Jesmo li ravnodušni prema patnji zlostavljanih starijih osoba?

Gdje nema brige za starije osobe, nema budućnosti za mlade.

Odgovor je na pitanje iz naslova, nažalost, potvrdan. Dok zlostavljanje djece i žena puni novinske stupce, potiče udruge civilnoga društva na djelovanje, tema zlostavljanja starijih sporo prodire u stručnu i znanstvenu literaturu te je i dalje jedva primjetna u javnome prostoru. Malo se govori o roditeljima koji su u djetinjstvu psihički i emocionalno zlostavljali svoju djecu te nastavljaju to činiti i kad ona odrastu. Procjenjuje se da u svijetu ima oko 703 milijuna starijih osoba, a mnoge od njih žrtve su nasilja. Zlostavljanje starijih definira se kao svako ponašanje koje nanosi bol, patnju i štetu starijoj osobi. Pritom se misli na fizičko, psihičko, emocionalno, spolno, materijalno, duhovno zlostavljanje, ali i zanemarivanje koje mogu prouzročiti odrasla djeca, unuci ili rođaci, skrbnici, djelatnici socijalnih i drugih stručnih službi. Nestvarno djeluju rezultati istraživanja da se velik udio zlostavljača odnosi na kćeri/snahe na koje je pao teret skrbi o starijemu članu obitelji. U domovima za starije i nemoćne osobe opisano je zlostavljanje pri grubom hranjenju, provođenju higijenskih mjera, oblačenju, davanju lijekova. Duhovno zlostavljanje podrazumijeva upotrebu vjere i duhovnosti u svrhu manipuliranja, čak i ismijavanja starijih osoba zbog njihovih vjerskih uvjerenja i prakticiranja vjere. Starije osobe doživljavaju zlostavljanje kao zanemarivanje, napuštanje, materijalnu nesigurnost, neprihvaćanje njihovih mišljenja i prava na izbor, isključivanje iz društva, osamljenost, nedostatak poštovanja, pod- cjenjivanje, povredu mnogih prava. Posljedice spomenutih osjećaja zlostavljanja ne smiju se zanemariti jer će se starijoj osobi pogoršati zdravstveno stanje, bilo fizičko bilo psihičko i emocionalno, što može skratiti životni vijek osobe, osobito one koja je već boležljiva. Najčešće je riječ o ženama starijima od 75 godina. Iskustvo pokazuje da se obiteljsko zlostavljanje, nažalost, kao naučeno ponašanje prenosi iz generacije u generaciju. Društveno zlostavljanje i zanemarivanje odnosi se prije svega na njihovu materijalnu nesigurnost. Simone de Beauvoir je zapisala da potrošačko društvo prema starim osobama nije samo krivo već je zločinačko te da je zlostavljanje starijih u domovima sramotna tajna društva. Iako je i danas sveprisutno među nama, nasilje nad starijima još uvijek je skriven fenomen današnjice. Ni kršćansko društvo kakvo je naše nije pošteđeno toga sramotnog fenomena. Stoga je i pa-

PIŠE: SLAVICA DODIG pa Franjo u povodu Međunarodnoga dana borbe protiv nasilja nad starijim osobama, koji se obilježava 15. lipnja, prije tri godine upozorio: Gdje nema brige za starije, nema budućnosti za mlade.

Stari zavjet navodi da su se sinovi, kćeri i ostali ukućani koji su zlostavljali starije osobe u obitelji rigorozno kažnjavali smrću. U Novom zavjetu nema tekstova koji bi se izravno odnosili na zlostavljanje starijih onako kako danas o toj temi promišljamo. Nije ni potrebno, jer Isusova revolucija ljubavi koja se zalaže za ljubav prema bližnjima podrazumijeva i ljubav prema starijima. Ako ih ljubimo i posvećujemo im se, nikada ih nećemo zlostavljati i zanemarivati. Isus ujedno savjetuje: molite za one koji vas zlostavljaju.

Oslobodi nas, Bože, sebične ravnodušnosti prema patnji zlostavljanih starijih osoba i potakni nas da se protiv toga sramotnog fenomena danomice zdušno borimo