Iz izloga »Kršćanske sadašnjosti« PAPA FRANJO
BOŽO LUJIĆ
BOŽJA MUKA – NADA ZA TEBE
BIBLIJSKO SVJETLO VJERE NA PUTU ŽIVOTA
Misli, riječi i molitve o vazmenom otajstvu
Biblijske teme vezane uz egzistenciju suvremenoga čovjeka
Ova knjiga pape Franje sadrži njegove najljepše i najpotresnije misli, nagovore i molitve izrečene u raznim prigodama, a sve ih povezuje vazmeno otajstvo. Papa Franjo osjetljiv je na temu čovjekovog trpljenja i ne propušta ni jednu priliku da o tome govori. Njegova osjetljivost, međutim, nije plod neke općenite čovjekolju‑ bivosti, već njegove duboke vjere u Boga »koji postaje čovjekom sve do smrti na križu« i »koji dijeli sudbinu najmanjih među ljudima«. Iznikla iz Papine »teologije naroda«, ta misao dotiče mnoge, posebice rubne, obespravljene i općenito ljude u egzistencijalnoj ugroženosti.
BIBLIOTEKA: FORMAT:
CIJENA:
Metanoja; 12 x 22 cm; tvrdi uvez s ovitkom; 157 str.;
90,00 kn.
BIBLIOTEKA: FORMAT: CIJENA:
Teme koje se obrađuju u ovoj knjizi u svome osnovnome usmjerenju vode u konačnici prema osobi i djelu Isusa Krista i njegovoj temeljnoj poruci o Božjoj vladavini, njegovoj velikoj zapovijedi ljubavi koja obuhvaća sve ljude, pa čak i najveće protivnike i neprijatelje, te završava pred licem Boga milosrđa u kojem se mogu iskreno ogledati i vjernici i nevjernici. Riječ je o člancima koju su izlagani na pojedinim znanstvenim skupovima, uglavnom objavljeni u pojedinim znanstvenim časopisima, zbornicima raznih vrsta i za razne prigode. Svi oni obrađuju važne biblijsko‑egzistencijalne i sa životom usko povezane teme – njih 27 – koje obu‑ hvaćaju i Stari i Novi zavjet. Knjiga je po svojoj naravi, metodologiji i znanstvenom aparatu znanstvena i na znanstvenim racionalnim pretpostavkama utemeljena, pa stoga pretpostavlja određeno teološko i biblijsko predznanje. »Podnaslov ’Biblijske teme vezane uz egzistenciju suvremenoga čovjeka’ u potpunosti odgovara sadržaju djela koje u svjetlu Biblije promatra različita pitanja koja postavlja današnji čovjek. Premda je autor kršćanin, katolik, svećenik i redovnik te dugi niz godina profesora na Katoličkome bogoslovnom fakultetu, egzistencijalna pitanja koja postavlja i putovi koje pokazuje do biblijskoga odgovora imaju kao adresata svakoga čovjeka bez obzira na vjersku, nacionalnu i drugu pripadnost«, piše recenzent knjige Domagoj Runje. Knjigu je autor, o 50. obljetnici djelovanja, posvetio Kršćanskoj sadašnjosti, njezinim utemeljiteljima, sadašnjem vodstvu i svim djelatnicima i djelatnicama.
Biblica; 17 x 24 cm; meki uvez; 567 str.;
150,00 kn .
ZBORNIK RADOVA
FILOZOFIJA I RELIGIJA – SUVREMENE PERSPEKTIVE Uredili: Danijel Tolvajčić, Iva Mršić Felber, Nenad Malović, Alojz Ćubelić BIBLIOTEKA:
»Odnos religije i filozofije nedvojbeno ima dugu i kompleksnu povijest na Zapadu. Kritičko promišljanje religije vlastito je filozofiji od samih njezinih početaka do danas: od grčke filozofijske kritike pučkih religija i srednjovjekovnih filozofija u službi židovskih, kršćanskih i islamskih teologija, preko novovjekovlja i osobito Humeove te Kantove kritike naravne teologije do rođenja filozofije religije kao zasebne discipline i suvremenih marksističkih te pozitivističkih kritika religije. Riječ je, ne samo o trajno prisutnoj, već i u velikoj mjeri nezaobilaznoj temi filozofije«, stoji u predgovoru ovoga Zbornika radova sa znanstvenoga o istoimenoj temi skupa održanog 3. prosinca 2016. godine na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u organizaciji Katedre filozofije. Iz svih je priloga vidljivo kako je perspektiva odnosa religije i filozofije bitno dijaloški usmjerena: tematiziranje odnosa filozofije i religije kroz prizmu različitih suvremenih filozofijskih vizura, kao i eksplicitna »filozofija religije« predstavljaju samo jedno od težišta. Zbornik je tiskan kao suizdanje Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Kršćanske sadašnjosti.
FORMAT: CIJENA:
Izvan nizova; 17 x 24,5 cm; tvrdi uvez; 304 str.;
200,00 kn .
FORMAT:
Izvan nizova; 14 x 15 cm; tvrdi uvez; 44 str;
CIJENA:
50,00 kn .
BIBLIOTEKA:
MOJA PRVA SVETA PRIČEST Priče, molitve i blagoslovi
Ova knjižica namijenjena je prvopričesnicima i bit će im odličan poklon, priručnik i uspomena. Sadrži najvažnije prvopričesnikove podatke kao što su ime, nadimak, rođendan, mjesto stanovanja, školu, obitelj, prijatelje i još ponešto što će prvopričesnik moći unijeti u ovu knjigu, a dakako, nakon prve pričesti u nju će moći nalijepiti i svoju prvopričesničku fotografiju. Osim toga u njoj će naći mnoge molitve, poučne priče, zagonetke te zgode i primjere iz života. Oblikovana je s lju‑ bavlju i prvopričesnicima će osim tekstualnoga dijela kojeg mogu sami oblikovati osobito prihvatljive biti vesele ilustracije.
KRŠĆANSKA OBITELJSKA REVIJA
Godina Broj Svibanj Cijena
XLIX 5/531 2018. 13 kn
Osnivač: Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije »Kršćanska sadašnjost« Izdavač: Kršćanska sadašnjost d.o.o. 10 001 Zagreb, pp 434, Marulićev trg 14 Tel: 63 49 060; Fax: 48 28 227 Internet-stranica KS: http://www.ks.hr E-mail KS: ks@zg.t-com.hr E-mail Kana: kana@zg.t-com.hr ks.kana@gmail.com Uređuje: Uredničko vijeće
4 Ovisnosti
Pitanje sadašnjeg trenutka: Josip Grbac
7 Katolici – laičnost – politika Stjepan Baloban
8 Izazovi suvremenoga gnosticizma Teološko razmišljanje: Tonči Matulić
10 Narod Božji kroz euharistiju
ostvaruje smisao tijeka svoga vremena
Glavni i odgovorni urednik: Albert Turčinović
Bono Zvonimir Šagi
Za izdavača: Stjepan Brebrić Izlazi 15. u mjesecu, srpanj-kolovoz dvobroj. Adresa uredništva: KANA, »Kršćanska sadašnjost« d.o.o., 10 001 Zagreb, pp 434, Marulićev trg 14
23 Da je malo više... Putopis
Tomislav Salopek
Rukopise i slike ne vraćamo. Tisak: Denona d.o.o.
22 Suočavanje
Naziv računa: KRŠĆANSKA SADAŠNJOST d.o.o.
Vrijeme i svijest: Vedran Martinac
Broj računa: 2340009-1100047241
24 Crkva i mladi
Devizni račun: Privredna banka Zagreb 070000-70010-284337
Razgovor
26 Rascvalo Zagorje
IBAN: HR 17 2340 0091 1000 4724 1 SWIFT PBZ GHR 2X
Brojni, ali svi naši
Godišnja pretplata: 143 kn
28 Mali brat Pierre Pétard U spomen
Inozemstvo: Članice EMU: 44 €; Australija 55 AUD; Kanada 55 CAD; Švicarska 55 CHF; SAD 55 USD; Velika Britanija 33 GBP; Švedska 330 SEK.
30 Je li Isus ikada bio nasilan? Vrijeme i riječ: Darko Tepert
pretplata@ks.hr ijena za zemlje koje nisu navedene u C ovom popisu obračunava se prema USD. Avionsku poštarinu za prekomorske zemlje obračunavamo posebno. asopis je objavljen uz potporu Č Grada Zagreba
Stare novine – novi papir Odvojenim prikupljanjem smanjujemo količinu otpada
32 Sablast čistoće
12
Iran Ivana Ćepulić
16 Prisjećanje na dane koji traju 18 Argentinska prijestolnica vjere 20 Globalizam i suverenizam Političke teme: Tonči Tadić
na odlagalištima, štedimo vodu i
Svibanj 2018.
40 Suverenost, kaos, kraljevi i panjevi U korist vlastite štete: Stanko Uršić
42 Bogu i rodu vjerni Obljetnica
45 Bazilika Srca Isusova – bez orgulja 46 Uz rijeku Jadro 50 U dalekoj zemlji Veronika Popić
čuvamo šume, energiju.
Iz drugoga kuta: Vladimir Pavlinić
Fotografiju na naslovnici snimio Trpimir Alajbeg
56 Ivana Ćavar
Portret umjetnice 3
Pitanje sadašnjeg trenutka
Ovisnosti
J
esu li naše misli neovisne i slo bodne? Zacijelo, nisu. Jer kako bi inače funkcioniralo i uspijevalo dirigiranje i usmjerivanje javnoga mnijenja, kako bi se promovirali trendovi i mode, kako bi određe ne političke i lobističke grupacije mogle pod svoj nadzor staviti cije le grupacije medija? Čovjek je de finitivno ovisan, lako ga se kroz sustavnu propagandu dadne privoljeti na nešto i uvjeriti kako on zapravo nema ni kakve druge mogućnosti, kako bi mu sva ka druga opcija ili odluka bila ili skuplja ili štetnija. Kroz masovnu komunikaciju to je zaista lako postići. Taj problem izbija na vi djelo pogotovo nakon što je utvrđeno da je jedna velika kompanija uspjela ispitati oso bine milijuna korisnika Facebooka, njihove podatke i osobna ponašanja, stvoriti njihov psihološki profil, te na kraju svim tim po datcima manipulatorski utjecati na stvara nje masovnog raspoloženja birača tijekom prošle američke predsjedničke predizbor ne promidžbe. Stručnjaci još nisu utvrdi li u kojem se opsegu to dogodilo i koliko su jaki bili učinci. Ali je nepobitna i očita ovisnost čak političkih i ekonomskih su stava od megakoncerna kao što su Facebook i Google. Kako inače objasniti da su usred financijske krize neke tzv. strateški važne banke spašavane od bankrota nov cem poreznih obveznika, kao da ih je net ko proglasio »imunima« na propast. Tako je i Facebook, koji ništa vlastito ne »pro izvodi«, ovisan o svojim klijentima s ko jima je sklopio sporazum prema kojemu su oni njemu »dragovoljno prisiljeni« dati 4
osobne podatke, te će, navodno, i Facebook i njegovi klijenti time izvući koristi na tržištu komunikacija. Osobne i planetarne ovisnosti Ovi tzv. tajni zavodnici, kako ih je još 50-ih godina prošlog stoljeća nazvao i ra skrinkao publicist i kritičar konzumeriz ma Vance Packard, danas pogotovo lako postižu svoje ciljeve. Čovjek zapravo nije više gospodar ni u vlastitoj kući, čak nije gospodar ni vlastitih osjećaja i emocija, ka ko je odavno već utvrdio Sigmund Freud. Genetičari i biomedicinari ispituju do ko
stoj naših budilica, pa će tisuće ljudi kasni ti na posao. A kakve tek posljedice takvih ovisnosti možemo očekivati ako uzmemo u obzir funkcioniranje tzv. slobodnog tr žišta koje je s vremenom ustalilo duboke ovisnosti na planetarnom planu. U vezi s najnovijim događanjima u vezi s uvozom inozemnih proizvoda postavlja se opravda no pitanje: Je li riječ samo o trgovinskom ratu koji se nazire između SAD-a i ostatka svijeta? Ali, što znači ono »samo«? Ame rički predsjednik najavljuje visoke pristojbe na uvoz aluminija i čelika, a time će se po većati i cijene uvezenih europskih automo
U Hrvatskoj smo pojam »ovisnost« doveli do savršenstva. Brzo smo uvjerili sve male poduzetnike kako ne mogu opstati jer su – maleni. Isto se dogodilo sa seljacima i trgovcima. Sada nemamo više ni malih ni velikih poduzetnika, nemamo malenih obrtnika, a još manje onih velikih, nemamo malih trgovaca, ali se zato veliki inozemni trgovački lanci množe kao gljive poslije kiše. je smo mjere ovisni o našemu genetskom kodu. Ovisni smo o računalno dirigiranoj logistici u transportima i opskrbi osnov nim potrepštinama, o sve kompleksnijim i zamršenim putovima raspodjele konzu merskih proizvoda, o čemu svjedoče kilo metarske kolone šlepera na autocestama koje nam svakodnevno prolaze pred oči ma. Svaka, pa i najmanja, turbulencija na električnoj opskrbi može uzrokovati za
bila. Europska unija najavljuje protumjere većim carinskim pristojbama na američke proizvode. Spominju se motocikli, whisky i traperice. Postoji strah od eskalacije po duzetih mjera i protumjera. Kako ti meni, tako ja tebi. Na kraju bi svi u nekom smi slu bili gubitnici, kako zaključuje francu ski predsjednik Macron. Pretjerana ovi snost, prije ili kasnije, rađa sukob, a zašto ne i mogući rat. Godina XLIX br. 5/531
Piše: Josip Grbac
Tržište i ovisnost Ovaj, zadnji problem u sebi ipak krije i nešto dobro. Barem daje jasno na znanje da je nužno u odnosu prema svim takvim i sličnim ovisnostima zauzeti kritičko sta jalište. Svako društvo i sam svjetski pore dak, ako nema nikakvih obvezujućih pra vila koja ograničavaju ovisnosti, olako se pretvara u nepravdu, diskriminaciju i ma nipulaciju. Prije nekoliko godina pozornost je izazvala vijest kako se rakovi sjevernih mora transportiraju šest tisuća kilometa ra na jug, u Afriku, jer je ondje za čišće nje tih rakova radna snaga mnogo jeftinija. Afrika, ovisna o razvijenom svijetu, mora la je prihvatiti ponudu, iako je ona dubo ko nepravedna i diskriminirajuća. Slobo da tržišta, kao i sloboda Facebooka i njemu sličnih, da čine što im je drago, ne donosi samo dobro. Putem subvencija jeftino pro izvedene namirnice preplavile su afričko tržište. Domaći proizvodi nemaju nikakve šanse u toj borbi. Tako, po sebi bogati kon tinent Afrika, umjetno se drži u ovisnosti o bogatom Zapadu, kao prodajno tržište. Facebook je zlorabio povjerenje ljudi koji su mu povjerili svoje podatke, i tako ih uči nio ovisnima o nečijoj dobroj volji da te po datke neće zlorabiti. Sumnjam da će itko od odgovornih snositi neke značajnije po sljedice. Ali će, zasigurno, ostati posljedi ce glede povjerenja ljudi u društvene mre že, bez obzira na to tko bio odgovoran za zlorabljenje osobnih podataka, što je učinio Facebook. Možda će ispaštati i divljenje Eu rope i ostatka svijeta s obzirom na tzv. ame rički san koji svakomu dopušta da se obo gati ako je dovoljno snalažljiv i pametan. Svibanj 2018.
Hrvatske ovisnosti Mi u Hrvatskoj ipak smo pojam »ovi snost« doveli do savršenstva. Kada smo ulazili u Europsku uniju, potpuno ovisni o sugestijama iz Bruxellesa, ubrzo smo uvjerili sve male poduzetnike kako ne mogu opstati jer su – maleni. Isto se do godilo sa seljacima i trgovcima. Sada ne mamo više ni malih ni velikih poduzet nika, nemamo malenih obrtnika, a još manje onih velikih, nemamo malih trgo vaca, ali se zato veliki inozemni trgovački lanci množe kao gljive poslije kiše. U Au striji, Švicarskoj i Njemačkoj mali i srednji poduzetnici, seljaci i trgovci mirno i dalje rade i zarađuju. Naši mladi iz Slavonije i drugih dijelova Hrvatske sada vjerojatno ondje rade. Mi moramo zaista biti geni jalni narod koji vrlo malo proizvodi, a ja ko puno troši. Ovisni o drugima, u hrani, proizvodnji, prodaji. Pa zašto bi nam bilo upitno prepustiti osobne podatke nekomu tko manipulira Facebookom? Zašto ne bi smo među prvima otjerali ruske djelatni ke iz Hrvatske ako to zatraži veliki hrvat ski »prijatelj« Velika Britanija? Naravno, postali smo i svjetonazorski ovisni. Zašto onda ne bismo bez ikakva dvoumljenja ratificirali Istanbulsku konvenciju kada to od nas zahtijevaju drugi, bez obzira na to što ona, kada sadržava temelje tzv. rod ne ideologije, možda čak nije ni u skladu s hrvatskim Ustavom? Čak i povijest poka zuje da nam je ovisnost u krvi. Ali nikada kao danas nismo bili u takvoj mogućno sti da postanemo barem donekle neovisni. Ali kao i u prošlosti, tako smo i danas pro kockali šansu.
Kršćanstvo i ovisnost I kršćanstvo je ovisno. Ovisno je o mi losti vjere. Kako inače objasniti da je op stalo unatoč tijekom više stoljeća i deset ljeća sustavnoj propagandi protiv Crkve i vjere, koja se proteže do današnjih da na. Kroz razne povijesne mijene jednoga dinamičnog svijeta kršćanstvo je uspje lo očuvati konture vlastita identiteta. Ta ovisnost, međutim, nikada nije smjera la isključivo na to da pojedinca osakati i oduzme mu njegovu slobodu i volju. Ova kav tip ovisnosti imao je jedini cilj očuva ti barem osnovne konture onoga što čini kršćanski identitet svakoga tko se osjeća kršćaninom. Takva ovisnost spriječila je potpuno razvodnjavanje onih temeljnih vjerskih istina i isto tako temeljnih po stavki jedne kršćanske i općeljudske eti ke. Dok one ovisnosti o kojima smo prije govorili ciljaju na porobljavanje i zloupo rabu, kršćanska ovisnost cilja na izgrad nju identiteta u kojemu se čovjek osjeća slobodnim. Pa zar je onda čudno što su upravo kršćani na ovim, hrvatskim pro storima bili protiv inozemnog porobljava nja hrvatskog čovjeka kada ga se prisililo da i nedjeljom radi, i to za sitan ili nikakav novac, dok ti isti trgovački lanci u našim susjednim zemljama nedjeljom ne rade? Zar je čudno što su bili protiv naivnog ra tificiranja Istanbulske konvencije? Zar ni je sveti Ivan Pavao II. uime kršćana naj glasnije prosvjedovao protiv rata u Iraku, predviđajući da će se iz njega izroditi toli ka zla i ovisnosti? Jedno je sigurno: povi jest koja je pred nama sigurno će pokaza ti da su kršćani imali pravo. 5
Foto: H. Zell
Blaženi Mykolas Giedraitis
O
blaženiku kojega Crkva spominje 4. svibnja ima malo zapisanih podataka. Blaženi Mykolas Giedraitis (poznat i kao bl. Michal Giedroyc) rođen je 1425. godine nedaleko od Vilniusa u Litvi kao sin plemićke obitelji bliske vladarskoj kući. Rođen je kao patuljak s brojnim tjelesnim poteškoćama, posebice u kretanju. Zapisano je da se pravilno mogao koristiti samo jednom nogom. Takvo mu je zdravstveno stanje onemogućavalo školovanje i društveno napredovanje. Uskoro se vidjelo da dječak ima dara u izradi različitih predmeta od metala te se posvetio izradi liturgijskog posuđa od srebra i bronce. Budući da je bio vrlo pobožan, dopušteno mu je unatoč teškome zdravstvenome stanju priključiti se augustincima u Krakovu u Poljskoj. Od tada je živio u isposničkoj ćeliji uz augustinski samostan, moleći, posteći i radeći. U Krakovu je završio i teološke studije. Životopisci su zapisali da mu je crkva bila dom danju i noću, molio je, promatrao Presveto i klečao. Jednom mu se u razmatranju javio Isus koji mu je, kako je zapisano, rekao neka bude strpljiv za života kako bi nakon smrti dobio krunu. Svoje tjelesne nedostatke i boli strpljivo je podnosio, a za života ga je pratio glas dobrog savjetnika, proroka i čudotvorca. Redovnik svetoga duhovnoga života bio je na glasu još za života, a umro je 1485. u Krakovu i pokopan u kripti crkve sv. Marka. Nakon otvaranja sarkofaga godine 1625., s obzirom da mu je tijelo 6
ostalo neraspadnuto, relikvije su mu stavljene u novi sarkofag i dane na javno štovanje. Od tada se u Litvi i Poljskoj, kao i njihovoj dijaspori diljem svijeta štuje kao blaženik. Spomen na njega njegovao je i sv. poljski papa Ivan Pavao II. koji je za posjeta Krakovu rekao da je 15. stoljeće u tome gradu bilo stoljeće svetaca. Među te krakovske svece ubrojio je i Mykolasa Giedraitisa.
• Suzana Peran
MOLIM TE DUŠE ISTINE... Osobo treća Trojice Presvete žrtvena Ljubavi Oca spram Sina poslušna Ljubavi Sina spram Oca što neštedice izlijevaš se na sve nas Vodo živa što svaku žeđ tažiš Vatro vrela što mlaka srca žariš Silo odozgor što slabe jačaš Ulje mironosno što spokojem pomazuješ Melemu što bolne snagom nadahnjuješ da ti kao dar prinose muku puku na duhovni rast Glasu koji si po prorocima zborio Vrutku znanja i mudrosti straha Božjeg i pobožnosti Tješitelju napuštenih Savjetniče izgubljenih dođi! Uđi u moju nutrinu! U najdublju mi dubinu izlij Milost da se predam Očevoj volji da u punini zaživim Riječ da naviještam je svim žićem svim svojim bićem. Dođi! Ispuni srca laika i svećenika da po njima uzmogneš u sve pore puka hrvatskoga zaći! Sve nezdravo izliječi! Sve slomljeno iscijeli! Sve što je zastranilo sve što je zalutalo Duše Istine vrati Kristu jedinoj Istini! Amen.
Sonja Tomić
Godina XLIX br. 5/531
Kolumna Stjepana Balobana
Katolici – laičnost – politika
I
ma događaja koji snažno obilježa vaju određeni povijesni trenutak, a budućnost će pokazati njihovo stvar no značenje u konkretnom životu određenog društva, naroda, države, pa i šire zajednice država. Jedan od takvih do gađaja jest govor francuskog predsjednika Emmanuela Macrona u Parizu 9. travnja 2018. Dogodilo se ono što se, polazeći od odnosa Crkve i države u Francuskoj, ni je nikako moglo očekivati, to jest da se je dan francuski predsjednik odazove pozivu francuskih biskupa i u jednosatnom govo ru pred 400-tinjak predstavnika crkvenog, političkog i općenito javnoga života pozove katolike da se uključe u politiku, a Crkvu na iskreni dijalog oko brojnih pitanja za op će dobro francuskoga društva i države. Ko liko je to iznenadilo francusku javnost, go vori i činjenica da su civilni mediji o tom presedanu počeli ‘ozbiljnije’ izvještavati tek drugi dan nakon što je katolički dnevnik »La croix« pod naslovom »Macron očeku je katolike u politici« objavio cijeli govor. Povijesni presedan Dvije stvari izazivaju pozornost. Kao prvo, to je prvi put da se neki francuski predsjednik odazove pozivu francuskih biskupa i pred njima održi govor. To, da bi predsjednik države govorio pred Biskup skom konferencijom, nije uobičajeno ni u drugim europskim zemljama u kojima se odnosi Crkve i države ne temelje na tako rigidnom laicizmu kakav je u Francuskoj. Poznato je da je u Francuskoj Crkva stro go odijeljena od države, riječ je zapravo o sekularističkoj i laicističkoj viziji odnosa Crkve i države. Takav je odnos potvrđen zakonom iz 1905. godine kojim je završilo vrijeme očitih sukoba između države i Cr kve započeto Francuskom revolucijom. Ri ječ je o francuskom modelu razumijevanja Svibanj 2018.
»laicité« – laičnosti, koji je u Francuskoj s vremenom postao nedodirljiv pojam, a laicizam kao takav tabu-tema. I lijeve i desne političke opcije prihvatile su takav model ne dopuštajući ‘dirnuti’ u ‘francusku sveti nju’. Kada su Macronovi prethodnici (Fra nçois Mitterrand, Jasques Chirac i Nicolas Sarkozy) – svaki iz svojih motiva – pokuša li ‘dirnuti u tu svetinju’, naišli su na veliki otpor. Stoga je na mjestu pitanje: Zbog če ga je 40-godišnji francuski predsjednik od lučio ići korak dalje od svojih prethodnika? Je li na pomolu povijesni preokret odnosa Crkve i države, odnosno vjerskih zajedni ca i države u Francuskoj ili je to tek ‘politič ki pokušaj’ mladoga francuskog predsjed nika, koji je unaprijed osuđen na propast? Francuski je predsjednik djelovao uvjerljivo Druga bitna stvar jest sadržaj jednosat nog govora predsjednika Macrona. Upra vo to, sadržaj govora francuskog predsjed nika, francusku je političku elitu ne samo iznenadio i ozlojedio nego i šokirao, kako su to prikazali mediji. O čemu je pred Fran cuskom biskupskom konferencijom govo rio predsjednik države koja je do sada bi la predvodnica laicističke i sekularističke vizije odnosa Crkve i države. Do čega je dovelo stoljetno ignoriranje religije, vjere i Crkve u francuskome javnom prostoru? Sadržaj govora i brojne Macronove poruke indikativne su i mogle bi uz konstruktiv ne rasprave i u drugim europskim zemlja ma izazvati konkretne pomake u društve no‑političkom životu. Macron želi prije svega popraviti oštećene odnose Crkve i države, i to na temelju iskrena dijaloga, pri čemu ističe: »Rekao bih da Crkva koja se pretvara da je indiferentna prema svjetov nim pitanjima ne bi ostvarila svoj poziv, a predsjednik Republike koji bi tvrdio da je
nezainteresiran za Crkvu i katolike napra vio bi veliki propust u svojim obvezama.« Katolička mudrost, angažman i sloboda Francuski je predsjednik svjestan važne uloge katolika i Crkve u povijesti, ali i s ob zirom na brojne probleme s kojima se suo čava današnje francusko društvo. Pitanja ko ja postavlja Crkva tiču se društva u cjelini pa je stoga važna razmjena mišljenja koja poka zuje razumijevanje za drukčije mišljenje i ne skriva problematične točke, naglašava Ma cron. Znakovito je njegovo mišljenje o laič nosti: »Funkcija laičnosti ne sastoji se u tome da se iz našega društva iskorijeni duhovnost koja hrani tolike naše građane… U ovom tre nutku velike društvene slabosti smatram svo jom odgovornošću ne dopustiti da se povjere nje katolika u politiku ugasi.« Stoga francuski predsjednik poziva katolike da se uključe u politiku naglašujući da bi katolici trebali do nijeti politici tri dara: katoličku mudrost, an gažman i slobodu. Znakovite su riječi da se u današnjemu svijetu ne možemo zadovolji ti ekonomskim i znanstvenim razvojem, ne go moramo dati »smisao našem djelovanju, a taj smisao je čovjek«. Ključnu ulogu u traže nju smisla, ističe mladi francuski predsjednik ima Katolička Crkva. A mi u Hrvatskoj? Znakovita je gotovo ‘sveopća šutnja’ o ovom govoru predsjednika Macrona u Hrvat skoj. Osim kratkih novinskih i internetskih iz vješća do sada su izostale rasprave u kojima bi bilo zanimljivo čuti argumente kako dijela li jevo-liberalne političke i svjetonazorske op cije, tako posebno onih glasnih zagovornika Hrvatske kao sekularne države! Teme poput sekularizma i sekularizacije, laičnosti i laiciz ma ne bi smjele ostati ‘tabu-teme’ koje svatko razumije i tumači na svoj način! 7
Narod Božji kroz euharistiju ostvaruje smisao tijeka svoga vremena Piše: Bono Zvonimir Šagi
I
ako sam već na više načina o tome pisao i govorio u jav nim informatičkim medijima, ipak mi se čini veoma važnim aktualizirati tu temu u ovom, vrlo razmetljivom vreme nu. Ovih godina misa je sve manje ono što smo očekiva li započetom koncilskom ob novom prije 50 i više godina. Danas se i te ologija previše želi prikazati kao znanost sa što više citata uglednih autora, a sve ma nje nauk, posadašnjenje onoga što smo od Gospodina primili kao uvijek živu Riječ, koja postaje djelo-tijelo u određenim vre menskim okolnostima (usp. Iv 1, 14). Li turgija postaje previše manifestativna, sve više gubi mistično doživljajno obilježje, du hovnu orijentaciju. Bez dublje duhovnosti u »pučkom« dijelu kršćanstva sve više pre vladava mentalitet liberalizma, prava diktatura moralnog relativizma, kako se izra zio papa, sada u mirovini, Benedikt XVI. Svako euharistijsko slavlje-misa moralo bi biti za vjernike, koji u njemu sudjeluju, snažan impuls za produbljivanje osobnog i zajedničkoga kršćanskog života. Zbog to ga je važno da svi zajedno, što češće, raz mišljamo o ovome Otajstvu vjere. Refleksi ja koju ovdje iznosim tek je fragmentarna, više mucanje o ulozi što je ima Euharisti ja, kao čin Božjeg naroda s Kristom. Ima li odjeka u izgradnji našeg zajedništva i mo ralne dimenzije u društvenoj autonomi ji kako je Bog daje građanima u izgradnji pravednoga društva (usp. GS 36 i LG 36). Nije moguće iz ovoga manje konkretnog kuta gledanja u kratkom razlaganju iscrp sti tu temu. Shvatimo je radije kao poziv 10
na svakodnevnu vjerničku refleksiju o otaj stvu koje mora biti za nas vrelo i središte svega kršćanskog života (usp. SC 10). Dva ključna pojma Imamo ovdje dva ključna pojma Narod Božji i Euharistija. Razmišljanje o njima i opisivanje stvarnosti što ih oni izriču mo gu nam pomoći da potpunije shvatimo svu dubinu i širinu onoga u što smo i sami, kao zajednica Kristovih vjernih učenika, euha ristijskim slavljem prosvijetljeni, poslani. Euharistijsko slavlje završava: »Idite, posla ni ste!« To bi trebale značiti latinske riječi: »Ite, missa est!« Danas kažemo: »Idite u mi ru!« Ali, to bi morao biti stvaralački mir.
U istoj Konstituciji Koncil odmah na početku Otajstvo Crkve povezuje s Otaj stvom euharistije (usp. LG 3). Obavljajući svoje bogoslužje i stavljajući Euharistiju u samo središte svega crkvenog života, Cr kva ističe da Euharistija čini Crkvu. Crkva se kao otajstvo neprestano događa u Euha ristiji. Kao što Crkva čini Euharistiju, ta ko i Euharistija čini Crkvu (usp. Ivan Pa vao II.: »Večera Gospodnja«, KS, Zagreb, str. 10). Ako o tome razmišljamo jednostav nije i konkretnije, moramo se pitati: Gdje se Crkva može doživjeti kao narod, oku pljen i ujedinjen kao Tijelo u Kristu, ko ji je Glava Božjeg naroda? Pita se što je i u čemu je simbol naše identifikacije s Kri
Danas se i teologija previše želi prikazati kao znanost sa što više citata uglednih autora, a sve manje posadašnjenje onoga što smo od Gospodina primili kao uvijek živu Riječ, koja postaje djelo u određenim vremenskim okolnostima. Narod Božji, to je Crkva. U taj pojam sažima Konstitucija o Crkvi (LG) Drugoga vatikanskog koncila otajstvenu i povijesnu stvarnost vidljive i sveopće Crkve. Koncil kaže: »Svi su ljudi pozvani u novi Božji Na rod.« Bog od svih ljudi, u svim narodima, kulturama, poziva, sabire osobe u jedan »Božji narod«, sve u jedno u svojemu Sinu Isusu Kristu (usp. LG 13). Svi su pozvani da u Isusu Kristu budu »jedno tijelo«, kako se apostol Pavao izražava, Otajstvo crkvenog zajedništva (usp. 1 Kor 10, 17). Euharisti ja kao znak stvarne prisutnosti Tijela Kri stova postaje ključ za razumijevanje Crkve.
stom, našega stvarnog zajedništva u Kri stu? Drugi se odgovor ne može dati, osim u Euharistiji, jer nigdje na svijetu nema Kri sta tako stvarno prisutnog kao u njoj. Ona je mjesto, simbol i aktivno sredstvo u koje mu i po kojemu narod Božji biva nepresta no s Kristom. Svi su ljudi pozvani na zajedništvo u Kristu, da kao jedan Narod, odasvud sa bran, pristupe k njemu kao Glavi i postignu jedinstvo prema njegovoj volji: da svi budu jedno (Iv 17, 11). To je duhovno jedinstvo, doduše, konačni cilj, ali i povijesni smisao svih nastojanja, gradi se kroz vrijeme. Kad Godina XLIX br. 5/531
Foto: wikipedia.com/Nheyob
mi vjernici razmišljamo o povijesti, ideolo gijama nezamračenoj, uzimamo je kao dje lo Božje, kao neprestano ostvarivanje volje Božje da nas spasi od zla koje vlada u čo vjeku i oko njega. Povijest počinje od pr voga grijeha, od tada počinje i djelo spa senja! Naša je ljudska povijest istodobno, koliko je povijest grijeha, ujedno povijest Božjeg spasenja. Zato povijest naroda Bož jeg promatramo kao povijest spasenja, po čevši od samog ljudskog iskona, od onoga trenutka kad je prvi put čovjek suprotsta vio svoju volju Božjoj volji. Bog se u toj po vijesti pojavljuje kao spasitelj. Krist – Sin Božji, kao najsavršenija objava Boga u sre dišnjici povijesti, jest Spasitelj. Euharistija, kao najstvarnije mjesto njegove prisutno sti, postaje zato povijesno stjecište božan skog i ljudskog. U svakome trenutku negdje je na Zemlji i euharistijski okup Božjeg na roda u Kristu i s Kristom. Nikad nismo sa mi. Euharistija je stalno vidljivo mjesto su sreta ljudi s Bogom-Spasiteljem. U njoj se sav narod Božji nalazi ujedinjen u Kristu, obuhvaćajući u jednome trenutku proš lost, sadašnjost i budućnost. U Euharistiji se neprestano aktualizira i primjenjuje sve ono što je Krist za sve nas stekao kao naš spasitelj. Jezgra zajednice i znak kršćanskog identiteta Da bismo lakše razumjeli tu povije sno‑dinamičnu ulogu Euharistije kao stal noga stjecišta božanskog i ljudskog, kao stalni susret s Kristom, moramo promatra ti Euharistiju kao spomen-čin. Ta riječ spomen‑čin pomaže nam da potpunije shva timo što se sve sažimlje u Euharistiji kao Svibanj 2018.
činu Krista i Božjeg naroda. Odmah ka žimo da je spomen-čin ponazočenje Gos podina Isusa Krista, njegove muke, smrti, uskrsnuća i njegove prisutnosti u Slavi Bož joj s desne Očeve, stalna potvrda nade da će se u Njemu i po Njemu ispuniti naše, povi jesno egzistentne, ispravne težnje. Euharistija je zbog toga kao spomen‑čin Gospodinov, stalno mjesto okupljanja Bož jeg naroda na njegovu povijesnom putu u svijetu. Misa kao stalno otvorena moguć nost biti s Gospodinom, biti na izvoru spa senja života, postaje jezgra zajednice u čisto vidljivom smislu. Tu se crkvena zajednica izražava i doživljava kao zajednica Kristo vih učenika. Iz mise i oko mise cijela se kršćanska zajednica u povijesnim okol nostima izgrađuje. Tu ona razvija svoju za jedničku svijest, zajedništvo, bratsku lju bav kao znak raspoznavanja u svijetu. Već je prva kršćanska zajednica svoj identitet, osjećaj svoga zajedništva u Kristu, nalazila u »lomljenju kruha« (Dj 2, 42), tj. u Euhari stiji-misi. Nema drugoga mjesta gdje bismo se mogli tako doživjeti Kristovom zajedni com kao ovdje, jer nigdje on nije tako bliz ljudima kao upravo ovdje, nigdje drugdje nisu tako bivstvene veze s njim kao upra vo ovdje, u primanju njegova tijela i krvi. Blagovanje tijela Kristova stvara neizreci vo otajstveno jedinstvo nas s Njim, koje se neprestano u našem životu po vjeri dina mizira tako da možemo klicati s Pavlom: »Ne živim više ja, nego Krist u meni« (usp. Gal 2, 20). To je stalna identifikacija Kri sta s nama i nas s Njime. Bez toga svega ni jedan kršćanin ne bi mogao napredovati, ali ni zajednica ne bi mogla ostvariti smi sao svoga postojanja u svijetu. Već su sta
ri sv. Oci smatrali da kršćani, koji ne bi do lazili na Euharistiju, nisu potpuni kršćani. Kršćanin gleda smisao svega svoga života u tome da bude dionik suživota s Kristom. Smisao povijesti u jedinstvu i ljubavi Euharistija kao uvijek prisutan djelotvo ran znak i dokaz Kristove ljubavi u vjeri i životu vjernika mora biti poziv na ostva renje onoga konačnog jedinstva svih ljudi u bratskoj ljubavi kakvo se očituje u Kri stu Isusu. Ostvarenje toga mora se iz euha ristijskog zajedništva prenositi u svakod nevni način života. Smisao je nove povijesti koja s Kristom polazi: »Da svi budu jedno, kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, da ta ko i oni budu jedno… da svijet upozna da si me Ti poslao« (usp. Iv 17, 22-23). Ovo je dinstvo povijesni je proces koji se ostvaruje sada. Narod Božji djelovanjem Duha Sveto ga i sam je aktivan sudionik toga procesa u Kristu. Okupljajući se u Kristu i oko Krista kao svoje Glave, narod Božji u vidljivome smislu mora širiti svoje redove, mora traži ti uvijek nove mogućnosti da bi duhovno, a i stvarno svi ljudi mogli postati dionici ove punine zajedništva i života što ga po Kri stu i u Kristu primamo. U Euharistiji smo jedno s Kristom i pridonosimo, ispunjeni ovim svetim izvorom, poboljšanju svijeta. Euharistijska zajednica mora postati oaza istinske ljubavi, ali i nadahnuće za praktič na djela, ostvarenje Božje ljubavi koju Duh Sveti žari u nama (usp. Rim 5, 5). Svima na ma nužno je shvatiti svoj povijesni trenu tak, učiniti korak uspona prema boljemu svijetu – vječnoj punini u Kristu, ispunje nju ljudske povijesti. 11
Iran
P
2
Piše: Ivana Ćepulić
ut sam odlučila nastaviti noćnim vlakom za Kerman. Bi la sam pomalo zabrinuta jer mi nije bilo jasno s kojeg će perona vlak krenuti. Pokušala sam izi ći prema peronima, no vratili su me u če kaonicu i za mnom zatvorili vrata. Nisam znala što se događa, ali i drugi su putnici sjedili u čekaonici pa sam pretpostavila da je to normalno. Kad je napokon stigao moj vlak, do njega sam dobila službenu naoru žanu pratnju. Ušla sam u svoj odjeljak u kojem su već bile tri žene i jedan mladić. Nakon pregle da karata dobili smo kutijice s hranom i posteljinu. Zemlja izuzetne gostoljubivosti Ujutro je posteljina ponovno pokuplje na, a počeo je i doručak. Moji su suputni ci, naime, sa sobom imali priličnu količinu hrane i uporno su me njome nudili. Nji hovoj sam se ljubaznosti uspješno othrvala tek kada je vlak stigao u Kerman. Moju, kermansku obitelj činio je mla di bračni par s malom kćerkicom. Nakon 12
Impresivna unutrašnjost džamije u Širazu
Svakodnevica na bazaru u Kermanu
zajedničkog ručka otišla sam u šetnju ta mošnjim bazarom. U sklopu bazarskog kompleksa nalaze se i hamam te stara kov nica novca, džamija i karavan-saraj. Kao i u ostalim gradovima, i u Kermanu sam su sretala nevjerojatno gostoljubive ljude svih dobi, koji su mi se smiješili, pozdravljali me i izražavali dobrodošlicu. Jedan takav susret dogodio se i na kermanskom baza
ru: približile su mi se dvije žene, a jedna od njih obratila mi se s velikim osmijehom na licu: »Hello, I love you!« rekla mi je jedno stavno. Očito mi je željela uputiti koju lije pu riječ dobrodošlice, a znanje engleskog bilo joj je ograničeno. Stoga sam i ja njoj odvratila istom mjerom: »I love you too!« Sljedećeg sam dana otišla na izlet au tobusom do gradića Rajena u podnožju Godina XLIX br. 5/531
Temelji rajenske tvrđave potječu iz predislamskog sasanidskog razdoblja
planine Haraz. Ondje posjetitelje privlači utvrda od nepečene opeke, čija se starost procjenjuje na najmanje 1000 godina, a do prije 150 godina bila je nastanjena. Dugo sam vrludala njezinim uličicama, fotogra firajući iz svih kutova ovu nevjerojatno fo togeničnu građevinu. Potom sam se spustila prema skro mnom autobusnom kolodvoru s namjerom da kupim kartu za povratak u Kerman, ali na put mi je stao neki muškarac u automo
‘Hello, I love you!’ – gostoljubive kermanske žene
bilu. Na lošem mi je engleskom pokušavao nešto reći, ali razumjela sam samo dvije stvari: želio me spriječiti da kupim kartu za Kerman i zamolio me da ga pričekam dok se ne vrati. U nedoumici što da učinim, ipak je pre vladala znatiželja pa sam odlučila pričekati. Za desetak minuta taj se muškarac vratio u društvu dvoje djece i jedne mlade nasmije Svibanj 2018.
šene žene. Ona mi je objasnila da sam po zvana u njihovu kuću te da će me oni auto mobilom odvesti u Kerman jer ionako idu onamo još iste večeri. Nekomu bi se ovaj čin iznenadnog gostoprimstva možda činio pretjeranim i sumnjivim, ali ja sam o slič nim situacijama čula od drugih putnika pa sam mogla s priličnom sigurnošću pretpo staviti da nisam ni u kakvoj opasnosti. Doveli su me u kuću okruženu cvjet nim vrtom, tipične iranske unutrašnjosti –
bročinitelji odveli na mjesto zvano Šazdeh Mahan – još jedan bajkoviti perzijski vrt pod prekrasnim noćnim osvjetljenjem. Ni su mi dali ni da si sama platim ulaznicu – pa ipak sam ja bila njihova gošća! Iz Kermana sam noćnim autobusom za Širaz nastavila put prema najjužnijoj točki svojeg putovanja. Umjesto mojega tamoš njeg zaposlenog domaćina Purije, ujutro me u Širazu dočekao njegov brat. On me odvezao u 60 km udaljeni Perzepolis. Iako
U Rajenu sam bila dobrodošla gošća slučajnih prolaznika
pod velike prazne dnevne sobe prekrivali su debeli sagovi, čiju sam mekoću osjećala pod bosim nogama. Ondje su me dočekali roditelji i rodbina mojega novog prijatelja, okupili se oko mene i obasuli me pitanji ma. Nakon što su me dobro nahranili, od veli su me u razgled još nekih zanimljivih mjesta u gradu. Putem prema Kermanu moji su me do
je na početku bilo dogovoreno da ću mu za vožnju platiti, braća poslije za to nisu htje la niti čuti. Proveli smo nekoliko sati šećući među ostatcima ovoga impresivnog povijesnog grada koji potječe iz 6. stoljeća prije Krista. Dao ga je izgraditi Darije I., koji je vladao na prelasku iz 6. u 5. stoljeće prije Krista, a njegovi nasljednici Kserkso I. i Artakser 13
Palaču Takaru u Perzepolisu dao je izgraditi Darije I.
je zoroastrijski hram, u kojemu me je upo znao sa svojim prijateljem zoroastrijskim svećenikom. Potom smo posjetili armen sku četvrt i katedralu Armenske apostol ske Crkve izgrađenu početkom 17. stoljeća. Ta je crkva poznata pod nazivom Vank, što na armenskom znači »samostan«. Njezina je unutrašnjost iznimno bogato ukrašena freskama i floralnim ornamentima. Nakon posjeta crkvi i muzeju armen ske sakralne umjetnosti, hodajući nekim sasvim običnim gradskim ulicama, odjed U posjetu palači u Širazu
Unutrašnjost ‘Ružičaste džamije’ u Širazu
kso I. kasnije su ga nadograđivali. Godine 330. propast mu je donio Aleksandar Veliki. Vrativši se u Širaz, Puriju sam pričeka la u prelijepom vrtu Eramu nastalom još u 13. stoljeću, a navečer smo zajedno posjeti li grobnicu pjesnika Hafeza, jedno od naj važnijih mjesta u gradu. Pjesnik Hafez, ko ji je djelovao u 14. stoljeću, bez dvojbe uživa kultni status: njegova se djela uče napamet i citiraju, a neke njihove rečenice služe kao poslovice. Sutradan sam samostalno razgledala Širaz. Među najzanimljivijim mjestima bi li su utvrđena palača Kharim Khana u sa mom gradskom središtu te muslimansko svetište Šah Čerak, u koje se hodočasti još od 14. stoljeća. No, najviše me se dojmila takozvana Ružičasta džamija iz 19. stolje ća, čija je posebnost ružičasta boja na mo zaicima, rijetko upotrebljavana u islamskoj arhitekturi. Ta je džamija posjetiteljima privlačna i zbog igre svjetlosti koja u njoj nastaje prolaskom Sunčevih zraka kroz ra znobojne prozore. U gradu sam doživjela nekoliko ugod 14
Impresivna grobnica pjesnika Hafeza jedno je od najvažnijih mjesta u Širazu
Glazbena soba u palači Ali Gapu u Isfahanu
nih slučajnih susreta s lokalnim stanovni cima. Najviše me dirnula ponuda jednoga prolaznika koji me zaustavio na ulici pita njem može li mi nekako pomoći. Slučajno sam baš i trebala pomoć jer sam tražila lje karnu i mjenjačnicu, a taj ljubazni čovjek nije žalio gotovo čitavi sat svojega vremena koji je proveo sa mnom vodeći me gradom i pomažući mi u sporazumijevanju. Desetoga dana svoje iranske avanture stigla sam u Isfahan. Moj tamošnji doma ćin Ben pokazao se kao izvrstan turistički vodič. Prvo mjesto na koje me je odveo bio
nom smo začuli glazbu iz jednog dvorišta pa smo znatiželjno krenuli za zvukom. U dvorištu nas je dočekao neobičan prizor: četvorica mladića sjedila su oko drvenog stolića i svirala različite instrumente. Za podjenuli smo s njima razgovor i doznali da su po zanimanju graditelji instrumena ta. Pokazali su nam gotove i napola goto ve sitare i tarove te objasnili proces njiho ve izrade. Odsvirali su i otpjevali nekoliko svojih autorskih pjesama, a zatim su poče li pripremati roštilj, na koji smo, naravno, i mi bili pozvani. Godina XLIX br. 5/531
stajom rado mi je pomogao jedan mladić. Međutim, problemima tu nije bio kraj jer nisam imala karticu za gradski prijevoz, a na postaji je nije bilo moguće kupiti. Baš sam se pitala što da učinim, kad se poja vio neki muškarac i bez riječi, provukavši dvaput svoju karticu kroz automat, omogu ćio ulazak i sebi i meni te tako riješio moj problem. A najveće iznenađenje uslijedilo je kada mi je, izlazeći iz autobusa, tu istu karticu – poklonio. Sutradan sam shvatila da na njoj ima dovoljno kredita za još ba rem 5 vožnji. Ostali putnici oko mene uzeli su si u za datak da ne promašim svoju postaju. Osje
Studentica arhitektura u Isfahanu
Ben me odveo i u najstariju isfahansku džamiju Džameh, koja je bila građena i na dograđivana od 8. do 20. stoljeća. Prošetav ši potom bazarom, uputili smo se do trga
Površina trga Nakš -e Džahana u Isfahanu iznosi gotovo 90 000 m²
Još jedna od isfahanskih posebnosti njegovi su mostovi na rijeci Zajande. Ima la sam veliku sreću što sam se ondje našla nedugo nakon iranskog blagdana Novruza
ćala sam se kao da sam okružena samim anđelima čuvarima! A taj se osjećaj nasta vio i nakon izlaska iz autobusa. Dok sam se dvoumila na koju stranu krenuti, približio
Na rjeci Zajadne. Najljepši isfahanski mostovi potječu iz 17. stoljeća
Graditelji instrumenata u Isfahanu počastili su nas pjesmom
Nakš‑e Džahana, jednog od najvećih trgo va na svijetu. Na njegovoj zapadnoj stra ni nalazi se palača Ali Gapu na šest kato va, koju je u 17. stoljeću dao izgraditi šah Abas. Svrha joj je bila primanje stranih po sjetitelja i veleposlanika. Palača je mnogo dojmljivija iznutra nego izvana, a jedna od njezinih glavnih posebnosti jest takozvana »glazbena soba« s perforiranim svodovima. Na istočnoj strani trga nalazi se kraljev ska džamija Luftulah, kojom se u prošlo sti koristio samo šah, dok je za javnost bi la zatvorena.
mi se neki poslovni čovjek i upitao me tre bam li pomoć. Pokazala sam mu papirić s traženom adresom, na što je bez oklijeva nja krenuo sa mnom vodeći me prema ku ći mojeg domaćina. Čak ga je i nazvao ka ko bi doznao detaljnije upute i obavijestio ga da mu stiže gošća. U Teheranu sam opet bila samo u pro lasku. Prema mojem planu, čekalo me još jedno kružno putovanje – ovoga puta po sjeverozapadnom dijelu zemlje. Zato sam već idućeg jutra krenula na put prema gra du Raštu nadomak Kaspijskom jezeru.
Svibanj 2018.
jer se u to vrijeme voda u tom dijelu rije ke pušta u inače suho korito te kroz idućih nekoliko mjeseci omogućuje poseban do življaj grada. Autobusom sam se vratila u Teheran i tako zatvorila svoj prvi krug na ovom pu tovanju. Izišla sam iz međugradskog au tobusa i uputila se u potragu za gradskim prijevozom pomalo zabrinuta hoće li i u kaotičnom velegradu prolaznici biti ona ko susretljivi kao u manjim gradovima. No moje su se sumnje pokazale potpuno neo snovanima. U potrazi za autobusnom po
15
O K ršćanskoj sadašnjosti
Prisjećanje na dane koji traju
P
edeset godina od ustanovljenja samo po sebi svjedoči o trajanju i – po tome – o ustaljenosti i razrađenosti kao plodu proteklih godina. Ali godine »Kršćanske sadašnjosti« nisu se samo nizale i jednostavno i prirodno nadograđivale. Te su godine bile vrlo različite i događale se u vrlo različitim uvjetima: u vrlo različitim društvenim i političkim, ali i crkvenim okolnostima. Prisjećajući se početaka »Kršćanske sadašnjosti«, čija je povijest – u određenom smislu – i povijest moga života, pred oči mi dolazi časopis »Svesci« čiji su se prvi brojevi, u vrijeme mojega osnovnoškolskog obrazovanja, nakupljali na crtaćem stolu mojega oca, građevinskog tehničara. Moj je otac bio vrlo izbirljiv pri odabiru sadržaja koji će čitati te su se »Svesci« nalazili u ‘društvu’ časopisa »Enciclopedya moderna«, u izdanju Instituta za filozofiju znanosti i mir ondašnjeg JAZU-a (sada: HAZU), čiji je glavni urednik bio Ivan Supek, a koji je počeo izlaziti nekako u isto doba. Moj ih je otac s radošću prečitavao, govorio, s rođacima i prijateljima raspravljao o pojedinim člancima objavljenima u njima. Oba su časopisa u ono doba unijela neku iznenađujuću svježinu, novost u pristupu, 16
upozorili na mogućnost širine i susreta. Nisam ih, dakako, čitao tada, ali kada je došlo vrijeme da ih i ja uzmem u ruke te ih počnem čitati s razumijevanjem, svježina je u njima još bila itekako prisutna. Moj prvi osobni susret s »Kršćanskom sadašnjosti« dogodio se 1970. godine, početkom moga srednjoškolskog obrazovanja, kada je objavljen prvi broj kršćanske obiteljske revije »Kana«. »Kana« je bila jedno silno iznenađenje,
Dakako, bilo je u to vrijeme i drugih katoličkih listova, kao što je – primjerice – bio »Glasnik sv. Antuna Padovanskoga« (koji je, zbog toga što su državne vlasti pojedine njegove brojeve zabranjivale, morao promijeniti svoj naziv u »Veritas«), »Glasnik srca Isusova i Marijina… No, širina sadržaja zastupljenih u »Kani« bila je izrazita novost. »Kršćansku sadašnjost« pokrenuli su, u zamahu koji je proizišao iz prihvata Drugoga vatikanskog koncila, Tomislav
nešto gotovo neshvatljivo. Iz perspektive današnjega vremena takvo što može se činiti nečim posve običnim, no u ono vrijeme biti u prilici listati, gledati i čitati sadržajno i grafički opremljen list koji se u svakom smislu itekako mogao ‘nositi’ s onodobnim tiskovinama prisutnima na svjetovnom tržištu, bilo je nešto posve osobito.
Janko Šagi Bunić, Vjekoslav Bajsić i Josip Turčinović, kojima se pridružio niz drugih – i crkvenih službenika i vjernika koji su živjeli u svijetu. Bilo je to vrijeme hrabrih. Odlučiti se na pothvat, sadržan u nazivu »Kršćanska sadašnjost«, uz hrabrost je iziskivala i odgovornost, razboritost, ali itekako i čvrstinu i postojanost. Zasigurno, bio je to Godina XLIX br. 5/531
njihov odziv nadahnuću Duha Svetoga jer svi su oni imali dovoljno posla i preuzetih obveza i bez ove, nove. Mnogo je snage trebalo utrošiti na opstanak u onodobnim društvenim i političkim okolnostima i u suočavanju s raznovrsnim osporavanjima na koje je »Kršćanska sadašnjost« nailazila u Crkvi. Ono što s ovoga vremenskog odmaka nemalo začuđuje jest činjenica da su svi pokretači »Kršćanske sadašnjosti«, započevši s ovim, novim trudom
– bit će i više – razgovarali i s mnogima drugima. Bili su raspoloživi i bili su spremni čuti razmišljanja i prijedloge mnogih. I ne samo čuti nego i podržati, provesti ih. Takav pristup nastavili su i Aldo Starić, Jakov Mamić, Adalbert Rebić, Albert Turčinović, Stjepan Brebrić… (svjestan sam da bi ovome popisu trebalo pridodati niz imena, uključujući i onih nevidljivijih, koji su nosili – i nose – povijest »Kršćanske sadašnjosti«).
U nakladi »Kršćanske sadašnjosti« prvi put nakon Drugoga svjetskog rata objavljene su i knjige »Legende o Kristu« Selme Lagerlof, »Quo vadis« Henryka Sienkiewicza, »Ben Hur« Lewisa Wallacea… Sve te (i takve) knjige u ono su doba smatrane neprihvatljivima te su (čak i u knjižnicama) bile teško dostupne (pokatkad se na njih moglo naići u antikvarijatima). Uz te je knjige objavljen i niz drugih vrijednih beletrističkih izdanja, nažalost, nerijetko ne odviše primijećenih.
(ovom, novom ‘brazdom’, kako je to volio govoriti Josip Turčinović), nastavili predano i redovito obavljati sve svoje svećeničke dužnosti. Tomislav Janko Šagi Bunić propovijedao je u zagrebačkoj katedrali, Josip Turčinović u kapelici Ranjenog Isusa na glavnom zagrebačkom trgu… I oni i drugi, kao primjerice fra Bonaventura Duda, nisu zanemarivali svoje vrlo raznovrsno i vrlo zauzeto pastoralno djelovanje. Nalazili su vremena za susrete s vjernicima nakon mise i u drugim prigodama, razgovarali o mnogim zahtjevnim i osjetljivim temama sa studentima, pa i srednjoškolcima. Sjećam se, bio sam u povlaštenom položaju jedno čitavo nedjeljno poslijepodne razgovarati s Josipom Turčinovićem, slušati ga kako govori o mom pisanju te me potiče kako da ga usmjerim. Razgovarao sam o tome s njim potom u više navrata, jednako tako i s Bonaventurom Dudom… No ta povlaštenost nije značila i iznimnost, jer kao što su razgovarali sa mnom, tako su
Otpočetka »Kršćanske sadašnjosti« silno se razgranala njezina nakladnička djelatnost. I premda je znatnim dijelom bila usmjerena na prijevodnu literaturu, uvijek je bilo prisutno nastojanje da se na pisanje i objavljivanje potakne domaće autore. Nakladnička djelatnost, programski vrlo široko postavljena, nastojala se odazvati čitateljskim interesima najširega kruga čitatelja. Niz je naslova »Kršćanske sadašnjosti« bez kojih nije zamisliva nijedna kućna vjernička, kamoli samostanska ili župna knjižnica. Propuštajući navesti niz izdanja, spomenut ću – naravno, uz Bibliju – »Rječnik biblijske teologije« Xaviera Leona Dufoura i »Leksikon ikonografije, simbolike i liturgike zapadnog kršćanstva« Anđelka Badurine i suradnika. Mlađim će naraštajima vjerojatno biti začuđujuće da je u nakladi »Kršćanske sadašnjosti« prvi put nakon Drugoga svjetskog rata objavljen dječji roman »Heidi« Johanne Spyri u cjelovitom tekstu, jer su u nizu izdanja iz romana bili izostavljani dijelovi koji su se odnosili na vjerske sadržaje. Jednako tako, objavljen je i zvučni zapis (audiokaseta) priče »Najljepši Božić« Jagode Truhelke koji je izostavljan iz izdanja njezine knjige »Zlatni danci«.
Tijekom niza godina u biblioteci »Metanoja« objavljen je dojmljiv broj iznimno vrijednih knjiga duhovnog sadržaja u kojima su predočene snaga i životnost kršćanske duhovnosti. Da je iznjedrila samo tu, jednu biblioteku, »Kršćanska sadašnjost« opravdala bi svoju svrhu, a uz tu biblioteku objavljuje još niz biblioteka. Imam potrebu ovdje spomenuti i časopis »VIR – Vrijeme i Riječ«, pokrenut sredinom sedamdesetih godina, i Euharistijsko pastoralni listić koji je kao tjednik izlazio od 1985. do 1990. godine. Dok »VIR«, unatoč dobrim nastojanjima »Kršćanske sadašnjosti« nije uspio ni zaživjeti, »Listić« je uspio poživjeti nešto više od šest godina i u pamćenju (nešto) starijih ostao zapamćen po svojoj životnosti i vrijednosti. Nije pretjerano reći: po svojoj jedinstvenosti. Danas se »Kršćanska sadašnjost« podrazumijeva. No vrijedno je postaviti pitanje koje bismo povijesti bili dionici da se u ono vrijeme Tomislav Janko Šagi Bunić, Vjekoslav Bajsić i Josip Turčinović nisu odlučili izložiti. Da nisu u zauzetosti za Božju Riječ – i za Božju Riječ u našem narodu – odlučili istrošiti se. Ne mareći za sebe.
Svibanj 2018.
Stjepan Lice 17
BIBLIOTEKA: FORMAT: CIJENA:
Znakovi i gibanja; 11 x 18 cm; meki uvez; 153 str.;
90,00 kn .
KršćansK a sadašnjost
9 770353 282002
ISSN 0353–2828
0 5 0 1 8
Knjižare – ZAGREB – Kaptol 1, Kaptol 29; RIJEKA – Fiorello La Guardia 10c; SPLIT – Kralja Zvonimira 16; OSIJEK – Trg slobode bb; KARLOVAC – Radićeva 4; MARIJA BISTRICA – Trg Ivana Pavla II. 32
ℜ
iječ je o tri govora pape Franje upućenih pučkim pokretima u kojima se dotiče gorućih tema suvremenog svijeta kao što su: privremeni radnici, obitelji beskućnika, seljaci bez zemlje, borba protiv privatizacije vode, obrana prehrambene neovisnosti, uvođenja univerzalne plaće i jamstvo nepovredivosti obiteljskog doma, odnosno protiv deložacija. Nakon prvog susreta zanimanje medija za Papine govore i susrete s pučkim pokretima, koji su bili nešto nezapamćeno u povijesti Crkve i pokreta, bilo je ogromno da bi kasnije, kako je Papa postavljao više i više standarde i određivao konkretne ciljeve, sve više jenjavalo. »Ovaj naš susret odgovor je na konkretnu čežnju, ono što svaki otac i svaka majka priželjkuju za svoju djecu; čežnju koja bi svima trebala biti ostvariva, ali koja je, kako s tugom uviđamo, sve više strana većini ljudi: zemlja, dom i posao. Neobično, ali kad govorim o ovome, Papa je komunist. Ne razumiju da je ljubav prema siromasima u srcu evanđelja. Zemlja, dom i posao, ono za što se vi borite, sveta su prava«, rekao je u jednome od tih govora papa Franjo. Opširni pogovor napisao je Alessandro Santagate.