Zašto je roditeljima teško - igrati se

Jelena Borić, mag.psihologije, edukantica transakcijske analize

Dolaskom ljeta većina zaposlenih ljudi počinje koristiti godišnje odmore, a to im, između ostalog, daje priliku da više vremena provode u druženju i igri sa svojom djecom. No je li svakom roditelju jednako lako opustiti se i prepustiti u igru s djetetom? Naše iskustvo u radu s roditeljima kaže da nije. U nastavku ovog teksta navedeni su neki razlozi zbog kojih roditeljima može biti teško igrati se s djetetom.

NEDOSTATAK SLOBODNOG VREMENA

Današnji stil života vrlo je užurban. Često roditelji, uz svoj posao, moraju brinuti i o tome kada dijete ima neku slobodnu aktivnost, trening ili neku drugu obavezu. Organizacija svih tih obaveza može oduzeti velik dio dana pa su stoga trenuci kada su i roditelji i djeca doma te imaju dovoljno energije, volje i ideja za igranje, nažalost, vrlo rijetki. Važno je ipak znati da je za dijete bolje ako roditelj provede neko kraće vrijeme u igri s njim, ali da je tada zaista fokusiran na dijete nego ako vrijeme s djetetom provodi „usput“ dok primjerice zajedno gledaju televiziju, ili dok se dijete samo igra, a roditelj u blizini radi nešto svoje.

UVJERENJE DA JE IGRA ISKLJUČIVO „POSAO“ DJETETA

Igra zaista je važna aktivnost za svako dijete te će ono, bez obzira na to kakve igračke ima ili nema oko sebe, naći način da se zaigra. Igrajući, dijete se i odmara i uči i zabavlja. Ipak, igra nije rezervirana samo za dječje doba. I odrasli si trebaju dopustiti trenutke spontanosti, zabave i opuštenosti kakvi se javljaju u igrama.

RODITELJI SE OSJEĆAJU „BLESAVO“ KADA SE PREPUSTE IGRANJU

Upravo zato što se često već u adolescenciji većina ljudi odmiče od, do tada uobičajenog igranja, u odrasloj dobi može biti teško vratiti se opet u osjećaj zaigranosti. Ipak, to nije nemoguće. I u odrasloj dobi se može naučiti prizivanju tog osjećaja i prepuštanju igri i opuštenosti koja često dolazi uz nju.

STRAH RODITELJA DA ĆE IZGUBITI AUTORITET

Neki roditelji su zabrinuti da ako pokažu djetetu da se i oni mogu igrati i zabavljati te da u igri mogu prihvaćati različite uloge, primjerice neke u kojima je dijete njima u nadređenoj poziciju, da će ih djeca prestati poštivati kao autoritet. To svakako nije opravdan strah s obzirom na to da dijete može razumjeti da tijekom igranja mogu vrijediti jedna pravila, a u realnom životu druga.

RODITELJ I DIJETE PREFERIRAJU RAZLIČITI STIL IGRANJA

Potpuno je normalno da se želje, načini i ideje o igranju razlikuju kod djeteta i roditelja. To je važno uzeti u obzir te postati fleksibilan. Odnosno može se uočiti na koji se način dijete najčešće igra te onda naći način kako da roditelju bude dovoljno ugodno u takvoj igri. Također, nekada je dobro potaknuti i igru na roditeljev način, kako bi i dijete dobilo priliku učiti se fleksibilnosti i širini mogućnosti.

DIJETE ODBIJA DA SE RODITELJ UKLJUČI U IGRU

Ako dijete počne odbijati roditelja u igri moguće je da je roditelj previše nametao svoj stil igranja pa

onda igranje s roditeljem može potpuno promijeniti djetetovu prvotnu ideju. Također, ako se dijete želi igrati slobodno i opušteno, nije dobro stalno nametati neki edukativni sadržaj u igru. U redu je da bude trenutaka za edukativnu igru, ali djetetu zasigurno nije privlačno da ga se, čim uzme neku igračku u ruku, obaspe pitanjima: „Koja je to boja?, „Koji je to broj?“, „Kako se to koristi?“ i slično.

NEDOSTATAK IDEJA ZA IGRU

Nakon što ste predložili sve ideje koje vam padaju na pamet vaše dijete i dalje nestrpljivo čeka neku vašu novu ideju? Nekada nije lako biti kreativan i osmisliti zabavnu aktivnost bez puno rekvizita, ipak to je moguće. Često sasvim jednostavni predmeti koji su nam u svakodnevnoj upotrebi mogu postati odličan materijal za igru.

Centar Proventus Kružna 81, Zagreb info@centarproventus.hr tel: 5813 604 www.terapijaigrom.hr www.centarproventus.hr

Sanja Bijelić Gudelj, mag. psihologije, stručna suradnica za djecu i mlade

Kako poboljšati pažnju i koncentraciju djece

Pažnja ima središnju ulogu u tome koje će podatke naš um dobiti, a koje neće.

ŠTO JE PAŽNJA?

“Budi pažljiv, usredotoči se!” – magična je fraza koja nas prati još od djetinjstva. Što zapravo znači izraz “biti pažljiv”, što je pažnja i kakva sve može biti? Pokušajmo zajedno shvatiti sve tajne tog procesa.

Pažnja je usmjerenost mentalne aktivnosti na određene podražaje. Često se koristi i izraz “koncentracija” – koncentriranje naše svijesti jest srž pažnje. Razlikujemo usmjeravanje i zadržavanje pažnje. Da bismo pratili neki događaj, trebamo se moći usmjeriti na njega, na ono što je bitno povezano s njim i zadržati pažnju na njemu. Svi imamo iskustvo sa skretanjem pažnje – događa nam se na primjer da na poslu mislimo o obvezama kod kuće, da „odsutni“ vozimo auto ili da pročitamo nekoliko stranica knjige i utvrdimo da ne znamo što smo čitali jer smo razmišljali o nečemu drugome. Pažnja ima središnju ulogu u tome koje će podatke naš um dobiti, a koje neće. Tako je i kod djece – pažnja i budnost utječu na njihovo opažanje svijeta.

RAZVOJ PAŽNJE

Pažnja se može razvijati od najranije djetetove dobi. Tako možete na ogradicu dječjeg krevetića postaviti crno-bijele slike s jednostavnim geometrijskim uzorcima. Takve slike razvijat će kod bebe prvo fokusiranje vida. Nešto starijem dojenčetu mogu se izraditi slikovnice od fotografija obitelji. Lica mame, tate, baka i djedova zadržat će pažnju svakog djeteta. Kako dijete raste, tako se poboljšava kontrola pažnje. To znači da se povećava trajanje pažnje, a smanjuje lakoća s kojom je pažnju moguće odvratiti. Primjerice, mlađoj djeci igračka može odvratiti pažnju od gledanja crtića na televiziji, dok je starije dijete prilično teško odvojiti od te radnje. S dobi se mijenja i prilagodljivost pažnje zahtjevima zadatka. Starija djeca bez poteškoća usmjere svoju pažnju na određeni zadatak. Pritom ne pridaju važnost stvarima i događajima koji nisu od važnosti za rješavanje zadatka. Mlađa djeca usredotočit će se na znatno više nevažnih aspekata i zbog toga će biti manje uspješna u rješavanju glavnog zadatka. Planiranje je sljedeća značajka pažnje koja se mijenja s dobi. Starija djeca planski pristupaju rješavanju nekog zadatka, npr. uspoređivanju dviju slika, dok će mlađa djeca te dvije slike uspoređivati bez ikakva plana. Strategije usmjeravanja pažnje se također mijenjaju i postaju efikasnije s dobi – zavisno od zadatka koji je postavljen.

RAZVOJ PAŽNJE U PREDŠKOLSKOJ DOBI

U predškolskoj dobi prevladava nehotična pažnja. Polaskom u prvi razred, zbog organizacije nastave i izloženosti mnoštvu informacija, dijete mora imati razvijenu namjernu pažnju i mogućnost koncentracije, koje se počnu naglo razvijati u dobi

od šest godina. Tada se širi opseg dječje pažnje i mijenja krug predmeta koji privlače njegovu pažnju. Odrastanjem se povećava i stabilnost pažnje, što se u početku manifestira produljenjem dječje igre. Dijete mlađe predškolske dobi može igrati istu igru od 30 do 50 minuta. U dobi od pet do šest godina trajanje igre povećava se do dva sata. Stariji predškolci mogu održati pažnju rješavajući mozgalice ili zagonetke od 10 do 15 minuta, no to će se vrijeme sustavnim radom brzo povećavati te će ubrzo iznositi 30-ak minuta, što je preduvjet za uspješno praćenje nastave. Svakako treba imati na umu individualne razlike u

razvoju pažnje kod djece. Svako dijete taj proces prolazi svojim tempom, no u tome mu možemo pomoći poticanjem razvoja pažnje. KAKO DJELOVATI NA RAZVOJ PAŽNJE?

Djeca trebaju vrijeme i posvećivanje – što im roditelji više istoga pružaju, to će bolje protjecati njihov cjelokupni razvoj. Velika je važnost igre – kroz nju dijete uči i slijeđenje pravila. Roditelji trebaju na svaki način poticati koncentriranu igru, ako je moguće, trebali bi pustiti dijete da se igra do kraja kad je zadubljeno u igru. Djeca vole stalnost i predvidivost jer im daje osjećaj sigurnosti! Informacije koje dajete djeci neka budu jasne i jednoznačne! Pravovremeni odlazak na spavanje i ustajanje, redovito pranje zubića, spremanje obuće, pospremanje igračaka i školskog pribora navike su koje treba podržavati i vlastitim primjerom. Na pažnju djeteta loše djeluju uvjeti okoline, buka televizora u pozadini, glasna glazba, ali i loši

odnosi u obitelji, svađe i loš odnos prema djetetu.

IGRE I AKTIVNOSTI ZA POTICANJE PAŽNJE DJECE PREDŠKOLSKE DOBI

W Precrtavanje različitih predložaka – prvo jednostavnijih, a kasnije i složenijih W Bojanje u bojankama W Pronalaženje skrivenih likova i traženje razlika na sličnim slikama, vježba usporedi dvije (ili više) slike – što je promijenjeno, izostavljeno ili dodano W Slagalice – domino s brojevima ili slikama, loto, puzzle, prema predlošku izrezati i sastaviti sliku W Misaoni zadaci – “Kod dolaska podsjeti me na…”, “Što sve moraš pripremiti ako želiš napisati pismo?”, “Postavi stol za … osoba. Što ti je sve za to potrebno?” W Vježbe kombinacije – umetanje riječi, rješavanje križaljki, dopunjavanje riječi, pogađanje životinja, cvijeća i dr. prema djelomičnim opisima, npr. “Što je to – ima četiri noge, krzno, spretno se penje po drveću?”… Igre: šah, mlin… W Igre razvrstavanja po nekim kriterijima – “Napiši sve životinje koje imaju krila.”, “Poznaješ li životinje koje imaju više od četiri noge?” itd. W Zadaci opažanja – promatrati tijek neke radnje ili događaja – dovršavanje rečenice usmeno ili pismeno (promatrati policajca na raskrižju, dati djetetu da jednu minutu promatra sliku i poslije pitati npr. ”Koliko je na slici bilo osoba, prozora, životinja…?” W Vježbe razvrstavanja – razvrstavanje kocki, lego kockica i drugog, pomaganje u razvrstavanju posuđa kod kuće, razvrstavanje novčića po vrijednosti, kuglica po boji i veličini, pravljenje ogrlica po određenom redoslijedu, skupljanje kamenčića, sličica, markica itd.

ČITANJE I PRIČANJE PRIČA

Često je čitanje najdraža aktivnost u kojoj sudjeluju roditelj i dijete jer se ono koristi tijekom cijelog života pa je samim time roditelju u toj ulozi jednostavno. Knjige sa slikama pomažu da dijete poveže značenje teksta s knjigom, potiču razvoj govora, pažnje, koncentracije, pamćenja, razvija se sposobnost zaključivanja, bogati se rječnik i stječu se znanja te dobivaju informacije. Čitanje ima i veliki utjecaj na razvoj djetetove mašte i kreativnosti. Iako možemo čitati tako da samo

prenosimo sadržaj knjige, valja imati na umu da je mnogo učinkovitije čitati zajedno s djetetom. Uključivanjem djeteta dajemo mu aktivnu ulogu, za razliku od pasivne uloge slušača.

NEKOLIKO ZANIMLJIVIH TEHNIKA PRIČANJA PRIČA KOJE DJECI DRŽE PAŽNJU!

IGRANJE ULOGA – ovaj način pričanja garantira djetetovu pažnju jer se u njemu čitalac stavlja u ulogu junaka priče čime djecu navodi da zamišljaju ljude i događaje koji se događaju u knjizi. Možete očekivati smijeh, povike, malo straha i sve reakcije koje prate materijal koji čitate. Mijenjajte glasove, oponašajte zvukove i uživajte! CRTANJE I PRIČANJE – Još jedan divan način da vježbate i svoju i maštu svog djeteta je da dok crtate, pričate što će se sljedeće dogoditi. Uzmite bojice i flomastere i vidjet ćete kako će dijete oduševljeno pratiti priču i iščekivati u što će se

pretvoriti prvobitni crtež. IZREZIVANJE I PRIČANJE – Ova tehnika je slična prethodno opisanoj samo što podrazumijeva izrezivanje oblika kako teče priča. Oblici trebaju imati veze s onim što se priča. Možda zahtjeva malo vježbe, ali je odličan način da se uključe djeca. Na kraju, kada se izrezane stvarčice skupe, trebali biste dobiti divan kolaž. Zato koristite više

materijala i boja. KUTIJA ILI TORBA ZA PRIČU – Ovo je lako, a vrlo zanimljivo jer sve što trebate napraviti je da sve elemente iz priče stavite u jednu kutiju ili torbu i onda vadite kako priča odmiče. Potrebno je samo malo pripreme kao biste bili sigurni da predmeti u torbi odgovaraju priči.

radno mjesto W navikavanjem na učenje i pisanje zadaće uvijek na istom mjestu – već samo sjedanje na mjesto na kojem je dijete naviklo učiti pridonosi stvaranju psihološke spremnosti za rad W stvaranjem dnevne rutine – učiti uvijek u otprilike isto doba dana (nakon ručka, nakon odmora i sl.) – time se povećava koncentracija na učenje W pomozite djetetu da napravi plan za učenje i pisanje domaće zadaće W upućujte dijete u dobre navike i metode učenja – podcrtavanje bitnoga, ponavljanje, samostalno prepričavanje W potičite ga da uči pomalo i češće. Ne zaboravite pohvaliti djetetov trud i napredak!

POČETAK ŠKOLOVANJA I PAŽNJA

Na razvoj pažnje kod djece od početka školovanja možemo djelovati: W stvaranjem dobrih navika – navikavanjem djece da pripremaju i pospremaju svoj školski pribor i Centar Sirius Bužanova 10, Zagreb Tel: 01 6701 224, Besplatni tel: 0800 82 82 info@centar-sirius.hr centar-sirius.hr

dr. med. Iva Pupić, spec. psihijatar Mia Roje Đapić, mag. psihologije

Psihodinamski pogled na rani odnos majke i djeteta

Odnos majke i djeteta poseban je i važan, a rana iskustva uvelike određuju razvoj ličnosti pojedinca. U ovom tekstu sagledat ćemo ga kroz psihodinamsku perspektivu.

KAKO SVE POČINJE?

Odnos majke prema djetetu počinje u fantaziji buduće majke daleko prije nego što je dijete začeto. Ako promatramo primjerice petogodišnju djevojčicu kako se igra sa svojim lutkama, u toj igri možemo doznati o emocionalnom odnosu majke te djevojčice prema njoj i obrnuto. Je li nježna i pažljiva? Mazi li lutku po kosi ili je možda udara? Odnos majke prema djetetu uvelike ovisi o međusobnom odnosu majke s njenom majkom. Način emocionalne veze između majke i djeteta, uz uvijek nove preinake, prenosi se iz generacije u generaciju. Tako u igri djevojčice s lutkama možemo nazrijeti i nešto od odnosa prema njenome budućem djetetu. Fantazija o tom djetetu, koje će doći na svijet desetljećima kasnije, mijenja se tijekom razvoja ovisno o daljnjim emocionalnim iskustvima. Ona postaje intenzivnija ako nekadašnja djevojčica kao djevojka počne željeti dijete, a pogotovo je izražena u trudne žene. Trudnice često sanjare o svom djetetu, o njegovom spolu, izgledu, psihičkim osobinama i odnosu kakav će graditi i njegovati jednom kada dođe na svijet.

KADA DIJETE DOĐE NA SVIJET

Engleski pedijatar i psihoanalitičar Donald Winnicott uvodi pojam „primarne majčine zaokupljenosti“ kao stanja pojačane osjetljivosti koje se razvija za vrijeme, a posebno intenzivno krajem trudnoće da bi trajalo nekoliko tjedana po porođaju, a zatim postepeno nestajalo. Winnicott to stanje opisuje kao „ludilo“ koje razvija zdrava majka. Majka u tom stanju sve svoje resurse usmjerava na prepoznavanje i zadovoljavanje potreba djeteta koje postaje središte njenog interesa, što omogućava majci da se prilagodi djetetu i da postane osjetljiva na njegove potrebe. Svi imamo osobno iskustvo ili poznajemo neku majku koja je bila u ovom stanju. Njene oči uprte su samo u bebu, prepoznaje svaki njen pokret iz druge prostorije i čini se da ne brine hoće li sama spavati ni jesti – bitna joj je samo beba.

Winnicott u literaturu uvodi i pojam „držanje, podržavanje“ (holding) djeteta, što se odnosi na sveukupnost majčine njege u vrijeme dok je dijete potpuno fiziološki i psihološki ovisno o brizi koju mu pruža. Holding je oblik majčine ljubavi koja se iskazuje kroz držanje djeteta u naručju, doslovno i metaforički. Podrška se stoga ne odnosi samo na tjelesne potrebe, već podrazumijeva i majčinu empatiju. Kako dijete raste i sazrijeva, tako se vid potrebne podrške, u tjelesnom i emocionalnom smislu, mijenja tj. prati razvojne potrebe djeteta. Majka svoje emocije, znanje i sposobnost vezano za njegu djeteta crpi iz znanja, intuicije i najranijih iskustva svog djetinjstva.

SAVRŠENA MAJKA – MIT ILI STVARNOST?

Društvo često ženi nameće sliku o savršenoj majci koja je zapravo nerealna i dovodi majku do toga da se stalno preispituje je li dobra, postupa li s djetetom pravilno, može li bolje… Majka ne može i ne treba biti savršena. Potrebno je, kako kaže Winnicott, da bude „dovoljno dobra majka“ koja je sposobna prepoznati i pratiti potrebe svoga djeteta, koja nekad i pogriješi, ali sveukupno gledano, ona je tu za svoje dijete. Dovoljno dobra majka može biti bolja, za dijete, ali i samu sebe, ako ima podršku u obitelji, posebno u ocu. Odnos majke i oca, kao i osjećaji koje otac gaji prema djetetu, uvelike određuju odnos majke prema djetetu.

RANI RAZVOJ DJETETA

Mađarska psihoanalitičarka Margaret Mahler fazu od rođenja do drugog mjeseca života naziva normalnom autističnom fazom. U toj fazi za dojenče nema razlike između vanjske i unutrašnje realnosti, između njega i njegove okoline. Krajem drugog mjeseca dijete sve bolje opaža svoju okolinu, u prvom redu majku koja ga hrani i njeguje, tj. zadovoljava njegove potrebe. Dijete

postupno u svom sjećanju povezuje sliku obrisa usta, nosa i očiju s hranjenjem te će se smirivati približavanjem ljudskog lica kad je gladno, prije nego dobije hranu. Za simbiotski odnos majke i djeteta karakterističan je smiješak koji dijete upućuje majci. Ovaj se smiješak naziva i „smiješkom trećeg mjeseca“ kojeg psihoanalitičar Rene Spitz naziva i prvim organizatorom psihe. Većini roditelja ti prvi osmijesi i pokazatelji da ih dijete prepoznaje posebno su dirljivi. Nakon faze simbioze u kojoj dijete doživljava sebe i majku kao jedno, koja po Margaret Mahler traje do oko šestog mjeseca života, počinje faza separacijeindividuacije koja traje negdje do treće godine života i dijeli se u nekoliko podfaza: 1.Diferencijacija (od 6. do 10. mjeseca) Dijete pokazuje sve veći interes za okolinu. Odvajanje od majke je praćeno većim ili manjim separacijskim strahom koji se tijekom osmog mjeseca očituje kroz „strah od stranaca“. Pojavu ovog straha Spitz je nazvao drugim organizatorom psihe. 2.Prakticiranje (od 10. do 15. mjeseca) U ovoj fazi dijete počinje puzati i hodati što mu omogućava upoznavanje okoline. Ovo je vrijeme kada dijete baca igračke i predmete iz krevetića, igra se skrivača, „kuc kuc“ i svaki put osjeća zadovoljstvo kada ponovno ugleda bačenu igračku ili otkriveno lice. Na taj način dijete stječe sigurnost da će se i majka, kada ode od njega, ponovno vratiti, da je svijet siguran i predvidljiv. 3.Ponovno zbližavanje (Rapprochement) (od 16. do 24. mjeseca) Dijete oko prve godine prohoda, progovori, bolje razumije svoju okolinu. Postaje svjesnije fizičke odvojenosti od majke i tada je strah od separacije najjači. Odvaja se od majke, istražuje okolinu da bi se majci ponovno vraćalo i tražilo njenu blizinu. Obično nađe igračku ili predmet (medo, dekica) koji je „zamjena za majku“ i omogućava mu da se lakše odvoji od nje, što često nazivamo prijelaznim objektom. U drugoj

godini dijete izražava svoje negodovanje te često, kada majka traži nešto do njega, koristi riječ „ne“ , po Spitzu „treći organizator psihe.“ Mnoge roditelje ta druga godina i prkos djeteta zabrinjavaju, no razvojno je to posve uobičajeno ponašanje. 4. Konstantnost objekta (od 24. do 36. mjeseca) U ovoj fazi dijete internalizira pozitivnu unutarnju sliku svoje majke („nosi je“ u sebi i kada je ne vidi), što mu omogućava da i u situacijama kada je dulje odvojeno od majke, osjeća sigurnost kao i u njenom prisustvu. Djeca koja imaju pozitivne unutarnje slike svojih majki osjećaju potporu i u odrasloj dobi te mogu razviti kvalitetne, stabilne veze s drugim osobama.

JESU LI TO SAMO MAJKE?

Po klasičnoj psihoanalitičkoj teoriji govori se o majci, no naravno da djetetu primarna figura može biti otac ili bilo koja druga odrasla osoba koja o njemu brine. Prvi, rani odnosi ostavljaju značajan utjecaj na formiranje ličnosti djeteta, no čak i ako nisu bili adekvatni, danas znamo da se uz korektivne odnose s drugima u doba djetinjstva, adolescencije i odrasle dobi te kroz psihoterapiju i mi možemo mijenjati, nadići neke teškoće koje vuku korijene iz ranog djetinjstva te biti emocionalno dostupni, dovoljno dobri roditelji svojoj djeci ako ih jednog dana odlučimo imati.

Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba Đorđićeva 26, 10000 Zagreb 01/345 7518 info@poliklinika-djeca.hr poliklinika-djeca.hr

SVE ŠTO BEBA TREBA Nova kampanja Lidlovog brenda Lupilu

Lidl Hrvatska je pokrenuo suradnju svog brenda Lupilu s istaknutim hrvatskim pedijatrom, prof. dr. sc. Milivojem Jovančevićem, novim zaštitnim licem kampanje naziva “Sve što beba treba”. Kroz 12 epizoda, prof. dr. sc. Jovančević govorit će o raznim edukativnim temama vezanim za rast i razvoj djece. Prve dvije epizode serijala, o pelenama i kašicama, pogledajte na Youtube kanalu Lidla Hrvatska.

Novitet u sadržaju brenda Lupilu je i kalendar trudnoće koji možete pronaći na web stranici lupilu.hr. Na portalu, namijenjenom prvenstveno mladim obiteljima, možete pročitati mnoštvo edukativnih i zanimljivih informacija, s naglaskom na aktualne i korisne teme vezane za roditeljstvo, a možete i pronaći sve novosti vezane uz asortiman brenda. Za portal pišu etablirani stručnjaci – liječnici specijalisti i nutricionisti, kao i mame blogerice koje dijele svoja svakodnevna iskustva i daju vrijedne savjete. Uz navedeno, na portalu se mogu pronaći i informacije o najnovijim ponudama Lupilu asortimana vezanim za prehranu i kozmetiku.…U prijevodu – svi proizvodi za djecu koji se u Lidlovim trgovinama mogu kupiti po izuzetno povoljnim cijenama.