25 minute read

Prijedlozi igara i igračaka za bebe

Bebe uživaju u društvu svojih roditelja, dodiru, zagrljaju, razgovoru i maženju.

Već vrlo male bebe komuniciraju iako ne znaju govoriti. Kako bi zajedničko vrijeme bilo

Advertisement

zabavnije i ispunjenije i za bebu i za roditelja, na našim radionicama “JUPI BEBA” zajedno kroz zabavu mame/tate i bebe upoznaju niz igara koje možete raditi kod kuće. Ovakav način igranja uz veću bliskost roditelj-dijete potiče kvalitetan razvoj djeteta, razvoj mozga djeteta, kognitivnih, motoričkih i socio-emocionalnih vještina. Ovdje izdvajamo neke primjere sukladno dobi vaše bebe: DOB DJETETA: 0 – 3 MJESECA

o Mazilice i mekane igračke o Igračke koje šuškaju o Igračke napravljene od različitih tekstura o Zvečke

o Razvojne dekice da beba želi biti na trbuščiću

o Igračke i predmeti kontrastnih boja (crveno – crne, crveno – bijele) o Plišane igračke kontrastnih boja o Igračke pomjerati lijevo – desno, gore – dolje tako da beba prati pogledom o Igračke različite na dodir (mekano, tvrdo, ali od gumenih i sigurnih materijala, pomalo bockavo – opet mora biti sigurno za bebu) pokazati bebi, zatim nježno staviti na bebinu šakicu tako da ih vidi i osjeća dodirom istovremeno. Zatim nježno kotrljamo po svojoj pa po bebinoj ruci i slično. Brzinu kojom pokrećemo igračke uskladiti s bebom

o Uz pokretanje igračaka ispred bebe, možemo u slijedećoj igri dodati i pjesmu: M – Z, P – Z, mama zove, M – Z, P – Z bebe to vole, M – Z, P – Z ajmo dole (istovremeno pokrenemo igračku prema dolje ili bebu ljuljamo u tom smjeru). o Isto za zvečkama – prati zvukove, okretanje glave (lijevo – desno) o Dati bebi da istraži igračku (nakon nekoliko ponavljanja) o Šarene lopte kontrastnih boja o Vrpce kontrastnih boja pokazivati bebi o Proizvoditi različite zvukove, gugutati, pjevati, glumiti. Prepoznat ćemo da bebi to više nije zanimljivo po tome što će bebe okrenuti glavu, prestati pokazivati

Gordana Galetić, mag.paed.soc., psihoterapeutkinja, bračna savjetnica, Autorica programa “JUPI BEBA!” i “JUPI DIJETE!”:

interes za igru. Igre koje možete započeti u ovoj dobi te uz unošenje novih varijacija nastaviti i kada su starije: Ljuljanje (ne nakon jela): o U naručju: lagano, malo brže, osim u naručju može i tako da leži potrbuške na vašoj ruci i krećete se plesnim koracima tj. klizite po prostoriji – to neke bebe umiruje u slučaju grčeva o U dekici koju drže dvije osobe (ako to prvi put radite sami kod kuće sigurije je započeti u dobi od 4 – 6 mjeseci pa na dalje) o Ples (tate i bebe, mame i bebe, svi troje, cijela obitelj ako ima još djece) o U nosiljci (važno je da je ergonomski ispravna i da nije za dijete štetna) dok obavljate svakodnevne poslove po kući, hodate ulicom

o Na lopti (velika kao za plažu): o Pred ogledalom (da digne glavu) – tako poticati boravak na trbuščiću o Potaknuti starije bebe (4 mjeseca na dalje) da dotakne/dohvati igračku koja je ispred lopte Igre tijekom presvlačenja: o Pjevati bebi i ostvariti kontakt očima dok je presvlačimo o Imenovati dijelove tijela (svaki pomaziti ili

poljubiti) o Izgovarati brojalice o Govoriti o tome što činimo dok je presvlačimo: skidamo bodić, idemo dignuti ruku, ooo vidi pelenu, baš se napunila, bacam pelenu…

IGRAČKE I IGRE (4 – 6 MJESECI) o Šarene igračke o Gumene igračke za zube (paziti da su donekle mekane, ne koristiti oštre plastične koje mogu ozlijediti čeljust) o Maziti rukom ili vaticom dijelove tijela i imenovati ih

o Posudice po veličini o Tekstilne knjige o Igračke za kupanje o Senzoričke lopte (bodljikave, različitih tekstura), lopte za plažu, razne lopte. o Senzoričke boce o Oblačiti bebi čarapice veselih boja i likova, možemo koristiti i čarapice koje proizvode zvukove (ili prišiti malo zvono). Ovakve čarapice privlače bebinu pažnju i želju da ih dira. Kada uspije staviti nožice u usta, to je veliki motorički napredak. Ovakve igre omogućavaju razvoj važnih vještina koje prethode sljedećim motoričkim koracima, npr. sjedenju. o Pokazivati slike drugih beba, pričati i opisivati što je na slici, pokazivati izraze lice s osnovnim emocijama (radost, tuga, ljutnja) o Vjetrić puše – puhati u razne dijelove tijela i imenovati ih te završiti dugim kontinuiranim puhanjem po cijelom tijelu. Pratiti reakcije bebe i prilagoditi jačinu i intenzitet puhanja, kombinirati topli i hladniji dah o Loptice koje stanu u bebinu ruku (ali ne u usta) staviti blizu da dohvate sami. Poticati bebu da sama dohvati što želi, ali staviti blizu. Suzdržati se od toga da sve dodajemo bebi i da joj potpuno olakšavamo, jer se beba tako nema potrebu dalje razvijati – okrenuti se, posegnuti, pokušati puzati… o Kotrljanja: kotrljati loptice dok beba leži na trbuhu (omogućava da ih beba prati okom što je bitan razvojni element te da ih želi dohvatiti) o Loptu za plažu vrtimo visoko iznad bebinih prsa (ne iznad lica) pa vrtimo niže da beba dira loptu rukom tako da ruka ide prema središnjoj liniji. Zatim vrtimo iznad bedara da beba loptu dira nožicama. Loptu držimo tako da je beba može pokretati svojom radnjom, da može vidjeti rezultat svog djelovanja. Kroz par trenutaka možemo spustiti loptu na kratko na bebine noge. Ako se bebi sviđa možemo ponoviti sve ispočetka.

Primjeri igara u interakciji s tijelom roditelja (ove igre dobro je prvo probati na našim radionicama za mame/tate i bebe): o AVIONČIĆ – Mama leži na podu, a dijete

potrbuške na potkoljenicama (gledaju se licem), a bebine ručice ispred tijela i držati bebu uz pjevanje prigodne pjesmice o NA TRBUŠČIĆU SVIJET OTKRIVAM –

beba potrbuške leži na maminim bedrima i ispred nje su igračke (šarene, ogledalo, šuškalice) – beba vježba motoričke pokrete gornjeg dijela tijela o SKAČEM I UŽIVAM – igre podizanja bebe u zrak, bacanja, okretanja. Osim zabave, također omogućavaju važnu stimulaciju vestibularnog i proprioceptivnog sustava te niza drugih sustava o LJULJANJE u dekici uz prigodnu razvojno poticajnu pjesmicu.

IGRE (7 – 9 MJESECI) o Posudice i kolutovi za slaganje po veličini o Posude za hranjenje i umetanje, predmeti – plastične posude, žlice, kutije…

o Tkanine različitih tekstura o Igračke koje se kreću (autići, lopte) – omogućava akomodaciju oka, praćenje očima kretanja i potiče puzanje o Slikovnice debelih listova (da bebe same listaju) koje imaju i tekstilni dio (različite oblike, životinjice od tkanine i sl. da ih bebe mogu opipati) o Tuneli za puzanje ili predmeti u kući posloženi tako da beba želi kroz njih puzati, provlačiti se (npr. spojene stolice i prekrivene svjetlom dekom) o Zvučne igračke na pritisak ili povlačenje = iskustvo uzroka i posljedica o Igre s roditeljima: plesne, brojalice, oprezno bacanje u zrak i hvatanje bebe, razne igre uz pomoć tijela roditelja o Mekane kocke: slaganje te rušenje o Igre s lampom ili svjetlosnim pokazivačem: u mraku osvjetljavati i imenovati predmete u sobi, ručice i noge bebe o Igre u kadi – lagano baciti predmet u vodu (npr.patkicu), u početku izgovarati “buč” dok predmet pada u vodu i zatim pitati dijete “gdje je patkica” o Skrivanje predmeta ispod deke i pitati gdje je

IGRE (10 – 12 MJESECI) o Umetaljke za okrugle predmete, kocke i druga tijela o Mekane lutke, jednostavne lutke koje proizvode zvuk o Svakodnevni predmeti (telefon, posude za kuhanje, poklopci, kutlače, itd.) o Igračke za povlačenje o Jednostavni muzički instrumenti (zvečke, maleni bubanj i sl.) o Didaktičke igračke npr. drvene perle, geometrijska tijela o Slaganje posuda od 3 različite veličine koje idu jedna na drugu o Puhanje balona od sapunice i hvatanje

o Plastelin uz nadzor roditelja i zajedničke igre s plastelinom o Prepoznavanje predmeta i pokazne radnje: pitati bebu gdje je stol, sat, cvijet – ako beba ne pokazuje prstom, mi pokažemo. o Pokazivanje slika životinja, plišanih igračaka u obliku istih životinja te imenovanje i oponašanje njihovog glasanja (mijau, mijau) o Igre spremanja uz poticajnu pjesmu o spremanju (potaknuti dijete da sprema/ ubaci igračke u posude).

Želimo vam puno zajedničkog uživanja u igri s bebom! sudjeluju roditelji i bebe te kroz zabavu i druženje uče ove i mnoge druge igre važne za zdrav razvoj naše bebe.

Više o radionicama “JUPI BEBA!” (za roditelje i bebe od 2-12mjeseci) i “JUPI DIJETE!” (za roditelje i djecu od 1 – 3 godine) možete pročitati ovdje: https://www.facebook.com/notes/centarza-osobni-i-profesionalni-razvoj-sre%C4%87a/ radionice-za-bebe-i-djecu-jupi-beba-i-jupidijete/1416981931659920/

Za sva pitanja slobodno nam se obratite, a slobodno i dođite na naše besplatne ogledne radionice “JUPI BEBA” na kojem zajedno Centar za osobni i profesionalni razvoj „Sreća“ Bartolovo 10, Rijeka www.centarsreca.hr www.facebook.com/CentarSreca www.facebook.com/bracnosavjetovanje www.instagram.com/centar.sreca_hr

Na temelju više od 200 godina profesionalnog iskustva i kao rezultat praćenja potreba i ponašanja potrošača, HARTMANN je kreirao novu liniju proizvoda za njegu rana – Stručno zbrinjavanje rana. Širok raspon proizvoda za njegu rana tako sadrži proizvode za liječenje porezotine od papira, veće rane ili za postoperativnu njegu. Linije proizvoda koje su svima potrebne u kompletu prve pomoći sastoje se od proizvoda za:

ZBRINJAVANJE MANJIH RANA U novoj liniji nudimo četiri proizvoda za zaštitu manjih rana.

Cosmos Flexible su elastični i prilagodljivi flasteri, koji se lako režu u različite oblike i veličine. Cosmos Aqua su prozirni vodootporni flasteri, koji stvaraju barijeru protiv bakterija. Cosmos Kids isto tako su vodootporni i oslikani različitim motivima pogodnim za djecu.

Cosmos Soft Silicone meki flasteri posebno su nježni prema koži i stoga su prikladni i za zaštitu rana na najosjetljivijoj koži.

ZBRINJAVANJE OGREBOTINA, ŽULJEVA I OPEKLINA Flasteri koji pomažu u liječenju ogrebotina i žuljeva na stopalima i prstima prožeti su hidrokoloidom za poticanje zacjeljivanja i ublažavanje boli. Flasteri za opekline sadrže hidrogel, koji potiče zacjeljivanje rana i ublažava bol.

STERILNI FLASTERI Samoljepljiv flaster za zaštitu postoperativnih rana i lakših ozljeda, dostupan i u vodootpornoj verziji, sadrži upijajuću podlogu i nudi sterilnu zaštitu.

PREKRIVANJE RANE Linija također sadrži komprese za prekrivanje, čišćenje rana te nanošenje masti. Komprese su mekane i sterilne.

PRIČVRŠĆIVANJE U liniji se nalazi Peha-haft kohezivni zavoj za pričvršćivanje kompresa ili obloga, koji je kohezivan i elastičan, zatim ljepljiva traka Omniplast, koja je vodootporna i jednostavna za uklanjanje te Omnifix Elastic netkani zavoj za prekrivanje i pričvršćivanje cijele površine obloge.

17 proizvoda pruža jednostavan doživljaj kupovine zahvaljujući šarenoj i praktičnoj ambalaži. Pomoću njih svatko može zbrinuti rane svojih najmilijih. U ovim ljetnim danima zbrinjavanje rana još je češće potrebno. Kao pomoć pri pakiranju, u Hartmannu smo vam pripremili poseban paket, koji je obavezna ljetna oprema u svakom kovčegu. S promo kodom LJETO 30 možete iskoristiti 30% popusta. Posjetite www.hartmannplus.hr

Dohrana: priprema za jesen

Ivona Vranaričić

Za razliku od zime, ljeto je vrijeme kad su nam svježe namirnice dostupne na svakom koraku.

Zato je baš kolovoz odlično vrijeme za pripremiti namirnice za jesen ukoliko ćete tada kretati s dohranom. Još uvijek traje sezona bobičastog voća, kasnijih sorti višnji i marelica. Također je još uvijek moguće pronaći jabuke i kruške. Krajem kolovoza počinju i plodovi ranijih sorti grožđa te sve što vam se čini kao dobar izbor za početak dohrane, što možete ispasirati, zalediti, pasterizirati…

Što se povrća tiče, ovo ćete naći još uvijek: blitva, celer, mrkva, peršin, rotkvica, krumpir, a u kolovozu završava i sezona kukuruza, boba te graha mahunara.

A upravo je kolovoz mjesec u kojem još možemo posijati sjeme u vrtovima ili na balkonima, iz kojeg ćemo plodove dobiti u kasnu jesen. Primjerice, na samom kraju kolovoza sadi se cikla, koja ima gomilu antioksidansa, sadrži folnu kiselinu (koja se preporučuje i trudnicama) te željezo.

Također, ukoliko ne napravite pripremu i jesen nudi pregršt odličnih namirnica za započinjanje dohrane, a jedna od glavnih ideja za sam početak je bundeva, koja je blagog okusa te puna antioksidansa i vlakana.

Većina stručnjaka preporučuje početak dohrane sa šest mjeseci djetetova života, jer se tada mijenjaju djetetove prehrambene potrebe te iako je majčino ili adaptirano mlijeko i dalje osnovna hrana, vrijeme je da beba tada kroči i u svijet drugih okusa. Kao što znate, početak dohrane ne znači prestanak dojenja niti zamjenu majčinog ili adaptiranog mlijeka krutom hranom, već samo dodatak toj primarnoj hrani.

Sretno u ovom novom periodu vašeg i bebinog života!

Mr.sc. Nataša Šunić Vargec, prof.logoped Stručni suradnik na projektu OrdyBee

Govor kod rascjepa usne i nepca

Mnogi roditelji prilikom suočavanja s rascjepom usne i nepca imaju pitanja. Što je s govorom, jedno je od najčešćih pitanja. Kako bismo razjasnili teškoće u govoru prilikom rascjepa usne i nepca, krenimo od samog početka.

Ukoliko dijete ima rascjep usne i nepca svakako ima i teškoće u artikulaciji glasova u svom jeziku, kao i u rezonanciji glasova i u njihovom slušnom i motoričkom obliku. Sama semantika , tj. značenje rečenica se razvija normalno, gdje dijete razumije govor i uči ga koristiti. Ono što je izrazito važno, jest rana logopedska intervencija te da se kroz logopedsku intervenciju prati faza fiziološkog razvoja, jer na taj način doprinosimo da se same osnovne funkcije razvijaju na vrijeme i da se potisnu negativne posljedice. Rascjepi usne i nepca u većini slučajeva uzrokuju teškoće govora, tj. izgovora i nakon same operacije. Kod djece su najčešće izraženi poremećaji artikulacije i rezonancije, tj. postoji pojačana nazalnost. Sama kvaliteta govora djece s rascjepom ovisi o vremenu kada je učinjen operativni zahvat kao i o tipu i veličini samog rascjepa. Sam rascjep usne se vrlo rano sanira, upravo poradi važnosti usana za hranjenje i sisanje. Kod ovoga tipa rascjepa distorzirani su bilabijali (b, p, m), jer zahtijevaju okluziju usana. Usneni glasovi (o, u, š, ž, č, dž) su također iskrivljeni , ali u puno manjoj mjeri. Ono što je evidentno jest to da djeca s rascjepom usne vrlo često reduciraju pokrete mišića lica, upravo zbog specifičnog stanja muskulature koja je uvjetovana rascjepom. Sama oskudnija mimika lica smanjuje i pokrete jezika. Usni otvori nisu dovoljno veliki, sakupljanja i rastezanja usana su minimalna pa je i cijela artikulacija neadekvatna, a i vrlo tiha. Što se tiče rascjepa nepca, on može zahvatiti samo meko nepce ili meko i tvrdo nepce, a sam rascjep se može protezati od desni do usana. Tada je zračna struja u manjoj mjeri usmjerena u usnu šupljinu, gdje se zapravo tvori većina glasova u našem jezičnom sustavu. Samo kod nazala (m, n, nj) zračna struja prolazi kroz nosnu šupljinu. Vaćno je istaknuti da dijete s rascjepom nepca teško artikulira okluzive (p, t, b, d, k, g), upravo zbog nemogućnosti stvaranja opstrukcije između usne i nosne šupljine. Tada se dešava da umjesto glasova čujemo nazalnost. Djeca s rascjepom vrlo često stvaraju tzv. kompenzacijske glasove koji su grleni te oni služe kao zamjena za sve suglasnike osim nazala. Katkad se dešava da kod djece dolazi i do promuklosti, upravo poradi pojačane napetosti fonacijskog mehanizma. Ali je važno znati da je to stanje prije operacije nepca ili palatoplastike. Nakon palatoplastike, govor se razvija spontano jer ovisi o vremenu kada je učinjen operativni zahvat i o postoperativnom stanju nepca. Djeca koja imaju rascjep nepca nemaju distorziranu samo artikulaciju glasova, već je promijenjena zvučna realizacija govora upravo poradi nazalnosti. Nazalnost je u većini slučajeva prisutna ukoliko je palatoplastika učinjena kasnije. Važno je napomenuti da djeca s rascjepom razviju dobar govor ukoliko je operacija učinjena na vrijeme, što znači prije razvoja govora te ukoliko su roditelji savjetovani kako pristupati djetetu. Ukoliko je operacija učinjena kasnije, u dobi kada je govor već trebao bit razvijen (oko treće godine), jer je tada osnova govora usvojena, tada

su u većini slučajeva govor i jezik distorzirani. Kada kod logopeda kada dijete ima rascjep usne i nepca? Logopedske intervencije su vrlo dugoročne, jer je logoped stalni član tima za rascjepe te je prisutan od samog otkrivanja teškoća do potpune rehabilitacije. No, ipak se zna desiti da određeni broj djece započinje logopedsku terapiju vrlo kasno, kada se govor već razvio i u tim slučajevima je logopedska terapija vrlo dugotrajna i sa slabijim napretkom te je upravo poradi toga važno uključiti dijete samim njegovim rođenjem. Najvažnije je da roditelji „prihvate“ teškoću koju dijete ima te da im se pruži podrška i savjetovanje kako bi mogli učinkovito vježbati sa svojim djetetom. Ono što je važno napomenuti jest da logoped savjetuje roditelje na koji način da stimuliraju djetetov govor, koji je u početku pasivan te kasnije aktivan. Važno je naglasiti pravilno hranjenje, gutanje, disanje, a i pokretljivost mišića usana i lica za razvoj što kvalitetnijeg govora. Naposljetku, djeca s rascjepom se ne razlikuju od svojih vršnjaka, iako u početku „traže“ više pažnje te im tako i treba pristupiti, jer je to važno ne samo za njihov govorno - jezični razvoj nego i pozitivniju i bolju sliku o sebi.

LOGOPED - Terapija glasa i govora Belostenčeva 3, Zagreb Mr.sc. Nataša Šunić Vargec, prof.logoped Stručni suradnik na projektu OrdyBee logoped9@gmail.com 091/ 321 9777, 01/ 46 66 222

Mama Nova je hrvatski modni brend koji je jedini specijaliziran za trudničku odjeću. Osnovan je u nedostatku takve odjevne linije i s ciljem da trudnicama i majkama ponudi izbor udobne, ali i moderne trudničke odjeće s kvalitetnim materijalom i po povoljnim cijenama. U ponudi se može naći sve što trudnica treba tijekom trudnoće, a što može nositi i poslije. Naša ponuda uključuje svakodnevnu i sportsku odjeću, poslovnu, svečanu i elegantnu kao i poseban program za dojenje. U svom garderobnom ormaru trudnica može imati posebno dizajniranu i prilagođenu odjeću za rast trbuha – od trenirki, majica, tunika, košulja, suknji, hlača, haljina do spavaćica, donjeg rublja, steznika i grudnjaka. Prateći svjetske trendove, ali i njegujući različite stilove, dizajniramo odjeću raznolikih kombinacija u kojima svaka trudnica može naći nešto za sebe. Različitim uzorcima i krojevima trudnica može ostati vjerna svom stilu, ali i izabrati model koji odgovara građi tijela. Izborom modnih dodataka, nakita i šalova, može se upotpuniti svaka kombinacija. Prilagođeni dizajn i šaljive majice s printom prepoznali su i ostali kupci koji pomoću naših stručnih djelatnica lako pronađu koristan poklon za trudnice. Proizvodni proces vode tim stručnih osoba koji zajedničkim radom i modernom tehnologijom daju izuzetno visoku kvalitetu materijala. Odjevni predmeti rađeni su po preporukama i savjetima naših kupaca na čije smo zadovoljstvo u sudjelovanju osobito ponosni. Predani smo svom cilju – da noseći trudničku odjeću daje zadovoljstvo. Osjećajte se udobno, opušteno, elegantno, samouvjereno, romantično i ženstveno u svojih devet najtežih, ali i najsretnijih mjeseci.

www.mama-nova.hr MALEŠNICA ------------------

WESTGATE

Što kada se zbog škole

naruši obiteljska dinamika?

Anja Rendulić apsolvent defektologije Vlasnik centra za edukaciju i savjetovanje, AULA – pomoć u učenju u Zagrebu Praktikant Montessori metode za djecu s teškoćama

Škola je odavno završila, a ja još uvijek sabirem dojmove. Kroz ruke su mi ove godine prošli roditelji i djeca potpuno potrošene energije zbog online nastave, muka po zadaći i svađa oko iste. Nemogućnost informacija uživo te rad od kuće sigurno nisu nikome pomogli. Kada zbrojim minus i plus, školska godina je bila uspješna obzirom na uvjete. Kada pogledam statistiku ljudi koji mi dolaze, psihičko stanje djece te narušenu obiteljsku dinamiku zbog škole, školska godina je bila poražavajuća. Poražava činjenica koliko su djeca nesamostalna. Koliko rodtelji imaju nizak prag frustracije na školske zadaće i probleme. Poražavajuća je činjenica da sve više djece ima problem s čitanjem i pisanjem. Nevjerojatno mnogo djece dolazi s anksioznim ponašanjem. Bez samopouzdanja. Bez svjesnosti u sebi. Kao da su krivi što su se rodili pa se požele sakriti i ne sudjelovati u svijetu uopće. Nema prostora za greške iz kojih dijete uči, svima se nameće neki standard ponašanja, izgleda, ocjena... pitam se čiji je to standard? E sada ću vam reći kako je do toga došlo... Zamislimo jednu obitelj od četiri člana. Mama, tata, dječak 3. razred i sestra u pelenama. Tijekom vrtića je s razvojem dječaka bilo sve u savršenom redu. Krenuo je u školu. Na testiranju za prvi razred sve je savršeno riješio, ali mali problem je postojao s glasovnom analizom i sintezom. Stručna služba u školi kaže da to nije strašno i da će dijete to savladati tijekom prvog razreda. Prva godina prolazi skoro pa u redu, ali slovkanje ga i dalje muči. Teško spaja slogove, subvokalno čita, a i rukopis baš nije čitak. Stručna služba i dalje govori mami kako ima vremena, sve će se to posložiti.

Tijekom drugog razreda zahtjevi u školi su sve veći i teži. Čitanje s razumijevanjem, poredak riječi u rečenici, zadaci riječima, odgovaranje punim rečenicama, tablica množenja... hm, sad više nije samo problem u slovkanju, sporom čitanju i pisanju. Zadaća se ne stiže napisati u boravku, nosi se doma. Doma roditelj sjedi s djetetom i piše do sat vremena. U redu je. Sat vremena nije strašno. Pa svatko može odvojiti sat vremena za dijete i zadaću. „Ja ću pomoći svom djetetu pa valjda ga

ja najbolje poznajem.“ I tako smo uz malo truda završili i drugi razred.

Nova školska godina. Školarac je već veliki trećaš. Vesele se svi, rana prekrasna jesen, nova školska torba, prijatelji koji se dugo nisu vidjeli. Dva tjedna prođu kao vjetar i dijete jedva čeka ići igrati se s prijateljima, učiti, igrati graničara na tjelesnom. Do jednog dana kada mu se više baš i ne ide. Nije baš motiviran za školu, svi mu idu na živce. Učiteljica nakon mjesec dana piše opasku u e-dnevnik kako dječak nema ni jednu zadaću od početka godine, kako ne prepisuje s ploče. Kada se radi grupni rad odbija odgovarati na pitanja, često bude ljut i plače bez razloga te se i igra pod odmorom promjenila. Radne bilježnice su prazne, a ono što je riješeno ne da se pročitati. Muk. Mama i tata će pomoći. Svaki dan nakon škole će pregledati bilježnice i knjige. Ništa neće naći unutra. Pitat će dijete što su radili u školi i što je za zadaću. Dijete neće znati. Pritom se povisuje ton i drže se prodike. Kako sjedi u školi kao deblo, ništa ne čuje, nema pojma gdje mu je glava. Zovu se roditelji druge djece, slika se zadaća. Sjeda se s djetetom i navodi ga se. Uloga djeteta - odradi što sam ti rekao, nemaš pravo glasa. Dolazi period prvih lektira. Šuma striborova i Heidi. 200 stranica. U 3. razredu. A dijete još slovka. Pa se pojavljuje prva gramatika u engleskom jeziku, ispiti sa slušanjem. Prve dvojke iz engleskog. Svaki dan se piše zadaća poslije škole. Mama, tata i dijete. Seka je mala pa spava. Sat vremena se pretvorilo u dva, nekad i tri sata. Umor je sve veći. Mama ne stiže sve, a tata se brzo naljuti ako dijete ne zna 4x3. „Kako ne znaš koliko je 4x3, pa sto puta smo to već ovaj tjedan ponovili?!“ Iz očaja mama se obraća meni i dogovara sastanak.

Prve konzultacije prolaze ugodno, mirno. Na tati se vidi rastresen pogled međutim mama dobro podnosi sva moja pitanja i odgovore. Dječak je veseo, komunikativan. Provjeram znanje hrvatskog, matematike te engleskog jezika. Generalno nije loše međutim primjećujem potpunu nesamostalnost u radu. Pri rješavanju često čeka podpitanje, navođenje na odgovor i kada ga se usmjeri, do rješenja se dođe brzo. Rukopis nije čitak. U razgovoru s majkom otkrivam da je problem bila glasovna analiza i sinteza pri upisu te da je dosta teško rješavao probleme koji su zahtjevali čitanje. A sve zahtjeva čitanje. Upućujem ih na timsku obradu. Razmišljam kako već nisu to odradili, dobili uputu od učitelja. Ako dijete do kraja 3. razreda nije savladalo čitanje, nešto ne štima. Timska obrada se naravno čekala nekoliko mjeseci, već je prošlo prvo polugodište 4. razreda. Za to vrijeme smo dječak i ja cijelo vrijeme radili. Učili smo, gradili samopuzdanje. Shvaćali sami svoje mogućnosti i granice. Usudili se rješavati i pokušati riješiti stvari veće od nas i cijenili grešku jer NAS JE NAUČILA DA JOŠ NISMO SPREMNI, ali da ćemo uskoro biti. Učiteljica primjećuje veliki napredak u djetetovom ponašanju, fokus je bolji, na satu opet sudjeluje u raspravi i grupnom radu. Čitanje ga i dalje muči, ali puno se više javlja za samostalno čitanje. Razred ga bodri i podržava.

Timska obrada odrađena te se čeka nalaz. Teškoće čitanja i pisanja. Sredina 4. razreda. Individualizacija. Panika i strah roditelja. Krivnja. Međusobne svađe. Dijete shvaća da je svađa zbog njega. Osjeća se loše. Sve godine pisanja zadaća SADA dolaze na naplatu jer je roditelj UMORAN. Akumulirani stres sada jede sve pred sobom. Na najgori mogući način. Što je individualizacija? Što to znači? Hoće li dobivati drukčije testove? Ali ja ne želim da on misli da je drukčiji, da druga djeca vide da dobiva „lakši“ test...

I tako smo došli do potpuno krivog funkcioniranja jedne mlade i prekrasne obitelji. Zbog čega? ZBOG ŠKOLE.

Vratimo se na početak i čitajmo opet. Tijekom prvog razreda dijete nije savladalo čitanje i pisanje. U redu. Tijekom drugog razreda dijete nije savladalo čitanje, pisanje i tablicu množenja. NIJE U REDU.

Tražite pomoć!

AULA – POMOĆ U UČENJU, CENTAR ZA EDUKACIJU I SAVJETOVANJE ZA RODITELJE I DJECU SOBOLSKI PUT 28A, ZAGREB 099 7666 031 anja.rendulic@gmail.com anjinaula@gmail.com www.facebook.com/anjinaula

Djeca i slobodne aktivnosti

U jednom periodu radila sam pretežno s djecom školske dobi i prilično sam se iznenadila njihovim aktivnostima kojima im je ispunjen dan. Naime, dnevni raspored tih malih perfekcionista je, usudila bih se reći, često puta naporniji i od rasporeda većine odraslih.

Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener

Dok ja kao odrasla osoba kada završim s poslom ostatak dana provodi u miru: s

obitelji, u igri s kćerkom itd., za tu djecu nakon završenog radnog vremena (škole), obaveze tu ne prestaju: slijedi jedna aktivnost, pa druga, pa pisanje zadaće i učenje, sve dok navečer prilično iscrpljeni ne padnu u krevet. Pred kraj školske godine zna se dogoditi da odspavaju samo nakoliko sati prije škole – testova je puno, vremena uvijek premalo (posebno u kombinaciji s izvanškolskim aktivnostima), a ako žele zadržati dobre ocjene bez da pate njihove izvanškolske aktivnosti, tempo je prilično zahtjevan. Jesu li djeca i prije imala toliko aktivnosti ili su se stvari unazad xy godina promijenile? Ako se prisjetim svojih dječjih dana moram priznati da je situacija ipak bila malo drukčija. I sama sam išla na izvanškolske aktivnosti no one su uglavnom bile u sklopu škole i unutar kvarta. Ne sjećam se da sam navečer mrtva umorna od silnih aktivnosti u aktivnostima i igri. U srednjoj školi stvari su bile zahtjevnije, no i dalje je bilo dovoljno vremena. Izuzeci su bile moje prijateljice koje su paralelno pohađale glazbenu školu – no to je sasvim očekivano budući da se ipak radilo o dvije škole. Ne sjećam se da je itko od nas svaki tjedan pored škole imao još gotovo pola jednog radnog vremena izvannastavnih aktivnosti. Danas mnoga djeca već od najranije dobi (pa čak i vrtića) nakon dana provedenog u vrtiću/školi s roditeljima ostatak dana provedu u autu dok ih oni voze s jedne aktivnosti na drugu. Francuski, engleski, ples, balet, zbor, klavir, plivanje... Aktivnosti je mnogo, a dan ima samo 24 sata.

Nisam od stručnjaka koji vole „soliti pamet“ roditeljima. Činjenica je da današnji način života i njegovi zahtjevi nose velike pritiske na djecu. Od rane dobi ih se pritišće da moraju biti odlikaši, nameće im se kompetitivnost. Danas zaista samo s peticama možeš upisati dobre škole, a bez dodatnih aktivnosti si samo „običan“, a ujedno i

crna ovca jer tko još danas ide samo na aktivnosti unutar škole. I stoga nije neobično da ni roditelji više ne znaju što bi ili ne bi bilo dobro za njihovo dijete. Jedini univerzalni savjet koji mogu dati roditeljima jest da slušaju potrebe djeteta: sami najbolje znate svoje dijete i njegove potrebe i najbolji savjet dobit ćete upravo od djeteta. Osluškujte koji su njegovi interesi – ako dijete ima sluha, po cijeli dan pjeva i pjevanje mu je zaista gušt, predložite mu zbor. Ako je dijete aktivno, voli trčati, ali i druženje s drugom djecom – upišite ga na nogomet. Malog aktivca nemojte zarobiti na privatnim satima iz francuskog jezika jer je to „in“ i jer bi mu moglo jednog dana koristiti u životu. Postoje djeca koja će sama iskazati želju da ih se upiše na neku aktivnost, a postoje i ona koju će trebati malo pogurati. Za ove koji sami iskazuju želju za aktivnostima trebate jedino pripaziti da ne odustaju olako od svih aktivnosti koje upišu. S njima se možete dogovoriti da aktivnosti može mijenjati nakon polugodišta – na taj način omogućujete im raznolikost, ali ih ujedno učite i upornosti. Nadalje, s djecom koju treba pogurati u aktivnosti ne znači forsirati ih na nešto što ne žele (primjerice aktivno dijete sklono sportu upisati na sate francuskog jezika), već pogurati u smislu da dijete zbog svojih osobina ličnosti (uglavnom introverzije) neće oduševljeno pristati na nove ljude, na promjene čak ni kada mu se neka aktivnost sviđa. Pogurati na način da mu budete podrška, imate razumijevanja da mu treba vremena da se

prilagodi, ali da ga ujedno i ohrabrujete da to može. Ako se dijete s vremenom opusti i vidite da uživa u novoj aktivnosti, odradili ste svoj posao. Ako unatoč proteku vremena dijete koje ste pogurali i dalje ne želi ići na tu aktivnost – nemojte forsirati. Ispravan odgovor uvijek leži u djetetu. Imajte na umu da ne moraju sva djeca upisati gimnaziju i ne mora vas biti sram ako vaše dijete pokazuje sklonost za primjerice frizersku školu, a ne klasičnu gimnaziju. Ako dijete želi biti frizer i ne pokazuje nikakav interes za glazbu – jesu li onda sati klavira zaista neophodni? Nijedno zanimanje nije manje vrijedno: liječnik nije iznad spremačice, pravnik nije važniji od frizera. Svaki posao je jednako važan – naravno da nije ista razina odgovornosti kirurga i kontrolora karata – no to ne znači da je jedan čovjek sa svojim zanimanjem važniji i vrijedniji od drugog. Ako stanemo na loptu s vlastitim ambicijama, usmjerimo se na ono što je za naše dijete dobro, usmjerimo se na njegove interese, potrebe i želje, tada smo na dobrom putu da ne preopteretimo djecu slobodnim aktivnostima koje „zvuče dobro“ i koje bi jednog dana mogle „biti korisne“. Slobodne aktivnosti su tu da djeca uživaju, da rade ono što vole, a u konačnici je to i vrlo dobar temelj za izbor budućeg zanimanja. Jer vjerujem da je svim roditeljima cilj da njihovo dijete bude sretno, da radi posao koji voli i da u slobodno vrijeme uživa u aktivnostima koje ga vesele – zar ne?

www.budisvoj.eu

This article is from: