ANA HRANILOVIĆ TRUBIĆ, SRĐAN UZELAC Institut građevinarstva Hrvatske, Zagreb ana.hranilovic@igh.hr , srdjan.uzelac@igh.hr
UPORABLJIVOST CEMENATA PROIZVEDENIH NA EKOLOŠKI PRIHVATLJIV NAČIN Sažetak Svijest o potrebi redukcije emisije stakleničkih plinova u atmosferi u građevinskoj industriji rezultirala je ekološki sve prihvatljivijom proizvodnjom cementa. Poznato je, naime da se u procesu proizvodnje oslobađa više od pola količine CO2 po toni proizvedenog cementa. Zamjenom djela klinkera mineralnim dodacima (šljaka visokih peći) udio emisije CO2 značajno se smanjuje te su se na tržištu pojavile nove vrste cemenata kao rezultat potrebe održivog razvoja. Istovremeno na prostoru EU liberalizira se zajedničko tržište zemalja članica. Zbog principa harmoniziranja (ujednačavanja normi na cjelokupnom i raznolikom prostoru, isti proizvod sa potvrđenom sukladnošću nema istu uporabljivost u svim uvjetima. Uporabljivost cementa treba dokazati u lokalnim klimatskim uvjetima kako bi se sačuvala korist ekološki prihvatljive proizvodnje. Da je tome tako, pokazujemo provedenim ispitivanjima otpornosti betona na smrzavanje spravljenog sa dvije vrste cementa sa različitom količinom udjela šljake.
Ključne riječi: beton, cement, odmrzavanje, okoliš, pore, smrzavanje 1.
UVOD
Čovjeka između ostalog određuje njegova dvojaka funkcija. On istovremeno stvara tj. proizvodi u cilju ostvarenja druge funkcije, a to je potrošnja. Danas je više nego očito da je ravnoteža između te dvije funkcije ozbiljno poremećena. Dostupni resursi našeg planeta nažalost su ograničeni za razliku od potrošnje koja po osobnom mišljenju autora ne poznaje granice. Osim toga porast stanovništva po nekim predviđanjima [1], na 11 milijardi krajem stoljeća te već sada nagli razvoj mnogoljudnih zemalja Dalekog Istoka dodatno će povećati pritisak na resurse planete. Pozitivan efekt globalizacije je svakako sve više opće prihvaćen stav da se „danas“ ne smije sve potrošiti i da nitko ne može sam opstati. Svijest o neophodnosti pažljivog korištenja (trošenja) neobnovljivih resursa rezultira kulturom održivog razvoja koja se suprostavlja danas prevladavajućem kapitalističkom načinu proizvodnje u kojem je profit glavni cilj i koji je po svojoj prirodi suprotan logici umjerene potrošnje i mogućem obnavljanju resursa, o čemu svjedoči trgovanje emisijama CO2 između razvijenih i nerazvijenih zemalja. Ovaj rad se bavi ljudskom aktivnošću koja uvažava principe održivog razvoja pa se tako u građevinskoj industriji značajno može reducirati emisija CO2 u atmosferi tijekom tehnološkog postupka proizvodnje cementa. Tijekom proizvodnje cementa emisija CO2 u atmosferi proizlazi iz reakcije dekarbonatizacije kalcij karbonata CaCO3 iz sirovine (CaCO3=CaO+CO2) i reakcije izgaranja goriva u procesu pečenja u rotacijskoj peći. Tako količina ugljičnog dioksida oslobođenog tijekom proizvodnje cementa je cca 0,7 tona po toni proizvoda [2]. Jedan od načina ekološki prihvatljive proizvodnje je korištenje mineralnih