Marina Biti
POUČAK NA POUČAK: A-B-C političke i novinarske korektnosti Reagiranje na tekst Marka Biočine „ORaH-ov poučak: Ekološka stranka bez formalno obrazovanih ekologa“ – Večernji list, 26. veljače 2015.
U tekstu „ORaH-ov poučak“ Marka Biočine, objavljenu nedavno u Večernjem listu, ORaH se proziva za manjak „formalno obrazovanih ekologa“, a članovima se Predsjedništva – izrijekom, meni osobno i kolegi Protiću – odriče legitimitet za odašiljanje stranačkih stavova uz ekološki relevantne teme.
Marina Biti i Alen Protić, članovi Predsjedništva ORaH-a
Istaknula bih najprije to da sâm zahtjev za stručnim utemeljivanjem političkoga govora ne smatram spornim. Ono što čudi je uski fokus članka, sveden na stranku ORaH koja prigovore za nestručnost ponajmanje
zaslužuje. Biočina se referira na ORaH-ovu objavu za medije povodom Prijedloga strateške studije istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu. Evo početnoga dijela te objave: „Regionalni programski forum ORaH-a (Zapadna regija), izvršio je analizu STRATEŠKE STUDIJE OKVIRNOG PLANA I PROGRAMA ISTRAŽIVANJA I EKSPLOATACIJE UGLJIKOVODIKA NA JADRANU te poslao primjedbe na ovaj dokument za koji je nedavno završila javna rasprava. Prof. dr. sc. Marina Biti i doc. dr. sc. Alen Protić, članovi Predsjedništva ORaH-a, na temelju provedene analize su zaključili (….)“ U izjavi jasno piše da smo Alen Protić i ja, u svojstvu osoba koje na nacionalnoj razini predstavljaju Zapadnu regiju ORaH-a, iznijeli rezultate analize stručnoga tijela, Regionalnog gospodarskog foruma, tj. ekipe meritornih stručnjaka koji pokrivaju paletu znanstvenih i stručnih područja relevantnih za analizu rečenoga dokumenta. To uključuje, osim eko-disciplina, i stručnjake iz područja prava i ekonomije na čiju relevantnost Biočina zaboravlja. Kolega Protić i ja smo nalaze interdisciplinarnoga tima detaljno proučili, proveli s njima i dodatne konzultacije te izvršili sintetiziranje stavova kao što je onaj da nije realno očekivati da će koncesionar, kao potencijalni zagađivač, adekvatno odgovoriti na zahtjev praćenja promjena u okolišu; da je potrebno osigurati obvezujuće zakonske okvire budući da EU Direktiva 2013/30 nije implementirana u naš Zakon o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika,
u čemu se kasni; da je izostala studija ekonomske isplativosti eksploatacije ugljikovodika u relaciji spram negativnih gospodarskih učinaka na turizam i ribarstvo i dr. Naravno da smo se pritom oslonili na znalce koji su upozorili i na opasnosti od ispuštanja krhotina u more i njihovog potencijalnog ekotoksičnog djelovanja na floru i faunu, na rizike od akcidentnog ispuštanja otpadnih i slojnih voda, ili npr. na potrebu zaštite od buke koja može uzrokovati poremećaje u raspodjeli ribe i u mrijestu. Koga zanima više o bilo kojoj od tih tema može dobiti na uvid i cjelovitu analizu naših stručnjaka ili se odazvati nekome od naših poziva na diskusiju koje organiziramo u vidu javnih tribina, redovito uključujući i stručnjake iz direktnih područja. Uobličeno u političku poruku, svi ti, kao i brojni drugi nalazi temelj su našem stavu da rečeni prijedlog „ne udovoljava svojim osnovnim svrhama, a to su: identifikacija potencijalnih rizika, procjenjivanje vjerojatnosti rizika, ocjenjivanje rizika, određivanje mjera izbjegavanja rizika, određivanje načina postupanja i donošenje mjera u slučaju nesreća“. Treba li uopće posebno isticati da je sasvim uobičajena praksa, ne samo kod nas nego i u svijetu, da političke stavove javno prezentiraju demokratski izabrani dužnosnici stranke čije javno djelovanje podupiru odgovarajuće stručne službe? Naravno da je neminovno da ukupni raspon politički relevantnih tema nadilazi okvire primarne struke bilo kojega dužnosnika, već i zbog toga što danas gotovo da i nema tema, osim možda na papiru, koje je moguće smjestiti u okvire samo jedne struke ijednog pojedinca! Tome je moguće doskočiti samo kvalitetnim timskim radom, što u ORaH-u i prakticiramo. Istup legitimnih predstavnika stranke koji su svoju „domaću zada u“ temeljito odradili Biočina međutim uspoređuje s hipotetskim objavljivanjem pravopisa od strane naftnog inženjera ili s pružanjem hitne medicinske pomoći pacijentima od strane morskoga biologa. Takva bi 'slikovitost' Biočinina govora bila možda i dobrodošla da je on ne temelji na nekorektnim analogijama koje u stvari služe samo tome da se ORaH prikaže u negativnom svjetlu. Naravno da ni meni ni kolegi Protiću nije ni u peti gurati se u izravan posao naftnih inženjera ili morskih biologa. No kvalificirani jesmo za studiozno udubljivanje i za odgovornu interpretaciju podataka, u čemu nam pomažu i iskustva koja oboje imamo u radu na interdisciplinarnim projektima. Na kraju, podsjetila bih gospodina Biočinu na temeljni A, B i C novinarske profesije: (A) pažljivo pročitati; (B) dodatno se informirati; (C) sve strane saslušati. Da mu je taj A-B-C bio na srcu, znao bi i to da zaštita okoliša nije isto što i ekologija, već interdisciplinarno polje znanja koje osim prirodnoznanstvenih uključuje i društvene, pa i humanističke aspekte, kao i to da politika ekonomske demokracije NIJE ekonomski program ORaH-a, već jedna od sektorskih politika koja je, između ostaloga, snažno sociološki akcentuirana. Ako te teme i nisu dio njegove formalne edukacije, to ne znači da on o njima ne bi smio pisati. Temeljni poučak novinarske struke, koji se može shvatiti i kao pretpostavka korektnoga javnoga govora uopće, služi upravo tome da se polazna ograničenja uspješno nadrastu. U vlastito ime i u ime kolege Alena Protića, Marina Biti