Uvodno predavanje

UVOD “Stil je sam čovjek”

Georges-Louis Leclerc, Comte de Buffon (1707-1788) •

pripadnik francuske aristokracije; studij prava i medicine; interes za prirodu

•

matematika, teorija vjerojatnosti, astronomija, fizika (optika), botanika, priroda

•

problematizira crkvene dogme; otvara pitanja evolucije 100 godina prije Darwina

•

suprotstavlja se dvjema biblijskim doktrinama kojima crkva tumači probleme biološke raznolikosti u prirodi: – –

mit o posebnoj kreaciji (“lanac bića”: Bog je zasebno stvorio svaki oblik života i potom sve oblike podvrgnuo hijerarhiji) mit o 6000-godišnjem postojanju Zemlje

Buffonova djela • Historie Naturelle – enciklopedija u 44 toma; opisuje sve poznate činjenice prirodnog svijeta – raspravlja o sličnostima između čovjeka i majmuna i mogućem zajedničkom porijeklu.

• Les Epoques de la Nature – tvrdnja da je Zemlja daleko starija od 6000 godina

Buffon o stilu • Postao član Francuske akademije 1753. g.

• Održao čuven govor: Discours sur le style Dobro pisanje počiva na dobrom razmišljanju, osjećanju i izražavanju, na jasnoći uma, duše i ukusa...... Stil je sam čovjek.

• Često pohađao literarne i filozofske kružoke • Prijateljevao s Denisom Diderotom .

... tragom Buffona ... tragom koncepta čovjeka – ili "čovjeka samog", kao... bića jezika koje svime onime što ga čini takvim kakvo jest (svojim tijelom, razumom, emocijama, praktičnim i komunikacijskim, ali i estetskim i etičkim potrebama) obilježava svijet koji ga okružuje.

... služeći se...

• •

općim filološkim znanjima o jeziku interdisciplinarnim poljima znanja u aspektima koji se tiču jezika – diskursni studiji – studiji identiteta (rodni, klasni, nacionalni, rasni...)

•

uvidima disciplina koje se susreću s pitanjima jezika na poprištu: – – – – –

tijela (biologija, neuroznanost) ljudske psihe (psihologija) društva (sociologija) kultura (kulturologija, antropologija) vrijednosti (filozofija: estetika, etika; biopoetika i bioetika)

... zainteresirani za... ... PRESJECIŠTA: – jezik kao sredstvo razotkrivanja i/ili prikrivanja značajki identiteta – jezik kao refleks i/ili pokretač zbivanja u širem društvenom prostoru – jezik kao sredstvo spoznavanja sebe/svijeta – jezik kao medij u okruženju i pod uplivom drugih medija – jezik kao arhiv znanja – jezik kao spremište vrijednosti

... prema STILISTICI kao •

filološkoj disciplini koja iščitavanjem (dekonstruiranjem, analiziranjem, interpretiranjem) raznolikih produkata jezičnih praksi ... traga za dubinskim uzrocima i mehanizmima koji određuju načine funkcioniranja ljudske svijesti i zadire u sve realitete – materijalne i nematerijalne, unutrašnje i vanjske – koji pripadaju okruženjima iz kojih je moguće ... pristupiti “čovjeku samom”

•

koja prepoznaje svoj predmet – stil – kao odraz “čovjeka samog” u jeziku

Spoznajna aktivnost • opservacija – distanciranje od predmeta • objektiviranje: subjektiviranje • prisutnost subjekta u činu gledanja  prisutnost subjekta u objektu • fenomen previđanja prvoga lica: tragovi onoga koji gleda u onome što gleda – oblikovanje prostora pogledom – oblikovanje predmeta – značenja prirode

Spoznaja - jezik • Jezik: medij, funkcionalni izdanak spoznajnog procesa • Objektiviranje: dohvaćanje onoga što je izvan dosega • Subjektiviranje: oljuđivanje dotaknutog • apstrahiranje  konkretizacija • napuštanje tijela  otjelovljenje • metaforička zapretenost obiju razina

Tradicionalni studij jezika • deskriptivan, a ne dijagnostičan • opis znakova i pravila • razina teksta i teksta u kontekstu  uključenje ekstralingvističkih momenata  prag interdisciplinarnosti • jezik s aspekta odnosa čovjeka i svijeta – multidisciplinarna prizma – kritika teze o jeziku kao nezavisnom sustavu

Diskursni studiji • multidisciplinarni pristup – pitanja spola, roda, moći, klase, nacije, medija...

– multidisciplinarna osnovica tzv. kritičke analize diskursa – rezultat geneze od strukturalizma prema postrukturalizmu – sprega s trendom revolucije znanja

• Teun van Dijk (1997) Discourse as Structure and Proces Discourse as Social Interaction

• Robert de Beaugrande (1997) New Foundations for a Science of Text and Discourse: Cognition, Communication and the Freedom of Access to Knowledge and Society

Diskurs • prostor ostvarivanja artikuliranih i neartikuliranih značenja • prostor susretanja i prepletanja različitih simboličkih praksi • neartikulirana značenja – marginalizirana – činitelji stalne diskursne tenzije • borba za artikulacijske pozicije

Pristupi diskursu Izlaže ih Sarah Mills u knjizi Discourse (1997): 3 predmetna polja koja se bave pojmom: – kulturna teorija (kult., kriti. i knjiž. teorija) – lingvistika – kritička lingvistika / socijalna teorija

•

pitanja regularnosti i nereda (strukturalizam  postrukt.); izučavanje reprezentacijskih funkcija (reprezentiranje subjekta i Drugog / Othering u kolonijalnoj i postkolonijalnoj teoriji); diskurs i moć (marksist. i postmarks. teorija); ostvarivanje identiteta u diskursu (feministička teorija) itd.

Procesualnost diskursa • sinergija vidljivih i nevidljivih elemenata – tumačenje pojava širih razmjera: povijest kao smjena diskusa (Foucault) – socijalni pokreti – umjetnički pravci – odnosi moći itd.

• obilježja: procesualnost, asimilativnost, transformativnost, nedovršenost

• ista obilježja tiču se i procesa mišljenja koja pripadaju jedinki unutar diskursa

Vertikalna perspektiva • odnos jezika i svijeta • odnos subjekta i jezika (posredovan mišljenjem) • subjekt posredstvom jezika intervenira u svijet – kreiranje vlastita svijeta; dvosmjerna prilagodba (svijeta, sebe) • Niklas Luhmann: svijet nije predmet već /…/ prije horizont, te stoga nema druge mogućnosti osim one da stvarnost konstruiramo i možda da promatramo promatrače kako je konstruiraju.

Ciljevi • propitati konstitutivne faktore spoznajnoga procesa (ulogu percepcije, emocije, imaginacije, intelekta) na problemskoj skali koja apstraktne jezične svjetove povezuje s ljudskim tijelom • istražiti transgresijsku logiku uspostavljanja značenja: – mikrostrukturni odraz u petrificiranoj metafori jezičnoga znaka – pokretačka snaga (dosezanje makrostrukturnog plana): djelovanje konceptualne metafore.

Teme 1.

2.

3.

načini na koje se ljudska tjelesnost razabire kao smislotvorni moment na najširem planu kulture i društva odnosi tijela, uma i kulture s aspekta diferenciranih učinaka sagledivih iz različitih načina uobličavanja raznolikih jezičnih poruka pitanja tjelesne percepcije i njihovi refleksi u jeziku; sposobnosti teksta da inverznom logikom posreduje senzacije i dopre do tijela

4.

pitanja metaforičke konceptualizacije složenih pojmova i načina

5.

njihove tekstualne (re)organizacije suodnos između materijalnog i virtualnog plana značenja iz perspektive dijalektike spoznajnih instanci zahvaćenih procesima jezične medijacije (i njezinih izvedenica)

Prostor ovjere Fenomen diskursne obezglašenosti – suodnos hegemonijskih praksi i marginalizirana glasa – glas Razlike ili drugosti, napose tjelesne drugosti (invaliditet, oštećenje, hendikep)

 biopoetička i bioetička perspektiva