Bl. Henri Planchat

Zaštitnik

Mathieu Henri Planchat, svećenik ubijen u doba Pariške komune, proglašen je 22. travnja ove godine blaženim. Time je papa Franjo odgovorio na 127 godina staru molbu pariškoga klera, stoji u izvješću francuskih medija koji ističu da je bilo mnogo protivljenja tomu proglašenju. Uz Planchata, blaženim su na svečanoj euharistiji u Parizu proglašeni i njegovi sudrugovi mučenici svećenici Ladislas Radigue, Polycarpe Tuffier, Marcellin Rouchouze i Frezal Tardieu. Glas se o svetosti o. Planchata i sumučenika širio među vjernicima te je Pariška nadbiskupija započela 1897. biskupijski proces za njegovo proglašenje blaženim. Proces je u prošlome stoljeću zastao, a Sveta stolica je 2021. godine priznala njihovo mučeništvo i da su ubijeni iz mržnje prema Crkvi. Novi je blaženik rođen 1823. u La Roche sur Yonu u pobožnoj obitelji. Otac mu je bio ugledni sudac koji je poslije dobio premještaj u Alžir. Mladić je, prema očevoj želji, upisao studij prava koji je završio s najvišim ocjenama. No osjetio je da život pravnika nije za njega te se odlučio poći u sjemenište i postati svećenikom. Za vrijeme studija teologije upoznao se s djelovanjem Družbe sv. Vinka Paulskoga i oduševio se njihovom brigom za siromašne. Angažirao se oko siromašnih te se brinuo za knjižnicu, a nakon što je 1850. zaređen za svećenika pristupio je Družbi kao prvi svećenik koji joj je postao članom. Kao svećenik posvetio se u predgrađu Pariza radu sa siromašnim radnicima i njihovim obiteljima koji su često bili neprijateljski raspoloženi prema svećenicima. Revnost u pomaganju siromašnima utjecala je na njegovo zdravlje, ali

I Izazvala Ljubomoru

mjesnog župnika pa se na neko vrijeme morao povući iz Grenellea. Nastavio je svoj rad u sirotištima, gdje se brinuo za siromašne šegrte. Nakon povratka u Pariz 1963. postao je kapelanom Zaklade sv. Ane koju je vodila Družba sv. Vinka Paulskoga i koja se skrbila za tristotinjak djece. Zbog svoga karitativnog i evangelizacijskog rada dobio je nadimak »lovac duša« i »apostol predgrađa«. Kada je 1870. buknuo rat, o. Planchat se stavio u službu ranjenih kao vojni kapelan. Nakon uspostave Pariške komune 18. ožujka 1871. obavljena je premetačina kuće sv. Ane uz opravdanje da se traži skriveno oružje. Na Veliki četvrtak uhićen je i zatvoren zajedno s još 25 svećenika i drugim civilima koji su služili kao taoci vlastima Komune. U zatvoru je nastavio moliti i pomagati zatvorenicima, posebno onima koji su tražili sakrament pomirenja. Tri dana prije smrti piše bratu kako je u zatvoru s brojnim svećenicima i da mogu svaki čas biti pogubljeni, ali da su pomireni s Bogom i spremni. »Nisam tužan, uvjeravam vas: molim za sve; moli za mene i za sve stanovnike zatvora«, napisao je u pismu kako stoji na stranici postulature. Zajedno sa skupinom zatvorenika i svećenika pogubljen je 26. svibnja 1871. u pariškoj ulici Haxo. Njegovi su ostatci preneseni u Gospinu crkvu u ulici Cronstadt. Po njemu je nazvana i ulica u Parizu, a nadbiskupija je 1938. osnovala župu Gospe od talaca na spomen ubijenim svećenicima. Spomendan bl. o. Henrija i sudrugova je 26. svibnja.