Sve boje majčinstva

Ivana Habuš Kraljević

– osjećaji, sukobi i potrebe mama na porodiljnom

Statistički pokazatelji, a osobito otvoreni odgovori koje smo prikupili istraživanjem provedenim 2018. godine kao dio pripreme za otvaranje Centra za roditelje Klubko, ukazali su na sasvim drugačiju sliku majčinstva od one koja se u javnosti ističe.

Odlučile smo progovoriti o stvarnim osjećajima, konfliktima i potrebama mama na porodiljnom, kao i o promjenama koje partneri proživljavaju u tom turbulentnom razdoblju kada postaju roditelji i obitelj. Tse promjene ne događaju nekome drugom, već svima – bez obzira na to koliko su željeli i iščekivali dijete i koliko stabilnu vezu su imali prije dolaska bebe. Naravno da kvaliteta odnosa prije bebe utječe na šanse za uspješno nošenje s promjenom i rješavanje svih poteškoća s kojima će se par susresti. Ali važno je otvoreno reći da će se s njima susresti. U toj jednoj godini nekadašnji romantični suputnici postaju mala manufaktura, ekonomat, servis za čišćenje, stručnjaci za razvoj i odgoj djece, kuhari zdravih obroka, voditelji igraonice, njegovatelji, doktori te ako imaju sreće, znanja i volje – partneri i prijatelji. Uz sve to uspijevaju noćima ne spavati pa je sasvim razumljivo zašto će neki seks radije zamijeniti odmorom na kauču, kad napokon na njega legnu. I sasvim je razumljivo da toliko promjena u toliko malo vremena donosi brojna previranja, ambivalentne osjećaje i brojne izazove. I sasvim je razumljivo da razgovor o teškim trenucima, gubicima i osjećajima ne isključuje i ne umanjuje ljepotu, radost, sve prekrasne osjećaje i trenutke koje roditeljstvo donosi, a nekima i novi smisao života. To samo znači da ne bismo trebali o roditeljstvu i majčinstvu razgovarati u kontekstu isključivosti ili – ili, već uključiti razum, sve osjećaje, toleranciju i biti blaži prema sebi i drugima. Jer roditeljstvo i majčinstvo su od prvog dana i zauvijek i – i – i prekrasni i teški istovremeno. Gubitak kontrole i izbora u raspolaganju vremenom, nemogućnost adekvatne brige o sebi i svojim potrebama, promjena fokusa s partnera na dijete, česti savjeti i opaske koji nam umjesto podrške govore o nerazumijevanju okoline, promijenjena slika o svom izgledu, ponekad težak i dugotrajan

oporavak nakon porođaja, nevoljkost za seksualnim odnosima i osjećaj usamljenosti, a katkad i žalovanje za izgubljenim dotadašnjim načinom života – sve je to realnost prve godine s bebom koja nekoga pogađa više, a nekoga manje. Ta realnost zbiva se paralelno s upoznavanjem, navikavanjem, zbližavanjem s bebom. Paralelno sa shvaćanjem za što smo sve sposobne i koliko je naše tijelo snažno. Paralelno s promjenom životnih vrijednosti i prioriteta. I na kraju paralelno i s promjenom želja i potreba, koja će nas sve više približiti našoj novoj ulozi i pomiriti nas s njom. Neke mame ljubav osjete odmah, nekima je potrebno vrijeme. I to je u redu. Neke mame nisu tužne, neke su jako tužne. I to je u redu. Neke mame imaju seksualni život vrlo brzo nakon porođaja, neke nemaju još dugo. I to je u redu. Neke mame se žele uređivati dok su na porodiljnom, neke ne. I to je u redu. Neke bebe dopuštaju mamama odmaranje, neke ne. I to je u redu, bebama. Neki tate od prvog dana sjaje u novoj ulozi, nekima treba vremena. I to je u redu. Neke mame se više ne žele vratiti na posao, neke jedva čekaju da se vrate. I to je u

redu. Neki stari prijatelji ostanu s nama, neke nove pronađemo putem. I to je u redu. Neke mame i tate lako prođu tranziciju u obitelj, nekima je potrebna pomoć. I to je u redu.

Tuga, strah, usamljenost, dio su šarenog spektra osjećaja čestih u prvoj godini s bebom. Promjena koja se dogodila u našem životu je nagla i intenzivna, stoga je apsolutno u redu osjećati sve što osjećamo. Mama kojoj je više lijepo nego teško, treba razumijevanje i podršku u trenucima kada joj je teško. Mama kojoj je više teško nego lijepo, ne treba osudu već razumijevanje, podršku i sustavnu pomoć, a ona izostaje. Skrb o novim majkama u našem sustavu ne postoji, sva skrb svodi se na obavezan ginekološki pregled nakon porođaja. I zato većina mama šuti o svemu što osobno i kao obitelj prolaze po dolasku prvog djeteta. Šutnja stvara šutnju i tako nastaju tabui vezani uz majčinstvo i roditeljstvo. Mi mame smo te koje mogu učiniti razliku: ne posramljivati druge mame zbog njihovih izbora, ne osuđivati druge, ne biti isključive, ne širiti samo jednu sliku majčinstva, ne sramiti se svoga tijela, svojih osjećaja, svojih nedoumica i nesigurnosti, mi smo te koje možemo promijeniti nerealnu sliku majčinstva, jer ono nije uvijek ružičasto, a mame nisu savršene. Neke obitelji se osim sa životnom promjenom u isto vrijeme suoče i s dijagnozom djeteta. U njihovom životu umjesto vremena za navikavanje nastaje vrijeme za preglede, zahvate, terapije, pomiješano s još intenzivnijim strahom i tugom. U našem sustavu ne postoji skrb o njima, a drugim roditeljima postanu nevidljivi jer ih prilike odvoje od njih pa je i realna usamljenost veća. Prema rezultatima našeg istraživanja, petina roditelja sama riješi svoj problem, dio problema se s odrastanjem djeteta riješi samo od sebe, jedna petina aktivno potraži vanjsku pomoć (stručno osoblje, radionice, forumi), ali čak oko trećine roditelja ne uspijeva riješiti problem. Kada je vanjska pomoć zaista potrebna, ne sramite se potražiti je. Majčinstvo nije samo rozo, zato gradimo mjesto i vrijeme za sve boje majčinstva.

*Online istraživanje pokretačica Centra za roditelje Klubko, provedeno na proljeće 2018. o potrebama roditelja i problemima s kojima se susreću.

Centar za roditelje Klubko Kukuljevićeva 15, Zagreb info@klubko.hr www.klubko.hr