Ratovi i katastrofe

PIŠE: JOSIP SANKO RABAR

Iznenađujuće je koliko ratovi potiču razvoj znanosti i tehnologije. Osobito dva svjetska rata u dvadesetom stoljeću. Ali i neki kasniji, lokalni ratovi.

Televizijski kanal Viasat History dao nam je svojedobno neke primjere kako rat unapređuje znanost i tehniku. Poslovično rečeno: i neka velika zla imaju poneku dobru posljedicu. Osobito je Drugi svjetski rat potaknuo mnoge korisne izume i njihovu primjenu. Primjerice, penicilin, radar, mlazni motor, dalekometnu raketu, satelite, sintetičku gumu, prvo računalo, internet, voki-toki vojni telefoni iz kojih su se poslije razvili mobiteli. Sve to danas ima i mirnodopsku primjenu i uveliko je promijenilo naš život. Internet je započeo kao vojni projekt. U Zaljevskom ratu godine 1991. počeo se rabiti GPS.

Dalekometna raketa s hidrogenskom bombom, proizvedena u hladnom ratu, omogućila je svemirsku eru čovječanstva. Što je doprinos nepredvidiva dosega. Za put u svemir i na Mjesec zaslužni su Drugi svjetski rat, nacizam i hladni rat između Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza. Nacisti su omogućili Werneru von Braunu da izradi V2, prvu modernu dalekometnu raketu. Von Braun je žudio za prodorom u svemir, a, da bi ostvario tu svoju veliku žudnju, nastalu pod utjecajem američkih stripova, paktirao je sa samim vragom, to jest s nacizmom.

Najzanimljivije je ono što su na kanalu Viasat History svjesno izostavili, a to je nuklearna energija. Spektakularno je započela kao oružje nevjerojatno velike moći koje je ubrzo dospjelo do mogućnosti uništenja ljudske vrste i čitavog života na Zemlji uporabom dalekometnih raketa s hidrogenskim bombama. (No upravo su te rakete omogućile svemirsku eru kao utjehu za potpun užas uništenja svega života.) Nuklearni rat pretvorio bi Zemlju u potpuno mrtav, sleđen i radioaktivan planet. Nuklearnu energiju u TV kanalu očito su prešutjeli. Možda baš zato što i mirnodopska primjena te energije nije uvijek bezazlena! No napredak znanosti i tehnologije valjda jest.

Na kraju emisije izričito kažu: »Osobito je Drugi svjetski rat bio rat znanstvenika i tehnologije«.

Ipak se nadam da u dvadeset prvom stoljeću neće biti nuklearnog rata. Bog ne bi dopustio potpuno zlo i ne bi uništio ljudsku vrstu. No danas mi se čini da globalno zatopljenje uzrokuje sve češće i sve veće katastrofe. Venecija je češće poplavljena, uragani koji pogađaju Sjedinjene Države sve su gori, led se na polovima topi i diže se razina oceana, ulice i niži katovi primorskih gradova jednom će biti poplavljeni, globalizacija nam je donijela i virusnu pandemiju COVID-a. Evo i u Zagrebu doživljavamo udar za udarom, epidemija virusa, globalno zatopljenje i potresi. Zimi u Zagrebu više nema snijega i sve je toplije, ljeti nas pogađaju hladni dani. Mnogo se toga poremetilo. Što da radimo? Iznad svega trebali bismo se riješiti osnovnog uzroka: globalnog zatopljenja.

Kada sam oko 1963. godine prošloga stoljeća čitao Supekovu knjigu Drama u svemiru (koju je tobože napisala grupa mladih), propast čovječanstva postala mi je opsesija. U ono se vrijeme činilo da nema nikakva globalnog zatopljenja i klimatske poremećenosti. Postojala je samo opasnost od potpunoga nuklearnog uništenja. To mi je bilo važnije čak i od komunističke tiranije. Sve dok nisam čitao Orwellov roman 1984. Teško je reći što je neizrecivo strašnije: potpuni totalitarizam 1984. ili potpuno pretvaranje Zemlje u mrtav planet. Nikad Zemlja i ljudi nisu tijekom povijesti bili toliko ugroženi kao u dvadesetom stoljeću. No ostao sam politički idiot i često javno govorio, a jednom i pisao za konferenciju studenata sociologije u Beogradu, što sam pred svima i čitao, o doušnicima i tajnim službama koje nas nadziru. Kada sam se vratio u klupu, moji su mi se kolege smijali koliko sam lud. Bože, zašto si dopustio da budem toliki politički idiot, ali i toliki grešnik i ovisnik?

Zanimljivo je da nije samo ratna tehnologija unaprijedila modernu tehniku i znanost. Dapače, prvi put se dogodilo da je i mirnodopska tehnika počela ugrožavati naš planet i život na njemu.