NOVO iz izloga »Kršćanske sadašnjosti«
MARIJA PEHAR
OTAJSTVO TROJEDINOG BOGA U SLIKOVNOME IZRIČAJU BIBLIOTEKA: FORMAT: CIJENA:
Teološki radovi; 17,5 x 24,5 cm; tvrdi uvez; 323 str.;
170,00 KN
MARIO CIFRAK
I RIJEČ JE BOŽJA RASLA Od kerigme do evanđelja BIBLIOTEKA: FORMAT: CIJENA:
Biblica; 17 x 24 cm; meki uvez; 140 str.;
80,00 KN
ANSELM GRÜN
DARUJ SVOJE SRCE BIBLIOTEKA: FORMAT: CIJENA:
Izvan nizova; 11,5 x 18,5m cm; tvrdi uvez; 115 str;
70,00 KN
LEENA LANE I GILLIAN CHAPMAN
DJEČJA BIBLIJA ponovljeno izdanje BIBLIOTEKA: FORMAT: CIJENA:
Kana klub; 21,5 x 25,5 cm; tvrdi uvez; 62 str.;
76,00 KN
SALLY ANN WRIGHT I PAOLA BERTOLINI GRUDINA
MOJE PRVE USPOMENE BIBLIOTEKA: FORMAT: CIJENA:
Kana klub; 19,5 x 23 cm; tvrdi uvez; 45 str.;
65,00 KN
Već sâm naslov knjige jasno naznačuje da je predmet njezina promišljanja Bog biblijske objave i kršćanske vjere: Bog Otac, Sin i Duh Sveti. Riječ je o savršenom jedinstvu koje čuva savršene osobnosti, te kao takvo nadilazi svako ljudsko iskustvo pa tako i svako ljudsko poimanje i razumijevanje. Kršćanska teologija od samih početaka ustrajno naglašava bitnu transcendentnost i otajstvenu dimenziju te čudesne božanske trojednosti. Teološka čežnja izražava se kao potreba za vizualnom slikom, a tu vizualnu potrebu za slikom sâm Isus ponovno vraća na teološki sadržaj objave. Na zamolbu učenika: »Pokaži nam Oca i dosta nam je«, Isus odgovara: »Tko vidi mene, vidi i Oca.« On je za nas jedino dostupno biće samoga Boga. Na istom uvjerenju na kojem se temelji kršćanska teologija, da je trojstveni Bog inkarnacijom Sina i objavom njegova lica samoga sebe objavio i ljudima izložio, počiva tako i svaki slikovni iskaz o Bogu. U ovoj knjizi pokušava se jedno uz drugo staviti teološko promišljanje Trojedinoga Boga izrečeno riječju i teološko predočavanje Trojedinoga Boga izraženo slikom. Evanđelje je prolazilo put od navještaja (kerigme) do literarnog značaja, tvrdi autor koji je svoj rad posvetio tome nijansiranome prijelazu. Kerigmatski aspekt vrlo je vidljiv u Djelima apostolskim i tzv. misijskim govorima koje su osobito održali Petar i Pavao. Zato se autor posvećuje tim protagonistima proučavajući njihove govore i djela. Slijedeći taj kerigmatski i povijesni trag, autor zaključuje da su ta dva vida međusobno usko povezana, a Markova književna vrsta »evanđelja« odredila je pripovijedanje o Isusu i kerigmu o Kristu. Poznati njemački benediktinac, pisac brojnih uspješnica prevedenih i na hrvatski jezik, u ovom se djelu pozabavio temom ljubavi i to tako da je razmišljao na temelju pjesničkih izričaja. Na početku svakog poglavlja, odnosno teme, donesen je kratki pjesnički tekst nakon čega slijedi autorovo promišljanje. I sam kaže: »Uspjeh naše ljubavi ne ovisi o mislima i savjetima drugih. Zato u ovoj knjizi o ljubavi ni ne želim davati savjete. Isto tako ne želim niti ponavljati sve ono što sam drugdje već napisao o njoj. Naprotiv, želim se nadahnjivati pjesnicima – njihovim mislima i pjesmama o ljubavi. Ono što su oni napisali o ljubavi shvaćam kao povod da i sam promišljam o ljubavi. Pogađaju nas riječi pjesnika. Suočavaju nas s vlastitim znanjem o ljubavi koje svatko od nas nosi u svojoj duši.« Među pjesnicima na temelju čijih citata Grün razmišlja nalaze se primjerice F. M. Dostojevski, G. Tersteegen, A. de Saint-Exupery, A. Camus, Max Frisch, J. W. Goethe, H. Džubran i drugi. Knjiga je vrlo dojmljiva, pisana je lakim stilom, grafički je izrazito prihvatljiva te je prikladna kao lijep poklon. U šezdeset izabranih i prepričanih starozavjetnih odnosno novozavjetnih tema i zgoda, namijenjenih djeci između 3 i 6 godina, ova vrlo lijepa slikovnica na sadržajan način prenosi poruku vjere najmlađima. Tekstovi su poredani kronološki, a izbor zaista omogućuje djeci da se upoznaju s najpoznatijim biblijskim likovima i temama te da već odmalena mogu stvarati vrijednosne sudove. Drugo izdanje ove lijepe knjige sugerira da su djeca i roditelji prepoznali njezinu izvrsnost. Slikovnica je namijenjena djetetu i njegovim roditeljima od samog začeća do prvih godina djetetova života. Molitve prate razvoj i rast djeteta, a intonirane su biblijski, odnosno u povezanosti su sa crkvenom moliteljskom baštinom. Bogate ilustracije, uglavnom vrlo vedrog izraza, pridonose radosti prihvaćanja novoga života. U posebne rubrike upisuju se razni podatci. Tako će roditelji prije samog rođenja djeteta moći upisati za koje su se ime opredijelili, zatim ako su išli na ultrazvuk, mogu priložiti tu sliku, navode datum, vrijeme i mjesto rođenja djeteta, njegovu težinu i dužinu, boju očiju, boju kose, otisak dlana… Među ostalim zanimljivim podatcima postoje i rubrike o tome tko je prvi posjetio dijete i roditelje, tko sve spada u njegovu obitelj, određeno je mjesto za želje koje su bake i djedovi poželjeli svojim unucima i još mnogo sličnih podataka i sadržaja koje će djetetu kad odraste, a svakako i mnogo kasnije, biti zaista draga uspomena. Knjiga je zaista odličan poklon roditeljima još dok je dijete u majčinoj utrobi ili kad se ono rodi.
KRŠĆANSKA OBITELJSKA REVIJA
Godina Broj Listopad Cijena
XLVII 10/513 2016. 13 kn
Osnivač: Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije »Kršćanska sadašnjost« Izdavač: Kršćanska sadašnjost d.o.o. 10 001 Zagreb, pp 434, Marulićev trg 14; Tel: 63 49 060; Fax: 48 28 227
4 Hrvatski »trojanski konji«
Internet-stranica KS: http://www.ks.hr
7 Posjet koji je ostavio sumnju
E-mail KS: ks@zg.t-com.hr E-mail Kana: kana@zg.t-com.hr ks.kana@gmail.com
10 Samo je mir svet, a ne rat
Uređuje: Uredničko vijeće. Glavni i odgovorni urednik: Albert Turčinović. Za izdavača: Stjepan Brebrić Izlazi 15. u mjesecu, srpanj-kolovoz dvobroj. Adresa uredništva: KANA, »Kršćanska sadašnjost« d.o.o., 10 001 Zagreb, pp 434, Marulićev trg 14.
Pitanje sadašnjeg trenutka: Josip Grbac Stjepan Baloban Asiz 2016.
12 Čovjek u odnosu prema Bogu i društvu
Bono Zvonimir Šagi
25 Tebi koji bdiješ
18 Izbori i njihove posljedice
Političke teme: Tonči Tadić
Tomislav Salopek
20 U znaku obiteljskih ‘svjetla i sjenâ’ Milan Šimunović
Rukopise i slike ne vraćamo. Tisak: Denona d.o.o. Naziv računa: KRŠĆANSKA SADAŠNJOST d.o.o.
Putopis
28 Majka mojega zvanja
Razgovor: Lush Gjergji
35 Izložbe, koncerti, sajmovi...
Broj računa: 2340009-1100047241
Kulturni mozaik
Devizni račun: Privredna banka Zagreb 070000-70010-284337
36 Smeće i poganstvo
IBAN: HR 17 2340 0091 1000 4724 1 SWIFT PBZ GHR 2X
38 Sakrament bolesničkog
U korist vlastite štete: Stanko Uršić
pomazanja
Godišnja pretplata: 143 kn Inozemstvo: Članice EMU: 44 €; Australija 55 AUD; Kanada 55 CAD; Švicarska 55 CHF; SAD 55 USD; Velika Britanija 33 GBP; Švedska 330 SEK.
14
Put svetog Jakova Ivana Ćepulić
pretplata@ks.hr ijena za zemlje koje nisu navedene u ovom C popisu obračunava se prema USD. Avionsku poštarinu za prekomorske zemlje obračunavamo posebno.
Stare novine – novi papir Odvojenim prikupljanjem smanjujemo količinu otpada
Listopad 2016.
Razgovor: Beatrica Krstačić Razgovor: Evelina Rudan
22 Otvoreno srce
Brojni, ali svi naši
24 Perspektive
Vrijeme i svijest: Vedran Martinac
26 Kristovo milosrđe
Vrijeme i riječ: Darko Tepert
47 U svakoj je dobi potrebno dovoljno sna Odgoj
48 Duhovna ostavština Benedikta XVI.
Darko Gašparović
50 Moliti i radom
Veronika Popić
čuvamo šume, energiju.
zemlji«
44 Od moći čarolije do snage milosti
na odlagalištima, štedimo vodu i
40 Misionarka u »najkatoličkijoj
Fotografiju na naslovnici snimio Trpimir Alajbeg
56 Mladen Veža (1916. – 2010.) Portret umjetnika
3
Pitanje sadašnjeg trenutka
Hrvatski »trojanski konji«
P
onadali smo se da će u Hrvatskoj na stupiti pomalo drukčije shvaćanje i vođenje politike. Od sotoniziranja i anatemiziranja po litičkih suparnika, kakva smo gleda li proteklih godina i mjeseci, kao da smo prešli na istinsko demokratsko sučeljava nje, bez teških riječi, raznih uvreda, pogo tovo onih osobne naravi. I jezik kao da se promijenio, govori se u blažim tonovima, dopušta se da i politički suparnik može go voriti istinu. Sve je to urodilo dojmom da bi se buduća hrvatska Vlada mogla formira ti na temelju nekih sporazuma oko važnih pitanja s kojima se Hrvatska danas suoča va. Postoji oko toga, barem načelno, mnogo širi konsenzus nego što je to bilo u nekoli ko prijašnjih vlada. Hoće li se ovi dojmo vi zaista i ostvariti, ostaje nam da čekamo i vidimo. No, i više je nego očito da se takav razvoj situacije nekolicini najglasnijih u hr vatskome društvu ne sviđa. Kao da upor no pokušavaju u Hrvatskoj nametnuti neke trojanske konje koji hrvatskom narodu ne znače ništa, ali mu mogu itekako naškoditi. Manipuliranje antifašizmom Umjesto da dopuste onima koje je narod izabrao i njihovim eventualnim partnerima da se usredotoče na važna pitanja, uporno prebacuju lopticu na neka svjetonazorska pitanja, na ocrnjivanje ovoga ili onoga, na nekakve ucjene kojima je svrha pod svaku 4
cijenu diskreditirati pojedince. Kako inače protumačiti izjavu zastupnika jedne manji ne kako ne želi sudjelovati u Vladi u kojoj će biti gospodin Hasanbegović, bivši mini star kulture? Ovaj, navodno »nepoćudni« čovjek, u mnogo je navrata razjasnio svoje poglede i na prošlost i na sadašnjost. Ope tovano je ustvrdio kako nisu točne optužbe koje mu se nameću. No, on je očito omilje na tema svakomu kome nije stalo do neka kvog mira u hrvatskoj politici, do jedno ga staloženog stanja koje može omogućiti iskorak prema naprijed. Nevjerojatno da se potencijalni budući članovi Vlade i sigur ni saborski zastupnici opetovano služe ša blonama i mantrama koje nemaju nikakva smisla. Što time žele dokazati? Očito mla taraju naokolo svojom navodnom ljubavlju prema antifašizmu kako bi svijetu pokazali da je ova Hrvatska fašistoidna. Iako je oči to da je Hrvatska danas itekako obilježena komunizmom, kudikamo više nego fašiz mom. Kako se ovakvi »dušobrižnici« nisu sjetili protestirati kada su pojedinci u Hr vatskoj nijekali zločine koje su nakon rata počinili partizani i komunisti? Kao istinski demokrati, kakvima se predstavljaju, tre bali su se oglasiti, zar ne? Vjera kao zabranjena tema Ne manje apsurdno jest kako su tabloi di popratili iskaze Branke Vlašić o svojim vjerskim uvjerenjima. Ne mogu zamisli ti situaciju kada bi se u Njemačkoj, Italiji, Portugalu ili bilo kojoj drugoj demokrat skoj zemlji jedan nogometaš, npr. Ronal do, ili plivač kao npr. Phelps koji je osvojio
dvadesetak olimpijskih medalja, izjasni li kao vjernici bilo koje vjeroispovijesti, pa da ih onda razni tabloidi obaspu kritika ma kako propagiraju nekakvu klerikalnu državu. To je moguće valjda samo u Hr vatskoj. To se ne bi dogodilo čak ni u na šim susjednim zemljama, ili npr. u Rusiji ili Kini. Znam gdje bi se to dogodilo. Samo u Sjevernoj Koreji. Tako da, dok se, s jedne strane, iz navodno demokratskih pobuda, uporno blati čovjek koji je opetovano opo vrgnuo sve nebuloze rečene na njegov ra čun, i isto tako se olako blati netko tko jav no izražava svoja vjerska uvjerenja. Kao da je malo onih koji su se donedavna zaklinja li u »uzvišena« načela jednoumlja i u atei zam, a sada su u prvim crkvenim klupama. Više je nego očito da sve to dolazi iz iste ku hinje. A u toj su kuhinji kuhari postali ja ko nervozni. Ruši im se mit koji su stvorili o tome kako većina građana Hrvatske raz mišlja kao oni, samo što to ne iskazuje na izborima. Jer, nije samo Branka Vlašić vjer nica među vodećim hrvatskim športašima. Itekako ih ima mnogo u svim sportovima. Osim ako takvi sijači podjela u Hrvatskoj ne misle da se nečija vjera svodi samo na odlazak na nedjeljnu misu. Vjera je i to, ali je i svojevrsno opredjeljenje za neke vrijed nosti koje su daleko od bilo kakvog jedno umnog sistema. To su vrijednosti koje ne poznaju blaćenje drugoga zato što nije vjer nik. Vrijednosti koje poštuju tuđa uvjere nja i stil života. Zar su onda vrhunska hr vatska športašica, i toliki drugi, osobe koje valja osuditi i blatiti? Oni su ti koji u svije tu čine Hrvatsku ponosnom zemljom i čine Godina XLVII br. 10/513
Piše: Josip Grbac
ponosnima golemu većinu hrvatskih gra đana. Za razliku od domaćih sijača nesno šljivosti koje svijet ne poznaje i ne priznaje jer su već u ropotarnici povijesti. Prosvjed u ime nesnošljivosti Zanimljiv je u tome smislu i prosvjed studenata Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Razlog tako radikalnom zahtjevu da dekan
je uočiti da ovakve protestne skupine očito ne prihvaćaju suočavanje na temelju argu menata. A jedino je takvo suočavanje zaista znanstveno. Ako oni smatraju da neki reli gijski pogledi štete znanosti, trebalo bi ima ti hrabrosti suočiti se argumentima. Goto vo sigurno će zaključak biti da tu nekakvih bitnih razlika nema. Istinska religija i istin ska znanost ne mogu biti u sukobu. No, oči
Slobodno izražavanje svog uvjerenja proglasiti propagandom za klerikalnu državu moguće je jedino u – Sjevernoj Koreji. ode u mirovinu očito nisu samo zakonski propisi. Jer nije on jedini koji je ostao na dužnosti i nakon isteka roka za mirovinu. Barem na kratko vrijeme. Jedan od razloga jest vjerojatno i taj što se dekan zalagao za uvođenje moguće suradnje tog fakulteta s Katoličkim bogoslovnim fakultetom u Za grebu. Jasno da je tu uvijek riječ o manjini koja je jako glasna i ima obilnu potporu me dija. Među transparentima je bio i onaj ko ji je upozoravao na opasnost od pretjeranog utjecaja religije na znanost. Valjda ne tre ba mnogo pameti da bi se zaključilo kako ova opasnost u današnje vrijeme uopće ne postoji. Jer nitko pametan neće zahtijevati da se znanstvene metode razmišljanja da nas zamijene nekim religijskima. Na stranu činjenica, koju očito mnogi ne znaju, da je Katolički fakultet bio osnivač Zagrebačkog sveučilišta te kako je iz njega izbačen jed noumnim metodama komunizma. Važnije Listopad 2016.
to je da tu znanost i laička obilježja države i Sveučilišta nisu razlog prosvjedima. Razlog je nesnošljivost u odnosu prema onima koji drukčije misle i vjeruju. A to svakako nije obilježje demokracije. Istinski studenti to ga bi trebali biti svjesni. Test zrele demokracije Sva sreća da se budući sastavljači hrvat ske Vlade očito ne zamaraju takvim nebu lozama. Valja se nadati da će tako i nasta viti. Jer hrvatski narod ne očekuje od njih da se bave izmišljenim nesnošljivostima ili reliktima prošlosti. Još manje očekuje od njih da padnu pod utjecaj dežurnih sijača nesnošljivosti i podjela u Hrvatskoj. I zbog takvih je posljednja kratkoročna Vlada go spodina Oreškovića propala. Iako je ima la na čelu zacijelo sposobnog čovjeka. Naj bolje bi bilo jednostavno zanemariti razne objede na račun ovoga ili onoga i sastaviti
Vladu koja će pred sobom imati kristalno jasne ciljeve, kao što je sprječavanje »od lijevanja mozgova« u inozemstvo, smanjiti nezaposlenost, pojačati investicije, brinuti se o demografskoj krizi, jednom riječju, za stupati interese većine građana Republike Hrvatske. Valjda je većini jasno kako Cr kva u Hrvatskoj nema nikakve namjere biti na ikoji način povlaštena u odnosu prema drugim relevantnim čimbenicima u hrvat skome društvu. Ona samo pokušava posta ti konačno ravnopravni partner kada je u pitanju briga za opće dobro. Tomu služi i pokušaj suradnje sa znanstvenim institu cijama u državi, tomu služe izjašnjavanja o vlastitim vjerskim uvjerenjima poznatih osoba. I na to Crkva ima pravo. Jer se veli ka većina građana u Hrvatskoj izjasnila da su vjernici. Mislim da je stvarno došlo vri jeme kada bi trebala prestati »diskrimina cija većine« od manjina. Zadatak je i vode ćih medija u Hrvatskoj da podrže ovakva nastojanja. Inače se njihovo pozivanje na objektivnost i neovisnost pretvara u obič nu ispraznu frazu. Jer, uvijek će biti onih koji dobro žive na državnim jaslama, ali ne žele svojim zalaganjem pridonijeti boljitku Hrvatske, nego služe vlastitim interesima ili interesima nejasnih nalogodavaca. Test zrele demokracije jest u tome hoće li oni u državi, u njezinim institucijama i u medi jima, voditi glavnu riječ. U suprotnom bit će sve više onih koji u samom izlasku na iz bore neće vidjeti nikakva smisla. Kao što u Sjevernoj Koreji nema nikakva smisla izići na izbore. Osim ako je to jedini način da se izbjegne zatvor. 5
Papa utemeljio Dikasterij za promicanje cjelovitoga ljudskog razvoja
P Sv. Margareta iz Cortone Zaštitnica obraćenika i samohranih roditelja
S
v. Margaretu, franjevačku trećoredicu, nazivaju i »novom Magdalenom« ili »franjevačkom Magdalenom«. Naziv je stekla zbog svoga života u mladosti i kasnijeg obraćenja i prianjanja uz Krista. Rođena je 1247. u Lavianu u Toskani u pobožnoj seoskoj obitelji. Kada je imala sedam godina, umrla joj je majka, a nova očeva supruga nije marila za djevojčicu. Tako je djevojčica otišla raditi kao sluškinja mjesnom plemiću, gdje ju je, budući da je bila iznimno lijepa, zapazio njegov sin Arsenio kojemu je već kao petnaestogodišnjakinja postala ljubavnicom. U toj vezi, koja je trajala devet godina, rodio im se i sin. Poslije je Margareta svjedočila da je često promišljala o stanju u kojemu se nalazila, ali nije imala snage izaći iz te grešne veze. Jednom je Arsenio otišao obići svoja imanja, a, kada se nije vratio, Margareta ga je krenula tražiti. Našla ga je ubijena i iznakažena. Bili su ga, naime, napali razbojnici i opljačkali ga i ubili. To ju je toliko potreslo da je odlučila promijeniti svoj život. Arsenijevo ubojstvo Margareta je protumačila Božjom kaznom za njihov grešni život. Uzela je dijete i napustila bogatašev dom i željela se vratiti u očevu kuću kako bi živjela pokajnički. Nakon što je otac nije primio, krenula je prema franjevačkom samostanu u Cortonu, kako su je poučili neki pobožni ljudi. Tamo je načinila životnu ispovijed i prihvatila pokornički i isposnički život. Željela je ući u neki strogi zatvoreni samostan, ali su joj franjevci, posebno njezin duhovnik o. Giunto, savjetovali da to ne učini jer ima malo dijete. Stoga je bila u službi bolesnih i nemoćnih kršćanskih gospođa. Tri godine nakon obraćenja, god. 1277., Margareta 6
je postala franjevačka trećoredica, svjedočeći o svome obraćenju i živeći pokoru. O njezinu su se sinu, koji je poslije postao franjevac, brinule pobožne gospođe. Bila je iznimno pobožna prema Presvetom sakramentu, a zapisano je da je imala i viđenja. Iz pobožnosti prema Kristovoj muci bila je otvorena prema siromašnima i patnicima kojima je dijelila i ono malo što je sama dobivala za hranu te ih ohrabrivala duhovnim savjetom. Utemeljila je bolnicu za siromašne i ogranak sestara franjevki trećoredica – koje su se nazivale Poverelle (siromašne), kako je Margareta u viđenju čula da je naziva Isus. Umrla je 1297., a svetom je proglašena 1728. godine. Spomendan joj je 22. veljače, a u Franjevačkom je se redu spominju 16. svibnja. Uzdignuta na čast oltara, sv. Margareta je stavljena kao uzor i zaštitnica svima koji su se obratili od grešnoga života. U novije vrijeme u zagovor joj se utječu i žene i muškarci koji su zbog bilo kojeg razloga samohrani roditelji te djeca rođena izvan braka.
• Suzana Peran
apa Franjo je 31. kolovoza objavio motuproprij Humanam Progressio‑ nem kojim je utemeljio Dikasterij za promicanje cjelovitoga ljudskog razvoja. Za pročelnika novog dikasterija postavio je dosadašnjeg predsjednika Papinskog vijeća Pravda i Mir, 67-godišnjeg kardinala Turksona iz Gane. Dikasterij će svoje djelovanje početi 1. siječnja 2017., a imat će poseban odjel za izbjeglice i migrante kojim će privremeno upravljati izravno papa Franjo. Na prijedlog Vijeća kardinala Papa je također ad experimentum odobrio statute za novi Dikasterij, prema kojima je on u službi cjelovitoga ljudskog razvoja »u svjetlu Evanđelja« i socijalnog nauka Crkve te uključuje zaštitu od začeća. Od 1. siječnja 2017. taj dikasterij ujedinit će djelovanje papinskih vijeća Pravda i Mir, Cor Unum, Dušobrižništva selilaca i putnika te Dušobrižništvo zdravstvenih djelatnika, koja će prestati s radom. Papa ovako razjašnjava ovlasti novog organizma: »Ovaj dikasterij bit će ovlašten za pitanja koja se tiču migranata, potrebitih, bolesnih, isključenih i marginaliziranih, žrtava oružanih sukoba i prirodnih katastrofa, odbačenih, nezaposlenih i žrtava svih vrsta ropstva i mučenja.« U sklopu Dikasterija djelovat će tri povjerenstva – za ekologiju, karitativni rad i zdravstvo. Dikasterij će djelovati u suradnji s Papinskom akademijom društvenih znanosti, a u njegovu će djelokrugu biti i Caritas Internationalis. Dikasterij za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja imat će ovlasti za pitanja selilaca, potrebitih, bolesnih, isključenih i marginaliziranih, zatvorenika i nezaposlenih te žrtava oružanih sukoba, prirodnih katastrofa i svih oblika ropstva i mučenja. Prema statutima, tajnici i podtajnici novog Dikasterija mogu biti laici, a savjetnici će biti sa svih pet kontinenata. Na više mjesta u statutima ističe se važnost suradnje s mjesnim Crkvama i biskupskim konferencijama te važnost dijaloga s civilnim vlastima. Priredila: Snježana Kirinić Godina XLVII br. 10/513
S
an je nasušna potreba svakog čovjeka. Nažalost, užurbani ri tam suvremenog života utječe na to da spavamo sve kraće. Struč njaci upozoravaju da nedostatak sna, osim kratkoročnih, ima i mnogo teže, dugo ročne posljedice. Francuska neuropsiho loginja Marie-Noëlle Maston u časopisu »La Croix« podsjeća na to da se mnoge, za djecu veoma važne tjelesne funkcije, odi gravaju u snu. Među njima su izlučivanje hormona rasta, izlučivanje prolaktina ko ji jača obrambeni sustav organizma te ta kođer »mentalne i psihičke funkcije kao što su pamćenje i sređivanje podataka koji su prikupljeni tijekom dana«. Ukratko, da bi se dijete pravilno razvijalo, potreban mu je dobar san. Dijete treba umirujući ritual uspavljivanja Razlozi poremećaja sna u djece mogu bi ti različiti. Kod nekih je riječ o kroničnom poremećaju, a kod nekih su posrijedi pro lazne teškoće s uspavljivanjem. Česta poja va u djece u dobi od 18 mjeseci do 7 ili 8 go dina jest strah od mraka. Taj praiskonski strah normalna je etapa u emocionalnom razvoju djeteta i treba ga shvatiti ozbiljno. Dijete treba utješiti, utvrditi što ga plaši i, ako je potrebno, postaviti u sobu portafon ili ostaviti odškrinuta vrata. Druga prola zna teškoća pri uspavljivanju jest strah od odvajanja, kad se dijete ne želi odvojiti od roditelja. Neuropsihologinja Marie-Noëlle Maston na temelju svoga kliničkog isku stva tvrdi da taj strah nije jednostran: »Kad se dijete teško odvaja od majke (i/ili oca), to je dijelom i zato što se ona ne želi odvo Listopad 2016.
Foto: Daniela Dimitrova
U svakoj je dobi potrebno dovoljno sna
jiti od njega.« Da bi dijete moglo spokojno spavati, nužno ga je »osjećajno nahraniti za noć«. Ispričati mu priču, otpjevati uspavanku, pomaziti ga, dati mu da zagrli omiljenu igračku, sve to može biti dragocjeni dio ri tuala uspavljivanja koji će djetetu pomoći da se opusti. Naravno, to ne smije trajati predugo. Preporučuje se također isključi ti sve ekrane barem sat vremena prije spa vanja, jer vizualna stimulacija i moždana aktivnost koju oni potiču, remete uspavlji vanje i kvalitetu sna. A najvažnije od sve ga jest staviti dijete na spavanje u razumno vrijeme, u skladu s njegovim potrebama. Djeca sve kasnije odlaze na spavanje Naime, sve je češća pojava da čak i dje ca od četiri ili pet godina idu na spavanje oko 23 sata ili kasnije. Razlog tomu jest to što roditelji, koji sve dulje rade i imaju malo vremena za djecu, žele barem uvečer prove sti neko vrijeme s njima. Zbog toga ih šalju u krevet sve kasnije ili im dopuštaju da »ne žele ići spavati« premda su očito umorni. Prepustiti djetetu da samo odluči kada će na spavanje veoma je opasno i neodgovor no. »To znači zaboraviti da malo dijete ne zna što je pospanost, da ono može padati s nogu od umora i svejedno trčkarati naoko lo poput zvrka i ponašati se hiperaktivno«, upozorava psihijatrica Sylvie Royant-Paro la. Ona podsjeća da dijete mlađe od deset godina bez kvalitetnog sna neće biti kadro pratiti nastavu u školi. Naime, u toj dobi djeca su još ovisna o biološkom satu, što znači da se svakoga dana uspavljuju i bu de otprilike u isto vrijeme. Dakle, ako di
jete uvečer legne kasnije, ono najčešće uju tro neće spavati dulje, čak i ako ne mora rano ustati, nego će se probuditi u uobiča jeno vrijeme. A to znači da će taj dan biti is crpljeno i nervozno. Posljedice nedostatka sna, nekoć vidljive u ponašanju adolesce nata, sada se mogu uočiti i kod najmlađih. Nervoza, ljutitost, agresivnost, nevladanje osjećajima, sukobljavanje s drugom djecom i odgojiteljima, sve su to ponašanja do kojih može doći zbog premalo sna. Odlazak na spavanje treba prilagoditi djetetovoj dobi Potreba za snom mijenja se s godina ma tako da ne vrijede iste preporuke za sve. Tamo gdje ima više djece različite do bi, trebalo bi vrijeme odlaska na spavanje odrediti za svakog pojedinačno. To će biti malo teže ako više djece spava u jednoj so bi, ali valja pokušati. Kad dijete čuva netko drugi, na roditeljima je da jasno i dosljed no zahtijevaju poštovanje njihovih pravila, na dobrobit djeteta. Prema novijim prepo rukama stručnjaka djeca od 3 do 5 godina trebala bi spavati između 10 i 13 sati na dan, školarci između 6 i 13 godina 10 do 11 sati, a adolescenti između 14 i 17 godina 8,5 do 9,5 sati na dan. Na kraju još valja reći da dijete odlazak na spavanje nikako ne bi trebalo doživlja vati kao kaznu. Roditelj nikada ne bi tre bao reći: »Ako ne budeš dobar ideš u kre vet.« Naprotiv, dijete treba od malih nogu učiti da su njegova soba i krevet mjesta za odmor i opuštanje te da u njima može uži vati. Baš kao što smo i mi odrasli to nauči li s godinama. Priredila: Snježana Kirinić
47
Promisao
Duhovna ostavština Benedikta XVI. Uvod ili O posljednjim stvarima Kako je odmicao mjesec rujan, u hr vatskome se glavnom gradu nekako sve usredotočilo na posljednje stvari. U Klo vićevim je dvorima otvorena izložba na slovljena »Put u vječnost«, koju je oko te me smrti te motiva zagrobnoga života i pogreba u hrvatskoj likovnosti od dru ge polovice 19. stoljeća do danas zamislio i kreirao povjesničar umjetnosti i šef Ka tedre za suvremenu umjetnost Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulte ta Zvonko Maković. Potom je u Umjetnič kom paviljonu postavljena dugo i bučno najavljivana izložba glasovita skulptora 20. stoljeća Alberta Giacomettija, rekla mirana kao najvažnija i najskuplja u Hr vatskoj posljednjih desetljeća, a koja je odmah nakon otvorenja izazvala prilič no žučne polemike zbog, prema nekima, ingenioznog a, prema drugima, potpu no promašenog koncipiranja izložbenog prostora kustosice Jadranke Poklečki kao grobnice. Kako ne spomenuti magistral nu hrvatsku praizvedbu u Lisinskom mo numentalne kantate rodonačelnika suvre mene glazbe Arnolda Schönberga »Gurre Lieder«. Velebno je to, a manje pozna to, djelo nadahnuto istoimenim spjevom danskoga pisca iz doba predmoderne 70ih i 80-ih godina 19. stoljeća Jensa Petera Jacobsena, prožeto dubokom duhovnošću i ispunjeno gotovo nestvarnom ljepotom, izvedeno je pod ravnanjem maestra Nik še Bareze. Svemu ovomu valja mi dodati da uzeh čitati Karla Krausa epohalnu, žanrovski neodredivu knjigu jer uzima i prepleće 48
sve znane rodove i žanrove u monumen tnome opisu kataklizme Prvoga svjetskog rata, a naslov joj Die letzte Tage der Menschheit. Kritička prosudba toga djela, tek sad objavljena na hrvatskome pod naslo vom »Posljednji dani čovječanstva«, uma lo cijelo stoljeće nakon nastanka, u izvr snom prijevodu Seada Muhamedagića sažeta je u tvrdnji da je »riječ o golemoj, minucioznoj, montaži dijaloga i dokume nata o ratnim zbivanjima i psihozama iza zvanim ponajprije i ponajviše ratnohuš kačkom propagandom«. Priznavši utjecaj na njegovu proturatnu književnost, Mi roslav je Krleža o Karlu Krausu poenti rao ovako: »Ako se u Beču našao netko, tko je spa sio intelektualnu čast toga fatalnog grada u sveopćem ludilu, to je bio urednik ‘Baklje’.« Riječ je o časopisu koji je pod izvornim njemačkim naslovom »Die Fackel« izlazio od 1899. do Krausove smrti 1936. Valja upo zoriti na semantičku podudarnost s naslo vom Krležina časopisa »Plamen«, a riječ je, dakako, o jednom od najučestalijih stilski obilježenih leksema tada recentne ekspre sionističke poetike. Koliko je pak samo dje lo svojim stilom, slikovitošću i radikalno ubojitom razradom tema i motiva nevje rojatno aktualno i danas, može se svatko uvjeriti čim pročita prve stranice. Jer, na žalost, usuprot Shakespeareu – Totus mundus agit bellum. I sve bi to navedeno bilo više nego po ticajnom građom i nadahnućem ne za jed nu, već i za nekoliko kolumni, da nije u pr vi plan izbila pojava iznimnog djela koje je zaokupilo sveopću pozornost svijeta.
Benediktove misli o proživljenom U njemačkome izvorniku i hrvatsko me prijevodu izašla je dojmljiva, u mno gim mjestima upravo potresna, duhovna oporuka pape emeritusa Benedikta XVI.: Posljednji razgovori s Peterom Seewaldom (prev. dr. fra Ivan Ivanda, Verbum, Split, 2016.) Vrhunski teolog koji je svojom mi šlju i golemim opusom obilježio 20. stolje će i prvi vrhovni svećenik rimske Katoličke Crkve nakon tisućljeća koji se dragovoljno odrekao papinske službe eda bi se povukao u samostanski mir, molitvu i meditaciju, govori nam iz one posebne egzistencijalne i duhovne perspektive u kojoj ljudsko bi će prebiva na granici – još u materijalnome svijetu, a već u onostranosti – gdje se sve doživljeno, proživljeno i promišljeno uka že u jedinstvenoj slici konačna uvida u Bit. Pogled je ušao iza podignute koprene i sad ga vidjelac otkriva nama, svjedočeći čovje ka skromna, ponizna i duboko religiozna. Pred susretom sa svojim i našim Ocem Jo seph Ratzinger kao Benedikt na kraju du ga i nevjerojatno duhovno ispunjena živo ta dospio je do one točke koju Isus traži od svojih učenika e da bi bili savršeni kao što je savršen naš Otac nebeski: »I kad gòvorite, ne govòrite ništa doli da da, ne ne. Sve je drugo suvišno.« (Apostol ska besjeda, vidi u Matej i Ivan). Valja zamisliti novinarov razgovor, s pa pom u miru, u tišini i spokoju samostana unutar vatikanskih zidova. Živeći, s obzi rom na prijelaz, u onome otajstvenu pro storu imenovanu »još ne, već da«, Benedikt tako prebiva na mjestu istodobno »vani i unutra«. Jest u Vatikanu, a opet je izvan Godina XLVII br. 10/513
Piše: Darko Gašparović
njega. Kakvo iskreno izraženo olakšanje od tegobne osmogodišnje papinske službe, ti jekom koje je često bivao na udaru žestokih napada i poricanja zbog svojih čina, a, koje sve sad, s vremenskog i prostornog odma ka, mirno staloženo i uvjerljivo opovrgava. Polazište je za tu čvrstoću, kao vazda, unu trašnji mir i beskrajna širina duha koji po put staroga orla iz nedovidnih nebeskih vi sina sve vidi, sve razumije i sve oprašta. Na prvo pitanje nedostaje li mu klicanje mase, palača i sve ostale zamamnosti vlasti, žu stro odgovara: Uopće ne, ne! Najprije, zahvalan sam Bogu da me ta odgovornost, koju više ni sam mogao nositi, više ne opterećuje. Da sam sada slobodan svakoga dana ponizno s Njime ići putem, živjeti među prijatelji ma, primati prijatelje u posjet. Evo gdje se zaslužni papa promeće u Isusova ponizna učenika koji zahvalno prihvaća i živi njegovu temeljnu zapovijed: Ljubi Boga i bližnjega svoga kao samoga se be! Uteći se Bogu za savjet i pomoć, ali ni kad ni u primisli ne cjenkati se s njim niti posumnjati. Zadivljuje s kojom sigurnošću i unutarnjim samopouzdanjem Benedikt odgovara na pomalo provokativna pitanja o eventualnoj skepsi i sumnji. I kad je mo rao odlučiti prihvatiti ili ne izbor za papu, dvojbe nije bilo. Kardinali – a to znači Duh Sveti kojega su kardinali samo instrumenti u provođenju Božje volje – izabrali su jed noga i on mora izvršiti svoju zadaću. I tada, tom jednom preostaje samo jedno: služiti. U tome je naglašena dosegnutost spozna je da je svatko, pa i najviši službenik Boga i Crkve, samo običan čovjek sa svojim ma Listopad 2016.
nama i grijesima. U eshatološkom smislu ključnim se čini odgovor na temeljno pi tanje: Što ću reći Gospodinu kad stanem pred Njegovo lice? Tu zastaju riječi, razum posve uzmiče pred nepojmljivom tajnom. Benedikt kaže, posve jednostavno: »Molit ću ga da bude uviđavan prema mojoj bije di.« Najveći među teolozima tu se spušta na koljena skrušenosti priproste pučke vje re. Koliko je parafraza ispisano i kazano na tu temu u pučkoj teologiji! »Smiluj se me ni grješniku, Gospodine!« Zar ne pjevamo u korizmi: »Milosrđe tvoje veće od svako ga grijeha moga…« Dok u njemu stalno još odzvanjaju rim ska zvona koja popratiše njegov posljed nji odlazak kao prvosvećenika Rima i cije le Crkve helikopterom iz Vatikana u Castel Gandolfo 28. veljače 2013., Benedikt pro mišlja novog papu, kardinala Josea Maria Bergoglia, koji prvi u povijesti papinstva uze ime Franjo prema svetome siromaš ku iz Assisija. Miješaju se osjećaji prvotne suzdržanosti do postupnoga prihvaćanja – »Nova svježina u Crkvi, nova radost, no va karizma koja dodiruje ljude, to je nešto lijepo.« A onda, posebno dirljiv čas. Spo minjući se oproštajne ceremonije s vrhun cem u suzvučju svih rimskih zvona, Bene diktu glas zadrhti, a oči proplaču. Veliki umnik, strogi predstojnik Kongregacije za nauk vjere, plače. Vrhunac je to otkrića je dinstvenosti osobe koja od svećenika, bi skupa i kardinala Josepha Raztingera po stade papa Benedikt. Snaga koja se zove Ljubav Zadanost prostora i vremena tjera nas
na nužnu redukciju i brzo hitanje prema zaključku. Kroza knjigu prati se, kao u nekom bljeskovitu blicu, cijeli jedan du hovni život velikana, od rođenja do za laza. Ne postoje, doista, slučajnosti u ljudskoj sudbini, pa tako ni u tijeku eg zistencije Josepha Raztingera / Benedik ta XVI. Kršten u zoru Velike subote kad se već naviješta Kristovo uskrsnuće, da na 16. travnja 1927., posljednju veliku li turgiju kao papa služio je na Čistu srije du 18. veljače 2013. Promislimo koliko u tome ima duboke simbolike! Ne označu je li to kretanje od posljednjega dana Kri stova prebivanja u grobu, što neposredno prethodi Njegovu slavnom uskrsnuću, do Pepelnice koja nas uvodi u doba pokore, činjenja dobra i milosrđa, samu bit duhov ne biografije pape emeritusa Benedikta XVI.? Kad svojim stamenim »Da da – Ne ne« svjedoči o teškim i mučnim situacija ma od mladosti do papinske službe, a ko je je prevladao prije svega čvrstom vjerom i nepokolebljivim pouzdanjem u Boga, taj veliki čovjek stoji sad »posljednjim raz govorima« pred nama u duhovnoj snazi i punini koju tek rijetki mogu dosegnuti. I još, zaključno. Na pitanje koja mu je od triju enciklika najdraža, Benedikt je oda brao prvu – Deus Caritas est. Zato svoju duhovnu oporuku i završava u danteov skom duhu. »Naposljetku mi je postajalo sve jasni je da sâm Bog nije samo, recimo tako, silni moćnik i daleka sila, nego da je ljubav i da me ljubi – i da stoga On treba usmjerivati naš život. Treba ga usmjerivati ta snaga ko ja se zove Ljubav.« 49
Ilustracija: Venita Oberholster
Moliti i radom Piše:
s. Veronika Mila Popić
M
eđu spomendanima mnogih svetaca koje nam je liturgija donosila proteklih mjeseci nalazi se i onaj rujanskoga sveca kojeg možemo nazvati i »velikodušnim radnikom«. Čovjekom koji je, osluškujući svoje vrijeme, sebi – ali i drugima – uvijek pronalazio posao. Glede na ravi toga posla, indikativan je i njegov drugi naziv, a to je »apostol kršćanske ljubavi«. Riječ je o vizionaru Francu ske sedamnaestog stoljeća čije je, navode kroničari, »lice preobrazio«. Upravo je njega Crkva izdvojila i postavila zaštitnikom svih djela kršćanske ljubavi. Ovi tako izra žajni nazivi pripadaju Vinku Paulskom (1581. – 1660.), a njegovu duhovnu baštinu danas živi više od 225 različi tih ogranaka, muških ili ženskih redovničkih zajednica ili članova laičkih skupina ili udruga, koje sebe nazivaju vinkovskom obitelji. Vinko Paulski je na mnogim područjima svoga djelo vanja bio osoba koja je razgranala rast otajstvenog Kristo va Tijela – Crkve. Primjerice, smjelo je zaposlio žene, i to izvan njihovih kuća, odnosno samostana. Zajedno sa sve tom Lujzom de Marillac, osnovao je prvu aktivnu – dakle u svijetu djelujuću – žensku redovničku zajednicu posve ćenu služenju siromasima. Ovo je bio značajan iskorak u emancipaciji žena, jer posvećene su žene time bile prvi put poslane odlaziti na sva ona mjesta gdje se siromasi nala ze i djelovati u njihovu korist. Vinko je prethodno mudro zaposlio i laike: bio je inicijator organiziranja katoličkog laikata s istim ciljem djelotvornosti na području služenja najpotrebitijima. Zaposlio je potom i moćnike, potičući ih na dijeljenje sredstava i promjenu socijalne politike. Tako đer, evanđeoskoj je djelotvornosti priveo i svećenike, čla nove družbe koju je sam osnovao, nalažući im sustavnu edukaciju sa svrhom kvalitetnog i Duhom prožetog evan geliziranja siromaha. Izobilje dakle područja Vinkova ra da – množina i različitost suradnika i djelatnika. Iz prethodno navedenih dijelova Vinkove biografije možemo nazreti da je on, osluškujući bilo Duha, doista bio vrstan poslodavac. Ali, i sam je bio vrstan djelatnik, u vezi s čim je znakovita njegova rečenica, koju nije okli jevao ponavljati i sebi i drugima: »Ljubimo Boga, ljubimo Boga, ali neka to bude u znoju našeg lica, radom naših ru 50
ku!« Čovjek je pozvan, kako Vin ko time ističe, ljubiti Boga stvara jući vlastitim rukama. Možemo tu tvrdnju slobodno i proširiti, i to s ruku – na cjelinu čovje kova bića. Na cjelovito samo ulaganje, trud ili nastojanje. U biti, na svakodnevno odrica nje od »svega što se posje duje« (usp. Lk 14, 33), a to znači na ulaganje cijelo ga sebe u život kao cjeli nu. Nadalje, ovaj Vinkov na putak ne zadržava se na nekoj apstraktnoj ljubavi. Ljubav pre ma Bogu teče prema drugima, i to posebice prema onima najpo trebitijima. Cjelina čovjekova bića – za najpotrebitije – to su Vinko i svi njegovi! Ključ Vinkova djelovanja, koje je na kraju i promijenilo »lice ze mlje« njegova stoljeća, ipak nije traj na radišnost, zaposlenost ili bespoštedno trošenje. Tajna svekolika njegova uspješnog angažmana nalazi se u riječima koje je Vinko ponavljao možda još i češće no prethodne. Re kao je: »Dajte mi čovjeka molitve – bit će spo soban za sve!« Ozbiljna opomena i izazov svim radoholičarima, karitativcima i humanitarcima! Velikodušnost Vinkova rada nije dakle bila samo dijelak njegova života čiji je antipod bila molitva. Nesebično trošenje života izviralo je iz sjedinjeno sti s Bogom koja se nije događala samo tijekom vremena određena za molitvu. To bi značilo da je Vinko na sva kome mjestu i u svakoj situaciji – bio s Bogom: radeći, moleći ili bivajući. Time su njegovi dalekosežni čini, ko je nazivamo radom, bili doista uvijek i molitva i mogao je uistinu sve: biti vizionar, prorok i nadahnuće promje na. Glas ovoga rujanskog sveca i danas je razgovijetan: moliti i radom! Godina XLVII br. 10/513
BOŽENKA BAGARIĆ
DANTEOV HODOČASNIK Zapisi iz Rima BIBLIOTEKA: FORMAT: CIJENA:
Mala knjižnica Kane; 11,5 x 18 cm; meki uvez; 292 str.;
90,00 KN
GIORGIO PENZO
FRIEDRICH GOGARTEN BIBLIOTEKA: FORMAT: CIJENA:
Polazišta/Teolozi 20. stoljeća; 12,5 x 20 cm; meki uvez; 150 str.;
90,00 KN
ANTO POPOVIĆ
GRČKO HRVATSKI RJEČNIK NOVOGA ZAVJETA Sa statistikom grčkih riječi BIBLIOTEKA: FORMAT: CIJENA:
Priručnici; 17,5 x 24,5 cm; tvrdi uvez; 197 str.;
250,00 KN
U trideset i tri »prozorčića« iz Rima, koje je Boženka Bagarić između 2001. i 2006. godine objavljivala u Kršćanskoj obiteljskoj reviji »Kana«, donesen je doživljaj Rima, Vječnoga Grada, pri čemu autorica posebnu pozornost posvećuje manje poznatim mjestima i spomenicima ne zaobilazeći ni one najpoznatije. No sve povezuje s povijesnim događajima i suvremenim doživljajima. Tako do izražaja dolaze i grob sv. Ćirila, i Malvijski most, i ključanica malteških vitezova, i Trg Petra iz Ilirika, i crkvica Domine, quo vadis… U nekom smislu ovi putopisni i sentencijski tekstovi ipak mogu poslužiti kao osebujan hodočasnički vodič. U njima se, naime, čitatelj upoznaje s onim čega u redovitim turističkim vodičima nema. No i više od toga. Na stranicama knjige naći će se i važni događaji iz Rima, u kojem je autorica živjela u spomenutome razdoblju, a koji su obilježili Crkvu i svijet. Tako ona bilježi smrt pape Ivana Pavla II., izbor pape Benedikta XVI., proglašenje nadbiskupa Bozanića kardinalom, izložbu arheoloških dragocjenosti Augusteuma iz hrvatske Narone u Vatikanskim muzejima, koncert zbora i orkestra Ruske armije u Dvorani Pavla VI., kao i niz drugih događaja koji u nizu »prozorčića« tvore zasebnu cjelinu. Već 18. knjiga u nizu Teolozi dvadesetog stoljeća posvećena je znamenitome protestantskom teologu Friedrichu Gogartenu (1887.–1967.), koji je, zajedno s Karlom Barthom, bio najvažniji predstavnik tzv. dijalektičke teologije, a s kojim se 1933. godine razišao, i to ne zbog političkih nego zbog teoloških razloga. Preciznije rečeno, riječ je o tome može li se Božja riječ spustiti u svakodnevnu povijest, kao što to želi Gogarten, ili se pak Božja riječ ne može spustiti u svakodnevnu povijest, kao što to drži Barth. Gogarten tvrdi da se Božja riječ može primiti na istom povijesnom tlu na kojem se prima i čovjekova riječ. U tom smislu on drži da nužnost vezanosti za svakodnevnu kulturu ne vrijedi samo za kršćanina već i za svakoga čovjeka. Ta misao u pravom smislu otvara problematiku sekularizacije, koja se nadasve veže uz Gogartenovo ime. Ovaj rječnik donosi značenje svih grčkih riječi koje se javljaju u suvremenim kritičkim izdanjima Novoga zavjeta na grčkom jeziku, a različita su značenja navedena po kriteriju učestalosti njihove uporaba u Novome zavjetu. Autor je preuzeo najbolje elemente iz koncepcijski srodnih rječnika na engleskome, talijanskome i njemačkome jeziku i ugradio ih u ovo hrvatsko izdanje, koje je trenutačno najpotpunije na internacionalnoj razini u toj kategoriji rječnika. Konciznost, preglednost i mogućnost brzog pronalaženja tražene informacije dodatna su obilježja ovog rječnika i za njegovo korištenje nije potrebno specijalizirano poznavanje grčkog jezika.
Riječ je o zaključnome dokumentu koji su papi Franji uputili sinodski oci okupljeni na XIV. općoj redovitoj skupštini Biskupske sinode koja je u RELATIO FINALIS – ZAKLJUČNO listopadu 2015. godine raspravljala o temi: »Poziv i poslanje obitelji u Crkvi u IZVJEŠĆE BISKUPSKE SINODE suvremenom svijetu«. »Možemo ustvrditi da smo uvijek imali u vidu obitelji SVETOM OCU FRANJI ovoga svijeta, s njihovim radostima, nadama, bolima i tjeskobama«, pišu oci u Poziv i poslanje obitelji u Crkvi uvodu ovoga dokumenta i napominju da je Papa »pozvao Biskupsku sinodu u suvremenom svijetu da razmotri stvarno stanje današnjih obitelji«, što se odnosi i na ovu redovitu i na onu izvanrednu održanu u listopadu 2014. godine. Imajući ovo kao i BIBLIOTEKA: Dokumenti; FORMAT: 11,5 x 16,5 cm; meki uvez; 106 str.; izvješće s prethodne izvanredne sinode pred sobom, papa Franjo uputio je CIJENA: 30,00 KN svoju Postsinodalnu apostolsku pobudnicu »Amoris laetitia – Radost ljubavi« objavljenu u Kršćanskoj sadašnjosti u lipnju 2016. godine. XIV. OPĆA REDOVITA SKUPŠTINA BISKUPSKE SINODE
PAPA FRANJO
AMORIS LAETITIA – RADOST LJUBAVI Postsinodalna apostolska pobudnica o ljubavi u obitelji BIBLIOTEKA: FORMAT: CIJENA:
Dokumenti; 11,5 x 16,5 cm; meki uvez; 261 str;
50,00 KN
Postsinodalna apostolska pobudnica upućena biskupima, prezbiterima i đakonima, kršćanskim supruzima i svim vjernicima laicima o ljubavi u obitelji nastala je nakon čak dvije, opće izvanredne i opće redovite, biskupske sinode posvećene suvremenoj obiteljskoj problematici. Spomenute sinode, čak i prije no što su održane, pokrenule su velike nade, ali i još veće prijepore u samoj Crkvi, posebice o pitanju pripuštanja sakramentima rastavljenih i ponovno civilno vjenčanih vjernika. Skupivši u ovaj dokument sve najvažnije zaključke sinodskih zasjedanja i davši svoj osobni prinos spomenutoj obiteljskoj problematici, papa Franjo napominje kako ova pobudnica u njegovim mislima »poprima posebno značenje« baš u kontekstu Jubilejske godine milosrđa.
POSTANI ČLANOM
KATOLIČKI KALENDAR 2017. Jednolisni katolički kalendar u prodaji je od početka listopada. Na kalendaru su jasno bojama i tekstualnim naznakama označene svetkovine, blagdani, spomendani hrvatskih blaženika i svetaca, obični dani i dan posebnih nakana ili slavlja kao i državni praznici. Koristeći ovaj kalendar katolici će se vrlo lako moći snalaziti u šarolikome značenju dana crkvene ili liturgijske godine. U središnjem dijelu kalendara donesen je lik bl. Alojzija Stepinca. POJEDINAČNA CIJENA: 2,00 KN
PRIRUČNI LITURGIJSKI KALENDAR
Knjižare Kršćanske sadašnjosti: ZAGREB – Kaptol 1, Kaptol 29 RIJEKA – Fiorello La Guardia 10c SPLIT – Kralja Zvonimira 16 OSIJEK – Trg slobode bb KARLOVAC – Radićeva 4
0 1 0 1 6
9
770353 282002
ISSN 0353–2828
MARIJA BISTRICA – Trg Ivana Pavla II. 32
Od kraja listopada 2016. godine u prodaji će biti naš »Priručni liturgijski kalendar« koji obuhvaća liturgijsku godinu »A« te počinje s 1. nedjeljom došašća ove godine, a završava s 31. prosinca 2017. godine. Kalendar je džepnog formata (10,5 x 18,5 cm) i sadrži sve važne podatke za hod kroz liturgijsku godinu: za svaki dan donosi naznaku liturgijskih čitanja, ističe otpjev psalma kao meditativnu srž biblijske poruke dana, zatim obrasce pojedinog dana u liturgijskoj godini što uključuje svetkovine, blagdane, spomendane ili obične dane, odnosno koji se promjenjivi dijelovi mise trebaju uzeti, a u zaglavlju su donesene i naznake tjedana za molitvu liturgije časova. K tome uz pojedine svece i blaženike u liturgijskoj godini donesena je i godina njihove smrti, a premda ovaj Priručni liturgijski kalendar ne može zamijeniti direktorij, svećenici će u njega moći upisivati i misne nakane. Nakon dvije godine otkako se priređuje i njegove sve bolje prihvaćenosti, ovaj kalendar postaje neizostavni vademecum svih koji život svoje vjere žive u ritmu liturgijske godine. CIJENA POJEDINOM PRIMJERKU JE: 20,00 KN