog mjesta i uloge religije, kršćanstva u konkretnom društvu, GODINA XLVI br. 6/499
tada socijalističkom, nego što to izgleda gdjekada sada u, dakako, mnogo povoljnijim okolnostima pluralnog, demokratskog društva. Kao tada i sada je još uvijek najvažnije dobro razumjeti odnos privatnog i javnog, osobnog i društvenog u shvaćanju religioznog vjersko-kršćanskog identiteta čovjeka kao građanina, slobodnog subjekta u društvu. Vjera osobna i zajednička – javna društvena činjenica Tendencija, zapažena u suvremenom kretanju religioznosti, da se vjera/religija shvati kao isključivo stvar osobnog doživljavanja, kao i samo naoko njoj suprotna tradicionalistička tendencija koja čezne za bezličnim manifestativnomasovnim izrazom vjere, zaoštrava pitanje odnosa subjektivnog i objektivnog, privatnog i javnog, osobnog i zajedničkog u vjeri. U tom sklopu u prvi plan izbija problem koliko je vjera privatna, a koliko je javna čovjekova stvar. Prema spomenutim tendencijama ovo pitanje zadire u širi društveni kontekst. I sa suvremenoga crkvenog stajališta sve se više uočava potreba poticanja prijelaza tzv. sociološke (običajne) religioznosti u vjeru osobne odluke, ali to ne bi smjelo ići na štetu onoga objektivnog Lipanj 2015.
u samoj vjeri. U težnji za poosobljivanjem često se favoriziraju pokreti koji pogoduju tom prijelazu i sve se više ističu subjektivni elementi religioznosti kao da se sve iscrpljuje u osobnom doživljavanju. Previše se psihologizira. Međutim, premalo se pozornosti posvećuje prihvaćanju onoga što je objektivno u svakoj vjeri, kao što su određene istine, običaji, obredi itd. – ne gradi se nikakva tradicija, stvara se nagli diskontinuitet, a to za crkvenost religioznosti može biti opasno. Religiozno iskustvo svake osobe uključuje se, zapravo, u neki objektivni religijski, moralno-vrijednosni okvir – oblici duhovnosti. Potrebne su i moraju se neprestano razvijati i određene zajedničke religijske institucije. S pravom govorimo o zajednicama. Te pak institucije odražavaju opću društvenu stvarnost određenog vremena i prostora. Religija utječe na globalnu društvenu stvarnost, ali i sama u svojim izrazima i oblicima ovisi o toj stvarnosti i na neki je način u svojemu ovodobnome vidljivom okviru njome uvjetovana. Zbog toga je uvijek važno dovoljno pozornosti posvećivati odnosima između te vidljive stvarnosti i religioznog iskustva – življene vjere, duhovnosti.
Isticanjem privatnosti vjere bez potrebnih nijansi i obrazloženja stvara se u društvu suprotan učinak od onoga koji se želi postići. Umjesto ulaženja vjernika kao građana u funkciju društva, stvara se neka rascijepljenost ličnosti. Ako načelo privatnosti želi istaknuti slobodu svake pojedine ljudske osobe, nipošto iz toga ne slijedi da ispovijedanje vjere nije javna društvena činjenica u punom smislu te riječi. U načelu privatnosti sadržana je i sloboda javnosti vjere kao stava osobe u punom identitetu. Deklaracija Drugoga vatikanskog koncila o vjerskoj slobodi kaže da »se takva sloboda sastoji u tome što svi ljudi moraju biti slobodni od pritisaka bilo pojedinaca bilo društvenih skupina ili bilo koje ljudske vlasti, i to tako da u vjerskoj stvari nitko ne bude prisiljavan da radi protiv svoje savjesti niti sprečavan da radi po svojoj savjesti, privatno i javno, bilo sam bilo udružen s drugima unutar dužnih granica« (DH, 2). To isto načelo, izraženo u ustavnom zakonodavstvu državâ, znači samo to da se država ne miješa u stvar savjesti, prihvaćanja i neprihvaćanja vjere. Religija je, očito, javna društvena činjenica, pa prihvaćanje vjere nije stvarno u cijelosti slobodno, ako na slobodan način ne može postati i sama javna činjenica. Netko je vjernik ako na dovoljno raspoznatljiv način iskazuje svoje pripadanje određenom religijskom sustavu koji postoji u konkretnom društvu i po svojoj je funkciji u interakciji s društvenim funkcijama koje spontano djeluju na društvenu svijest, moralni standard, mentalitet, duhovnost u najširemu smislu toga pojma. Svaka, naime, religija ima uz ono unutrašnje, što za njezina pripadnika proizlazi iz činjenice da joj pripada, i ono izvanjsko, što religija znači za cijelo društvo u kojemu djeluje, što svojim zajedničkim djelovanjem i po svojim vjernicima pojedinačno i udruženjima unosi u moralnu svijest društva. Jedno i drugo mora biti slobodno u svojoj funkciji. Netko je vjernik u punom smislu tek kada je uključen u obje ove religijske funkcije. Ako mu je izvanjska funkcija uskraćena, zanemarena ili ismijavana, on se pritajuje, rascjepljuje svoj identitet, i ne osjeća se u društvu kao cjelovita osoba. 11
Obitelj – s pravom u središtu pozornosti (6) Uz Izvanrednu sinodu biskupa, Rim, 2014.
Mediji:
prepreka i pomoć obiteljskoj komunikaciji
Piše: Milan Šimunović
N
a svakom koraku slušamo da u obitelji vlada otuđenost, čemu do brim dijelom i doprinose i suvre meni elektronički mediji. Dakako, rješenje nije u kukanju i prebacivanju krivnje, već prihvaćanjem vlastite odgovornosti, koja uključuje i odgoj za žrtvu. Obitelj – prvo mjesto učenja komuniciranja Papa Franjo nas j ove godine, u Poruci povodom »Svjetskog dana sredstava druš tvenih komunikacija« istaknuo obitelj kao »prvo mjesto gdje učimo komunicirati«. Pozivajući se na evanđeoski događaj o su sretu Marije i rođakinje Elizabete, nagla šava da se u obitelji ostvaruje »dijalog koji se isprepliće i s govorom tijela«. Različitost osoba, od majke i njena djeteta dok je još u utrobi, pa potom u samoj obitelj (spol i dob, dakako i porijeklo) čini od obitelji »školu suživota u različitosti«, te »prepoznavanja i stvaranja bliskosti«, što je zapravo oboga ćenje i učenje za daljnje prenošenje i dava nje nečega lijepoga, poput onih prije nas, Priopćavanje iskustva, u kršćanskom smislu iskustva vjere, kroz molitvu i pri ču, što roditelji čine u odnosu prema dje ci od malena, temelji se na Božjem troj stvenom komuniciranju i darivanju nama kako bismo mi to drugima prenosili, či me se smanjuje udaljenost i događa uzaja mno zbližavanje i obogaćivanje. Ne ide to bez problema, pogotovo kada se osjete vla stite i tuđe granice i nesavršenosti, sve do grijeha. Ali tu onda uskače kršćanska di menzija praštanja, koja je nužna u procesu komunikacije. Sretan je onaj koji je imao ili ima takvo djetinjstvo u kojem se raslo upravo u ozračju istinske komunikacije, u
16
međugeneracijskom prenošenju istinskih vrijednosti. Presudna uloga medija Jasno je da su svi čimbenici pozvani pri pomoći ostvarenju pravoga suživota i ko munikacije u obitelji. Tu se svakako misli i na sredstva društvene komunikacije (novi ne, radio, televiziju, internet i dr.). Njih mo ramo vidjeti kao Božji dar koji obitelji može pomoći da se više povezuje, osobito u situa ciji kada su pojedini članovi daleko, uvijek ističući ono što je poučno, pozitivno i istin ski zabavno, ono što ohrabruje, jednom ri ječju da se obitelj informira i formira. I ta da su blagodat, što pa Papa već u pobudnici »Radost evanđelja«ističe: »Danas, kada su mreže i sredstva ljudske komunikacije do stigli neslućene razvoje, osjećamo izazov da otkrijemo i prenosimo ‘mistiku’ zajednič kog življenja, miješanja i uzajamnog susre tanja, da se zagrlimo i jedni druge podu piremo, da zakoračimo u vode toga oceana koji se, premda kaotičan, može pretvoriti u pravo iskustvo bratstva, karavanu solidar nosti, u sveto putovanje. Na taj će se način najveće mogućnosti koje pružaju komuni kacije pretvoriti u velike mogućnosti za su sret i solidarnost među svima.« (87). Međutim, sve je, od samog čovjeka do njegovih iznašašća, podložno određenim nedostacima pa čak i manipuliranju. Nai me, kada mediji žele dominirati do te mjere da ‘bombardiranjem informacijama’ one mogućuju slušanje jedni drugih i razgovor unutar obitelji, štoviše i trenutak šutnje; ka da se iskrivljuje smisao same obitelji, te se stvara uvjerenje da je ona uglavnom ‘pro blem’ te toliko u krizi da je zapravo osu đena na propast, tada se potkopava same
njene temelje. Stvaranjem situacije suprot stavljanja, osobito pojednostavljivanjem informacija i zamagljivanjem cjelovitoga uvida u smisao čovjekova života stvara se atmosfera u kojoj se počinje gubiti volja za život, sve proklinjati, govoriti zlo o drugi ma, a to završava u razdoru i truje obitelj sku i svaku drugu sredinu. A činjenica je da se ‘čudesa’ mogu doga đati samo u obitelji koja se objedinjuje, ko municira, a ne razjedinjuje proizvodnjom i konzumiranjem informacija i zarobljeno šću brojnim ponudama, sve dotle da jedni drugima počinju ‘smetati’ u njihovu ‘vir tualnom svijetu’. To vodi do razdvojenosti, kako kaže Papa, i to ‘kamenim neproboj nim zidovima’ predrasuda i ozlojeđenosti«. I onda počinje susretanje s odbacivanjem, što pospješuje spiralu zla.Proizvođači ra znih informacija ne vode računa o tome, kako kaže Papa već u pobudnici »Radost evanđelja«, da ipak pospješuju stvaranje civilizacije koja je, kolikogod to izgledalo paradoksalno, ranjena anonimnošću ali je istodobno opsjednuta pojedinostima iz tu đih života, besramno bolesna od morbidne radoznalosti. A onda u toj se situaciji može ‘svašta prodati’. Kako se obitelji može pomoći? U prvome redu rješenje nije u nastaja nju ‘novoga svijeta’ u kukanju, već je važ no učiti se ‘ravnanju konfliktima’, odnosno problemima što ih donosi suživot s drugim osobama u obitelji, a to znači vrednovati razgovor jednih s drugima, znati oprostiti, što je bitno u procesu komunikacije. Uočavajući ‘od koga smo zarobljeni i tko to nama vlada’, obitelj je danas pozvana vo diti računa o tzv. bolesti ‘pretjeranih mo GODINA XLVI br. 6/499
Nastavak sa str. 9 gućnosti’. Radi se o tome da se toliko toga nudi, a ne može se sve konzumirati i on da nastaje svojevrsna ‘opsjednutost’, nape tost, bolest. Ali zato nisu krivi samo mediji. Ljudima valja pomoći da se znaju ‘snalazi ti pred tolikim ponudama’, da se odupru udovoljavanju svim osjetilnim prohtjevi ma, te da ne izbrišu iz ‘dnevnog reda’ ko munikaciju odnosno razgovor koji je istin sko darivanje i obogaćivanje drugih. To pretpostavlja i odgoj za afektivnu zrelost, a time i vježbanju za ‘pravu žrtvu’ u ovla davanju sobom i svime onime što nam ži vot pruža. U uvjerenju da je obitelj mjesto ljepote i bogatstva odnosa između muškar ca i žene, roditelja i djece, slijedi da Crkva ima presudan zadatak pomaganja obitelji ma u ‘kritičkom razlučivanju’ s obzirom na korištenje sredstvima društvenih komuni kacija, kako ne bi više štetili nego koristili. Nema sumnje da se na poseban način valja znati oduprijeti onim informacija ma koje nameću ideju ‘obitelji kao apstrak tnog modela... ili kao problema’, a to stvara međugeneracijske i čak ideološke sukobe, umjesto da obitelj bude mjesto »gdje svi možemo naučiti što znači komunicirati u ljubavi koju se prima i daruje«. Pred Crkvu se, kaže Sinoda, »postavlja zadatak da po maže parovima u sazrijevanju emocionalne dimenzije i u afektivnom razvoju promica njem dijaloga, kreposti i povjerenja u Božju milosrdnu ljubav. Potpuna predanost koju iziskuje kršćanski brak može biti protulijek napasti egoističnog individualizma«. Ipak obitelj nije ‘neki otok’, sama za se be. Pozvana je otvarati se drugima, bez ko jih ne može opstati. A ljepota toga otva ranja očituje se upravo u ‘pohodu Marije Elizabeti’. Pozvani smo na izlazak iz zatvo renosti (što je proizveo suvremeni indivi dualizam) prema drugima. U tom kontek stu, dok nam mediji pomažu da ‘daljinskim upravljačem’ dođemo u kontakt s osobama do nakraj svijeta, valja se uvjeriti da to nije dosta, da nema pravoga susreta bez onoga ‘s licem u lice’, bez razgovora i komunikacije. A to treba početi od obitelji u najužem smi slu, do one ‘šire obitelji’, koju za nas pred stavljaju kršćanske odnosno župne zajedni ce, ali kao otvoreni dom za sve, osobito za obitelji suočene s nepremostivim teškoća ma. Zato će trebati unijeti nove sadržaje za istinsku komunikaciju i u naše župne dvo rane, koje su se negdje prilično ispraznile. Lipanj 2015.
omunističkim totalitarizmom osvoji k la sve važnije demokratske strukture i ti me preuzela na sebe ulogu jedinog, ali neizlječivo pristranog i ideologiziranog tumača cjelokupne hrvatske povijesne i aktualne zbilje, pretvarajući većinu na roda u brisanu metu za političko i ideo loško ozloglašavanje i jednostrano iživlja vanje nad njegovim žrtvama, patnjama, svetinjama i idealima. Mnogi dobrohot ni hrvatski ljudi naivno nasjedaju na tu podvalu, uvjeravajući sebe da svako kri
ski« 9. svibnja 2015 godine. Oslobođenje društva od te smrtonosne mreže u de mokratskom ozračju leži u konsenzusu o bezuvjetnoj osudi zloćudnoga i zloči načkog karaktera komunističkog totali tarizma. Tada će se spontano nametnuti prvi vrijednosni korak, a to je bezuvjet na osuda svih komunističkih zločina i dostojno poštivanje žrtava (Rezolucija 1481). Uslijedit će potom i drugi vrijed nosni korak, a to je temeljito svrgavanje naslijeđa komunističkog totalitarizma
▲ Novi, umjetnički »berlinski zid«
tičko suprotstavljanje aktualnoj hegemo niji naslijeđa komunističkoga totalita rizma znači stvaranje dodatnih podjela i neprijateljstava u društvu. Uzrok takvoj intelektualnoj i moralnoj kapitulaciji na lazimo opet u naslijeđu komunističkog totalitarizma koji je, što se tiče starijih, utjerao strah u kosti pojedincima i sku pinama, a što se tiče mlađih, oduševljava ju se slobodarskim pogledima na religiju, tradiciju, prošlost, brak, obitelj, spolnost, odgoj, društvo i svijet općenito kakvog su prisvojili predstavnici i nasljednici ko munističkog totalitarizma. Da tomu nije tako ne bi Vijeće Europe opet 2006. godi ne donosilo još jednu Rezoluciju o komu nističkom totalitarizmu. Zloćudnost komunističkog totalitarizma Hrvatsko društvo se zaplelo u neraz mrsivu mrežu naslijeđa komunističkog totalitarizma koji uvijek iznova pokazuje nemilosrdno lice prema komunističkim žrtvama. U prilog tome neka se pažlji vo poslušaju neke izjave za vrijeme služ bene proslave 70. obljetnice pobjede nad fašizmom i nacizmom u dvorani »Lisin
iz društva (Rezolucija 1096). Nakon to ga će uslijediti treći i svaki daljnji ko rak u oslobođenom prostoru za pomire nje i normalnu demokratizaciju države i društva. Na valu takvog procesa može mo očekivati profiliranje jedne autentič ne hrvatske europske perspektive koja će odmijeniti dosadašnju komunističku internacionalu. I na kraju, Deklaracija o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.–1990., koju je donio Hrvatski sabor u lipnju 2006. godine, umjesto mr tvoga slova na papiru, postat će nadah nuće i smjerokaz djelovanju i ponašanju svih u društvu. Doći će konačni kraj naj razornijoj prijetvornosti u hrvatskome društvu, prijetvornosti onih koji još uvi jek noću dok spavaju sanjaju komunizam i njegovu ikonografiju, ali čim se probu de iz usta im nahrupi bujica biranih rije či o demokraciji i ljudskim pravima. To je čisti psihološki trik koji, mimikrijski, štiti osobne biografije i retušira ih prema zahtjevima sadašnjega trenutka. Sve dok takva mimikrija bude na djelu, oprost i pomirenje će stajati u čekaonici povije sti. Nažalost! 17
Vrijeme i svijest
Slovo o porazu
VIJEST, nakon podneva, dvadeset sedmo ga svibnja A. D. 2015.: »Ishod referenduma u Irskoj nije samo poraz kršćanskih vred nota, nego poraz za čovječanstvo«, izjavio je vatikanski državni tajnik kardinal Pie tro Parolin, komentirajući rezultate glasa nja kojima je Irska redefinirala brak. »Jako me rastužio taj ishod. Crkva mora posta ti svjesna stvarnosti u kojoj djeluje i poja čati svoj angažman, uložiti sve svoje snage, na evangelizaciju, pa i naše kulture u ko joj živimo«, rekao je kardinal novinarima, što su potom prenijele sve svjetske agenci je. I, može se mirno dodati, svi mediji ko ji imalo drže do sebe. Oni koji mrze mani pulacije, a spremni su i na ponešto analize, morat će zamijetiti da ta gromoglasno ra zglašena pobjeda homoseksualnih i pri druženih i nije baš tako velika koliko je ve lik poraz čovječanstva. Uzme li se u obzir da je to ipak više pobjeda stanovitog izvo za »kulturne revolucije« (ovaj put ne one kineske), poduprte ne samo pozamašnom hrpom vreća stranih dolara, organizacija i dugogodišnjih kampanja koje su, očekiva no, zlorabile crkvene grijehe već i znatnom »političkom sastavnicom«. Ta pripovijest zaslužuje nemalo trpkog pisanja, ali neka ostane za neku drugu priliku. STVARNOST pak o kojoj govori vatikan ski tajnik izgleda i ovako: u zemlji koju još uvijek nazivaju katoličkom, u kojoj su veli ka većina oni koji su krštenjem pribrojeni Katoličkoj Crkvi i koji su, možda većinom (što ne bi bilo lako ustanoviti) barem jed nom kao odrasli izgovorili (Nicejski) Sim bol, onaj koji obično zovu Vjerovanje, tako 24
da su izrekli »I u jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu«, ta većina dvadeset dru goga svibnja nije povjerovala svojoj Crkvi kao zadnjem uporištu kad se u pitanje do vodi vjera. Koja je, zacijelo, poslala poruku da se odlučuje o pitanju vjere. I to bez ob zira na to jesu li razumjeli dobro da je riječ o pitanju vjere. ZACIJELO, može se misliti i da ta veći na ni izgovaranje Simbola nije uzela baš kao stvarnu ispovijest vjere, već tek kao neku pobožnu formulu. Ipak, pitanje bra ka za kršćane je pitanje vjere, ne tek pita nje naravnog zakona, koliko god vjerovali da je i naravni zakon ustanovio Svevišnji. Jer vjera jest, prije svega i nadasve, vjera u Riječ, Krista, vjerovati njemu na riječ. Nje mu kojega nam Duh objavljuje u srcu kao Sina Božjega i Sina čovječjega, raspetog i Uskrslog. A njegova riječ o braku pozna ta je. Osim toga što je ta riječ i ispunjenje Pisama, počevši od Postanka, za koja on sam kaže da se ne mogu dokinuti. Tako se stvarnost ondje pokazuje kao raskid zajed ništva vjere od, vjerojatno većine, krštenih. Dok je ovo rečeno, otajstveno zajedništvo vjere fundamentalna stvarnost Crkve, to je »prva razina« misterija Crkve koja bi se, ka ko je zapisao i Tomislav Janko Šagi-Bunić, neposredno srušila u ništa kad bi svi ko ji su dionici tog zajedništva, u jednom hi pu bili povukli svoj pristanak Duhu koji im objavljuje Krista. Taj je pristanak čin koji uključuje intelekt, svijest i slobodu, odlu ku, cijelog čovjeka, da prihvati Krista, da mu povjeruje, da na njega ukorijeni i oslo ni svu svoju egzistenciju.
BIT ĆE DA JE to, kako stoji sa zajedniš tvom vjere, jasno i vatikanskom tajniku. Kad kaže da se posve treba okrenuti evan gelizaciji, očito je da kaže da oni kršteni nisu još došli do Evanđelja. Koje je Krist, kako će Pisma. Ako igdje, onda u Irskoj, katoličkoj zemlji, »prostor« evangelizacije jesu kršteni pogani. A ni u Hrvatskoj ni je, a pogotovo vrlo skoro neće biti drukčije, gdje devet od deset krizmanika već sljede će (i ostale) nedjelje nakon krizme ne dola zi na nedjeljno, Kristovo euharistijsko slav lje. U vihoru pobješnjelog neopoganstva i njegove »kulturne revolucije«, razvaljivanja čovjeka i njegova srozavanja duboko ispod beštija, opstati mogu samo kuće sazidane na Stijeni koja je Krist. Kako će Pisma. To je pitanje o Crkvi u vrijeme Duhova, vrijeme obnove koje Tvorca zazivamo. To je pitanje o Koncilu koji nije proveden, dapače koji je, kako se kadikad može činiti, zaborav ljen ako već ne i odbačen. Koncil je davno ne samo pozivao na obnovu nego pokazao jasno i put, put povratka Izvoru, onomu koji za sebe kaže da je izvor vode žive, vo de za kojom je već i Samarijanka iz Sihara htjela pružiti ruku. Vrijeme je da se s toga djela Duha odgurnu nabacane naslage pe pela, umjesto što je odgurnuto Djelo. Onaj kojemu nije jasno, neka uzme i pomno či ta ustavne dokumente Koncila. Sve ako ih nikada dosad nije čitao. Vidjet će također koliko je Koncil bio za promociju čovjeka i protiv poraza čovječanstva. I neka ne zabo ravi da je vjera u Djelo Duha konstitutivna zajedništvu vjere. V. Martinac GODINA XLVI br. 6/499
U izbjeglici se Krist prepoznaje Razgovor s p. Tvrtkom Barunom, voditeljem Isusovačke službe za izbjeglice
R
ođen 1983., studij filozofije završio na Filozofskom fakul tetu Družbe Isusove u Zagrebu, studij teologije na Centre Sevres – Facultés jésuites de Paris, gdje je i magi stirao duhovnost. Pripada Družbi Isusovoj.
?? Na čelu ste Isusovačke službe za izbje-
glice. Kako ste se zainteresirali za rad s izbjeglicama i koji su najčešći razlozi zbog kojih su proganjani iz svojih domovina? Izbjeglice su siromasi: zbog svoje vjere, rase, političkog stava bili su prisiljeni napu stiti svoj dom, svoju obitelj, jezik, kulturu, prijatelje... Bježeći iz svoje zemlje izgubili su sigurnost i mir koji vlastiti dom i domo vina pružaju. Ta tužna činjenica za mene osobno i za nas sve koji djelujemo u Isu sovačkoj službi za izbjeglice (Jesuit Refu gee Service – JRS) izvor je snage i poticaj za rad. Postojimo da budemo uz izbjegli ce u onome što proživljavaju, da im služi mo u njihovim potrebama, da zagovaramo njihova prava.
Plan Europske komisije vrlo je skroman odgovor na veliku izbjegličku krizu kojoj svjedočimo na Mediteranu i u tom smi slu neadekvatna reakcija na krizu. Ništa od predloženog ne donosi pravo rješenje za izvor problema – nedostatak sigurnosti i zaštite ljudi od rata, progona i siromaštva. Potreban je konkretan akcijski plan čiji je prioritet spašavanje života i stvarno pošto vanje ljudskog dostojanstva, a manje bri ga za granice.
?? Imate li potporu crkvenih vlasti i kako iz ?? Kako je koncipiran Vaš pastoralni rad s vašeg iskustva Hrvati doživljavaju izbjeglice i kako se prema njima odnose? Kao narod u ne tako dalekoj prošlosti sami smo imali teško iskustvo izbjeglištva. Zbog toga bi se moglo očekivati da smo kao društvo i kao mjesna Crkva osjetljivi ji i da lakše suosjećamo s ljudima koji sa da prolaze ono što smo i mi sami doživje li. Nažalost, to nije uvijek slučaj. Kao Crkva možemo rasti u naviještanju i nasljedova nju Kristovih riječi i života – u otvorenosti prema drukčijima, prema strancima, u go stoljubivosti prema onima u potrebi dosto janstvenog života.
?? U Europskoj uniji svake je godine sve više zahtjeva za azilom. Podatci govore da je prošle godine čak 630 tisuća ljudi zatražilo azil u EU-u. Je li Europski migracijski program dobar odgovor na patnju izbjeglica? Lipanj 2015.
izbjeglicama i koliko imate suradnika? Isusovačka služba za izbjeglice u Hrvat skoj djeluje od 1993. godine. Do 2010. slu žili smo izbjeglice i prognanike Domovin skog rata, dok od tada služimo osobe koje u Hrvatsku dolaze u potrazi za zaštitom naj češće iz azijskih ili afričkih zemalja. Petero djelatnika i dvadesetak volontera pruža im psihosocijalnu potporu, medicinsku po moć, pravne savjete, a za osobe koje dobiju azil i pomoć pri integraciji u naše društvo.
?? Hrvatska bi prema kvotama koje je Eu-
ropska komisija odredila za države trebala zbrinuti 315 osoba. Ima li kapacitete za to i kako će to u budućnosti funkcionirati kad će, zasigurno, trebati zbrinuti još i više ljudi? Hrvatsko društvo je društvo koje je, za sigurno, u mogućnosti pružiti ruku so
lidarnosti ljudima u potrebi. Konkretni kapaciteti zgrada i sustava možda su i spre mni zbrinuti 300 do 400 ljudi. Ono važnije jest stav kojim kao društvo (ne) prihvaća mo te ljude. Puno je lakše promatrati pat nju tih ljudi na televiziji ili čitati o njoj u vijestima. Tek kad ta njihova patnja posta ne realnost pred našim očima, znat ćemo u kojoj smo mjeri kao društvo, kao kultu ra, pa i kao kršćanska zajednica – Crkva – spremni prepoznati Krista u onom »male nome«, na margini, te čuti Kristove riječi »stranac bijah, i primiste me«.
?? S obzirom na tragično stanje s izbjegli-
cama na Sredozemlju, papa Franjo poziva na reakciju i međunarodnu zajednicu. Koliko se na njegove pozive crkvene strukture diljem Europe odazivaju? Crkva i kao zajednica i kao institucija radi puno za izbjeglice na Sredozemlju: od humanitarnih organizacija poput Isuso vačke službe za izbjeglice ili Caritasa, pre ko župa i biskupija, pa sve do zagovaranja prava izbjeglica kroz svoje institucije i di plomaciju spram onih koji donose zakone i političke odluke. Sposobnost da djelujemo za pravdu kroz sve crkvene razine jest na ša snaga. I na taj način Crkva svjedoči i ži vi svoje poslanje brige za pravedniji i soli darniji svijet – da zajedno gradimo Nebo već ovdje na zemlji. Antonia Hrvatin-Roth 25
Političke teme
Papino priznanje Palestine
U
srijedu 13. svibnja 2015. Sveta je Stolica priznala suve renu i neovisnu državu Pale stinu. Ovu su vijest prenijeli agencija Associated Press te niz svjetskih medija – recimo, US News – ali je prošla posve nezapaženo u hrvatskim medijima. Formalno gledano, tog je dana Sveta Stolica potpisala sporazum s palestinskom drža vom kojim se reguliraju rad Katoličke Cr kve, porezna pitanja i pitanja crkvene imo vine na području Palestine, tj. na Zapadnoj obali i u Gazi. Sveta je Stolica otprije pri znavala Palestinsku oslobodilačku orga nizaciju (PLO) kao predstavnika Palestine i palestinskog naroda u UN-u i u drugim međunarodnim tijelima. Ujedno je Sveta Stolica od početka po državala Rezoluciju 67/12 Glavne skupšti ne UN-a od 29. studenoga 2012., kojom je Palestina priznata kao »država promatrač u UN-u«, odnosno kojom je Palestina de facto priznata kao suverena država, s istim statusom u UN-u kakav ima Sveta Stolica. Usput rečeno, za tu povijesnu Rezoluciju UN-a glasalo je 138 država – među njima sve mediteranske članice EU-a, 41 država je bila suzdržana – među njima Hrvatska i Slovenija, a samo devet država bilo je pro tiv – uz Izrael i SAD, jedino Češka od eu ropskih država! Bilo je zato logično očekivati ovakav po tez Svete Stolice, čiji je glasnogovornik vlč. Federico Lombardi na tiskovnoj konferen ciji nedvosmisleno potvrdio »Da, to je pri znanje kako ta država postoji!«, prenosi AP.
26
Ovo je prvi međudržavni sporazum Svete Stolice i Palestine, te jedan od triju iskaza Papine posebne naklonosti Palestini u tom tjednu. Naime, u nedjelju 17. svibnja papa Fra njo je kanonizirao dvije palestinske blaže nice: sv. Mariju Alfonsinu Ghattas iz Jeru zalema i sv. Mariam Bawardy iz Galileje, koje su živjele u Palestini u vrijeme Oto manskog Carstva. Ovo su inače prve pale stinske svetice! Sv. Marija Ghattas rođena je u Jeruzalemu 1847., gdje je i umrla 1927., a beatificirana je 2009. Sv. Mariam Bawar dy rođena je u Galileji 1843., a umrla u Be tlehemu 1878. kao časna sestra. Beatificira na je 1983. U subotu 15. svibnja, dan prije svečanosti kanonizacije palestinskih sve tica, papa Franjo primio je palestinskoga predsjednika Mahmouda Abbasa te mu je uručio medaljon s likom Anđela mira. Pri tome je, kako javlja La Stampa, Papa Abba su rekao »Budi Anđeo mira!«. Ova Papina izjava pobudila je negodovanje među oni ma na Zapadu kojima je svaki Palestinac sinonim za terorizam. Međutim, papa Fra njo još je u svibnju 2014. u Betlehemu pro zvao Mahmouda Abbasa »čovjekom mira«, isto kao što je dan nakon toga u Jeruzale mu i izraelskog predsjednika Shimona Pe resa prozvao »čovjekom mira«. Prema navodima agencije AP, izraelsko Ministarstvo vanjskih poslova je »razoča rano« i tvrdi kako »ovakvi potezi Svete Sto lice ne potiču mirovni proces, nego potiču Palestince da se odmaknu od izravnih pre govora s Izraelom«. Međutim, više je ne
Piše: Tonči Tadić
go očito da Sveta Stolica, upravo suprotno, smatra kako je mirovni proces u zastoju te želi vidjeti kraj mirovnog procesa, tj. mir u Palestini. Odnosno, smatra da je preduvjet mira u Palestini upravo stvaranje suverene i neovisne palestinske države. Problem je samo u tome kako uvjeriti nepopustljivi i nepovjerljivi dio Izraela da priznanje Pale stine nije na štetu Izraela, nego zajednički dobitak. Teško se oteti dojmu da bi taj ne popustljivi dio Izraela najradije beskrajno »pregovarao«, a u međuvremenu na terenu provodio svoje jednostrane zamisli, mimo svih rezolucija Vijeća sigurnosti i Glavne skupštine UN-a. Stvaranje dviju država na području Bri tanskog mandata u nekadašnjoj otoman skoj Palestini nakon Prvoga svjetskog rata – jedne židovske, druge arapske, predviđe no je Rezolucijom 181(II) Glavne Skupštine UN-a od 29. studenoga 1947. Sve što se zbi valo nakon toga jesu izraelski, tj. židovski politički i vojni potezi poricanja prava Pa lestinaca na neovisnu arapsku državu, od nosno 70-godišnje sustavno kršenje Rezo lucija Glavne skupštine UN-a i VS-a UN-a. Istine radi, takvom su stanju kumovale i druge arapske države, najprije svojim ne priznavanjem Države Izrael i zajedničkim napadom na Izrael 1948., a zatim ustraja vanjem na ratnom stanju. Izrael je pak sa svoje strane u ratovima 1948. i 1967. širio prostor koji mu je UN početno dodijelio te se koristio ratnim stanjem kao izlikom za progon arapskoga stanovništva, koje je sa bijeno u pojas Gaze i Zapadnu obalu. Po GODINA XLVI br. 6/499
Lipanj 2015.
Foto: Marius Arnesen
gledaju li se karte židovskih i arapskih po dručja u Izraelu od 1947. do danas, lako je uočiti da se od 1948. i početnog prijedlo ga podjele teritorija po načelu 50 : 50, doš lo do današnjih 80 : 20 u korist židovske države. Štoviše, za razliku od pojasa Gaze koji je u cijelosti nastanjen Palestincima, na Zapadnoj se obali danomice šire židov ska naselja, mimo svih dogovora i usprkos Obaminoj administraciji. Kako to opisuje Paul Danahar u svojoj knjizi Novi Srednji istok – svijet nakon Arapskog proljeća, naj prije se pojave naoružani židovski doselje nici koji podignu naselje, pa dolazi do su koba s palestinskim vlasnicima zemljišta u čijim maslinicima osvanu tuđe kuće, pa se uključuje izraelska vojska i štiti doseljenike i njihova nelegalna naselja. Odnosno, šti ti ih ili ih uklanja u onoj mjeri u kojoj ak tualna izraelska vlada poštuje preporuke iz Bijele kuće. Takvom se politikom Zapadna obala pretvara u mrežu palestinskih enkla va okruženih izraelskom vojskom i nelegal nim židovskim naseljima. Namjerno se koristim terminom »ži dovska država«, a ne Izrael, jer je tako pred viđeno u početnoj Rezoluciji 180 (II). Po sebno naglašavam kako je nemoguće imati državu koja će biti isključivo židovska, ko ja će obuhvaćati cijelo područje današnjeg Izraela zajedno sa Zapadnom obalom i Ga zom, a koja će istodobno biti i demokratska država. Ta tri pojma isključuju jedan dru gi! Ako je država Izrael demokratska, on da mora dopustiti pravo glasa Palestincima i pravo na njihovo samoodređenje, odno sno stvaranje nove države na dijelu terito rija. Ali tada Izrael ne može obuhvaćati i palestinska područja! Židovska država po gotovo ne može obuhvatiti sva palestinska područja. S pravom se može reći da je najbolje jamstvo sigurnosti Izraela upravo posto janje neovisne palestinske države u miru s Izraelom te da su besmislene teze izraelske vlasti i njezinih diplomatskih predstavni ka i simpatizera kako će priznanje neovi sne Palestine ojačati ekstremni islamistički terorizam. Pri tome očito misle na nužnost povlačenja izraelske vojske iz područja dr žave Palestine, dakle sa Zapadne obale, jer su se iz Gaze povukli još 2005. Kad bi se ko jim slučajem i pojavile terorističke skupi ne na području Palestine, jasno je da Izra el može bez ikakvog problema sa svojom
nadmoćnom vojskom »ušetati« u ta po dručja i eliminirati teroriste. No važnije je to da ni sekularnom Fatahu (koji je na vla sti na Zapadnoj obali) ni umjereno islami stičkom Hamasu (koji je na vlasti u Gazi) ne pada na pamet dijeliti vlast s luđacima poput Islamske države ili al-Qaide. Niti im pada na pamet dovoditi u pitanje svoju si gurnost ili provocirati izraelsku okupaciju. Namjerno govorim »izraelsku okupaciju« jer priznanjem Palestine kao zasebne drža ve jasniji je pravni status izraelskih snaga na tom području. Jer, ako je dio druge dr žave – dakle Palestine – onda se Izrael mo ra držati svih konvencija međunarodnoga ratnog prava! Na Zapadnoj obali de facto ni de iure ne postoji palestinska vojska. Jedino po stoji naoružana palestinska policija. Zato posebno želim naglasiti sljedeće – posve je besmisleno i štetno postojanje naoruža nih postrojbi Hamasa u Gazi! Te postrojbe ne mogu vojno poraziti Izrael, niti mogu zaštititi Gazu od napada iz Izraela. Mogu jedino svojim postojanjem i raketiranjem Izraela opravdati izraelsko bombardiranje Gaze i brutalna razaranja i ubijanja pale stinskih građana. Zato svaki mirovni plan s palestinske strane treba uključiti Hama sovo priznanje Izraela, odricanje od tzv. oružane borbe protiv Izraela, te svođenje Hamasa na policijske postrojbe u Gazi, od nosno demilitarizaciju Gaze. To bi posve razotkrilo besmislenost izraelskog odnosa
prema Gazi i potaknulo jaki međunarod ni pritisak za konačno rješenje ovoga spo ra. No očito zasada vodstvu Hamasa i izra elskom vodstvu odgovara sadašnje stanje. U korijenu svih bliskoistočnih proble ma upravo je izraelsko-palestinski sukob. Rješavanje ovoga spora ubrzalo bi dolazak mira i drugdje u tom dijelu svijeta. Zato su, priznajući državu Palestinu 13. svibnja 2015. papa Franjo i Sveta Stolica još jednom po kazali državničku mudrost i bez sumnje dodatno potaknuli val priznanja palestin ske državnosti, jednako kao što je prizna nje Hrvatske od Svete Stolice potkraj 1991. nedvojbeno imalo snažan odjek unutar i izvan Europe. Nimalo slučajno toga istog dana »Times of Israel« prenio je dvije zanimljive vijesti. Prva je vijest to da Međunarodni kazneni sud (ICC) obavještava Izrael kako je počeo s istragom o ratnim zločinima Izraela pro tiv Palestinaca, te najavljuje sveobuhvatnu istragu na terenu ako Jeruzalem ne pruži sve potrebne podatke koji se u istrazi traže. Naime, 2. siječnja 2015. Palestina je ratifici rala Rimski statut Međunarodnoga kazne nog suda, te je od 1. travnja 2015. punoprav na država članica ICC-a. Druga je vijest to da je predsjednik SAD-a Barrack Obama toga istog dana pozvao novu izraelsku vla du da odmah pristupi realizaciji odnosa s Palestinom po načelu dviju država. Teško je vjerovati da su sve tri vijesti posve slu čajno od istog dana. 27
Dogovor kuću gradi
Radovi u Maksimiru
Obnovljeni Paviljon Jeke i kiosci u Parku kao primjer o odnosu prema drvu i vlazi
Paviljon Jeke je nakon 8 godina temeljito obnovljen. Poznato je da je čitav paviljon izveden od drveta, a drvo je podložno propadanju, osobito u šumi, gdje je vlaga konstantna. Ovaj put su mjerenja pokazala da vlaga u podnožju stupova i panoa doseže i to 80 %. Granica za stvaranje truleži je 20 % pa se iz toga vidi u kakvom je stanju bila. Tek na 1 m od poda vlažnost je bila zadovoljavajuća. Investitor, Javna ustanova Maksimir nije zbog financijskih razloga ostvarila preporuku da se paviljon održava svake dvije godine. Što bi bili mnogo manji troškovi. Sada je situacija takva da će se za 2 – 3 godine morati promijeniti cijeli metar podnožja stupova i panoa. Poznato je da naši ljudi koji žive uz more svake godine »pituraju« svoje čamce. U nas je stajalište konzervatora da se krpa i mijenja samo ono što je trulo, Japanci, kao što je poznato, svoje hramove nakon određenog perioda prema nacrtima izrade potpuno nove. To su dva različita stajališta. Završna je boja paviljona svijetli oker, kao što su i bila pročelja iz vremena nastanka Jeke 1842. godine. Ta je boja ovaj put dobro »sjela« i u zelenilu Parka djeluje osvježavajuće, kao i unutrašnjost. Tu ima jedan fenomen, a to je pokrov. On je bakreni i nekoliko puta je preličen i ovaj put se pokušao bakar ostaviti vidljivim, ali se boja nije mogla skinuti, te je prebojen istom bo64
jom kao i Paviljon iznutra i izvana. Jedino je strop obojen silikatnim bojama u bijelo. Za kontrolu stanja vlage u Paviljonu postavljeni su senzori; tri u krovu i tri u podnožju, te se kompjutorski očitava vlaga. To je postavio doc. dr. sc. Marin Hasan sa Šumarskog fakulteta u Zagrebu.
Kiosci za prodaju suvenira i sladoleda, njih ukupno 7 komada prvi put su nakon postave (2002. godine) popravljeni i obojeni izvana. Autor projekta i nadzora je niže potpisani autor ovog teksta, a radove je izvela radionica »Zvonac« iz Zagreba. Vlado Petričević, dipl. ing. arh.
Neopozivo naručujem sljedeće naslove u izdanju Kršćanske sadašnjosti
.
Ime i prezime: . ............................................................................. Adresa (naziv ustanove)................................................................
M.P.
Pretplate i narudžbe slati na adresu: »Kršćanska sadašnjost«, Marulićev trg 14, pp. 434, 10 001 Zagreb Tel. 01 63 49 030; Fax 01 48 11 118
GODINA XLVI br. 6/499
Kršćanska sadašnjost d.o.o. najveći je katolički i kršćanski izdavač u nas i u regiji. KS ima četrdesetak biblioteka i šest periodičkih izdanja s godišnjom produkcijom koja doseže više od sto naslova, priređuje mjesečne teološke susrete, simpozije i znanstvene skupove te surađuje s brojnim vjerskim, kulturnim, znanstvenim i medijskim ustanovama u nas i u svijetu. Biblijska, liturgijska, katehetska i temeljna teološka izdanja prepoznatljiv su znak naše kuće, a njima se pridružuju relevantna znanstvena literatura, posebice iz crkvene povijesti i umjetnosti, crkveni dokumenti, duhovna literatura, knjige za djecu i mlade te audiovizualna sredstva.
Knjižni klub Kršćanske sadašnjosti (Klub) omogućuje vam najbolji mogući izbor kršćanske i katoličke knjige. Učlanjenjem u Klub i skupljanjem bodova možete znatno uštedjeti. Kao član Kluba ostvarujete uvjete za skupljanje bodova, sudjelovanje u popustima i kupnju pod posebnim uvjetima, te još niz drugih pogodnosti. Članstvom u Klubu dobivate besplatni katalog, mogućnost sudjelovanja u nagradnim igrama i newsletter.
Kako se učlaniti u Klub? Učlaniti se možete ispunjavanjem pristupnice: a. Na prodajnim mjestima Kršćanske sadašnjosti: ■ Zagreb: Kaptol 1; Kaptol 29 ■ Split: Kralja Zvonimira 18 ■ Rijeka: Fiorello la Guardia 10 c ■ Osijek: Trg slobode bb ■ Karlovac: Stjepana Radića 4 ■ Marija Bistrica: Trg Ivana Pavla II. 32 b. Slanjem pristupnice, koju možete naći ovdje i na web stranici Kršćanske sadašnjosti www.ks.hr; na fax: 01 48 11 118; e-mail: ks-prodaja@ks.hr Lipanj 2015.
Ispunite pristupnicu na sljedećoj stranici i postanite dio velike kršćanske čitateljske obitelji. 65
p r i s t u p n i c a Prihvaćam navedene uvjete i želim se učlaniti u Knjižni klub Kršćanske sadašnjosti. Ime i prezime Datum rođenja Ulica i kućni broj Poštanski broj i mjesto e-mail Telefonski broj ■ mobitel Spol (zaokružiti) M Ž Zvanje Radni status: učenik/učenica – student/studentica – (podcrtati) zaposlena osoba – nezaposlena osoba – umirovljenik Crkvena služba: svećenik – redovnik/redovnica – trajni đakon (podcrtati) – djelatnik crkvene ustanove –vjeroučitelj/ vjeroučiteljica – student/studentica teologije ili katehetike Područja interesa: 1. biblijska izdanja; 2. liturgija; 3. teologija; 4. Drugi vatikanski koncil; 5. crkveni dokumenti; 6. pastoral i kateheza; 7. kršćanski (zaokružiti) klasici; 8. povijest Crkve i kršćanstva; 9. duhovnost; 10. molitva; 11. kršćanin i svijet; 12. knjige za mlade; 13. knjige za djecu; 14. Crkva i društvo; 15. religiozna publicistika; 16. časopisi
Učlanjenjem u Knjižni klub KS-a prihvaćam ova klupska pravila: Članstvo u Klubu je besplatno i traje najmanje 2 godine; počinje teći dobivanjem klupske iskaznice i odnosi se isključivo na izdanja KS-a. ■ Nakon isteka roka od 2 godine, ako to član ne zatraži, a pružatelj usluge posebno ne odredi, članstvo se automatski produljuje na razdoblje od sljedeće 2 godine. ■ Klupska iskaznica vlasništvo je KS-a i vlasnik je, zbog promjena uvjeta, ima pravo povući i poništiti. Vlasnik članske iskaznice pridržava pravo tumačenja odredbi navedenih uvjeta. ■ Uvjeti popusta koji se odnose na klupski popust vrijede samo za maloprodaju. ■ Popust se odnosi na najviše pet primjeraka istoga naslova i ne odnosi se na liturgijska izdanja, katehetske priručnike i periodiku. ■ Popusti navedeni u posebnim akcijama isključuju dodatne popuste koje omogućuje klupska iskaznica (popusti se ne zbrajaju). ■ Članska iskaznica ne smije se posuđivati. ■ Članstvo u Klubu automatski prestaje nakon isteka 2 godine ako član nije ni jednom koristio svoju člansku iskaznicu. ■ Kršćanska sadašnjost zadržava pravo promjene pravila o članstvu, o čemu će pravodobno obavijestiti članove. Kršćanska sadašnjost d.o.o., Marulićev trg 14; p. p. 434; 10 001 Zagreb; OIB 79817762581; MB 3931064; direktor: mr. Stjepan Brebrić. 66
Kako se postaje i tko može biti član Kluba? Članom Knjižnoga kluba KS-a postaje se vlastitim izborom i besplatno. Dovoljno je da popunite pristupnicu i odmah dobivate člansku iskaznicu na temelju koje skupljate bodove i ostvarujete popust. Član Kluba može biti fizička osoba (punoljetna i maloljetna) i pravna osoba. Za maloljetnu osobu člansku iskaznicu potpisuje roditelj. Što dobivate članstvom u Klubu? Članstvom u Klubu ostvarujete pravo na 15% popusta pri kupnji KSovih izdanja i 10% popusta na nova izdanja KS-a pri svakoj kupnji.* Na svoj rođendan jednokratnom kupnjom ostvarujete mogućnost popusta od 20% na kupnju KS-ovih izdanja (ostvaruje se u razdoblju od dva tjedna od datuma rođendana). Dobivate mogućnost kupnje Poklon bonova KS-a uz 10% popusta. Za petogodišnje članstvo u Klubu i skupljenih 100 bodova darujemo jedan ili više naslova u ukupnoj vrijednosti od 300 kn, prema vašem izboru.** Kako do bodova i popusta u Knjižnome klubu KS-a? Bodove dobivate kupnjom i godišnjim pretplatama na sve biblioteke KS-ovih izdanja, kao i pretplatom na periodička izdanja KS-a. Kupnjom izdanja KS-a počinjete skupljati bodove. Na svakih 25,00 kn dobivate 1 bod (1 bod = 1 kuna). * Popust se odnosi na najviše pet primjeraka istoga naslova i ne odnosi se na liturgijska izdanja, katehetske priručnike i periodiku. ** Popusti navedeni u posebnim akcijama isključuju dodatne popuste koje omogućuje klupska iskaznica (popusti se ne zbrajaju).
S prikupljenih najmanje 50 bodova ostvarujete pravo na korištenje popusta u vrijednosti skupljenih bodova. Dosadašnji članovi podupiratelji učlanjenjem u Knjižni klub dobivaju 50 nagradnih bodova. Dodatne nagradne bodove dobivate godišnjom pretplatom na: ■ sva izdanja KS-a 200 bodova ■ svu periodiku 50 bodova Biblija danas, Bogoslovska smotra, Communio, Croatica christiana periodica, Kana, Služba riječi
Kako, gdje i kada iskoristiti bodove? Bodove je moguće iskoristiti na svim prodajnim mjestima KS-a i putem web knjižare. Popust je moguće iskoristiti najranije 48 sati nakon što je član ostvario potrebnu količinu bodova. Rok za korištenje bodova u ostvarivanju popusta je godinu dana od dana prve kupnje. Nakon godinu dana bodovi se poništavaju. Skupljene bodove nije moguće zamijeniti gotovinom. Obveze člana Kluba i KS-a Član Kluba obvezan je izdavatelja članske iskaznice obavijestiti o svakoj promjeni osobnih podataka. KS se obvezuje da će osobne podatke članova Kluba čuvati i koristiti isključivo za vlastite marketinške potrebe. KS zadržava pravo promjene pravila Kluba, kao i oduzimanja članske iskaznice (kartice) uz prethodnu pisanu izjavu.*** *** Klupska iskaznica vlasništvo je KS-a i vlasnik je, zbog promjena uvjeta, ima pravo povući i poništiti. Vlasnik članske iskaznice pridržava pravo tumačenja odredbi navedenih uvjeta. ■ Uvjeti popusta koji se odnose na klupski popust vrijede samo za maloprodaju. GODINA XLVI br. 6/499
Za vašu duhovnu i teološku kulturu Anton Tamarut
Anđelko Igrec
NASMIJANA SVJETLOST SVIJETA
PREPUSTI GOSPODINU PUTOVE SVOJE
Biblioteka: Izvan nizova; format: 15x21 cm; meki uvez; 93 str; cijena: 65,00 kn
Psalmi uglazbljeni za svečaniju liturgiju
„Ovo je treća knjiga pjesama teologa i književnika Antona Tamaruta koji svojem svećeništvu ne oduzima ništa time što pjeva već ga pročišćuje i usmjeruje, a teologiji, čija znanja katkad ostaju u laboratoriju struke ne uspijevajući se preliti u drukčijost jezika, slika i slutnji, daje drukčijost izričaja i novost slutnje. Tamarut je upravo ovom svojom knjigom pokazao kako teologija kao sveta znanost nužno treba i traži pomoć u datosti koja je najbliža svetom – umjetnosti (…) Riječ je poetici komprimiranih smislova, isprepletenih značenja iskazanih u sočnim, jarko obojanim i gotovo zvučnim slikama (…) Ovo je većinom poezija biblijske slikovitosti i teološke pronicavosti iznikla iz unutarnjeg slaganja i otpora, iz probijanja i nekog htijenja da se izreknu neizrecivi ili izricanju neskloni porivi srca. Da bismo razumjeli ovu poeziju – ako je razumjeti poeziju uopće moguće ili bitno – odnosno da bismo našli ključ i ušli, nužno je poslužiti se teologijom. Bez nje jedva da će, skoro veći dio, ove poezije moći biti shvatljiv (…) Valja reći i to da je u ovoj poetici naglašeno prisutna mudrost izrasla iz znanja, iskustva vjere i duhovne baštine, a obučena je u pjesničke slutnje“, piše Anton Šuljić u pogovoru ove knjige koja je izišla u suizdanju Kršćanskoga kulturnog centra i Kršćanske sadašnjosti.
Biblioteka: Liturgijska pomagala; format: 21x29,5 cm; meki uvez; 80 str.; cijena: 60,00 kn Anđelko Igrec uglazbio je novih 78 psalama namijenivši ih za izvođenje kod svečanijih liturgijskih slavlja. Riječ je o zapisu notnog i tekstualnog karaktera koji su složeni tako da svaki psalam dođe na jednu A4 stranicu, što će se svidjeti kako orguljašima tako i solistima. „Psalmi su poput crnog kruha. Možda nije katkad previše ukusan. Nekad ga možda ne želimo. No kvalitetu njegova okusa provjeravale su generacije i ocijenile ga hranjivim. Psalmi su ovaj svijet u obliku molitava. Svijet u svojoj stvarnosti: lijepe kao taj svijet, ali jednako teške, pune boli. Poput Lotovih molitava u koje je, uz svu životnu radost, uključeno jadikovanje, uza sve nevolje i sumnje, i riječ nade“ – piše mons. Josip Mrzljak, biskup varaždinski u uvodu ove nadasve vrijedne zbirke koju nam je podario već vrlo armirani i za psalme već potvrđeni i dokazani kompozitor Anđelko Igrec.
Roberto Rusconi
UPRAVLJANJE CRKVOM Pet izazova za papu Franju P
Michael Poole
‘NOVI’ ATEIZAM Deset argumenata koji ne drže vodu? Biblioteka: Eseji; format: 13x20 cm; meki uvez; 107 str.; cijena: 60,00 kn Ova je knjiga napisana za one koji nemaju puno vre-mena čitati, ali bi ipak htjeli vidjeti neke kratke odgovore na ključne tvrdnje onoga što se od 2006. godine naziva ‘novim ateizmom’. Ona se najviše bavi pisanjem i porukama koje je preko elektroničkih medija odaslao profesor Richard Dawkins, trenutačno najplodnijii zagovaratelj ateizma ateizma. Poo Poole provjerava deset argumenata koje novi ateisti najčešće koriste te zaključuje kako su kante uistinu šuplje.
Juliet David i Chris Embleton-Hall
MOJE VRIJEME ZA PRIČU – PRISPODOBE Cijena: 75,00 kn Bojalica: 50,00 kn Djeci najmanjeg uzrasta prepričano je osam Isusovih najboljih priča koje prate odlične, jednostavne i upečatljive ilustracije. Priče o dobrom pastiru, o brižnom ocu i ljubaznom strancu, kao i one o dvojici graditelja ili o seljaku i sjemenju, odnosno o trojici sluga, kraljevoj gozbi i o budalastom seljaku tako su ispričane da je prenesen temeljni smisao Isusovih perikopa. Ono što se nalazi u slikovnici ponovno je preneseno u tekstualnom dijelu, doneseni su i svi likovi, ali bez boje kako bi ih djeca mogla obojati.
B Biblioteka: Znakovi i gibanja; fformat: 11x18 cm; meki uvez; 260 str.; ccijena: 110,00 kn U posljednjih pedeset godina povijesti Katoličke crkve namnožili su se bojni problemi vezani uz njezinu zionomiju m i načine njezine prisutnosti u svijetu. U središtu se neizzbježno ističe papin lik. Problemi s kojima se papa mora uuhvatiti ukoštac u upravljanju Katoličkom Crkvom nisu samo oni novijeg ddatuma, koji su katkad bili stvarno veliki. Postoje naime problemi koji su se gomilali ttijekom stoljeća i često imaju prilično duboke korijene. Ova knjiga pokušava čitati vvelike geste pape Franje u perspektivi koja seže duboko u povijest koja mu prethodi i izazova koje mu christianitas predaje kao što su uloga vjernika laika i uloga klera od prvih kršćanskih vremena do danas, armiranje crkvene vlasti i prijelaz od rimskog biskupa do pape, Drugi vatikanski koncil i svršetak Konstantinova doba, crkvena dobra i njihovo korištenje.
ALBUM MOJE PRVE SVETE PRIČESTI Biblioteka: Izvan nizova; format: 23x24 cm; tvrdi uvez; 40 str.; cijena: 70,00 kn Album je slikovna knjiga u koju prvopričesnici upisuju najvažnije događaje, uspomene i osobe u svome vjerskom odrastanju, lijepe fotograje, mogu se kreativno izražavati ispisujući molitve, misli i osjećaje ili opisujući poticajna događanja. U svaki je album umetnuta i Uspomena koju će svećenici ili roditelji moći ispuniti te je potom i uokviriti. Album je ukusno ilustriran tako da će prvopričesnici iz njega moći i učiti, ali i iskazivati svoje sposobnosti, unositi brojne događaje ili datume koji će mu tako ostati kao uspomena na najvažniji dan njegova života nakon krštenja.
PET KNJIŽICA PAPE FRANJE Riječ je o pet različitih knjižica, odnosno brošurica, s tekstovima pape Franje koji govore o Božiću, zatim o Mariji kao mami, o hrabrosti za mir i o mladima na terenu. Knjižice su inspirativne i zaista su prikladne da ih se čita svakodnevno, nosi u džepu i poseže za nenametljivim poukama pape Franje. U brošuri „Traži Gospodina u jaslicama“ papa, među ostalim, kaže: „Traži Gospodina u jaslicama, traži ga tamo gdje ga netko ne traži, u siromašnome, u jednostavnome, u malenom. Ne traži ga među svjetlima velikih gradova, ne traži ga u vanjštini. Ne traži ga u svem tom poganskom sjaju koji nam se nudi svakoga trenutka. Traži ga u stvarima neobičnim i onima koje te iznenađuju“. U brošuri pak „Hrabrost mira“ Papa piše: „Hrabrost mira je snaga da se ustraje u dijalogu pod svaku cijenu, strpljivost da se iz dana u dan plete sve jače tkanje suživota prožetoga poštovanjem i mirom, za Božju slavu i dobro sviju“. Riječ je, dakle, o vrlo poticajnim mislima i uputama, o ohrabrenjima i o hrabrosti vjere na koju nas poziva papa Franjo.
SRETNO U LJUBAVI
Sall Ann Wright i Honor Ayres
Pjesma nad pjesmama
MOJA KRSNA BIBLIJA JA
Biblioteka: Izvan nizova; format: 19x19 cm; tvrdi uvez; 85 str.; cijena: 80,00 kn
Biblioteka: Kana klub; format: 16x21 cm; uvez: tvrdi sa spužvom; str. 142; cijena: 80,00 kn
Knjiga za mladence, bračne drugove i sve zaljubljene! Iznimno je lijepo dizajnirana, s izvrsnim ilustracijama koje prate tekst nenadmašne biblijske knjige „Pjesme nad pjesmama“. Na početku je ostavljeno mjesto za posvetu pa će je mladenci i bračni drugovi moći posvetiti jedno drugom. Knjiga je otisnuta u žutom i crvenom ovitku i bit će jedan od najljepših poklona za vjenčanje!
Knjiga sadrži najljepše biblijske priče, molilitve, rodoslovlje, dnevnik zanimljivih događaja ja u prvim godinama života te je bogato ilustrirarana. Osim toga je spužvastim koricama prihvatvatljiva i primamljiva djeci toga uzrasta, a to isto sto su i ilustracije jednostavnih linija i bogate kolooloristike kao i prerečeni i prepričani biblijski sadradržaji i molitve što knjigu preporučuje kao sjajan ajan poklon za najmlađe. Unošenjem podataka ka o imenu i prezimenu djeteta te o njegovim karakarakteristikama koje se uočavaju već od rođenjaa dokumentiraju se najvažniji podaci o prvim godinaodinama vaše djece, a jednog dana bit će im vrijedna ijedna uspomena. Knjiga će biti nadasve vrijedan poklon roditelja njihovim novokrštenicima.
Kršćanska sadašnjost d.o.o.
Marulićev trg 14, p.p. 434, HR-10001 Zagreb
Knjižare:
Zagreb Kaptol 1, Kaptol 29 • Rijeka Fiorello la Guardia 10c Karlovac Stjepana Radića 4 • Osijek Trg slobode bb Split Kralja Zvonimira 18 • Marija Bistrica Trg Ivana Pavla II. 32
Narudžbe: tel: 01 63 49 030 • fax: 01 48 11 118 ks-prodaja@ks.hr •
www.ks.hr
Ispunite narudžbenicu na 64. stranici ili željena izdanja naručite telefonom, e-mailom, odnosno putem naše web-knjižare.