Iz izloga »Kršćanske sadašnjosti« koje pokazuje do biblijskoga odgovora imaju kao adresata svakoga čovjeka bez obzira na vjersku, nacionalnu i drugu pripadnost«, piše recenzent knjige Domagoj Runje. Knjigu je autor, o 50. obljetnici djelovanja, posvetio Kršćanskoj sadašnjosti, njezinim utemeljiteljima, sadašnjem vodstvu i svim djelatnicima i djelatnicama.
PAPA FRANJO
ZEMLJA – DOM – POSAO Govori na susretima pučkih pokreta
Riječ je o tri govora pape Franje upućenih pučkim pokretima u kojima se dotiče gorućih tema suvremenog svijeta kao što su: privremeni radnici, obitelji beskućnika, seljaci bez zemlje, borba protiv privatizacije vode, obrana prehram‑ bene neovisnosti, uvođenja univerzalne plaće i jamstvo nepovredivosti obiteljskog doma, odnosno protiv deložacija. Nakon prvog susreta zanimanje medija za Papine govore i susrete s pučkim pokretima, koji su bili nešto nezapamćeno u povijesti Crkve i pokreta, bilo je ogromno da bi kasnije, kako je Papa postavljao više i više standarde i određivao konkretne ciljeve, sve više jenjavalo. »Ovaj naš susret odgovor je na konkretnu čežnju, ono što svaki otac i svaka majka priželjkuju za svoju djecu; čežnju koja bi svima trebala biti ostvariva, ali koja je, kako s tugom uviđamo, sve više strana većini ljudi: zemlja, dom i posao. Neobično, ali kad govorim o ovome, Papa je komunist. Ne razumiju da je ljubav prema siromasima u srcu evanđelja. Zemlja, dom i posao, ono za što se vi borite, sveta su prava«, rekao je u jednome od tih govora papa Franjo. Opširni pogovor napisao je Alessandro Santagate.
LJILJANA MATKOVIĆ‑VLAŠIĆ
BLAGO MIROTVORCIMA Glas vapijućeg u pustinji
»O mirotvorstvu i ratovima napisana je golema biblioteka knjiga. No što mogu knjige kad ni dva svjetska rata nisu svojim bolnim iskustvima pridonijela iskorjenjivanju ratnih sukoba«, pita se u svome uvodnom tekstu Ljiljana Matković‑ ‑Vlašić, zauzeta mirotvorka i jedna od onih koja je svojim djelovanjem od samog početka bila vezana uz Kršćansku sadašnjost, koja upravo u godini izlaska njezine knjige slavi svoju 50. obljetnicu. Osobitu vrijednost knjizi daju opisi susreta s važnim osobama u svijetu i kod nas, koje su svojim zalaganjem i borbom za mir obilježile drugu polovinu 20. stoljeća.
Zbornik u čast prof. dr. sc. Bože Lujića, OFM, povodom 70. godine života
Ez 33,33 Zbornik u čast prof. dr. sc. Bože Lujića, OFM, povodom 70. godine života
K r š ć a n s K a sa da š n j o s t
BIBLIOTEKA:
FORMAT:
KršćansK a sadašnjost
CIJENA:
BIBLIOTEKA: FORMAT: CIJENA:
Znakovi i gibanja; 11 x 18 cm; meki uvez; 153 str.;
90,00 kn .
BIBLIOTEKA: FORMAT: CIJENA:
Biblica; 17 x 24 cm; meki uvez; 567 str.;
150,00 kn .
BOŽO LUJIĆ
BIBLIJSKO SVJETLO VJERE NA PUTU ŽIVOTA Biblijske teme vezane uz egzistenciju suvremenoga čovjeka
Izvan nizova; 14 x 20 cm; meki uvez; 193 str.;
BIBLIOTEKA:
FORMAT:
80,00 k n .
CIJENA:
Teološki radovi; 18 x 24,5 cm; tvrdi uvez; 991 str.; 220,00 kn .
STIPO KLJAJIĆ I MARIO CIFRAK, UR.
ZNAT ĆE DA PROROK BIJAŠE MEĐU NJIMA (Ez 33,33) Zbornik u čast prof. dr. sc. Bože Lujića, OFM, povodom 70. godine života
Kolege i prijatelji prof. dr. sc. Bože Lujića pripremili su ovaj zbornik kao svoj dar slavljeniku za 70. obljetnicu života, a naslovili su ga prema citatu iz proroka Ezekiela: »Znat će da prorok bijaše među njima« (33,33). Zbornik sadrži 43 znan‑ stvena članka koje su urednici rasporedili u dvije veće cjeline: »Pars biblica« i »Pars historico theologica«. Zbornik sadrži veliki broj izvornih tema relevantnih za polje teologije u području humanističkih znanosti, prvenstveno u granama egzegeze, biblijske teologije, fundamentalne teologije, patristike i kršćanske književnosti te religiozne pedagogije i katehetike. Pišući o zborniku Taras Barščevski, među ostalim, ističe: »Uvjeren sam da će naći širok krug čitatelja, zainteresiranih ne samo znanstvenim pristupom već i bogatstvom sadržaja za dublje razumijevanje Svetog pisama i teologije«. Drugi recenzent Domagoj Runje pak navodi: »Ovim zbornikom akademska i šira društvena javnost bolje će se upoznati s vrijednim znanstveno‑istraživačkim, nastavnim i pedagoškim doprinosom prof. Bože Lujuća. Taj doprinos doista je velik, osobito za hrvatsko govorno područje te zavrjeđuje da se čitavo društvo oduži jednom svom članu koji je puno napravio za promicanje biblijske znanosti, kulture i dijaloga«. Na kraju zbornika na tridesetak je stranica donesena i opsežna bibliografija prof. Lujića.
w w w.k s.h r
Teme koje se obrađuju u ovoj knjizi u svome osnovnome usmjerenju vode u konačnici prema osobi i djelu Isusa Krista i njegovoj temeljnoj poruci o Božjoj vladavini, njegovoj velikoj zapovijedi ljubavi koja obuhvaća sve ljude, pa čak i najveće protivnike i neprijatelje, te završava pred licem Boga milosrđa u kojem se mogu iskreno ogledati i vjernici i nevjernici. Riječ je o člancima koju su izlagani na pojedinim znanstvenim skupovima, uglavnom objavljeni u pojedinim znanstvenim časopisima, zbornicima raznih vrsta i za razne prigode. Svi oni obrađuju važne biblijsko‑egzistencijalne i sa životom usko povezane teme – njih 27 – koje obu‑ hvaćaju i Stari i Novi zavjet. Knjiga je po svojoj naravi, metodologiji i znanstvenom aparatu znanstvena i na znanstvenim racionalnim pretpostavkama utemeljena, pa stoga pretpostavlja određeno teološko i biblijsko predznanje. »Podnaslov ’Biblijske teme vezane uz egzistenciju suvremenoga čovjeka’ u potpunosti odgovara sadržaju djela koje u svjetlu Biblije promatra različita pitanja koja postavlja današnji čovjek. Premda je autor kršćanin, katolik, svećenik i redovnik te dugi niz godina profesora na Katoličkome bogoslovnom fakultetu, egzistencijalna pitanja koja postavlja i putovi
220 kn
9 789531 110167
KRŠĆANSKA OBITELJSKA REVIJA
Godina Broj Lipanj Cijena
XLIX 6/532 2018. 13 kn
Osnivač: Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije »Kršćanska sadašnjost« Izdavač: Kršćanska sadašnjost d.o.o. 10 001 Zagreb, pp 434, Marulićev trg 14 Tel: 63 49 060; Fax: 48 28 227 Internet-stranica KS: http://www.ks.hr E-mail KS: ks@zg.t-com.hr E-mail Kana: kana@zg.t-com.hr ks.kana@gmail.com Uređuje: Uredničko vijeće Glavni i odgovorni urednik: Albert Turčinović
4 Izazovi »kulture razvoda«
Pitanje sadašnjeg trenutka: Josip Grbac
7 Politička (ne)kultura u Hrvatskoj Stjepan Baloban
8 Izazovi suvremenoga pelagijanizma
Teološko razmišljanje: Tonči Matulić
10 Suvremeni problem braka i obitelji
Bono Zvonimir Šagi
Za izdavača: Stjepan Brebrić Izlazi 15. u mjesecu, srpanj-kolovoz dvobroj. Adresa uredništva: KANA, »Kršćanska sadašnjost« d.o.o., 10 001 Zagreb, pp 434, Marulićev trg 14
23 Dobri duhovi Tomislav Salopek
Putopis
43 U mom dalekom selu...
Rukopise i slike ne vraćamo.
Vera Valčić Belić
47 Vremena ljudska i Božja
Tisak: Denona d.o.o. Naziv računa: KRŠĆANSKA SADAŠNJOST d.o.o.
Stjepan Lice
Broj računa: 2340009-1100047241 Devizni račun: Privredna banka Zagreb 070000-70010-284337
26 Novinarske nagrade
Svjetski dan sredstava društvene komunikacije
IBAN: HR 17 2340 0091 1000 4724 1 SWIFT PBZ GHR 2X
30 Kršćani imenom ili životom?
Godišnja pretplata: 143 kn
Vrijeme i riječ: Darko Tepert
Inozemstvo: Članice EMU: 44 €; Australija 55 AUD; Kanada 55 CAD; Švicarska 55 CHF; SAD 55 USD; Velika Britanija 33 GBP; Švedska 330 SEK.
32 Moje pleme – moja istina
Iz drugoga kuta: Vladimir Pavlinić
pretplata@ks.hr ijena za zemlje koje nisu navedene u C ovom popisu obračunava se prema USD. Avionsku poštarinu za prekomorske zemlje obračunavamo posebno.
36 Blaženstva kao slušanje volje
12
Iran Ivana Ćepulić
Odvojenim prikupljanjem smanjujemo količinu otpada na odlagalištima, čuvamo šume, štedimo vodu i energiju. Lipanj 2018.
Laik u teologiji: Branko Murić
40 Suverenost i kompradori
U korist vlastite štete: Stanko Uršić
asopis je objavljen uz potporu Č Grada Zagreba
Stare novine – novi papir
Božje i nasljedovanje Krista
16 Slavko Nedić Razgovor
44 Europa ne smije postati
administrativno čudovište Razgovor
20 Hotmail za Borga
48 Divovi – rijeke i gradovi
22 Neko slovo o privivjernicima
50 Naivci
24 Iz Marijina perivoja
56 Miron Makanec
Političke teme: Tonči Tadić Vrijeme i svijest: Vedran Martinac Brojni, ali svi naši
Zapis: Zvonko Madunić Veronika Popić Portret umjetnika
3
Pitanje sadašnjeg trenutka
Izazovi »kulture razvoda«
S
vaka sreća želi biti vječna, no najviše to želi biti sreća u intimnim odnosima. Iskustvo i istraživanja pokazuju da mla di ljudi na prvo mjesto ljestvi ce želja stavljaju želju za sta bilnom obitelji i dugotrajnom i uspješnom partnerskom vezom. S obzirom na to da su svjesni kako mnoge veze brzo propadaju, nastoje od najranije dobi eksperimentirati s raznim partnerima kako bi pronašli onog najpoželjnijeg. Pokazuje se, međutim, da, usprkos tomu, mnogi tako izgrađeni part nerski odnosi brzo propadaju. U Hrvatskoj svaki četvrti ili treći brak završava razvo dom, u Njemačkoj gotovo svaki drugi. I ta ko se »ples« želja i težnji nastavlja te vrlo če sto ne prestaje ni sklapanjem braka. Zašto je čovjek postao toliko nesposoban za bi lo kakvu trajnu vezu? Tvrdnja kako neka da brakovi nisu bili nimalo bolji od onih današnjih samo nastoji prikriti današnju krizu braka. Slično kao i tvrdnja da su ne kada brakovi bili trajniji jer je žena eko nomski bila mnogo ovisnija o mužu. Mož da su ovakva ekonomska međuovisnost, kao i veće zapošljavanje i emancipacija žena donekle utjecali na veću, odnosno manju stabilnost brakova. Ali se može postaviti i pitanje: Jesu li naši djedovi i bake možda imali veću toleranciju na frustracije i veću spremnost praštanja, možda čak i zahvalju jući njihovoj kršćanskoj vjeri? Lažno oslobađanje Nedvojbeno je odlučujući čimbenik otu đenja u modernim partnerskim odnosima 4
sve veća fleksibilnost u poslu, kao i prisilna mobilnost radnoga mjesta, što mnoge pri siljava raditi daleko od mjesta boravka vla stite obitelji. Nužnost da oba partnera budu zaposlena kako bi prehranili obitelj utječe na osjetljivost i možda pojačanu agresiv nost unutar zidova vlastita doma. Otuda težnja da se »negdje drugdje« potraži emo cionalna ravnoteža. Vrijeme studija i struč nog osposobljavanja uvelike se produžilo. Zašto čekati na zadovoljenje emocionalnih i seksualnih potreba do pronalaska »pra vog« partnera? Takozvana generacija prakticum sve više ulazi u provizorne odnose i priječi odgovorno zasnivanje obitelji. Mla di čovjek živi tako da mu uvijek sve opci je ostaju otvorene, dok pri tome ne ostari. Sve više se pojavljuje fenomen rastave pa rova koji već desetljećima žive zajedno te se pozivaju na veliku dozu dosade koja se ustalila u njihovu braku. Osim toga, zahva ljujući produljenju životnog vijeka i boljoj zdravstvenoj skrbi danas brakovi mogu trajati duže nego nekada. Produljuje se vri jeme u kojemu partneri moraju podnositi uzajamne slabosti i hirove. Doživotni brak postavlja visoke zahtjeve suživota. Nika kva rutina ne dolazi u obzir. Visoki zahtje vi pretaču se u velika očekivanja među par tnerima na svim područjima, u spolnosti, ljubavi, zabavi, zaradi, društvenom statu su. Za razliku od nekada, život udvoje bez ikakve formalne veze, kao i rastava, više ne izazivaju društvenu odbojnost. Rastava se izjednačuje sa slobodom. Medijska zvijez da postaje onaj tko iza sebe ima više bra kova koji su trajali samo nekoliko mjeseci.
To samo govori u prilog činjenici da trajno »oslobađanje« iz postojeće veze zapravo ni je nikakvo oslobođenje. »Kultura razvoda« Imajući u vidu sve moguće razloge zbog kojih javno mnijenje bespogovorno prihva ća tzv. kulturu razvoda, teško pada bilo ka kvo kritičko suočavanje s njom. Nepobitna je činjenica da »kultura razvoda« postaje ne samo individualno‑duševni problem nego sve više postaje eminentno društveno-po litički problem koji nameće neka nova pi tanja: Kako je moguće naučiti nadvladava ti konflikte i krize, te u tome »uvježbati« životne partnere, kako ih »učiti« pomire nju i praštanju? Slična su pitanja učestalo postavljana na jednoj konferenciji o obi teljskoj politici u Pragu. Ondje je defini tivno opovrgnuta teza kako su vjernici, s obzirom na nadvladavanje obiteljske kri ze i izbjegavanje razvoda, uglavnom bolje »opremljeni« ili su u boljem položaju nego oni koji ne vjeruju. Biskup Peter Kohlgraf iz Mainza, u svojoj knjizi »Oprostiti i po miriti se«, tvrdi kako slutnja da poznavanje Svetoga pisma, redovito slavljenje Euhari stije ili neki drugi crkveni angažman samo po sebi ne čine nekoga moralno odgovor nom osobom. Za proces pomirenja nije do voljno znati kako Bog od svakoga zahtijeva spremnost za pomirenje. Vjerska stajališta i načela ne koriste ako netko u svojoj nu trini nije »utjelovio« spremnost za pomi renje. Dakle, tvrdi biskup, više nije dovolj no govoriti što je dopušteno, a što nije, ili pak samo tražiti krivca za propast braka i Godina XLIX br. 6/532
Piše: Josip Grbac
obitelji. Crkva, naprotiv, mora u svojim sa vjetovalištima i pripremama za brak in tenzivnije i stručnije uključiti psihološka i psihoterapijska znanja koja ljudima mo gu pomoći u nadilaženju nesporazuma ko ji vode u krizu. Brak kao proces U problematici međuljudskih odnosa, pa tako i onih u braku, samo izvježbano
brak proces, a ne samo čin pristanka, Cr kva nikada nije prihvatila, ali samo zato što se njome htjelo promijeniti crkvenu praksu proglašenja ništavnosti ženidbe. Ta ideja, međutim, ako znači da bi se praksa Crkve u pripremanju mladih ljudi na brak trebala više koristiti iskustvima ljudi u nadvlada vanju konflikata, ali i znanjem psihologa i psihoterapeuta u tome kako naučiti prašta ti i miriti se, zacijelo nije odbačena, napro
Svakom društvu i svakoj politici važno je da se građani osjećaju sigurno, važno im je imati građane s visokom dozom odgovornosti. Samo, sve to ne pada s neba.
znanje nije dovoljno. Tu više pomažu isku stva zajednice, konkretni životni primjeri ili uzori, na kojima ljudi mogu doživjeti ka ko se događa proces pomirenja i oprašta nja, čak i onda kada se to čini nemogućim. Biskup Kohlgraf »iz pepela« izvlači ideju, koju je davno izrekao veliki teolog Bern hard Häring, kako brak treba shvatiti kao »proces učenja«. Brak nije samo onaj »Da« koje u jednom trenutku partneri izmjenju ju te time brak postaje pravno valjan nego brak »nastaje« s vremenom, ovisno o tome kako se odnosi u njemu razvijaju. Jer, kriza u braku i obitelji ne događa se uvijek zbog pojedinih neslaganja ili povreda. Ona naj češće nastupa nakon dugogodišnjih sebič nih načina ponašanja koji drugoga kon stantno vrijeđaju i opterećuju. Ideju da je Lipanj 2018.
tiv, ona je ozbiljan izazov crkvenoj praksi. Religiozna, kršćanska perspektiva u svemu tome itekako može mnogo pomo ći, na neki način proces pomirenja podrža ti i stimulirati. Jer, prema riječima psihija tra i neurologa Konrada Straussa, kako pri međuljudskim duševnim ranjavanjima, ta ko i pri pomirenju dotičemo transcenden talnu dimenziju. Kada opraštanje uspije, u međuljudskim se odnosima otvara odnos prema Bogu. Za razliku od ispovijedi, ko ja cilja samo na izlječenje počinitelja zla, proces pomirenja daje i počinitelju i žrtvi šansu za ozdravljenje. Zato je u pokušaji ma nadvladavanja »kulture razvoda« ma nje važno tražiti krivce. Važnije je otvoriti neke nove putove govora, počevši od onog ideala trajnog braka, vjernosti i ljubavi, ko
ji je uglavnom prisutan u dušama pri skla panju braka, ali, kako tvrdi papa Franjo, ne zaboraviti stvarnost. A stvarnost kaže da će se prije ili poslije ljudi u braku suočiti s po trebom praštanja i pomirenja. Tomu ih va lja naučiti. Zar onda nije logično da se u pripravu za brak uključi i politika, ako ničim drugim, a onda sviješću da brak nije samo intimna stvar dvoje ljudi te da njihov suživot iteka ko utječe na zdravlje društva. Nijednom društvu ne može biti svejedno kakvi će bi ti odnosi unutar obitelji. Još manje mu mo že biti svejedno ako se velik broj građana ne usuđuje ući u bilo kakve trajne veze, kao što su one u braku. Nespremnost trajnog vezivanja upućuje na nedostatak sigurno sti, odgovornosti, spremnosti na odricanje. A svakom društvu i svakoj politici važno je da se građani osjećaju sigurno, važno im je imati građane s visokom dozom odgovor nosti jer prije ili kasnije društvo i politika tražit će od svojih građana nekakvo odri canje u korist zajedničkog dobra. Sve to ne pada s neba. Traži se naporan rad u obliko vanju građanske svijesti. Ozbiljna politika ne može se zadovoljiti time da svoje građa ne smatra samo glasačkom mašinerijom. A da ne govorimo o školi, koja bi trebala vi še pozornosti posvetiti učenju o vrijednosti praštanja. Kako kaže papa Franjo: prvi ko rak svakog susreta nije osjećaj krivnje, ne go osjećaj stida zbog vlastita lošeg ponaša nja. To čovjek mora naučiti od malih nogu. Sramiti se zbog vlastita nedoličnog ponaša nja temeljna je moralna kvaliteta, od dječ jeg vrtića do života u braku. 5
Teološko razmišljanje
Izazovi suvremenoga pelagijanizma
U
nastavku drugoga po glavlja apostolske pobudnice Gaudete et exsultate – Radujte se i kličite (GE) o pozivu na svetost u suvremenom svijetu od 19. ožujka 2018., papa Franjo kritički progovara o dru gome domišljatom neprijatelju svetosti: pe lagijanizmu. Međutim, i pelagijanizam je začet u retorti gnosticizma. Naime, mnogi su uvidjeli da nije intelekt taj s pomoću koje ga se postižu svetost i savršenstvo, nego jed nostavno život kako ga se trenutačno živi. Tako se gnosticizam, zbog radikalne sum nje u moć intelekta, domišljato preobrazio u pelagijanizam i semipelagijanizam, to jest čas u pretjerano, a čas opet u djelomično ve ličanje snage i moći čovjekove volje bez nuž ne pomoći i snage Božje milosti. Non omnes omnia possunt Franjo otvoreno i bez uvijanja izjavlju je: »Oni koji odgovaraju pelagijanskome i semipelagijanskom mentalitetu, iako dr že sladunjave govore o Božjoj milosti, ‘u konačnici se uzdaju samo u vlastite snage i smatraju se većima od drugih jer se pri državaju određenih pravila ili zato što su nepokolebljivo vjerni određenomu kato ličkom stilu’. Kad se neki od njih obraćaju slabima, govoreći da je s Božjom milosti sve moguće, u dubini uobičajeno prenose ideju da se sve može učiniti s ljudskom voljom, kao da bi ona bila nešto čisto, savršeno, sve moćno, čemu se milost pridodaje. Ignorira se ‘da svi ne mogu sve’ i da u ovome živo tu milost ne liječi sasvim i jednom zauvi jek ljudske slabosti. U svakom slučaju, kako naučava sv. Augustin, Bog te poziva učini ti ono što možeš i ‘pitati ono što ne možeš’ ili, ponizno govoreći, Gospodinu: ‘Daj mi što zapovijedaš pa zapovijedaj što hoćeš’« (GE, 49). U ovoj izjavi Franjo skreće po zornost na prijetvornost crkvenoga govora 8
kada se jedno govori, a nešto sasvim dru go misli ili podrazumijeva. Ili kada se nu di jedno rješenje koje ne samo da ne rješava problem nego ga produbljuje i stvara sto tinu drugih. A to se događa svaki put ka da se u govoru biranim riječima poziva na snagu i moć Božje milosti, a zapravo se (ne) svjesno misli i aludira na snagu i moć indi vidualne ljudske volje. Suočeni s ljudskim slabostima koje svi nosimo, a napose sla bostima onih koji se nalaze u nekomu traj nijem neželjenom stanju, uime samozva ne revnosti i čistunstva reagira se na način osude a da se ne zaustavi pred dvostrukom tajnom: najprije tajnom djelovanja Božje milosti u srcu svakoga čovjeka, a onda taj nom ljudske volje koja i nakon što je pot pomognuta milošću uvijek ostaje ograni čena i sklona grijehu, dakle potrebna Božje milosti. Prema tome, treba se dosljedno dr žati razboritoga načela što ga je sv. Bona ventura formulirao kao: Non omnes omnia possunt – »ne mogu svi sve«, s jedne stra ne, te stajališta sv. Augustina o uzdržljivo sti, jer dobro znamo koliko mu je uzdržlji vost bila potrebna i važna: »Zapovijedaš mi uzdržljivost: daj mi što zapovijedaš pa za povijedaj što hoćeš« (Ispovijesti, 10, 29, 40), s druge strane. Drugim riječima, preuzet no je i, štoviše, oholo umišljati da smo ka dri ispuniti Božju zapovijed bez pomoći njegove milosti. Samo volju koja je prože ta milošću i koju svakodnevno ozdravlja i učvršćuje milost možemo smatrati voljom sposobnom ispuniti Božju zapovijed. Katoličko shvaćanje slobodne volje U katoličkome nauku ljudsku volja se ne smatra ni čistom, ni savršenom, ni sve moćnom. Volja je ranjena grijehom. Ona je zbog toga sklona zlu i grijehu. I kad je vo lja snažna i odlučna, odnosno kada je du
hovnim i moralnim vježbama osnažena, i tada ona ne prestaje biti slaba volja, jer je neprestano potrebna pomoći Božje milo sti, s jedne, te se zbog nekoga iznenadnog razloga u svakom trenutku jaka volja mo že preokrenuti u slabu volju, s druge strane. Ljudskoj je volji neprestano potrebna po moć odozgo, pomoć Božje milosti da se po jedinac može postojano održati sabranim i ujedinjenim u jedinstvu i cjelovitosti nutri ne koja bez milosti ostaje rastrgana i sklona grijehu. Naime, »dokle god se nije konač no utvrdila u svom posljednjem dobru, a to je Bog, sloboda uključuje mogućnost bira nja između dobra i zla, a to znači napredo vanja u savršenosti ili malaksanja i griješe nja« (KKC, 1732). Drugi vatikanski koncil to je izjavio ovako: »Neuravnoteženosti od kojih trpi današnji svijet zapravo su pove zane s onom osnovnijom neuravnoteženo šću koja je ukorijenjena u ljudskom srcu. Naime, u samom se čovjeku sukobljavaju mnogi elementi. Jer dok se on, s jedne stra ne, kao stvorenje doživljava mnogostruko ograničenim, s druge strane, u svojim že ljama osjeća se neograničenim i pozvanim na viši život. Privučen mnogim stvarima koje ga mame, neprestano je prisiljen me đu njima izabirati i nekih se odricati. Što više, kako je slab i grješnik, on nerijetko čini ono što neće, a ne čini ono što bi za pravo htio (usp. Rim 7, 14s). Prema tome, čovjeka muči podijeljenost u njemu samo me; iz nje također nastaju tako brojni i toli ki razdori u društvu« (Gaudium e spes, 10). Ovime je najprije skrenuta pozornost na izvor grijeha u čovjekovu srcu koje, upra vo zato što je neprestano rastrgano izme đu dobra i zla, svjetla i tame, podnosi du boku podijeljenost i neuravnoteženost koje može izliječiti samo Božja milost. Konačni mir u čovjekovu srcu i konačna cjelovitost i uravnoteženost čovjekove nutrine nalaze Godina XLIX br. 6/532
Piše: Tonči Matulić se samo u Bogu, posljednjemu i savršenom dobru, pa zato možemo razumjeti Augusti novu misao: »(…), jer si nas stvorio za se be, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi« – Gospodine (Ispovijesti, 1,1). U svje tlu toga razumijemo dubinu i domete ka toličkoga nauka o moralnoj odgovornosti: »Ubrojivost i odgovornost za neki čin mo gu se umanjiti ili poništiti neznanjem, ne pažnjom, nasiljem, strahom, navikama, ne umjerenim strastima i drugim psihičkim i društvenim čimbenicima« (KKC, 1735). Dug je dakle popis čimbenika koji naoko odlučnu slobodu, odnosno jaku volju mo gu pretvoriti u slabu volju sve do mjere ne ubrojivosti, odnosno odsutnosti bilo kakve osobne odgovornosti. Rast u milosti i svetosti uvijek je postupan Svako jednostrano i olako osuđivanje drugih te tovarenje teških bremena na nji hova leđa povlače za sobom sumnju u se mipelagijanizam i pelagijanizam, jer pro brane riječi o Božjoj milosti ne mogu sakriti predrasudu o spartanskom shva ćanju ljudske volje, upravo u smislu jake i snažne volje koja je navodno sposobna sa ma od sebe, dakle bez pomoći Božje milosti ostvariti dobro na koje je pozvana. Franjo s pravom otvoreno kritizira ovakav pristup, jer nije u skladu s evanđeoskim i katolič kim naukom. »U konačnici je nedostatak ozbiljnoga, trpećeg i molitvenog priznanja naših granica ono što priječi milost da bo lje djeluje u nama, jer joj ne ostavlja prostor za uzrokovanje onoga mogućeg dobra ko je se integrira na ozbiljnom i realnom putu rasta« (GE, 50). U tom je smislu na drugom mjestu Franjo izjavio: »(…), ne umanjuju ći vrijednost evanđeoskoga ideala, potreb no je s ljubavlju i strpljivo pratiti moguće etape rasta osoba u njihovu postupnom ra Lipanj 2018.
zvoju. Svećenike podsjećam da ispovjedao nica nije soba za mučenje, već mjesto susre ta s milosrđem Gospodina koji nas potiče da učinimo ono što je u našoj moći. Ma li korak, usred velikih ograničenosti, mo že biti Bogu ugodniji od izvana gledano ispravnog života onoga koji u svojem živo tu ne nailazi na veće poteškoće. Svi ima ju potrebu da ih dotakne utjeha i poticaj spasenjske ljubavi Boga koji na tajanstven način djeluje u svakoj osobi, bez obzira na njezine mane i njezine padove« (Evangelii gaudium, 44). Jasno je da Bog uvijek dje luje na tajanstven način. Franjo nas pozi va upravo na veću obzirnost i senzibilnost na tu činjenicu koja je ključna za razumije vanje istinskoga duhovnog i moralnog ra sta u svetosti. »Upravo zato što milost pret postavlja našu narav, ona nas ne pretvara odjednom u nadljude. To zahtijevati zna čilo bi previše se uzdati u nas same. U tom slučaju, iza pravovjernosti, naši stavovi se mogu ne podudarati s onim što tvrdimo o nužnosti milosti, tako da u praksi imamo premalo povjerenja u nju. Naime, ako ne priznajemo našu ograničenu i konkretnu stvarnost, nećemo moći vidjeti ni moguće i realne korake koje Gospodin od nas traži u svakom trenutku pošto nas je privukao i učinio dostojnima svoga dara. Milost dje luje povijesno i redovito nas obuzima i pre obražava na postupan način. Stoga ako od bacujemo ovaj povijesni i postupni način, u stvarnosti možemo završiti tako da je nije čemo i blokiramo pa makar je veličali vla stitim riječima« (GE, 50). Proročki glas pape Franje Perspektiva koju otvara papa Franjo za ista prosvjetljuje i, nema dvojbe u to, po maže Crkvi da postane u našemu vremenu vjerodostojnije, djelotvornije i privlačni je oruđe Božje milosti u svakodnevnome
životu, a ne već poslovično dragim ka menjem i plemenitim metalima ukraše na sudnica čija izvanjska ljepota nimalo ne umanjuje nutarnju nelagodu u ljudi ma ranjenima grijehom. Umjesto da za jedno s papom Franjom tragaju za novim putovima kojima će ih privući k sebi, ne ki pojedinci i skupine u Crkvi sve dublje tonu u živi pijesak jednostrane osude sla bih i drukčijih ljudi, zaboravljajući pritom da milost Božja ne djeluje u lijepo sroče nim pričama, nego djeluje uvijek nevidljivo – tajanstveno – u ljudskim srcima. U svo joj samouvjerenosti i tvrdoglavosti radije se izlažu opasnosti od krivovjerja, upravo opasnosti od (semi)pelagijanizma, nego da dopuste da im milost Duha Svetoga smek ša ćudi kamene i zagrije grudi ledene. U Franjinim se izjavama i analizama očituje istinski proročki glas, to jest glas koji svo ju proročku narav čudesno potvrđuje upra vo u prijeziru i odbijanju od nekih tako zvanih pravovjernih, s pomoću kojega on otvoreno i hrabro raskrinkava pojave sta rih hereza u novome ruhu i u novim obli cima. Činjenica jest to bolnija što je, prema kazivanju samoga pape Franje, riječ o poja vama u samoj Crkvi. Zbog toga je vrijedno prisjetiti se koncilske izjave: »Crkva – koja u vlastitom krilu obuhvaća grješnike te je u isti mah i sveta i potrebna čišćenja – nepre stano kroči putem pokore i obnove« (Lumen gentium, 8), dakle kao putujuća Crkva ona se trajno obnavlja snagom Duha i mi losti koji dolaze od njezine Glave i njezina Zaručnika – Isusa Krista. Ona stoga ne že li slijediti drugi primjer doli primjer svoga Gospodina: »Isus se uspravi i reče joj: ‘Že no, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?’ Ona reče: ‘Nitko, Gospodine.’ Reče joj Isus: ‘Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti’« (Iv 8, 10-11). Ova je evanđeoska zgoda recept i lijek za ovaj problem. 9
Političke teme
Hotmail za Borga
Piše: Tonči Tadić
Radi stavljanja stvari u pravu perspektivu, treba spomenuti da su savjetnici za restrukturiranje Agrokora do kraja ožujka 2018. stajali Agrokor 321 milijun kuna – ili, drukčije rečeno: svaki savjetnik Agrokora zarađuje 1000 eura na dan.
K
ako se bliži kraj četvrtog čina u svehrvatskoj drami o gospodarsko-političkoj tvo revini zvanoj Agrokor na gospodarskoj i političkoj sceni postaje sve uzbudljivije. Prva tri či na drame o Agrokoru bila su nastanak to ga gospodarskog Frankensteina, zatim gospodarsko i financijsko ludovanje Ivice Todorića zadnjih 5 godina i s time povezani kreditni slom Agrokora, te konačno ime novanje prisilne uprave u Agrokoru i To rodićev bijeg u London. U ovom, četvrtom činu hrvatsko gospo darstvo, točnije, Todorićeve satelite i po slušnike od Kraša do Francka očekuju bol ni rezovi i otpisivanje dugovanja. Hrvatsku čekaju i političko-gospodar ski šokovi s ruskim preuzimanjem kontro le ne samo nad Agrokorom (jer ruske ban ke Sberbank i VTB postaju vlasnici oko 45 posto Agrokora) nego i nad znatnim poljo privrednim dobrima i vodnim resursima. Kako su proteklih dana objavili neki me diji, u novoj tvrtki u koju će biti prebačena imovina kompanija Agrokora, Sberbank bi imao oko 30 posto vlasničkog udjela, dok bi druga ruska državna banka VTB ima la 14 posto dionica nove kompanije. Obve zničari Agrokora imali bi od 23 do 25 posto kompanije, pri čemu bi američki Knight head Capital držao 10 do 12 posto Agro kora, domaće banke oko 10 posto udjela, a Agrokorovi dobavljači samo oko osam po sto dionica! Hrvatsku političku scenu očekuju po tresi i preispitivanja je li se ovoj krizi moglo pristupiti na drugi način. Naime, bilo ko ji ishod nagodbe vjerovnika ostavit će ne 20
zadovoljnima dosta Todorićevih klijenata, a oni će se nastojati namiriti više od drža ve, a manje od Agrokora, kroz sudske spo rove. Što će pak stvarati pritisak na državni proračun i na porezne obveznike. Matematika je tu jasna i surova. U tre nutku preuzimanja kompanije, na teme lju posebnog zakona, privremeni upravi telj Ante Ramljak zatekao je navodno na računu Agrokora šest kuna (brojem: 6 kn)! Istodobno je Todorić naslagao ukupni dug Agrokora od 58 milijardi kuna, odnosno 7,6 milijardi eura! Izvanredna uprava os porila je 16,5 milijardi kuna, pa preostaje 41 milijardu kuna, odnosno 5,6 milijardi eu ra. Potom su i vjerovnici između sebe os porili 10 milijardi kuna – jer im je jasno da neće dobiti ništa ako Agrokor ode u stečaj. Dug je dakle 7,6 milijardi eura, a ishodima osporavanja dug će se eventualno smanji vati. Istodobno Agrokor, prema sadašnjoj procjeni nove privremene uprave, sa svim poduzećima u svom vlasništvu, vrijedi iz među 1,8 i 3,8 milijardi eura. Čak i da je vri jedio i dvostruko više, opet se svi dužnici ne bi mogli namiriti. Usto, treba najprije vratiti ukupni novi kredit koji iznosi mi nimalno 1,6 milijardi eura – to su tzv. roll up krediti uzeti radi spašavanja Agrokora u proteklih 12 mjeseci. Jasno je da će konačni otpis potraživanja biti najmanje 50, a mak simalno možda i do 80 posto. Te činjenice treba stalno spominjati jer se u javnosti stječe dojam da su za krizu u Agrokoru krivi premijer Andrej Plenko vić i njegova dosadašnja zamjenica Mar tina Dalić te privremeni upravitelj Ante Ramljak. Ujedno Todorić u svojemu lon donskom izbjeglištvu uz pomoć masno
plaćenih medijskih savjetnika i odvjetnika pokušava usput dokazati kako mu je »ne pravedno oduzeta tvrtka koju je on stva rao«, navodno sve vrijeme »odan pravilima tržišne utakmice«. To su potpune gluposti, jer ni u kakvim zdravim tržišnim okolno stima normalnog kapitalizma takav gos podarski Frankenstein ne bi nastao, niti bi toliko dugo postojao, niti bi bio ovako spašavan. Ukratko, Agrokor je nastao kao gospo darsko-politički projekt stvaranja nove hr vatske gospodarske elite iliti »naših« taj kuna, a poslovao je sve vrijeme uz obilnu pomoć države, ne toliko kroz izravnu po moć u poljoprivrednim potporama, koliko kroz ciljanu eliminaciju tržišne konkuren cije. Todorić nije nikakav izumitelj poput Billa Gatesa u SAD-u, vlasnika Microsof ta. Niti je vizionar i predstavnik obitelji ko ja 150 godina ulaže i u gospodarstvo i teh nološki razvoj poput obitelji Wallenberg u Švedskoj, koji su vlasnici SAAB-a i niza drugih švedskih kompanija. On je nastao i rastao slično ruskim novim tajkunima ko ji su političkom voljom preuzeli dio gos podarskih monopola u državi i koji opsta ju dok su u dobrim odnosima s Kremljom, ili dok ne ugroze sustav svojim nesuvislim potezima. Samo je Todorić mogao računa ti na preuzimanje Belja da bi mogao izvla čiti potpore za poljoprivrednike, samo je njemu bilo dopušteno stvaranje monopola u trgovini jestivim uljem nakon preuzima nja tvornice Zvijezda itd. Njegov utjecaj na poljoprivrednu, trgovinsku i općenito go spodarsku politiku Hrvatske bio je sve sa mo ne zanemariv. Samo se Todorić upravo zbog gospodarsko-političkih sprega mogao Godina XLIX br. 6/532
zaduživati kao suludi pijani milijunaš, na bijajući dug jednak ili veći od ukupne vri jednosti Agrokora. To je mogao zbog žmi renja svih državnih službi, uprava i agencija na sve ono što je Todorić radio i kako je po slovao, neovisno o tome koja je stranka bi la na vlasti. Jer svaka je hrvatska vlada od rata naovamo imala u sebi Todorićeve lju de, kao što je i svaka uprava Agrokora ima la u sebi političare iz svih velikih stranaka. Nastanak i rast Agrokora bio je dakle plod gospodarsko-političkih dogovora, od nosno politički dirigirane dogovorne eko nomije u jugoslavenskom socijalističkom stilu, a nikako tržišta i normalnoga zapad nog kapitalizma temeljenog na jasnim pra vilima koja vrijede za sve. Zato je, posve lo gično, i spašavanje Agrokora moralo imati svojstva gospodarsko-političkog dogovo ra, s pripadnom dozom korupcije i suko bima interesa kakvi su bili svojstveni za ju goslavensko socijalističko gospodarstvo i tadašnje gospodarske »gigante«, o kojima »država mora voditi računa« i spašavati ih unatoč gospodarskim majmunarijama. Je li bila nužna intervencija države? Sa da je sve više glasova da država nije treba la intervenirati. No, s obzirom na to da je »Agrokor« s povezanim tvrtkama, dakle dobavljačima i kreditorima, činio više od 15 posto hrvatskog BDP.-a, odnosno gotovo koliko sav naš turizam, Vlada nije smjela biti nezainteresirana jer bi je inače proziva li baš zbog toga. Vlada nije smjela ostati po strani i prepustiti Antoniu Alvarezu III. iz konzultantske kuće Alvarez & Marsal (ko ji se tu pojavio uime domaćih i stranih ba naka) prisilnu naplatu potraživanja i prate ću likvidaciju Agrokora i gospodarski kaos. Vlada, tj. država trebala je postaviti jasna pravila igre kako bi se izbjegli stečaj i likvi dacija, odnosno još više kako bi se sprije čila panika na tržištu. I zato je bio potre ban »Lex Agrokor«, kao privremena mjera. Nimalo neočekivano našli su se ljudi ko ji će to riješiti, tj. koji će pomoći Vladi RH u traženju rješenja, i to navodno »bez nakna de«. Nastavak je poznat: hrvatsku politič ku scenu potresa afera »Hotmail«, odnosno javna objava komunikacije elektroničkom poštom donedavne potpredsjednice Vla de Martine Dalić s njezinim sudruzima iz samoprozvane skupine Borg u spašavanju posrnulog Agrokora. I dok premijer Plen ković i vladajuća HDZ-ova većina sa svo Lipanj 2018.
jim patuljcima-satelitima nastoje otkloni ti sumnje da su ikad bili upleteni u čudne poslove gđe Dalić i njezine ekipe tzv. eko nomskih stručnjaka, oporba poziva na no ve izbore koje ionako ne bi dobila. Marti na Dalić je zamoljena da podnese ostavku, obavljene su neke rošade u Vladi, preispi tana je odanost članstva HDZ-a i satelita premijeru Plenkoviću. I tek što se stvar pri miri, pojave se novi e-mailovi koji deman tiraju premijera i Vladu, ali uvlače u priču i dobavljače i banke i privremenu upravu Agrokora. Moglo bi se pomisliti kako su sve to izmišljeni e-mailovi koji bi se lako mogli demantirati. No panika u tom car stvu političkih patuljaka na čelu Hrvatske pokazuje da su e-mailovi istiniti te da su igru vodili likovi koji su željeli biti lukavi muljatori, ali ni za to nisu bili sposobni. Takav rasplet drame u Agrokoru i oko njega mogao se pretpostaviti. Naime, vla dina ministarstva očajno su loše ekipirana. Hrvatskoj javnoj upravi kronično nedosta je vrhunskih stručnjaka koji su radije u ne kom privatnom biznisu, izvan politike. Ia ko su za »Lex Agrokor« najodgovornije, u aferi »Hotmail« saznalo se da su ovaj ključ ni zakon najmanje pisale stručne službe Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta. Iz e-mailova je vidljivo da su pod palicom Martine Dalić u posebnoj radnoj skupini za izradu spomenutog zakona bi li Ante Ramljak (kasniji privremeni upra vitelj Agrokora) i Tomislav Matić iz male i nepoznate konzultantske tvrtke Texo Ma nagement, zatim Matko Maravić i Tonći Korunić kao predstavnici InterCapitala te Branimir Bricelj iz tvrtke Altera Corpora te Finance, uz Odvjetničko društvo Šavorić i partneri. Umjesto u resornome ministar stvu, gdje se zakon zapravo trebao pisati, on se »kalio« u prostorijama tvrtke Texo Management, InterCapitalu i u prostorija ma Odvjetničkog ureda Šavorić i partneri. Svoju verziju zakona predložila je i privat na tvrtka Altera Corporate Finance, koja je uz sitne izmjene na kraju bila i prihvaćena. Nije prijeporno to što vlada nema svo jih stručnjaka. Niti bi bilo prijeporno da je vlada kad joj je zatrebalo angažirala nevla dine stručnjake za izradu studije ili zako na, pa ih isplatila prema ugovoru o djelu. Te da je potom na međunarodnom natječaju pronašla iskusne menadžere za restruktu riranje i sanaciju Agrokora. Međutim, ovo
je ipak Hrvatska. Zato su ti isti ljudi iz tzv. Borg grupe prvo napisali »Lex Agrokor«, da bi zatim preko Ante Ramljaka izabra li američku konzultantsku kuću Alix Par tners za savjetnika za restrukturiranje, te da bi im onda Alix Partners dao milijunske poslove kao podizvođačima i savjetnicima. Treba biti načistu s time da nitko od spomenutih hrvatskih »stručnjaka« iz tzv. skupine Borg nikada nije imao veze s ta kvim poslom, jer je Agrokor iznimka za hrvatske prilike. No naši su »stručnjaci« dobro znali da im je to životna prilika za zaradu kroz zastupanje velikih igrača izvan Hrvatske. Tko je sve bio povezan s kime, odnosno koja je bila uloga ruskih banaka, a koja američkih špekulativnih fondova u priči o »spašavanju« Agrokora saznavat će mo idućih godina. U e-mailovima iz afere »Hotmail« tako se razotkrilo da je odvjet nik Boris Šavorić znao za mogući sukob in teresa zbog toga što istodobno neformalno radi za Vladu, ali i za rusku VTB banku, jednog od kreditora Agrokora! Kad je ruski Sberbank odbio sudjelovati u novom finan ciranju Agrokora, slučajno ili ne Ramljak je odmah predlažio novu shemu financiranja, tzv. roll-up model, te je Privremeno vjerov ničko vijeće još 8. lipnja 2017. odobrilo ugo vor za 480 milijuna eura kredita za teku će poslovanje u obliku obveznica, u čemu je glavnu ulogu imao američki špekulativ ni fond Knighthead Capital Management. Odlaskom Ante Ramljaka i dolaskom Fa brisa Peruška na njegovo mjesto u igru su se opet vratile ruske banke koje ciljaju na većinu vlasništva Agrokora. Ujedno treba napomenuti da su svi sa vjetnici za restrukturiranje Agrokora, njih 141 iz raznih tvrtki, do kraja ožujka 2018. stajali Agrokor 321 milijun kuna iliti da svaki savjetnik Agrokora zarađuje 1000 eu ra na dan! No posljednje izvješće Agrokora pokazuje da su, uz vojsku savjetnika, rezul tati poslovanja lošiji nego 2016. Od proda je je uprihođeno pet milijardi kuna manje, a trećinu dobiti Agroora pojeo je trošak sa vjetnika! Ljudi su jednostavno nanjušili novac i krenuli dobiti ga. Procjena je da će Agrokor na kraju platiti savjetnike 500 mi lijuna kuna ili 67 milijuna eura! Za taj no vac Agrokor su mogli spašavati Lee Iacocca koji je spasio američki Chrysler ili Carlos Ghosn koji je spasio japanski Nissan, a ne lokalni hrvatski »stručnjaci« – amateri. 21
Priče, molitve i blagoslovi BIBLIOTEKA: FORMAT: CIJENA:
Izvan nizova; 14 x 15 cm; tvrdi uvez; 44 str;
50,00 kn .
Ova knjižica namijenjena je prvopričesnicima i bit će im odličan poklon, priručnik i uspomena. Sadrži najvaž‑ nije prvopričesnikove podatke kao što su ime, nadimak, rođendan, mjesto stanovanja, školu, obitelj, prijatelje i još ponešto što će prvopričesnik moći unijeti u ovu knjigu, a dakako, nakon prve pričesti u nju će moći nalijepiti i svoju prvopričesničku fotografiju. Osim toga u njoj će naći mnoge molitve, poučne priče, zagonetke te zgode i primjere iz života. Oblikovana je s ljubavlju i prvopričesnicima će osim tekstualnoga dijela kojeg mogu sami oblikovati osobito prihvatljive biti vesele ilustracije.
Anselm Grün Za vas dvoje
ANSELM GRÜN
Anselm Grün
ZA VAS DVOJE BIBLIOTEKA: FORMAT: CIJENA:
Kršćanska sadašnjost
Izvan nizova; 16,5 x 17 cm; tvrdi uvez; 74 str.;
60,00 kn .
Ako ste dugo čekali prikladnu, ukusno opremljenu i nadasve praktičnu knjigu kao poklona za vaše mladence, tada ste je dobili u ovome izdanju. Riječ je o knjizi pozna‑ toga i provjerenoga autora koji točno zna što mladencima treba. U knjizi se nalaze kraći odlomci iz Novoga zavjeta, konkretno poznat
2.5.2018. 15:26:30
ISBN 0770353282002
0 770353 282001
ISSN 0353–2828
0 6 0 1 8
Knjižare – ZAGREB – Kaptol 1, Kaptol 29; RIJEKA – Fiorello La Guardia 10c; SPLIT – Kralja Zvonimira 16; OSIJEK – Trg slobode bb; KARLOVAC – Radićeva 4; MARIJA BISTRICA – Trg Ivana Pavla II. 32
MOJA PRVA SVETA PRIČEST