Pojedinac u prostoru diskursa (kognitivistiÄ?ka perspektiva)
Problemska polazišta Kolektivistička označenost pojma diskursa Diskurs kao ukupnost značenja koja proizlaze iz su-djelovanja označiteljskih praksi koje se organiziraju u “značenjske snopove” i ostvaruju svoje povijesno djelovanje po ključu društvene moći /Foucault.
Kolektivistička označenost pojma jezika Jezik kao “opće dobro” povezano s pojmom društvene grupe ili nacije; jezik kao sredstvo identifikacije s kolektivitetom.
Slabljenje pozicija pojedinca Poistovjećivanje; deindividualizacija. Tendencija marginalizacije, preispisivanja i obezvučenja diskursnih i jezičnih praksi koje artikuliraju vrijednost pojedinačnog
Što je prostor diskursa? • Prostor kao realitet i kao metafora • Realni prostor metaforička funkcija
tjelesno-orijentacijski, empirijski i konceptualizacijski momenti (George Lakoff i Mark Johnson) pr. Biti dobro je ; Biti loše je
• Mentalna mapa kontrafaktička reorganizacija realiteta
mentalni prostori: parcijalne kognitivne strukture koje povezuju jezični iskaz s diskursnom pozadinom te omogućuju uspostavljanje relacija između iskazanog i podrazumijevanog u različitim kontekstima (Gilles Fauconnier) pr. Na ovoj slici, djevojka sa smeđim očima ima zelene oči. Ulazeći u svoje dvorište, sudario sam se sa stablom kojega tamo nema i tako ustanovio da sam na krivome mjestu.
• Kognitivni proces omogućuje pretvorbu realnoga prostora u diskursni prostor i tako ga “podruštvljuje”
Polovi prostora • Fizički pol: individualna stvarnost, relacija tijela i prostora, senzorna utisnutost u realitet - “ovdje i sada” • Diskursni pol: prostor kao poprište povijesne egzistencije kolektiviteta, označen simbolima društvenih relacija; posredovana ili sekundarna senzorijalnost (“historizirana percepcija” – D. Howes)
Dva plana subjektiviteta Antonio Damasio
• • • • • • • •
PROTO-JA (proto-self) Pripada temeljnoj svijesti – podsvijesti kao svijesti tijela o sebi Nejezično ja Kontrolira tjelesne procese Odašilje znakove o tjelesnim stanjima Reagira na senzorne podražaje Centralna regulacija (mozak) – nema izravne veze s umom Koordinira tjelesnim procesima iz trenutka u trenutak; pripada aktualitetu Osjećaj postojanja (‘the feeling of having a feeling’)
AUTOBIOGRAFSKO JA (autobiographic self) • Razvijena svijest – objektivirano ‘ja’ – slika o samome sebi • Posredovano jezikom • Iskustvo, učenje, imitacija soc. Interakcija i socijalizacija • Centralna regulacija mozak komunicira s umom koji organizira zaprimljena značenja u mapu svijeta • Povijesna dimenzija teži uspostavljanju kontinuiteta samopodešavanje • Kontrafaktička (budućnosna) dimenzija • Tendencija zagubljivanja osjećaja postojanja
“Ovdje i sada”
U diskursnom prostoru
Pojedinac u prostoru diskursa Potencijalno žarište diskursa razlike
Uopćavajući diskurs(i) i kolektivizacijske silnice – (re)medijacija – zagubljivanje subjektiviteta – proizvodnja praznih označitelja
Zeleni žuti plavi crveni miris Ljeto Sunce sjedi na grani I savija je Ja ću umrijeti Plivam prema svome rođenju i zaustavljam se u njem Ja ću umrijeti Ležim na leđima i nosi me tlapnja vode Rijeka protječe
Josip Pupačić: Crveni miris Oslobađanje riječi deskripcijskih funkcija Empirijski i osjetilno dohvatan smisao koji prethodi jezičnoj svijesti – neizdiferenciranost primarnog iskustva; sinestezija kao “prvost” “Osjećaj postojanja” kojemu je jezik svakodnevice i kolektivnoga iskustva barijera Stvaranje individualnog jezika, preispisivanje i redefiniranje značenjskih polja
Diskurs razlike • Oponirajući glas, povezan s tjelesnim utemeljenjem identiteta i s tjelesnim iskustvom jezika • “Pokret” – metafora tijela (rodni, umjetnički, socijalni, nacionalni….) • Umjetničke prakse – empatijska kognicija – obraćanje tijelu kao nositelju realnoga iskustva vremena, prostora i subjektiviteta • Nastajanje “jezika u jeziku” – jezik drugosti
Primjer jezika drugosti Metafora unutrašnjeg mora kao unutrašnjeg značenjskog univerzuma (proto-ja) Zarobljenost u jeziku većine “Umiranje” kao “spašavanje značenja života”
Alejandro Amenábar: “Život je more” (Mar adentro)
Out to sea. Out to sea, and in the weightlessness of the deep where dreams come true, two souls unite to fulfill a single wish. Your gaze and mine, over and over like an echo, repeating silently: "Deeper, and deeper," beyond everything that is flesh and blood. But I always awaken and I always wish for death, my lips forever entangled in your hair. Ram贸n Sampedro
U meni more. U meni more; bestežinski prostor dubine gdje se snovi ostvaruju: dvije duše tamo odlaze i sjedinjuju se radi samo jedne želje. Tvoj pogled i moj uvijek iznova poput jeke u tišini se množe: “Uroniti, uroniti," i susresti se s onu stranu svega tjelesnog No ja se uvijek iznova budim i poželim smrt: svoje usne zauvijek spletene u tvojoj kosi. Ramón Sampedro