Ljeto je, učite bebice plivati

Ivona Vranaričić

Plivanje je vrsta rekreacije koja ima izuzetno pozitivne učinke na zdravlje!

Plivanjem se jačaju svi mišići tijela te ostvaruju aerobni učinci tjelesne aktivnosti. Jača

kardiovaskularni sustav, stabilizira krvni tlak, produbljuje disanje, povećava kapacitet pluća i poboljšava njihovu opskrbljenost kisikom. Također pozitivno djeluje na zglobove, povećava im pokretljivost i elastičnost te pozitivno utječe na koordinaciju pokreta.

Profesori sa Sveučilišta Lancaster uspoređivali su 19 beba koje su sudjelovale u satovima plivanja dva sata tjedno od svog drugog ili trećeg pa do sedmog mjeseca života i 19 beba iz kontrolne grupe koje nisu učile plivati.

Satovi plivanja uključivali su pomaganje bebi da izvede salto, roni, skače s ruba bazena i balansira na ruci roditelja u vodi dok hvata plutajući objekt.

Kada su napunila pet godina, sva djeca iz obje grupe prošla su niz testova poput održavanja ravnoteže, balansiranja na jednoj nozi, skakanja i hvatanja male vrećice. Istraživače rezultati nisu iznenadili! Djeca koja su rano proplivala bila su mnogo bolja u svim vježbama povezanim s ravnotežom i sposobnošću da hvataju predmete. Nevjerojatno je uzbudljivo bilo vidjeti kako rano plivanje malih beba ima utjecaj na kasnije sposobnosti u životu. Sve što su svladale u dobi od dva do sedam mjeseci ostavilo je traga na njihovim sposobnostima čak pet godina kasnije!

Kao što znamo, dokazano je da bebe mogu naučiti plivati i prije no što su prohodale, čak štoviše, što ranije počnu, lakše će naučiti. Uostalom, novorođenčadi je voda poznata; u maternici su se u toj toploj tekućini osjećale zaštićenima.

Zato plivajte sa svojom bebom od najranije dobi, a naravno ukoliko plivanje kod bebice izazove strah ili negodovanje, budite oprezni i ništa ne radite na silu. Roditelji ne trebaju forsirati dijete da nauči plivati ili da ide u vodu kada ono to ne želi. Svako je dijete individualac i to treba poštovati.

I naravno, ne zaboravite šeširić i kremu za zaštitu od sunca!

Mia Roje Đapić, mag. psihologije

Jesam li loš roditelj?

Upute kako biti dobar ili bolji roditelj čekaju iza svakog ugla, a dobronamjerni (ili ne tako dobronamjerni) savjeti često dolaze i kad ih ne tražite. Upute o tome kako biti sretan roditelj, rijetko ćete naći, a barem su jednako važne. Dobronamjerni (ili ne tako dobronamjerni) kritičari mogli bi vas optužiti za egoizam ako biste o takvim uputama uopće promislili.

Ovaj tekst ne sadrži: (a) osude; (b) naredbe; (c) potenciranje krivnje, ali ni (d) nekoliko brzih koraka do sreće. Sadrži normalizaciju i „dozvolu“ da budemo ljudi, s obzirom na velik broj roditelja koji nam pišu između redaka tražeći upravo to.

Roditelji se nekad nisu previše preispitivali oko svojih odgojnih metoda i posljedica koje one mogu ostaviti na djecu. Iako je dobro da se sve više informiramo, učimo i razvijamo u svakom smislu pa tako i onom roditeljskom, postoji i druga strana medalje. Mnogi roditelji javljaju nam se zabrinuti za neke „pogreške“, o kojima saznaju u člancima ili od drugih roditelja – nekad u parkovima ispred kuće, danas više u onim virtualnim parkovima.

OVAJ KOMENTAR ODNOSI SE NA RODITELJE KOJI SE BOJE BITI NESAVRŠENI Ovaj komentar ne odnosi se na roditelje koji na neki način ugrožavaju tjelesno i mentalno zdravlje djece. Odnosi se na sve one roditelje koji se boje biti nesavršeni, a ne uviđaju da su dovoljno dobri, iako njihovo dijete primjerice ne jede samo ekološki uzgojeno povrće i ne koristi samo drvene didaktičke igračke, kako savjetuje forum, portal ili susjeda. Odnosi se i na sve one roditelje koji nekad zaista pogriješe, koji se manifestiraju u obliku čovjeka od krvi i mesa pa jednom u dva mjeseca kažu svom djetetu nešto što bi radije povukli ili povise glas. Odnosi se i na sve one roditelje koji u ovim trenucima ne nalaze isključivo zadovoljstvo provođenja 24 sata dnevno sa svojim mališanima i nemaju energije za razvojne igre baš svaki dan. Dijete ne treba da budete savršeni, nego da budete dovoljno dobri. Što to znači? Znači da je bitan obrazac odnosa koji imate s djetetom, a ne jedan izdvojeni incident. I najbolji pogriješe, ali dovoljno dobri roditelji znaju uvidjeti i prepoznati svoje greške, priznati ih, ispraviti i ići dalje. Kad smo nesavršeni, i djeci dajemo dozvolu da pogriješe te im primjerom pokazujemo kako se s tim nositi, što je vrlo vrijedna lekcija u suvremenom svijetu imperativa savršenstva i stalnog natjecanja. Vrijeme za sebe, uživanje u svojim interesima i odnosima koji ne uključuju dijete 24 sata dnevno, ne samo da je dozvoljeno, nego je i poželjno – kako za mamu ili tatu, tako i za samo dijete. Mnoga djeca odrastaju u okovima uvjerenja da su jedini smisao života svojih roditelja, da im duguju uspjeh i da ih ne smiju „napustiti“ tako što će potražiti svoju sreću i životni put. Za dijete je jako važno da se osjeća voljeno i da zna da vam je na prvome mjestu, ali isto tako je važno da se identificira s roditeljima koji su zadovoljni, ispunjeni, koji imaju hobije, prijatelje i cijeli niz životnih radosti. Dijete tada ima vremena i da mu bude dosadno pa uči razvijati vlastitu maštu, kreativnost i samoefikasnost.

Kad uđemo u zrakoplov, dobijemo uputu da se u slučaju nesreće maska s kisikom stavlja prvo sebi, a tek potom drugima, uključujući djecu. Jednako vrijedi u svakodnevnom životu. Morate moći disati – i za sebe i za njih.

Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba Đorđićeva 26, 10000 Zagreb 01/345 7518 info@poliklinika-djeca.hr poliklinika-djeca.hr