Rim - vodič za hrvatske hodočasnike i turiste by Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Jo sip P o sedi

Vodič za hrvatske hodočasnike i turiste

K r š ć a n s k a s a da š n j o s t

Male monogr afije 22

Lektura i korektura: Karmela Prosoli Grafičko uređenje i oprema: Tomislav Alajbeg

Izdaje: Kršćanska sadašnjost d.o.o., Zagreb, Marulićev trg 14 Za nakladnika: Stjepan Brebrić © Kršćanska sadašnjost d.o.o., Zagreb, 2016 Tisak: Printera Grupa d.o.o., Sveta Nedelja Naklada: 1000 isbn 978-953-11-0988-8 T iskano u travnju 2016. cip zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000931567.

Josip Posedi

Rim

Vodič za hrvatske hodočasnike i turiste

Kršćanska sadašnjost Zagreb, ��6.

Proslov

»Vidjeti Rim i umrijeti!« – paradoksalna je uzrečica koja izražava višestoljetnu želju mnoštva onih koji su čeznuli za Rimom, za njegovom grandioznošću, ljepotom i neprolaz nošću. I u taj se Vječni Grad jednostavno mora doći, jer »svi putovi vode u Rim«. Bez doživljaja Rima, bez poznavanja njegove prošlosti i sadašnjosti, ne može se pravo shvatiti ni prošlost ni sadašnjost Europe, a moglo bi se reći, ni svijeta. Povijest Europe obilježena je trima velikim epohalnim snagama: a) grčkom kulturom, b) Rimskim Carstvom, c) krš ćanstvom – koje se upravo na veličanstven način sjedinjuju u Rimu, u tom nenadmašnom i jedinstvenom fenomenu ljudske povijesti i k ulture. No Rim je jedinstveni grad, ne samo zato što posjeduje tri različite povijesno-civilizacijske duše (grčku, rimsku i kršćansku) nego i stoga što se u njemu jasno uočavaju tri povijesno‑civilizacijska lica (antičko, kršćansko i suvremeno), tako skladno stopljena u jedan jedinstveni gradski oblik da gotovo uopće ne smeta činjenica da – dok se, na primjer, kršćanskim očima i srcem divimo antičkim umjetničkim ostvarenjima – u našoj neposrednoj blizini suvremenim prometnicama jure najmoderniji automobili, a sâm grad živi ritmom jedne tipične europske metropole.

Dolazeći u Rim, stižemo na izvore svoje zapadno-kršćanske povijesti i civilizacije; dolazimo učiti se kulturi, uživati u vrhunskim umjetničkim ostvarenjima, ali i produbiti svoju vjeru, poslušati velebno svjedočanstvo duge i burne povijesti kršćanskog Zapada kako bismo osvjedočeni tim svjedočanstvom i sami postali svjedoci veličine nadahnutoga ljudskog i kršćanskog stvaralačkog genija. U Rimu dolazimo u neposredan dodir s vječnim i neprolaznim vrjednotama, za koje su njegovi žitelji, a posebno umjetnici, stoljećima živjeli i umirali, a koje današnji čovjek kao da sve više gubi, iako su i njemu od životne važnosti. Na primjeru tisućljetne povijesti Rima gotovo se na opipljiv način može osvjedočiti kako »Bog piše pravo (ravno) i po krivim crtama«, a sve to »radi nas ljudi i radi našega spasenja«. Ovaj vodič želi na što jednostavniji i sažetiji način riječju i slikom izreći, spoznati i oslikati ono neizrecivo, nespoznatljivo i neopisivo što Rim nosi u sebi. On vam želi pomoći da otvorite oči srca i svih svojih osjetila onim zrakama ljepote, onom skladu i sjaju što zrači iz gotovo svakoga rimskog kutka i kamena, svake građevine i svakog svetišta, iz svakoga njegovog umjetničkog ostvarenja.

Rim (tal. Roma) je moć (grč. he rome), i to ponajprije moć reda, discipline i zakona, jer su Rimljani, kao nijedan narod prije njih, sebi podložili sav tada poznati svijet u samo 53 godine. No Rim ima i jednu drugu snagu, onu duhovnu, jer je središte kršćanskog svijeta, svjedok i pokazatelj njegove moći i slave, prijestolnica Svetog Oca – pape, Božjeg namjesnika na zemlji. Rim je mir, i to ne samo onaj Augustov (Pax Romana), nametnut silom, nego ponajvećma onaj daleko važniji mir, mir Kristov (Pax Christi), plod pravednosti i ljubavi.

Rim je ljubav (lat. amor). Gotovo da i nema posjetiteljâ koje Rim ne bi očarao i koji ga ne bi zavoljeli. Susret s Rimom nekom tajanstvenom nužnošću postaje i ljubav na prvi pogled. A prava ljubav nikad ne prestaje i nikad ne umire. Ovaj vam vodič stoga želi pomoći da tijekom vašega hodočasničko‑turističkog boravka i razgledanja Rima i vi pronađete tu moć, taj mir i tu neprolaznu ljubav, i da onda i od nje živite. I tako će se naša čežnja za Rimom – »Vidjeti Rim i umrijeti!« – pretvoriti u: »Vidjeti Rim i živjeti!«

Josip Krpeljević

Italija – općenito Službeni naziv Glavni grad Koordinate Površina Granice na kopnu

Duljina morske obale Broj stanovnika

Repubblica Italiana Republika Italija Roma Rim 35,47 – 47,5 S; 6,32 – 18,31 I 301.277 km² 1935,2 km Austrija: 430 km, Francuska: 488 km, San Marino: 39 km, Slovenija: 235 km, Švicarska: 740 km, Vatikan: 3,2 km 4996 km 57,5 milijuna

im je glavni grad Republike Italije, pa ako se odlučimo putovati u taj grad, trebamo ponešto znati i o zemlji u kojoj se on nalazi. Zato slijedi i nekoliko riječi o lijepoj i velikoj zemlji Italiji. Italija obuhvaća tri prirodne cjeline: a. Alpe na sjeveru b. Apeninski poluotok (dug 1140 km) s otocima na jugu c. Padsku nizinu između njih. Italija se nalazi na jugu Europe, na Apeninskom poluotoku, ali zahvaljujući svojemu svojstvenom obliku (čizma), vrlo je izdužena, pa se zapravo proteže od krajnjeg juga europskog kontinenta daleko prema sjeverozapadu, gotovo do južnih granica srednje Europe, kojoj po svojoj kulturi, a onda i ekonomskoj raz vijenosti, posebno u svojem sjevernom dijelu, nedvojbeno i pripada! Osim kontinentalnog dijela, Italija ima i dva velika otoka – Siciliju i

Sardiniju, te Elbu i više manjih otoka i otočića, među kojima su poznati Liparski otoci, Ischia i Capri. Kontinentalni dio Italije sa sjeverozapada oplakuje Ligursko more, s jugozapada Tirensko more, s jugo istoka Jonsko more i sa sjeveroistoka Jadransko more. Preko Jadranskog mora, preko međunarodnih voda, Italija graniči s Republikom Hrvatskom. Na sjeverozapadu je Italija od središnje Europe odijeljena prirodnom zaprjekom najvećih europskih planina Alpi, na području kojih se ujedno nalazi velik dio zemlje. Od zapada prema istoku Italija graniči s Francuskom, Švicarskom, Austrijom i Slovenijom. Preko planinskog masiva Alpi spojena je sa susjednim zemljama modernim željezničkim i cestovnim prometnicama, prijevojima i tunelima, među kojima je najpoznatiji onaj prema Francuskoj, ispod najvišeg vrha Europe Mont Blanca (Mon Blan), visokoga 4810 metara.

San Marino

Gran Sasso d’Italia, 2914 m Rim

Središtem većeg dijela poluotoka, od sjeverozapada prema jugo istoku, pruža se gorje Apenini (najviši vrh Gran Sasso d’Italia, 2914 m), po kojem je poluotok dobio ime. Na otoku Siciliji nalazi se i visoki planinski masiv Etna (najviši aktivni vulkan u Europi). Jugoistočni dio velikog po-

luotoka čine i njegovi manji »dodatci« – poluotoci Gargano, Apulija i Kalabrija. Preko Kalabrije i Messinskog tjesnaca kontinentalni dio Italije spojen je s otokom Sicilijom. Većina zemlje je gorovita, ali ima većih i manjih nizina. Na sjeveru je velika Padska nizina, kojom protječe najve-

ća talijanska rijeka Po (Pad), po kojoj je nizina dobila ime. Ostale veće rijeke su Arno i Tiber, a na jugu nema većih rijeka. Na sjeveru zemlje, u području Alpa, ima nekoliko većih planinskih jezera, kao i u središnjem dijelu Italije. Površina Italije iznosi 301.277 kvadratnih kilometara, pa se ona ubraja među veće europske zemlje, a stanovništvom (oko 60 milijuna) i među najveće. S obzirom na veličinu i broj stanovnika, jedna je od gušće naseljenih zemalja, posebno u svojem južnom dijelu. Stanovništvo iz južnog dijela (na žalost zbog siromaštva) desetljećima migrira prema bogatijem sjeveru, i dalje po gotovo cijelom svijetu, najviše u Sjedinjene Američke Države, gdje danas samo u New Yorku živi više Talijana nego u Rimu. Italiju danas čini dvadeset pokrajina: Furlanija – Julijska krajina, Trentino – Južni Tirol, Veneto, Lombardija, Valle d’Aosta, Pijemont, Ligurija, Emilia–Romagna, Toskana, Umbrija, Marke, Lacij, Abruzzo, Molise, Kampanija, Apulija, Basilicata, Kalabrija, Sicilija i Sardinija, te državice San Marino i Vatikan. Svaka od tih pokrajina lokalno je i politički teritorijalno organizirana, pa u tom smislu ima i svoju vladu i glavni grad. Mi ćemo ipak spomenuti samo najveće i najvažnije gradove s obzirom na cijelu Italiju, a to su u prvom redu Rim kao najveći i glavni grad Italije, zatim drugi milijunski gradovi: Milano, Torino, Napulj, Genova – najveća luka na sjeverozapadu, Trst, Venecija, Padova, Bologna, Firenca, Ancona, Perugia, Pescara, Bari, Palermo … Napulj, Genova i Trst najve-

će su talijanske luke. Rim, Firenca, Bologna i Venecija središta su kulture i umjetnosti, a Milano i Torino industrije. Žitelji Italije su Talijani i govore talijanskim jezikom, koji je i službeni jezik. U sjeveroistočnom dijelu, u Južnom Tirolu, koji graniči s Austrijom, živi narod koji govori njemačkim jezikom. Na području Aoste, gdje Italija graniči s Francuskom, govori se francuskim jezikom. U južnom dijelu Italije žive manje skupine Albanaca i Grka, a u pokrajini Molise u nekoliko manjih mjesta tijekom stoljeća svoj identitet sačuvali su Hrvati, prebjegli u srednjem vijeku pred Turcima. Osim manjih iznimaka, i s obzirom na višestoljetnu tradiciju Italije kao središta katolicizma i Rimokatoličke crkve, stanovništvo Italije je rimokatoličke vjere. Kao mediteranska zemlja, Italija na najvećem dijelu svojeg područja ima sredozemnu klimu, dok je u sjevernom dijelu kontinentalna, pa i planinska klima. U južnim dijelovima Italije prosječna temperatura u srpnju je oko 26 °C, a u sjevernim oko 24 °C. Prosječna temperatura u siječnju u južnim dijelovima iznosi 11 °C, a u sjevernim dijelovima oko 0 °C. Najbogatije područje oborinama je područje Alpa, a najmanje oborina pada u istočnim dijelovima Sicilije. Obilježja takve klime su duga, topla i sunčana ljeta i blage, kratke zime, slično kao u našim krajevima uz Jadransko more. Italija je prije tridesetak godina, osim napredne industrije, bila i jaka poljoprivredna zemlja, čiji je rast bio vrlo velik. Jak porast poljo

privrede zaustavljen je naglim napretkom industrije, a odlazak velikog broja radne snage iz južnih u sjeverne krajeve uvjetovao je nagli razvoj mehanizacije poljoprivrede. Dok se do šezdesetih godina xx. stoljeća poljoprivredom bavilo 40% cjelokupnog stanovništva, danas se istim poslom bavi 14% stanovništva. Najveća područja zasijana su pšenicom, šećernom repom, kukuruzom, krumpirom, rajčicom, raznim vrstama voća, osobito južnoga. S obzirom na položaj, kvalitetu zemlje i tradiciju, u pogledu proizvodnje vina Itali-

ja se nalazi pri samom vrhu ne samo u Europi nego i u svijetu. Industrija, koja je u poslijeratnom razdoblju poprimila velike razmjere, pogotovo u sjeverozapadnom dijelu Italije, u stalnom je porastu. Među najrazvijenije grane industrijske proizvodnje pripadaju industrija automobila, tekstila, vune, kućanskih aparata, industrija gume, kemijska i elektroenergetska industrija. Službena novčana jedinica bila je talijanska lira, koja se dijelila na 100 centesima (stotinki), a sada je to euro.

Tvrđava Guaita iznad San Marina, izgrađena u xi. stoljeću

Republika San Marino Stanovnici Jezik

Talijani talijanski

an Marino obuhvaća 61 km2 i ima 20.000 stanovnika. Glavni je grad San Marino, sa 3500 stanovnika. San Marino je najstarija republika u Europi, nastala u iv. stolje-

ću, kako priča legenda, a prve isprave potječu iz 1263. godine. Gospodarstvo se temelji na turizmu, prodaji maraka i izvozu vina, vune, kože i keramike.

Bologna, središte administrativne regije Emilia – Romagna

Padanija

rujnu 1996. stranka Sjeverna liga (Lego Nord) proglasila je neovisnost 9 regija sjeverne Italije. U novoj državi, koja je nazvana Padanija, prema rijeci Po (Pad), te regije trebale bi postati federalne jedinice. Već prije osnovani su padanski parlament u Mantovi, te vlada sa sjedištem u Veneciji, a za glavni grad Padanije predviđen je Milano. Površina takve države iznosila bi oko 143.000 km2 (47,5% površine Italije), a broj stanovnika bio bi 29.000.000 (51,3% talijanskog stanovništva). Po svojem gospodarskom potencijalu Padanija bi bila jedna od najbogatijih europskih država. Prema zamisli Sjeverne lige, Padanija se godinu dana nakon proglašenja neovisnosti trebala potpuno odcijepiti od Italije, te postati samostalna članica EU. U razdoblju nakon proglašenja ne

ovisnosti pokazalo se, međutim, da je potpora odcjepljenju Padanije ispod očekivanja Sjeverne lige, pa je stranka u svibnju 1997. organizirala referendum o tom pitanju, na koji je, prema procjenama, izišlo oko 4 milijuna ljudi. Neovisnost i odcjepljenje Padanije nemaju stvarno značenje, jer na zamišljenom području potpora glasača Sjevernoj ligi nije veća od petine biračkog tijela, a većinsku potporu na svim izborima, održanima od 1991. do 1996., stranka je uživala u samo nekoliko pokrajina sjevernih talijanskih regija (tzv. pijemontski ovratnik ili prsten). Ipak, pokušaj proglašenja neovisne Padanije, kao i pokušaj ponovne uspostave Mletačke Republike u svibnju 1997., upućuju na velike unutarnje razlike i težnje k federalnom preuređenju Italije.

Rim – Vječni Grad

im (Roma) glavni je i najveći grad Italije, slobodno možemo reći i najljepši grad, te jedan od najljepših gradova na svijetu, jedan od najznamenitijih, a posebice najstarijih gradova. Vječni Grad – kako ga s ponosom i s pravom zovu zbog njegove višetisućljetne postojanosti, koja je još i danas impresivno vidljiva na svakom koraku gradom iznimne posebnosti, u kompoziciji sklada njegovog bića. Bića! Jer Rim je živo tijelo, koje živi drukčije i osebujnije od mnogih sličnih gradova –

Brončana skulptura vučice s Romulom i Remom

koliko sličan najmanje toliko i različit od svih. To je, jednostavno rečeno, grad povijesti, u kojem se susreću i podnose najrazličitiji uopće poznati stilovi u graditeljstvu, od antike (dorski, jonski i korintski stil), preko ranokršćanske arhitekture, romanike, gotike, renesanse, baroka, klasicizma, novogotike, secesije itd., do arhitekture novijeg vremena i današnjeg vremena, posebno na rubnim dijelovima grada, kako se on razvijao i širio, što je najočitije na njegovom jugu. Svaki stil, naravno, nosi obilježja

svojeg vremena i života u njemu, pa tako čini i povijest grada, koji je svega toga pun – grad muzej! Nastao je u donjem toku rijeke Tibera (Tevere), između Tirenskog Sredozemlja i Apeninskog gorja, gdje se nastanjuje mitski trojanski heroj Eneja bježeći iz domovine na-

se širio i razvijao, čemu su u vii. i vi. stoljeću prije Krista znatno pridonijeli Etrurci. Osnivač Rima, Romul, bio je i njegov prvi kralj, a u daljnjoj povijesti Rima izredalo se još sedam legendarnih kraljeva. Nakon njih Rim postaje republika, koja traje od 509.

Tiber

Aurelijanovi zidovi (III. st. po Kr.) Augustov mauzolej

Servijevi zidovi (VI. st. pr. Kr)

Hadrijanov mauzolej

Kamp Pretorijanske straže

Ma rc teaelov tar

For u

ol pit Ka

Ro m

ve no

ija lec ok e Di erm t Konstantinove terme Viminal Kvirinal

Panteon

Eskvilin Kolosej

e ov jan Tra rme te

Palatin Cir cu

nt Ave

Celij im

riu

sM ax

T i b er

lin ka ra e Ka erm t

kon razorenja grada Troje. Njegove potomke, napuštenu braću Romula i Rema, prema legendi, othrani majčinskim nagonom potaknuta vučica. Ubivši brata Rema, Romul 21. travnja 753. godine prije Krista osniva grad, od čijeg imena, vjeruje se, i nastade ime gradu: Romul – Roma, Rim. Drži se da je sjedište grada bilo na mjestu današnjeg Kapitola, odakle

do 390. godine prije Krista. Rimljani su tada zagospodarili cijelom pokrajinom Lazio. Rimsku su državu potom napali i opustošili Gali, a Rimljani, kako bi se zaštitili od daljnjih sličnih napada, ozidaše svoju najveću naseobinu grad Rim čvrstim zidinama, unutar kojih se našlo sedam povijesnih brježuljaka. Nedugo nakon toga Rimljani su ojačali i nadvla-

dali sve ostalo italsko stanovništvo: Etrurce, Gale i Grke, te 264. godine pr. Krista zavladali cijelim Apeninskim poluotokom. Od Etruraca i Grka preuzeli su njihovu kulturu i umjetnost. Nakon toga, Rimljani još uspješnije nastavljaju s osvajanjima, te 146. pr. Kr. poslije razaranja Kartage vladaju cijelim Sredozemljem, što dovodi do pada republike i državnog preoblikovanja. Nastaje prvi trijumvirat – vladavina trojice: Cezara, Pompeja, Krasa, drugi trijumvirat – Antonije, Lepid i Oktavijan, kojega 27. g. Senat proglašava carem, te on kao prvi car uzima ime August – car božanskih osobina. U njegovo vrijeme rodio se Isus Krist, čime započinje nova povijesna era, jer se od tada broje godine po današnjem kalendaru. Nakon Augusta, koji je umro 14. godine poslije Krista, Rimskim Carstvom upravljaju carevi iz različitih dinastija. Carstvo doseže najveći obujam u doba cara Trajana (98.–117.), koji je pokorio Daciju (današnju Rumunjsku). U međuvremenu se Carstvom širi nova religija – kršćanstvo. Krš ćani odbijaju priznavati carevima božanska svojstva, pa započinju progoni. Kad je car Neron 63. godine dao zapaliti grad Rim, krivnju svaljuje na kršćane. Krv kršćanskih mučenika počela je teći po arenama i stadionima; 67. godine pogubljeni su apostolski prvaci Petar i Pavao. Godine 312. car Konstantin kod Milvijskog mosta pobjeđuje Maksencija, te svoju pobjedu pripisuje znaku križa, koji mu se ukazao uoči bitke. Godine 313. Milanskim ediktom daje kršćanima slobodu, izjednačujući kršćansku vjeru sa svim vjerama u Carstvu.

Padom Zapadnoga Rimskog Carstva 476. godine, povijesno završava era carskoga i počinje era krš ćanskog Rima. Kršćanstvo daje Rimu svoj izraz i kulturu. Grad Rim od političkog središta postaje središte jedne nove, duhovne sile, koja će od njega tijekom nekoliko idućih stoljeća ponovno učiniti središte svi-

753. pr. Kr. Osnutak Rima 509. pr. Kr. Rim postaje republika

800. pr. Kr. 700.

600.

500.

400.

Kraljevstvo Republika Carstvo Tetrarhija Podjela carstva na istočno i zapadno

jeta na duhovnom području, što će poslije neminovno utjecati na različita politička i druga zbivanja. Činjenica da je u Rimu svoj život kao mučenik završio Isusov apostol Petar, na kojemu je Krist sazdao zajednicu svojih vjernika – Crkvu, te činjenica da uz njegov grob službu biskupa Rima i primata nad cijelim apostolskim zborom i cijelom Crkvom obnaša njegov nasljednik – papa, dale su Rimu novi razlog postojanja na svjetovnom planu. I upravo je to dovelo do stvaranja Papinske Države, a sam grad Rim našao je razlog za svoju obnovu i preporod, kada su već, očito, bili iscrpljeni svi povijesni i geopoli-

tički motivi, koji su nekad održavali njegovu staru veličinu. Nakon propasti carstva, Crkva svojom već i prije dobro oblikovanom organizacijom na svim područjima društvenog života sada preuzima i odgovornost na svjetovnom planu, te i u tom smislu uspješno vodi poslove grada. Narod Rima bio

27. pr. Kr. Oktavijan postaje car

218. pr. Kr. Hanibal prelazi Alpe

300.

64. Veliki požar u Rimu

200.

100.

45. pr. Kr. Julije Cezar postaje rimski diktator

je napušten od raznih silnika i moćnika, te izložen nasrtajima i pustošenju barbarskih naroda, pa kao takav sve više osjeća kako ga predstavlja i vodi njegov biskup. Tako, na primjer, susret pape Leona Velikog s vođom barbara Atilom 452. godine dovodi do spašavanja Rima od novih pustošenja, što pridonosi učvršćivanju autoriteta pape pred rimskim pukom i na svjetovnom području. Koncem vi. stoljeća s pontifikatom Grgura Velikog (590.–604.) papinstvo se potpuno oblikuje u svojoj organizacijskoj sposobnosti i pojavljuje se s autoritetom iskrenog skrbnika, obrane i čuvanja prava rimskog

puka, kao i brige za njegove životne potrebe. U tom vremenu misionari, uglavnom benediktinci iz Rima, šire se Europom, u čije krajeve nose evanđelje novim narodima, što dovodi do jačanja novog značenja Rima kao središta duhovnog carstva. U vi. i vii. stoljeću, kad je Rim pod formalnom upravom Bizanta, i ka-

285. Dioklecijan dijeli vlast s Markom Aurelijem Maksimilijanom

200. 80. Otvoren Flavijev amfiteatar – Kolosej

300.

312. Konstantin pobjeđuje Maksencija

400.

500.

476. Propast Zapadnog Rimskog Carstva

da je prijestolnica carstva Carigrad, dolazi do dekadencije (propadanja) Rima, posebno zbog odsutnosti sređene svjetovne vlasti, no ulogu vođe naroda tada preuzima Crkva, te Rim ipak razvija vlastitu fizionomiju, što dovodi do sve veće afirmacije papinstva, pa ono postaje i politički čimbenik u životu naroda. Na Božić 800. godine papa Leon III. (795.–816.) kruni Karla Velikog za cara obnovljenoga Svetoga Rimskog Carstva, što otvara novo povijesno razdoblje Rima, koje će potrajati sve do xv. stoljeća. U tom vremenu razni će kraljevi i carevi tražiti u Rimu potvrdu svojih vla-

Cijena 80 kn 9 789531

109888

ISBN 978-953-11-0988-8