3 minute read

Dobar savjet zlata vrijedi

Pitam se ipak nismo li na osobnoj razini odveć spremni bez mnogo promišljanja prihvatiti lijepo formulirane, no ipak ponešto površne savjete koje usput pročitamo u obliku reelsa ili carousel objava na Instagramu.

Moja starija djeca već dugo treniraju karate. Prošli mjesec uzbuđeni su se vratili s jednog treninga, naime, snimala ih je lokalna televizija. Ante mi je ushićeno obznanio kako je dao svoju prvu izjavu za javnost. Ponosna majka odmah se javila u meni: »Odlično, sine, jako me zanima što si poručio gledateljstvu?« Novopečena zvijezda lokalne produkcije mi je odvratila: »Pitali su me kako se zovem, koliko sam star i što bih savjetovao djeci koja žele trenirati karate!« Na pitanje kakav je savjet upravio mladim sportašima i osjeća li se doista spremnim dijeliti savjete novim naraštajima karataša, prvijenac me je uputio da pogledam sutrašnji večernji program spomenute televizije pa ću doznati što je rekao ako me to uistinu zanima. Glede savjetodavnih sposobnosti, zaključio je: »Svatko svakomu daje savjete pa mogu i ja dati neki svoj savjet. Ako im se moji savjeti ne sviđaju, ne moraju ih poslušati!« Nasmijala sam se mudrijašu, pri tome misleći kako takav zaključak nije posve pogrešan. Prije donošenje važnih odluka ljudi se oduvijek međusobno savjetuju, no danas je posve zamislivo izgraditi karijeru i ostvariti financijski uspjeh dajući savjete drugima koristeći se prednostima interneta i računalne tehnologije. Ni- knula su nova zvanja pružatelja savjetodavnih usluga čija se djelatnost proteže na sva područja ljudske opstojnosti. Nerijetko se, dok u trenutcima odmora čitam objave savjetodavaca s društvenih mreža, sjetim suprugova djeda Mirka, oštroumnog i mudrog čovjeka »staroga kova«. Sposoban i marljiv, čitav je život teškim radom krčio put u bolju i sigurniju budućnost sebi i svojoj obitelji. Znao se našaliti na račun suvremenih zanimanja u kojima se još nitko »nije vruć hladne vode napio« i kako bi, kada bi mu njegov unuk rekao da se umorio na poslu, djed jedva dočekao priliku da mu uzvrati njihovom internom šalom: »A od čega si se to umorio, moj Josipe?« Djed je prije nekoliko godina umro u dubokoj staro - sti, no sigurna sam kako bi na zanimanja poput »savjetnika za partnerske odnose«, »influencera«, »trenera za roditeljstvo« ili »life coacheva« znao dati zanimljive osvrte. Premda ne hvatam uvijek brzo korak s promjenama koje nosi vrijeme, ovom fenomenu nastojim dati poštenu priliku da se pokaže u svim svojim dimenzijama pritom prihvaćajući specifikum povijesnog trenutka, no također imajući u vidu kako nisu svi savjetnici pouzdani, a nisu ni svi savjeti jednako utemeljeni i vrijedni. Neki su savjeti dobronamjerni, ali neprimjenjivi. Drugi su razboriti i mudri, no poneki čovjek radije stječe osobno iskustvo slijedeći vlastite puteve. Mnogi savjeti dolaze premda nisu traženi pa se prema njima unaprijed stvara otpor. Jedini stalni adresati mojih svakodnevnih savjeta, moja djeca, moje savjete niti traže, niti žele, a često na njih imaju negativne recenzije i prije no što ih primijene u praksi.

Kadšto ću s nešto opreza i sama dati savjet procijenim li da imam znanja ili iskustva o problematici ili barem da moj savjet neće donijeti više štete nego koristi.

Dobar savjet, utemeljen na znanju i iskustvu onoga tko savjet daje, uistinu zlata vrijedi. Prije važnih odluka i sama ću prvo potražiti savjet osoba čije mišljenje cijenim. Otvorena uma poslušat ću savjete za koje vjerujem kako mi mogu pružiti svjetlo u trenutcima nedoumica. Kadšto ću s nešto opreza i sama dati savjet procijenim li da imam znanja ili iskustva o problematici ili barem da moj savjet neće donijeti više štete nego koristi. Posve opravdanom smatram ulogu raznih consulting poduzeća na području gospodarstva, a vjerujem kako su izuzetno vrijedne smjernice koje svojim klijentima daju stručnjaci sa svih područja znanosti i rada, bilo volonterski bilo uz naknadu. Pitam se ipak nismo li na osobnoj razini odveć spremni bez mnogo promišljanja prihvatiti lijepo formulirane, no ipak ponešto površne savjete koje usput pročitamo u obliku reelsa ili carousel objava na Instagramu. Ne mogu se otrgnuti dojmu kako je nastupilo vrijeme svojevrsne hiperinflacije savjeta, a »savjetodavnoj industriji« pak manjka samokritičnosti i svijesti o granicama njihova djelovanja. Savjeti se dijele odveć lako, bez promišljanja o mnogostrukim implikacijama njihove primjene u različitim životnim okolnostima i situacijama, tek s ogradom od savjetodavčeve odgovornosti. Možda ste i sami primijetili kako posjete nekom novinskom portalu ili društvenoj mreži sve češće prate primamljivi naslovi: »Otkrijte ključ dobrih odnosa na radnom mjestu«; »Najbolji savjeti za miran san«; »Kako postati sam svoj frizer uz pomoć pribora koji već imate kod kuće«; »Pet koraka do urednog doma i organizirane svakodnevice«; »Poboljšaj odnos s partnerom prateći ove tri smjernice« i mnogi drugi njima slični savjeti. Oslanjajući se pomalo i na svoje vlastito iskustvo s onim savjetom »postani sam svoj frizer«, rekla bih kako je ove instant-savjete potrebno dobro odvagnuti prije nego ih se harno provede u djelo. Za kraj ću još podijeliti i sebi i vama dva netražena savjeta o savjetovanju: dajete li ili tražite savjet, neka vam pri tome prvi savjetodavac bude Duh Sveti, a za moguće daljnje nedoumice, uvijek se možemo obratiti Gospi od Dobrog Savjeta!

This article is from: