Kana, kršćanska obiteljska revija, travanj 2021. by Kršćanska sadašnjost d.o.o.

KRŠĆANSKA OBITELJSKA REVIJA

Godina Broj Travanj Cijena

LII 4/562 2021. 13 kn

Osnivač: Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije »Kršćanska sadašnjost« Glavna urednica: Maja Petranović Uređuje: uredničko vijeće Grafičko oblikovanje: Tihomir Turčinović Izdavač: Kršćanska sadašnjost d.o.o., 10 001 Zagreb, p.p. 434, Marulićev trg 14 Za izdavača: Stjepan Brebrić Kontakti: E-mail: ks.kana@gmail.com urednistvo@ks.hr pretplata@ks.hr Tel: 6 3 49 060; Fax: 48 28 227 www.ks.hr Izlazi 15. u mjesecu, srpanj-kolovoz dvobroj. Adresa uredništva: KANA, Kršćanska sadašnjost d.o.o., 10 001 Zagreb, Marulićev trg 14, p.p. 434 Rukopise i slike ne vraćamo. Za iznesena mišljenja u pojedinim člancima i točnost podataka odgovorni su autori te njihovi stavovi ne predstavljaju nužno stav uredništva. Tisak: Mediaprint – tiskara Hrastić Račun: KRŠĆANSKA SADAŠNJOST d.o.o. IBAN: HR 17 2340 0091 1000 4724 1 SWIFT PBZ GHR 2X Godišnja pretplata: 143 kn Inozemstvo: Članice EMU: 44 €; Australija 55 AUD; Kanada 55 CAD; Švicarska 55 CHF; SAD 55 USD; Velika Britanija 33 GBP; Švedska 330 SEK. Cijena za zemlje koje nisu navedene u ovom popisu obračunava se prema USD. Avionsku poštarinu za prekomorske zemlje obračunavamo posebno. asopis je objavljen uz potporu Č Grada Zagreba

Dragi čitatelji, prepoznajući lice Uskrsloga i jedinu sigurnost koja nam je potrebna, a to je Njegova ljubav, neka sve naše tuge i strahovi budu razoreni. »Krist je uskrsnuo! Da, recimo to danas pred svijetom, viknimo to pred našom savješću koja je bila u napasti da podlegne nepovjerenju: Krist je uskrsnuo! Istina koja podržava sve, stup koji daje potporanj neizmjerno velikom pročelju povijesti čovječanstva radostan je navještaj: svijet je usmjeren prema cilju sreće, koja je onkraj svega što mi možemo pojmiti.« (Iz Pogovora kard. A. Comastri u: Papa Franjo, Recite to svima! Svakidašnja misao u radosti Uskrsa, KS, Zagreb, 2021.)

Iz sadržaja Vatikan je odškrinuo vrata ženama Aldo Sinković str. 18

Stare novine – novi papir Odvojenim prikupljanjem smanjujemo količinu otpada na odlagalištima, čuvamo šume, štedimo

Josip kao uzor radnika Darko Tepert str. 34

vodu i energiju.

Travanj

2021.

Pitanje sadašnjega trenutka

KOJI JE ŽIVOT »VR Moderno društvo koje se diči tehnološkim mogućnostima produljivanja života istodobno rađa u ljudi strah od starenja. Upravo u onim etapama kada je život ljudski najkrhkiji i podložan manipulacijama, on traži pojačanu zaštitu.

edvojbeno je da su u ovoj pandemiji do sada umirale ponajprije starije osobe. Čak se u nekim glavama promicala »zlobna« pomisao da se moderno društvo s pomoću COVID-a 19 želi riješiti starijih osoba koje odviše opterećuju zdravstveni sustav i domove za starije osobe. Ne možemo, naravno, u to povjerovati. Jedna od najpogođenijih zemalja zarazom svakako je Španjolska. No kao da španjolskoj vladi nije bila dovoljno »izdašna« doza smrtnosti starijih osoba zbog korone, pa je posegnula za još drastičnijim sredstvom: na inicijativu vlade španjolski je parlament nedavno donio zakon o eutanaziji i potpomognutom samoubojstvu. Vladin prijedlog zakona izglasan je većinom od 202 glasa »za«, 141 glas »protiv« i dva suzdržana. Zakon stupa na snagu u lipnju, a dotad će sve španjolske pokrajine morati osnovati vlastito povjerenstvo sastavljeno od liječnika i pravnika za procjenjivanje pojedinih slučajeva. Crkva u Španjolskoj ocijenila je taj Zakon kao »poraz za sve«, koji ostavlja na cjedilu one koji pate. Španjolska biskupska konferencija tvrdi kako se, prema tom zakonu, »eutanazija može prakticirati u vrlo širokom rasponu situacija« koje ne moraju biti povezane s »objektivnim situacijama nekontrolirane agonije i boli«. 1. Smisao Zakona o eutanaziji Postavlja se pitanje čemu uvođenje takvog zakona. Tim činom, naime, izričito se potvrđuje da u današnjem društvu postoji razlikovanje o tzv. kvaliteti života, o tome koji i kakav život zaslužuje promociju i zaštitu. Sjetimo se da je u starim kulturama, poput one rimske, ljudski život zado4

bivao pravo na postojanje i zaštitu tek kada je dijete bilo predstavljeno ocu i kada ga je otac priznao svojim. No ni ondašnje kulture nisu posegnule za određivanjem granice kada jedan ljudski život prestaje biti »vrijedan«, kada ga je moguće nesmetano ukloniti. Doduše, postojala je mogućnost da netko sam sebi skrati život radi obrane vlastite časti ili radi skretanja pozornosti javnosti na neke goruće probleme u društvu. To je npr. bio slučaj Jana Palacha ko-

ji je 16. siječnja 1969., nakon invazije pet zemalja Varšavskoga pakta na Čehoslovačku, usred Praga sam sebe zapalio i tako postao simbolom suvremene borbe Čeha i Slovaka za slobodu. Pogreb Jana Palacha pretvorio se u opći prosvjed protiv tadašnje političke situacije u kojem se nalazila Čehoslovačka. Taj radikalni čin, iako nije prouzročio neke promjene glede stanja stvari, u očima mnogih ljudi smatran je herojskim pothvatom. Takvih primjera bilo je Godina LII br. 4/562

RIJEDAN«? Piše: Josip Grbac još. Čak i Biblija spominje slučajeve suicida zbog nekih uzvišenih ciljeva, kao što je slučaj Samsona koji je sebe ubio, srušivši na Filistejce zgradu jer su ovi bili porobili Izraelce. Taj čin u Bibliji nije osuđivan. Za razliku od slučaja kralja Šaula koji sam sebe ubija nakon neuspjeha u ratu, a Biblija ga osuđuje, ali ne samo zato što je učinio suicid nego stoga što se, umjesto da Jahvu pita za savjet, za savjet obratio vračari. Dakle, i sam sud Biblije o činu suicida nije jednoznačan. Ali baš nigdje u Sv. pismu nema naznake o tome da bi čovjek sam sebi mogao skratiti život zbog starosti, bolesti, razočaranja, patnje. 2. Mogućnost manipulacije Još jedan razlog upućuje na to da je odluka španjolskog parlamenta nepromišljena. Naime, u gotovo svim zemljama u kojima je eutanazija zakonski dopuštena pojavile su se velike teškoće oko interpretacije zakonskih odredbi. Takozvani široki raspon situacija koje mogu opravdati eutanaziju, o čemu govore španjolski biskupi, upućuje na to da je gotovo nemoguće jasno definirati uvjete pod kojima bi eutanazija mogla biti dopuštena. Takva iskustva imale su i imaju zemlje poput Nizozemske i Belgije. Jednostavno nije moguće jasno odrediti u kojim uvjetima netko može zatražiti i dobiti »dozvolu« da sam sebi odredi kada će umrijeti i da na taj čin obveže personal koji ga njeguje. Želja za životom ili smrću, sposobnost podnošenja boli, uvjeti u kojima čovjek provodi zadnje dane svojeg života, sve su to varijabilni elementi. Ne mogu se precizno ozakoniti. Drukčiji su od osobe do osobe. Zato se tu neminovno rađa mogućnost manipulacije. Tko kaže da se ne moTravanj

2021.

že dogoditi slučaj kada rodbina može nagovoriti svojeg starijeg i bolesnog člana da zatraži eutanaziju jer od toga očekuje neka-

I sam sud Biblije o činu suicida nije jednoznačan. Ali baš nigdje u Sv. pismu nema naznake o tome da bi čovjek sam sebi mogao skratiti život zbog starosti, bolesti, razočaranja, patnje... kvu korist? Istraživanja su pokazala da je većina ljudi koji su zatražili da ih se usmrti, nakon što im je pružena adekvatna liječnička i ljudska pomoć i njega, odustala od zahtjeva za usmrćivanjem. 3. Smrt u tuđim rukama Nakon što sam godinama unatrag održao predavanje studentima o eutanaziji, oni su mi postavili pitanje: »Kako to da još uvijek danas ima u svijetu više zagovornika pobačaja nego onih koji zagovaraju eutanaziju?« U prilog tomu govori činjenica da gotovo sve zemlje imaju zakon o mogućnosti pobačaja, a mnogo manje zemalja dopušta eutanaziju. Nakon kratkog razmišljanja rekao sam: »Možda je razlog u tome što se mi danas, kao odrasli, ne možemo vratiti u situaciju kada su drugi odlučivali o tome hoćemo li se roditi ili ne. Ali svi mi možemo još uvijek doći u situaciju da netko drugi, zbog tko zna kakvih razloga, odlučuje o tome smijemo li poživjeti još koju godinu ili

ne. Ne vjerujem da tko itko od nas želi.« A Španjolski zakon propisuje da će pacijent morati »dobrovoljno i pisanim putem« u razmaku od najmanje 15 dana ispuniti dva zahtjeva za eutanazijom. Ako pacijent to ne bude mogao učiniti osobno, u njegovo će to ime u pacijentovoj prisutnosti moći učiniti treća osoba ili, ako takve nema, liječnik. Postoji, dakle, mogućnost eutanazije dok smo još sposobni pisati zahtjeve. Zar onda nije teoretski moguće napisati zahtjev za eutanazijom kod jake zubobolje ili gripe? I, što je još gore, zar to ne bi mogao učiniti netko drugi umjesto nas? Upravo su to problem i nedoumica s kojima su se suočile sve zemlje koje su donijele zakon o eutanaziji. Ne znam jesam li uspio zadovoljiti znatiželju tih studenata. Možda je bilo primjerenije reći kako je svaki život, u bilo kojem obliku, Božji dar. Nije moralno prema nečijim se daru ponašati površno i neodgovorno, pogotovo ako je riječ o Božjem daru. Još je lošije s ljudskim životom igrati »ruski rulet«. 4. Eutanazija ili palijativa? Moderno društvo koje se diči tehnološkim mogućnostima produljivanja života istodobno rađa u ljudi strah od starenja. Upravo u onim etapama kada je život ljudski najkrhkiji i podložan manipulacijama, on traži pojačanu zaštitu. Da tomu nije tako svjedoči i španjolski Zakon koji predviđa da će liječnici imati pravo na priziv savjesti što se tiče eutanazije, ali zdravstvene institucije, bilo javne bilo privatne, neće imati na to pravo. Odnosno, morat će osigurati liječnika koji će biti voljan izvršiti eutanaziju. Zašto, umjesto liječnika koji će provoditi eutanaziju, taj isti zakon nije propisao da svaka zdravstvena institucija mora angažirati dodatno osoblje koje će biti osposobljeno za praćenje bolesnika do njihove prirodne smrti? U Hrvatskoj još uvijek nema izričitih zahtjeva za legalizacijom eutanazije. Štoviše, prilično je razvijena mreža institucija i hospicija koje se brinu o tome da svaki čovjek može dostojanstveno umrijeti prirodnom smrću. Sve to još nije dovoljno, ali idemo u pravom smjeru. Osim ako se netko ne sjeti »podučiti nas« kako smo zbog toga natražni jer ne želimo svoju smrt prepustiti nečijoj samovolji. 5

U povodu

Svijet stvore kao dar

vake se godine 22. travnja obilježava Dan planeta Zemlje kako bi se jačala svijest ljudi prema prirodnom okolišu. Različitim događanjima i akcijama u cijelome svijetu nastoji se ukazati na opasnost koja prijeti životu na Zemlji zbog porasta globalnoga onečišćenja te potaknuti svijest o problemu zagađenja okoliša. Ideja obilježavanja Dana planeta Zemlje prvi je put predstavljena 1969. godine, no službeno se obilježava od 1992. kada je na Konferenciji Ujedinjenih naroda

Obilježavanje međunarodnoga Dana planeta Zemlje prigoda je da obnovimo svoju obvezu ljubavi prema našem zajedničkom domu. (UN) o okolišu i razvoju u Rio de Janeiru usklađen dalekosežni program za promicanje održivoga razvoja. Godine 2009. Opća skupština UN-a je 22.travnja proglasila međunarodnim Danom planeta Zemlje, koji je prvi put obilježen 22. travnja 1970. 10

na sveučilištima SAD-a. Danas se obilježava u 190 zemalja svijeta, a u Hrvatskoj se obilježava od 1990. godine, uz značajan angažman udruga za zaštitu okoliša i prirode. Obilježavanje međunarodnoga Dana planeta Zemlje prigoda je da obnovimo svoju obvezu ljubavi prema našem zajedničkom domu i brizi o njemu, kao i o najslabijim članovima naše obitelji. U trenutnoj tragičnoj pandemiji koronavirusa, papa Franjo nas podsjeća da možemo samo zajedno, i preuzimajući na sebe brigu o najslabijima, pobijediti globalne izazove. Trebamo rasti u svijesti o brizi za zajednički dom. Papa Franjo dosljedno poziva na ovu neodgodivu zadaću i ističe važnost cjelovite vizije i globalne suradnje, gdje se cijela ljudska obitelj, odnosno cijelo čovječanstvo ima ujediniti u traženju održivog i cjelovitog razvoja i treba biti spremno »raditi zajedno na izgrađivanju našega zajedničkog doma«. Papa se zauzima za cjelovitu ekologiju koja zahtjeva duboko unutarnj obraćenje i obuhvaća sva Božja stvorenja, prirodne odnose na planetu Zemlji i društvene odnose u ljudskim zajednicama. To je briga za zajednički dom! Godina LII br. 4/562

Da bismo živjeli kao dar i otkrili prisutnost Sve što postoji, postoji, dakle, kako bi moglo »živjeti« kao Bog, to jest kao dar, kao primljena i dana ljubav. No stvoreno to može živjeti samo po čovjeku. Samo u čovjeku, mikrokozmosu koji u sebi sažima svemir, ali koji živi od daha koji je osobni Bog izravno udahnuo u njegovo lice, svijet može odgovarati njegovoj tajnoj sakramentalnosti, to jest biti viđen kao dar. Dar je uvijek osobna stvarnost: na neki način sadržava onoga koji ga je darovao i traži od onoga kojemu je darovan da ga upravo vidi tako, kao čistu stvarnost lica darovatelja, dar darovan kako bi prepoznao da si ljubljen i kako bi od života drugog čovjeka učinio zajedništvo sa sobom. Čovjekova je zadaća na slobodan i kreativan način odgonetnuti otkrivanje toga dara. Osim toga, čovjekova je zadaća uzeti svijet u svoje zajedništvo s Bogom. ***

Mogući put Ono što govorim možda se može činiti idealističkim i nedovoljno konkretnim, dok se izglednijima čine putovi koji ciljaju na razvoj tehnoloških inovacija, smanjenje korištenja ambalaže, razvoj energije iz obnovljivih izvora, i tako dalje. Sve je to nedvojbeno, ne samo ono što se mora nego ono što je nužno. No ipak nije dovoljno. Ekologija je ekologija čovjeka i svega stvorenoga, ne samo nekog dijela. Kao što u kakvoj teškoj bolesti nije dovoljna sama medicina nego je potrebno pregledati bolesnika i razumjeti uzroke koji su doveli do toga da se pojavi zlo, tako se, analogno tomu, s krizom našeg vremena treba suočiti u njezinim korijenima. Predloženi put sastoji se, dakle, u ponovnom promišljanju o našoj budućnosti počevši od odnosâ: muškarci i žene našega vremena imaju veliku žeđ za autentičnosti, za iskrenim preispitivanjem kriterija života, za ponovnim usmjerivanjem na ono što vrijedi, restrukturirajući egzistenciju i kulturu. ***

Učiti od liturgije Osim osobnog i zajedničkog truda za obraćenje mentaliteta – još i prije nego ponašanjâ – doprinos koji možemo ponuditi kao vjernici upravo je vizija. A tu viziju možemo učiti dan za danom od liturgije koja je svakidašnje iskustvo nalaženja pred licem Gospodina, uskrsnuloga i pobjedonosnoga, kako bismo s njim sudjelovali u spasenju svega stvorenoga. To je osobito vidljivo upravo u misi, koja je najveće zahvaljivanje Bogu: u njoj prinosimo ocu ono što dolazi od njega (pšenica i grožđe), pretvoreno po čovjekovu mudrom djelovanju kako bi bilo naša hrana, naše piće, odnosno oni elementi kojima se hranimo da bismo živjeli, i to živjeli najbolje što možemo. S jedne strane, naime, svi mi radimo kako bismo mogli jesti, i naša hrana je ono što nam daje da vodimo svakidašnji život, da uronimo u važne odnose, da se borimo za stvari koje vrijede, da damo naš mali ili veliki doprinos životu svijeta. Kruh i vino upravo su dva najbolja simbola, jer pokazuju jedinstvo između Božjeg dara i našega truda, između našeg rada i rada onoga drugoga, između svakidašnjeg napora i radosti odnosâ i slavljâ. Dakle, u misi mi prinosimo ocu sav naš rad i naš trud, i svu našu nadu i našu radost; prinosimo mu ih ne zato što bi to njemu trebalo ili zato što bi on to zahtijevao od nas, nego zato što onaj tko voli, taj dariva, štoviše, dariva sebe. Donoseći taj prinos, priznajemo da su stvari, tretirane jednostavno kao takve, svijet koji umire te da nas zajedništvo s tim svijetom ne spašava. Samo povezujući ih s Bogom, primamo od njega dar života.

Papa Franjo (Ulomci iz knjige: Papa Franjo, Naša majka zemlja. Kršćansko čitanje ekoloških izazova, KS, Zagreb 2020.) Travanj

2021.

Ženska strana medalje

Krhkost dostojanstva Dostojanstvo se gradi i stječe. Biti dostojanstven jest rad na ljepoti duše.

vi bismo željeli živjeti dostojanstveno i željeli bismo da se drugi prema nama odnose dostojno. Između riječi dostojanstvo i dostojanstveno morfološka je razlika u značenju. Prva je riječ imenica koja imenuje pojavu, dok je druga riječ pridjev koji se pridijeva nekomu. Pridjevi opisuju kakvo je što i kakvo je svojstvo nečega. Jednako kao što imenicama imenujemo nešto konstatirano i činjenično utvrđeno i time smo odredili ime nekog pojma, pridjevom ulazimo u značenje osobina. Takvim, komparativnim pristupom možemo uočiti kako se imenovanja dobivaju prema karakterističnim osobinama. Imenicom je imenovano nešto kao takvo, dok je pridjevom izrečeno složenije značenje koje nosi skup značenja koja se poosobljuju jer pripadaju nekomu ili nečemu. Dostojanstvo kao vrlina Dostojanstvo, prema Rječniku hrvatskog jezika, označuje skup vrlina koje pobuđuju poštovanje (osjećaj časti, ukus, odmjerenost, poštenje). Ako je dostojanstvo vrlina, vrlina ili krjepost jest ono što je postojano, što neprestano krijepi – osvježava i daje život. Vrline uključuju promišljena stajališta, stalna raspoloženja, trajne savršenosti razuma i volje. One zapovijedaju ljudskim strastima i omogućuju čovjeku vladanje nad sobom. Vrline se stječu ljudskim tru22

Piše: Ivana Ivančić Medved

dom, za njih su potrebni dugotrajan rad i vježba. U nevolji se ne ponizi, u dobru se ne uzoholi Tumačenjem dostojanstva kao vrline, dolazimo do toga da je svaka vrlina produkt temeljnih četiriju vrlina koje navodi Platon: razboritost, pravednost, jakost i umjerenost. Dostojanstvo je jedno od često spominjanih vrlina u kršćanstvu: u nevolji se ne ponizi, u dobru se ne uzoholi. I to je dostojanstvo, odmjerenost i promišljenost u danoj situaciji. Dostojanstvo smatram jednom od temeljnih i najjačih vrlina potrebnih čovjeku. Time ne aludiram na prkos, inat, svojeglavost i čangrizavost. Iako bi, naizgled, čitatelj mogao reći da to nema veza s dostojanstvom – i u krajnjoj je liniji u pravu, ipak mnogi pod dostojanstvom smatraju upravo navedene osobine koje se često uporabljuju u obranu sebstva i u pravilu su pogubne za svakoga. Dostojanstvo je ono što do + stoji čovjeka. Dostojanstvo se gradi i stječe. Biti dostojanstven jest rad na ljepoti duše. Ljudsko dostojanstvo jest određeno rođenjem, ono uživamo samim time što smo ljudska bića, Božja stvorenja i, prema tome, najveća vrijednost. Godina LII br. 4/562

Izgubiti dostojanstvo No ovdje je riječ o krhkosti ljudskog dostojanstva, koje, ako ga ne čuvamo i branimo, jednostavno gubimo. Ne gubimo ga samo pod utjecajem vanjskih napada već ga gubimo vlastitim nepromišljenim postupcima popraćenima iracionalnim afektivnim ponašanjima, nepromišljenim riječima i lošim izborima. Oprez, briga i skrb bitni su pojmovi u očuvanju dostojanstva. Često zaboravljamo da je ovaj svijet velika suzna dolina u kojoj smo neprestano na vjetrometini mnogih negativnih sila i problema. Vrline prema Platonu Dostojanstvo se gradi tijekom života i to je, na neki način, naša zadaća. Dostojanstvo je, kao što je već spomenuto, vrlo povezano s moralom i vrlinama, ono je neodvojivo. Ako se vratimo na temeljne četiri vrline

prema Platonu, možemo vidjeti da su one primarne i da bez njih ne možemo živjeti dostojanstveno. Razboritost nam govori o razlikovanju i stalnoj aktivnosti razuma. To je neprestano razabiranje dobroga od lošega, pravednoga od nepravednoga. Pravednost govori o pravu i ispravnosti, o onome što je dobro, jakost upućuje na životnu snagu i vitalnost, na životnu svježinu, stalni rad i trud i zalaganje za sve pojave koje nam

Vrline su presudne u gradbi dostojanstva. To nije poziv ženama i muškarcima da ugađaju društvu, nego da grade svoj život što kvalitetnije i autentičnije. se događaju, a umjerenost govori o mjeri, o onome što je mjera i što pristoji, što je realan pojam mjere, što stane, što je dostatno i preko čega se ne može. Navedene četiri vrline u svojoj cjelovitosti čine sklad i određenu stalnu dinamiku. Ta dinamika daje životu tonus aktivnosti, ali i ljepotu duše. Pod dušom razumijevam sklad između duha i tijela, odnosno onoga vidljivoga i nevidljivoga u čovjeku. Zadobiveno i stvarano dostojanstvo mora se neprestano čuvati i štititi i nadasve braniti. Dostojanstvo je poput stijene Vrline su presudne u gradbi dostojanstva. To nije poziv ženama i muškarcima da ugađaju društvu, nego da grade svoj život što kvalitetnije i autentičnije, kako bi se približili skladu i savršenstvu i umanjili patnju koja ih čeka prolazeći kroz zemaljski život. Nitko neće izbjeći svoj križ, ali može učiniti da taj križ lakše nosi kroz život, a postići će to radom na sebi težeći idealu savršenoga. Jer, kao što pekar ne može proći kroz dimnjak i ostati bijel, a tako ni mi kroz ovaj život na zemlji, ali možemo raditi i truditi se živjeti vrline kojima ćemo svoje dostojanstvo stvarati. Dostojanstvo je poput stijene, ono je zaštita, ono je bedem kroz koji teško prolazi otrovna strijela. O dostojanstvo se razbijaju sva zla. Dostojanstvo je milo Bogu jer nosi njegove osobine i, prema tome, to je zaštita ljudskom biću. Ako ne radimo

Travanj

2021.

na vlastitu dostojanstvu, onda biramo modele ponašanja svijeta/mase, povodimo se za svim strastima, ustaljenim mediokritetima bez kritičkog osvrta na stvarnost i samosvijest i kročimo kroz život, prilagođujemo se većini, poprimamo njezine modele ponašanja i gubimo se u masi. Preuzimamo i divimo se društvenim efemernostima i gubimo iz vida istinsko savršenstvo – Boga. Time dajemo svojevoljno dopuštenje drugima da s nama rade što žele jer smo dio njih i želimo se s njima poistovjetiti. A za ulazak u to društvo plaća se cijena. Ustrajati, a ne klonuti Niske strasti nemaju božansku snagu, one su samo napeta energija pod velikim negativnim nabojem koji, kada se oslobodi, ne daje dugoročno ugodno iskustvo i zadovoljstvo. Tako se organizam prebrzo muči i troši. Ali, kada bi se temeljitije pristupalo isitni i promatralo život kroz uzročno/posljedičnu vezu te pamtilo i vrednovalo iskustva, tada bi se i učilo iz istine. Tada bismo postajali mudriji. Učili bismo se poniznosti – svjesnoj činjenici da nemamo dovoljno znanja i da moramo učiti kako bismo se lakše nosili sa životom. Poniznost nije ponižavanje sebe, nego je to po + nizu = poredak, svjesna podčinjenost znanjima i zakonitostima života. Treba nam umijeće vladanja nad emocijama i nad lijepim zanosom da se ne odvojimo previše od stvarnosti i nad negativnim zanosom mržnje, želje za osvetom i kažnjavanjem. Potrebni su nam pristojnost i primjeren način naših reagiranja. Potrebna nam je ustrajnost, da ustrajemo, da ne klonemo duhom, da vjerujemo u dobro i Božje savršenstvo, da ne budemo preuzetni i uzimamo u svoje ruke stvari kojima nismo dorasli, nego da to prepustimo Bogu, a od njega tražimo da nas vodi i upravlja, da nam daje sposobnost čistog razlikovanja. Ali ipak, ima nešto što moramo katkad i sami napraviti, a to je obraniti se. I Isus je često bio provociran od farizeja i uvijek ih je upozoravao da ga ne kušaju, ali im je i rekao što su željeli čuti. Tako smo i sami dužni obraniti dostojanstvo tako da napadača suočimo s njegovim sramnim postupkom. Čovjek je dobio opremu i za duhovni život i za život na zemlji. To nije oko za oko ni zub za zub, to je Božja snaga i dužnost utjelovljena u čovjeku koja nam je povjerena. 23

Dogovor kuću gradi

Pregled južnog tornja

Pukotine na zidovima

Posatavljenje senzora za mjerenje dinamčkih parametara

Istražni radovi na katedrali

atedrala je jedan od najvažnijih spomenika hrvatske kulturne baštine i objekt koji ima neizmjernu duhovnu vrijednost. Među ostalima, u njezinoj je obnovi angažirana ekipa profesora s Građevinskog fakulteta u Zagrebu koja se s velikom pažnjom i ponosom angažira oko obnove, sada u inicijalnoj fazi. Sama će se obnova izvoditi u nekoliko faza. U ovom se trenutku radi na cjelovitoj ocjeni stanja konstrukcije tako da se provodi snimanje u obliku fotografiranja i videodokumentacije postojećih oštećenja, što se sve dokumen- Puknuta zatega tira na nacrtima kana južnom brodu tedrale koji su prethodno izrađeni. O svemu tome razgovaramo s jedinim od suradnika na projektu, doc. dr. sc. građ. ing. Ivanom Duvnjakom. Istražni radovi obuhvaćaju detaljne preglede oštećenja me66

Tekst i fotografije: Vlado Petričević, dipl. ing. arh.

haničkih svojstava svih elemenata konstrukcije, odnosno određivanje slojeva zidova, svodova, lukova, kontrafora i stupova. Navedeno je potrebno napraviti u lađi katedrale i na svakom do zvonika. Osim oštećenja na zvonicima, znatnija su oštećenja vidljiva na stropu katedrale u dvama poljima na ulaznom dijelu u ravnini ispred orgulja te u jednom polju u apsidi u ravnini s oltarom. Potrebno je izvidjeti od kojeg materijala izvedeni svi elementi konstrukcije, primjenjujući suvremene metode i opremu, kao i ispitivanja u Laboratoriju za ispitivanje konstrukcije na Građevinskom fakultetu. U Laboratoriju se provode osnovna ispitivanja mehaničkih svojstava kamena i opeke te napredna ispitivanja potresa za simulaciju stvarnog ponašanja pojedinih

elemenata u takvoj situaciji (npr. konta k t ni prijenos opterećenja kamenih blokova te sila i sidrenja trnova u kamenu itd.). Na samoj se lokaciji provodi mjerenje i određivanje dinamičkih parametara konstrukcije (na više od 200 mjernih mjesta) te kao rezultat dobivamo vlastite frekvencije, prigušenja i modalne oblike konstrukcije. Sve je to nužno za izradu što kvalitetnijega numeričkog modela kako bi se provela ocjena trenutačne otpornosti konstrukcije te na istom modelu simulirali ojačanja i nova potresna djelovanja. Također će se detaljno proučiti postojeća dokumentacija, odnosno arhivska građa i elaborati dosadašnje obnove i istražnih radova. I za kraj, spomenut ćemo da su oštećeni vitraji u apsidi, što je zadatak za »umjetnike« u staklu. Akcelerometar za mjernje vibracija

Godina LII br. 4/562