Kozmička mistika by Kršćanska sadašnjost d.o.o.

H ENRY A. G ARON

KOZMI^KA MISTIKA

KR[]ANSKA SADA[NJOST ZAGREB, 2012.

Izdaje: Kr{}anska sada{njost d.o.o., Zagreb, Maruli}ev trg 14

Za nakladnika: Robert [reter

Glavni urednik: Stjepan Brebri}

Tisak: Denona d.o.o., Zagreb

Naklada: 1.000

ISBN 978-953-11-0704-4

Tiskano u travnju 2012. CIP zapis dostupan u ra~unalnom katalogu Nacionalne i sveu~ili{ne knji`nice u Zagrebu pod brojem 804443

Mojoj `eni Marie, na{oj djeci i {iroj obitelji, i vi{e od devet tisu}a osoba koje su, u razdoblju od trideset devet godina, sjedile kao studenti u mojim predavaonicama.

Vi, zajedno s mislima iznesenima u ovim poglavljima, predstavljate mnogo od onoga {to je bilo veli~anstveno u mojem `ivotu.

Predgovor

Nakon {to sam nekoliko godina predavao fiziku, po~eo sam biljeìti svoja osobna poimanja, koja su se odnosila na ono {to sam razumijevao pod »onostrano{}u« fizike. Rije~ je o bilje{kama koje sam zasebno ubacivao u jednu kutiju kada sam i{ao na predavanja. Nakon jo{ nekoliko godina vratio sam se kutiji, izvukao bilje{ke i po~eo ih objavljivati pod odvojenim naslovima, koji su na kraju prerasli u sada{nje naslove mojih poglavlja. Daljnji dodatci nastali su tijekom dugog razdoblja i{~itavanja, u kojem sam svoja osobna poimanja, kao i poimanja drugih uspore|ivao i zapisivao. Tijekom sljede}ih jo{ dvadesetak godina rukopis je bio odlagan, iznova oìvljavan i vi{e puta revidiran. I sada napokon, sedam godina nakon mojeg umirovljenja, pruàm ga svojim ~itateljima kao va`no osobno »zatvaranje rudnika«, zaokruùju}i ono {to sam zapo~eo prije jedne tre}ine stolje}a.

Ova je knjiga napisana na srednjoj razini za osobe s osje}ajem za ~udesno, koje vole promatrati iza »puke materije« ovoga svijeta te postavljati brojna pitanja, koje u`ivaju gledati na stvoreni svijet na neobi~ne na~ine. Zami{ljena je za svakoga tko bi mogao dopustiti da su dje~ja zanovijetanja dragocjena, te potom priznati da i zanovijetanja mame i tate tako|er mogu biti dra`esna.

Namijenjena je onima koji bi se mogli pitati o zna~enju stvarî i njihovoj me|usobnoj povezanosti tijekom stvaranja, koji bi mogli biti ushi}eni razmi{ljaju}i o sebi kao onima koji su spa{eni od ni{tavila, koji bi mogli pitati mo`e li se u fenomenima puke sre}e i slu~ajnosti prona}i neko dostojanstvo. Namijenjena je tako|er onima s ma{tovitim duhom, koji bi mogli u}i u

odnos sa svijetom do te mjere da se barem povremeno pitaju kakav bi to bio osje}aj letjeti kao ptica, biti poput vulkana {to se di`e nad jezerom, ili postati klas kukuruza na samo pet minuta.

Beskrajne tajne {to su od pradavnih vremena zakopane u materiju, prostor i vrijeme ~ekaju otkrivanje. A iza tih skrivenih istina postoji jo{ jedno podru~je, ono koje je ~ak tajanstvenije: svijet u nama, gdje je fizi~ka stvarnost asimilirana i prevedena u zna~enja koja se kasnije odra`avaju na povr{ini. To je podru~je u kojemu mo`emo do}i do priznavanja obi~ne stvari kao iznimne, u skladu s na{om spremno{}u da oslu{kujemo i obilujemo skrivenim zna~enjima.

Priroda zahtijeva da u svojim ìvotima fizi~ki uzajamno djelujemo s materijalom nabijenim energijom. (Atomi imaju energije unutar svojeg ustroja; stoga je sve posvuda nabijeno energijom.) A duh nas poziva da reflektiramo na transcendentne na~ine, udjeljuju}i smisao stvarima i izabiru}i u skladu s vrijednostima koje vidimo u njima. U stvarima postoji jasna mistika – u svim stvarima posvuda. Tko god je osjetljiv za smisao, osjetit }e tu mistiku u mirisu {ume ujesen, u sloènim mreàma {to su ih satkali pauci, u kriku divljih gusaka {to lete u formaciji, u zvuku sirene starih parobroda, u zabavnim glasovima male djece kada se trude to~no izgovoriti rije~i. Tko god voli mistiku stvari, ne treba traìti jako daleko, jer tajna je posvuda – u razli~itim formacijama oblaka, u zalascima sunca, u instinktima p~ela, te u svakom slu~ajnom rasporedu borovih iglica palih na tlo.

Pi{em kao netko tko je slu{ao prirodu i dugo vremena govorio o njezinom pona{anju. Ja sam znanstvenik, umirovljeni profesor-predava~ fizike koji je, u razdoblju od gotovo ~etrdeset godina, predavao sveu~ili{nim studentima, ~iji je broj prema{io

devet tisu}a. Sada pi{em o svijetu na nekonvencionalan na~in, jer je za mene do{lo vrijeme da svoje najdublje misli podijelim s drugima. Tako|er sam religiozna osoba, te sam kao takav izabrao da pi{em slobodno i otvoreno, koriste}i svoje razumijevanje fizike kao kamen u plitkoj vodi za hodanje prema transcendentalnim pogledima na svijet.

U tim refleksijama pi{em o stalno prisutnom apelu za svijet, koji nas odvla~i izvan nas dok opetovano nadarujemo smislom sve {to upoznamo. Katkada pi{em o materiji, energiji, prostoru i vremenu na na~ine koji seù onkraj podru~ja fizike, na na~ine koje ljudi gotovo nikad ne spominju. Jer, ima ne{to vidno zapanjuju}e u svijetu koji se pona{a onako kako se pona{a: ne{to divno i draèsno u strahovitoj jednostavnosti koja se nalazi u pozadini njegovih sloènosti; ne{to veli~anstveno glede dosljednosti u njegovim na~inima, dosljednosti koja uznemiruje i hrani na{ najdublji osje}aj za istinu. Nakon svega, mi doista prigrljujemo izvedbu i pona{anje ovoga svijeta, oslanjaju}i na{e ìvote na njegovu pouzdanost vi{e puta svakoga dana.

Polazim od osnovne crte pona{anja svijeta kako ga vide znanstvenici, potom idem dalje prema razmatranju posljednjih stvari jer sam uvjeren da ìvot pruà malo smisla bez takvih razmi{ljanja. Izbjegao sam panteizam, vjerovanje da je Bo`ja bit sadràna u supstanciji ovoga svijeta, ili da je cjelokupni zbroj materije po sebi boànstvo. Inzistiram, me|utim, na tome da Bo`ju stalnu prisutnost treba prona}i u svem stvorenju, te sam na{iroko pisao o toj tajni.

Nadam se da moji ~itatelji ne}e na ta razmi{ljanja gledati kao na dokaze za Bo`je postojanje ili kao na znanstvene racionalizacije kr{}anskih vjerovanja. Jasno, ona to nisu. Ni na jednom mjestu ne

namjeravam implicirati da Sveto pismo bolje objavljuje osnovno pona{anje fizi~koga svijeta od na{ih znanstvenih ud`benika, niti `elim implicirati da znanstveni podatci nadomje{taju dobro razumijevanje Svetog pisma. Znanost i religija dva su lica jedincate stvarnosti, a mi po sebi razlu~ujemo ono {to svijet predstavlja nama. Mi smo stvorenja koja ne samo da znaju nego se i nadaju. Uvijek iznova nadamo se ovome ili onome, iz trenutka u trenutak svakog dana, i ve}ina tih jednostavnih `elja zapravo je ispunjena.

Na ovim stranicama navodim da su materija i duh bitno kompatibilni u ljudskoj psihi. Ljudski um, kao takav, vidim kao izdanak te kompatibilnosti i tvrdim da doista moèmo naslutiti transcendentnu tajnu u stvarima time {to su ono {to jesu i {to se pona{aju onako kako se pona{aju. S tim uvjerenjem na umu katkad }u svoje ~itatelje uvesti u kontemplacije i vizije odre|enih poznatih pisaca, od kojih neki inzistiraju na tome da svijet napreduje prema ne~emu {to ima nezamislivu va`nost, goleme razmjere, {to je tako beskrajno u dubini i dosegu da gotovo izmi~e prepoznavanju. Oni drè da stvarnost kao cjelina konvergira prema zavr{noj kulminaciji, napreduju}i kao da je u crescendu najve}e va`nosti. Jedan od tih pisaca govori o tom cilju konvergencije kao o »To~ki Omega«, pa sam posljednje poglavlje posvetio toj temi kako bih svoje ~itatelje pribliìo takvom razmi{ljanju.

Poglavlja su najve}im dijelom prikazana kao misaono napredovanje, no svako od njih zami{ljeno je kao zasebno razmi{ljanje. Stoga ~itatelji ne trebaju oklijevati da odaberu redoslijed kakav `ele. Nadam se samo da }e moji ~itatelji u`ivati dok ih ~itaju, ba{ kao {to sam se i ja veselio pi{u}i ih, malo-pomalo tijekom dugog razdoblja.

Henry A. Garon

Zahvale

@elim izraziti iskrenu zahvalu svojim prijateljima i kolegama koji su svoje vrijeme i talente posvetili tome da mi pomognu tijekom dugog razdoblja sastavljanja rukopisa za ovo djelo. Ponajprije zahvaljujem svojoj `eni Marie Reynaud Garon na savjetima koji su se protezali tijekom vi{e desetlje}a.

Tako|er zahvaljujem sljede}im osobama koje su odgovorile na moje potrebe za informacijom, savjetom i ohrabrenjem, no navode}i njihova imena, ne `elim sugerirati da u potpunosti pristaju uz ovdje izra`ene poglede: Lateitia Beard, Harold Baquet, Kurt Birdwhistell, Radu Bogdan, Clive B. Comeaux, Barbara Fleischer, Henry Folse, James Gaffney, Robert Gnuse, Joseph Grassi, William i Emilie Griffin, Albert Heine, Gary Herbert, Leonard Lassalle, Donald Martin, D. I., Donald Rodriguez, John Scurich, John Stacer, D. I., Manuel Correia, Edward Schott, D. I., Douglas Venne, M. M. i Muriel Cameron, RSCJ. Zahvalnost upu}ujem i sljede}im osobama, koje su preminule do 2006. godine: Gerald Clack, William Dych, S.J., Mary Helen Lorio, O. Carm., Ranson Marlow, S. J., Lurana Neely, S. B. S., Donald Walsh i Youree Watson, D. I.

Posebnu zahvalnost upu}ujem svojem sinu Patricku Garonu, koji je diplomirao filozofiju na Boston Collegeu, i koji je obavio zavr{nu korekturu i pru`io mi vrijedne prijedloge. Portreti Chestertona, Einsteina, Teilharda de Chardina, Rahnera, Keplera i Newtona radovi su Moctora Omara, koji je diplomirao fiziku na Sveu~ili{tu Loyola.

 Pogled na planet Zemlju sa satelita NASA-e otkriva mnoge uo~ljive obrise poput rijeke Amazone, orkana Linde, Anda, Rocky Mountains i rubova Antarktike.

PLANET ZEMLJA

POGLAVLJE 1

O znanosti i estetici

»Obi~na stvarnost beskrajno je ve}a od na{e sposobnosti da je ispravno izrazimo rije~ima.«

W. BAUSCH

 Od mjehuri}a od sapunice do galaksija, pa ~ak i dalje, sve je posvuda ìvo sa smislom. Ljudi su posvuda uskla|eni s temeljnim stvarnostima materije, energije, prostora i vremena. Nitko ne moè pore}i istinu Zemlje, Sunca, ki{e i zraka, jer nam oni ~ine dobro. No ne razlu~uje svatko finiji, neuhvatljiviji {apat prirode. Takvo razlu~ivanje iziskuje voljnost da se krene putem kojim se manje putuje, da se uspori i pozorno oslu{kuje, da se ~ita uz ispravnu prosudbu, da se reflektira u divljenju ìvotu i njegovim zna~enjima.

U doba kada vrlo gorljivo pristupamo vidljivim stvarima ovoga svijeta, izme|u nas i nevidljivih stvari nije sve kako treba. Ova knjiga pristupa i vidljivim i nevidljivim stvarima, usredoto~uju}i se tamo gdje u na{em iskustvu »svijeta«1 valja prona}i najvi{a zna~enja.

1 U ovoj se knjizi izraz »svijet« (pisan u navodnim znacima) koristi u naj{irem i najobuhvatnijem smislu, uz uvjet da smo u taj pojam uklju~eni i mi. Nikad se »svijet« ne smije shvatiti kao odvojen od nas, kao da smo odijeljeni od njega te da na njega gledamo izvana.

Pobudimo volju da nas ponesu skrivena zna~enja, da odemo onkraj uobi~ajenoga te da vizualiziramo stvari iz novih perspektiva, da stvoreni svijet promatramo holisti~ki. Dok to ~inimo, moramo prigrliti ne samo vanjski materijalni svijet nego i na{e unutarnje svjetove uma i duha koji sudjeluju u razlu~ivanju onoga {to je kvalitetno i {to je vrijedno.

Pi{~eva je povlastica bila ta da se druì sa stotinama znanstvenika u razdoblju od pola stolje}a, i nikad nije upoznao mu{karce i ène koji su vi{e zadivljeni od njih. Mnogi od njih su duboko refleksivni. îni se da su dosta tromi u glasnom izricanju svoje zadivljenosti stvarima, preferiraju}i, s druge strane, jednostavno promatranje, biljeènje i privatno uìvanje u onom {to im o sebi govore bît i stanje svijeta.

Znanstvenici vide svijet u smislu si}u{nih odvojenih ~estica nazvanih atomima, te ~ak i sitnijih, poznatih kao elementarne (ili subatomske), ~estice. Oni gledaju na svijet, uklju~uju}i svjetlost i radiovalove, kao na ne{to {to je »kvantizirano.«2 Oni prikazuju svemir kao strukturiran, kao podlo`an iskrivljenju ili »zakrivljenju« zbog prisutnosti materije. Kada objave svoja otkri}a, oni to ~ine {to je vi{e mogu}e na fakti~an i objektivan na~in, ~esto, ~ini se, uz malo emocija.

Informacija u ovoj knjizi iznesena je na na~ine koji se razlikuju od stila kojim bi pisala ve}ina znanstvenika. Dana{nji znanstvenici esteti~ke odgovore na stvoreni svijet op}enito promatraju kao privatne i osobne – kao neprikladne za op}u raspravu kakva se, recimo, odvija na znanstvenim skupovima. Bilo bi neobi~no da

2 U kvantnoj se teoriji svijet materije i energije (uklju~uju}i svjetlost) promatra sa stanovi{ta pona{anja ~estice, a sve su promjene u svemiru opisane vjerojatno{}u i »kvantnim skokovima«.

znanstvenik govori o znanosti kao {to bi umjetnik govorio o umjetnosti, u smislu ljepote i dra`esnog poziva.

No neslaganje s ravnodu{nim na~inima govora o znanosti, ~ak i unutar same znanstvene zajednice, po~elo je izbijati na povr{inu. Odre|eni znanstvenici inzistiraju na tome da uobi~ajena praksa objektivnog razmi{ljanja o ovom svijetu uklju~uje stanovitu nelogi~nost, jer se sâm ljudski um, kao vitalni dio stvorenog svijeta, ne mo`e promatrati kao odvojen i neovisan entitet koji taj stvoreni svijet promatra izvana. Tako mi, koji razmi{ljamo druk~ije, inzistiramo na tome da kada pozorno promatramo svijet, tako|er pozorno promatramo nas same s na{im tijelima i umovima koji su uklju~eni u pojam »svijet«. Posljedica toga da je um uklju~en na taj na~in dovodi do iznimno va`nih razmi{ljanja.

Uzbudljivo je iskustvo ploviti svijetom znanosti, carstvom vjerodostojnosti, gdje je vrijednost ukorijenjena u onom {to se moè dokazati. Znanstvenici vjeruju da se priroda moè proniknuti na razinama dubljima od razine slu~ajnosti. Posvetili su se prou~avanju stvari poput laserskih zraka, integriranih krugova, radijus vektora, molekularnih gibanja, valnih jednad`bi, rendgenskih zraka, i bezbrojnim drugim stvarima – i bezuvjetno izjavljuju da one imaju duboko zna~enje te da su vrijedne njihova vremena. Ako je itko na Zemlji iskusio ono {to se nepobitno moè nazvati »drugovrsnim svijetom« dok se pristupa osebujnostima ovoga svijeta, onda je to teorijski znanstvenik. To nije iznena|uju}e, jer teorijske su znanstvenike neki opisali kao one koji »svoje glave drè u oblacima«. Ja osobno vrlo po{tujem teorijske znanstvenike. Znanstvenici su osobe ushi}ene sadràjima svijeta i me|uodnosima prona|enima izme|u njih. Oni svoj profesionalni ìvotni vijek provode prekapaju}i po carstvima reda i nereda,

atomskih valencija, relativnosti, toka fluida, galaksijskih gibanja, molekularnih struktura i sli~no. Oni domi{ljaju matemati~ke izra`aje kako bi opisali ono {to su prona{li. Njihove su jednad`be skra}eni prikazi odnosa, na~ini »ekstrapoliranja« i kazivanja puno toga s pomo}u samo nekoliko simbola.

No ne treba biti znanstvenik da bi se dubinski cijenio stvoreni svijet, jer svatko svakog ~asa nailazi na taj stvoreni svijet na krajnje osoban na~in. Svatko se od nas na svoj osoban na~in trudi razlu~iti skrivena zna~enja bilo kojeg odsje~ka svijeta u koji je uklju~en. S vremenom sve vi{e razmi{ljamo o zna~enjima stvari posvuda. Kako starimo, duboko razmi{ljamo o stvarima kao {to su planeti, planine, neboderi, oceanski valovi, planinske koze, kao i o tzv. »manjim« stvarima, kao {to su kamenovi, korovi, zrnca pijeska te usahle grane {to trunu blizu gudura i vododerina. Od malih smo nogu odu{evljeni stvarima, od kojih su mnoge utkale svoje osebujnosti u na{e unutarnje svjetove o~ekivanja. U poznijim godinama moramo nau~iti da prije ili kasnije dopustimo da one odu, ~ak i nakon {to smo dovoljno odrasli da shvatimo kako su sve stvari posvuda zapanjuju}e iznimne.

Za{to odre|ene stvari neprestano prosu|ujemo vrijednima na{e bliske pozornosti i posve}ujemo im svoje vrijeme? Za{to si neki ljudi pribavljaju nevolje time {to na svojim vjetrobranskim brisa~ima zamjenjuju gumene metlice, kada bi si lako mogli priu{titi kupnju novih brisa~a? Je li to samo zbog toga da u{tede novac? Ili bi mogli postojati drugi razlozi? [to je izvor privla~nosti yo-yo igra~aka, `iroskopa, ra~unala i prekida~a elektri~nog svjetla na na{im zidovima? [to nam oni nude? Koje je obe}anje {to nam ga pru`aju dok razmi{ljamo o njima te u njima otkrivamo obrasce koji vrijede kao istiniti bez obzira na vrijeme ili prostor?

U ovoj }emo se knjizi pozabaviti smislom, manevriraju}i katkad poput lutalica na neo~ekivanim mjestima i izvan njih. Plovit }emo ne samo vanj{tinama stvari nego i njihovim »probojima« te »unutarnjim bitima«, uklju~uju}i popri{ta ljudskoga duha koja odgovaraju privla~nosti stvarî, ljudî i mjestâ. Vest }emo svojevrsne goblene bave}i se katkada pjesni~kom znano{}u, ~ak i pjesni~kom teologijom, vrstom mi{ljenja koju je priznavao veliki teolog Karl Rahner (1904.–1984.), koji je naveo potrebu za njom u dana{njem svijetu.

Gledaju}i stvari sa znanstvenog i religioznog motri{ta, opetovano }emo voditi ra~una o na~inima na koje se stapaju svjetovi znanosti i religije. Potom }emo, s kr{}anskog gledi{ta, promatrati kako je na{ odnos s Bogom iznutra povezan s na{om vlastitom blisko{}u sa »svijetom«, jer je Bog izabrao da se, po Kristu, osobno poistovjeti s tim svijetom.

^ini se velikim propustom kada osoba koja filozofira o prirodi nikad ne govori o njoj u okviru duha. U pamet trenuta~no dolazi slika nekoga visoko cijenjenog uga|a~a glasovira koji, udaraju}i i uga|aju}i pojedina~ne tonove jedan po jedan tijekom cijelog `ivota, nikad ne odslu{a ~itavu glazbenu kompoziciju. To se doga|a kad zanemarimo spomenuti transcendentne dimenzije prirode dok prou~avamo njezine osebujnosti. Time riskiramo da ne spoznamo tako puno toga od veli~anstvene kozmi~ke orkestracije ~iji smo mi, ne zaboravimo to, transcendentni dio.

 Za raspravu

1. Opi{i {to osje}a{ prema znanstvenicima.

2. Je li mogu}e da bi znanstvenik ikad mogao otkriti dokaz da Bog ne postoji?

POGLAVLJE 2

Fantasticˇno dobra srec´a

»Istinsko se istra`iva~ko putovanje ne sastoji u tra`enju novih krajobraza, nego u gledanju novim o~ima.«

MARCEL PROUST

 Prije mnogo godina, dok sam radio na naftnim poljima blizu u{}a rijeke Mississippi, moji suradnici i ja ~esto smo slali mjerne instrumente i naprave za uzimanje uzoraka zemlje duboko u rupe {to smo ih netom izbu{ili. Dobili smo stvarne uzorke zemlje uzete iz razli~itih dubina, neke i iz dubine od oko pet kilometara ispod povr{ine Zemlje. Uzorci koje smo dobili sadr`avali su prekrasnu bijelu sol, ~vrsto zbijen pijesak zasi}en naftom, te sitne fosile morskih {koljki koji su nam mnogo rekli o biolo{kim i geolo{kim procesima {to su se ondje morali dogoditi prije vi{e eona.

Posao koji smo obavljali katkad je u nama izazivao neobi~ne osje}aje srodnosti s unutarnjim tvarima Zemlje. Tako smo, primjerice, ~esto mjerili temperaturu Zemlje na razli~itim dubinama – recimo pet kilometara duboko, gdje smo otkrili da ona iznosi oko 130 stupnjeva Celzijusa! Prili~no vru}e! Ta iskustva mjerenja naftnog izvora u meni su pobudila osje}aje bliske povezanosti s tom velikom kuglom i njezinom vru}om nutrinom.

Bilo je i drugih prigoda kada sam mogao osjetiti takve povezanosti. U jednoj sam prilici imao neobi~no iskustvo osje}anja za-

 »Na{i su valovi putovali u oba smjera oko planeta. A kako Australija nije to~no na suprotnoj strani Zemlje u odnosu na New Orleans, moje su rije~i dosezale do njega u neznatno razli~itim vremenima.«

obljenosti Zemlje s pomo}u puta {to ga prelaze radio valovi. To se dogodilo jedne no}i kada su uvjeti {irenja radiovalova bili iznimno dobri. Bio sam u New Orleansu, koristio sam amatersku radiostanicu kako bih ~avrljao s prijateljem u Australiji, kada smo i on i ja zamijetili ne{to posebno u na{im glasovima: svaka rije~ koju smo izgovorili kao da je nosila svoj vlastiti eho. Uskoro nam je sinuo uzrok tih veli~anstvenih glasova nalik jeki. Zahvaljuju}i iznimnim uvjetima te no}i, na{i su valovi putovali u oba smjera oko planeta. A kako Australija nije to~no na suprotnoj strani Zemlje u odnosu na New Orleans, moje su rije~i dosezale do njega u neznatno razli~itim vremenima. Dolazile su do njega kra}im putem preko Pacifika te tako|er du`im i suprotnim putem preko sjevernog Atlan-

15.

21.

22.

Sadržaj

23. Kozmi~ke te`nje ................................................

24. Evolucija i uzlazna kristologija ............................

25. Gibaju}i se svijetom transparentnosti .................

26. O svjetovnosti Boga ...........................................

27. Mo`e li znanost biti humanizirana?

28. Integriranje znanosti i religije

29. Znanstvenik kao mistik i prorok

30. Znanost i ono ~udesno ......................................

31. O misteriju vremena ..........................................

32. Je li Krist smisao vremena? ................................

33. Svijet kao sveti sakrament ..................................

34. Traje li ljudski `ivot zauvijek?

35. Konvergencija prema Omegi