Kana, prosinac 2016.

Page 1


Iz izloga »Kršćanske sadašnjosti«



JULIEN RIES

U POTRAZI ZA BOGOM Put religijske antropologije BIBLIOTEKA: FORMAT: CIJENA:

Priručnici /AMATECA/ sv 1. 17 x 24 cm; meki uvez; 343 str.

170,00 KN

IVAN MAJNARIĆ, MARIO KEVO I TOMISLAV ANIĆ ur.

NADBISKUP STEPINAC I SRBI U HRVATSKOJ u kontekstu Drugoga svjetskog rata BIBLIOTEKA: FORMAT: CIJENA:

Izvan nizova 20 x 26 cm; tvrdi uvez; 488 str.

280,00 KN

ROSINO GIBELLINI

KRATKA POVIJEST TEOLOGIJE XX. STOLJEĆA BIBLIOTEKA: FORMAT: CIJENA:

Priručnici 17 x 24 cm; meki uvez; 176 str.

170,00 KN

STJEPAN LICE

ŽELIM TI SVA BLAGA BOŽJA BIBLIOTEKA: FORMAT: CIJENA:

Izvan nizova 13,5 x 21 cm; meki uvez; 168 str.

80,00 KN

MARIJAN MANDAC

KRST I EUHARISTIJA U NOVOZAVJETNOJ I OTAČKOJ PREDAJI BIBLIOTEKA: FORMAT: CIJENA:

Teološki radovi 17 x 24 cm; meki uvez; 208 str.

100,00 KN

 Riječ jee o prvoj knjizi kn nizaa AMATEC A AM TECA, zb zbirirci teeološkiih priruučnnika, objavljenih na desset jezika ka pod međ među đunarod rodnom kooordinaacijom iizdava vačča Jaca Book, nadahnutih djelom om i teolog ogijo ijom He Henriija de Lu Lubbaca i Hansa U Ursaa voon Balthasara. B Više je nego zna nakovito da da cijela c ela zbi birkka, sa seddam odsjeka i 222 knjige (na ( hrvatskom jeziku do sada je objav avljeno 12 svezzakka), započinje knnjigom najvećega n suvremenogg povjesn esn sničara ra religijaa Julienaa Rieesa, koji je stopam ma Mirceee Eliadea dao presudaan dop op os definirannju novoogaa disciplinskog poddručja, uutemeljeoprinos noga na osjeećaj ćaju aju svet etoga u čovjjeku. Ovaa knjiga, naime, predsstavlja ččovjeka u potrazi za Bogom ogo u sklopu i u svjjetlu religgijsske antropologije – disci d iplinne koja se razlikuje od rreeligijsjske etnologije, same pov ovijes esti religija i religijske ssoc ocioologije. Ona proučava čoovjek eka kao tvorca i korisnika svveg ega onoga simboličnnooga u svetome te kao nos ositeelja elj religijskih vjeroovanja, prrema kojima se upravljaaj aju njeggov život i ponašaanje. e. Riječ je o čovjeku promatra ranoomu u svojem jedinsstvu i totalitetu: to čovjeku ku tije ijela i duše, srca i savjjesti, mislli i volje. Ta se antropoloogija temelji t na životuu i pponašanju homo religio iosusa u od odnnosu na iskustvo svettoga. Julien Ries (1920 20.– –20133.) bio je svećenik, predavač na Katoličkom sveučilišštu u LLouvian-la Neuuveeu, osnnivač Centra za povvijest religgijaa, preds d tojnik Orirjeent ntalnooogg instituta, člaan TTajništva za nekršćane, pisaac četrdesetak knj njig iga iz poddru ručj čjaa povvijijesti religija.  Zbornik radova sa znansttvenoga skuupa Nadb dbisisku kupp St Stepinnacc i Srbi S u Hrvatskoj ko u kontekkstu Drugoga svjetsk skog rata i poraaća koj o i je odr d žann 23. i 24. studenog 20 u središte znanstvenog pristupa uzim 2015. ima po povije j sni izvoor i nj nje jegovu kritiku, š se nastojji analizirati i interpr što pret e irati sukladno duhu dobaa u kkojem o je nastao, mimo političkih, socijalnih i innih dnevnopolitičkih ussm mjer ereeenja današnjice. Osobit prinoos Zbornika čine dvvije cjeline historiografsk skog og dijijaloga hrvatskih i srbijanskih povjesničara o odnosuu kardinala Stepincaa prem ma vvlastima Nezavisne Države Hrvaatske te kardinalovu odnosu prem ma Sr S pskkojj ppravoslavnoj Crkvi. Struktura Zbbornika slijedi utvrđenni re redd zbivanja ja za odvijijanj nja znanstvenog skupa i podijeljenaa je u dvije osnovne cjeliline ne – uvo vodnu i znan znanstvenu. Cjelokupni je tekst objavljen i na engleskom jeziku.  Nakon opsežne i temeljite knjige »Teologijija dvadesetog d stoljeća« (KS, 1999.) istogaa autora, talijansko izdanje iz 2007. godine od aktualizirano je dodatkom koji je predstavio globalnu rekonstrukc kciju iju kršćanske misli XX. stoljeća u njezinim nnajvažnijim momentima, u njez ezzzinim in najzauzetijim tematikama, u bitnim tekkstovima koji obilježavaju njez ezin ezi i tijek. Ova pak »Kratka povijest teologije XX X. stoljeća« pruža široj publici cii glavne g crte prethodne veće knjige. To z znači da će čitatelj č u ovoj knjizi naći naj ajkraće o teologijama XX. stoljeća, koje se ajk k kreću od libeeralne teologije do prekid kida koji predstavlja dijalektička teologija; odd kid deemitologizzacije do teologije pov ovijesti, ov v pa sve do teologija koje su poniknulee izvvan europsskog tla (latinskoam oam američka, afrička, azijska) i novih vrsta teologijaa (fem minističkaa i ekološka).  Nova kknjiga uspje pješ ešnog pisca i pjesnika Stjepana Licea potvrdit će sve ono štoo odd njega već i oč oček čekujemo, ali će donijeti i posve nove vidike, naglaske, uviđaj aje i pooticaj aje. Riječ eč je o knjizi pjesama u prozi koje slijede duhovna, humanističkka i opććeljud udska nnadahnuća, pri čemu je sasvim osebujan autorov stil uvijekk sve sv s povjer erljivijiji, m mekši i prihvatljiviji. Lice propituje sebe i nas, ispituje nam sa savjeest, vjeru i ččovjeeečnost, smješta je u vidokrug svetog i nebeskog – evanđ nđeoskkogg obzora. Njeg N gov ova trajna i nepresušna inspiracija zapravo je evanđelje. e. Ova knjjiga iga posve skromno, rom o, ali s dubokim povjerenjem, govori kako je smis misao čovjeko kova ko života da see priddoda d bezmjernoj Božjoj dobroti. Govori o tome katk tkaddaa s ganućem, kaaattkadda sa s zanosom, katkada sa zebnjom, ali uvij vijek sa zahva valnoooš ošću.  Dva tem meljn ljnna kršća ćanska sakramenta autor proučava ava u dva najva važnnijija izv zvora: u Novome zzavjetu etu i u raz azdoblju rane Crkve u kojem jem su djelova valii crkvenni oci. Knjiga je poddijeljena na na tri ppoglavlja. U prvome poglavlju po razja jaašn šnjjena su nnovozavjetna mjeesta gdje je riječ o sakramentu sa kršte tenja. U drugoome m poglavlju autor se posvećujee euharistiji u Novome me zavjetu i ttumači mjestta gd gdje je govor o tome sakramentu.. Posebnu je poz pozornostt posve p vetio ustanovii euharistije kod sinooptikaa. U trećem pooglavlju autor je,, kkako sam m navodi, n tražio tražžioo »makar »makar poneki uloomak o krštenju i euuharistiji« idući od teologa te do teologaa ddugoga otačkog razddoblja.


KRŠĆANSKA OBITELJSKA REVIJA

Godina Broj Prosinac Cijena

XLVII 12/515 2016. 13 kn

Sretan Božić!

Osnivač: Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju  i informacije »Kršćanska sadašnjost« Izdavač: Kršćanska sadašnjost d.o.o. 10 001 Zagreb,   pp 434, Marulićev trg 14; Tel: 63 49 060; Fax: 48 28 227 Internet-stranica KS:  http://www.ks.hr

4 Ruski rulet sa zdravljem i životom

E-mail KS:  ks@zg.t-com.hr E-mail Kana: kana@zg.t-com.hr  ks.kana@gmail.com

7 Sinoda Zagrebačke nadbiskupije: prigoda ili rutina

Uređuje: Uredničko vijeće. Glavni i odgovorni urednik: Albert Turčinović. Za izdavača: Stjepan Brebrić

Stjepan Baloban

10 Preobrazba kulture snagom božanskoga milosrđa Teološko razmišljanje: Tonči Matulić

Izlazi 15. u mjesecu, srpanj-kolovoz dvobroj. Adresa uredništva: KANA, »Kršćanska sadašnjost« d.o.o.,  10 001 Zagreb, pp 434,  Marulićev trg 14.

Pitanje sadašnjeg trenutka: Josip Grbac

12 Milosrđe – građanska i politička

21 Pred Tvojim jaslicama

ljubav

Tomislav Salopek

Bono Zvonimir Šagi

Rukopise i slike ne vraćamo.

40 Srce djetinje

Tisak:  Denona d.o.o. Naziv računa: KRŠĆANSKA SADAŠNJOST d.o.o.

Putopis

Stjepan Lice

Broj računa: 2340009-1100047241

30 Misericordia et misera

Devizni račun: Privredna banka Zagreb  070000-70010-284337

34 Teta Boža

Vrijeme i riječ: Darko Tepert Meditacije: Josip Sanko Rabar

IBAN: HR 17 2340 0091 1000 4724 1 SWIFT PBZ GHR 2X

36 Od treće do šesnaeste

U korist vlastite štete: Stanko Uršić

Godišnja pretplata: 143 kn Inozemstvo: Članice EMU: 44 €; Australija 55 AUD; Kanada 55 CAD; Švicarska 55 CHF; SAD 55 USD; Velika Britanija 33 GBP; Švedska 330 SEK. pretplata@ks.hr ijena za zemlje koje nisu navedene u ovom C popisu obra­čunava se prema USD. Avionsku poštarinu za prekomorske zemlje   obračunavamo posebno.

Stare novine – novi papir Odvojenim prikupljanjem smanjujemo količinu otpada na odlagalištima, čuvamo šume, štedimo vodu i energiju. Prosinac  2016.

14

Put svetog Jakova Ivana Ćepulić

18 Trumpova Amerika

Političke teme: Tonči Tadić

22 »Ljubav Božja prevelika« – temelj i snaga kršćanskoga braka Milan Šimunović

38 Sakrament ženidbe Sakramenti

42 Marija Barbarić-Fanuko s »Kanom« od samog početka

44 Hrana je osnovno ljudsko pravo Razgovor

48 Ulazak u radost Božića Darko Gašparović

24 Život se vraća kući

50 O raku i leptiru

26 Pitanje potpune radosti

52 Nebeske Ribe i Jaslice

27 25 godina katoličkog vjeronauka u

56 Ivo Dulčić (1916.–1975.)

Brojni, ali svi naši

Vrijeme i svijest: Vedran Martinac

školi

Veronika Popić

Nebo nad nama: Tatjana Kren Portret umjetnika

3


Put svetog Jakova

3

Piše:  Ivana Ćepulić

O

d Ollivije sam se oprostila u Hornillosu del Camino, mjestu u kojem živi tek pedesetak stanovnika. Čvrsto smo se zagrlile, poželjele si sreću na putu te smo još jedanput ponovile obećanja o budućim posjetima u Lyonu i Zagrebu. Bacivši zadnji pogled prema dragoj suhodačici, ubrzanim sam se korakom udaljila od tog malog, intimnog trga ispred crkve svetog Romána. Toga je dana sunce nemilosrdno peklo – toliko da sam se u gradiću Hontanasu morala zaustaviti i u sjeni crkvenog tornja pričekati da prođe podnevna žega prije nego što sam nastavila prema svojem sljedećem cilju, Castrojerizu. 14

Prekrasna romanička crkva sv. Martina u Fromisti

Temeljita provjera Idućeg sam jutra prenoćište u Castrojerizu napustila prije zore kako bih izbjegla velike vrućine. Nakratko sam se zaustavila u Frómisti da bacim pogled u krasnu romaničku crkvu sv. Martina iz 11. stoljeća. Neko vrijeme društvo mi je u hodu pravio Katalonac Jordi, no samo do mjesta mojeg sljedećeg noćenja – Poblacion de Campos. Nakon uobičajenih radnji na mjestu počinka – pranja rublja, tuširanja i večere, odmah sam se uputila na spavanje iako je još bio dan. Naime, sljedećeg jutra kanila sam krenuti već oko 4 sata. Međutim, kad sam se probudila i tiho se spustila s gornjeg kata kreveta, primijetila sam da nema moje naprtnjače. Vidjela sam da su vanjska vrata širom otvorena pa me uhvatila panika, ali

sam ubrzo svoj ruksak uočila na trosjedu u predsoblju. Otvorila sam ga i shvatila da ga je tijekom noći netko temeljito pretražio. Nedostajale su neke sitnice, ali, nasreću, sve vrijedne stvari poput fotoaparata, novca i dokumenata uvijek sam držala uza sebe, pa tako i noću u krevetu. Probudila sam nekoliko osoba i upitala ih jesu li što čuli ili vidjeli, a onda je uslijedio još veći šok. Ubrzo su svi bili budni i pregledavali svoje torbe – nekima je nestao novac, nekima kreditne kartice, a nekima elektroničke naprave. Za razliku od njih, ja nisam bila na osjetnom gubitku, no toga me jutra na putu pratio neki osjećaj nelagode zbog same činjenice da mi je netko »prekopao« cijelu torbu. Bila sam ljutita pa sam hodala priličGodina  XLVII  br. 12/515


Hontanas je kao stvoren za mali odmor

Prenoćište je bilo veliko i novo. Tuševi, kreveti – sve je bilo čisto i udobno. Bacivši pogled u jednu od dviju velikih spavaonica na mojem katu, ugledala sam jedno poznato lice, što me jako razveselilo. Bio je to Talijan Michele, kojega sam upoznala već drugog dana hoda, a često sam ga susretala putem. Čini se da smo imali otprilike jednak tempo – pokatkad bih ga susrela tijekom dana, u hodu, a kadšto navečer u nekom od prenoćišta. Sljedećeg dana, Michele i ja nastavili smo zajedno. Krenuli smo rano ujutro, a oko podneva smo stigli u Sahagún, koji je otprilike na polovici puta od St. Jeana no brzo, iako me pomalo plašio lavež pasa koji je do mene dopirao kroz mrak. U ruci sam za svaki slučaj stiskala svoj vjerni nož Opinel, ali, čim se razdanilo, vratila sam ga u džep, gdje mu je i bilo mjesto. Dvjesto kilometara Mesete Predahnula sam u gradu Carrión de los Condes. Prošetala sam njegovim ulicama, razgledala prekrasne crkve sv. Jakova i sv. Marije, a na izlazu iz grada i samostan sv. Zoila. Ovaj dojmljiv odmor itekako mi je bio potreban jer me čekala jedna od najnapornijih etapa puta. Naime, bio mi je to već drugi dan hoda po središnjoj španjolskoj visoravni Meseti. Iako uopće nije lako prehodati planinske etape, mnogi se hodočasnici slažu da je upravo Meseta najteži dio puta. Valja prijeći više od 200 km po ravnom terenu na nadmorskoj visini izme-

dijela proizlazi iz činjenice da do dotičnog sela, osim toga što nema hlada, nema ni trgovine, pa čak ni vode za piće, koje inače usput ima dovoljno često da se hodočasnici uvijek mogu osvježiti i napuniti svoje boce. Prelazila sam tako sama tih zloglasnih 17 km, koji su se zaista činili beskonačnima! Za razliku od inače, nisam na tom dijelu gotovo nikoga ni susrela. Tako sam imala sasvim dovoljno vremena da se pomolim za sve svoje bližnje poimence, pa čak i za one koje sam upoznala tek prethodnoga dana! Do Calzadille de la Cueza stiže se nakon jedne blage nizbrdice pa se selo do posljednjega trenutka ne vidi. Stoga mi je pogled na njega došao kao neizrecivo ugodno iznenađenje, to više što je prenoćište praktički prva kuća na vidiku. Na recepciji je radio neki simpatični mladić. Dok je upisivao moje podatke i udarao žig u moju hodoča  Na ulazu u gradić Castrojeriz

đu 600 i 900 m, što je često monotono i bez imalo hlada. No, jedan dio Mesete svima ostaje u posebnom sjećanju po svojoj težini. Riječ je o 17 km od Carrióna do sela po imenu Calzadilla de la Cueza. Težina tog Prosinac  2016.

sničku putovnicu, primijetio je s kakvom čežnjom gledam bocu vode na njegovu stolu. »Hoćeš li vode?«, upitao me. Nije me trebalo nagovarati! Obična voda godila mi je kao nikad dotad!

U hodu se naiđe na puno zanimljivih detalja

do Santiaga. Grad nije prevelik pa mi je za njegovo razgledanje trebalo manje od sat vremena. Najviše me se dojmila crkva svetog Tirsa iz 12. stoljeća, osebujan primjer mudeharskog stila, u kojem se spajaju maurski elementi i romanika. Na glavnom trgu i okolnim ulicama bilo je vrlo živo jer je upravo bio u tijeku srednjovjekovni sajam. Iako se nisam dugo zadržala, prije nego što sam krenula dalje, vrijeme se drastično promijenilo. Žurnim sam korakom nastavila putovanje u nadi da ću izbjeći kišu. Michele nije bio sa mnom jer je odlučio preskočiti razgled grada, ali imali smo dogovor da ćemo se naći u prenoćištu u selu Bercianos del Real Camino. Međutim, ipak me uhvatila kiša praćena jakim vjetrom, što baš i nije ugodna kom15


Nasmiješeni suncokret pokraj puta – ova vesela bića često su jedino društvo na samotnom dijelu Camina

binacija. Kabanica se vijorila na sve strane umjesto da me štiti od kiše. Bila sam presretna kad sam se napokon našla na suhom u župnom prenoćištu u Bercianosu. Odjeća i obuća još mi se nisu niti osušile, a već sam se sprijateljila s tamošnjim volonterima i pomagala im u komunikaciji s hodočasnicima. Prije zajedničke večere u velikoj blagovaonici voditelj prenoćišta zamolio me da sa španjolskog na engleski preve-

Sahagun – nekadašnja vrata samostana sv. Benedikta

dem molitvu, a svi smo zajedno otpjevali i jednu šaljivu pjesmu o hodočašću u Santiago. Tko god je htio, nakon večere se mogao pridružiti molitvenom druženju u za to predviđenoj sobici, gdje sam opet služila kao prevoditeljica. Ujutro smo, kao i obično, krenuli rano. Naš hospitalero, to jest voditelj prenoćišta, trčao je za nama kako bi nas izgrlio 16

Crkva sv. Tirsa u Sahagunu

jer se prije odlaska nismo uspjeli oprostiti od njega. Dan je prošao relativno brzo u hodu, razgovoru i povremenim odmorima te smo popodne stigli na naše sljedeće odredište, gradić Villarente. Tu smo se smjestili u jedinome prenoćištu u tom gradu, koje, iako privatno, nije bilo preskupo. U ponudi je bila i večera za hodočasnike pa se tako navečer za jednim većim stolom okupilo nas nekoliko putnika. Bio je tu vre-

Hod smo započinjali prije zore

mešni Talijan Gastone, s kojim smo Michele i ja imali prilike razgovarati nekoliko dana prije, jedna mlada Njemica, Giacomo iz Barija, koji je imao samo 19 godina i jedan stariji Španjolac, koji je putovao u suprotnome smjeru od svih nas. Baš poput srednjovjekovnih hodočasnika, on se s hodočašća vraćao pješice, i to u pratnji jednog bijelog magarca i maloga žutog psa.

Kuća svjetla Isto to društvo (osim čovjeka s magarcem) našli smo sljedećeg jutra u središtu Leóna. Upravo smo se približavali njegovoj impresivnoj gotičkoj katedrali kad smo opazili naše znance kako sjede i piju kavu. Svi smo se zajedno uputili prema toj veličanstvenoj građevini, koja nas je privlačila poput magneta. Katedrala sv. Marije, poznata i pod nazivima Kuća svjetlosti

Strpljivi magarac i pas pred prenoćištem   Među ruševinama samostana sv. Antuna iz 14. stoljeća danas se nalazi prenoćište

Godina  XLVII  br. 12/515


Piše:

s. Veronika Mila Popić

J

edan od najvećih rimskih careva, Gaj Julije Cezar Oktavijan – s titulom August – osim toga što je bio prvi rimski car, važan je po dokončanju stogodišnjeg razdoblja građanskih ratova Pax Romanom, ali i po osnivanju prvoga mirovinskog fonda u povijesti, znamenit je i po popularizaciji latinske poslovice Festina lente ili »Žuri polako«. On ju je, a bijaše beskompromisan, umješan, ali i strpljiv vladar, upotrebljavao u kontekstu vladanja, vojske i ratovanja. August je, naime, brzopletost smatrao jednom od najnepovoljnijih osobina vojnog zapovjednika ili vladara. Bila je ta poslovica jedna od njegovih omiljenih, uz ovu: »Ono što je bilo dobro učinjeno, bilo je učinjeno dovoljno brzo.« Toliko je Festina lente bila prisutna u javnom carevu iskazu da je jedan od zlatnika iskovanih tijekom njegova vremena imao na naličju baš njezin simbolični prikaz: rak među čijim se kliještima nalazi leptir raširenih krila kojeg rak ne ozljeđuje, nego samo obuhvaća i dodiruje. Čvrstoća i stabilnost – sporost jednog raka, ukrotila je ili oblikovala, ali ne i uništila, naglost i neuhvatljivost leptira. Pratimo li Isusa u ključnim trenutcima njegova javnog djelovanja, zamjećujemo i činjenicu žurnosti iskoraka, ali i sazrijevanja odluka. U jednome trenutku on je »sa svom odlučnošću krenuo prema Jeruzalemu« (Lk 11, 51), dakle prema ostvarenju svoga poslanja. Međutim, evanđelja opisuju i situacije kada to nije bilo tako. Evanđelist Ivan svjedoči da je Isus, pred židovski hodočasnički Blagdan sjenica, koji je nužno uključivao odlazak u jeruzalemski Hram, obilazio Galilejom ne htijući ići u Judeju jer su ga Židovi htjeli ubiti. Isusovi su ga rođaci nagovarali na odlazak, na razotkrivanje djelima, što bi učinilo da Isus postane javno poznat. No, na ovakve poticaje Isus je odgovorio: »Za mene još nije došao pravi trenutak, a za vas svaki je trenutak pravi« (Iv 7, 6). To im je ponovio i još jednom rekavši: »Moje se vrijeme još nije ispunilo« (Iv 7, 8). Vrijeme se ipak ubrzo ispunilo, a također su se i izvanjske okolnosti posložile, i Isus je požurio u Jeruzalem, i to sam, »ne javno, nego potajno«. U Hramu, na sam blagdan, proglasio je svoje božansko poslanje, očitovao se i time odlučno krenuo prema Kalvariji. 50

Ilustracija: Venita Oberholster

O raku i leptiru Mudra suzdržanost i bezglava naglost! Mudrost vlastita promišljanja i bezglavost nekritičnog prihvaćanja poticaja drugih! Na kraju, mudrost zrelosti odluke i bezglavost prisile! Iskustvo nam, vjerujem, kazuje da prisila bilo kakve vrste, kao što je i prisilno činjenje objektivno dobrih djela – ali u krivi trenutak, kad okolnosti ili osobe nisu sazrele – ne donosi plod. Pravodobnost važnih iskoraka zahtijeva mudre upravitelje ili zapovjednike. Mudre na jednoj ljudskoj, vizionarskoj razini, ali i na razini vizije – vizionarstva Boga i Božjega. Umijeću zapovijedanja, ponajprije nad samima sobom, mi se jednostavno moramo učiti, svjesni da se uz prepoznavanje pravoga trenutka nužno vezuje i čekanje. Ova glagolska imenica, iako sugerira neku pasivnost, značenjski je zapravo dinamična. Čekanje je zapravo rad, poput onoga koji je Nicolas Boileau-Despréaux opisao u svom Pjesničkom umijeću te oblikovao u savjet piscu koji stvara svoja djela: »Žurite polako i, istrajav smjelo/ po dvadeset puta prepravljajte djelo:/ brusi- te ga, snova bruseć svako mjesto;/ dodajte kadšto, a brišite često.« Velika djela dakle, na kojoj se god razini ona događala, trebaju i vrijeme i žurnost. Vrijeme uključuje naš rad, prepravljanje ili brušenje, a to znači oduzimanje suvišnog, površnog, neskladnog i nedobrog. A žuran, pravodoban iskorak očituje zrelost i ozbiljnost čina života življena u odgovornosti. Ne budi dakle u svojim činima nagao i nepostojan kao leptir, već mudro umjeren i promišljen – kao rak!

Godina  XLVII  br. 12/515


JORGE MARIO BERGOGLIO

PAPA FRANJO ODGOVARA Intervjui i tiskovne konferencije BIBLIOTEKA: FORMAT: CIJENA:

Polazišta 14,7 x 21,7 cm; tvrdi uvez; 425 str.

190,00 KN

 Ova knjiga na jedinstven način potvrđuje zašto je papa Franjo tako omiljen u svijetu, posebice među medijskim djelatnicima, a isto tako, zašto ga katolički tradicionalisti i integralisti ne vole. U ovim razgovorima, koji na jednome mjestu okupljaju ono najvažnije što je Papa u svojoj gotovo četverogodišnjoj službi izjavio svijetu medija u dogovorenim intervjuima, najčešće u zrakoplovu nakon apostolskih putovanja ili u susretima s nekim skupinama (poput skupine mladih iz Belgije), na vidjelo dolaze njegova spontanost, otvorenost, iskrenost, ljudska blizina, osjećajnost i suosjećanje, izvrsna naobrazba, lakoća komuniciranja i nadasve teološka sloboda i širina kojom je sposoban govoriti i o najtežim i najprjepornijim temama. Ova knjiga umnogome će pomoći svima koji su se o Papi informirali u senzacionalističkim medijima, koji su ili djelomice ili iskrivljeno, ili u posve drugom kontekstu i s drugim namjerama prenosili njegove izjave – da promijene mišljenje. Čitatelja će zadiviti brojne slike, podaci, jednostavne refleksije, a teologe svakako nov način govora o važnim teološkim temama i pitanjima. Papine riječi, slike, neologizmi i refleksije ostavljaju nas bez daha, katkada i silno ganute, jer papa Franjo govori umom i srcem.

ENZO BIANCHI

KRŠĆANI U DRUŠTVU BIBLIOTEKA: FORMAT: CIJENA:

Znakovi i gibanja 11 x 18 cm; meki uvez; 299 str.

110,00 KN

 Bježe li kontemplativci iz stvarnog života ili su, na svoj način, zauzeti za čovjeka i društvo? Ako ne bježe iz svijeta, nego ga sagledavaju na drugi način, koji je i kakav je to postupak? Kako, dakle, suvremeni svijet i društvo žive u iskustvu kontemplativnog redovnika? Na ta i slična pitanja odgovorit će nam ova knjiga koja će, među ostalim, postaviti i neka druga važna pitanja, poput: Tko je kršćanin? Na koji način u današnjem svijetu dolazi do otpada od vjere ili, još općenitije, od duhovnoga života? Ako je trajna zadaća Crkve da bude vjeran odjek Božje riječi u povijesti, za Enza Bianchija »kršćani su, kao i svi ljudi, pozvani da prihvate različitost drugih, da ne otklanjaju od sebe kompleksnost svijeta. Drugi ljudi nisu pakao, nego upravo spasenje koje nam se nudi i utoliko jedina prilika koju imamo da ostvarimo zajedništvo«. Upravo u zajedništvu s drugim ljudima kršćanin živi rizik odabira kao slobodni čin, smisleni put, neprestano traganje, koje se obnavlja iz dana u dan pojedinačnim činima odgovornosti. To je radosna vijest, jedini odgovor – trajno popraćen sumnjom – koji nudi usmjerenje, svrhu i značenje ljudskom življenju. Autor je utemeljitelj i prior Monaške zajednice iz Bose, suradnik je dnevnih novina La Stampa i Avvenire, i pisac brojnih knjiga, prevedenih na mnoge jezike.

Knjižare Kršćanske sadašnjosti: ZAGREB – Kaptol 1, Kaptol 29 0 1 2 1 6

SPLIT – Kralja Zvonimira 16 OSIJEK – Trg slobode bb KARLOVAC – Radićeva 4 MARIJA BISTRICA – Trg Ivana Pavla II. 32

9

770353 282002

ISSN 0353–2828

ISBN 9770353282002

RIJEKA – Fiorello La Guardia 10c


Turn static files into dynamic content formats.

Create a flipbook
Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.