TANTRUM ili ispad bijesa

TANTRUM

ili ispad bijesa

Da bismo znali učinkovito postupiti, potrebno ga je razumjeti

ŠTO JE TANTRUM I ZBOG ČEGA SE DOGAĐA U odgojnoj ste skupini i Marinko želi svoju omiljenu šarenu lopticu. Ivko se igra s njom i ne da lopticu Marinku. Marinko je jako želi i počinje vrištati. Dajete mu druge loptice, on ih ljutito baca i udara vas. Roditelj ste i ušli ste u dućan sa svojom dragom kćerkicom, uskoro vaša ljubav usred dućana ima ispad bijesa – baca se na pod, udara rukama i nogama, vrišti, plače. Obje situacije, neovisno da li ste roditelj ili stručnjak za odgoj, mogu izazvati osjećaj frustracije, ljutnje, bespomoćnosti, nemoći i mnoge druge.

Nešto slično sam doživjela sa svojom kćeri kada je imala oko 2-3 godine u čekaonici kod pedijatra. Dugo smo čekali, osjećala se bolesno i umorno i počela davati na znanje da želi ići kući. Nakon toga je legla na pod. Naravno svi drugi roditelji gledaju u mene i moje dijete koje nasred čekaonice „šizi“ na podu. Odlučila sam staviti privremeno Gordana Galetić, mag.paed.soc., psihoterapeutkinja, bračna savjetnica, Autorica programa “JUPI BEBA!” i “JUPI DIJETE!”:

sa strane sve misli i osjećaje koji mi naviru. Odlučila sam i da me nije briga što misle svi koji nas gledaju i nekako sam u sebi isključila sve; u mom malom svijetu ostale smo samo moja kćer i ja. Sjela sam pored nje na pod, da osjeti da sam tu s njom i malo sačekala. Disala sam i svjesno otvorila svoje srce. Kada mi se činilo da je spremna rekla sam joj nešto poput: „Želiš ići kući. Jako, jako želiš ići“. Zastala sam i promatrala reakcije i dalje isključujući sav svijet oko sebe i bivajući ovdje za nju. Moje dijete, ona i ja, naš odnos, mi smo bitne. Pokušavala sam ući u njenu kožu i osjetiti kako se osjeća i što joj se događa te što joj je potrebno sada. Rekla sam: „Želiš ići. Umorna si, razumijem. Već dugo čekamo.“ Opet sam zastala i promatrala, bivajući energetski tu za nju. Kada se smirila, ustala je i stisnula se uz mene. Bila sam sretna. Uz olakšanje što je završilo, bila sam sretna i zahvalna (sebi i svemu što sam učila) što sam joj oslonac. Uskoro smo počele čitati priču (prije ju je odbila) i ubrzo došle na red.

ZAŠTO SE DIJETE TAKO PONAŠA? Ispadi u ponašanju ili ispadi bijesa, prirodni su i normalni dok su djeca mala, a najčešći su u periodu od 2-4 godine starosti djeteta. Prije nego pojasnim što činiti u takvoj situaciji te kako biste odgovarajuće postupke mogli učinkovito primijeniti, potrebno je razumjeti zašto se i što u djetetu tada događa. Ako samo primjenjujemo neku tehniku kako bi se dijete ili odrastao umirili, tada je velika šansa da će se ta osoba još više uznemiriti ili razljutiti. Naime, dijete (i odrasli) reagiraju na naše razumijevanje, poštovanje njega i njegovih osjećaja i potvrđivanje da to što osjeća ima smisla te na našu iskrenu empatiju. Ako sve to govorimo da bismo kontrolirali dijete bez našeg unutrašnjeg razumijevanja i empatije, tada to postaje „samo tehnika“, a naše ponašanje kontrola i manipulacija. Tehnike koje koristimo bez srca teško mogu biti djelotvorne. Pitajte se: - bih li se ja veselila/-o da me netko kontrolira i želi manipulirati sa mnom? - bih li radije surađivala s onim tko me razumije i uvažava ili s onim tko želi upravljati sa mnom? Ispod svakog djetetovog ponašanja leže određeni osjećaji i potrebe. Mala djeca još ne znaju izraziti svoje osjećaje, a pogotovo ih ne znaju regulirati i jasno tražiti za sebe ono što im treba. Ovisno o dobi, neki znaju reći što žele no to ne znači da je to ono što im treba. Čak i mnogi odrasli ne znaju na odgovarajući i jasan način verbalizirati svoje osjećaje, reći da im je nešto sada previše i slijediti svoje potrebe, zar ne? Što bi bilo da nas je

to netko naučio dok smo bili maleni, upravo kroz situacije koje su nam bile emocionalno izazovne, kroz tantrume? Tantrum nazivamo i ispadom bijesa. Ponekad mislim da bih ga radije nazvala preplavljenošću ili ispadom frustriranosti. Naime, ispod takvog ponašanja djeteta (vikanje, udaranje, bacanje na pod, plakanje…) mogu biti najrazličitiji osjećaji pa čak i ugodni koji su djetetu u tom trenutku previše. Dijete naprosto bude preplavljeno osjećajima ili senzacijama i potrebna mu je naša pomoć.

OSJEĆAJI, OKOLNOSTI I TJELESNA STANJA U POZADINI TANTRUMA Ljutnja i frustracija Dijete nešto želi, a ne uspijeva. Mi odrasli ćemo se također osjećati frustrirano u mnogim slučajevima kada nam nešto ne ide ili ne dobivamo ono što želimo. Ljutnja i frustracija su neugodni, ali vrlo korisni osjećaji. Govore da nam nešto ne odgovora i daju nam snagu i motivaciju da tražimo način da promijenimo to što nam ne odgovara. Dijete ne zna kako to učiniti i stoga sukladno frustriranosti koju osjeća i nedostatku vještina, viče, baci se na pod ili na drugi način pokušavati proći kroz neugodu koju proživljava.

Previše podražaja Neurološka nezrelost male djece i velika količina podražaja (buka na gradskom trgu, u shopping centrima, jaka svjetlost, veliki broj djece u skupini…) ne idu dobro zajedno. Djeci koja su senzorno osjetljivija to može biti veliki izazov i potrebno ih je vrlo oprezno i postupno izlagati novim podražajima.

Umor, glad, žeđ, bolest Kada smo umorni, gladni, žedni, bolesni, sve nam je teže. Tako i djetetu, s tim da dijete još nema biološku mogućnost izregulirati pojedinačna zahtjevna stanja, a kamoli više njih istovremeno. Umoran sam, a sad još sva ta djeca na igralištu trče i glasna su – prava kombinacija okidača za tantrum.

Uzbuđenje i sreća Nekada dođe do ispada jer dijete ne može regulirati radost i uzbuđenje. Primjerice, dijete je jako uzbuđeno što ide kod bake koja živi u drugom gradu i rijetko je viđa. To uzbuđenje i sreća ga preplave i pretvore se u ispad!

Strah i tjeskoba Ponekada se iza ljutnje i tantruma zapravo skriva strah i anksioznost. Posebno to imajte na umu za djecu koja su opreznija po prirodi. Njima veći izazov mogu biti nova mjesta, novi ljudi pa čak i nova djeca. Bilo u vrtiću ili u obiteljskim okolnostima, to je potrebno uvažiti. U jasličkim skupinama bi bilo važno da vrtići uključe studente odgojiteljskog studija, koji bi kroz realizaciju prakse, upravo u periodu prilagodbe djece, opreznijoj djeci mogli biti značajna podrška. U manjim mjestima, gdje nema fakulteta, može se razmisliti o

volonterima koje bi stručna služba educirala kako odgovarajuće pružiti djetetu podršku, kako ne bi bio jedan odgojitelj na čak nekoliko uplašene, frustrirane i tužne djece. Roditelji, nemojte odustati od druženja i odlazaka na nova mjesta, nego uvažite djetetovu tjeskobu i vrlo postupno dijete svaki put iznova izlažite tome što mu izaziva strah. Može biti naporno, ali isplati se! Na našim JUPI radionicama za najmlađe znalo se događati da određeno dijete jako uživa na radionici, a ipak svaki put kada ponovo dolazi teško uđe, ne želi se pridružiti i treba mu/ joj vremena da se opusti i uživa. Neka djeca su čak počela pokazivati obilježja tantruma ukoliko bi roditelj forsirao da prebrzo uđu. Kada bi se poštovala postupnost, da stoje ispred zgrade pa da viri kroz vrata, da se igra sam s roditeljem u našem hodniku i slično, sve bi sjelo na svoje mjesto. Poštovala se djetetova potreba za sigurnošću i uvažavala tjeskoba koju osjeća. Dijete bi se tada kroz neko vrijeme opustilo, pridružilo ostaloj djeci na radionici i na licu bi mu blistao ogroman sretni osmijeh, a dijete bi toliko uživalo da nije željelo ići kući!

Razvojne faze i životne promjene Neke razvojne situacije su prirodno popraćene tantrumima. Tako s oko dvije godine dijete ulazi u fazu kada se želi osamostaliti i prirodno je i poželjno da govori „ne“, zatim mijenja raspoloženja, suprostavlja nam se i u sasvim

nelogičnim situacijama (želi sladoled, a kaže „ne“). Isto tako dijete može biti osjetljivije te sklonije ispadima jer ga boli zub koji raste, jer uči neke nove vještine (uči hodati i puno pada, prelazi s pelene na gaćice, kreće u vrtić, uči samostalno spavati…). Znajući da ovakve prirodne promjene mogu doprinijeti pojavi tantruma, možete pretpostaviti koliko neke izvanredne promjene mogu biti okidač za tantrume: preseljenje, bolest bliskog člana obitelji, gubitak kućnog ljubimca, nervoza kod roditelja zbog promjena u njihovom životu itd. Nama se može činiti da dijete ima ispad zbog neke sitnice, a u pozadini tantruma je zapravo ukupna situacija i energija koja vlada u obitelji ili odgojnoj skupini.

TEŠKO JE DJETETU I TEŠKO JE ODRASLOJ OSOBI Kada je dijete preplavljeno osjećajima i različitim senzacijama te stanjima koje osjeća u tijelu, djetetu je u stvari vrlo teško. Djetetov ispad bijesa često nas zatekne iznenada i nepripremljene. Istovremeno to djetetovo ponašanje može biti okidač naših brojnih potisnutih emocija, rana i boli koje smo doživjeli kroz život, od našeg ranog djetinjstva pa na dalje. Stoga je prirodno da odraslima nije lako reagirati u toj situaciji na način kako to stručnjaci preporučuju. Prvi i osnovni korak je biti svjestan što počinjete osjećati kada počne djetetov tantrum i privremeno sve te svoje osjećaje i reakcije staviti svjesno po strani. Može vam pomoći saznanje da naši osjećaji i reakcije kada krene tantrum kod djeteta, primjerice uznemirenost, ljutnja, tuga, strah, iznerviranost, bespomoćnost ili bilo što drugo što vam dolazi, imaju veze više s vama nego s djetetom. Kao što smo ranije napisali, djetetovo ponašanje je okidač za te naše snažne reakcije i naše nesvjesne ili svjesne stare frustracije i boli te načine kako se mi nosimo s tugom, ljutnjom i frustracijom – našom i od drugih. Kada to znamo i odlučimo da ćemo sve što nam iznutra dolazi i svu svoju reaktivnost privremeno staviti po strani, veća je šansa da ćemo djetetu dati podršku kakva mu treba te da ćemo se i mi bolje osjećati. Dobra vijest je da je ovo vještina koja se vremenom uvježba. Potrebna je vaša odluka i dobra volja te praksa. Nekada uspijemo, nekada ne, a vremenom nam sve bolje ide. Bitno je da ste nježni prema sebi. Kao što se trudite biti i prema djetetu. Kada se olujno more smiri odnosno tantrum prođe, kada napokon uhvatite vrijeme da ostanete sami, tada se možete vratiti onome što ste stavili po strani. Tada si dajte oduška ako vam treba: isplačite se, lupajte u mekani krevet, otresite tijelo od nakupljenog stresa, razgovarajte o tome s partnerom ili

prijateljicom/-em, ili činite nešto drugo što vam pomaže. Ukoliko vam je sve ovo teško, dozvolite si da i vi potražite podršku. Kao što dijete treba podršku roditelja ili odgojitelja, tako i mi odrasli ponekad trebamo, da bi se razvijali, podršku stručnjaka. Tu smo za vas, slobodno nam se obratite na info@centarsreca.hr . Sada kada razumijemo što se događa, pročitajte što konkretno možete učiniti u situaciji tantruma, kako možete pomoći i djetetu i sebi.

ŠTO UČINITI KADA DIJETE DOŽIVLJAVA TANTRUM? KAKO POMOĆI I SEBI I DJETETU? U prethodnom dijelu teksta nastojali smo približiti kako se dijete osjeća prije i tijekom tantruma i što dovodi do takvog ispada u ponašanju. Kada to razumijemo, lakše ćemo se „staviti u kožu“ djeteta i moći regulirati vlastite reakcije te pristupiti djetetu na način koji je razvojno najbolji za dijete, a također i za nas odrasle. Poznavanje razloga koji mogu dovesti do tantruma, poput umora, gladi, previše podražaja i ostalo što smo ranije spomenuli, može nam pomoći da promatranjem djeteta pravovremeno spriječimo da do tantruma dođe. Kada do ispada bijesa ili preplavljenosti djeteta već dođe, tada ga u većini slučajeva ne možemo odmah zaustaviti, a posebice ukoliko želimo postupiti na razvojno poticajan način.

Međutim možete umanjiti intenzitet i svojom ciljanom podrškom dugoročno pomagati djetetu u učenju i razvoju samoregulacije. Da biste olakšali i djetetu i sebi da prođe kroz tu buru emocija i da biste kod djeteta postepeno potaknuli razvoj samoregulacije, potrebno je slijediti određene korake:

1Budite svjesni svojih emocija i reaktivnosti Osvijestite što se u vama događa i zatim odlučite privremeno sve svoje emocije staviti po strani, kao i potrebu da umirite dijete, objasnite mu, posavjetujete ga ili ga eventualno kritizirate. Svjesno odlučite da to nećete činiti nego ćete sada te svoje potrebe staviti po strani na neko vrijeme.

2Ostanite prisutni Neka djeca nas odguruju u ovakvim sutuacijama, ponašaju se kao da žele da odemo. Važno je da poštujemo da ne žele da smo preblizu, a isto tako je važno da ne odemo. Ostanite s djetetom, ali ga za sada ne dirajte, ništa u početku ne govorite i budite blizu i čučnite na njegovu visinu.

3Zadržite mir Iako izgleda da je osobno i da se dijete bori protiv vas, ispad nije osoban. Promatrajte dijete i disanjem stišavajte oluju koja se možda diže u vama. Fokus sa svojih emocija prebacite na nastojanje da osjetite i razumijete dijete. Takve situacije mogu biti teške i stoga se podsjetite na sljedeće: - radi se o normalnoj fazi i načinu izražavanja nakupljenih osjećaja i frustracija u djetinjstvu, - to je djetetov put do izradnje zdravog vlastitog „JA“ - ispadi bijesa nisu osobni = dijete ne radi to vama namjerno - dijete ima ispad bijesa uslijed nezrelosti živčanog sustava i emocionalne nezrelosti, sazrijevanju istog doprinijet ćete vi svojim reakcijama tijekom većeg broja tantruma - o djetetovom temperamentu, sposobnosti samoregulacije i vanjskoj podršci ovisi koliko često i intenzivno će se tantrumi javljati - djetetu je tada potrebno da ostanete prisutni, suosjećajni i mirni: kada je dijete „izvan sebe“, treba mu mirna i stabilna odrasla osoba koja će mu pomoći u regulaciji i vraćanju vlastite emocionalne sigurnosti. Ako i dijete i roditelj u toj situaciji imaju ispad bijesa, tada imate dvostruki problem. - kada se ispad počne događati i kasnije dok traje, podsjetite se da nije do vas i stalno se podsjećajte da sve svoje osjećaje i reakcije svjesno privremeno stavite po strani.

Duboko i sporo dišite i promatrajte dijete. - sjetite se: u konačnici svaki djetetov ispad bijesa na kraju prođe!

4Koristite zrcaljenje, validaciju i empatiju Kada smo jako emocionalni, potrebno nam je razumijevanje i suosjećanje. Stoga s djetetom prilikom tantruma koristite empatičko reglektiranje: zrcaljenje, validaciju (razumijevanje i potvrđivanje) i empatiju. Potrebno je da dijete ima osjećaj da ga razumijete. - ako osjeti da ga tehnikom empatičkog reflektiranja samo nastojite kontrolirati, ispad bijesa može postati još jači - stoga se stvarno potrudite razumjeti ga/je i povezati se s djetetom. Nije posao roditelja i odgajatelja da djetetu da sve što dijete želi, vaš posao je da vidite dijete, uđete u njegove cipelice i uvažite ga, a to znači osjetiti i pokazati djetetu razumijevanje i suosjećanje. Uvažiti i poštovati nekog ne znači složiti se i ne znači odustati od svoje granice, ne znači „popustiti“. Zrcalite i validirajte ponašanje koje vidite (bez da dodajete nešto svoje): „Ne želiš se tuširati i ljut si. Razumijem da ne

želiš“. „Plačeš i lupaš o pod jer ne možeš dobiti tu lutku. Jako je želiš.“ „Želiš sjediti pored Luke. Znam. Jako, jako to želiš.“

5Spriječite ozljeđivanje ukoliko je potrebno Ukoliko vas dijete udara, želi ozlijediti sebe, drugo dijete ili nešto u prostoriji, tada ga primite, držite ga čvrsto, ali nježno za ruke i recite nešto poput: „Ovo boli. Neću ti dati da radiš nešto što može ozlijediti. Vjerujem da ti je teško.“

6Prihvatite da treba vremena da dijete prođe kroz proces otpuštanja osjećaja Ponekad je potrebno i duže vrijeme da se dijete umiri. Dozvolite da dijete „odradi“ proces, a vi po potrebi nekoliko puta empatički reflektirajte kao u gornjim primjerima. Ne prisiljavajte dijete na fizički kontakt u prvoj fazi, a sjetite se: nemojte otići čak i ako vas tjera (budite blizu, ali ga ne dirajte). Podsjetite se: u konačnici svaki ispad na kraju prođe!

7Ponudite kontakt tek kada je dijete spremno. Kada se preplavljenost smanji odnosno kada se emocionalna oluja počinje ispuhavati, dijete postaje spremno i treba kontakt. Mnogo puta djeca tada počnu jecati, tužno plakati ili pogledavati nas ili nam na neki drugi način daju do znanja da su spremna za kontakt. Tada dozvolite djetetu da dođe uz vaše tijelo ili ga zagrlite, polako dišite i omogućite da se umiri uz vas. Recite mu nešto utješno i podržavajuće poput: „Čini mi se da je ovo bilo teško. Sve je u redu sada.“

8Suzdržite se od kritiziranja i kazni Tantrum je normalna razvojna reakcija, dijete ne smije biti kažnjeno za ono što osjeća. Kada prođe dovoljno vremena, a ovisno o dobi djeteta možete pokušati porazgovarati o tome što možete drugi puta zajedno napraviti da mu bude lakše. Pri tome koristite JA poruku. Ako se radi o djetetu od oko dvije godine, nema potrebe za JA porukama, dovoljno je da prođete kroz gore opisani proces i svojim ponašanjem mu pomognete da se regulira, tako se i ono uči samoregulaciji. Način da se preplavljenost i ispadi bijesa vremenom prestanu pojavljivati, je prilikom ispada davati djetetu podršku kroz empatičko reflektiranje i naučiti ga samoregulaciji.

9Promatrajte dijete u svakodnevnim aktivnostima Pokušajte uočiti koje su to tipični okidači i situacije koje potaknu tantrume. Umor djeteta? Previše podražaja? Glad? Kad ne dobije što želi? Ponekad je moguće da se

radi o različitim nakupljenim situacijama koje samo najednom izbiju van. Kada znamo što su okidači, lakše ćemo ih uočiti i možemo reagirati na prve znakove te u nekim slučajevima spriječiti ispade bijesa. Više o tome možete naučiti na radionici Centra Sreća “Čaroban svijet emocija”: https:// centarsreca.hr/za-roditelje-vrtice-i-skole/

10 Kada potražiti stručnu pomoć? Ako dijete ozljeđuje sebe, druge ili predmete, ako tantrumi postaju sve češći iako je dijete starije ili se često javljaju kod veće djece, ako ne znamo ili neuspijevamo pravilno postupiti, potrebno je potražiti stručnu pomoć. Kada se tantrumi često javljaju i nakon 4. – 5. godine potrebno je da se roditelj posavjetuje sa stručnom osobom. Centar za osobni i profesionalni razvoj „Sreća“ Bartolovo 10, Rijeka www.centarsreca.hr www.facebook.com/CentarSreca www.facebook.com/bracnosavjetovanje www.instagram.com/centar.sreca_hr

Uloga očeva u odgoju djeteta

“Otac je zaboravljeni sudionik u djetetovu životu” (Michale Lamb, razvojni psiholog, 21.st.)

Otac i majka unose različitu kvalitetu u djetetov život i svatko od njih različito pridonosi razvoju djeteta. Iako uloga oca u ranoj dobi djeteta nije očita kao majčina, ona je nesumnjivo vrlo velika. Očevi reagiraju na novorođenče s velikom nježnošću i brigom te u većini fizičkih kontakata nimalo ne zaostaju naspram majke. Otac svojom biološkom i socijalnom različitošću od majke unosi u odnos s djetetom više stvarnosti vanjskog svijeta te se utiskuje između majke i djeteta i na taj način potiče separaciju. Karakteristike oca i njegove osobine ličnosti manje su važne za razvoj djeteta od karakteristika same veze između oca i djeteta. Kroz sigurnu, toplu, osjećajnu vezu i odnos pun potpore otac pozitivno utječe na cjeloviti razvoj djeteta. Aktivno sudjelovanje u obiteljskom životu utječe na kompletnu obiteljsku klimu, koja se temelji na zajedničkoj brizi i zadovoljstvu. Briga koju otac pokazuje prema djetetu osnažuje djetetovu tjelesnu sliku o sebi, samopoštovanje, utječe na moralni razvoj i ostale važne kvalitete. Odnos koji otac uspostavlja s djetetom od njegove najranije dobi utječe na prilagodbu djeteta u kasnijim godinama života. Očevi imaju drukčiji stil komunikacije i interakcije s djecom u odnosu na majke, stoga njihov najveći doprinos razvoju djeteta dolazi kroz igru. Za razliku od majki koje se s djecom igraju na način da privlače njihovu pažnju i pokazuju im igračke, očevi preferiraju fizičke igre. Igra očeva s djecom u većoj je mjeri i interaktivna (bacanje u zrak, škakljanje, sportovi…). Način na koji se igraju je više fizički stimulirajući i pobuđujući za dijete nego što je to način na koji se igraju majke. Očevi su glasniji, potiču kompetitivnost i nezavisnost, dok su majke tiše, potiču osjećaj zaštićenosti i pravednosti u odnosima. Za razliku od majki koje su uglavnom sklone oprezu, očevi nerijetko potiču djecu da ispituju svoje granice. Sistematizirajući velik broj znanstvenih istraživanja Ken Canfield (1999.) izradio je okvir prema kojem je moguće razlikovati nekoliko dimenzija očinstva: Uključenost – djeca očeva koji su uključeni u njihov život pokazuju veći stupanj socijalizacije, emocionalnog razvoja i akademskog postignuća. Dosljednost – povjerenje uključuje hrabrenje, poticanje, dosljednost u provođenju discipline, pružanje zaštite, brige i ljubavi. Svjesnost - odgovoran otac poznaje svoje dijete, pokazuje interes za njegov razvoj od najranije dobi. Svjesnost o djetetovim potrebama pomaže ocu u zadovoljavanju tih potreba, potiče motivaciju i aktivnu uključenost.

Briga - briga za dijete uključuje utjecaj na djetetov zdravi razvoj. Odgovoran otac, otac koji pokazuje ljubav, potiče emocionalni i socijalni razvoj djeteta. Opisane dimenzije se međusobno preklapaju pa je moguće pretpostaviti da uključenost podrazumijeva svjesnost i brigu. Stoga bismo mogli reći da pojam odgovorno očinstvo podrazumijeva uključenost očeva u sve sfere djetetova života na dosljedan i pouzdan način.

KAKO MAJKE MOGU POMOĆI DA SE OČEVI VIŠE UKLJUČE? - Dopustiti očevima da brinu o djeci. - Ograničiti svoju potrebu za kontrolom. - Dopustiti očevima da uvježbaju radnje brige oko djece. - Ohrabriti očeve u njihovim strahovima –”Da neće pravilno promijeniti pelene ili okupati dijete”. - Prihvatiti da svatko u braku radi poslove koji su u određenom trenutku najpotrebniji, u dogovoru s partnerom te prema mogućnostima i slobodnom vremenu.

Centar Sirius Bužanova 10, Zagreb Tel: 01 6701 224, Besplatni tel: 0800 82 82 info@centar-sirius.hr centar-sirius.hr

Najbolja igra pod Suncem

Zagreb je od nedavno postao bogatiji za još jedno cool mjesto. Na zapadnom dijelu grada, u sklopu Family Malla, osvanuo je najveći edutainment tematski park iGRANDiA namijenjen zabavi za cijelu obitelj.

Na 3.500 m2 baš svatko može pronaći kutak za sebe. U sigurnom okruženju i pod nadzorom stručnog osoblja, djeca su u potpunosti slobodna prepustiti se i uživati u svijetu igre i mašte. Higijena, čistoća i zaštita djece osigurana je brigom stručnog tima u svakom trenutku.

Program tematskog parka iGRANDiA, razvijen u suradnji sa stručnim pedagozima, bazira se na multisenzoričkom učenju koje integrira spoznaje Montessori pedagogije, te suvremenih metoda odgoja i obrazovanja djece. Edutainment igra veliku ulogu te konceptualno povezuje tematski park u jednu cjelinu.

Kroz mnogobrojne tematske radionice djeca imaju priliku samostalno birati aktivnost ili ulogu poput graditelja, pekara, modnog dizajnera ili radijskog voditelja, te kroz stvarne životne situacije razvijaju svoje sposobnosti i uče o svijetu oko sebe.

Nezaboravne proslave rođendana Odlična vijest za sve roditelje koji nemaju vremena ni uvjeta organizirati rođendanski party! U iGRANDiJi će sve odraditi umjesto vas. Na vama je samo da s djetetom odaberete temu rođendana te u par jednostavnih koraka na web stranici igrandia.hr napravite rezervaciju.

DADILJA IGGY ZIGGY - nova usluga u iGRANDiJi Za najmlađe posjetitelje od 18 - 36 mjeseci, tu je sasvim poseban kutak za zabavu i razvoj njihove samostalnosti. U sigurnom okruženju, pod nadzorom odgajatelja, možete ostaviti vaše mališane maksimalno 3 sata.

Mr.sc. Nataša Šunić Vargec, prof.logoped Stručni suradnik na projektu OrdyBee

Rotacizam

ili nepravilan izgovor glasa R

Poremećaj izgovora glasa R ili rotacizam susrećemo u svim dobima. Ako glas R do četvrte godine života djeteta nije pravilno formiran, potrebno je obratiti se logopedu.

Rotacizam ili nemogućnost izgovora glasa R po učestalosti poremećenosti glasova slijedi iza skupa glasova frikativa (s, z, š, ž) i afrikata (c, č, ć, dž, đ), odnosno sigmatizma, a susrećemo ga kod djece i odraslih. Rotacizam se prepoznaje izostavljanjem, zamjenom i iskrivljenim izgovorom glasa R, a oblici poremećaja variraju zavisno od dobi i ostalih faktora.

ZAMJENE GLASA R DRUGIM GLASOVIMA Rotacizam se lako prepoznaje, a svjesni su ga i sami govornici zbog njegove zvučne komponente. Kod djece mlađe od tri godine česta su izostavljanja ili ispuštanja glasa R. Obično su na mjestu izgovora glasa R prisutna vremenska produženja, što znači da ga je dijete zvučno svjesno i da mu čuva mjesto. U mlađoj dobi također su česte zamjene glasa R glasovima J, L i V. U razvojnoj liniji zamjena glasom J smatra se nižom razvojnom linijom pa će dijete koje ga zamjenjuje s L ili V brže napredovati u ispravljanju, nego ono dijete koje ga zamjenjuje glasom J. Glas R može se zamjenjivati i vokalima I ili U koji su po vokalnim karakteristikama najsrodniji glasu R i znači da su uočili vokalne i konsonantske karakteristike glasa R. Navedene supstitucije i omisije glasa R preko distorzije (poremećaj zvučnosti) trebale bi nestati do četvrte godine života. UZROCI NEPRAVILNOG IZGOVORA Uzroke rotacizma možemo podijeliti na organske i funkcionalne. Uzrok organskog rotacizma obično je u anatomiji artikulatora, npr.: kratak jezik, slabo pokretljiv jezik, sraštena jezična resica, visoko gotsko nepce, rascjepi nepca, čeljusti i slično. Funkcionalni rotacizam uzrokovan je poremećenom funkcijom slušanja i usporenim razvojem govora kao jedan od mnogobrojnih simptoma.

Distorzije – razne varijacije i kvaliteta izgovora glasa R Ako distorzije ne nestanu, nego ostaju i dalje, mozemo ih razlikovati po mjestu nastanka: prednje i zadnje. Prednje obično nalazimo kod djece, a zadnje, iako potječu iz djetinjstva, nalazimo kod starijih osoba, što znači da su se čvrsto ukorijenile pa je i logično da prednje distorzije lakše nestaju od zadnjih. Prednje distorzije su: - dvousneni rotacizam – umjesto vrha jezika vibriraju usne, rijedak je, vizualno i auditivno uočljiv te brzo nestaje -nevibrantni R – ostvaruje se kao poluvokal W, supsitucija je paralelna s glasom J, potrebno ga je logopedski tretirati - nedovoljno vibrantan R – koji može biti posljedica tromosti jezika, zadebljanosti jezika i prekratkog frenuluma - lateralni rotacizam – poremećena je simetrija

jezika, jedna polovica jezika vibrira, a jedna je prislonjena uz alveole, nije naročito uočljiv osim u nekim fonetskim kontekstima kad se ističe glas R. Zadnji rotacizam ostvaruje se u zadnjem dijelu usne šupljine od hrpta jezika prema grlu - hrpteni rotacizam – je obezvučen, sliči glasu H - resični rotacizam – vibrira zadnji dio mekog nepca i uvula. Veoma je zvučan, smeta okolini, vibracije su jake, može se probiti kroz nosnu šupljinu što izaziva nazalnost - grleni rotacizam – vibracije su spore, podsjeća na tamni zadnji H, sličan je njemačkom R. Ako je ustaljen, ne može se brzo ukloniti.

ISPRAVLJANJE IZGOVORA Poremećaj izgovora glasa R uglavnom se ispravlja na individualnim logopedskim seansama, a logoped će odrediti koje će rehabilitacijske metode primijeniti. Ponekad je dovoljno pokazati mjesto izgovora. Nikad se R ne ispravlja kada je na početku riječi, počinje se od sredine. Postoje pomoćne spatule i vibrofoni koji mogu ubrzati proces pravilnog izgovora. Ponekad su potrebne vježbe za mobilizaciju nepca, jezika, usana ili je čak potrebno kirurškim putem prerezati jezičnu resicu ako je srasla, a jezik čini nepokretljivim i onemogućava pravilan izgovor. U svakom slučaju, ako glas R do četiri i pol godine života djeteta, nije pravilno formiran, potrebno se obratiti logopedu jer kad se ustali na pogrešnom mjestu, teže ga je ispraviti pa korekcija bude duga i naporna. Glas R je zvučan i svaka je osoba svjesna svog neispravnog izgovora pa teško sama nalazi put do artikulacije. Ako dobije vibracije na pogrešnom mjestu, treba umrtviti stare pokrete i učiti nove, ispravne.

LOGOPED - Terapija glasa i govora Belostenčeva 3, Zagreb Mr.sc. Nataša Šunić Vargec, prof.logoped Stručni suradnik na projektu OrdyBee logoped9@gmail.com 091/ 321 9777, 01/ 46 66 222

DR.ORGANIC NEVEN LINIJA PROIZVODA

Bez mirisa. Dermatološki testirano. Formulirano posebno za osjetljivu kožu.

Neven organska linija najbolja je za njegu i smirivanje simptoma suhe i osjetljive kože. Obnavljajuća svojstva ovog jedinstvenog cvijeta iskorištena su kako bi razvili niz dermatološki testiranih proizvoda bez parfema, boja i alkohola i osigurali da budu što blaži i nježniji prema koži.

Neven hidratantna krema bez mirisa - Hranjiva hidratantna krema kombinira umirujuća i blaga svojstav nevena s aloe verom, ehinaceom i ekstraktom đumbira, te osigurava do 24 sata vlažnosti za prirodno meku, hidratiziranu i obnovljenu kožu. Neven losion za tijelo bez mirisa - Ovaj ugodni losion, obogaćen aloe verom i umirujućim ekstraktom đumbira iskorištava prirodna svojstva nevena koji obnavlja i umiruje kožu te joj osigurava do 24 sata hidratacije. Neven gel za tuširanje bez mirisa - Blagi gel za tuširanje spaja nježna svojstva nevena s aloe verom, uljem sjemenki suncokreta i umirujućim ekstraktom đumbira te pomaže vašoj koži da bude obnovljena i čista bez iritacija. Neven šampon za kosu bez mirisa – Blagi i umirujući šampon spajanjem blagotvornih svojstava nevena i aloe vere ostaviti će vašu kosu i vlasište nježno očišćenima i prekrasno zdravima bez iritacija. Neven regenerator za kosu bez mirisa - Blagi regenerator pomaže obnoviti kosu i umiriti osjetljivo vlasište. Spajajući umirujuća svojstva nevena s aloe verom i uljem sjemenki suncokreta ostavlja kosu glatkom, mekom i nježno regeneriranom.

Muke po petom razredu

Započela je nova školska godina. Godina u kojoj nas još uvijek prati neizvjesnost globalne pandemije. Svaki dan se prati broj zaraženih, broj umrlih, presice stožera te nove mjere i odluke. Opravdan je strah svakog roditelja hoće li škola opet u nekom trenutku prijeći na C model odnosno online nastavu. Profesori Anja Rendulić apsolvent defektologije Vlasnik centra za edukaciju i savjetovanje, AULA – pomoć u učenju u Zagrebu Praktikant Montessori metode za djecu s teškoćama

također osjećaju pritisak te se trude izvršiti sve zadaće uživo. To rezultira velikim brojem ispita, pismenih i usmenih već na samom početku godine. Za šestaše to nije veliki stres jer su u petom prošli vatreno krštenje. Međutim današnjim petašima zasigurno nije lako. Dio trećeg razreda bili su online. Rupe u znanju iz trećeg razreda sada se čine još veće. Gradivo četvrtog nije imalo na što sjesti, a peti razred ne pita za milost. Rijetki su oni koji su imali vremena i mogućnosti sjesti s djecom i popuniti sve nastale rupe. Živi se ubrzano, puno se radi, dani prolaze kao minute. Čovjek se ne okrene već je petak. Tijekom cijelog ljeta imala sam učenike koji su se pripremali za peti razred. Uvela sam ih u način rada, sata, promjene učionica i predmeta. Približila sam im situaciju kako ne bi doživjeli preveliki šok. To se uglavnom pokazalo vrlo uspješnim, svi su bili smireni

početkom nastave. Međutim u pripremama za inicijalne, iako se nezahvalno tako izraziti jer pripreme za inicijalne su sulude s obzirom da bi se njima trebalo provjeriti stečeno znanje kako bi profesor znao kako djeca stoje sa znanjem, nismo imali prilike doći do većine stvari jer smo učili osnove osnova matematike i hrvatskog jezika. Postupak potpisanog množenja i dijeljenja, pridjevi i glagoli, gramatičke osnove engleskog jezika… sve je to gradivo koje je ostalo negdje u iCloudu i koje nije sjelo kako treba. Sada dolazimo do situacije gdje su hrvatski i matematika donijeli dobre rezultate inicijalnih provjera, djeca su dobila rezultate stvarno realnog znanja u svom realitetu međutim engleski jezik me poprilično zabrinuo. Nesrazmjer koji se događa u engleskom jeziku od prvog do četvrtog razreda te očekivano znanje za dolazak u peti je zapanjujuć. Ne poklapaju se udžbenici. Ne poklapa se znanje. Ne poklapaju se očekivanja osnovnih stvari. Nekome je osnova stvar abeceda, brojevi, boje, a nekome osnove glagolskih vremena. Interesantna je činjenica da dijete ima odličan iz engleskog jezika u razrednoj nastavi, a u predmetnoj dobije nedovoljan. Ne nedovoljan nego 2/100 bodova.

GDJE SAM UVIDJELA PROPUST? Pri radu s učenicima predmetne nastave primijetila sam udžbenike i gradivo od kojeg se polazi kao osnova. To me navelo na povlačenje paralele s učenicima mlađih razreda gdje shvaćam da se te osnove spomenu u prolazu pod izlikom “to je za njih preteško” ili “oni to neće shvatiti.” Ako nije preteško, onda je prelagano: “Ovo ćete odraditi doma”. Primjer abecede ili spellinga vlastitog imena. Brojevi i boje su broj jedan u mlađim razredima, a u petom ih na inicijalnoj

provjeri dočekaju prilozi učestalosti. Dakle, prvi put kada dijete čuje riječ “prilog”, a da se ne misli na krumpir pored faširanca je u petom razredu u hrvatskom jeziku kada se uče prilozi s glagolima. A na inicijalnoj provjeri engleskog jezika u petom razredu se očekuje da dijete priloge učestalosti koristi ispravno s obzirom na učestalost te položaj s obzirom na glagol, što povlači znanje glagola biti koji se spominje konkretno u učenju glagola u šestom razredu osnovne škole. To gradivo engleskog jezika se detaljno trančira pri učenju present simple-a u petom razredu, a u trećem se spomene u smislu značenja. Hoće li mi netko reći kako se ovaj nesrazmjer onda lomi na djeci? Tražiti krivca sada je besmisleno, da ne kažem glupo. Potrebno je proaktivno uzeti stvari u svoje ruke te s djetetom odraditi učenje engleskog jezika u mlađim razredima tako da odmah spajamo osnove petog razreda. U radu sam primijetila kada se dijete u trećem razredu prvi put susretne s prilozima učestalosti, odmah ga mogu uvesti u glagolsko vrijeme, nazvati ga imenom i prezimenom, pokazati gdje će se prilog pisati te prevoditi rečenice kako bi dijete odmah učilo i nepoznate riječi. Rad je teži i dugotrajniji, međutim u tim slučajevima nisam imala prilike doživjeti loše rezultate pri inicijalnoj provjeri osim ako dijete nema specifičnu teškoću učenja. Pri specifičnim teškoćama učenja gradivo engleskog jezika odrađuje se na drukčiji način kao i ispitivanje istog. Spelling je često problem kao i pisani izričaj generalno u tom slučaju. Trebalo bi se izuzeti slušanje u smislu zapisivanja riječi koje nedostaju već bi se usmenim putem moglo provjeriti što je dijete shvatilo iz audio zapisa. Pri inicijalnoj provjeri bilo bi dobro navoditi dijete kroz gradivo pri ispitivanju na ploči, postavljati potpitanja te pričekati određeno vrijeme za odgovor. Stres je kod takve djece presudna stvar. Ako dijete osjeti stres, adrenalin će blokirati sve ono što dijete zapravo zna i može pokazati. Da zaključim, vrijeme koje je prethodilo ovoj školskoj godini izaziva vrijeme koje predstoji. Pritisak svakodnevnog života ne utječe samo na odrasle već i na djecu. Oni imaju osjećaje i misli u svom vlastitom biću ma kako se ono nama činilo malo i bezbrižno. Kontrolirajte napredak i shvaćanje znanja vašeg djeteta. Ocjena nije važnija od mentalnog zdravlja djeteta kao i funkcionalna primjena usvojenog u školi.

AULA – POMOĆ U UČENJU, CENTAR ZA EDUKACIJU I SAVJETOVANJE ZA RODITELJE I DJECU SOBOLSKI PUT 28A, ZAGREB 099 7666 031 anja.rendulic@gmail.com anjinaula@gmail.com www.facebook.com/anjinaula

Dječja ovisnost o ekranima

Danas vjerojatno ne postoji dijete koje u svojim rukama nije imalo mobitel, iPad ili neki treći uređaj na kojemu je „kratilo vrijeme“, gledalo crtane filmove i slično. Činjenica je da nekada roditelji nisu bili suočeni s ovom problematikom jer takvi uređaji nisu niti postojali, no danas je problem dječje ovisnosti o raznim ekranima sve veći.

Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener

Upoznavanje djece s računalima, tabletima i drugim raznim spravama samo po sebi ne bi trebalo biti štetno, no uvelike ovisi o tome na koji način to činimo i koliko uopće vremena dijete provodi za računalom. Primjerice, ako djetetu od 4 godine redovito dajemo tablet samo zato da možemo u miru pričati s društvom i pritom ne obraćamo pažnju na sadržaj koji dijete gleda – tada bih rekla da takvo korištenje računala nije nimalo konstruktivno za dijete. S druge strane niti potpuna izolacija djeteta od svih tehničkih uređaja nije poželjna – danas je normalno da su djeca informatički pismena i uskraćivanje računala djetetu može uroditi neugodnim posljedicama po dijete: izolacija od strane društva, nesnalaženje na računalu u školi i slično. U kojoj dobi upoznati dijete s računalom – pravilo ne postoji i smatram da svaki roditelj najbolje zna svoje dijete da bi samostalno mogao donijeti tu odluku. Neka djeca ranije pokazuju interes za tehničkim spravama, neka kasnije. Ukoliko pored sebe imamo malenog dvogodišnjaka koji je izrazito radoznao i zanima ga kako funkcionira mobitel, tada nije problem ukoliko mu roditelji pokažu i ispričaju što se sve može činiti s mobitelom. U konačnici, u vrijeme pandemije je mnogoj djeci bio jedina opcija da „vide“ svoje bake i djedove. Ono što je puno važnije od toga „kada“ upoznati dijete s ekranima jest „kako“. Ako dijete želi igrati igrice ili gledati sadržaj na mobitelu, tada je bitno da znamo kakve igrice igra, kakav sadržaj gleda te koliko vremena provodi na ekranu. Kod starije djece je važno znati koje internet stranice posjećuje, upoznati ga s tim da sve što objavi na društvenoj mreži postaje javno i da to mogu vidjeti svi. I još mnogo stvari koje dolaze uz svijet računala. I za to bi roditelji trebali biti barem donekle informatički pismeni i upućeni kako bi mogli educirati djecu i uočiti

opasnosti. Ono na što posebno treba obratiti pažnju jest koliko vremena dijete provodi na računalu, za TV-om, na mobitelu... Neka istraživanja su pokazala da previše gledanja televizije u ranoj dobi može imati negativne dugoročne posljedice. Naime, kako je gledanje TV-a uglavnom pasivna intelektualna i pasivna fizička aktivnost, ako se ono odvija u ranoj dobi u vrijeme kada se mozak razvija i kada se formiraju životne preferencije i navike – nije neobično da previše te (ne)aktivnosti negativno utječe na dijete. Nadalje, u nekim zemljama svijeta pokazalo se kako djeca u dobi između 5 i 16 godina u prosjeku provode 6,5 sati dnevno za ekranom. Ono s čim bi se svi stručnjaci mogli složiti jest da je to zaista previše. Kod mlađe djece koja još uvijek nemaju razvijenu samokontrolu (a roditelji ne ograničavaju korištenje uređaja) stvara se dobra podloga za razvoj ovisnosti jer dijete nema kapacitete da zbog vlastitog zdravlja samoinicijativno prekine takvu aktivnost. Neka djeca ni nemaju toliku pažnju da mogu sate provesti gledajući crtiće – čak i kada bi roditelji htjeli da ih na neko

vrijeme „okupiraju“. No, neka djeca imaju. I ako to sve prolazi „ispod radara“ roditelja, ako im odgovara mir koji imaju dok je dijete udubljeno u ekran te ako i sami izgube pojam o vremenu i ostave dijete da pasivno gleda sadržaje te se to odvija svakodnevno, tada sa sigurnošću možemo reći kako to nije dobro za dijete. Iako je nekada lakše, primjerice u čekaoni kod doktora djetetu dati sadržaj na mobitelu da se okupira, problem je ako su takve okupacije česte. Dok s djetetom čekamo pregled, putujemo, vozimo se u javnom prijevozu itd., postoje i drugi načini kako (se) okupirati osim mobitela. Nije loše da se roditelji i sami zapitaju kako „krate“ vlastito vrijeme i posežu li i sami u takvim situacijama za mobitelom. Ako je odgovor potvrdan, teško da će djeca naučiti drukčije načine korištenja vremena. U čekaoni možemo razgovarati, pričati priče, gledati slike; u autu tijekom puta možemo opažati krajolik, igrati igre riječima… Ideja ima i dijete će ih sigurno prihvatiti ako i kod roditelja vidi interes, entuzijazam i vlastiti primjer. Nadalje, korištenje raznih uređaja prije spavanja može izuzetno negativno utjecati na spavanje – pojedine klinike u svijetu izvještavaju o sve većem broju djece koja upravo zbog uporabe računala prije spavanja imaju problema s istim. Također, sve više svjedočimo i dječjim „aktivnostima“ na raznim druženjima koja se sastoje od toga da svatko gleda u svoj mobitel – tako izostaje i dio u kojem djeca uče socijalne vještine, uče snalaziti se u raznim životnim situacijama. Kada sve to zbrojimo – neadekvatna uporaba ekrana zaista može nanijeti puno štete. Što roditelji mogu učiniti da dijete jednog dana ne osjeti štetne posljedice prekomjerne uporabe uređaja? Prije svega važno je ograničiti vrijeme provedeno na računalu ili pred TV-om. Kod male djece to vrijeme može biti do 1 sat dnevno, a kod starije duže. Što je dijete starije, vrijeme se može povećati, ali ne na više od 3 sata dnevno – primjerice, ako dijete piše seminar i mora provesti pred računalom neko vrijeme zbog školskih obaveza, tada mu zasigurno nećemo uskratiti korištenje računala. No, i dalje bi bilo dobro poticati dijete da njegove aktivnosti više uključuju kretanje, a manje sjedenje za računalom kao i ograničiti vrijeme provedeno za istim. S obzirom da s tim ograničenjem ostaje i višak vremena, to vrijeme treba organizirati na način da se posveti djetetu, primjerice kroz odlazak u park, zološki vrt, u muzej... Korisno je i usmjeravati dijete na razne druge (fizičke) aktivnosti, a sve to je najbolje činiti kroz pružanje vlastitog primjera. Ako djetetu govorimo da ne može tipkati po mobitelu prije spavanja, a sami to činimo; ako vlastito