2 minute read
Promuklost kod djece
Postoji
zabrinutost kod mnogih roditelja kada njihovo dijete počne govoriti promuklim glasom. Što se dogodilo? Koji je uzrok tomu?
Advertisement
Mnoga su pitanja na koja roditelji žele znati odgovore. Kako bismo saznali uzrok promuklosti,
Mr.sc. Nataša Šunić Vargec, prof.logoped Stručni suradnik na projektu OrdyBee moramo upoznati glas, kako on nastaje i naravno što dovodi do stanja promuklosti ili disfonije.
ŠTO JE GLAS I KAKO NASTAJE GLAS?
Fonacija je dio složene govorne funkcije, ali istodobno i njezin bitan segment. Funkcija larinksa nije jednaka pri izvođenju svih glasova. Svi samoglasnici i zvučni suglasnici nastaju vibracijom glasnica, proizvodeći tako osnovni laringealni ton, dok je kod bezvučnih suglasnika uloga larinksa minimalna, jer su glasnice razmaknute i ne vibriraju. Kada govorimo o fonaciji, mislimo na vokalizaciju – izvođenje vokala u grkljanu.
Fonacija je zapravo izdah promjenjen laringealnim vibracijama. Prilikom normalne fonacije obje glasnice titraju istom frekvencijom, amplitudom i fazom, tj. istodobno se približavaju središnjoj liniji i udaljavaju od nje. Osim horizontalnih vibracija, važan je dio vibracijskog mehanizma valovito sluznice glasnica kao dio njezine strukture, što nam daje obilježja normalnome glasu i osigurava normalnu fonaciju. Osnovni laringealni ton ovisi o dobi i spolu. On je kod djece oko 300 Hz.
Disfonija Ili Promuklost
Jedan oblik disfonije nastaje ako glasnice nepravilno vibriraju. To se događa ako se u kratkom vremenskom periodu mijenjaju frekvencija i amplituda vibriranja glasnica te trajanje zatvorene i otvorene faze jednog vibracijskog ciklusa. Takav se patofiziološki mehanizam promuklosti može susresti kod svih procesa koji mijenjaju masu, dužinu i napetost jedne glasnice.
Drugi mogući oblik disfonije nastaje prilikom stvaranja šuma u grkljanu, uz vibriranje obiju glasnica. Šum u tom slučaju može nastati zbog nepotpune adukcije glotisa pri fonaciji (pomicanje glotisa prema sredini).
Disfonija ili promuklost, svako je odstupanje od normalne visine, intenziteta i kvalitete glasa. Uzroci tih odstupanja mogu biti primarne i sekundarne organske promjene u grkljanu, primarni i sekundarni funkcijski poremećaji, razvojni i hormonalni utjecaji, prirođene i stečene anomalije larinksa, neurogena i psihogena patološka stanja te promjene rezonancijskih mehanizama.
Vrlo su važne primarne funkcijske disfonije, jer su one glasovni poremećaji koji nisu udruženi ni s kakvim organskim nalazom. Prema mehanizmu nastanka dijele se na dvije skupine: konstitucijske (sklonost pogrešnim funkcijskim mehanizmima, osjetljivost glasovnog aparata), habitualne (pogrešna i prevelika/prejaka upotreba glasa), profesionalne i psihogene.
Kod svih funkcionalnih disfonija postoji diskinezija, tj. neodgovarajuća aktivnost grkljanskih i vratnih mišića prilikom fonacije. Zbog toga ih je moguće svrstati u dvije velike skupine: hiperkinetičke i hipokinetičke. Kod hiperkinetičke disfonije pretjerano su aktivni grkljanski i vratni mišići prilikom fonacije. Objektivno se može percipirati brz zamor glasnica, mijenjanje svojstava glasa prilikom dulje fonacije, povišena frekvencija osnovnog laringealnog tona, sužen raspon glasa, neravnomjerno disanje prilikom govora te jača kontrakcija (grčenje) vratnih mišića prilikom fonacije. Pri hipokinetičkoj disfoniji glasnice su mlohave, njihova zatvorena faza je kratka ili ne postoji. Glas je pneumofoničan i tih, a glasnice laringoskopski izgledaju normalne.
Hiperkinetičku i hipokinetičku disfoniju treba tretirati glasovnom terapijom kojoj je cilj postavka normalnog glasa. U tome mogu pomoći vježbe disanja, smanjivanje prevelike upotrebe glasa i sniženje intenziteta samog glasa.
Najvažnije je što prije izolirati uzrok promuklosti te savjetovati roditelje na koji način da dijete koristi pravilno glas u svrhu što manjeg opterećivanja glasnica te da se dijete uključi u pravodobnu logopedsku terapiju. Važno je napomenuti da ukoliko problemi glasa ostanu kao takvi, mogu kasnije, u školskoj dobi predstavljati teškoće u komunikaciji. Glasovna higijena bi trebala započeti još u predškolskoj dobi s naglaskom na obrazovanju kako roditelja tako i svih onih koii imaju važnu ulogu u djetetovom razvoju. Problemi glasa u djece nisu nevažni, stoga na njih treba obraćati pažnju i upozoravati okolinu na njihove posljedice, a ne smatrati ih samo prolaznim prehladama. Jer dugotrajnija, loša upotreba glasa može rezultirati kroničnom promuklošću. Djeca opterećuju svoje glasnice vikanjem i vrištanjem za vrijeme sportskih ili nekih drugih dječjih igara, međusobno se nadglasavaju, govore izvan svojeg registra sve dok se ne pojave čvorići. Visoki postotak svih promuklosti u dječjoj dobi su posljedica hiperkinetičkih disfonija, a i danas se smatra da su hiperkinetička disfonija u djetinjstvu i pojava čvorića na glasnicama posljedice neadekvatne upotrebe fonacijskog mehanizma.