Pokoncilska ekleziologija franjevaca Bosne Srebrene by Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Eduard V. Tomić Pokoncilska ekleziologija franjevaca Bosne Srebrene

EDUARD V. TOMIĆ

Pokoncilska ekleziologija franjevaca Bosne Srebrene

KRŠĆANSKA SADAŠNJOST

TEOLOŠKI RADOVI

SVEZAK 97

POKONCILSKA EKLEZIOLOGIJA FRANJEVACA BOSNE SREBRENE

Eduard V. Tomić Ime grada nakladnika, 2021.

Pokoncilska ekleziologija franjevaca Bosne Srebrene

Eduard V. Tomić Ime grada nakladnika, 2021.

KRŠĆANSKA SADAŠNJOST Zagreb, 2023.

Recenzenti

PROF. DR. SC. IVAN KARLIĆ PROF. DR. SC. ANTE MATELJAN PROF. DR. SC. MATO ZOVKIĆ Lektura

IVANA GOLIĆ Korektura

MARIJAN KARAULA Kazalo imena

ANTO CVITKOVIĆ Prijelom

LORKO KALAŠ Oprema

TIHOMIR TURČINOVIĆ

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske. Objavljivanje ovog doktorskog rada odobrio je Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu dopisom v. d. dekana prof. dr. sc. Maria Cifraka od 26. studenog 2020., ur. br. 25182/01-20-120.

Izdaje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, Marulićev trg 14 Za nakladnika: Stjepan Brebrić Tisak: Denona d. o. o., Zagreb Naklada: 500 ISBN 978-953-11-1711-1 Tiskano u studenome 2023. CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001205878.

PREDGOVOR Quantum quisque amat Ecclesiam Christi, tantum habet Spiritum Sanctum. Čovjek posjeduje Duha Svetoga toliko, koliko ljubi Kristovu Crkvu. Ovu misao sv. Augustina, crkvenog naučitelja i jednog od četvorice najvećih crkvenih otaca Zapada, zabilježenu u 32. govoru (br. 8) njegove Rasprave na Ivanovo evanđelje (Tractatus in Johannis evangelium) izrekao je u svom govoru i dr. fra Ignacije Gavran, direktor Franjevačke klasične gimnazije u Visokom, pozdravljajući dr. Smiljana Čekadu, vrhbosanskog nadbiskupa koadjutora, 24. ožujka 1968. godine prigodom biskupovog prvog službenog posjeta Gimnaziji i Franjevačkom sjemeništu u Visokom. U biskupovim riječima kazanim pred profesorima i đacima u propovijedi na Misi slavljenoj tog jutra, direktor je prepoznao “toplo svećeničko srce, kojem je stalo za dobro Crkve, srce prožeto uvjerenjem u riječi sv. Augustina: „Čovjek posjeduje Duha Svetoga toliko, koliko ljubi Kristovu Crkvu“, o čemu je te godine, u 4. broju izvjestila Bosna Srebrena, interno glasilo Franjevačke provincije Bosne Srebrene, ispod naslova Naše sjemenište u blizoj prošlosti i naš pogled u budućnost. Prigodom dolaska preuzv. g. dr. Smiljane ČeČekade, 24. 3. 1968. 1968. Srce oblikovano ljubavlju prema Crkvi i Kristu kod članova franjevačke obitelji u Bosni i Hercegovini zatražili su pak biskupi ove zemlje 2009. godine, na završetku godine kojom se obilježavalo jubilarnu 800. obljetnicu osnutka franjevačkog pokreta. Među brojnim poticajnim mislima sadržanim u Pastirskom pismu biskupa BiH članovima franjevačke obitelji u BiH u prigodi završetka jubilarne Osamstote obljetnice Franjevačkog pokreta, kardinal Vinko Puljić, biskupi Franjo Komarica, Ratko Perić i Pero Sudar franjevcima i franjevkama su izrazili i svoju želju da oni, franjevci i franjevke, svoju ljubav prema Crkvi, osobito u BiH, po uzoru na svoga svetog utemeljitelja Franju Asiškog, još više rasplamte. Življenje franjevačkog duha, kako su naveli biskupi, “podrazumijeva trajnu vjernost Kristovoj Crkvi i njezinu nauku, odnosno njezinu vodstvu i učiteljstvu, kako je to i sv. Franjo pokazao svojim vlastitim primjerom i naučavao svojim riječima.” Na koncu pisma biskupi su potaknuli franjevce i franjevke da ljubav prema Kristu i njegovoj Crkvi bude u središtu njihovih briga i nastojanja. 5

Do Franjine transformacije od nesuđenog trgovca ili viteza do Asiškog siromaha romaha i “drugog Krista” (alter Christus) došlo je zahvaljujući Franjinom autentičnom iskustvu Krista te poslanju poslanju kojeg kojeg je je od tog živog Gospodina, snagom Duha primio u Crkvi i po Crkvi, po njenim sakramentima, živoj Riječi, pastirima i učiteljstvu, za nju, za njenu izgradnju, za njeno poslanje učinkovitog, stvarnog, također transformirajućeg uprisutnjavanja tog istog Krista i za privođenja svijeta i čovjeka spasenju po Kristu. Autentični sveti Franjo, kao i njegovo nasljedovanje, franjevaštvo, svjetsko i naše, mogući su i vrijedni Kristu i Crkvi, jedino onda kada su stvarni, prepoznatljivi i učinkoviti hod za Kristom, a pod okriljem i s blagoslovom Crkve. Nema, dakle, svetog Franje neovisnog, slobodnog od Gospodina i Njegove Crkve. Ne može se stoga autentično franjevački ni u kakvoj kreativnoj interpretaciji tražiti i htjeti Asiškog siromaha u bilo kojoj njegovoj varijanti ili dimenziji, a ne tražiti i ne naći Krista i njegovu Zaručnicu Crkvu sa svim onim što oni jesu, karizmatični i duhovni te vidljivi i institucionalni, koliko god lice tog Gospodina bilo zaklonjeno, nekada zbog ljudskog nedjelovanja i zamračeno, a haljine Zaručnice uprljane grijesima njene djece. Kao pripadniku velike franjevačke obitelji, u osmišljavanju teme za magistarski rad tijekom poslijediplomskog studija dogmatske teologije postupno mi se iskristalizirala zamisao da bi za mene moglo biti intelektualno i duhovno izgrađujuće, a možda plodonosno i za moju redovničku pa i širu akademsku zajednicu, ako bih znanstvenim metodama ispitao intenzitet, kvalitet i kvantitet odnosa moje franjevačke zajednice u Bosni s Crkvom kao teološkim pojmom i Crkvom kao stvarnom povijesnom i institucionalnom činjenicom i to u vremenu od Drugog vatikanskog sabora 1962.-1965., onako kako je to vidljivo prema onome što su sami franjevci ove zajednice o Crkvi objavljivali od vremena Koncila do nastajanja rada. Ovaj odnos kako se da naslutiti iz naprijed rečenog, može biti i obično jest, sudbinskog značenja za dobro Crkve u kojoj neka redovnička obitelj djeluje, ali je ne manje važan i za apostolski identitet, vjernost Kristu, odnosno duhu utemeljitelja same te zajednice pa onda i za sveukupnu plodonosnost njenog poslanja. Ovu za franjevce u Bosni slabo ili nikako obrađivanu temu, kod pisanja disertacije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu nastojao sam šire obuhvatiti, dodatno produbiti i kritički osvjetliti s različitih strana. Tako je nastala ova knjiga “Pokoncilska ekleziologija franjevaca Bosne Srebrene” koja je uz manje izmjene i dopune doktorska disertacija koja 6

je pod tim nazivom obranjena 3. srpnja 2017. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, na katedri dogmatske teologije. Zahvalnost stoga izražavam Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, katedri dogmatske teologije i njenom pročelniku prof. dr. sc. Ivanu Karliću, što su mi omogućili doktorandski studij u ovoj drevnoj časnoj ustanovi, a onda mi iskazali povjerenje time što što sam sam pod pod okriljem okriljem Fakulteta i uz pomoć njegovih profesora, dobio priliku pristupiti znanstvenom istraživanju čiji je plod ova knjiga. Zahvaljujem najsrdačnije mentorima rada, profesorima na ovoj katedri, prof. dr. sc. Nikoli Vukoji u početku te potom prof. dr. sc. Anti Mateljanu čija je stručna pomoć bila presudna za nastanak ovog djela. Zahvalan sam također i Povjerenstvu za obranu disertacije u kojem je uz pročelnika katedre kao predsjednika te mentora dr. Mateljana članica bila i doc. dr. sc. Nedjeljka s. Valerija Kovač. Na moju zamolbu, nastajanje rada je kritičkim opažanjima i stručnim savjetima pomogao i profesor emeritus dr. sc. Mato Zovkić iz Sarajeva na čemu sam mu veoma zahvalan. Zahvalnost na koncu dugujem i brojnim kolegama franjevcima i drugim svećenicima, majci Mari Tomić, svojoj braći, sestrama i njihovim obiteljima, rodbini, prijateljima, vjernicima župa u kojima sam djelovao koji su me upitima te moralnom i svakom drugom potporom bodrili da ovo djelo uspješno privedem kraju. Na poseban način zahvaljujem nakladniku - Kršćanskoj sadašnjosti. Hvala lektorici, lektorici prof. korektoru, Ivani Golić, sastavljaču korektoru, imenskog sastavljaču kazala,imenskog tehničkomkazala, uredtehničkom niku te svima uredniku onima te koji svima su naonima bilo koji kojinačin su na pomogli bilo koji da način ovopomogli izdanje ugleda da ovo izdanje svjetlo dana. ugleda svjetlo dana Čitateljima želim da ovo djelo, unatoč svim njegovim nedostatcima i nedorečenostima pomogne - kako su biskupi 2009. godine poželjeli franjevcima i franjevkama u BiH - u rasplamsavanju njihove ljubavi za Krista i za njegovu Crkvu. Majka Gospodinova Gospodinova iiMajka MajkaCrkve, Crkve,o očijoj čijojjojjeje100. 100.obljetnici obljetnici ukazanja ukazanja u Fatimi disertacija disertacijadovršena dovršenaneka i kojoj svima posvećujem nama budeovo vjerna djelo, zagovornica neka svima u iščekinama vanju bude vjerna takvihzagovornica plodova. u iščekivanju takvih plodova. Autor

UVOD Ekleziologija franjevaca provincije Bosne Srebrene nedovoljno je obrađivana tema. Nema poznatih znanstvenih radova, posebno ne disertacija, koji bi se kritički bavili govorom o Crkvi kod franjevaca Bosne Srebrene u nekom od povijesnih perioda ove provincije. Ni period nakon Drugog vatikanskog koncila u tom smislu nije nikakva iznimka. Ovaj rad želio bi barem djelomično popuniti tu prazninu i to kroz pokušaj da odgovori na pitanje kakvo je shvaćanje Crkve kod franjevaca provincije Bosne Srebrene u posljednjih 50 godina. Na početku tog razdoblja stoji Drugi vatikanski sabor (1962.- 1965.) pa će biti važno istražiti odnos ekleziologije ovog Sabora i ekleziologije kakvu nalazimo kod franjevaca ove provincije u vremenu nakon Sabora. Da crkve sebi postave pitanje o svom „prijemu Koncila“ odnosno „prihvaćanju Koncila“ zatražio je uostalom i papa Ivana Pavao II. u apostolskim pismima Tertio Millennio Adveniente (br. 36) kojim je najavljena te Novo Millennio Ineunte kojim je zaključena jubilejska 2000. godina. Za koncilske tekstove Papa je ustvrdio da prolaskom godina oni „ne gube ni svoju vrijednost niti svoj sjaj“ (NMI 57) istaknuvši da ih treba na ispravan način čitati, širiti te imati na srcu kao važne i normativne tekstove Učiteljstva, u okviru predaje Crkve: „Nakon zaključenja Jubileja osjećam, više no ikad, dužnost ukazati na Koncil kao na veliku milost koju je zadobila Crkva u 20. stoljeću. U njemu nam je bio ponuđen siguran kompas da bi nas usmjerio tijekom hoda u stoljeće u koje ulazimo“ (NMI 57). Ta 50. obljetnica sazivanja Drugog vatikanskog sabora (25. prosinca 1961.), odnosno okruglo pola stoljeća od njegovog početka (1962.) te održavanja (1962. – 1965.), bio je i jedan od presudnih motiva za izbor upravo ove teme. „Nadolazeća 50. obljetnica sazivanja Drugog vatikanskog sabora razlog je za slavlje, ali je i povod za novo promišljanje o prijemu i primjeni koncilskih dokumenata. (…) čini se također prikladnim dozvati u pamet i narav intelektualnog pristanka koje se duguje koncilskom nauku“1, napisao je u Osservatore Romanu uoči 1

Fernando OCARIZ, On adhesion to the Second Vatican Council (2. 12. 2011.), u: L’Osservatore Romano, http://www.osservatoreromano.va/portal/dt?JSPTabContainer.setSelected=JSPTabContainer%2FDetail&last=false=&path=/news/religione/2011/278q (22. 1. 2013.).

obljetnice sazivanja Sabora Fernando Ocariz, istaknuti teolog i generalni vikar prelature Opus Dei. Drugi vatikanski sabor (1962. - 1965.) bio je najvažniji događaj u Crkvi 20. stoljeća kojim je Crkva suvremenim rječnikom definirala sebe i odredila se spram svijeta kojemu je poslana naviještati Evanđelje Isusa Krista. Tema Crkve bila je jedna od krupnijih tema na Koncilu. Govor o ekleziologiji franjevaca provincije Bosne Srebrene u posljednjih pola stoljeća tako zapravo nužno postaje govor o odjecima ekleziologije Drugog vatikanskog sabora u našoj Crkvi. U naumu da se sazna kako su u posljednjih pola stoljeća franjevci ove Provincije teološki promišljali Crkvu, nužno je bilo pratiti prijem i primjenu koncilskog učenja o Crkvi koju Ocariz naglašava. Ovo djelo nastoji pratiti kakav je i koliki odjek koncilsko učenje o Crkvi imalo u provinciji Bosni Srebrenoj. Istraživanje ovog pitanja trebalo bi dati odgovor na pitanje kakva je zapravo ekleziologija te zajednice u posljednjih pola stoljeća te u kojoj su mjeri koncilske koncepcije o Crkvi našle svoje mjesto u teološkoj refleksije unutar zajednice. O kakvom se, dakle, shvaćanju Crkve može govoriti među bosanskim franjevcima u zadnjih pola stoljeća? Kakvi su modeli Crkve prisutni? Kakvi su promicani, zastupani, osporavani? Da bi se došlo do odgovora bilo je potrebno istražiti ekleziološke teme u njihovim periodičnim izdanjima te izdavaštvu u vremenu od Koncila do danas. Bilo je, dakle, nužno proučiti ono što su u svojoj periodici i publicistici na području ekleziologije, dakle govora o Crkvi, objavljivali franjevci Bosne Srebrene, bilo da su to njihova djela, bilo djela autora izvan ove franjevačke zajednice, bilo da je riječ o prijevodima sa svjetskih jezika. Posebno se nastojalo pratiti odjeke koje je u tim izdanjima imala koncilska ekleziologija izražena u konstitucijama Lumen gentium, Gaudium et Spes te drugim koncilskim i pokoncilskim dokumentima Učiteljstva. Predmet istraživanja rada čiji je plod ova knjiga bila su najprije periodična izdanja franjevaca ove provincije: Bosna Srebrena, Dobri pastir (Nova et Vetera), Kalendar Dobri pastir, Kalendar sv. Ante, Jukić, Bilten Franjevačke teologije, Svjetlo riječi, Bosna Franciscana, potom skripte predavača ekleziologije na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu te župni i samostanski listovi. Zatim se pristupilo predstavljanju i analizi za ovaj rad interesantnih publicističkih djela u ovoj franjevačkoj zajednici. Pod tim djelima ovdje se podrazumijevaju ona koja su u posljednjih pola stoljeća pisali, objavljivali ili prevodili i objavljivali bosanski franjevci, a teološki su se 9

bavila pitanjem Crkve. Na osnovu ovih kriterija, u izbor su uvršteni sljedeći autori i njihova djela: Danijel B. Krželj, Ecclesia caritatis. Concilii Vaticani II doctrina de caritate pastorali Ecclesiae. Pars dissertationis ad lauream; Luka Markešić, Crkva u samoupravnom socijalizmu; Vitomir Slugić, Crkva i Crkve; Miron M. Sikirić, La Communio quale fondamento e principio formale del diritto canonico. Studio teologico-giuridico; dr. fra Luka Markešić, Crkva Božja, postanak, povijest, poslanje i Luka M. Markešić, Izgradnja Crkve prema Prvom pismu Korinćanima. U periodičnim izdanjima analiziralo se one članke koji su se doticali eklezioloških tema kao takvih, bez obzira radilo se o izvornim znanstvenim radovima, prijevodima članaka s drugih jezika, recenzijama knjiga ili tek prigodnim člancima ili govorima, napisanim ili izrečenim povodom nekih crkvenih događaja. U publicističkim izdanjima pozornost se svratila na one knjige kod franjevaca Bosne Srebrene u kojima se o Crkvi progovorilo na teološki način. Najprije je bilo potrebno predstaviti ekleziološke tvrdnje na koje se u istraživanju naišlo, nakon čega su one uspoređivane s drugim teološkim tvrdnjama, bilo kod drugih teologa, domaćih ili stranih, bilo u dokumentima Učiteljstva Crkve. Nakon toga nastojalo se povući određeni teološki zaključak kako bi se došlo do teološke valorizacije proučavane građe. Rad se zato koristio metodom deskripcije, komparativnom metodom i metodom sinteze. Knjiga je podijeljena prema naslovima periodičnih i publiciranih izdanja, i to onim kronološkim redom kako su se pojavljivali. Kronologija u prikazivanju tema, odnosno pojavljivanja autora koji su ih zastupali, poštivala se i u okviru svakog pojedinačnog naslova unutar periodike kao i kod knjižnih izdanja. Svako poglavlje ima također i svoj zaključak što bi čitatelju trebalo olakšati praćenje razvoja eklezioloških strujanja kod različitih izdanja i autora u dijakronijskom i sinkronijskom smislu. Pri fokusiranju na ovu temu, valja imati na umu kako su franjevci ove provincije jedna od brojnijih franjevačkih zajednica u svijetu i najbrojnija hrvatska franjevačka zajednica. Od njenih blizu tri stotine članova, većina se nalazi na području Vrhbosanske i Banjolučke biskupije, ali i u Hrvatskoj te u još 14 zemalja. Provincija je odigrala značajnu ulogu u očuvanju katoličke vjere i hrvatske prisutnosti u BiH te je i danas važan crkveni i društveni čimbenik u BiH. Za citiranje svetopisamskih dijelova korišten je tekst Biblije, Starog i Novog zavjeta, Kršćanske sadašnjosti, Zagreb, iz 1991. godine. Radi uštede prosto10

ra, u radu se koriste kratice za koncilske dokumente kao i za druge službene dokumente Crkve koji se ovdje navode. Također, treba napomenuti da se pojmovi koncil i sabor u ovom djelu ravnopravno upotrebljavaju kao istoznačnice za isti događaj - Drugi vatikanski sabor. Autori koji se ovdje obrađuju koriste i jedan i drugi, iako nešto češće ipak koriste pojam sabora. To se gotovo neizbježno odrazilo i na praksu prihvaćenu u ovom radu. Kako na razini hrvatske terminologije, u crkvenoj i društvenoj praksi pa gotovo ni u teološkoj, ni jedan pojam nije do sada uvjerljivo prevladao, ovdje će se, ovisno o kontekstu, dati prostor gdjegdje jednome, a gdje drugome. U novijoj domaćoj teološkoj literaturi postalo je već uvriježeno pravilo da se u naslovima te u tekstu, a kako bi se izbjeglo prečesto ponavljanje sintagme Drugi vatikanski koncil, ona po potrebi zamjenjuje riječju Koncil, i to pisano početnim velikim slovom.2 Tako će se i u ovom radu riječi Koncil (i Sabor) pisati velikim slovom uvijek i samo onda kada se odnose na Drugi vatikanski koncil odnosno Drugi vatikanski sabor.

Ovakva je praksa dosljedno zastupljena u Zborniku radova koji je objavljen poslije Teološkog simpozija održanog 2012. godine u Zagrebu u povodu 50. obljetnice otvaranja Koncila. Usp. KATOLIČKI BOGOSLOVNI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU, 50. obljetnica svečanog otvaranja i početka Drugoga vatikanskog koncila (1962. - 2012.). Zbornik radova teološkog simpozija održanog u Zagrebu od 15. do 17. 11. 2012., Zagreb, 2015.

I. POGLAVLJE GLAVNI ELEMENTI EKLEZIOLOGIJE DRUGOG VATIKANSKOG SABORA S različitih se strana najavljivalo kako će 20. stoljeće biti stoljećem Crkve, a s Drugim vatikanskim saborom, posebno s dogmatskom konstitucijom Lumen gentium, temeljnim tekstom u kojem je sažeta bit njegovog doktrinarnog učenja, to se i ostvarilo, napisao je De Lubac.3 U ovom će poglavlju stoga najprije biti riječi o tome kako je došlo do toga da u središte zanimanja Koncila dođe upravo pitanje Crkve. Nakon toga govorit će se o glavnim ekleziološkim perspektivama koje se mogu naći u saborskim dokumentima, prije svega u dogmatskoj konstituciji Lumen gentium, ali i u drugima. Cilj je u sažetom obliku prikazati ekleziologiju, odnosno ekleziologije Drugog vatikanskog sabora.

1. Ekleziološka zadaća Koncila Namjera pape Ivana XXIII. zaista je i bila da se Koncil nadasve pozabavi temom Crkve što pokazuje već njegov govor na otvorenju Sabora, mišljenja je teolog Canobbio.4 U tom je govoru Ivan XXIII. među ključne ciljeve Koncila ubrojio uspješnije čuvanje i poučavanje poklada kršćanskog nauka.5 Taj „ustaljeni i 3

Henri de LUBAC, The Motherhood of the Church, San Francisco, 1982., 24.

Usp. Giacomo CANOBBIO, Chiesa, religioni, salveza. Il Vaticano II e la sua recezione, Brescia, 2007., 23.

Usp. Gaudet Mater Ecclesia – Raduje se Majka Crkva. Govor Svetog Oca Ivana XXIII. u prigodi otvaranja Drugog vatikanskog sabora 11. 10. 1962., u: Crkva u svijetu, XLVII (2012.) 4, 531–540. Hrvatski prijevod Papina govora, Crkva u svijetu je, uz manja jezična posuvremenjavanja, preuzela iz Glasa koncila, od 28. 11. 1962., br. 9, 9-24. Papin govor može se na latinskom, talijanskom, španjolskom i portugalskom jeziku naći na adresi: http://www. vatican.va/holy_father/john_xxiii/speeches/1962/index_en.htm. Dok hrvatski prijevod govora kako ga donose Glas koncila i Crkva u svijetu nema raspodjelu na brojeve, na navedenoj adresi u svim prijevodima Papin govor ima tu raspodjelu. U ovom radu korišten je spomenuti hrvatski prijevod, ali se zbog točnijeg snalaženja u govoru, uz navođenje mjesta hrvatskog prijevoda, donosi u zagradi i njegov broj prema latinskom izvorniku, na

nepromjenjivi nauk“6 kako ga je u govoru nazvao, Crkva želi predati dalje kao „cjelovit, neizmijenjen i neiskrivljen katolički nauk“.7 Potrebno ga je zato prigrliti „s novom gorljivošću, vedre i smirene duše, i to u onom značenju, shvaćanju i obliku kako to napose odsijeva iz spisa Tridentskog sabora i Prvoga vatikanskog koncila.“8 Koncil se, prema Papi, tako trebao pozabaviti načinima kako te istine, u istome njihovome smislu i značenju, istražiti i navijestiti „onako kako to traži naše doba“.9 Dok Crkva na Koncilu izdiže luč vjerske istine, nastavlja Papa, želi se pokazati kao preljubazna majka svih, pa čak i onih koji su od nje odvojeni, dijeli dobra božanske milosti pomažući ljudima da svoj život provode što dostojnije čovjeka. Ona „otvara vrela životvornog nauka“10 pa onda ljudi obasjani Kristovim svjetlom uviđaju svoje dostojanstvo i što je njihov cilj. Zato je, podsjeća on, zadaća Crkve širiti među ljudima ljubav, mir, slogu, ujedinjenje. Crkva, naglašava Ivan XXIII., mora imati na umu kako istina koju posjeduje pomaže ljudima doći „do apsolutnog i pouzdanog jedinstva duše s kojim je povezan pravi mir i vječno spasenje.“11 Imajući na pameti naum Božji koji hoće spasenje svih ljudi (1 Tim 2,4), poslanje Crkve se, prema ovom govoru, tiče izgradnje jedinstva među katolicima, potom među kršćanima, zatim među svim vjernicima nekršćanima. Prema istom papinom govoru, Koncil treba poraditi na tome da svjetlo istine iz Crkve Katoličke obasja cjelokupnu obitelj ljudskog roda, budući da, kako sa žalošću Papa priznaje, golemi dio ljudskog roda „još uvijek nije dionikom vrela nebeske milosti koja se nalaze u Crkvi Katoličkoj“.12 Dok Crkva i Koncil ostaju predani naporima „da ljudi spremnije prihvate vijest spasenja“,13 kao cilj Papa postavlja utiranje i utvrđivanje puta za sjedinjenjem ljudskoga roda.

gore spomenutoj internetskoj adresi. 6

Gaudet Mater Ecclesia – Raduje se Majka Crkva, 536., (br. 6).

Usp. Isto, (br. 6).

Isto (br. 6).

Usp. Isto (br. 6).

Usp. Isto, 537. ( br. 7).

Usp. Isto, 538. (br. 8).

Kako je u papinu govoru vidljivo naglašena veza između Crkve i spasenja , tako je i Koncil nužno dobio ekleziološku zadaću kako bi to spasenje bilo ponuđeno svijetu – preko Crkve. Dok časnu braću u biskupskom dostojanstvu upućuje da traže i istražuju načine kako svom vremenu prenijeti stalni i nepromjenjivi nauk spasenja objavljen u Evanđelju Isusa Krista, Papa ih upućuje da to urade kroz Crkvu čineći ju sve sposobnijom da ljude obasjava tom istinom. Smatra se kako je jedna od posebnosti Drugog vatikanskog sabora i činjenica kako on nije sazvan da bi pobijao hereze niti da bi žigosao zablude, „nego da bi obnovio sposobnost Crkve da sebe objasni svijetu te da oživi crkveni život na periferiji i da otvori vrata ekumenskom razgovoru“15. Zaista, u vrijeme njegovog sazivanja, kako je kazao i papa Benedikt XVI. o 50. obljetnici sazivanja Koncila, nije bilo posebnih vjerskih zabluda koje je trebalo popravljati ili osuđivati kao što je to bilo u vremenima drugih koncila (Niceja 325., Efez 431., Kalcedon 451. i dr.). Nije bilo ni posebnih doktrinarnih ili disciplinarnih pitanja koja je trebalo pojasniti. Prema Benediktovom viđenju, „Ivan XXIII. želio je da Crkva promisli o svojoj vjeri i o istinama koje ju vode“ no ne tako da se Crkva suobliči elementima modernosti, nego radije da „svijetu koji se udaljava od Boga predstavi zahtjeve Evanđelja u njegovoj punoj veličini i čistoći“16. To su ujedno bili i neki od ciljeva koji su se nalazili pred koncilskim ocima onda kada su se upustili u temeljito promišljanje ekleziologije. Kardinal Marc Ouellet, prefekt Kongregacije za biskupe podvukao je da su oni to učinili „nadajući se boljem određenju dubinske naravi Crkve, njene bitne strukture, i smisla njenog poslanja u svijetu koji se ubrzano oslobađa njenog utjecaja i tradicije“17. Rezultat svih tih napora bio je očito uspješan. De Lubac je to sažeo rekavši da Crkva Koncilom nije mogla učiniti ništa manje nego naširoko kazati „jedno14

Usp. Giacomo CANNOBIO, Chiesa, religioni, salveza, 23.

Paul PHILIBERT, u: Yves CONGAR, True and false reform in the Church, Collegeville, 2011., xii.

Usp. BENEDIKT XVI., On the 50th Anniversary of the Second Vatican Council (10. 10. 2012.), u: http://www.zenit.org/en/articles/on-the-50th-anniversary-of-the-second-vatican-council (19. 4. 2013.).

Marc OUELLET, The Ecclesiology of Communion, 50 Years after the Opening of Vatican Council II, (7. 6. 2012.), u: http://www.zenit.org/article-34930?l=english (19. 4. 2013.).

ga dana sama sebi ono što sama o sebi misli.“18 Bonaventura Duda izriče ovu misao na sličan način kad kaže da je Koncil, koji je prema njegovom mišljenju bio „bitno i u globalu ekleziološki koncil“, na sebe uzeo zadaću „da ponirući u svijest Crkve o samoj sebi dublje pronikne i razgovjetnije izrazi što je Crkva u sebi i naspram svijetu (LG 1 i LG 40).“19 Tomislav J. Šagi-Bunić razmišlja u istom pravcu20 dok tvrdi da je Koncilu (on tu riječ piše velikim slovom21) bilo bitno da „Crkva samu sebe sebi podsvijesti“ tako što će sebi i drugima odgovoriti na pitanje tko je ona, što je bilo pitanje koje je na Koncilu formulirao kardinal Suenens, podsjeća Šagi-Bunić.22 Ako bi se svu tematiku Koncila htjelo obuhvatiti jednom riječu, on je uvjerenja da tada svakako moramo reći da je to - Crkva. Takvu tvrdnju potkrijepio je činjenicom što je Koncil mimoišao neke važne teološke probleme prisutne u svijetu toga vremena ili one koji su se naslućivali, kakvi su bili istočni grijeh, „smrt Boga“, sekularizacija svijeta, tumačenja Kristove prisutnosti u euharistiji te Kristovog uskrsnuća.23 Po de Lubacovom mišljenju Crkva se pojavila u središtu svog zanimanja, na tragu onog što je Ivan XXIII. trasirao na otvaranju Koncila, samo zato da bi bolje navijestila istine vjere. Svoju pravu narav morala je opisati kako bi se bolje suprotstavila devijacijama i teškoćama koje su se mogle proširiti, a također i kako bi postala svjesna svoga otajstva.24 18

Henri de LUBAC, In limine, u: G. Baraúna (ur.), La Chiesa del Vaticano II. Studi e commenti intorno alla Costituzione dommatica „Lumen gentium“, 1965., 2.

Bonaventura DUDA, Koncilske teme, Zagreb, 1992., 137.

Usp. Tomislav J. ŠAGI-BUNIĆ, 20 godina poslije II. vatikanskog koncila, u: V. Košić i A. Peranić (ur.), Jeke jednoga koncila. Radovi Bogoslovske tribine o dvadesetoj godišnjici Drugog vatikanskog koncila, Zagreb, 1984., 38-60.

Vezano za pisanje riječi „koncil“ velikim ili malim slovom, Bonaventura Duda (Usp. Bonaventura DUDA, Prihvat II. vatikanskog koncila u Hrvatskoj. Fragmenti za buduće cjelovitije prouke, u: Nedjeljko A. Ančić (ur.), Koncil u Hrvatskoj. Zbornik radova teološkog simpozija u povodu 30. obljetnice Drugog vatikanskog sabora, Split, 1996., 29-77,) zanimljivo primjećuje o njegovoj 30. obljetnici, da još uvijek onda kada kažemo „koncil“ mislimo na II. vatikanski koncil, te stoga tu riječ pišemo velikim slovom. Po njegovom sudu to također pokazuje da s Koncilom još nismo gotovi te da on još uvijek traje, da je izazovan, zadan. Usp. Bonaventura DUDA, Prihvat II. vatikanskog koncila u Hrvatskoj. Fragmenti za buduće cjelovitije prouke, 30.

Usp. Tomislav J. ŠAGI-BUNIĆ, 20 godina poslije II. vatikanskog koncila, 39.

Usp. Tomislav J. ŠAGI-BUNIĆ, 39.

Usp. Henri de LUBAC, In limine, 3.

SADRŽAJ PREDGOVOR .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 5 UVOD .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 8 I. POGLAVLJE GLAVNI ELEMENTI EKLEZIOLOGIJE DRUGOG VATIKANSKOG SABORA. .. .. . 12 1. Ekleziološka zadaća Koncila .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. . 12 2. Ekleziološke perspektive Koncila. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. . 17 3. Hermeneutika Koncila.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .20 4. Crkva kao „sakrament spasenja“ . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. . 25 5. Crkva kao narod Božji .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .28 6. Crkva kao communio .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. . 33 6. 1. Vlast kao služenje .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. . 36 6. 2. Biskupska kolegijalnost .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. . 39 II. POGLAVLJE SAŽETI PRIKAZ DRUŠTVENOG I CRKVENOG KONTEKSTA FRANJEVACA BOSNE SREBRENE .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .46 1. Prilike u kojima se našla Katolička Crkva u komunističkoj Jugoslaviji.. .. .. .. .. .47 2. Prilike u kojima se našla Katolička Crkva u BiH .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .54 III. POGLAVLJE EKLEZIOLOŠKI TEKSTOVI U PERIODIČNIM IZDANJIMA FRANJEVACA BOSNE SREBRENE. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. . 65 1. Sažeti prikaz spisateljske djelatnosti franjevaca Bosne Srebrene kroz povijest.. .66 2. Bosna srebrena.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .70 2.1. Domaći autori .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. . 72 2.1.1. Crkva i Sabor se pojmovno i stvarno podudaraju. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. . 73 2.1.2. Ovo nije franjevačka teologija, ovo je katolička teologija . .. .. .. .. .. .. .. .. .76 2.1.3. Nova zgrada Teologije - slava Božja, dobro svete Crkve i našeg naroda . .. .79 2.1.4. Teolozi dolaze i prolaze, a Crkva ostaje. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. . 82 2.1.5. Crkva – prisutnost Kristova među nama . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. . 85 2.1.6. Bosanska katolička Crkva. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .88 2.1.7. Crkva je communio . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .97 2.1.8. Crkva je pluralističke strukture . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 102 2.2. Prijevodi sa stranih jezika. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 112 2.2.1. Omogućiti Crkvi da se definira i pokaže svoje pravo lice.. .. .. .. .. .. .. .. .. 113 2.2.2. Zadaća Crkve je da donese Krista ljudima .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 115 2.2.3. Autoritet Krista i autoritet Crkve .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 119 2.2.4. Crkva budućnosti i strukturnih promjena kao zadaća i prigoda . .. .. .. .. 124 2.2.5. Crkva budućnosti mora ostati proročka Crkva . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 145 2.2.6. Naša Crkva je Kristova Crkva – treba ju ljubiti da bi ju se moglo shvatiti 148 2.2.7. Duh Sveti se javio za riječ da bi obnovio i oživio postojeći ustroj Crkve .. 150 2.3. Recenzije .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 152

498

2.3.1. Da zasja unutrašnja i vanjska ljepota Crkve. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 152 2.3.2. Sv. Franjo u službi stvaranja Crkve jednakih.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 153 3. Dobri Pastir (Nova et vetera) . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 156 3.1. Domaći autori .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 159 3.1.1. Proročki navještaj Drugog vatikanskog koncila . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 159 3.1.2. Župa i biskupija kao institucije i kao događaj sveopće Crkve. .. .. .. .. .. .. 161 3.1.3. Koncilsko otkrivanje dubinske dimenzije Crkve .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 164 3.1.4. Drugačije poimanje Crkve – Crkva je u prvom redu sitni narod, vjernici 169 3.1.5. Identitet i uloga svećenika .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 176 3.1.6. Laici u Crkvi: jednakost dostojanstva, prava i obaveza unatoč različitosti karizmi .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 179 4. Kalendar Dobri Pastir .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 185 4.1. Domaći autori .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 191 4.1.1. Krist je Crkva i to je jedno te isto .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 193 4.1.2. Vjerujem u jednu, svetu, katoličku, apostolsku Crkvu . .. .. .. .. .. .. .. .. .. 194 4.1.3. Crkva je „Božja primaća soba“ .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 195 4.1.4. Sabori su kao „savjetovanje u podne“ .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 197 4.1.5. Krist živi u svojoj Crkvi . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..200 4.1.6. Crkva je u svojoj biti ekumenska .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 201 4.1.7. Zajedničko dostojanstvo laika i svećenika .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..206 4.1.8. Laici, najsvjetliji svjedoci Božje ljubavi . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..209 5. Kalendar svetog Ante. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 214 5.1. Domaći autori .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 215 5.1.1. Crkva, fenomen s mnogo nijansi – zajednica obećanja.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 216 5.1.2. Hrvatska Crkva i Crkva u Hrvatskoj umjesto naziva Crkva u Hrvata. .. .. 218 5.1.3. Crkvenost Franje Asiškog . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..220 6. Jukić .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 224 6.1. Domaći autori .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 229 6.1.1. Crkva, sakralno – birokratsko društvo bez demokracije i evanđelja .. .. .. 230 6.1.2. Istinska Crkva .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 237 6.1.3. Kakve su promjene moguće u Crkvi? . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 238 6.1.4. Može li narod Božji postati zajednica ravnopravnih?. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..240 6.1.5. Ekleziološka rasprava Congara i Künga . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 242 6.1.6. Klerikalizam, legalizam i tradicionalna ekleziologija guše Duha i karizmu .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 245 6.1.7. Oštra kritika klerikalnog i birokratskog u Crkvi i zahtjev za njenom demokratizacijom .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 247 6.1.8. Granice Crkve su pokretne - zadaća je Crkve služiti drugoga. .. .. .. .. .. ..249 6.1.9. Boffova ekleziologija .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 253 6.1.10. Crkva mora biti protiv dogmatizma, kolektivizma i totalitarizma .. .. .. 255 6.2. Prijevodi sa stranih jezika. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 258 6.2.1. Crkva kao revolucionarna snaga u društvu . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 258 6.2.2. Crkva i krivovjerci .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..260 6.2.3. Je li ekumenizam utopija? .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 262

499

6.2.4. Jedinstvo odijeljenih Crkava je moguće .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..264 6.2.5. Je li Katolička Crkva – Crkva kao i sve druge? .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 265 6.2.6. Jedinstvo je sposobnost relacije s drugim. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 268 6.2.7. Religijski pluralizam i vjera Crkve u Krista . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..269 6.2.8. Crkva kao prepreka inkulturaciji evanđelja? .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 272 7. Bilten Franjevačke teologije. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 278 7.1. Domaći autori .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..280 7.1.1. Pojedinac u Crkvi i franjevačkom odgojnom sustavu . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 281 7.1.2. Crkva – zajednica slobodnih ljudi .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 281 7.2. Prijevodi sa stranih jezika .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 282 7.2.1. Nema razloga protiv ređenja žena. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 283 7.2.2. Crkva se ne može izdvojiti kao apstraktna ideja .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 285 7.2.3. Boffovi prigovori Katoličkoj Crkvi za fundamentalizam .. .. .. .. .. .. .. .. .. 288 7.2.4. Koncil - pozornica promjena u Crkvi. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..290 7.3. Recenzije .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 293 7.3.1. Da žena bude aktivan subjekt u izgradnji Crkve .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 293 8. Svjetlo riječi .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 296 8.1. Domaći autori .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..300 8.1.1. Laik u Crkvi – obespravljeni nestručnjak koji mora šutjeti i slušati .. .. .. 301 8.1.2. Inkulturacija Crkve u socijalističkom društvu .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 303 8.1.3. Pitanje laika u Crkvi je klerički, a ne laički problem? . .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..306 8.1.4. Prisutnost muškarca skupa sa ženom .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..308 8 1.5. Suprotstavljanje klerika i laika proturječi jedinstvu Božjeg naroda . .. .. .. 310 8.1.6. Laici trebaju sudjelovati u sakralnoj moći i odlučivati skupa s klericima 311 8.1.7. Crkva treba svijet prožeti iznutra kao kvasac, a ne vladati svijetom. .. .. .. 313 8.1.8. „Ništa odozgor“. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 314 8.1.9. Obnova Crkve, njena trajna zadaća . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 316 8.1.10. Hijerarhija je nastala dijelom od Krista, dijelom tijekom povijesti .. .. .. 319 8.1.11. Svetu Crkvu katoličku .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 321 8.1.12. Od institucionalnog utjecaja Crkve do osobne crkvenosti . .. .. .. .. .. .. .. 323 8.2. Prijevodi sa stranih jezika .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 325 8.2.1. Postoji samo jedna Crkva . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 326 8.2.2. Crkva se treba otvoriti svjetonazorski pluralističnoj javnosti. .. .. .. .. .. .. 328 9. Bosna franciscana .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 332 9.1. Domaći autori .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 334 9.1.1. Crkva u očima sociologije – koja je vrsta organizacije Crkva? .. .. .. .. .. .. 334 9.1.2. Crkva je pluralističke strukture . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 337 9.1.3. Crkva živi od Euharistije .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 338 9.1.4. Tri paradigme Crkve kroz povijest.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 339 9.1.5. Ljubav prema bližnjemu – zadaća cijele Crkve.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 343 9.2. Recenzije .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..344 9.2.1. Katolička fundamentalna ekleziologija. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..344 9.2.2. Je li Crkva organizacija? .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..346 9.2.3. Pavlovo razumijevanje Crkve . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 348

500

10. Skripte predavača na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 350 10.1. Skripta De Ecclesia .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 352 11. Župni i samostanski listovi .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 355 11.1. Osobitosti ovih listova . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 355 IV. POGLAVLJE DJELA S EKLEZIOLOŠKOM TEMATIKOM FRANJEVACA BOSNE SREBRENE. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..360 1. Ecclesia caritatis .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 361 2. Crkva u samoupravnom socijalizmu . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 364 3. Crkva i Crkve . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 370 4. Zajedništvo kao temelj i formalno načelo kanonskog prava . .. .. .. .. .. .. .. .. .. 375 5. Crkva Božja, postanak, povijest, poslanje .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 381 6. Izgradnja Crkve prema Prvom pismu Korinćanima .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 384 V. POGLAVLJE EKLEZIOLOGIJA BOSNE SREBRENE I GLAVNI PRAVCI POKONCILSKE EKLEZIOLOGIJE .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 394 1. Modeli Crkve prisutni u ekleziologiji franjevaca Bosne Srebrene prema tipologiji Averyja Dullesa. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 397 1.1. Crkva kao institucija .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 398 1.1.1. Domaći autori . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 399 1.1.2. Prijevodi sa stranih jezika . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..402 1. 2. Crkva kao mistično zajedništvo .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..402 1.2.1. Domaći autori. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..405 1.2.2. Prijevodi sa stranih jezika. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..409 1.3. Crkva kao sakrament .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 412 1.3.1. Domaći autori. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 414 1.3.2. Prijevodi sa stranih jezika .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 422 1.4. Crkva kao glasnica .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..424 1.4.1. Domaći autori .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..426 1.4.2. Prijevodi sa stranih jezika .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 427 1.5. Crkva kao služiteljica .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..428 1.5.1. Domaći autori. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 431 1.5.2. Prijevodi sa stranih jezika . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..434 1.6. Crkva kao zajedništvo učenika . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 435 1.6.1. Domaći autori. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 437 1.6.2. Prijevodi sa stranih jezika. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 437 ZAVRŠNA RIJEČ .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..446 Izvori .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 452 Periodična izdanja .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 452 (Bosna srebrena) .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 452 (Dobri Pastir) (Nova et vetera) .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 453 (Kalendar Dobri Pastir). .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..454 (Kalendar svetog Ante) . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 455

501

(Jukić) .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 455 (Bilten Franjevačke teologije) . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 456 (Svjetlo riječi) . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 457 (Bosna franciscana). .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 458 (Skripte De Ecclesia) .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 458 (Župni i samostanski listovi) . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 458 Djela .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 458 Literatura . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..460 Enciklopedije, leksikoni, zbornici .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..460 Dokumenti Crkve i papa .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..460 Djela .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 463 Članci. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 465 Članci na internetu . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..469 PRILOG 1 .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 472 Kraće biografske crtice o franjevcima Bosne Srebrene čiji su članci i djela prikazani u ovom radu (abecedno) .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 472 POPIS KRATICA .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 483 Dokumenti Drugog vatikanskog koncila.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 483 Dokumenti Pavla VI. . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 483 Dokumenti Ivana Pavla II. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..484 Dokumenti Benedikta XVI. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..484 Dokumenti Kongregacije za nauk vjere. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..484 Ostalo. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..484 SUMMARY .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 485 SAŽETAK . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..488 ŽIVOTOPIS AUTORA .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..489 KAZALO OSOBNIH IMENA.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..490 SADRŽAJ .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..498

502

Znanstveni doprinos ovog djela nije samo u iznošenju na vidjelo eklezio loške misli kod franjevačkih teologa Bosne Srebrene u pokoncilskom vremenu, niti samo u njihovoj tehničkoj rekonstrukciji, nego i u tome što se autor upustio u obradu jedne vrlo složene, važne i intrigantne teme koja je u Crkvi bila predmetom vrlo živahnih rasprava u pokon cilskom vremenu. (…) Zato je bio hrabar već sam odabir tako složene teme u kojoj se isprepleće mnoštvo nijansi i detalja uvjetovanih promiš ljanjima zahtjevnih eklezioloških tema i problema. prof. dr. sc. Ivan Karlić

Eduard Tomić sustavno je i temeljito, uz puno strpljenja i teološkog promišljanja, predočio ekleziološke misli franjevačkih teologa Bosne Srebrene u pokoncilskom vremenu. Uz znanstvenu kompetenciju i teo loškokritička vrednovanja nije propustio iznijeti svoje osvrte i mišlje nja, a ponegdje i postaviti teze, ocrtavajući pozitivne i negativne zna čajke ekleziološkog promišljanja više franjevačkih teologa. (…) Dobro sročenim uvodima u svako poglavlje autor uvodi čitatelja u problema tiku onoga o čemu piše, čime olakšava slijediti temu. prof. dr. sc. Ante Mateljan

Nakon što je 1881. godine uspostavljena redovna hijerarhija s nadbi skupom u Sarajevu i sufraganima u Mostaru i Banjoj Luci, te uvjeti za školovanje dijecezanskih kandidata u BiH, nastala je napetost oko raspodjele župa biskupijskim svećenicima – novopridošlim ili odškolo vanim – i franjevcima koji su ovdje aktivni stoljećima. Države nastaju i odumiru, protagonisti se mijenjaju, ali napetost ostaje. Zato je diser tacija o odjeku ekleziologije Drugoga vatikanskog sabora u časopisima i pisanim djelima bosanskih franjevaca izvrsna tema. Tiskanje knjige pomogao prof. dr. sc. Mato Zovkić Župni ured sv. Ante, Bihać

  

Cijena: 26,00 € ISBN 978-953-11-1711-1