Mama dvoje djece male dobne razlike

Već u trudnoći počinje prilagodba starijeg djeteta, koje je možda još uvijek beba – da uskoro stiže mlađa beba. No mama jednog djeteta ne može znati kako je s dvoje, pogotovo kada su oboje djece u dobi do dvije godine. Normalno je da je u trenutku kada će se vaša obitelj proširiti za još jednog člana intenzivnije osjećati povezanost i ljubav prema starijem djetetu s kojim ste već razvili odnos. No, kada se vašim domom proširi miris bebe, sva koncentracija i ljubav se usmjeri prema njemu. Već u rodilištu počinje prilagodba na činjenicu da vas starije dijete nestrpljivo iščekuje i nije mu jasno gdje je nestala njegova mama, dok mlađe dijete intenzivno želite odmah prihvatiti kao svoje, mirisati, grliti i upijati kao prvo. Često se događa da je prvo odvajanje djeteta od mame, upravo s maminom odlaskom u rodilište, što je bilo u našem slučaju. Malena beba traži vašu puno pozornost, miris, otkucaje srca i kontakt s vašom kožom i glasom. Dolaskom doma počinje istinska borba između oporavka vašeg tijela od trudnoće i porođaja i neprestane procjene koje dijete vas intenzivnije treba u tome trenutku.

Nakon što ste se vratili u toplinu svoga doma s još jednim malim smotuljkom sreće, vaše starije dijete vam izgleda kao div. Po prvi puta nakon porođaja ne možete ga podići, nego on stoji na kauču dok ga grlite i ljubite i ne možete prestati misliti koliko je velik, ali i dalje je u peleni i s dudom.

Prebacujete se u raspored, kome prvome promijeniti pelenu, tko je kada zadnje spavao, tko je gladan, a tko samo „kenjka“. Razmišljate koji obrok je pojela beba, što pripremiti za jelo starijem, a čime nahraniti sebe kako bi skupila energiju za sve zahtjevne dane i noći koji slijede. Potrebno je i pripremiti okolinu da jeste dva puta mama, ali niste „hobotnica“. Svatko tko može malo nositi bebu u grčevima ili dok se mama tušira, dobrodošao je. Svatko tko može neprimjetno i nečujno isprazniti sudoper s nagomilanim suđem, bočicama, posudicama od kašica, oprati i razgrnuti veš je dobrodošao. U tim trenucima i kanta s pelenama je zasigurno prepuna. Suprug je sigurno izgubljen u svojoj ulozi, jer više ne može pratiti gdje i kako pomoći, a do jučer je sve idealno funkcioniralo. Normalno je da se majka u tim trenucima osjeća kao da je cijeli dan za prematalicom i ne može razumjeti kako je moguće istim srcem odjednom toliko voljeti dvoje.

Dan po dan, dogode se trenuci kada ste nestvarnom čarolijom uspjeli uspavati oboje istovremeno.

U tim trenucima trčite počastiti se toplim tušem i pranjem kose ili spremate sve ono što cijeli dan vidite, ali niste imali slobodnu ruku da pospremite. Prvih nekoliko mjeseci adaptacije na novu ulogu je izazovno, ali i svakim danom sve je lakše. Neispavanost i kroničan umor kod roditelja su neminovni, posebno ako svi spavate u istoj sobi pa je sve to praćeno kombiniranim buđenjima dvoje djece. Starije dijete često je s dolaskom prinove razočarano, jer očekuje da će iz maminog trbuha izaći dijete njegove dobi. Nije mu jasno zašto je to beba koja samo plače, jede i spava. Svakim novim danom sve nabrojano postaje sve lakše.

Uvijek je dobro imati nekakav plan aktivnosti za novi dan i onda uz pripremu, sve nekako ide lakše. No, kako vrijeme odmiče, mnoge stvari koje su s starijim djetetom bile teže, sada se čine mnogo lakšim s mlađim. Kod prvih dječjih bolesti znate kako postupiti, jer vam to nije „prva“ temperatura. Imate iskustvo koji dječji plač kako zvuči.

Otprilike znate kada je dijete mokro i spremno za previjanje, a kada je pospano. Vaš unutarnji satić već dugo radi na tim frekvencijama. Prilagodba mlađeg djeteta u vrtić je lakša jer se ne susreće s prostorom i konceptom prvi put, nego je već u dojenačkoj fazi puno puta bilo u vrtiću i pratilo je kako se starije dijete uvijek nakon vrtića doma vraća prepuno doživljaja. Sve češće odlazite u zajedničke izlaske u šetnju ili parkić. Nekoliko mjeseci nakon porođaja osjećate se kao da ih je oduvijek bilo dvoje i smijete se kako ste prije i mogli pomisliti da je teško izaći iz kuće ili uspavati dijete dok je bilo samo jedno. Dosadašnje aktivnosti koje ste imali već su podijeljene u 2 teama, team tata i team mama, tko će s kime?

Starije dijete je naučilo biti tiho u trenucima uspavljivanja mlađeg, jer je svjesno koliko se to u suprotnom može odužiti. Kada prođe prva godina u kojoj niste sjedili u miru, teško vam se uopće zamisliti da sjedite. No, upravo tada sve češće se događa da se vaša djeca zaigraju s kockicama ili vlakićima toliko da možete popiti kavu s pogledom na njih. Shvaćate da ste zapravo na svijet donijeli najbolje moguće malene asistente te da vas dijete više ne traži neprestano prisutnim u igri. U parkiću sada trčite s jednog kraja na drugi, ali paralelno se znaju dogoditi trenuci u pješčaniku ili na ljuljačkama koji će za vas biti oaza mira.

U trećoj godini života starije dijete će htjeti biti na prvom mjestu u redu za odijevanje, kupanje, pranje zubi i ruku. Svjesno je da je spretnije te svoju spretnost koristi kako bi se neprestano dokazivalo uspješnijim od mlađeg djeteta, što kod mlađeg zna izazvati frustraciju. Naše odijevanje zna izgledati tako da prvo svi stavimo kapu, zatim svi obujemo cipele, potom jakne. Pokazalo se puno uspješnije nego kada jedan potpuno spreman mora čekati. Najbitniju prednost koju bih stavila na stranu zašto je s dvoje djece sve bolje, jeste činjenica da više nemaš onaj osjećaj da si sama s bebom. Svaki izlazak iz kuće i vožnja automobilom, uvijek znaš da vas je troje. Uvijek uz tebe mama, postoji još netko tko razumije što se događa trećem. U igri, pjesmi, maženju i radosti, svakoga dana sve je ljepše, a mala razlika u dobi postaje sve manje primjetna. Najljepše je što kada negdje povedeš samo jedno dijete, imaš osjećaj kao da se uopće oko ničega ne trebaš brinuti.