Straši me ono što sam vama, a

1. O NASLOVU

2. POGIBELJNA SLUŽBA

PIŠE: ANTE JERKOVIĆ

Riječi stavljene u naslov izrekao je sv. Augustin u jednoj svojoj propovijedi. I dodao: Vama sam biskup, a s vama sam kršćanin. Ono je ime službe, ovo je ime milosti. Ono je ime pogibli, a ovo spasenja.

Mnogi su se raspisali u povodu promjene na čelu Zagrebačke nadbiskupije zapisujući svoja viđenja stvari i svoja mišljenja. I to je lijepo i dobro. Dobro je da ljudi promišljaju i izriču svoje stavove, premda ima i onakvih mišljenja i ideja s kojima se nipošto ne bismo mogli složiti. Ali se zato itekako možemo složiti sa sv. Augustinom te nadahnuti na njegovim riječima, njegovoj vjeri i njegovom osjećaju crkvenosti. U riječima sv. Augustina očituje se sva zahtjevnost biskupske službe, ali i njezin smisao. I čvrsto uvjerenje da je vrijedna i Bogu ugodna samo ako se obavlja u zajedništvu s cijelom Crkvom. Napose onom mjesnom Crkvom.

U zajedništvu vjere i slavljenja sakramenata, u zajedništvu ljubavi i molitve.

Sv. Augustin spominje da je biskupstvo tek jedna od službi u Crkvi i ne skriva opasnost koje biskupska služba sa sobom nosi. U čemu je pogibao biskupske službe? Ponajprije u činjenici da čovjek može umisliti da je veći i važniji nego što doista jest pa se uzoholi i namjesto sluge postane gospodar. Riječ služba pretpostavlja služenje, a ne gospodarenje. Stoga je svako biskupstvo vrijedno utoliko ukoliko je služenje. Istinsko, a ne tek deklarativno služenje braći i sestrama u vjeri, ali i cijelome svijetu, napose odbačenima i sirotama svake vrste. Ipak, najveća pogibao biskupske službe jest u činjenici da se u jednoj osobi mora spojiti ono što je naizgled nespojivo. U Crkvi neprestano traje napetost između karizme i vlasti. Tu napetost biskup treba anulirati i spojiti u svojem djelovanju. Treba istodobno biti na čelu Crkve kao organizacije u svoj njezinoj mnogostrukoj pojavnosti, uključujući i one dimenzije koje baš i nemaju previše veze s izvornim smislom i poslanjem Crkve, a, s druge strane, treba biti čovjek otvoren najrazličitijim i najneočekivanijim poticajima i djelovanjima Duha Svetoga. Ne samo da prihvaća i podržava ono što Duh Sveti dâ da se dogodi nego valja sam biti inicijator i predvodnik na milosnom putu k Ocu u nasljedovanju Sina i otvorenosti Duhu Svetomu.