Što je Isus jeo?

Slavica Dodig

ŠTO JE ISUS JEO?

Dodig ŠTO JE ISUS JEO?

Slavica

Lektura:

Gordana Bašić Kedmenec

Korektura: Nera Meštrović

Prijelom: Marijan Tkalec

Oprema: Tihomir Turčinović

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Grada Zagreba i Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

Izdaje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, Marulićev trg 14

Za nakladnika: Stjepan Brebrić

Tisak: Kerschoffset Zagreb d. o. o.

Naklada: 700

ISBN 978-953-11-1918-4

Tiskano u kolovozu 2024.

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001236329.

Slavica Dodig Što je Isus jeo?

KRŠĆANSKA SADAŠNJOST ZAGREB, 2024.

Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo. Iv 4,34

Predgovor

Odgovoriti na pitanje o tome što je Isus jeo, nije ni lako ni jednostavno jer su u Novom zavjetu podatci o prehrambenim navikama ljudi vrlo oskudni. Da bi se otkrilo što je Isus jeo, potrebno je razmotriti izvješća povjesničarā, arheologā, antropologā, botaničarā, proučavateljā židovske kulture. Dakako, neki se podatci kriju i u starozavjetnim tekstovima.

Najveći dio prehrane drevnih Židova sadržavao je autohtone plodove zemlje geografskog područja na kojem su obitavali, što je ovisilo o konfiguraciji i sastavu tla te lokalnoj klimi. Na izbor hrane svakako je utjecao i način života. Ljudi su se drukčije hranili u vrijeme dok su živjeli kao nomadi, a drukčije nakon što su se skrasili na nekome mjestu i započeli uzgajati biljke i životinje.

U naravi je čovjeka da ne voli jesti sam, nego zajedno s drugima. Okupljanje oko trpeze ujedno je i druženje koje izgrađuje odnose među ljudima, stvara prijateljstva i zajedništvo te određuje vrijednosne stavove. Kad se ljudi tako druže oko stola, gotovo da nije važno što će biti ponuđeno

u zdjelama, nego tko će se naći za stolom, što će se govoriti, kakve će se poruke odaslati. Praćenjem Isusovih druženja uz trpezu, na većim ili manjim okupljanjima, jasno se može vidjeti da je poglavito bilo važno s kim je Isus blagovao i koje je važne misli i poruke odašiljao, ne samo svojim sustolnicima na određenoj gozbi nego i svima onima koji će poslije slijediti njegov nauk, kao i pouke apostola i ostalih nasljedovatelja. U tom kontekstu, među važnim porukama svakako je Isusova izjava da čovjek ne živi samo o kruhu nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta (usp. Mt 4,4).

U Novom zavjetu o hrani se s Isusova stola više govori u metaforičkom smislu kao o duhovnoj hrani. Hrana koju svakodnevno jedemo održava nas na zemaljskom životu. Kristovo nadnaravno, euharistijsko tijelo i krv koji se blaguju u euharistiji osiguravaju nam ulazak u trajan duhovni suživot s Trojedinim Bogom. Budući da je Novi zavjet usmjeren na Isusovo otkupiteljsko djelovanje, sve što je govorio za trpezom imalo je spasenjski smisao. Svima odzvanjaju Isusove rečenice što ih je izgovorio u Kafarnaumu objašnjavajući da je on kruh s neba koji daje vječni život: Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada (Iv 6,35).

Čovjek tisućama godina želi živjeti vječno, želi se nakon smrti naći u nekome boljem, za njega misterioznom svijetu, ali jednako tako strepi hoće li ga uspjeti dosegnuti. Pozornim čitanjem Novog zavjeta može se shvatiti kako postići vječni život. S jedne strane je Isus, utjelovljeni Božji sin, i njegova misija koju mu je Otac povjerio, a s druge strane je čovjek, koji bi se trebao pouzdati u Kristovu riječ, misiju i u njegovu ostavštinu. Očeva je volja da svaki čovjek zadobije vječni ži-

vot. Zato Isus govori da je njegova zadaća uskrisiti čovjeka: Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednji dan (Iv 6,40). Stoga se Isus do zadnjega dana svojega života posvetio ispunjavanju misije koju mu je Otac povjerio. Tom se otkupiteljskom zadaćom hranio:

Jelo je moje

vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo. (Iv 4,34)

Kao što je sam izvršavao Očevu volju, to traži i od čovjeka. Na čovjeku je da slobodnom voljom odluči slijediti Kristov put, njegov nauk. Tako će naći novi život koji mu je Bog pripravio. Mora pokazati da vjeruje svemu što je Isus činio, svemu što je govorio. Potrebna mu je vjera u Krista, vjera koja spašava. Nije li nebrojeno puta izgovorio rečenicu: Vjera te tvoja spasila!?

Ova knjiga vraća čitatelja u biblijske prostore i vremena skromnog načina života, kada je zajedničko blagovanje članova obitelji, rodbine, radnika u kući i putnika namjernika bilo uobičajeno i kada su jela koja su se našla na stolu bila jednostavna, spravljena od autohtonih namirnica. Zadnje poglavlje knjige donosi Malu biblijsku kuharicu s receptima obroka uglavnom pripremljenih od namirnica koje su, uz poneku iznimku, poznavali ljudi biblijskih vremena. Neki će se možda prisjetiti kako su ne tako davno i kod nas obroci bili jednostavniji nego danas, da su vrata za nenajavljena gosta uvijek bila otvorena. Zajednička blagovanja, osobito nedjeljom i blagdanima, bila su prilika za razgovor o dnev-

nim događanjima, običajima, odgojnim savjetima i vjerskim vrednotama.

Način života zadnjih se desetljeća primjetno promijenio. Obitelji su manje jer se rađa manje djece, živi se brže, radi se dulje, obitelji se sve rjeđe okupljaju oko stola, često izostaju nedjeljnja druženja s bakama i djedovima ili prijateljima, u mnogim obiteljima nedjelja sve više gubi vjerski smisao, nenajavljeni gosti nisu dobrodošli, jede se s nogu, komunikacija se odvija elektroničkim putem (sms-porukama i e-poštom), a ne izravnom usmenom razmjenom dojmova, razmišljanja i uvjerenja. Ponestaje vremena za međugeneracijske razgovore koji bi iznjedrili korisne poruke, životne stavove i mudre savjete starijih i iskusnijih, što osobito negativno utječe na najmlađe članove. Djeca se sve više odgajaju izvan vlastitoga doma. Negativne posljedice takva načina života sve su vidljivije.

Iako je kršćanstvo izgradilo zapadnu civilizaciju, danas je Zapad krenuo putem razvoja antikršćanskog društva oslanjajući se na prolazne vrijednosti i moralni relativizam. Moglo bi se reći da se susrećemo s erozijom religijskih uvjerenja i spoznaja, osobito s rastakanjem religijskog načina života. Čini se da danas još samo praktični kršćani prenose Kristove poruke koje se odnose na euharistijsko i uskrsno otajstvo, unatoč spoznaji da ta otajstva predstavljaju uporište povijesti spasenja. Zahvaljujući Kristovim porukama koje je nesebično dijelio blagujući na manjim ili većim gozbama, Krist je otvorio dveri besmrtnosti i ostvario svoju misiju.

Ova je knjiga nastala iz želje da se očima laika, a ne teologa, iščitaju one Isusove poruke iz blagovališta koje je nekoć davno izravno prenosio svojim sustolnicima, a današnjem

ih čovjeku ostavlja posredno, preko biblijskih tekstova i uz pomoć egzegeta, koji te tekstove čitaju i tumače očima vjere. Jednako kao što ni apostoli i ostali Isusovi učenici nisu mogli razumjeti otajstvene poruke, tako ni čovjek današnjice ne može proniknuti u euharistijske i eshatološke tajne, jer su one tajna vjere. Neka nas dar vjere dovede u Božju blizinu! Zahvaljujem doc. dr. sc. Đurici Pardonu za početnu ideju, poticaj i povjerenje da o tome što je Isus jeo objavim članak u časopisu Biblija danas, kojeg je doc. Đ. Pardon urednik. Veliku zahvalnost iskazujem direktoru Kršćanske sadašnjosti dr. sc. Stjepanu Brebriću i Maji Petranović, dipl. theol., za ukazano povjerenje. Zahvalna sam Dariju Bumbaru, dipl. theol., grafičkom uredniku i svim djelatnicima koji su svoje znanje utkali u konačan izgled knjige.

I. DIO

Uvod

Knjiga Postanka odvodi nas na same početke stvaranja svemira, Zemlje i čovjeka. Starozavjetni opis stvaranja svijeta, temeljen na razmišljanju i mudrosti drevnih mislilaca, može biti zanimljiv i poučan jer, između ostaloga, pokazuje redoslijed stvaranja života na planetu Zemlji – od svjetlosti, vodā, tla, biljaka i životinja do samog čovjeka. U prvom poglavlju (Post 1,11-25), koje pripada jahvističkoj predaji nastaloj u IX. st. pr. Kr., te u drugom poglavlju iz elohističke predaje (Post 2,5-20), koja seže u VIII. st. pr. Kr., zapisano je da su se na Zemlji najprije morali stvoriti preduvjeti kako bi na njoj moglo niknuti bilje. I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti (Post 1,11-21).

Potom su se pojavile životinje, najprije one koje žive u vodi, a nakon njih i ostale. Dakle, bez biljaka ne bi bilo života na Zemlji. U šest simboličnih biblijskih dana1 opisanih s tridesetak naizgled bajkovitih rečenica stale su milijarde godina geološke i biološke evolucije, upravo onako kako pretpostavljaju razne hipoteze i teorije o nastanku svemira (prije 13 –14 milijardi god.), Zemlje (prije više od 4 milijarde god.) i čovjeka (anatomski moderan čovjek prije 200 000 god.). Pojava biljnog svijeta bila je ključna za razvoj životinja i čovjeka. Život hominida, neandertalaca i na kraju Homo sapiensa tijekom prapovijesti (tablica 1) djelomično je moguće rekonstruirati temeljem proučavanja arheoloških, paleontoloških i paleoantropoloških podataka.2

Tablica1. Prapovijesna dobā

PrapovijestDobaRazdoblje

Od 2 500 000. god. do oko 10 000. god. pr. Kr

Kamenodoba

MezolitikOd 10 000. god. do 6500. god. pr. Kr.

NeolitikOd 6500. god. do 3500. god. pr. Kr.

Bakreno dobaOd 3500. god. do 2000. pr. Kr.

Metalnodoba

Brončano dobaOd 2000. god. do 800. pr. Kr. Željezno dobaOd 800. god. pr. Kr. do početka I. st.

1 Hebrejska riječ jom (םוי) označava jedan dan. No ta riječ može označavati razna razdoblja: dan, godinu, doba ili epohu.

2 Hrvatska enciklopedija Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, Prapovijest. LEKSIKOGRAFSKI ZAVOD MIROSLAV KRLEŽA, Hrvatska enciklopedija, Prapovijest.

Prve biljke i životinje

Paleontološka i arheološka istraživanja

Prema paleontološkim istraživanjima procjenjuje se da su se prve biljke i životinje na Zemlji počele pojavljivati u razdoblju između 541 i oko 381 milijun godina (paleozoik). U tih 160 milijuna godina pojavile su se morske alge, mekušci, meduze i spužve. U sljedećih 200 milijuna godina povoljni uvjeti, osobito vlaga i toplina, omogućili su da alge prijeđu iz vode na obalu i da se od njih, zahvaljujući tvarima iz tla, vodi, sunčevoj energiji i kisiku iz atmosfere, razviju psilofiti. Stvoreni su preduvjeti da se iz mora na kopno upute prvi kralježnjaci. Razvoj biljnog i životinjskog svijeta nastavio se. Kad se razvio čovjek, imao je već pripremljen izvor hrane što mu je omogućilo da postupno svladava i usavršava načine pripremanja obroka.

Arhajski Homo sapiens, kao prvi predstavnik anatomski modernog čovjeka, razvijao se prije 250 000 do 400 000 godina. Prvi anatomski moderan čovjek koji se znao služiti

Paleolitičko nalazište uz Galilejsko jezero u Izraelu4

Pred kraj paleolitika čovjek je bio lovac-sakupljač. Materijalni dokazi o postojanju samoniklih biljaka, protokorova, divlje pšenice (pira), ječma, prosa i zobi te oruđa za skromnu obradu (kremenog oruđa, kamena za mljevenje zrnja žitarica) pronađeni su u sjevernom Izraelu na jugozapadnoj obali Galilejskog jezera, u blizini grada Kinereta, što ide u prilog teoriji da je upravo to područje bilo postojbina samoniklih žitarica. Nalazište se prostiralo na 2000 m 2. Ondje se uz samonikle biljke, uključujući žitarice i bobice, nalazio kamp lovaca i sakupljača procijenjene starosti od 23 000 godina. Važnim ga čini to što je riječ o nalazištu najstarije ljudske nastambe složene od grana grmlja, dimenzija 2,7 x 4,9 m. To vrijedno arheološko nalazište nazvano Ohalo II otkriveno je 1989. godine. 5 Osim na-

3 Za usporedbu, krapinski praljudi iz skupine neandertalaca živjeli su prije oko 130 000 godina. Boravili su u špiljama, služili su se kamenim oruđem (oštricama, šiljcima, batićima, pilama). Bila im je poznata vatra. Hranili su se samoniklim biljem, šumskim plodovima i životinjama koje su ulovili.

4 SNIR, A. i SUR.

5 Na temelju materijalnih ostataka izvađenih iz ovih iskopina, lokalitet se svrstava u kameno doba. Geološke analize pokazuju da je na-

16 kamenim oruđem živio je prije oko 200 000 godina.3 U mezolitiku je čovjek-lovac izrađivao oruđe od drveta, kamena te kostiju i rogova životinja, primjerice nosoroga i divljega goveda. U ribolov je odlazio u čamcima od izdubljenog debla drveta i izdubljenih vesala. Za jelo je iskorištavao divljač, samonikle jestive biljke te ribu i školjke iz rijeka, jezera i mora.

divlje žitarice:

▷ ječam (Hordeum spontaneum), prevladavajuća žitarica

▷ pšenica (Triticum dicoccoides)

– divlje mahunarke:

▷ leća (Lens orientalis)

▷ grašak (Pisum sativum)

– jestivi divlji plodovi:

▷ badem (Amygdalus communis)

▷ mušmulasti glog (Crataegus aaronia/azarolus)

▷ slano-slatki nitrebuš (Nitraria schoberi)

lazište bilo smješteno na obali jezera čija se razina neprestano uzdizala i spuštala, tako da je nalazište bilo nekoliko puta poplavljeno i napušteno, prekriveno pijeskom, što ga je u konačnici sačuvalo za buduća vremena, jer u uvjetima siromašnim kisikom nije došlo do razgradnje organskih materijala. Iskopavanje na Ohalo II nastavljeno je 1991., te od 1999. do 2001. godine. Zadnja iskopavanja vodio je Dani Nadel iz Zinmanova instituta za arheologiju Sveučilišta u Haifi. Iskopani su rovovi ukupne dužine više od 100 m.

17 stambi i oruđa (kremenih oštr ica i srpova), izvan nastambi pronađena su ognjišta, kosti ulovljenih životinja, grobovi s ljudskim kostima te stotine tisuća pougljenjenih sjemenki i plodova žitarica i bobica. Jasno je da je riječ o samoniklim jestivim biljkama, a ne o biljkama koje je čovjek uzgajao. Nastambe su bile spaljene, ali nije poznato je li se to dogodilo slučajno ili namjerno. Među oko 140 biljnih vrsta (oko 150 000 uzoraka) identificirane su sjemenke divljih vrsta pira, ječma i zobi te 13 dobro poznatih današnjih korova. Neke od tih samoniklih biljaka jesu divlje žitarice, mahunarke, jestivi plodovi, trave:

IV. DIO

Mala biblijska kuharica

Može biti neobično da se u ovoj knjizi našlo mjesta za biblijsku kuharicu, jer u Bibliji nema recepata prema kojima bi se pripremala hrana za obitelj ili porodicu, osim u jednoj rečenici iz knjige proroka Ezekiela u kojoj on objašnjava od čega se, prema Božjem savjetu, priprema kruh: Uzmi pšenice, ječma, boba, leće, prosa i raži, stavi to u jednu posudu i pripravi od toga sebi kruh (Ez 4,9). Poznavanje namirnica koje su za pripremanje obroka bile dostupne ljudima biblijskih vremena i prisjećanje da su se do nedavno i kod nas obični ljudi slično hranili, može pomoći da se i danas pripreme jednostavni i ukusni obroci za obitelj. Još je važnije znati da su i danas, kao i u drevnim vremenima večere, i blagdanski obroci bili prilika da se obitelj okupi oko stola, da se razgovorima o

dnevnim zbivanjima, o dobrim i lošim iskustvima, moralnim savjetima i mogućim problemima članovi obitelji još više zbliže, izgrađuju bolje međuljudske odnose i time učvršćuju svoju zajednicu. Ti su zajednički obroci prilika da svi prisutni rastu u dobroti, pravednosti, milosrđu i ljubavi. Prisjetimo se da evanđelisti nisu zapisivali što su blagovali s Isusom, nego su ovjekovječili Isusove riječi kao važnu ostavštinu budućim pokoljenjima kroz mnoga tisućljeća. Nekoliko recepata koji podsjećaju na obroke iz Isusova vremena neka budu poticaj da se u obiteljskom okruženju prenosi i Kristova ostavština.

KRUH

Beskvasni kruh

Sastojci:

450 g brašna (zobeno, pirovo, slanutkovo, pšenično)

500 g mineralne vode

2 žlice ulja

soli po želji.

Priprema: Zagrijati pećnicu na 220 oC. Tepsiju obložiti papirom za pečenje. Pomiješati brašno, ulje i sol, dodati vodu i miješati dok tijesto ne postane glatko. Oblikovati tanki kruh. Peći u zagrijanoj pećnici dok kruh ne bude pečen, 8 do 10 minuta.

Zobeni kruh

Sastojci:

250 g zobenog brašna

180 mL bademova mlijeka (nezaslađeno)

2 jaja

4 žlica meda

½ čajne žlice soli

½ čajne žlice praška za pecivo

¾ čajne žlice sobe bikarbone.

Za slatku inačicu kruha sastojcima se mogu dodati sjemenke sezama, bundeve, mljeveni orasi, grožđice, cimet i dodatne 4 žlice meda.

Priprema: Zagrijati pećnicu na 170 oC. Pomiješajte sastojke, dodajte bademovo mlijeko i miješajte dok tijesto ne postane glatko. Pustiti smjesu da odstoji 5 minuta, potom je izliti u tepsiju obloženu papirom za pečenje. Peći 40 – 45 minuta (ili dok čačkalica ne bude čista kad se zabode). Ostaviti kruh da se dobro ohladi kako se ne bi mrvio pri rezanju na kriške.

Lepinje od integralnoga pšeničnog brašna

Sastojci:

5 šalica integralnoga pšeničnog brašna

¼ žličice soli

1 žličica maslinova ulja

½ – ¾ šalice svježeg soka od grožđa

½ – ¾ šalice vode po potrebi.

Priprema: Pomiješati sve sastojke. Miješati 5 – 10 minuta dok tijesto ne postane glatko. Ako je potrebno, dodati još malo vode. Tijesto ostaviti da se diže preko noći, kako bi se aktivirao prirodni kvasac (sok od grožđa). Drugi dan: zagrijati pećnicu na 220 oC. Tijesto podijeliti na 10 dijelova, loptice razvaljati na tanke lepinje. Peći u zagrijanoj pećnici dok lepinje ne budu pečene, 8 do 10 minuta. Lepinje prekriti s lagano navlaženom krpom.