metanoja 207
Urednik: Bonaventura Duda Lektura i korektura: Katica Majdandžić-Stupac Grafičko uređenje i oprema: Marijan Tkalec
Izdaje: Kršćanska sadašnjost d.o.o., Zagreb, Marulićev trg 14 Za nakladnika: Stjepan Brebrić Tisak: Grafički zavod Hrvatske d.o.o., Zagreb Naklada: 1000 ISBN 978-953-11-0960-4 Tiskano u siječnju 2016. CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000921233.
2
Lush Gjergji
SVEĆENIK – KRISTOV UČENIK
KRŠĆANSKA SADAŠNJOST ZAGREB, 2016.
3
4
Posvećujem ovu knjigu trajnoj uspomeni na prijateljstvo, svećeničko bratstvo i zajedništvo s dr. Josipom Turčinovićem, dr. Vjekoslavom Bajsićem i dr. Tomislavom Jankom Šagi-Bunićem, kao i s nedavno preminulim dr. Adalbertom Rebićem, mojim dragocjenim učiteljima vjere i kršćanske ljubavi. Njima, kao i KS-u, dugujem mnogo jer su u mene usadili ljubav prema Kristu i njegovoj Crkvi, Bibliji, Božjoj riječi i poruci, katoličkom tisku i prema svakom čovjeku. Lush Gjergji
5
6
Predgovor
B
iti svećenik jedno je od ključnih pitanja današnje Crkve zbog raznih razloga. Prvi i glavni svakako je pomanjkanje svećeničkih zvanja, osobito u Europi, ali i negativne pojave i primjeri, sablazni i napuštanja svećeništva. U svojim razmatranjima želim se suočiti sa stvarnošću, ne gubeći iz vida da se ova vrsta tematike ne može razmotriti samo s ljudske strane, nego i snagom vjere i nadahnućem ili »kirurgijom« ljubavi. Pitanja i situacije nisu samo sociološke i psihološke naravi, nego se tiču i suvremene teologije i ekleziologije, jer je riječ o liku, životu, identitetu, duhovnosti, djelatnosti i svjedočanstvu svećenika, Crkve, u sadašnjim uvjetima života i rada, kao i laikatu u Crkvi, koji se budi i obećaje mnogo. Osnovne 7
smjernice jasne su i prihvatljive Crkvi i kršćanima, ali i drugim ljudima dobre volje, te ih možemo sažeti ovako: • Važno je biti svećenik, kršćanin, pa tek onda djelovati kao takav. • Bez potpunog predanja i suradnje s Bogom, s Crkvom, sa svakim čovjekom, život je prazan, besmislen, a više puta i nemoguć. • Prvi i jedini svećenik je Isus Krist, preduvjet našeg života i udjela u njegovu svećeništvu. • Bez duhovnog života nema ni duhovnog vodstva, djelovanja i svjedočenja. • Bez oaze i baze kršćanske obitelji nema ni vjerske zajednice, župe, a time ni zvanja i poslanja. • Biti čovjek vjere, otvoren i iskren u odnosima, susretima, dijalogu i komunikaciji. • Živjeti s euharistijom i od euharistije, da bismo mogli biti ono što slavimo i primamo, temelj je kršćanskog i Bogu posvećenog života.
Na kraju sam analizirao život i djelo Majke Terezije u svjetlu euharistije, svećenika, služenja najsiromašnijima među siromasima, snagom Isusa – djelotvorne ljubavi i žive vjere. Ovim razmatranjima nudim svećenicima, redovnicima i redovnicama, svim kršćanima »dio« sebe, svoje vjere i svog zvanja, svećeničkog iskustva tijekom 40-godišnjeg služe8
nja, onako kako želim, nastojim i trudim se biti kršćanin, svećenik, živjeti i služiti Bogu, Crkvi i čovjeku.1 Korizma 2014. Lush GJERGJI
1
Dio ovih razmatranja imao sam na duhovnim vježbama sa svećenicima Zadarske nadbiskupije, na čelu s mons. dr. Želimirom Puljićem (Plitvička Jezera, 7. – 9. srpnja 2014.).
9
10
1. PAPA FRANJO: LIK SVEĆENIKA DANAS
O
d 13. ožujka 2013., kada se papa Franjo prvi put pojavio na balkonu bazilike svetoga Petra, svojom pojavom i osobnošću, svojim riječima, poniznim i jednostavnim ponašanjem oduševljava svijet i Crkvu. Nameću se mnoga pitanja: Tko je papa Franjo? Kakav je njegov stil komuniciranja u Crkvi, u svijetu, prema čovjeku? Zašto on uvijek naglašava da želi imati siromašnu i evanđeosku Crkvu, kao i svećenike skromne, jednostavne, pastire, koji neće nikada biti daleko ili odvojeni od stada, nego će živjeti s njime i za njega? Kakav je današnji svećenik prema mišljenju pape Franje? Kakav bi trebao biti u sebi, u Cr11
kvi, u današnjem svijetu? Evo samo nekoliko Papinih naglasaka i poruka, kao početak naših razmatranja o identitetu svećenika danas. Prvo i temeljno pitanje je: Kako je živio i djelovao papa Franjo kao redovnik, svećenik i biskup? Koja su njegova iskustva i poruke za sve nas? Evo što on kaže: »Osjećam se svećenikom i jesam svećenik Katoličke crkve i za taj dar zahvaljujem Bogu... Bila bi velika opasnost da se osjećam drukčije... Đavao je lukav i napastuje me ovako: ‘Sada si velik, važan, imaš vlast i čast, možeš činiti što hoćeš.’ Ako to uočite kod mene, recite mi. Ako mi ne možete reći osobno ili privatno, recite mi javno: ‘Pazi! Vrati se što prije...’ Svaki svećenik koji nije uvijek spreman slušati, nije na dobrom putu. U opasnosti je da se izgubi, a s njime, nažalost, gube se i mnogi drugi ljudi...« Tko je svećenik prema papi Franji? »Svećenik Katoličke crkve nije neki službenik, s određenim satima služenja, nego pastir stada koji 24 sata na dan živi i služi Isusa Krista, Crkvu, čovjeka... Ne bojte se biti tako prisutni, imajući svoj kršćanski identitet kao građani te sredine. Crkva, koja prati put 12
i hod svakog čovjeka, znade biti zajedno sa svim putnicima...« Svećenik čini Katoličku crkvu, »Kuću Božju«, svojim životom i potpunim služenjem, s vjerom, preduvjetom ljubavi. Papa Franjo pita svećenike u svijetu, prema tome i nas: »Odgovara li vaša nazočnost tim zahtjevima i potrebama ljudi? Mi imamo dragocjeno blago, koje treba prenositi i svjedočiti drugima, blago koje nosi svjetlo i nadu, koja je tako potrebna svima, a to je Isus Krist...« Da bi tako živio i djelovao, svećenik treba trajno biti stol – oltar Božji među ljudima i s ljudima. Stol dobra, kreposti, milosnoga života, samoga Boga, oltar na kojem se danomice prinosi i prikazuje žrtva muke, smrti i uskrsnuća Kristova, uz naše sudjelovanje i žrtve. Koliko je stvarno naš život ponuda Božja, Crkve, prije nego postane i naša ponuda? Papa nastavlja ovako: »Ne možemo i ne smijemo manipulirati. U današnje doba imamo velik izazov u Crkvi, uznemirenje mnogih duša: manipuliarnje savjestima ljudi; teološko pranje mozgova koje dovodi do jednostavnog i formalnog susreta s Kristom, ne s osobom živoga Krista. Vjera nije samo poruka, učenje, nego iznad svega Osoba, uskrsli Isus Krist, dakle, živ i djelo13
tvoran u Crkvi, u sakramentima, u životu i svjedočenju svakoga svećenika.« Svećenik je duhovni otac zajednice koju mu je Bog povjerio preko Crkve. Načelno to prihvaćaju svi kršćani, ali se nameće konkretno pitanje: Kako danas svećenik može biti vođa, duhovni otac kršćanske zajednice za evangelizaciju i novu evangelizaciju? »Cjelokupna evangelizacija više je od propovijedanja određene poruke: ona znači utemeljenje Crkve, koje nema bez tog disanja, bez sakramentalnog života kojem je vrhunac u Euharistiji« (Evangelii nuntiandi, 28). Svećenik treba biti tamo gdje su prisutne »patnja i bol, da bi pomagao, podržao riječima Života... Potrebno je znati nositi Isusa, dijeleći s drugima radosti i nade, kao što je Marija nosila Isusa čovjekovu srcu. Treba znati ući u maglu indiferentizma, ali da se ne izgubimo; potrebno je sići dolje u tamu noći, ali da nas ne zahvati tama i da se ne izgubimo; treba slušati iluzije mnogih ljudi, ali ne dopustiti da nas one zahvate; prihvatiti razočaranja, ali da nas ne zahvati dosada i zlovolja... Ne dopustimo da se naš identitet oskvrni. To je put. To je izazov«, kaže papa Franjo. Svećenik je uvijek »na putu, na trgovima, bez straha od nesreća, da pruža svima ljubav, 14
istinu, milosrđe Božje«. To je činio Isus, prema papi Franji, na četiri načina: 1. Prihvaćanjem svoje smrti na križu: »Nitko mi ga [život] ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Ova svoga« (Iv 10, 18). 2. »Odreknućem« od svoga božanstva i moći: »Postavši ljudima sličan, obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, postavši poslušan do smrti, smrti na križu« (Fil 2, 8). 3. Ljudski govoreći njegovim potpunim porazom: »’Eli, Eli, lema sabahtani?’ – To će reći: ‘Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?’« (Mt 27, 46; usp. Mt 26, 31–35). 4. Svojom svećeničkom žrtvom i darivanjem, što papa Franjo tumači ovako: »Oltar je sam Krist, njegovo tijelo na križu... koje se žrtvuje i daruje u euharistiji.« Tri temeljne točke svećeničkoga života: Bog, koji nas zove i šalje; evanđelje, koje naviještamo svima; susret i služenje svima. Papa Franjo to tumači ovako: »U susretu neke osobe s Kristom riječ je o Kristu i toj dotičnoj osobi! Nije to ono što želi duhovni inžinjering, koji želi manipulirati. Riječ je o izazovu... Treba nam uvijek biti jasno da je Bog u kojega vjerujemo očaran čovjekom i 15
želi se objaviti preko naših sredstava. Iako su ta sredstva siromašna, On je na djelu, On mijenja, On spašava ljudski život.« Tri točke (gostoprimstvo, solidarnost i bratstvo sa svima) traže od nas tri konkretna odgovora. Papa Franjo kaže: »Nije dovoljno ljudima pružati kruh, stanovanje; treba ih pratiti u životu. Služiti znači poznavati i ispunjavati njihove zahtjeve za pravdom, za nadom, za putom prema slobodi. To za nas može biti samo pomoću i prisutnošću Krista.« Jedina mogućnost da bi se to postiglo jest Isus Krist, Istina i Život naš, za nas i za cijeli svijet. Prema tome, svećenik koji ne živi i ne djeluje s Kristom i za Krista, još manje živi i djeluje za Crkvu, najmanje s čovjekom i za čovjeka. Blažena Majka Terezija nam poručuje: »Bog nas je stvorio za velika djela, da ljubimo i pružamo ljubav... Sve naše riječi bit će beskorisne ako ne proizlaze iz dubine srca, ako ne budu potvrđene svjedočenjem života.« Primjer i zagovornica Bogu posvećenih osoba i svećeničkog služenja jest i ostaje Blažena Djevica Marija, Majka Isusova, Majka Crkve, Majka svih ljudi. 16
2. OSOBNOST I IDENTITET SVEĆENIKA DANAS
S
većenik se danas, u prostoru i vremenu, neizbježno suočava s dva egzistencijalna pitanja: Tko sam ja? Zašto, možda još jasnije, za koga živim? Sve to utječe na njegovu osobnost i identitet. Proanalizirajmo što danas svećenik više nije i ne može biti: 1. Nije više jedini vjerski, duhovni i moralni autoritet, lider kojega slušaju i prihvaćaju svi bez otpora i protivljenja, koji definira i određuje dobro, pravdu, istinu, krepost i grijehe, život današnjeg čovjeka. Današnji čovjek ima mnoge izvore informacija i formacije, mnoge »učitelje«, savjetnike, koji mu se nude i daruju. Tko me istinski prihvaća, voli, podržava, shvaća, pomaže, stvarno i životno moj je prijatelj. 2. Isto tako Katolička crkva nije više jedina Crkva, vjerska zajednica koja tvrdi da 17