Iz izloga »Kršćanske sadašnjosti« BIBLIOTEKA:
MARTINA S. ANA BEGIĆ
FORMAT:
DR. ANDRIJA ŽIVKOVIĆ Moralni teolog u kontekstu svoga vremena
CIJENA:
Izvan nizova; 17 x 24 cm; meki uvez; 439 str.;
190,00 kn
Ove godine navršilo se 60 godina od smrti dr. Andrije Živkovića, đakovačkog svećenika, koji je nakon svećeničkog ređenja u svojoj biskupiji obnašao više službi, a potom postao redoviti profesor moralnoga bogoslovlja na Bogoslovnome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Knjiga nam otkriva dr. Andriju Živkovića kao čovjeka koji se zanimao za mnogo područja: od moralne teologije, filozofije i književnosti do dogmatske teologije, psihologije i srodnih znanosti. Ona također pokazuje Živkovićev odmak od noldinovskog koncepta morala dužnosti utemeljenog na autoritetu i približavanje moralu kreposti, osobito u svjetlu teološke misli sv. Tome Akvinskog i poimanja savjesti kao kreposti razboritosti. Zahvaljujući pronalasku Živkovićeva osobnog Dnevnika, u knjizi se donosi ispravak više netočnih podataka o njegovu životu i radu, ali i omogućava bolje razumijevanje vremena u kojem je živio te daje uvid u njegova osobna promišljanja i filozofsko-teološku misao. Razumljiviji nam je i veliki zaokret koji je učinio kad je, umjesto uobičajenih latinskih priručnika moralnog bogoslovlja, za svoje studente na Fakultetu u Zagrebu te za svećenike u pastoralu prvi sastavio i objavio Katoličko moralno bogoslovlje, priručnik moralne teologije na hrvatskome jeziku u tri sveska. LUSH GJEGJI
MAJKA LJUBAVI Kanonizacija BIBLIOTEKA: FORMAT: CIJENA:
Izvan nizova; 20x29 cm; meki uvez, 32 str.;
80,00 kn
U prigodi prve obljetnice kanonizacije Majke Terezije (4. rujna 2016.), don Lush Gjergji, svetičin sunarodnjak i njezin najbolji životopisac objavio je na talijanskome i na hrvatskom jeziku prikaz, značenje kao i teološku i pastoralnu poruku toga veleslavlja. U prigodnoj publikaciji većeg formata, kakva je i njegova monografija istoimenog naslova, autor donosi pregršt svetičinih misli, zatim izjava raznih crkvenih i drugih autoriteta o Majci Tereziji, navodi svetičinu ostavštinu i donosi obilje fotomaterijala. Prikazana su i mjesta spomenutih slavlja s posebnim naglaskom na katedralu – svetište svete Majke Terezije u Prištini koje je projektirao Livio Sterlicchio, a čija će posveta biti upravo o prvoj obljetnici kanonizacije Majke Terezije, 5. rujna 2017. MILAN ŠIMUNOVIĆ i IVICA PAŽIN
PROMJENE U KATEHETSKOM PASTORALU ŽUPNE ZAJEDNICE
ELRED RIVALENSKI
O PRIJATELJSTVU BIBLIOTEKA: FORMAT: CIJENA:
Eseji; 13 x 20 cm; meki uvez; 109 str.;
55,00 kn
Poznati engleski srednjovjekovni svetac Elred Rivalenski, čija su djela prevedena na brojne svjetske jezike, pred sam kraj svojega života napisao je spis »O prijateljstvu«, u kojemu dolazi do izražaja dubina misli i promišljanja srednjovjekovnog monaha. Svrha djela je podučiti mlađu subraću iz samostana o prijateljstvu. Oslanjajući se na Ciceronov tekst o prijateljstvu, na Jeronimove, Augustinove te biblijske tekstove, Elred psihološki vrlo promišljeno piše o prijateljstvu u svim njegovim dimenzijama, te posebno inzistira na ravnoteži između razumske i emotivne dimenzije. Prijateljstvo opisuje kao cjeloživotni proces rasta i sazrijevanja čovjeka na području njegovih međuljudskih odnosa. Iako smješteni u srednjovjekovni monaški kontekst, sva zapažanja, savjeti i upozorenja mogu se vrlo lako primijeniti u životu svakog pojedinca i pokazati mu put izgradnje na tom važnom području ljudskog života.
Utopija ili stvarnost
U povodu 50. obljetnice Drugoga vatikanskog koncila i 25. obljetnice katoličkoga vjeronauka u školi te, kako navode, »zauzetijega promišljanja o novom shvaćanju župne kateheze«, dvojica vodećih hrvatskih katehetičara, obojica predstojnici Nacionalnoga katehetskog ureda HBK, objavila su ovaj inovativni priručnik pastoralno-katehetskog usmjerenja i kao građu za temeljitiju obnovu ’projekta odgoja u vjeri’ u župnoj zajednici. BIBLIOTEKA: Teološki radovi; Svojom osnovnom tezom da je kateheza najuzvišeniji čin kršćanske ljubavi i da je njezin cilj FORMAT: 17 x 24 cm; meki uvez; 462 str.; zrelost vjere, autorski dvojac aktualnu krizu kateheze predstavlja kao providnosnu priliku CIJENA: 160,00 kn za vraćanje izvornim načelima katehetskog djela Crkve iz kojih je moguće ostvariti nove i plodne pastoralno-katehetske korake. Temeljno usmjerenje autora je da Crkvu treba živjeti kao zajedništvo skromnosti, malenosti, manjine, a katehezu ostvarivati prije svega kao strpljivo djelovanje prema odraslima kojima treba pomoći da (p)ostanu kršćani, te kao djelovanje u župnim vjerničkim krugovima u kojima se sigurno raste u ljubavi, spoznaji, slavlju i zajedništvu. Ova je studija nastala kao prinos novoj evangelizaciji koju promiču posljednje pape, a zaključujući je autori se i sami pitaju je li moguće premisliti i obnoviti župnu katehezu na drukčijim osnovama, a time i stimulirati ’novo lice’ župne zajednice, potvrđujući to riječima pape Franje: »Svaki put kada se trudimo vratiti izvoru i ponovno otkriti izvornu svježinu evanđelja, javljaju se novi putovi, kreativne metode s različitim oblicima izraza, rječitiji znakovi, riječi bremenite novim značenjem za današnji svijet. Zapravo svako evangelizacijsko djelo uvijek je novo«.
KRŠĆANSKA OBITELJSKA REVIJA
Godina XLVIII Broj 10/524 listopad 2017. Cijena 13 kn
Osnivač: Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije »Kršćanska sadašnjost« Izdavač: Kršćanska sadašnjost d.o.o. 10 001 Zagreb, pp 434, Marulićev trg 14; Tel: 63 49 060; Fax: 48 28 227
4 Kratkovidnost vjeverica
Pitanje sadašnjeg trenutka: Josip Grbac
Internet-stranica KS: http://www.ks.hr E-mail KS: ks@zg.t-com.hr E-mail Kana: kana@zg.t-com.hr ks.kana@gmail.com
7 Brak i obitelj u stvarnosti života
Uređuje: Uredničko vijeće.
8 Istanbulska konvencija o nasilju
Glavni i odgovorni urednik: Albert Turčinović.
Stjepan Baloban
nad ženama i u obitelji Teološko razmišljanje: Tonči Matulić
Za izdavača: Stjepan Brebrić Izlazi 15. u mjesecu, srpanj-kolovoz dvobroj. Adresa uredništva: KANA, »Kršćanska sadašnjost« d.o.o., 10 001 Zagreb, pp 434, Marulićev trg 14. Rukopise i slike ne vraćamo. Tisak: Denona d.o.o.
10 Etička dimenzija znanosti i poduzetništva
Bono Zvonimir Šagi
Devizni račun: Privredna banka Zagreb 070000-70010-284337
Političke teme: Tonči Tadić
Putopis
Vrijeme i riječ: Darko Tepert
30 Magdalena Milković jača od svih 34 Kristološko izvorište sadržaja predanja
pretplata@ks.hr
Teološko razmišljanje: Branko Murić
14
Tunis Ivana Ćepulić
smanjujemo količinu otpada na odlagalištima, čuvamo šume, štedimo vodu i energiju. listopad 2017.
40 Zrinjska zora 42 Isus kod nas 46 Red i /ili/ nered
Stare novine – novi papir prikupljanjem
»demokršćanstvo«
28 Bog i prirodne nepogode
Inozemstvo: Članice EMU: 44 €; Australija 55 AUD; Kanada 55 CAD; Švicarska 55 CHF; SAD 55 USD; Velika Britanija 33 GBP; Švedska 330 SEK.
Odvojenim
26 Demonu odano
Vrijeme i svijest: Vedran Martinac
Godišnja pretplata: 143 kn
asopis je objavljen uz potporu Č Grada Zagreba
Tomislav Salopek
IBAN: HR 17 2340 0091 1000 4724 1 SWIFT PBZ GHR 2X
ijena za zemlje koje nisu navedene u ovom C popisu obračunava se prema USD. Avionsku poštarinu za prekomorske zemlje obračunavamo posebno.
27 Paralelni svjetovi
18 Hrvatsko-ugarska nagodba
Naziv računa: KRŠĆANSKA SADAŠNJOST d.o.o. Broj računa: 2340009-1100047241
Zapis: Zvonko Madunić
20 Godina sv. Josipa u Zagrebačkoj nadbiskupiji
23 Sestra Natalija Bešlić Naši misionari
24 Zrinjski sokolovi
Brojni, ali svi naši
48 Vidjeli, uzljubili i poslužili Razgovor
52 Kolebljivci u krizi Veronika Popić
56 Fra Janez Ambroz Testen (1897.– 1984.
Portret umjetnika) 3
Foto: Trpimir Alajbeg
Blažena Marie-Rose Durocher
Papina misijska poruka
M
B
lažena Marie-Rose Durocher rođena je 6. listopada 1811. u seocetu nedaleko od Montreala u Kanadi. Bila je deseto dijete u obitelji koja je vodila svoju farmu. Premda je radila s roditeljima i braćom na farmi, jahala konja, brinula se za životinje, od roditelja je dobila dobru školsku naobrazbu. Imala je sjajne prigode za udaju, no u dobi od 16 godina osjetila je želju da postane redovnicom. Ta joj želja nije bila uslišana zbog njezine slabe tjelesne konstitucije. Dvije godine poslije umrla joj je majka, a ona je ostala sama s ocem na farmi. Stariji brat svećenik pozvao ih je da žive s njime u župi nedaleko od Montreala. U župi Beloeil više od deset godina pomagala je u pastoralu, brinula se za kućanstvo i dočekivala goste. Uskoro je postala poznata po svojoj ljubaznosti, gostoljubivosti, vođenju kućanstva i odnosu prema svim staležima koji su dolazili u župni dvor. Bila je suprotnost bratu svećeniku koji je u kontaktima bio suzdržan. Njezina je želja bila postati redovnicom u družbi koja se bavi podučavanjem djece. Kroz duge duhovne razgovore njezin duhovnik o. Pierre Telmon potaknuo ju je i ohrabrio da sama osnuje redovničku družbu. U doba njezina djetinjstva Kanada je bila samo jedna biskupija, a i razvojem crkvenoga života osjećao se nedostatak svećenika i redovnica, posebno među seoskim stanovništvom koje je bilo bez vjerskog i školskog obrazovanja. Kada je Mari-Rose imala 29 godina, biskup je u Monterealu postao Ignace Boruget koji je imao veliki utjecaj na djevojku. Shvaćajući da treba učiniti nešto na duhovnoj obnovi i vjerskom rastu vjernika, uz pomoć Crkve u Europi i SAD-u osnovao je četiri zajednice. Uz pomoć 6
Marie-Rose utemeljio je Sestre presvetog imena Marijina i Isusova. Marie-Rose je zajedno s dvjema prijateljicama osnovala malu zajednicu u Longueuilu. Zajedno s njima bilo je 13 djevojčica koje su pohađale tamošnju školu. Za nju je to bio život u siromaštvu, skrovitosti, izazovima, posvećen Bogu i odgoju djevojčica. U tome vremenu pokazale su se sve njezine kvalitete, od jake volje, inteligencije, osjećaja za bližnjega, unutarnje snage i duhovnosti. Iz te zajednice razvila se međunarodna redovnička zajednica. Marie-Rose živjela je još samo šest godina. Na smrtnoj postelji ponavljala je: Isuse, Marijo, Josipe. Umrla je 6. listopada 1849. godine na glasu svetosti. Po njezinu zagovoru dogodila su se brojna čudesna uslišanja. Blaženom ju je proglasio papa Ivan Pavao II. 1982., a spomendan joj se slavi 13. listopada.
• Suzana Peran
isije su u srcu kršćanske vjere, naslov je ovogodišnje poruke pape Franje za Svjetski misijski dan – Misijsku nedjelju koja se slavi pretposljednje nedjelje u listopadu. Crkva je po svojoj naravi misijska, podsjeća Sveti otac; u suprotnom više ne bi bila Kristova Crkva, nego tek jedna od zajednica koja bi brzo prestala služiti svojoj svrsi te bi nestala. Stoga smo pozvani postaviti si pitanja o našemu, kršćanskom identitetu i odgovornostima nas kao vjernika u svijetu obilježenu zbunjenostima, razočaranjem i rastrganom brojnim ratovima koji nepravedno pogađaju poglavito nedužne. Svijetu je prijeko potrebno Kristovo evanđelje jer on po Crkvi nastavlja svoje poslanje Dobrog Samarijanca, vidajući krvareće rane čovječanstva i kao Dobri Pastir neprestano traži one koji besciljno lutaju krivudavim stazama koje nikamo ne vode. Citirajući svojega prethodnika, sadašnji Petrov nasljednik posvješćuje da biti kršćanin nije rezultat neke etičke odluke ili neke velike ideje, već je to susret s događajem, s Osobom, koja životu daje novi obzor i konačni pravac. Kao nadu misija ističe mlade, a nezaobilaznu ulogu kao sredstvo buđenja želje za nadilaženjem vlastitih granica i sigurnosti kako bismo svima navijestili evanđelje, imaju Papinska misijska djela. Ostvarivanje tog poslanja stavlja pod zagovor Djevice Marije – Majke evangelizacije. T. Alajbeg Godina XLVIII br. 10/524
Kolumna Stjepana Balobana
Brak i obitelj u stvarnosti života
Š
to se to događa oko nas, u našoj sredini, u našoj obitelji, u našoj radnoj zajednici, ili malo šire u hrvatskome društvu? Ili, što se događa s našom vjerom, našom Crkvom, a, ako smo teološki obrazovani, što se događa s našom teologijom, s našom hrvatskom teologijom? Slična bismo pitanja mogli i dalje postavljati, no temeljno je pitanje: Želimo li se uopće suočiti sa stvarnošću, s onim što se doista događa oko nas? Ili je bolje ne čuti, ne vidjeti i živjeti svojim dosadašnjim načinom života kao da se ništa osobito ne događa? Kao kršćani, ali i kao građani zapadnoeuropskoga civilizacijskoga kulturnog kruga, pitamo se što se događa s današnjim brakom i s obitelji? Je li dovoljno konstatirati činjenice koje su svima očite, a upućuju ne samo na krizu braka i obitelji nego na tektonske promjene koje su već zahvatile i brak (sve više mladih ljudi živi zajedno bez ozakonjenja bračne veze, a sve se više brakova rastavlja) i obitelj (individualizam i internetom i mobitelom rastočeno obiteljsko zajedništvo). Te kulturološko-antropološke promjene imaju sve teže posljedice i na vjerski život u braku i u obitelji.
Papa Franjo traži rješenja Od početka svoje papinske službe papa Franjo upozorava na različite teškoće i probleme u Crkvi, ne bojeći se pritom da će njegov jasan, konkretan i dokraja iskren govor naštetiti ugledu Crkve i njezinih službenika. Naprotiv, papa Bergoglio uvjeren je da je upravo to evanđeoski put koji može voditi izlasku iz krize u kojoj su se našli kršćanstvo i Katolička Crkva u svijetu, a posebno u Europi. Jedna od tema o kojoj govori od prvih dana službe rimskog biskupa jesu brak i obitelj. Svjestan rastakanja bralistopad 2017.
ka i obitelji i problema u prakticiranju vjere današnjih bračnih drugova i obitelji, papa Franjo sazvao je dvije sinode o obitelji (izvanredna 2014. i redovita 2015.) koje su iznova stavile u središte realnu stvarnost života suvremenih obitelji kako u njihovu društvenom životu, tako, osobito, u njihovu vjerskom životu. Ta je stvarnost teška, komplicirana i upravo zbog toga traži takva rješenja koja će biti u skladu s evanđeljem i ujedno olakšati rad pastoralnih djelatnika u župama koji se sve teže snalaze u obnašanju svoje svećeničke službe. Da, treba jasno reći da svećenici u župama, posebno svećenici ispovjednici, imaju problema kada je riječ o sakramentu pomirenja jer se često nalaze kao ispovjednici između crkvenih propisa i konkretnih životnih situacija vjernika koje život ‘nije mazio’, štoviše, bili su žrtve u braku i u obitelji. Tko treba pronaći rješenja? Opravdano je pitanje: Tko bi trebao ponuditi ta rješenja? Do sada smo u Katoličkoj Crkvi bili naučeni da su rješenja dolazila od Učiteljstva koje je imalo svoje uobičajene načine djelovanja. Našavši se, s obzirom na stvarnost života suvremenoga braka i obitelji, u tako kompliciranoj situaciji, papa Franjo je pozvao na sinodski proces u traženju rješenja. Nakon dviju sinoda objavio je Postsinodsku apostolsku pobudnicu »Amoris laetitia. Radost ljubavi« (19. ožujka 2016.) koja je izazvala veliko zanimanje i brojne rasprave, pa i protivljenja u nekim dijelovima u Katoličkoj Crkvi. Ta protivljenja, štoviše, javne osude, nastavljaju se i danas. Na sve to papa Franjo odgovara ne osudom tih koji ga optužuju, premda bi kao vrhovni poglavar Katoličke Crkve to mogao, nego pozivom na traženje zajedničkoga rješenja u kojemu će sudjelovati svi oni koji su za to kompetentni. Među najkom-
petentnijima svakako su teolozi. Potrebno je ozbiljno shvatiti riječi pape Franje na početku »Amoris laetitia«: »Istodobno, složenost predloženih tema pokazala nam je nužnost da nastavimo slobodno produbljivati neka doktrinarna, moralna, duhovna i pastoralna pitanja. Razmišljanje pastira i teologa, ako je vjerno Crkvi, iskreno, realistično i kreativno, pomoći će nam da dostignemo veću jasnoću« (br. 2). Novi teološki institut za brak i obitelj! Papa Franjo poziva pastire i teologe na slobodno produbljivanje, to jest teološko proučavanje problematike braka i obitelji u novim životnim okolnostima. Da je u odnosu prema teolozima mislio ozbiljno, pokazuje osnivanje novoga teološkog instituta u Rimu, na Lateranskom sveučilištu, pod nazivom »Papinski teološki institut Ivan Pavao II. za znanosti o braku i obitelji« koji je osnovan motuproprijem Summa Familiae Cura (Najveća skrb za obitelj) od 8. rujna 2017. Ta znanstvena institucija nasljeđuje prethodnu koju je na istome sveučilištu 1981. osnovao papa Ivan Pavao II. pod nazivom »Papinski teološki institut Ivan Pavao II. za studij braka i obitelji.« Zašto papa Franjo osniva novi teološki institut i po čemu se on razlikuje od prethodnoga? Zbog kulturalno-antropoloških promjena »koje danas utječu na sve vidike života traži se analitički i drukčiji pristup koji nam ne dopušta ograničiti se na pastoralne prakse i zadaće koje odražavaju oblike i modele prošlosti« (Najveća skrb za obitelj). Na potezu su teolozi koje papa Franjo poziva da s obzirom na današnju stvarnost izgrađuju teologiju braka i obitelji koja će biti kadra suočiti se i moći dijalogizirati s drugim humanističkim znanostima i s kulturnom antropologijom. 7
Političke teme
Hrvatsko-ugarska
nagodba
Piše: Tonči Tadić
Čini se da domaća politička scena nije u ovih 150 godina baš mnogo naučila.
P
rije 150 godina bilo je burno u Hrvatskom saboru, točnije, Saboru Trojedne Kraljevine Hrvatske, jer je dio zastupnika smatrao kako je neizbježno pristati na diktat Gyule Andrassyja i mađarskih ultranacionalista koji su se već nagodili s dvorom u Beču. Dio je zastupnika bio protiv, no Hrvatsko‑ugarska nagodba je sklopljena. Njezina sjena dominirala je hrvatskom politikom sve do sloma Dvojne monarhije 1918. No čini se da domaća politička scena nije u ovih 150 godina baš mnogo naučila. Nije, naime, nikakva tajna da današnja Mađarska pokušava proširiti utjecaj na Hrvatsku kroz energetiku ili bankarski sektor, gledajući svoje interese. To je pak senzacionalno otkriće za hrvatsku političku scenu koja uvijek nastoji voditi brigu o tuđim interesima – nekada Beograda, a danas Berlina, Washingtona i Bruxellesa. Nije dakle ništa neobično u tome što su Mađari kroz MOL‑ovo preuzimanje INA‑e htjeli zago spodariti hrvatskim energetskim tržištem (ali i tržištem vode i geotermalne vode, jer INA je, bušeći naftu i plin, na svašta na ilazila). Niti je neobično što su to smatrali svojim nacionalnim interesom, što pak znači da je u tim nastojanjima MOL djelovao usklađeno s mađarskom državom. Problem je u tome što su s ove strane granice nailazili na neshvatljivu susretljivost i poniznost, kao u vrijeme Gyule Andrassyja. Najprije je 2003. MOL‑u kao tzv. strateškom partneru INA-e prodano 25% 18
INA‑inih dionica, uz tzv. Sporazum dioničara kojim je MOL-u dano pravo odluka kao da imaju mnogo veći iznos dionica INA-e. U tom času INA je bila, ako ne jača, a onda barem jednako jaka kompanija kao MOL. Ni Ivica Račan ni Slavko Linić ni Goran Granić nisu slušali savjete naftnih stručnjaka da se te dvije kompanije ujedine, zamjenom 25% dionica i stvaranjem zajedničke hrvatsko-mađarske uprave. Umjesto toga, zbog nekog razloga bilo je »razumno« prodati Mađarima četvrtinu INA-e i prepustiti energetsku sudbinu Hrvatske Mađarima, jer Hrvati se, za razliku od Mađara, nastoje svoje strateške nacionalne imovine riješiti i brigu o njoj prepustiti stranim »strateškim partnerima«. Ostatak je priče poznat: vlada Ive Sanadera i on sam učinili su sve kako bi Mađarima pomogli da zadrže i uvećaju svoj utjecaj u INA-i, dok su Mađari kupovali polako dionice INA-e i došli do sadašnjega gotovo natpolovičnog udjela u INA-i. Mađari nisu prezali ni od čega, znajući s kime imaju posla u Hrvatskoj. Naime, 21. studenoga 2012. Županijski je sud u Zagrebu donio presudu kojom je prijašnji premijer Ivo Sanader osuđen da je 2009. primio 10 milijuna eura mita od direktora MOL‑a Zsolta Hernadija, kako bi se izmijenio dionički ugovor INA‑e i MOL-a i upravljačka prava INA-e prenijela MOL-u. U međuvremenu je istraga pokrenuta i protiv Zsolta Hernadija. Vlada Zorana Milanovića bila je odlučnija prema MOL-u te je 17. siječnja 2014. podnijela tužbu protiv MOL-a Arbitražnom sudištu u Ženevi utemeljenom prema Pravilima
Komisije Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo (UNCITRAL). Vlada je smatrala kako je ta nezakonita isplata naštetila Hrvatskoj i reputaciji INA‑e te je tražila poništenje svih ugovora s MOL-om, kao i kompenzaciju za nastalu štetu. I opet, prema već poslovičnoj hrvatskoj lijenosti, odnos Hrvatske prema MOL-u i prema njegovu direktoru – davatelju mita – svima je u nas bio toliko samorazumljiv da je nepotrebno ikakvo dodatno dokazivanje u međunarodnim krugovima. Naime, Hernadi je godinama nedostupan hrvatskom pravosuđu koje je za njim prvu tjeralicu raspisalo 2013. godine. Europski uhidbeni nalog (EUN) raspisan je za njim, ali su se Mađarska, Austrija i Njemačka i još četiri članice EU-a mirno oglušile na hrvatsku crvenu tjeralicu Interpola upućenu za Hernadijem. Interpol je tjeralicu za Hernadijem potkraj 2016. i ukinuo. Austrijanci i Nijemci tvrdili su, naime, kako se protiv Hernadija navodno vodi postupak u Mađarskoj, pa ga ne mogu izručiti Hrvatskoj za isto kazneno djelo, ali, koliko je poznato, Hernadi nije završio ni u kakvom mađarskom zatvoru zbog svojih poteza u Hrvatskoj. Opet su do izražaja došli nerad i tupost naše diplomacije i naše državne vlasti jer progon Hernadija nije posao za amatere u hrvatskom sudstvu. Čovjek je očito temeljito »pokriven« od mađarske vlasti i kod kuće i u inozemstvu – jer radi za mađarske interese! Zašto već 2012. godine nisu hrvatski argumenti protiv Hernadija i MOL‑a upućeni svim vladama zemalja člaGodina XLVIII br. 10/524
nica OECD-a, posebno onih iz EU-a, i Europskoj komisiji? Arbitraža s MOL-om nije beznačajni spor, riječ je o iznosima mjerenima milijardama eura. Tko ju je pratio, s koliko volje i truda je pripremana? Ili je i tu bilo sve samo po sebi razumljivo?! K tomu je naš Ustavni sud 27. srpnja 2015. ukinuo presudu Ivi Sanaderu za »Slučaj INA-MOL«, i to zbog proceduralnih razloga, te cijeli postupak vratio na početak na Županijski sud u Zagrebu. Slučajno ili ne, upravo nakon toga je Arbitražni sud u Ženevi, 23. prosinca 2016., donio presudu protiv Hrvatske u sporu s MOL-om, tvrdeći da ponuđeni dokazi nisu dovoljni da bi se dokazalo kako su ugovori sklopljeni 2009. godine nastali kao plod koruptivnih aktivnosti. Zato ih je Arbitražni sud odbio poništiti. Novi hrvatski premijer Andrej Plenković postupio je tada tipično hrvatski, nazdravičarski, jer ipak je to bilo u vrijeme došašća, najavljujući dan poslije, na Badnjak 2016., da će Hrvatska kupiti natrag od MOL-a dionice INA-e. Mađarski MOL u INA-i ima 49,08 % dionica, a Republika Hrvatska 44,84 %. Transakcije dionicama INA-e na Zagrebačkoj burzi u to su doba upućivale na cijenu dionice od 2.925 kuna, ili oko 405 dolara, iz čega se moglo zaključiti da vrijednost MOL-ova udjela u INA-i doseže oko 14,5 milijardi kuna ili oko 2 milijarde dolara. U međuvremenu je zbog nedoumica oko hrvatskog zahtjeva za Hernadijevo uhićenje i izručenje zatraženo očitovanje Suda Europske unije u Luksemburgu, a zahtjev je 18. svibnja 2017. i službeno primljen na tom sudu. Istodobno je Hernadi 4. rujna 2017. tužio Hrvatsku Europskom sudu za ljudska prava zbog povrede prava na slobodu kretanja, tvrdeći u svojoj tužbi da je hrvatski uhidbeni nalog protiv njega donesen protupravno. I tu nije kraj jer je MOL još 2013. pred Međunarodnim sudom za rješavanje investicijskih sporova u Washingtonu pokrenuo spor protiv Hrvatske zbog »kršenja obveza i postupaka u vezi s MOL-ovim investicijama u Hrvatskoj«. MOL smatra da Vlada nije ispunila obveze iz Glavnog ugovora o plinskom poslovanju i njegovih dodataka, na koje se obvezala 2009. godine i da je zbog toga pretrpio štetu od najmanje dvije milijarde kuna. Država se tada obvelistopad 2017.
Khuen Héderváry stupa na bansku stolicu 1883. uslijed mnogih nemira i nereda koji su izbili zbog mađarskog nepoštovanja Hrvatsko-ugarske nagodbe. Nepunih dvadeset godina Khuenova banovanja obilježavaju politička samovolja i nasilje.
zala da će od INA-e preuzeti skladištenje i prodaju plina i otkupljivati cjelokupnu INA-inu domaću proizvodnju plina po tržišnim cijenama, u razdoblju od 15 godina. Ovaj bi spor trebao biti dokončan do kraja 2017. U skladu s gore spomenutim okolnostima mađarski premijer Viktor Orban odlučio je 8. rujna 2017. blokirati hrvatsku kandidaturu za klub najrazvijenijih država svijeta OECD-a, u kojemu su praktično sve članice EU-a, osim Hrvatske, Bugarske i Rumunjske. Razlog: zbog toga što »Zagreb ne poštuje odluku arbitražnog suda vezanu uz MOL«. Te, naravno, progoni njegova nedužnog direktora. Jednom riječju – onemogućuje mađarsko slobodno gospodarenje hrvatskom energetikom. To je mirno mogao izjaviti jer hrvatska diplomacija nije godinama odrađivala svoj dio posla na međunarodnoj sceni, i to zato što to nitko od nje nije tražio. I tada na scenu stupa Predsjednica Republike Hrvatske, koja je već 12. rujna 2017. svratila u Budimpeštu, bez ikakve prethodne diplomatske pripreme i »ispitivanja terena«, u nadi da će već nekako uvjeriti Viktora Orbana i društvo na odustajanje od tako tvrdog stajališta. To joj, naravno, nije uspjelo! No ni nakon sastanka naše predsjednice s
mađarskim predsjednikom Jánosom Áderom, kao ni nakon sastanka s premijerom Orbanom, nije bilo zajedničke izjave za novinare, što je uobičajeno u prigodi tako visokih državnih posjeta. Umjesto toga, nakon obaju sastanaka, hrvatska se Predsjednica prometnula u glasnogovornicu mađarske vlade, tumačeći našim novinarima mađarska stajališta?! »Mađarska je nezadovoljna načinom na koji se postupalo u slučaju Ina – MOL proteklih godina. Dobila sam sva uvjeravanja da nije riječ o ucjenama Hrvatske nego o zaštiti mađarskih interesa«, rekla je tom prilikom gđa Grabar-Kitarović. I to je dakle to. Mađari znači štite svoje interese, a mi ih smijemo samo moljakati, i tumačiti našoj javnosti što oni žele, poštujući njihove želje, isto kao prije 150 godina u vrijeme Ugarsko-hrvatske nagodbe. Ne sumnjam da će se i danas naći onih koji će radi ulaska u OECD pristati na neku novu nagodbu s Mađarima. Tek je sada mnogima u Vladi RH svanulo da je MOL zapravo kompanija koju Mađari štite kao svoju stratešku nacionalnu imovinu. Spor protiv MOL-a i protiv Hernadija spor je dakle protiv mađarskih interesa u Hrvatskoj. Tu ne pomažu moljakanja ni pozivanja na »dobrosusjedske odnose u uzlaznoj putanji« i slične diplomatske gluposti. Jer su način na koji MOL polako preuzima INA-u i način kako ga pri tome podupire mađarska vlast sve drugo samo ne primjeri dobrosusjedskih odnosa s Mađarima. Nitko ne govori da trebamo ući u otvoreni sukob s Mađarima. No, žele li s nama igrati na kartu pritiska i ucjena, znamo dvije činjenice: Hrvatska nema svojih interesa u Mađarskoj, a Mađari imaju svoj interes u Hrvatskoj, a on se zove INA. Orban, naime, tvrdi da se ne ponašamo u skladu s regulama OECD-a, točnije, ne u skladu s gmizajućim odnosom na koji je navikao od Hrvata u ovih 15 godina. Orbanova Mađarska čvrsto drži do svoje suverenosti, a red je da konačno to počne činiti i Hrvatska kada je riječ o svakom aspektu poslovanja INA‑e. Nema nijednog jedinog razloga zbog kojeg bi ova država i dalje njegovala i štitila kompaniju koja više nije INA iz 1990‑ih, nego je mostobran tuđih interesa u Hrvatskoj. Pa ćemo se vidjeti na idućem zasjedanju OECD-a. 19
Brojni, ali svi naši
Zrinjski sokolovi Kušnje, dakle, i samo kušnje štap su u ruke onim narodom, koji hoće koracati u svoju budućnost! Nije, ne, budućnost pokopana... S. S. Kranjčević
P
rognoza za 9. rujna obećavala je loše vrijeme, ali dogodila se samo kiša poljubaca. Toga su se dana, naime, raštrkani Zrinjani ponovno okupili na komemoraciju stradalima i druženje. Pod blistavim plavim osunčanim nebom, trojica biskupa, Mrzljak, Košić i Petanjak, i dvadesetak svećenika predvodili su misno slavlje za razdragan narod, od onih staračkoga hoda (najstarija prisutna Zrinjanka ima 95 godina) do dojenčadi u naručju. »Kad sam bio tri moja brata i ja!« Među okupljenima našlo se i tridesetak članova obitelji Petanjak. U noći razorenja Zrinja, Stjepan je bio desetogodišnjak. Ubili su mu djeda (Stjepana), petoricu ujaka (mamine braće) i oca Matu, a kad je u pomutnji idućeg jutra htio uzeti za uspomenu barem remen s njegovoga mrtvoga tijela, partizan ga je potjerao riječima: »Bjež’, mali, da i tebe ne ubijem!« S mamom i trojicom braće, deportiran je u Slavoniju i tu počinje njihovo tegobno odrastanje. Jednoga su brata izdvojili iz obitelji i smjestili u dom pa je tamo i umro još kao dijete, a nikad nisu uspjeli saznati za njegov grob. Mama je radila kod tuđih ljudi ne bi li nekako priskrbila za podizanje djece. Tako se s jednim gazdom pogodila za žetvene poslove, a kao nadnica trebala je biti vreća pšenice. No, kad su radovi bili gotovi, jednostavno joj je uskratio zaslužbu. Pratila ih je stigma narodnih neprijatelja i kolonista. Odrastali su prezirani u siromaštvu, domaći se s njima nisu družili, a kamoli ženili ili 24
Procesija se uspinje prema zaravni gdje je stajala župna crkva
udavali za one bez kuća, kočija i miraza. Kad je dorastao, oženio se svojom Zrinjankom, Katom, i rodilo im se šestero djece: tri dječaka – Ivica, Matija i Pavle i tri djevojčice – Roza, Marija i Ljubica. Svi su živi i redovito dolaze na okupljanje, zajedno s djecom i njihovim obiteljima, stričevima, bratićima i sestričnama. Tako se u dvorištu kuće pokraj izvora okupe četiri nara-
štaja, od pradjeda Stjepana do praunuka Josipa, a moguće je tamo vidjeti registarske pločice iz Osijeka, Đakova, Našica, Bjelovara, Zagreba… Opet na očevini Teško je vjerovati, ali ipak je istina: prognanima još uvijek, nakon 74 godine, nije vraćena nasilno oduzeta imovina, ali je zaGodina XLVIII br. 10/524
Mama Kata i tata Stjepan sa svoje šestero djece, okupljeni u Zrinju
to mogu otkupiti od novih vlasnika čiji su pozivni telefonski brojevi iz BiH ili Srbije! Prvi put došli su ponovno u Zrinj nakon »Oluje« 1995. Neki, osobito hrabri, znali su i ranije prići do groblja, probijajući mačetama put kroz trnje i šikaru, nalik na princa koji oslobađa Trnoružicu. Danas se ipak vi-
bakinu i djedovu licu. »Ispod Zrinjske gore, majka hrani sokolove.«
Unuci i nećaci s tamburama
Pogled na stari grad Zrinj
de stanovite promjene: ponegdje u dvorištima raste cvijeće, zriju breskve žutelije, vije se barjak, uz popravljenu cestu stoji pčelinjak, poravnan je put do utvrde. Okupljeni postave stolove i improvizirane klupe, tu bude prakršćanska agape, svatko pridonese za zajedničku radost; a onda se mladići late tambura i krene pjesma, mameći čas mili osmjeh, čas tihi uzdah, čas suzu ganuća na
na koje su morali ostaviti. To su one naoko sitne stvari kao pasirka, modeli za kolačiće, mašina za orahe, raspelo, vezena posteljina, slike… sve što daje osobito ozračje jednostavnoga doma, gdje samo ukućani znaju za sitnu dragocjenost zataknutu o tram. Iako su još bile žive kad se moglo nanovo doći i barem vidjeti, bake nisu pristale ponovno se naći na razvalinama.
listopad 2017.
Kad su saznali o porijeklu? Oduvijek su znali. S tim su odrastali. Nikad im nisu tajili. Baka Lucija svakodnevno bi se prisjećala kućanskih potrepšti-
Tata ih je odgajao s ljubavlju, nukao na učenje, da budu sposobni skrbiti za sebe i svoje, da se ne boje oskudice, nepogode ni bolesti, nego prazne glave i hladnog srca. Želio je da idu svijetom uzdignute glave, bez mržnje ili želje za osvetom. »Samo nas je vjera sačuvala« Strah je oružje smrti i oni koji su ih ostavili na životu dok su im pred očima pogubili najbliže, računali su s otrovnim žalcem koji je trebao polako, ali sigurno i nesmiljeno, rastakati. Ali je vjera stijena na kojoj se lomi moć straha. Svakodnevna molitva puna zaufanosti i pouzdanja, pomogla im je prebroditi sve te mučne godine. Stjepanov sin Ivica rodio se u bogosloviji. Naime, ista ona »narodna vlast« koja ih je razbaštinila, jedan je dio crkvenoga zdanja u Đakovu prenamijenila u rodilište. Kao da je već od rođenja bio izabran za svećenički poziv. Postao je franjevac kapucin, a o 25. obljetnici misništva imenovan je krčkim biskupom. Omiljen u narodu. Nedostaje li obitelji? On je magnet koji okuplja, i raduju mu se svi, od roditelja i braće do malešne nećakinje Zrinke, rođene o Velikoj Gospi. MAI
25
ISUS U RIMU San Benedikta XVI. – Neobična sanjarska priča BIBLIOTEKA: FORMAT: CIJENA:
Izvan nizova; 13 x 20 cm; meki uvez; 187 str.;
120,00 kn
Poznati crkveni povjesničar Juan María Laboa napisao je ovu neobičnu sanjarsku priču koja stvarnost običnog života nadilazi razotkrivanjem zbiljnosti uskrsloga Krista. Smještena je u 2012. godinu, kada je Benedikt XVI. papa. U Rimu se pojavljuje Isus u pratnji nekih apostola i svetaca… Priča vrvi napetostima kao da je triler i čitatelja neprimjetno uvlači u događaj tako da i sam postane sudionikom susreta s Isusom. U knjizi se postavljaju pitanja poput ovih: Što bi bilo da se Krist iznenada pojavi u Rimu i susretne se licem u lice s tamošnjim kršćanima? Kako bi se oni osjećali usporedivši svoj način života s Učiteljevim zahtjevima? Ne bi li toliki vjernici sa žaljenjem spoznali svu svoju bahatost, nesnošljivost, ispraznost i sebičnost prosudbi u odnosu na bližnjega? Kako bi se opravdali pred pogledom kojemu nisu potrebna opravdanja i tumačenja da razotkrije svu bijedu nedosljednosti i nedostatka ljubavi? »Stranice koje slijede samo su vesela prispodoba, neusiljena, ali vrlo strasna, tu je zamisao žive Crkve i toga kako se ona doživljava iznutra. Ove bi stranice htjele našu vjeru iznova uglaviti u Isusu, nastojeći razlikovati središnju jezgru kršćanstva od svega onoga što su jedan za drugim u naš život nataložili vjekovi, a to su: obredi, običaji, način života i strukture. Nije riječ o tome da se dovde u pitanje institucija, nego da provjerimo služimo li se dobro tom institucijom«, piše autor koji je završio studij filozofije i teologije, doktorirao crkvenu povijest na Gregoriani u Rimu, diplomirao opću povijest i koji je predavao političke znanosti na Sveučilištu u Madridu.
WALTER KASPER
MARTIN LUTHER Ekumenska perspektiva BIBLIOTEKA: FORMAT: CIJENA:
Ekumena; 11 x 18 cm; meki uvez; 90 str.;
85,00 kn
01017
9 770353 282002
ISSN 0353–2828
»Samo je malo povijesnih osobnosti koje još i nakon 500 godina upravo kao magnet u sjećanju privlače prijatelje i neprijatelje kao Martin Luther. Pritom se slika koju su ljudi tijekom 500 godina stvorili o Martinu Lutheru umnogome promijenila: Luther kao reformator, Luther kao crkveni otac protestantizma; Luther kao borac za razum i slobodu, Luther kao hrabri njemački nacionalni junak i mnoge druge. Već je rečeno: ima toliko slika o Lutheru koliko ima knjiga o Lutheru. Za katolike je Luther dugo vremena bio samo krivovjerac koji snosi krivnju za raskol zapadne Crkve, sa svim njegovim lošim posljedicama do danas. Ta su vremena uglavnom prošla. Katoličko lutherovsko istraživanje u 20. stoljeću donijelo je znakovit preokret u shvaćanju Luthera: dovelo je do priznavanja Lutherove izvorne vjerske težnje, do pravednijeg suda o krivnji za crkveni raskol i, u znaku ekumenizma, do recepcije nekih njegovih spoznaja te osobito njegovih crkvenih pjesama«, piše kardinal Kasper na početku svoje knjige koja je objavljena u povodu 500. obljetnice Lutherove reformacije.
Knjižare – ZAGREB – Kaptol 1, Kaptol 29; RIJEKA – Fiorello La Guardia 10c; SPLIT – Kralja Zvonimira 16; OSIJEK – Trg slobode bb; KARLOVAC – Radićeva 4; MARIJA BISTRICA – Trg Ivana Pavla II. 32
JUAN MARÍA LABOA