tješi me ono što sam s vama

3. SV. KATARINA SIJENSKA

Vjerujem da je blagdan sv. Katarine Sijenske, suzaštitnice Europe, izabran zato što u sebi nosi i duboku poruku o biskupskoj službi. Spomenut ćemo tek dvije činjenice iz života ove dominikanske trećoredice iz XIV. st. koje novom zagrebačkom nadbiskupu, ali i svima koji vrše službe upravljanja u Crkvi mogu poslužiti kao primjer i poticaj. Prva je činjenica je da je sv. Katarina žena. Crkva je predugo tijekom povijesti pokazivala svoje lice neprihvatljive isključivosti, na poseban način prema ženama.

4. NE VOĐA, NEGO PREDVODITELJ

Naš Spasitelj Isus jedini je pastir stada svog. On je naš jedini vođa. Promjena na čelu neke biskupije uvijek unosi nekakvu novost jer je svaki čovjek jedinstven i neponovljiv, ali ne mijenja se činjenica da je Crkva Kristova i da Crkva nasljeduje Krista u činjenju dobra ljudima. To nam postaje potpuno jasno kada promatramo nekoliko posljednjih rimskih biskupa pa uočavamo koliko je svaki od njih, nadahnjujući se na istom izvoru, unio vlastite osobnosti u papinsku službu.

5. IN TE, DOMINE, SPERAVI

Novoustoličeni zagrebački nadbiskup je, postavši davnih dana porečko-pulski biskup, za svoje geslo izabrao duboki kršćanski stav povjerenja u Boga – U tebe se, Gospodine, uzdam.

To je geslo s kojim se svatko od nas krštenika i može i mora poistovjetiti. Ne zanemarujući korisnost svega što dolazi od ljudi, svoje pouzdanje uvijek valja stavljati u Boga i ono što od njega dolazi.

Za podnaslov smo upotrijebili latinski prijevod biskupskoga gesla koje nam je priraslo srcu zbog svetog čovjeka Alojzija Stepinca. Valja se moliti i nadati da će novom zagrebačkom nadbiskupu njegov sveti prethodnik biti uzor i nadahnuće, ali i nebeski zaštitnik u svim pothvatima koji će koristiti dobru čovjeka.

Sv. Katarina nije samo mističarka i karitativka nego je i službeno proglašena naučiteljica Crkve. Pravo je vrijeme da se Crkva potpuno otvori svim ljudima i da svaki čovjek pronađe u Crkvi mjesto služenja i djelovanja bez isključivosti ili omalovažavanja. Valja nam se potruditi da što prije, ne samo deklarativno nego i praktično postanemo Crkva uključivosti. Svojim autoritetom sv. Katarina Sijenska uspjela je nagovoriti papu Grgura XI. da prekine tzv. avignonsko sužanjstvo i vrati se u Rim, sjedište svoje biskupije i papinstva. Valja se nadati da će vršitelji upravljačkih službi u Crkvi naučiti od primjera sv. Katarine, odnosno pape Grgura XI., živjeti otvorenost prema svim dobrim idejama i poticajima koji od Boga dolaze, bez obzira na to preko koga dolaze.

U tom smislu razumijemo da se ništa prijelomno ne događa promjenom vršitelja biskupske službe u pojedinoj biskupiji. Jer mi vjerujemo i znamo da je Krist naš vođa, a biskup tek predvoditelj mjesne Crkve u hodu za Kristom. U hodu u novosti života koju nam je Krist darovao.

Stoga mi vjernici katolici svoje biskupe ne slijedimo, nego ih pratimo. Mi smo s našim biskupima, kao i s našim župnicima, suputnici na hodu prema kraljevstvu nebeskom. A najpotrebnije je da ih pratimo svojim molitvama da budu radosni svjedoci Uskrsloga.

A mi, narod Božji ove mjesne, zagrebačke Crkve, nemojmo se nikada umarati molitvom pratiti onoga koji je nama biskup, a s nama kršćanin.

Biskupi odlaze, a zbor biskupa traje jer je to zbor koji je unutar Crkve, a Crkva je Božja pod vodstvom Duha Svetoga.