Program poslijediplomskog doktorskog studija književnost i društveno humanistički kontekst by Marina Biti

KNJIŽEVNOST I DRUŠTVENO-HUMANISTIČKI KONTEKST Program poslijediplomskoga znanstvenog studija

Dopusnica 2000. Ažurirana verzija.

Rijeka veljača 2003.

KAZALO 1. 1.1. 1.2. 1.3. 1.4.

Uvod Naslov studija, predlagatelj studija i obrazloženje Usklađenost programa – legislativni okvir Potreba za studijem Potreba za kadrom

2. 2.1. 2.2. 2.3. 2.4. 2.5. 2.5.1. 2.5.2. 2.5.2.1. 2.5.2.2. 2.5.2.3. 2.5.2.4. 2.5.2.5. 2.5.2.6. 2.5.3. 2.5.3.1. 2.5.3.2. 2.5.3.3. 2.5.3.4. 2.5.3.5. 2.5.3.6. 2.5.3.7. 2.5.3.8. 2.5.3.9. 2.5.3.10. 2.5.3.11. 2.5.3.12. 2.5.3.13. 2.5.3.14. 2.5.3.15. 2.5.3.16. 2.5.3.17. 2.5.3.18. 2.5.3.19. 2.5.3.20. 2.5.3.21. 2.5.3.22. 2.5.3.23. 2.5.4. 2.5.5. 2.5.6. 2.5.7. 2.6. 2.7.

Nastavni program Opis zvanja; znanstveni naziv Nositelj studija Trajanje studija Uvjeti upisa na studij Program obveznih i izbornih kolegija Obvezni i izborni kolegiji Sadržaj programa obveznih kolegija Hrvatska književnost i druge književnosti Književnost i jezik Književnost – povijest – filozofija Književnost i druge umjetnosti Kulturalni studiji Znanstveni diskurs i metodologija znanstvenog rada Sadržaj programa izbornih kolegija Europski romantizam i hrvatska književna kretanja u 18. i 19. stoljeću Europske zasade u djelu A. G. Matoša (monografija) Povijesni roman Etnička književnost (s posebnim osvrtom na hrvatsko-američku književnost) Realizam i folklorizam Crkvena drama Ženski studiji: filozofija i književnost Sustav stjecanja znanja o književnosti (pitanja primjene) Književnost i funkcionalno raslojavanje jezika Tekstološka analiza Riječ i slika u srednjem vijeku Prozni diskurs Povijest djetinjstva i studij književnosti Filozofija književnosti Od vizualnog znaka do značenja Tekst i slika u ekspresionizmu Intertekstualnost i intermedijalnost suvremenog pjesništva Mit i književnost Komparatistički pogled na hrvatsku modernističku i postmodernističku književnost Od pragmalingvistike prema znanosti o književnosti Semiotika suvremene drame i kazališta Aktualna znanstvena misao Konzultacije s mentorom Broj sati i način izvođenja nastave Struktura studija, ritam studiranja i obveze kandidata Bodovna vrijednost kolegija u pojedinim semestrima studiranja Pripisivanje bodovne vrijednosti kolegijima koje kandidati mogu izabrati s drugih studija Usporedivost studija s nastavnim programima u inozemstvu Broj upisanih studenata

3. 3.1. 3.2. 3.3.

Studija izvodljivosti Studijska infrastruktura Filozofskog fakulteta u Rijeci Prostor i oprema Izvođači studija

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 2

1. Uvod  1.1. Naslov studija, predlagatelj studija i obrazloženje  Odsjek za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Rijeci predlaže osnivanje poslijediplomskog studija iz književnosti pod nazivom KNJIŽEVNOST I DRUŠTVENO-HUMANISTIČKI KONTEKST. Odsjek za kroatistiku ovim studijem želi ponuditi interdisciplinarni model poslijediplomskog studiranja, okupljajući unutar programa vlastite znanstvene potencijale, ali i znanstvene resurse Filozofskog fakulteta kao cjeline. Program je koncipiran po principu stabilne fleksibilnosti. Sačinjen od temeljnih (obveznih) i izbornih sadržaja, on nudi budućim kandidatima mogućnost personalizirana studiranja, u skladu s pojedinačnim istraživačkim interesima polaznika. Književnost je, kao predmet studiranja, presjecište mnogih mogućih perspektiva, te se kao društveni i humanistički fenomen uklapa u širi studijski kontekst. Polazeći od ove spoznaje, predmet se studiranja motri u interaktivnu odnosu s korelativnim znanstvenim disciplinama. Studij se književnosti stoga dovodi u vezu sa studijem jezika i uopće lingvistike (funkcionalne lingvistike, lingvistike teksta), sa studijima povijesti, povijesti i teorije umjetnosti, filozofije (estetike, gnoseologije, filozofije književnosti), psihologije (kognitivne psihologije, psihologije ličnosti i stvaralaštva) itd. Izborna komponenta studiranja omogućit će kandidatima da se unutar široke palete mogućnosti usmjere prema specifičnim komparativnim i interdisciplinarnim mikroprostorima. Teži se prevladavanju konzervativnih granica među disciplinama, što je posve u skladu sa suvremenim znanstvenim tijekovima, napose u društveno-humanističkoj domeni.

1.2. Usklađenost programa (legislativni okvir; znanstveno-nastavni sustav Hrvatske i Europe)  Ovaj je program koncipiran u skladu s odredbama Zakona o visokim učilištima (Narodne novine br. 59/96 – pročišćeni tekst); u skladu s Naputkom za postupanje kod uvođenja novih ili bitnijih promjena postojećih nastavnih programa Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske od 2. svibnja 1999; u skladu s Naputkom o načinu

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 3

izrade nastavnog programa poslijediplomskog znanstvenog studija Rektorskog zbora visokih učilišta Republike Hrvatske od 7. travnja 1994; u skladu s ECTS kriterijima (europski sustav prijenosa bodova) tiskanim u Sveučilišnom vjesniku/vol. XLVI, 2000 (poseban broj).

1.3. Potreba za studijem  Djelovanje se Odsjeka za kroatistiku unutar Filozofskoga fakulteta u Rijeci nadovezuje na raniju tradiciju Pedagoškog fakulteta kao nasljednika nekadašnje Pedagoške akademije. Već je ova trostupanjska evolucija tijekom posljednjih decenija potvrda ne samo jednoga trenda, već i sasvim konkretnih rastućih potreba naše sredine za sve kvalitetnijim i sve kompleksnijim oblicima obrazovanja, kao i interesa studenata za studij književnosti. U dijakronijskoj se perspektivi osnivanje poslijediplomskog studija književnosti ukazuje kao dijalektički logična etapa razvoja ove discipline na visokoškolskoj razini u Rijeci. Brojni naraštaji diplomiranih visokoškolskih studenata predstavljaju solidnu populaciju orijentiranu prema daljnjem usavršavanju, koja dosad u domeni književnosti na Sveučilištu u Rijeci nije dobila takvu mogućnost. Studij nudi odgovor upravu na tu potrebu, a pored toga nudi i mogućnost osnaživanja novijih studijskih programa na Filozofskome fakultetu (stranih jezika, povijesti, filozofije), kako kroz njihovo poslijediplomsko valoriziranje posredstvom studija književnosti, tako i mogućnošću poslijediplomskoga obrazovanja za širu populaciju studenata društvenog i humanističkog područja koja teži uspostavljanju spona između vlastitog područja dodiplomskog studiranja i studija književnosti. Riječ je o takvu studijskom konceptu koji može i želi poslužiti kao svojevrsni katalizator prvenstveno razvoju humanističkih, ali i društvenih disciplina na Filozofskome fakultetu, dakle obavljanju visokovrijedne društvene funkcije globalnog unapređivanja znanstvene misli.

1.4. Potreba za kadrom  Orijentacija ovoga studija slijedi orijentaciju suvremene društvene prakse za povezivanjem među područjima. Sve je veća potreba za poslijediplomski obrazovanim kadrom obučenim za integracijsko promišljanje. Pored visokoškolskih ustanova i znanstvenih instituta gdje

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 4

je takav kadar izravno potreban, sve su veći zahtjevi za upravo takvim obrazovnim profilima u svim institucijama koje se uključuju u kulturni život zajednice, od onih koje su njezini kreatori, do onih koje su njezini provoditelji. Djelatnosti se sve više povezuju i prožimaju: primjerice, izdavaštvo danas mora pratiti i osmišljeno prezentirati domete mnogih disciplina u međusobnom prožimanju, što nerijetko uključuje potrebu za znanstvenim izdavačima; organiziranje i menadžment kulturnih manifestacija iziskuje već i znanstveni uvid u multimedijalnost suvremene zbilje; na svim razinama obrazovnoga sustava javlja se potreba za visokoupućenim i znanstveno kvalificiranim kreatorima novih integracijskih procesa među pojedinim područjima. Držimo da bi ovaj studij, zahvaljujući svojoj komparatističkoj i interdisciplinarnoj metodološkoj usmjerenosti mogao postati generatorom upravo takva kadra koji bi odgovorio na sve složenije zahtjeve europski orijentirane društvene zbilje.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 5

2. Nastavni program  2.1. Opis zvanja; znanstveni naziv  Poslijediplomski se studij ustrojava kao dvostupanjski. Kandidatima se pruža mogućnost da se uključe u cjelovit trogodišnji doktorski studij, ili da se opredijele za dvogodišnji magistarski studij. Odluku o tome oni donose tijekom druge godine studiranja. Magistarski se studij okončava uspješnom obranom magistarske radnje, a doktorski se studij okončava uspješnom obranom doktorske disertacije. Kandidati na prvome, magistarskom stupnju, stječu znanstveni naziv magistra humanističkih znanosti, a na drugome, doktorskom stupnju, stječu znanstveni naziv doktora humanističkih znanosti. S obzirom na interdisciplinarnu narav studija i specifični znanstveni profil kandidata, polje/grana mogu varirati unutar zadanoga područja. Specifikacija se polja/grane utvrđuje na temelju kandidatove magistarske radnje odnosno doktorske disertacije, pri čemu se uzimaju u obzir i drugi relevantni aspekti (izborni kolegiji, izrađeni seminarski radovi, dodiplomsko studiranje i dr.). Specifikaciju područja i grane predlaže komisija za ocjenu magistarske radnje odnosno doktorske disertacije, a potvrđuje Vijeće poslijediplomskoga studija.

2.2. Nositelj studija  Nositelj poslijediplomskog studija KNJIŽEVNOST I DRUŠTVENO-HUMANISTIČKI KONTEKST Filozofski je fakultet Sveučilišta u Rijeci.

2.3. Trajanje studija  Poslijediplomski doktorski studij traje 3 godine. Kandidatima se pruža mogućnost da se opredijele za poslijediplomski magistarski studij u trajanju od 2 godine.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 6

2.4. Uvjeti upisa na studij  Na poslijediplomski studij KNJIŽEVNOST I DRUŠTVENO-HUMANISTIČKI KONTEKST mogu se upisivati studenti koji su stekli diplomu na sveučilišnom studiju iz područja jezika (hrvatskog ili stranog) i književnosti (bilo hrvatske ili strane), te povijesti i filozofije. Na temelju dodatnih preporuka mogu se upisivati i studenti drugih društveno-humanističkih i umjetničkih područja koji su tijekom studiranja pokazali interes za interdisciplinarna izučavanja svoje discipline u presijecanju s književnošću, a takve će se molbe razmatrati i ocjenjivati individualno. Vijeće poslijediplomskoga studija zadržava ingerencije da studentima individualno propisuje uvjete studiranja (npr. obvezu slušanja/kolokviranja kolegija iz odgovarajućih dodiplomskih studija i sl.). Specifični će se uvjeti upisa na studij (prosjek ocjena, potrebne preporuke, kvalifikacijski postupak) odrediti Pravilnikom poslijediplomskoga studija.

2.5. Program obveznih i izbornih kolegija  2.5.1. Obvezni i izborni kolegiji  Studij se sastoji od obveznih i izbornih kolegija. Obvezni kolegiji predstavljaju čvrstu osnovicu studija putem koje se kandidati usmjeravaju prema izbornim područjima. Dok obvezni kolegiji osiguravaju jedinstvenu os studiranja, pomoću izbornih kandidati postupno i progresivno izgrađuju vlastiti specijalistički profil. Obvezni kolegiji otvaraju dijapazon komparitističkih i interdisciplinarnih mogućnosti studiranja, uspostavljajući odnose između različitih nacionalnih književnosti, između književnosti i drugih oblika umjetničkoga iskaza, između književnosti, filozofije i povijesti, te između književnosti i jezika. Programom predviđeni sadržaji pojedinih kolegija osnova su koja podliježe potrebnim modifikacijama i dopunama s obzirom na dinamičnu prirodu znanstvene djelatnosti i potrebu stalnog unapređivanja kvalitete studiranja na poslijediplomskoj razini.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 7

Obvezni kolegiji jesu:     

Hrvatska književnost i druge književnosti Književnost i jezik Književnost – povijest – filozofija Književnost i druge umjetnosti Kulturalni studiji  Znanstveni diskurs i metodologija znanstvenog istraživanja

Izborni kolegiji produbljuju, proširuju i nadopunjuju sadržaje obveznih kolegija. Oni se u tome smislu vezuju uz pojedine obvezne kolegije. Kandidati ih biraju dijelom slobodno, a dijelom usmjereno (prema temi svoje disertacije). Studij će, u skladu s dinamikom znanstvenoga rada svojeg znanstvenog osoblja, kontinuirano uvoditi nove izborne kolegije primjenjujući kriterije korespondentnosti s ovim programom. Uvođenje novih izbornih kolegija (i eventualno gašenje ili modificiranje postojećih) potvrđivat će Vijeće poslijediplomskog studija. U aktualnoj ponudi izbornih kolegija nudi se sljedeće:                       

Europski romantizam i hrvatska književna kretanja u 18. i 19. stoljeću Europske zasade u djelu A. G. Matoša (monografija) Povijesni roman Etnička književnost (s posebnim osvrtom na hrvatsko-američku književnost) Realizam i folklorizam Ženski studiji: filozofija i književnost Crkvena drama Sustav stjecanja znanja o književnosti (pitanja primjene) Književnost i funkcionalni stilovi standardnoga jezika Tekstološka analiza Riječ i slika u srednjem vijeku Prozni diskurs Povijest djetinjstva i studij književnosti Filozofija književnosti Od vizualnog znaka do značenja Tekst i slika u ekspresionizmu Intertekstualnost i intermedijalnost suvremenog pjesništva Mit i književnost Komparatistički pogled na hrvatsku modernističku i postmodernističku književnost Od pragmalingvistike prema znanosti o književnosti Semiotika suvremene drame i kazališta Aktualna znanstvena misao Konzultacije s mentorom

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 8

U planu studija, izborni se kolegiji pojavljuju bez konkretnih naslova, uz odgovarajuću numeraciju (Izborni kolegij 1, Izborni kolegij 2, Izborni kolegij 3). Njihovi, međutim, naslovi upućuju na konkretne sadržaje koji su predviđeni njihovim programima. Specifičan je u tom pogledu kolegij Aktualna znanstvena misao koji se odlikuje tematskom otvorenošću, odnosno kontinuiranom usmjerenošću prema recentnim znanstvenim dosezima, te omogućuje polaznicima uvid u još neobjavljene ili novoobjavljene rezultate znanstvene djelatnosti u domeni njihova studiranja. Povrh navedenih izbornih kolegija, student upisuje i Konzultacije s mentorom kao kolegij kojim se priprema za rad na svojoj magistarskoj/doktorskoj disertaciji. Taj se kolegij upisuje u drugoj godini studiranja, uz suglasnost mentora. S obzirom na moguću raznolikost među kandidatima, kao i s obzirom na interdisciplinarnu narav programa, kandidatima će se pružiti mogućnost da pojedine izborne kolegije zamijene slušanjem kolegija iz dodiplomskih programa pojedinih studija na Filozofskom fakultetu (vidi točku 2.5.7). Npr. moguće je pretpostaviti da će kandidat koji je diplomirao na dodiplomskom studiju književnosti, a koji ima interes za filozofiju književnosti, zatrebati temeljnih znanja iz filozofije koja se nude unutar redovitog studija filozofije, i slično. U pogledu takvih interesa i potreba studente će usmjeravati Savjetnik poslijediplomskoga studija, a te će se aktivnosti vrednovati prema zadanoj bodovnoj vrijednosti ponuđenih kolegija.

2.5.2. Sadržaj programa obveznih kolegija  Obvezni se kolegiji svojim sadržajem otvaraju prema izbornom segmentu studija, te se stoga konstituiraju po tematskim krugovima koji upućuju na bitne aspekte komparatističkog i interdisciplinarnog izučavanja. Zbog takve orijentacije studija, obvezne kolegije će nerijetko, iako ne isključivo, izvoditi više nastavnika, s obzirom na tematski krug i njihovo područje znanstvenoga interesa. Pojedini će se tematski krugovi povremeno povjeravati gostujućim nastavnicima s drugih sveučilišta, s ciljem poticanja znanstvenoga dijaloga i upoznavanja kandidata s različitim motrištima unutar istoga područja.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 9

2.5.2.1. Hrvatska književnost i druge književnosti  I. Dr. sc. Goran Kalogjera, redoviti profesor Dr. sc. Danijela Bačić Karković, docent

Cilj kolegija: Cilj je kolegija komparativno odrediti položaj hrvatske književnosti u odnosu na južnoslavenski, srednjoeuropski, mediteranski krug, ali isto tako identificirati mjesto hrvatske književnosti u kontekstu europske, odnosno svjetske književnosti. Također, teži se globalnom razumijevanju hrvatske književnosti s aspekta raznolikih kulturnih utjecaja kojima je tijekom povijesti bila izložena.

Korelativnost i korespondentnost programa Hrvatska je književnost polazna točka komparativnih istraživanja kojima je cilj odrediti mjesto i ulogu hrvatske književnosti u odnosu na povijesne i aktualne književne procese na drugim geografskim područjima. Kolegij se uklapa kako u komparatistički okvir, tako i u interdisciplinarni kontekst studija. Naime, vodit će se računa o svim aspektima međusobnog utjecanja nacionalnih književnosti, dakle i o onima koji nisu izravno književni, ali se odražavaju na književnost (povijesni, politički, filozofski, sociološki, kulturološki, itd.). Uloga prijevoda u književnosti također će se razmatrati, sa svih spomenutih aspekata, pa i s onog traduktološkog, čime će se uspostaviti most prema teoriji prevođenja kao znanstvenoj disciplini. Sadržaj programa: 

Hrvatska književnost i južnoslavenski književni krug Susreti istočne i zapadne civilizacije – povijesno-kulturološki okvir. Problemi povijesti i problemi književne geneze pojedinih nacionalnih književnosti. Diferencijacija na nacionalne tradicije i pitanje nacionalne identifikacije pojedinih južnoslavenskih književnosti. Hrvatska književnost spram slovenske makedonske, srpske, crnogorske, bugarske. Bosanskohercegovački kompleks književnopovijesnih pitanja i odnos spram hrvatske književnosti. Problemi pojedinih periodizacija. Analiza odabranih tekstova i monografska obrada autora po izboru.



Mediteranski krug (hrvatsko-talijanski književni dijalozi) Povijesni utjecaji. Rađanje hrvatske artističke tradicije: humanizam, renesansa, antički uzori, modelativni uzorci iz talijanske književnosti. Kontinuitet kulturnoga prožimanja. Putovanja s literarnim posljedicama (Nemčić, Ciraki,

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 10

Weber-Tkalčević, Ljubo Babić, Gamulin, Vereš, Štambuk), dvostruka zavičajnost u užem smislu na primjeru N. Tommasea, hrvatski pisci talijanskog jezika (Giulio, Marco, Luigi Fichert, Gerolamo Enrico Nani, Giovanni Franceschi); naraštaj talijanskih pisaca iz Dalmacije (Arturo Colautti, Giuseppe Marussig, Raffael Cecconi), predstavnici "pisaca s međe" (Fulvio Tomiza, Enzo Bettiza,); traženje korijena u stvaralaštvu Dubravka Pušeka; dalmatinsko ishodište u suvremenih talijanskih pjesnika A. Ivancicha, G. Pericha, M. Vuceticha, G. Penticha, posebno u Marianne Bucchich; mjesto tršćanskih pisaca (Slataper, Stuparich, Grisancich, Gliubich) u italo-hrvatskim dodirima; tragovi egzodusa u djelima Enrica Morovicha i Silvia Ferraria. Nazočnost Trsta u memoarskoj i pripovjednoj prozi Drage Ivaniševića, Grge Gamulina, Marina Bege, Bruna Bulića; fiksiranje stoljetne nazočnosti talijanskog življa u hrvatskom prostoru na primjerima književnih djela M. Rakovca, Ivana Katušića, Nedeljka Fabria itd. 

Hrvatska književnost i Europa (19. i 20. stoljeće) Glavne odrednice i tendencije u europskoj književnosti 19. stoljeća. Hrvatska književnost 19. stoljeća – pregled glavnih tijekova. Njemački romantizam i njegov odraz na hrvatskim prostorima. Osebujnosti francuskog i ruskog romantizma i recepcija u Hrvatskoj. Francuska i ruska realistička književnost i problemi naturalizma (osobit osvrt na Balzaca, Zolu i Turgenjeva). Ključ za razumijevanje karaktera realizma u hrvatskih pisaca. Simbolizam i dekadansa kao pretpostavka sveukupne europske književnosti 20. stoljeća. Teorijski temelji moderne u europskom kontekstu (glavni protagonisti, vizije i metodologija modernog književnog ispisa). Austrijska moderna kao nadahnuće hrvatske moderne (osebujnosti austrijske moderne i njezine modifikacije u hrvatskom kontekstu). Književne kontroverze na tlu Europe u 20. stoljeću (glavni protagonisti i tendencije). Estetički i povijesni temelji poimanju književnih zbivanja u Hrvatskoj (nacionalno-društveni i kulturni kompleks); Suvremena hrvatska književnost druge polovice 20. stoljeća kao specifična sastavnica europske književnosti.



Pristup odabranim poglavljima povijesti književnosti svjetska kao dio opće povijesti književnosti; teškoće i dileme pri razdiobi; termini naraštaj, generacija, škola, smjer, epoha, stil, formacija, razdoblje, sekvenca i sl. kao privremene pomoćne konstrukcije; pragmatička i esencijalistička uporaba periodizac. pojmovlja; kulturno-književni –izmi; tipološko-ahistorijski i književno-povijesni pojam; periodizacijski sustavi; počeci, trajanja, akme i suton pojedinih drevnih književnosti; akulturacijsko-enkulturacijski doticaji i poticaji; povijest društva i povijest umjetnosti/književnosti; iradirajuća djela; klasici; književne mode; (masovna) čitateljska publika unutar trijade autor-djelo-čitatelj;



Biblija i književnosti zapadnoga kruga markacija karakterističnih topoa iz bogate palete biblijskoga topologyiona; genološki, lingvostilistički, psihoanalitički, strukturalistički, antropološki i dr. pristupi Bibliji; Danteov kristocentrički panoptikum; Milton, Tasso, Shakespeare, Marulić, Gundulić, Goethe, Schiller, Baudelaire, Lautreamont, Rimbaud, Tolstoj, Dostojevski, Nietzsche,

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 11

Kranjčević, Kamov, Ujević, Camus, ,Krleža, Sudeta, Ganza, Roth, Couelho, Fabrio, Gavran i drugi spram biblijskih tematema; Šegedinov kristocentrizam i camusovsko-sartreovski egzistencijalizam 

Smrt - jedna od tematskih dominanti svjetskog odnosno hrvatskog pjesništva tanato - morfologija od biološke do etičke; fenomenologija smrti, umiranja i obrednih sublimacija gubitka bližnjega u najranijim lirskim/poetskim tragovima; kratki dijakronijski presjek kroz svjetsku i hrvatsku smrtopisnu liriku Poe – «grobljansko pjesništvo» – Baudelaire – Matoš – Šimić – Ujević 

«Suvišnjaci» u svjetskoj i hrvatskoj prozi



Lica (post) moderniteta moderni roman svjetske i hrvatske književnosti; privremena tipologija pravaca moderne proze; moderna i(li) suvremena proza; modernizam kao polimorfna književnost i kultur(i)na epoha; zadovoljstvo u pripovijedanju; ironijska skepsa; radikalni pluralizam, fragmentarnost, distorzija pripovjedačkog rakursa; «nepouzdani pripovjedač»; hrvatski borgesovci Duras –Vrkljan – Drakulić – Matanović i simbolika (šišanja ženske) kose

Obveze studenata Studenti su dužni pohađati nastavu, aktivno sudjelovati u diskusijama, te izvršavati zadatke koji su im povjereni za samostalno istraživanje. Rezultati njihovih samostalnih istraživanja bit će prezentirani na seminarima. Fakultativno: izrada seminarskoga rada. Praćenje nastave i praćenje i ocjenjivanje studenata Vodi se opisna evidencija sudjelovanja studenata u radu na kolegiju. Ocjena će se konstituirati na temelju ocjene sudjelovanja u nastavi, izvršavanja pojedinih nastavnih zadataka, ocjene eventualnog seminarskoga rada i znanja prezentirana na usmenom ispitu.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 12

Literatura A. Obvezna literatura Čale, F. (1971), Petrarca i petrarkizam, Zagreb.. Frangeš, I. (1987), Povijest hrvatske književnosti, NZMH - Cankarjeva založba, Zagreb-Ljubljana. Franičević, M. (1983), Povijest hrvatske renesansne književnosti, Zagreb. Hrvatska književnost prema europskim kniževnostima; Uredili Aleksandar Flaker i Krunoslav Pranjić (1970) Zagreb. Jelčić, D. (1997), Povijest hrvatske književnosti, Pavičić, Zagreb. Kalogjera, G. (1991), Južnoslavenska književna prožimanja, MH, Rijeka. Komparativna povijest hrvatske književnosti (1999), Zbornik radova. Književni krug. Split. Kovač, Z. (1987), Interpretacijski kontekst, ICR, Rijeka. Maroević, T. (1989), Zrcalo adrijansko, ICR, Rijeka. Paljetak, L. (1997), Engleske teme, ICR, Rijeka. Pet stoljeća hrvatske književnosti, knjiga 1-180 (1962), Zagreb. Petrarca i petrarkizam u slavenskim zemljama, Radovi međunarodnog simpozija (1978) JAZU, Zagreb, Dubrovnik. Pogačnik, J. (1986), Književni susreti s drugima, ICR, Rijeka. Polenaković, H. (1973), Vo mugrite na slovenska pismenost, Misla, Skopje. Strčić, M. (1991), Kritička ogledanja, ICR, Rijeka. Žmegač, V. (1993), Duh impresionizma i secesija, Zagreb. B. Dopunska literatura Barac, A. (1954), Jugoslavenska književnost, Matica hrvatska, Zagreb. Flaker, A (1968), Književne poredbe, Zagreb. Flaker, A (1984), Ruska avangarda, Zagreb. Frangeš, I. (1974), Matoš/Vidrić/Krleža, Zagreb. Frangeš, I. (1986), Nove stilističke studije, Zagreb. Kalogjera, G. (1998), Bratimsko pjesništvo grada Korčule, HFD, Rijeka. Kovačević, M. (1999), Poetika mijena (Poetički obzori suvremenog hrvatskog pjesništva), ICR, Rijeka. Kravar, Z. (1994), Izvorni i prijevodni stih: tipologija njihovih odnosa, Književna smotra/26; 91, str. 98-123. Makedonska književnost (1991), Školska knjiga, Zagreb. Nemec, K (1994), Povijest hrvatskog romana, Zagreb. Nemec, K. (1995), Tragom tradicije, Zagreb.. Povijest hrvatske književnosti (1975) I-V, Zagreb, knjiga IV, 1975, knjiga V, Liber, Mladost, Zagreb. Slabinac, G. (1988), Hrvatska književna avangarda, Zagreb. Slovenska književnost (1990), Školska knjiga, Zagreb. Šicel, M. (1982), Hrvatska književnost, Školska knjiga, Zagreb. Tomasović, M. (1974), Bunićeve pozajmice i parafraze Petrarce, Dometi, br. 4, Rijeka. Tomasović, M. (1978), O hrvatskoj književnosti i romanskoj tradiciji, Mladost, Zagreb.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 13

Torbarina, J. (1959), Strani elementi i domaća tradicija u Zoranićevim "Planinama", Zadarska revija, br. 1. Zadar. Torbarina, J. (1974), Naš prilog evropskom petrarkizmu, Forum, br. 4 - 5, Zagreb. Vidan, I. (1995), Engleski intertekst hrvatske književnosti, Zavod za znanost o književnosti FF, Zagreb. Žmegač, V. (1986), Krležini europski obzori, Zagreb. Tomasović, M. (1976), Komparatistički zapisi. Liber, Zagreb.

2.5.2.2. Književnost i jezik  I. Dr. sc. Marina Kovačević, izvanredni profesor Dr. sc. Nada Ivanetić, izvanredni profesor

Cilj kolegija Cilj je ovoga kolegija uputiti na raspon tema koje proizlaze iz činjenice da je književno djelo u jeziku oblikovana tvorevina. Budući da jezik, kao materijal književnosti, reflektira mnogolikost ljudske stvarnosti, razumijevanje jezičnoga sustava i načina njegove primjene i literarne obrade, odnosno estetskog preoblikovanja njegovih brojnih funkcija, otvara vrata spoznavanju i dubljem razumijevanju književnosti kao činitelju koda kulture određene nacije. Krajnji je cilj kolegija uputiti na duhovne i civilizacijske vrijednosti literarnoga ispisa, s osobitim naglaskom na načine njihova jezičnog posredovanja.

Korelativnost i korespondentnost programa Jezik se u književnosti motri kao prostor višestrukog presijecanja ukupnih ljudskih sadržaja, te u tom smislu riječi ovaj kolegij uspostavlja mostove prema ostalim sadržajima u studiju zastupljenih kolegija (dotiče se pitanja filozofije jezika i književnosti, psiholingvistike, kognitivne psihologije i psihologije stvaralaštva, sociolingvistike, pragmalingvistike), s tendencijom stalnog otvaranja prema novim sadržajima. Uz to, teži se i premošćivanju konvencionalne granice između područja izučavanja jezika i književnosti. Literarna realizacija jezika, naime, predstavlja njegov najviši vrijednosni domet, te predstavlja nezaobilazan predmet studija jezičnog fenomena. S druge strane, dubinsko poimanje jezika kao temeljne, a i materijalne sastavnice književnoga djela predstavlja nezaobilazni aspekt studija književnosti. Sadržaj programa  Ljudski um i načini oblikovanja smisla Smisao i struktura. Elementi strukture, usložnjavanje, prijenosi. Dinamička priroda smislenih struktura. Doslovno i figurativno u jeziku. Razumijevanje

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 14

figurativnog. Idiomatika. Metonimija. Ironija. Pretapanje smislenih struktura. Literarnost ljudskog promišljanja prema Turneru (The Literary Mind) i Gibbsu (The Poetics of Mind). Jezična sredstva. Invencija: individualna i socijalna umjetnost (LeFevre).

 Govor, interakcija, književno djelo Smisao, referencija i kontekst. Oblikovanje diskursa. Komunikacijski aspekti. Subjektivni, intersubjektivni i socijalni aspekti. Austinova teorija govornih činova (lokucija, ilokucija, perlokucija). Tipologija govornih činova po Searlu. Načelo suradnje (Grice). Recepcijski aspekti (Iser i dr.). Literarno oblikovanje govora s obzirom na estetsku funkciju i komunikacijske čimbenike. Analiza odabranih primjera.  Pisanje i stvaralačko pisanje Oblikovanje govora i oblikovanje pisanoga teksta. Jezična kompetencija; pisanje; stvaralački ispis. Metonimijski i metaforički plan oblikovanja diskursa; narušavanje ravnoteže. Materijalna svojstva pisanoga iskaza i njihova semantizacija. Literarno kodiranje. Genološki aspekti (kodiranje lirskog i kodiranje narativnog). Intertekstualni aspekt. Intermedijalni aspekt. Intertekstualne i intermedijalne analize odabranih predložaka.

 Transponiranje stvarnosti i njezina jezika u zamišljenu stvarnost i u jezik djela Pojam semantičkog centra. Sredstva posredovanja značenja (jezična i izvanjezična referencija). Pitanje kongruentnosti literarnoga teksta (realistički princip; modernistički princip). Jezična koherencija i semantička koherencija. Artificijelna stvarnost i artificijelni jezik. Proces recepcije i smislenog preustrojavanja jezično predočene stvarnosti. Interpretacija, jezično preuređivanje.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 15

Praćenje nastave i praćenje i ocjenjivanje studenata Vodi se opisna evidencija sudjelovanja studenata u radu na kolegiju. Ocjena će se konstituirati na temelju ocjene sudjelovanja u nastavi, izvršavanja pojedinih nastavnih zadataka, ocjene eventualnog seminarskoga rada i znanja prezentirana na usmenom ispitu.

Literatura A. Obvezna Austin, J. L. (1962), How To Do Things with Words. Oxford University Press. Biti, V. (1997), Pojmovnik suvremene književne teorije. Matica hrvatska. Zagreb. Burke LeFevre, K. (1987), Invention as a Social Art. Southern Illinois University Press. Carbondale – Edwardsville. Cassirer, E. (1955; reprint 1980), The Philosophy of Symbolic Forms, I, Language. Prev. na eng. Ralph Menheim. Yale University Press. New Haven – London. Eco, U. (1979), The Role of the Reader: Exploration in the Semiotics of Texts. Hutchinson.. Fowler, R. (1996), Studying Literature as Language. U: The Stylistic Reader. Ur. J. J. Weber. Arnold. London, New York, Sydney, Auckland. Gibbs, W. R., Jr. (1994), The Poetics of Mind, Cambridge University Press. Grice, H. P. (1975), Logic and Conversation. U: Syntax and Semantics 3: Speech Acts. Ur. P. Cole i J. L. Morgan. Academic Press. New York. Iser, W. (1978), The Act of Reading: A Theory of Aesthetic Response. John Hopkins University Press. Baltimore. Jakobson, R; Halle, M. Fundamentals of Language. Mouton. The Hague. Katičić, R. (1886), Novi jezikoslovni ogledi. Školska knjiga. Zagreb. Kovačević, M. (2000), Stvaralačko pisanje , Filozofski fakultet, Rijeka. Labov, W. (1972), Language in the Inner City. University of Pennsylvania Press. Philadelphia. Piaget, J. (1974), The Language and Thought of the Child. Prev. na eng. Marjorie Gabain. New American Library. New York. Searle, J. R. (1975), Indirect Speech Acts. U: Syntax and Semantics 3: Speech Acts. Ur. P. Cole i J. L. Morgan. Academic Press. New York. Searle, J. R. (1976), A Classification of Illocutionary Acts. Language and Society 5: 123 Searle, J. R. (1999), Mind, Language and Society. Phoenix. London. Silić, J. (1996), Polifunkcionalnost hrvatskoga standardnog jezika, Kolo 1, str. 244– 247. Simeon, R. (1969), Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva, Matica hrvatska. Zagreb. Thomas, J. (1995), Meaning in Interaction. Longman. London, New York. Turner, M. (1998), The Literary Mind. Oxford University Press. Oxford, New York. van Dijk, T. A. (1977), Text and Context: Explorations Into Semantics and Pragmatics of Discourse. Longman. London, New York. van Dijk, T. A. (1981), Studies in the Pragmatics of Discourse. Mouton. The Hague. Vuletić, B. (1980) ,Gramatika govora. Grafički zavod Hrvatske. Zagreb.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 16

B. Dopunska literatura Crystal, D. (1997), The Cambridge Encyclopedia of Language (Second Edition). Cambridge University Press. Cambridge. de Baugrande R.; Dressler W. (1981), Introduction to Text Linguistics. Longman Kovačević, M. (1996), Poetski govor na rubu proznog izričaja. Fluminensia. God. 8, br. 1-2, str. 153-177. Lodge, D. (1988), Načini modernog pisanja. Prev. na hrv. Giga Gračan i Sonja Bašić. Globus. Zagreb. Lyons J. (1977), Semantics (I, II). Cambridge University Press. Pranjić, K. (1985), Jezik i književno djelo, IGRO Nova Prosveta, Beograd. Pranjković, I. (1996), Funkcionalni stilovi i sintaksa. Suvremena lingvistika 22, 1/2, str. 519–527. Searle, J. R. (1983), Intentionality: An Essay in the Philosophy of Mind. Cambridge University Press. Traugott, E. C; Pratt, M. L. (1980), Linguistics for Students of Literature. Harcourt Brace Jovanovitch; New York. Vygotsky, L. S. (1962), Thought and Language. Prev. na eng. Eugenia Hanfmann, Gertrude Vakar. MIT Press. Cambridge, MA. Wales, K. (1997), A Dictionary of Stylistics. Longman. London, New York Yellowlees Douglas, J. (2000), The End of Books – Or Books without End? (Reading Interactive Narratives) The University of Michigan Press.

2.5.2.3. Književnost – povijest – filozofija  Dr. sc. Irvin Lukežić. izvanredni profesor Dr. sc. Elvio Baccarini, docent Cilj kolegija Upoznavanje s problematikom razvoja umjetnosti riječi u odnosu na povijesni kontinuitet, te s općim značajkama odnosa između književnosti i filozofske prakse u povijesnom slijedu i danas.

Korelativnost i korespondentnost programa Filozofski i povijesni aspekt literature neprijeporno je značajan za njezino potpunije razumijevanje. Svako se književno djelo oblikuje se u specifičnom duhovnom ozračju i društvenom kontekstu, podložno je najraznovrsnijim utjecajima. Pitanje književnoga stila izravno je povezano s umjetničkom epohom ili stilskim razdobljem/formacijom, te ulazi u područje proučavanja tipologije literarnih diskursa.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 17

Sadržaj kolegija  Hrvatska književnost kao dio europske tradicije Povijest Europe i povijest Hrvatske. Pojam Europe i europske povijesti. Književnost i povijest (tematizacija povijesti; utjecaj povijesnog sklopa). Odnos prema talijanskoj povijesti i povijesti književnosti (književnojezične usporedbe, utjecaji, prevodilaštvo, književne vrste); odnos prema povijestima književnosti susjednih naroda (mađarskoj, austrijskoj, francuskoj...).  Hrvatska književnost u širem društveno-povijesnom kontekstu Problem stvaralaštva i recepcije u različitim povijesnim okolnostima (vidovi književne komunikacije, pisac-djelo-čitatelj). Izdavaštvo i tiskarstvo (kratka povijest). Povijest i pojam knjige. Povijest i pojam književnosti.  Hrvatska književnost i njezine ideologije Slavizam/slovinstvo/ilirstvo. Koncepcije domoljublja od renesanse do romantizma  Razvoj hrvatske književne povijesti Sumarni pregled izučavanja od početaka do danas (glavni autori, odnos prema ideologijama, postavke i zaključci). Osnovni problemi književne povijesti danas (otvorena pitanja, dvojbena mjesta, opravdanost/održivost postojećih hipoteza)  Dubrovačka književnost Kratka povijest Dubrovnika s osvrtom na literarnu evoluciju (odnos lokalnoopćenacionalno, rodoljubni kompleks, multilingvalna komunikacija, mediteransko i kozmopolitsko ozračje, književna edukacija i kompetencija, estetski dometi pojedinih stvaralaca). Dubrovačka "književna republika" i ostale europske književnosti (utjecaji, dodiri, slavensko-romanska prožimanja, asimilacije i sl.)  Književna povijest i filozofija Književnost kao povijest ideja; popularizacija filozofije u obliku književnoga djela /18. st./; estetika i književnost: pitanja poetike.  Odabrane filozofsko-književne teme Starija književnost i starija povijest filozofije: utjecaj Tome Akvinskog na Dantea. Refleks u hrvatskoj književnosti (Marulić); Odnosa književnosti i filozofije morala. Alisdair MacIntyre i njegov doprinos metodologiji proučavanja moralno-filozofskog utjecaja književnosti u klasičnom razdoblju; Literarni radikalizam u filozofiji Richard Rortya: Može li književnost u potpunosti zamijeniti filozofiju morala?; Egzistencijalizam u filozofiji i u književnosti; Hermeneutičke teme; Epistemologija i književnost (npr. u radikalnoj koherentističkoj metodi koju predlaže Michael DePaul); Utjecaj Henria Bergsona na Proustov rad i refleksi u hrvatskoj književnosti. Načini izvođenja nastave i usvajanje znanja Nastava se izvodi u vidu predavanja, seminara, i prema potrebama konzultacijski. Nastavnik pojedine teme obrađuje u cijelosti, istovremeno upućujući studente na samostalno istraživanje putem predočene literature i prezentiranih tekstova. Studenti dobivaju metodološke upute i okvirna znanja za teme koje obrađuju samostalno.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 18

Popis literature A. Obvezna literatura Bergson, H.(1927), Essai sur les donnée immédiates de la conscience, PUF, Paris. (1939) Matiere e mémoire, PUF, Paris; (1969) L’évolution créatrice, PUF, Paris. Biti, V. (1991), Historiografska fikcija kao izazov genologiji i teoriji diskurza, Filozofska istraživanja / 11, 3 (42); str. 693-703 Èrnja, Z. (1978), Kulturna povijest Hrvatske, sv. I-III, Otokar Keršovani, Rijeka. Filozofijska hermeneutika (1999) – izbor tekstova, Hrvatski studiji, Zagreb. Frangeš I. (1987), Povijest hrvatske književnosti, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb-Ljubljana. Heidegger, M. (1959) O biti umjetnosti. Izvor umjetničkog djela. Čemu pjesnici, Mladost, Zagreb. Horvat, J. (1980), Kultura Hrvata kroz 1000. godina, Globus, Zagreb. Hrvatska književnost prema evropskim književnostima (1970.), zbornik, ur. A. Flaker i K. Pranjić, Zagreb. Hrvatska književnost u evropskom kontekstu (1978), zbornik, ur. A. Flaker i K. Pranjić, Zagreb. Kierkegaard, S. (1956), Dnevnik zavodnika, Mladost, Zagreb. Kierkegaard, S. (1998), Filozofijsko trunje, Demetra, Zagreb. MacIntyre, A. Nakon vrline, Kruzak (u pripremi). Nietzsche, F. (1997), Rođenje tragedije, Matica hrvatska, Zagreb. Ricoeur, P.(1981), Živa metafora, GZH, Zagreb. Rorty, R. (1995), Kontingencija, ironija, solidarnost, Zagreb, Naprijed. Solar, M. (1976), Književna kritika i filozofija književnosti, Školska knjiga, Zagreb. Žmegač, V. (1994), Književnost i filozofija povijesti, HFD, Zagreb. B. Dopunska literatura Bazala, V. (1978), Pregled hrvatske znanstvene baštine, Matica hrvatska, Zagreb. Bošnjak, B. (1993), Povijest filozofije, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb. Bučar, F. (1910), Povijest hrvatske protestantske književnosti za reformacije, Zagreb.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 19

Davies, N. (1997), Europe. A History. Pimlico. London. Filozofska hrestomatija (1983); 4. izdanje. Nakladni zavod Matice hrvatske. Zagreb. Haler, A. (1944), Novija dubrovačka književnost, Zagreb Hauser, A. (1995), Umjetnost i povijesni svijet, HFD, Zagreb. Ježić, S. (1944) Hrvatska književnost od početaka do danas 1100-1941, Zagreb. Kombol, M. (1945, 1961.), Povijest hrvatske književnosti do preporoda, Zagreb. Kovačević, M. i Janković, S. (u tisku), Književno djelo kroz višestruku prizmu estetičko-etičke provokativnosti, odnosno afirmativnosti, Fluminensia, Rijeka. Orr, L. (1995), Osveta književnosti: povijest povijesti. Čemu, 2, 2(6), str. 71-88. Pisana riječ u Hrvatskoj (1985), katalog izložbe, Zagreb. Schiffer, Lj. (1992), Humanizam bez granica: hrvatska filozofija u europskom obzoru, HFD, Zagreb. Stojanović, I. (1900), Dubrovačka književnost, Dubrovnik.

2.5.2.4. Književnost i druge umjetnosti  Dr. sc. Milorad Stojević, redoviti profesor Dr. sc. Darko Gašparović, izv. prof. Dr. sc. Nina Kudiš-Burić, docent Cilj kolegija Cilj kolegija je upoznavanje s transmedijskom i intermedijskom estetskom korespondencijom među raznim umjetnostima unutar pojedinih književnih stilskih formacija (škola, pravaca, i sl.), ali i između njih. Korespondentnost se odnosi na vrijeme od retoričkog razvojnog “sinkretizma” do današnjih dana, u nas i izvan naših prostora, s težištem na starijem fondu naše književnosti, uvjetno do kraja XIX. st. Osobito je naglašen usporedni moment spram likovnih umjetnosti.

Korelativnost i korespondentnost programa Budući da se u svim predmetima ovoga studija radi o izučavanju književnosti i problema njezine kontekstualizacije, ovaj kolegij optimalno korelira i korespondira s ostalim kolegijima, a s obzirom na to da se usmjerava povijeno-estetski neće kolidirati s kolegijima koji naizgled u svoje sadržaj uključuju i neke sadržaje ovoga predmeta. Zbog tog povijesnog pristupa, koji ima veliku mogućnost sažimanja, kao i izbora pojedinih segmenata, kolegij se globalno, ali selektivno, proteže velikim vremenskim razdobljem.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 20

Sadržaj kolegija  Pojam estetike i povijest estetskih mijena od antike do XIX. st. Uloga retorike u estetskim kretanjima i terminološkoj nomenklaturi starijih stilskih formacija; Transmedijalni estetski učinci stranih stilskih formacija na hrvatsku umjetnost; zemljopisni i politički učinak; interakcija. 

Povijesno-sintetički osvrt na teorije umjetnosti iz perspektive suvremenog teorijskog pluralizma Grčka (Sokrat, Platon, Aristotel, Ksenokrat, ideja mimesisa; Rim: Ciceron, Kvintilijan, Dionizije Krizostom, Filostrat); srednji vijek (Plotin, sv. Augustin, Toma Akvinski, traktati i zbirke uputa); Firenca u 14. st. (Dante, Boccaccio, Petrarca, Villani, Cenini); renesansa: znanost i teologija, suprotstavljeni pojmovi reda i kaosa, poimanje vremena i prostora (Ghiberti, Alberti, Leonardo, Michelangelo, Dürer, Aretino, Pino, Dolce, Vasari, Serlio, Palladio, Lomazzo); barok (Tridentski koncil i njegov utjecaj na estetiku i umjetničku kritiku, Bellori, Domenichino, Passeri, Baldinucci, Poussin, Felibien, Ridolfi, Boschini, De Pilles); iluminizam i neoklasicizam (Diderot, Gerard, Shaftesbury, Milizia, Mengs, Winckelmann, Lessing); romantizam i srednji vijek (Vico, got. arhitektura i prerafaeliti, uloga religije i morala, romantizam u Engleskoj i Njemačkoj, Viollet-le-Duc, Ruskin); Idealistička filozofija (Baumgarten, Kant, Schiller, Goethe, Herder, Schleghel, Shelling, Hegel); filološki pristup, enciklopedije, proučavanje tehnike i ikonografije, (Burkhardt, Dvořak, Cavalcaselle, Morelli, Warburg); francuska kritika u 19. st. (Baudelaire); umjetnička kritika i čista vizualnost (Hans von Mares, Fiedler, Hildebrandt, Riegel, Wölfllin); A. Hauser: o psihoanalizi i historicističkom pristupu; teoretičari vizualnih umjetnosti 20. stoljeća; teorija umjetnosti u Hrvatskoj. 

Bitni elementi estetskih transmedijskih dodira s književnošću, likovnim umjetnostima, glazbom, kazalištem, itd. Osnovni odnosi transmedijalnosti, intermedijalnosti i sl.; mogućnosti globalnih odnosa, realizacije u mikrostrukturama tih odnosa; sličnosti i posebnosti. 

Osnovni elementi intermedijskih dodira raznih umjetnosti: istosti, sličnosti i razlike. Temeljne strukturne estetske relacije između “istosti”, “sličnosti” i “razlike” na konkretnim umjetničkim, navlastito, književnim primjerima hrvatske starije književnosti; Temeljne strukturne estetske relacije između “istosti”, “sličnosti” i “razlike” između hrvatskih starijih stilskih formacija i onih izvan hrvatskih zemalja; osobito relacije spram talijanske, a potom umjetnosti na njemačkome i mađarskome jeziku. 

Estetske korelacije između hrvatske književnosti na ostalim jezicima, navlastito na latinskome, i hrvatske književnosti i umjetnosti na hrvatskome jeziku. Primjeri estetičko-filozofski, politički i ini, unutar stilske formacije i unutar opusa kojega pisca (Marulića, primjerice); Hrvatska djela s estetsko-filozofskog područja, tiskana vani i u nas, i njihov utjecaj/”utjecaj” na umjetnost u Hrvatskoj i u njoj; usporedbe i primjeri.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 21

 Hrvatski estetičari i povjesničari o estetskim problemima naše umjetnosti Analiza primjera kroz povijest; Strani estetičari i povjesničari o hrvatskoj umjetnosti (književnosti, ponajprije) 

Recepcija estetičkih zasada starijih stilskih formacija u Hrvatskoj u XX. stoljeću. Primjeri; Analize; Modeli. Znanost i estetske realizacije. Predrenesansna ostvarenja; Poslijerenesansni primjeri.. Suvremena hrvatska estetička istraživanja. Z. Posavac.

Načini izvođenja nastave i usvajanje znanja Nastava se izvodi u vidu predavanja, seminara, i prema potrebama konzultacijski. Nastavnik pojedine teme obrađuje u cijelosti, istovremeno upućujući studente na samostalno istraživanje putem predočene literature i prezentiranih tekstova. Studenti dobivaju metodološke upute i okvirna znanja za teme koje obrađuju samostalno. Obveze studenata Studenti su dužni pohađati nastavu, aktivno sudjelovati u diskusijama, te izvršavati zadatke koji su im povjereni za samostalno istraživanje. Rezultati njihovih samostalnih istraživanja bit će prezentirani na seminarima. Fakultativno: izrada seminarskoga rada. Praćenje nastave i praćenje i ocjenjivanje studenata Vodi se opisna evidencija sudjelovanja studenata u radu na kolegiju. Ocjena će se konstituirati na temelju ocjene sudjelovanja u nastavi, izvršavanja pojedinih nastavnih zadataka, ocjene eventualnog seminarskoga rada i znanja prezentirana na usmenom ispitu. Literatura A. Obvezna literatura Bialostocki, J. (1987), Povijest umjetnosti i humanističke znanosti, Zagreb. Božičević, V. (1990), Riječ i slika, Zagreb. Filozofska hrestomatija 1-12 (1983) - 4. izdanje. Nakladni zavod Matice hrvatske. Zagreb. Flaker, A. (1993), Uz pitanje intermedijalnosti hrvatske avangarde, Republika / 49, 3/4, str. 66-72. Gombrich, E. H. (1960), Art and Illusion, Oxford . Gombrich, E. H. (1966), Norm and Form, u Norm and Form, Oxford. Gombrich, E.H. (1979), The Logic of Vanity Fair: Alternatives to Historicism in the Study of Fashions, Style and Taste, u Ideals and Idols, Oxford. Grlić, D. (1974-1979), Estetika (I-IV), Zagreb. Hauser, A. (1962), Socijalna istorija umjetnosti i književnosti. Kultura. Beograd.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 22

Hauser, A. (1963), Filozofija povijesti umjetnosti. Školska knjiga, Zagreb. Hauser, A. (1995), Umjetnost i povijesni svijet. HFD, Zagreb. Hauser, A. (1963), Filozofija povijesti umjetnosti, Zagreb (odabrana poglavlja). Intertekstualnost i intermedijalnost (1988), zbornik, ur. Maković, Z. et. al., Zavod za znanost o književnosti, Zagreb. Knežević, S.(ur.) (1999), Bečka škola povijesti umjetnosti, Zagreb. Pelc, M. (ur.) (1995), Ideal, Forma, Simbol, Zagreb. Ronnen, R. (1994), Mogući svjetovi u književnoj teoriji i igra interdisciplinarnosti, prev. Z. Bulaja, Republika / 50, 4/6, str. 173-190. Venturi, L. (1945), Storia della critica d’arte, Roma, Firenze, Milano. B. Dopunska literatura Antologija filozofskih tekstova s pregledom povijesti filozofije (1958), ur. B. Bošnjak, Školska knjiga, Zagreb. Curtius, E. R. (1964), Eseji iz europske književnosti. Veselin Masleša. Sarajevo. Curtius, E. R. (1998), Europska književnost i latinsko srednjovjekovlje. Naprijed. Zagreb. della Volpe, G. (1979), Istorija ukusa, Beogradski izdavačko-grafički zavod, Beograd. Fiedler, C. (1980), O prosuđivanju dela likovne umetnosti (Schriften über Kunst), Beograd. Gombrich, E. H. (1966), Mannerism: the Historiographic Background, u Norm and Form, Oxford Gombrich, E. H. (1979), The Sense of Order, Oxford 1979. Gombrich, E. H. (1982), The Image and the Eye, Oxford.. Goodman, N. Jezik umjetnosti, (u pripremi Kruzak, Zagreb). Kalin, B. (1997), Povijest filozofije. Školska knjiga, Zagreb. Miščević, N. (1988), Radnja i objašnjenje. HFD, Zagreb. Nodine, C. F. i Fisher, D. F. (uredili) (1979), Perception and Pictorial Representation, New York. Popper, K. (1996), Bijeda historicizma, Zagreb. Povijest svjetske književnosti 1-7 (1974-1982), Mladost. Zagreb. Ranković, M. (1973), Komparativna estetika. Umetnička akademija u Beogradu, Beograd. Russel, B. (1970), Mudrost zapada, Mladost, Zagreb. Schelling, F. W. J. (1984), Filozofija umetnosti. Nolit. Beograd.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 23

2.5.2.5. Kulturalni studiji  Dr. sc. Marina Kovačević, izv. prof. Dr. sc. Darko Gašparović, izv. prof. Cilj kolegija: Cilj je kolegija pružiti obuhvatan pogled na disciplinu (i plurisdisciplinarnu interferentnu zonu) kulturalnih studija, kao suvremenog i sve nezaobilaznijeg područja znanstvenog i stručnog interesa, te disciplinarnog poprišta za dubinsku reformu skupine humaniora u akademskom i izvanakademskom kontekstu. Kolegijem će se nastojati obuhvatiti ona temeljna pitanja oko kojih se formira suvremena znanstvena debata o položaju i ulozi kulturalnih studija, te će se ukazati na praktičnu znanstvenu i stručnu uporabu metodološkog i pojmovnog aparata razvijenog u tom disciplinarnom polju.

Korelativnost i korespondentnost programa Kulturalne će se studije ponajprije razmatrati sa stajališta vlastite kratke ali bogate disciplinarne povijesti, te disciplinarne povijesti srodnih humanističkih područja. Ta će se povijest dovoditi u vezu sa širim misaonim modelima i ideološkim projektima koji su pozadinski oblikovali tu dinamičnu disciplinarnu zonu ili na nju bitno utjecali. Razmatrat će se, potom, veze s tradicionalnim humanističkim disciplinama, ali i starijim interdisciplinarnim poprištima poput, primjerice, književne komparatistike. U zasebnoj će se cjelini razmatrati temeljna područja znanstvenoistraživačkog i stručnog interesa obuhvaćena pojmom kulturalnih studija, nastojat će se ukazati na većinu relevantnih tema kojima se zanimaju istraživači vezani za ovu disciplinu u međunarodnim okvirima, uz produbljivanje onih odabranih problema za koja se smatra da su od neposrednog interesa za polaznike poslijediplomskog studija. Pri tome će se na razmeđi teorijskog prema praktičnom strukovnom interesu razraditi i temeljne metode uobičajene ili tipične za disciplinu o kojoj je riječ. Program kolegija u cijelosti je korespondentan međunarodnim standardima razvoja visokoškolskog kurikuluma u disciplini kulturalnih studija, te dovodi postdiplomande u dodir s posve recentnim zaključcima iz žive međunarodne debate. Sadržaj programa: 

Kulturalni studiji: povijest, ideologija, disciplinarne međe Osnovna definicija discipline. Ideološka pozadina: radikalizam i moralizam kulturalnih studija. Rani dani kulturalnih studija: birminghamska škola (Richard Hoggart, Raymond Williams, E. P. Thompson, Stuart Hall); britanski kulturalni studiji; Internacionalizacija kulturalnih studija; američki kulturalni studiji (Teoretizacija i gubitak ideoloških pokretača); azijski kulturalni studiji (Subaltern studies collective); pitanja bliskosti i razlika spram drugih društvenohumanističkih disciplina poput sociologije, sociolingvistike, etnologije, kulturalne

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 24

antropologije, komunikologije, mediologije, kulturalne povijesti itd.; općenito o obuhvatu same discipline. 

Temeljni teorijski izvori i tematski interesi kulturalnih studija Marksizam (Gramsci), strukturalističke izvedenice (Althusser), socijalni konstruktivizam, kulturalni relativizam i antiesencijalizam; kulturalni obrat u književnoj teoriji, narativni obrat u etnografiji; poststrukturalizam i postmodernizam, suvremena stremljenja prema kognitivizmu; temeljna tematska područja: - Definicije kulture, - Jezik i kultura – kultura u jeziku, - Subjektivitet i identitet, - Etnicitet, rasa, nacija, - Spolne i rodne reprezentacije - Medijska i mrežna kultura - Kulturalni prostor: spacijalni aspekti kluturalnih studija; gradska i urbana kultura - Teorija i praksa svakodnevice s posebnim osvrtom na generacijske stilove - Politički aspekti u kulturi i kulturna politika - Kognitivizam i kultura



Istraživačke metode i njihova primjena Tekstualna analiza verbalnih, vizualnih, zvučnih i drugih tekstova; teorijska spekulacija, kritika i dekonstrukcija; analiza diskurza; socijalnosemiotičko i hermeneutičko čitanje kulturalnih znakova/simbola, kodova i tekstova; raščlanjivanje reprezentacija (predodžbi, stereotipa, diskurza «drugosti»); naratološko raščlanjivanje velikih kulturalnih naracija (primjerice naracija nacionalnih identiteta) i dekodiranje pojedinih sastavnica (primjerice mitema, političkih metafora itd.).

Načini izvođenja nastave i usvajanje znanja: Nastava se izvodi u vidu predavanja, seminara, i konzultacijski. Nastavnik pojedine teme obrađuje u cijelosti, istovremeno upućujući studente na samostalno istraživanje uz pomoć ponuđene literature, prezentiranih tekstova i saostalnog pretraživanja relevantnih izvora (poput on-line baza podataka). Studenti dobivaju metodološke upute i okvirne smjernice za obradu tema kojima pristupaju samostalno i autorski autonomno, u širokim prethodno zadanim okvirima.

Obveze studenata: Studenti su dužni pohađati nastavu, aktivno sudjelovati u raspravama, te izvršavati zadatke koji su im povjereni za samostalno istraživanje. Rezultati samostalnih studentskih istraživanja bit će prezentirani na seminarima. Fakultativno: izrada seminarskoga rada na razini znanstvenog eseja, stručnog članka ili višoj.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 25

Praćenje nastave i praćenje i ocjenjivanje studenata: Vodi se opisna evidencija sudjelovanja studenata u radu na kolegiju. Ocjena će se konstituirati na temelju ocjene sudjelovanja u nastavi, izvršavanja pojedinih nastavnih zadataka, ocjene eventualnog seminarskoga rada i znanja prezentirana na usmenom ispitu.

Literatura A. Obvezna literatura Barker, Chris – Galasinski Dariusz (2001) Cultural Studies and Discourse Analysis – A Dialogue on Language and Identity, Sage, London – Thousand Oaks – New Delhi. Barker, Chris (2000) Cultural Studies: Theory and Practice, Sage, London – New Delhi – Thousand Oaks. Biti, Vladimir (2000) Pojmovnik suvremene književne i kulturne teorije, MH, Zagreb. (odabrane natuknice) Duda, Dean (2002) Kulturalni studiji: ishodišta i problemi, AGM, Zagreb. During, Simon (ed.) (1999), The Cultural Studies Reader, Routledge, London – New York, (2). Lehtonen, Mikko (2002) The Cultural Analysis of Texts, Sage, London – Thousand Oaks – New Delhi. Lewis, Jeff, (2002) Cultural Studies: The Basics, Sage, London – Thousand Oaks – New Delhi. Libra libera (Zagreb) i Novi Kamov (Rijeka); tematski brojevi časopisa posvećeni kulturalnim studijima (u pripremi, do kraja 2003) B. Dopunska literatura Barker, Chris (2002) Making Sense of Cultural Studies – Central Problems and Critical Debates, Sage, London – Thousand Oaks – New Delhi. Belsey, Catherine – Moore, Jane (1989) The Feminist Reader, Macmillan Press, Houndmills – London. Bourdieu, Pierre (1993) The Field of Cultural Production, Polity Press, Cambridge. De Certeau, Michel (2002) Invencija svakodnevice, Naklada MD, Zagreb. Edgar, Andrew – Sedgwick, Peter (2002) Cultural Theory – The Key Thinkers, Routledge, London – New York. Huck, Geoffrey J. – Goldsmith, John A. (1995) Ideology and Linguistic Theory, Routledge, London – New York. Jameson, Fredric (1984) Političko nesvesno – Pripovedanje kao društveno-simbolični čin, Pečat, Beograd,. Nelson, Cary – Gaonkar, Dilip Parameshwar (ed.) (1996) Disciplinarity and Dissent in Cultural Studies, Routledge, New York – London. Rapport, Nigel – Overing, Joanna (2000) Social and Cultural Anthropology – The Key Concepts, Routledge, London – New York,. Seidman, Steven – Alexander, Jeffrey C.(2001) The New Social Theory Reader, Routledge, London – New York.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 26

Švob-Đokić, Nada (ur.) (1997) The Cultural Identity of Central Europe, Institute for International Relations – Europe House, Zagreb. Totosy de Zepetnek, Steven (ed.) (2002) Comparative Central European Culture, Purdue University Press, West Lafayette, Indiana. Tullio – Altan, Carlo (1992) Soggetto, simbolo e valore – Per un'ermeneutica antropologica, Feltrinelli, Milano. Tullio – Altan, Carlo (1995) Ethnos e civiltà – Identita etniche e valori democratici, Feltrinelli, Milano,.

2.5.2.6. Znanstveni diskurs i metodologija znanstvenog rada 

Dr. sc. Lada Badurina, docent (Dr. sc. Ines Srdoč-Konestra) Cilj kolegija Cilj je kolegija uputiti studente u zakonitosti znanstvenoga stila standardnoga jezika te u metodologiju znanstvenog rada, poglavito izučavanja književnosti. Ovladavanje je znanstvenim diskursom (u konačnici strukturom znanstvenog teksta) potaknuto potrebom potpunijeg snalaženja u znanstvenoj/stručnoj literaturi, ali i stvaranja vlastitih tekstova takvih odlika. Tome u prilog ide i upoznavanje s metodologijom znanstvenog bavljenja književnošću.

Korelativnost i korespondentnost programa Svojom praktičnom usmjerenošću kolegij korelira i korespondira s ostalim kolegijima studija, i temeljnim i izbornim. Naime metodološke su smjernice od neposredne koristi u bavljenju raznim tematskim područjima (napose u samostalnom obrađivanju seminarskih tema, pisanju magistarske radnje/doktorske disertacije), ali i obrnuto, drugi su nastavni sadržaji provjera predstavljenih metoda i poticaj za njihovo usvajanje, daljnje primjenjivanje i moguće prilagođavanje. Sadržaj kolegija  Znanstveni diskurs Standardni jezik i njegove norme (funkcionalne, stilističke). Znanstveni stil kao jedna od mogućih realizacija standardnoga jezika, podsustav sustava. Značajke. Unutarstilske raslojenosti: različiti tipovi znanstvenog/stručnog ispisa. Tekst: pisani i govoreni. Tekst i diskurs. Organizacija teksta i njegova struktura. Iskaz – kontekstualno uključena rečenica. Signali kontekstualne uključenosti. Tekstni konektori i njihova funkcija. Vrste konektora. Konektori

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 27

u znanstvenom stilu. Kohezija i kohezivna sredstva na razini teksta. Koherencija teksta. Tekst i paralelni tekst: funkcija i organizacija bilješki (fusnota). Semantika teksta. Tekst i značenje. Vrste značenja. Značenje i smisao. Tekst i kontekst. Kontekstualno značenje.

 Metodologija znanstvenog rada

Pretraživanje bibliotečnih kataloga. Tipovi pretraživanja. Organizacija vlastitog kataloga; organizacijski ključevi i vođenje bilješki. Arhivska istraživanja. Priprema i organizacija. Prikupljanje građe. Interpretiranje dokumenata (povijesna građa, literarna građa). Problematizacija. Analiza, sinteza. Rad s online bazama podataka (Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Hrvatski nacionalni korpus, Hrvatski elektronski tekstovni arhiv – HETA, Hrvatski E-tekst projekt i sl.). Pretraživanja i njihova primjena u znanstvenom istraživanju. Obrada teksta na računalu. Upotreba programskih alata (računalni pravopis – spelling-checker, gramatički tezaurus, rječnik sinonima i sl.). Pojam i vrste znanstvenih djela. Znanstveni članak, kritički prikaz, seminarski rad. Monografska obrada teme. Komparativni pristup. Interdisciplinarni pristup. Magistarski rad – izbor teme, naslov, prijava teme. Doktorska disertacija. Struktura i kompozicija znanstvenoga djela – naslov, sadržaj, uvod, razrada, zaključak, sažetak, popis literature. Pisanje teksta i tehnička obrada znanstvenoga djela. Obrana magistarske radnje / doktorske disertacije. Načini izvođenja nastave i usvajanje znanja Nastava se izvodi u vidu predavanja, seminara, i prema potrebama konzultacijski. Nastavnik pojedine teme obrađuje u cijelosti, istovremeno upućujući studente na samostalno istraživanje putem predočene literature i prezentiranih tekstova. Studenti dobivaju metodološke upute i okvirna znanja za teme koje obrađuju samostalno.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 28

Literatura A. Obvezna literatura Berry, R. (1996), The Research Project: How to write it, Routledge, London, New York. Brown, G. – Yule, G. (1983), Discourse Analysis, Explorations in discourse analysis, Cambridge University Press, Cambridge. Eco, U. (1977), Come si fà una tesi di laurea, Tascabili Bompiani, Milano. Gačić, M. (2001), Pisanje i objavljivanje znanstvenih i stručnih radova, Ministarstvo unutarnjih poslova RH, Zagreb. Kovačević, M. – Badurina, L. (1999), Temeljna pitanja funkcionalne diferencijacije jezika, Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku, zbornik radova, Zagreb – Rijeka, str. 405–418). Kovačević, M. – Badurina, L. (2002), Akademski diskurs, Riječki filološki dani, zbornik radova 4, Rijeka, str. 189–206. Lyons, J. (1995), Linguistic Semantics, An introduction, Cambridge University Press, Cambridge. Palmer, F. R. (1981), Semantics, second edition, Cambridge University Press, Cambridge. Pranjić, K. (1973), Jezik i književno djelo. Ogledi za lingvostilističku analizu književnih tekstova, Školska knjiga, Zagreb. Schievella, P. S. (1966), Critical Analysis: Language and Its Functions, Sebastian Publishing Co, New York. Schiffrin, D. (1987), Discourse markers, Cambridge University Press. Silić, J. (1984), Od rečenice do teksta (Teoretsko-metodološke pretpostavke nadrečeničnog jedinstva), SNL, Zagreb. Silić, J. (1996), Lingvističke i sociolingvističke zakonitosti, Kolo, časopis Matice hrvatske, br. 2, str. 243–248, Zagreb. Silić, J. (1996), Polifunkcionalnost hrvatskoga standardnog jezika, Kolo, časopis Matice hrvatske, br. 1, str. 244–247, Zagreb. Silić, J. (1997), Znanstveni stil hrvatskoga standardnog jezika, Kolo, časopis Matice hrvatske, br. 2, str. 397–415, Zagreb. Silobrčić, V. (1997), Kako sastaviti, objaviti i ocijeniti znanstveno djelo, Medicinska naklada, Zagreb. Stamać, A. (1992) Semantička piramida u oblikovanju sadržaja književnoznanstvenog naziva. Umjetnost riječi, 36, 1, str. 7-13. van Dijk, T. A. (1977) Text and Context: Explorations Into Semantics and Pragmatics of Discourse, Longman. London, New York. van Dijk, T. A. (1981) Studies in the Pragmatics of Discourse, Mouton. The Hague. Velčić, M. (1987), Uvod u lingvistiku teksta, Školska knjiga, Zagreb. Zelenika, R. (1998), Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i stručnog djela, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka. B. Dopunska literatura Allwood, J. – Andersson, L. – Dahl, Ö (1977), Logic in Linguistics, Cambridge University Press, Cambridge. Batnožić, S. – Ranilović, B. – Silić, J. (1996), Hrvatski računalni pravopis, Matica hrvatska, SYS, Zagreb.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 29

Cook, G. (1989), Discourse, Oxford University Press, Oxford. Crystal, D. (1997), The Cambridge Encyclopedia of Language, second edition, Cambridge University Press, Cambridge. Glovacki-Bernardi, Z. (1990), O tekstu, Školska knjiga, Zagreb. Guillaume, G. (1988), Principi teorijske lingvistike, Zbirka neobjavljenih tekstova, prir. R. Valin, prev. V. Ćosić, Globus, Zagreb. Hoey, M. (1991), Patterns of Lexis in Text, Oxford University Press, Oxford. Ivanetić, N. (1995), Govorni činovi, Zavod za lingvistiku Filozofskog fakulteta, Zagreb. Jakobson, R. – Halle, M. (1988), Temelji jezika, prev. I. Martinčić i A. Stamać, Globus, Zagreb. Katičić, R. (1971), Jezikoslovni ogledi, Školska knjiga, Zagreb. Katičić, R. (1986), Novi jezikoslovni ogledi, Školska knjiga, Zagreb. Kovačević, M. – Badurina, L. (2001), Raslojavanje jezične stvarnosti, Izdavački centar Rijeka, Biblioteka Dometi, nova serija, knjiga 138, Rijeka. Lodge, D. (1988), Načini modernog pisanja: metafora, metonimija i tipologija moderne književnosti, prev. G. Gračan i S. Bašić, Globus, Zagreb. Norme i normiranje hrvatskoga standardnog jezika (1999), prir. M. Samardžija, Matica hrvatska, Zagreb. Pranjković, I. (1996): Funkcionalni stilovi i sintaksa. Suvremena lingvistika 22, 1/2, str. 519–527, Zagreb. Silić, J. (1998), Rečenica i funkcionalni stilovi hrvatskoga standardnog jezika, Kolo, časopis Matice hrvatske, br. 1, str. 435–441, Zagreb. Tekst i diskurs (1997), zbornik, ur. M. Andrijašević i L. Zergollern-Miletić, Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku, Zagreb. Tošović, B. (1988), Funkcionalni stilovi, Svjetlost, Sarajevo.

2.5.3. Sadržaj programa izbornih kolegija  Izborni kolegiji predstavljaju tematsku ekstenziju sadržaja predstavljenih programom izbornih kolegija. Oni upućuju kandidate u pojedina mikropodručja unutar kojih se otvaraju mogućnosti specijalističkog profiliranja u funkciji identifikacije istraživačkih interesa sukladnih temama budućih magistarskih i doktorskih radnji.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 30

2.5.3.1. Europski romantizam i hrvatska književna kretanja u 18. i 19. stoljeću  Dr. sc. Goran Kalogjera, redoviti profesor

Cilj kolegija Cilj je kolegija primjena komparativne metode na problem stilske formacije. S obzirom na specifičnost uvjeta, kao i na asinkronost komparabilnih pojava, romantizam u hrvatskoj književnosti predstavlja osobit komparatistički izazov. Unutar kolegija se otvara mnoštvo problemskih tema za individualno izučavanje.

Korelativnost i korespondentnost programa Ovaj izborni kolegij izravno korelira s obveznim kolegijem Hrvatska književnost i druge književnosti. On se sadržajno usredotočuje na jedan segment unutar šire problematike obveznog kolegija. Sadržaj programa  Uvod Romantizam kao metoda; r. kao smjer u umjetnosti ; r. kao oznaka nove škole. Europski začeci; Njemačka; njemački utjecaji na hrvatsku sredinu (bilingvizam, njemačko-hrvatski kulturni utjecaji). Posredni utjecaj engleske književnosti. Odraz francuskog i talijanskog romantizma. Slavenska prožimanja. Crta europske romantike i predromantizma u hrvatskoj književnosti. Propitivanje pojma "hrvatskog romantizma". Problematizacija utjecaja (epigonski i stvaralački učinci).  Njemački utjecaji Herder (Ideen zur Philkosophie der Geschichte der Menscheit) i pojava Sturmer und Dranger. Njemački utjecaj u dramaturgiji hrvatskog preporoda; neposredni uzori (Schiller, Kotzebue, Korner); njemačka teorijska osnovica. Demetar i utjecaj Schlegelovih Vorlesungen uber dramatische Kunst und Literatur na njegov dramski rad. Njemačka romantičarska literatura kao prva literatura iliraca. Utjecaji Johana Kalhcberga na Gaja; J. G. Seidla na Vukotinovića. Utjecaj Schillera – zastupljenost u hrvatskim prijevodima i u izvornoj poeziji. Novalis - Preradović, Lenau - Vraz, Preradovć. Hrvatski prijevodi njemačkih romantičara (Matthisona, Kalchberga, Schillera, Kotzebua, Burgera, Uhlanda). Prevodilačka djelatnost: Demeter, Bogović, Nemčić, Preradović. Paradoksi: potpuni izostanak prijevoda Goethea, Heinea, Novalisa, Tiecka. Utilitaristički moment (interes za pisce koji njeguju rodoljubivi patos; budničarska poetika). 

Odraz engleskih utjecaja na Ilirce i post-Ilirce

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 31

Njemački jezik u ulozi kulturnog posrednika. Milton, Collins, Gray, T. Moore, Burns, Bacon. Recepcija Byrona, Shelleya, Shakespearea. Utjecaj W. Scotta na početničku hrvatsku epsku prozu. Odrazi Scottove proze u Jarnevićeve, Demetra, Kukuljevića, Bogovića; hrvatska povijesna novelistika. Relacija Scott – Šenoa i uvođenje povijesnog romana u hrvatsku književnost. Byronov Childe Harold u spram ilirskih ostvaraja: Demetar (Grobničko polje), Vraz (Đulabije), Mažuranić (Kob). Ispovjedni ton ilirske književnosti kao rezultat bajronovske provenijencije u Demetra i Mažuranića.  Uloga francuskog romantizma Francuska se književnost romantizma ne osjeća u iliraca, dočim su racionalisti bili omiljeni i otprije poznati. Pitanje određenja prema nekim književnim relacijama (npr. Lamartine – Mažuranić / Le priere – Četa; Vraz – Beranger. Prisutnost Hugoova Angela na zagrebačkoj sceni 1840.  Recepcija talijanske romantičarske književnosti Prijevodi iz talijanske književnosti. Mažuranić, Demetar, Polčić kao prevodioci. Mogući uzroci izostanka utjecaja romantičara Montia, Foscola i Parinia u Hrvata.  Slavenska prožimanja Veze ilirskog pokreta s češkim i slovačkim nacionalnim i kulturnim preporodom. Utjecaj Kollara na Hrvate i rezultati koji iz toga proizlaze (Kollar - Kukuljević, Kollar - Vraz, Kollar - Mažuranić). Važna uloga Čeha Tomaša Buriana u Preradovićevu stvaralaštvu (Oda Slavjanstvu). Utjecaj Karela Hyneka Mache na Šenou. Poljsko-hrvatski dodiri: Mickiewicz i Hrvati (posebno Mažuranić, ali i Preradović i Vraz). Načini izvođenja nastave i usvajanje znanja Nastava se izvodi uglavnom konzultacijski, ali i u vidu predavanja i seminara. Studente se potiče da se unutar tematskih krugova opredijele za detaljnije izučavanje jednoga segmenta (njemački utjecaji; engleski utjecaji; francuski utjecaji itd.), ili pak za problem jednoga autora (npr. Mažuranić, Vraz…) čiji će opus razmatrati s aspekta europskog okruženja. Za svaku će se temu sačiniti zaseban popis literature.

Obveze studenata Studenti su dužni pohađati nastavu, te izvršavati zadatke koji su im povjereni za samostalno istraživanje. Fakultativna je izrada seminarskoga rada. Praćenje nastave i praćenje i ocjenjivanje studenata Vodi se opisna evidencija rada studenata. Ocjena će se konstituirati na temelju ocjene njihova aktivnog sudjelovanja, izvršavanja pojedinih nastavnih zadataka, ocjene eventualnog seminarskoga rada i znanja prezentiranog na usmenom ispitu.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 32

Literatura A. Obvezna literatura Badalić, J. (1972), Rusko-hrvatske književne studije, Zagreb, 1972. Barac, A. (1954), Književnost ilirizma, Zagreb. Flaker, A. (1968), Književne poredbe, Zagreb. Frangeš, I. (1967), Evropski romantizam i hrvatski narodni preporod, /Studije i eseji, Zagreb. Hrvatska književnost prema evropskim književnostima (1970), Zbornik radova, Zagreb. Komparativna povijest hrvatske književnosti (1999), Zbornik radova. Književni krug. Split. B. Dopunska literatura Povijest svjetske književnosti 7 (1975), Mladost, Zagreb. Povijest svjetske književnosti 5 (1975), Mladost, Zagreb. Povijest svjetske književnosti 4 (1975), Mladost, Zagreb Povijest svjetske književnosti 3 (1975), Mladost, Zagreb. Paljetak, L. (1997), Engleske teme, ICR, Rijeka. Tomasović, M. (1996), Traduktološke rasprave, Zavod za znanost o književnosti FF. Zagreb.

2.5.3.2. Europske zasade u djelu A. G. Matoša (monografija) 

Cilj kolegija Cilj je kolegija ponuditi model monografske komparatističke obrade jednog cjelovitog autorskog opusa koji otvara brojne mogućnosti daljnjih istraživanja. Djelo će se A. G. Matoša razmatrati unutar relacija Europa – Hrvatska, odnosno, europska književnost – hrvatska književnost krajem 19. i početkom 20. stoljeća.

Korelativnost i korespondentnost programa Ovaj kolegij izravno korelira s kolegijem Hrvatska književnost i druge književnosti, ali se, s obzirom na potrebu situiranja Matoševa opusa u vrijeme i u esteticistički kontekst, korespondentno odnosi i spram kolegija Književnost – povijest – filozofija. Lik se i djelo A. G. Matoša svojom složenošću i artističkom relevancijom nude u vidu svojevrsnoga modela za primjenu višeaspektnoga znanstvenoga pristupa koji predstavlja konceptualnu osnovicu ovoga studija.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 33

Sadržaj kolegija 

A. G. Matoš - središnja ličnost u razdoblju hrvatske moderne (povijesni i esteticistički kontekst) Hrvatska književnost u razdoblju hrvatske moderne (nacionalni i kulturni kontekst; europski kontekst; estetičke doktrine). Život i književno djelo A. G. Matoša (tragom Matoševa životopisa; životopis i povijest). Književni kritičari i teoretičari o A. G. Matošu.  Francuska književnost: utjecaji i prožimanja u djelu A. G. Matoša (1) Charles Baudelaire (poetička prizma kao osnova komparativnome pristupu). Paul Verlaine i A. G. Matoš (analogije, specifičnosti).  Francuska književnost: utjecaji i prožimanja u djelu A. G. Matoša (2) Maurice Barres (temeljitije upoznavanje s filozofskim i drugim odrednicama francuskog ultranacionalizma u djelima Mauricea Barrasa). Stendhal (kult energije u Stendhalovu romanu Crveno i crno u liku Juliena Sorela). Relacije prema A. G. Matošu i njegovu djelu.  Lirski opus A. G. Matoša Impresionizam (širi kulturološki kontekst). Impresionizam u književnosti. Impresionizam kao oblik lirskog izričaja. Simbolizam i poetski postupci. Matoševa poetika (asimilacija europskih strujanja; Matoševa varijanta). Prozni opus A. G. Matoša Prozni opus A. G. Matoša i stilske značajke. Europski modeli (utjecaji, odstupanja). Narativno i lirsko. Realističko i bizarno. Novelistika i kritika. Poetičko određenje. Matoševi putopisi (Matoš i Barres). 

 Poetičke premise Matoševa stvaralaštva Europski književni procesi i njihov odraz na hrvatsku književnost. Poetizacija nacionalne motivike. Pitanja forme. Simbolistički i impresionistički elementi. Pitanja strukture – harmonija i disharmonija, tradicionalizam i modernizam. Matoševa poetika kao poetička osnova procesu europeizacije hrvatske književnosti. Odraz matošijanskog artizma u književnosti dvadesetog stoljeća. Načini izvođenja nastave i usvajanje znanja Nastava se izvodi uglavnom konzultacijski, ali i u vidu predavanja i seminara. Studente se potiče da se unutar tematskih krugova opredijele za detaljnije izučavanje odabranog segmenta. Za svaku će se temu sačiniti zaseban popis literature.

Obveze studenata Studenti su dužni pohađati nastavu, te izvršavati zadatke koji su im povjereni za samostalno istraživanje. Fakultativna je izrada seminarskoga rada.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 34

Praćenje nastave i praćenje i ocjenjivanje studenata Vodi se opisna evidencija rada studenata. Ocjena će se konstituirati na temelju ocjene njihova aktivnog sudjelovanja, izvršavanja pojedinih nastavnih zadataka, ocjene eventualnog seminarskoga rada i znanja prezentiranog na usmenom ispitu.

Literatura A. Obvezna literatura Antun Gustav Matoš, zbornik radova (1965), Beograd. Frangeš, I. (1974), Matoš, Vidrić, Krleža, Zagreb. Horvat, V. (1994), Matoševo čitanje Baudelairea. Hrvatska revija / 44, 2/3 (174/175); str. 360-378. Jelčić, D. (1984), Matoš (portret), Zagreb. Kaštelan, J. (1957), Lirika A. G. Matoša, Rad JAZU, knjiga 310, Zagreb. Pranjić, K.(1971), Jezik i stil Matoševe pripovjedačke proze, Rad JAZU, knjiga 361, Zagreb. Sabrana djela A. G. Matoša, sv.1-22 (1973), Zagreb. Tomić, J. (1939), Matoševo poznavanje hrvatske književnosti - disertacija. (A. G. Matoš et la litterature francaise, 1939, Zagreb). Zbornik radova o A. G. Matošu (1987), knjiga 1, 2, Zagreb. B. Dopunska literatura Banac, I. (1993), A. G. Matoš i hrvatska politička misao, Erasmus, 3, str. 25-27. Čolak, T. (1962), Antun Gustav Matoš, Beograd. Dorkin, M. (1996), Matoševa rodoljubna poezija - kreativna sinteza tradicije i modernizma. Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet Zadar. Galić, M. (1997), Matoševa probrana pisma: iz Ženeve i Pariza Tiskara Franjo Kluz, Omiš. Matošiana (1994), (priredili Ivo Frangeš i Dragutin Tadijanović), Hrvatska akademija znanosti i umjetnost, Zagreb. Povijest hrvatske književnosti (1978), knjiga 5, Zagreb. Tomić, J. (1959), Baudelaire i A. G. Matoš, Filologija, Zagreb.

2.5.3.3. Povijesni roman  Dr. sc. Mirjana Strčić, redoviti profesor Cilj kolegija Uputiti studente u kontinuitet povijesnog romana u hrvatskoj književnosti, njegove značajke u pojedinim književnopovijesnim razdobljima te pratiti razvoj povijesnog romana i njegovo transformiranje u novopovijesnu varijantu.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 35

Korelativnost i korespondentnost programa Kolegij se uklapa i korespondira s temeljnim kolegijima koji tematiziraju povijest, ali i povijest hrvatske književnosti, nudeći ujedno i poveznice s drugim književnostima (pitanja izvora, utjecaja, dominantnih modela, ali i prevođenja povijesnih romana). Stoga ovaj kolegij ostvaruje korelativnost spram obveznih kolegija Hrvatska književnost i druge književnosti, kao i spram kolegija Književnost – povijest – filozofija. Rubno se kolegij dotiče i ostalih pitanja što ih studij otvara (odnos književnosti i drugih umjetnosti, odnos književnosti i šireg društvenog konteksta). Sadržaj kolegija  Uvod Povijesni roman kao žanr. Pitanje žanrovskih sustava u povijesnom slijedu i uloga povijesnog romana. Povijesni roman u svjetskoj književnosti. Povijesni model u hrvatskoj književnosti. Modeli (model W. Scotta).  Šenoinski model povijesnog romana Nacionalna povijest i patriotizam kao tematska polazišta povijesnog romana. Apelativni moment: obraćanje čitaocu zbog potvrde vjerodostojnosti povijesnog podatka. Didaktičnost povijesnog romana. Monumentalističko viđenje povijesti. Odnos povijesnog i romanesknog, zbilje i fikcije, povijesnog i sentimentalističkog.  Povijesni roman od Šenoe do kraja 19. stoljeća Šenoinski model kao oponašateljski obrazac u našoj književnosti (J. E. Tomić, E. Kumičić, K. Š. Gjalski). Začetak pučko-poučnog, zabavnog i trivijalnog pseudopovijesnog romana (Đ. Stjepan Deželić, H. Davila, Higin Dragošić, I. Devčić), te religiozno-pučki povijesni roman (J. Zorić).  Povijesni roman u 20. stoljeću Nasljedovanje klasičnog (šenoinskog) modela (Š. K. Gjalski, V. Nazor, V. C. Emin). M. C. Nehajev – Vuci - pomak od šenoinskog romana zbivanja prema romanu lika, tj. romansiranoj biografiji – anticipacija novopovijesnog romana. Pseudopovijesni roman - nastavak procesa trivijalizacije s kraja 19. st. (trivijalno-povijesni model – M. Jurić Zagorka, R. H. Katedralis; religiozno-pučki model – M. Mayer, V. Deželić st., Ch. Šegvić, N. Jenko; pučko-zabavni model J. Sudarević, J. Matko, M. Lamota).  Novopovijesni roman Ishodišta hrvatskog novopovijesnog romana (Vuci – Danuncijada – Zastave). Promjena odnosa prema povijesti: Roman kao kritička povijest. Autorska perspektiva. Postmodernistički roman o povijesti – Jadranska duologija N. Fabrija. Uključivanje izvanliterarne građe, intertekstualni i metatekstualni oblici, narator – suvremenik koji govori o povijesti. I. Aralica – narator – fiktivni pripovjedač iz prošlosti – pozicija svjedoka; roman lika – čovjek kao središte povijesti.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 36

Suvremeni roman o povijesti: F. Šehović, I. Supek, I. Ivanac, S. Tomaš, I. Kušan, S. Slamnig. Načini izvođenja nastave i usvajanje znanja Nastava se izvodi uglavnom konzultacijski, ali i u vidu predavanja i seminara. Studente se potiče na samostalni istraživački rad koji može rezultirati i izradom seminarskoga rada.

Popis literature A. Obvezna literatura Frangeš, I. (1992), Sto godina Zlatarova zlata, u knjizi Suvremenost baštine, Zagreb 1992., str. 69-97. Frangeš, I. (1987), Povijest hrvatske književnosti, Ljubljana-Zagreb. Lukacs, G. (1986), Roman i povijesna zbilja, Globus, Zagreb. Matanović, J. (1994), Povratak povijesnom romanu, Republika, br. 4-6, str. 246-254, Zagreb. Matanović, J. (1995), Hrvatski novopovijesni roman: prijedlog definicije. Republika / 51; 9/10, str. 98-114. Milanja, C. (1994), Hrvatski novopovijesni roman. Kolo Matice hrvatske 4 (152); 11/12, str. 1077-1098. Milanja, C. (1996), Hrvatski roman 1945. – 1990., Zavod za znanost o književnosti. Nemec, K. (1992), Šenoina koncepcija povijesnog romana, Umjetnost riječi, XXXVI. Nemec, K. (1995), Tragom tradicije, Matica hrvatska, Zagreb. Nemec, K. (1995; 1998), Povijest hrvatskog romana, I., II., Znanje, Zagreb. Nemec, K., Prvi hrvatski povijesni roman, Mogućnosti XXXIX (1992.), br. 5-6. Šicel, M. (1971), Stvaraoci i razdoblja u novijoj hrvatskoj književnosti, Zagreb. Šicel, M. (1978), Povijest hrvatske književnosti, Knjiga 5 – Književnost moderne, Liber – Mladost, Zagreb. Šicel, M. (1987), Osmišljavanja, Osijek. Šicel, M. (1997), Hrvatska književnost 19. i 20. stoljeća, Školska knjiga, Zagreb. Žmegač, V. (1987), Povijesna poetika romana, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb. Žmegač, V. (1991), Povijesni roman danas, Republika XLVII, br. 5-6, str. 58 – 75.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 37

B. Dopunska literatura Ivanković, Ž. (1992), Povijesni roman ili roman o povijesti, Mogućnosti, XXXIX , broj. 5-6-7, str. 547-553 Lasić, S. (1965), Roman Šenoina doba, Rad JAZU, Knjiga 341, st. 163-230, Zagreb. Sertić, M (1970), Stilske osobine hrvatskog historijskog romana, u: Hrvatska književnost prema Europskim (uredili A. Flaker i K. Pranjić), str. 175-255, Zagreb. Sertić, M. (1973), Povijesni roman na rubu književnosti, Umjetnost riječi, XVII, broj 2, str. 121-133, Zagreb. Sertić, M. (1976), Promjene u strukturi hrvatskog povijesnog romana, Croatica, VII, broj 7-8, str. 79-89, Zagreb. Velčić, M. (1990), Problem vremena: osobna povijest i historiografski diskurs, Quorum VI, br. 2-3, str. 286-316, Zagreb. Žmegač, V. (1982) , Književnost i zbilja, Školska knjiga, Zagreb.

2.5.3.4. Etnička književnost (s posebnim osvrtom na hrvatsko-američku književnost)  Dr. sc. Branka Kalogjera, docent Cilj kolegija Cilj je kolegija upozoriti na pojavu razvoja nacionalnih (doseljeničkih) književnosti u kontekstu američke književnosti koje se definiraju terminom etničke književnosti. S obzirom na šarolikost američkih doseljenika i na specifičnosti procesa njihove asimilacije, kao i na narav sindroma "potrage za korijenima", može se govoriti o talijansko-američkoj (Puzo), rusko-američkoj (Nabokov), židovsko-američkoj (F. Roth, S. Bellow), hispano-američkoj (D. Passos, T. Rivera), hrvatsko-američkoj (E. Ifkovic, M. Bavcevich) književnosti. Temeljni je zadatak ovoga kolegija upoznavanje procesa formiranja etničke književnosti u kontekstu američke kulture, te valorizirati literarne dosege etnički markiranih opusa, kojima pripadaju i antologijska djela autora popust Scotta Fitzgeralda, Theodorea Dreisera, Vladimira Nabokova, Saula Bellowa, Bernarda Malamuda, Maria Puzoa, uz poseban osvrt na afirmaciju američkih pisaca hrvatskog podrijetla (Victora V. Veckog, G. Karabina, M. Bavcevicha, E. Ifkovicha). U tom kontekstu treba razjasniti pojmove “etnički pisac” i "pisac u egzilu".

Korelativnost i korespondentnost programa Ovaj kolegij predstavlja svojevrsnu ekstenziju obveznoga kolegija Hrvatska književnost i druge književnosti, s obzirom na to da u komparatističku vizuru unosi dimenziju svjetske književnosti. U segmentu koji se dotiče jezične analize, ovaj izborni kolegij korelira i s kolegijem Književnost i jezik.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 38

Sadržaj kolegija  Osnovni pojmovi i definiranje predmeta interesa Pojam nove etničnosti. Književno-povijesni pregled. Počeci etničkih književnosti (almanasi, novine, zbornici). Definicije etničke književnosti. Teoretičari etničke književnosti. Sociološka, psihološka i nacionalna dimenzija pojma “etnički pisac”. Karakteristike etničke književnosti (na primjerima hrvatskih i hispano pisaca).  Globalni aspekti etničke književnosti Uloga Oskara Handlina u definiranju pojma etničnosti, etničnost u američkoj književnosti (prikazati na djelima /proza, poezija/ najeksponiranijih etničara: N. Mailer, P. Roth, T. Farell, L. Ferlinghetti).  Uloga hrvatskih pisaca unutar američke tradicije Hrvatski prinos etničkoj knji`evnosti u SAD. Počeci, predstavnici (Z. Mužina, J. Marohnić, I. Mladineo). U potrazi za korijenima: G. Turkalj, V. Vojvodi}, A. Mazzanovich, G. Karabin, E. Ifkovic. Hrvatska iseljenička tematika u kontekstu američke etničke književnosti u romanima E. Ifkovica (Anna Marinkovic), Victora Veckog (Threating Shadows), Gabra Karabina (Honorable Escape), Dave Kopaya (Dave Kopay Story). Valorizacija hrvatsko-etničkog prinosa književnosti u SAD,  Etnički pisci i pisci u egzilu Razlika između etničkih pisaca hrvatskog podrijetla i hrvatskih "pisaca u egzilu" (A. Bonifačić, A. Niziteo, B. Maruna, P. Kordić, A. Kadić). Višejezičnost etničke književnosti. Komparativne jezične analize. Načini izvođenja nastave i usvajanje znanja Nastava se izvodi uglavnom konzultacijski, ali i u vidu predavanja i seminara. Studente se potiče na samostalni istraživački rad koji može rezultirati i izradom seminarskoga rada. Obveze studenata Studenti su dužni pohađati nastavu, te izvršavati zadatke koji su im povjereni za samostalno istraživanje. Fakultativna je izrada seminarskoga rada. Praćenje nastave i praćenje i ocjenjivanje studenata Vodi se opisna evidencija rada studenata. Ocjena će se konstituirati na temelju ocjene njihova aktivnog sudjelovanja, izvršavanja pojedinih nastavnih zadataka, ocjene eventualnog seminarskoga rada i znanja prezentiranog na usmenom ispitu.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 39

Literatura A. Obvezna literatura America and its People (1993), Harper Collins College Publishers. Anthology of American Literature (Realism to the Present) (1974), Macmillan Publishing co. Inc. New York. Anthology of American Literature, Volume II (1985), Macmillan Publishing Company, New York. Prpić, J. (1997), Hrvati u Americi, Hrvatska matica iseljenika, Zagreb. Sollors, W. (1986), Beyond Ethnicity (Consent and Descent in American Culture) Oxford University Press. Vidan, I. (1995), Engleski intertekst hrvatske književnosti, Zavod za znanost o književnosti FF, Zagreb. B. Dopunska literatura Antić, Lj.(1992), Hrvati i Amerika, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb. Čizmić, I. (1982), Hrvati u životu SAD, Globus, Zagreb. Grubišić, V. (1990), Hrvatska književnost u egzilu, Knjižnica Hrvatske Revije, Barcelona. Handlin, O. (1951), The Uprooted, Little Brown and Co. Boston. Kalogjera, B. (1999), Etničke teme, HFD, Rijeka. Kalogjera, B. (1999), Hrvatski korijeni američkoga pisca E. Ifkovica, HFD, Rijeka. Sollors, W. (1989), The Invention of Ethnicity, New York.

2.5.3.5. Realizam i folklorizam  Dr. sc. Estela Banov, docent

Cilj kolegija Cilj je kolegija upoznati studente sa širim kulturnopovijesnim kontekstom i idejnim stavovima pisaca hrvatskog protorealizma i realizma koji su odredili njihov odnos prema usmenoknjiževnim sadržajima. Kroz analizu nekih reprezentativnijih primjera folklorizma u stvaralaštvu hrvatskih pisaca ovih stilskih formacija nastojat će se pratiti kreativne transformacije tradicijskih sadržaja i njihov odnos prema suvremenim tijekovima u drugim književnostima.

Korelativnost i korespondentnost programa Kolegij bi unutar skupine kolegija koji problematiziraju odnose hrvatske književnosti i drugih književnosti uspostavio suodnos sa sva tri književna kruga unutar kojih je hrvatska književnost participirala (južnoslavenskim - a i širim slavenskim, srednjoeuropskim i mediteranskim), te s općim književnim, ali i širim kulturnim kretanjima na području Europe. Spoznaje znanosti o književnosti nužno bi se za

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 40

potpunije razumijevanje teme morale kombinirati i sa spoznajama drugih humanističkih disciplina: folkloristike, antropologije i etnografije, historiografije, opće estetike… Sadržaj kolegija  Pojmovno određenje folklorizma Definicija folklorizma. Odnos folkloristika - književnost – folklorizam.  Ishodišta folklorizma u ranijim povijesnim razdobljima Neki primjeri folklorizma vezani uz europska i hrvatska romantičarska strujanja. Kontinuitet hrvatske književnosti i naobrazbe tijekom 19. stoljeća 

Kontekstualna određenost hrvatske književnosti protorealizma i realizma Odnos s drugim slavenskim književnostima. Mediteranski krug i romansko jezično područje. Srednjoeuropski kontekst.  Oblici folklorizma u europskim književnostima i primjeri Adaptacije usmenih motiva i tema kod Rabelaisa (*groteskni realizam). Folklorni motivi kod romantičara: Scott, Hugo, Mickiewicz, Puškin. Realizam - opća stilska obilježja i odnos prema narodnoj kulturi u različitim nacionalnim književnostima. 

Regionalna određenost hrvatskog realizma u odnosu prema specifičnim ambijentalnim značajkama usmenog stvaralaštva Hrvatske regije koje književno participiraju u stvaralaštvu realizma. Razlike usmenoknjiževnih repertoara pojedinih regija i njihov utjecaj na oblike literarnog folklorizma.  Oblici preuzimanja tradicijskih usmenih tema u pisanoj književnosti Sistematizacija preuzimanja tematskih sastavnica. Primjeri i književne analize 

Oblici adaptacije stilskih postupaka usmene književnosti na stvaralaštvo hrvatskih pisaca Oblici adaptacije usmenoknjiževnih postupaka u hrvatskoj književnosti protorealizma i realizma. Primjeri i književne analize. Način izvođenja nastave i usvajanje znanja U radu se predviđa kombiniranje predavanja, diskusije na temelju pročitanih književnih djela i izrada seminarskog rada koji može obuhvatiti samostalnu prezentaciju neke od izabranih tema ili samostalan istraživački rad polaznika uz stručno vodstvo i konzultacije s voditeljem kolegija.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 41

Obveze studenata Studenti su dužni pročitati zadane književne tekstove i na temelju relevantne literature i vlastitih prosudbi tumačiti književne pojave o kojima je u kolegiju riječ. Seminarski je rad put prema osamostaljivanju i postepenom uključivanju u književnoznanstvena istraživanja. Praćenje nastave i praćenje i ocjenjivanje studenata Vodi se opisna evidencija rada studenata. Ocjena će se konstituirati na temelju ocjene njihova aktivnog sudjelovanja, izvršavanja pojedinih nastavnih zadataka, ocjene eventualnog seminarskoga rada i znanja prezentiranog na usmenom ispitu.

Popis literature A. Temeljna literatura Flaker, A. (1976), Stilske formacije. Sveučilišna naklada Liber. Zagreb. Frangeš, I. (1987), Povijest hrvatske književnosti. Liber. Zagreb. Kekez, J. (1992), Hrvatski književni oikotip. Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta, Zagreb. B. Dopunska literatura Bahtin, M. (1978), Stvaralaštvo Francoisa Rabelaisa i narodna kultura srednjeg vijeka i renesanse. Nolit. Beograd. Banov, E. (1998), Utjecaj usmenoknjiževnih tekstova na stvaralaštvo Augusta Šenoe. “Riječ, časopis za filologiju” br. 2 / 4. str. 105-115. HFD. Rijeka. Bošković-Stulli, M. (1983), Usmena književnost nekad i danas. Prosveta. Beograd. Bošković-Stulli, M. (1984), Usmeno pjesništvo u obzorju književnosti. Nakladni zavod Matice hrvatske. Zagreb. Botica, S. (1995), Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Školska knjiga. Zagreb. Botica, S. (1998), Lijepa naša baština, književno-antropološke teme. Hrvatska sveučilišna naklada. Zagreb. Cocchiara, G. (1971), Storia del folklore in Europa. Editore Boringhieri. Torino. Frangeš, I. (1975), Realizam, Povijest hrvatske književnosti 4. Liber. Zagreb. Kekez, J. (1990), Prva hrvatska rečenica: pogledi na suodnos usmene i pisane hrvatske književnosti, Nakladni zavod Matice hrvatske. Zagreb. Nemec, K. (1994), Povijest hrvatskog romana. Znanje. Zagreb. Posavec, Z. (1991), Novija hrvatska estetika. HFD. Zagreb.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 42

2.5.3.6. Crkvena drama

 Dr. sc. Adriana Car-Mihec, docent

Cilj kolegija Cilj je kolegija uputiti studente u genološku problematiku te primujeniti to na primjerima hrvatske crkvene drame iz raznih književnopovijesnih razdoblja.

Korespondentnost i korelativnost programa Ovaj kolegij korespondira s temeljnim kolegijem Književnost – povijest – filozofija (osobito: filozofska fundiranost genološke problematike; povijesno određenje crkvene drame kao žanra). Također uspostavlja se korespondentnost s kolegijem Književnost i druge umjetnosti (crkvena drama kao scenska tvorevina; tekst – slika – zvuk, itd.). Sadržaj kolegija  Genološki aspekti crkvene drame Uvod: Teorijski aspekti književnog žanra. Semantički aspekti književnog žanra. Dramski tekst kao poprište permutacije i transformacije drugih tekstova. Definiranje pojmova: književni rod, književna vrsta, književna podvrsta, žanr, značenje. Pregled genološke terminologije. Razmatranja periodizacije. Pitanja klasifikacije: Podrijetlo srednjovjekovnih dramskih tvorbi. Liturgijska drama (teatrološke pretpostavke / književnoteorijske pretpostavke). Crkvena prikazanja (putovi razvoja, osnovna obilježja). Dramski žanrovi srednjeg vijeka (misterij, mirakul, moralitet).  Književnopovijesni pregled hrvatske crkvene drame Renesansa: M. Vetranović, Od uskrsnutja Isukrstova, Od poroda Jezusova, Posvetilište Abramovo, Prikazanje kako bratja prodaše Jozefa, Suzana čista. Hvarsko-bračka skupina: Manirizam. Od anonimnih prikazanja do Žuvetićeva Suda pokonjeg. Barok: Isusovačko kazalište. A. Gleđević Porođenje Gospodinovo, I. A. Nenadić, Prikazanje muke Jezusove. Pučki dramski oblici: Creska Muka Franića Vodarića, Muka Isukrstova s prigovaranjem Dive Marije, “nestručna pozornica”, V. Deželić sin, R. Kupareo. Moderna: počeci modernističkih strujanja: S. S. Kranjčević, Prvi grijeh. Artistička drama (M. Ogrizović – A. Milčinović, Prokletstvo, Tucićeva Golgota, Vojnovićevo Lazarevo vaskrsenje, F. Galović, Pred smrt, M. Ogrizović, Objavljenje, F. Galović, Marija Magdalena). Avangarda: Krležin ekspresionistički teatar; Donadinijeva Gogoljeva smrt; J. Kulundžić, Večni idol; Božji čovjek i Pustolov pred vratima M. Begovića; Istočni grijeh i Ecce Hommo! T. Strozzija; Mesarićevi Kozmički žongleri; Madona Bistrica i Kristuš na cesti T. Prpića; Crna komora R. Dumičića; Mihalićeva Grbavica. Suvremena drama: Periodizacijske nedoumice. Od crkve do cirkusa: Marinkovićea Glorija. Groteskni nesporazum bića i pripadnog mu svijeta: I. Raos Kako je New York dočekao Krista, Bijeli brijeg. Nacionalno-klasno u arhetipskom

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 43

okružju: I. Supek, Mirakul; I. Bakmaz, Akcija i čistilište, Neprijatelj; N. Fabrio, Čujete li svinje kako rokću u ljetnikovcu svojih gospara?, Meštar; prikazanja H. Bana; Brešanov dramski svijet; Mali trg M. Grgića. Od čežnje za smijehom do traženja vjere kao temelja poimanja svijeta: drame I. Bakmaza, J. Laušića, B. Malaševića. Postmoderne dileme: P. Marinković, I. Sajko. Načini izvođenja nastave i usvajanje zvanja Program se izvodi predavanjima i različitim oblicima seminarskog rada. Teorijski je diskurs na seminarskim satima potkrijepljen interpretacijskim, te obuhvaća diskusije o provedenim analizama dramskih djela i kazališnih predstava. Izvannastavni zadaci obuhvaćaju istraživački rad, ali i praćenje kazališnih predstava.

Obveze studenata Aktivno sudjelovanje u nastavi i izvršavanje istraživačkih zadataka. Praćenje kazališnih predstava. Fakultativna je izrada seminarskog rada. Praćenje nastave i praćenje i ocjenjivanje studenata Opisna evidencija sudjelovanja u nastavi i izvršavanja izvannastavnih zadataka. Vrednovanje seminarskih radova. Usmeni ispit.

Popis literature A. Temeljna literatura Batušić, N. (1978), Povijest hrvatskog kazališta, Školska knjiga, Zagreb. Biblija (1969), Stvarnost, Zagreb. D’Amico, S. (1972), Povijest dramskog teatra, NZMH, Zagreb. Fancev, F. (1932,) Hrvatska crkvena prikazanja, Posebni otisak iz XI. knj. “Narodne starine”, Zagreb. Fotez, M. (urednik) (1985), Dani hvarskog kazališta – Srednjovjekovna i folklorna drama i kazalište, Književni krug, Split. Fotez, M., Matković, M. (uredili) (1986), Dani hvarskog kazališta – Stoljeća hrvatske dramske književnosti i kazališta, Književni krug, Split. Fotez. M. (urednik) (1980), Dani hvarskog kazališta – Moderna, Izdavački centar, Split. Fotez, M., Franičević, M., Jeličić, Ž., Matković, M. Švelec, F. (uredili) (1975), Dani hvarskog kazališta – Uvod, Čakavski sabor, Split. Hećimović, B. (priredio) (1987), Suvremena drama i kazalište u Hrvatskoj, Sterijino pozorje – ICR, Novi Sad – Rijeka. Jauss, H.,R. (1978), Estetika recepcije, Nolit, Beograd. Kolumbić, N. (1980), Hrvatska književnost od humanizma do manirizma, NZMH, Zagreb.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 44

Moskatelo, K. (1993), Cresko prikazanje, u: Vodarić, F., Muka, 3 – 72, Katedra čakavskog sabora Cres – Lošinj, Mali Lošinj. Novak, S. P. (1996), Povijest hrvatske književnosti (Od početaka do Krbavske bitke), I. knjiga, Antibarbarus, Zagreb. Novak, S. P. (1997), Povijest hrvatske književnosti (Od humanističkih početaka do Kašićeve ilirske gramatike 1604), II. knjiga, Antibarbarus, Zagreb. Novak, S.,P. / Lisac, J. (1984), Hrvatska drama do narodnog preporoda I. i II. dio, Logos, Split. Pavličić, P. (1979), Metodološki problemi književne genologije, u: Umjetnost riječi, XXIII, 3, 143–171, Zagreb. Pavličić, P. (1983), Književna genologija, SNL, Zagreb. Perillo, F. S. (1978), Hrvatska crkvena prikazanja, Mogućnosti, Split. Senker, B. (1989), Hrvatska drama 20. stoljeća, Logos, Split. Štefanić, V. (1969), Hrvatska književnost srednjeg vijeka, MH, Zagreb. B. Dopunska literatura Auerbach, E. (1978), Mimesis, Nolit, Beograd. Batušić, N. (1986), Hrvatska drama 19. stoljeća, Logos, Split. Bogišić, R. (1968) O hrvatskim starim pjesnicima, MH, Zagreb. Bošković – Stulli, M. (1983), Usmena književnost nekad i danas, Prosveta, Beograd. Car – Mihec, A. (1997), Genološki problemi srednjovjekovne dramske književnosti, u: Riječki teološki časopis, 5, 2, 331 – 368, Teologija u Rijeci, Rijeka. Curtius, E. R. (1998), Europska književnost i latinsko srednjovjekovlje, Naprijed, Zagreb. Čale-Feldman, L. (1997), Teatar u teatru u hrvatskom teatru, MH, Zagreb. Damjanović, S. (1994), Hrvatsko književno srednjovjekovlje, Erasmus naklada, Zagreb. Donat, B. (1970), O pjesničkom teatru Miroslava Krleže, Mladost, Zagreb. Eco, U. (1965), Otvoreno djelo, Veselin Masleša, Sarajevo. Eco, U. (1973), Kultura, informacija, komunikacija, Nolit, Beograd. Fancev, F. (1925), Prilozi za povijest hrvatske crkvene drame, u: Nastavni vjesnik, knj. XXXVI, 109–124, Društvo srednjoškolskih profesora, Zagreb. Fancev, F. (1932), Građa za povijest hrvatske crkvene drame, u: Građa za povijest književnosti hrvatske, knj. XI, 11 – 63, JAZU, Zagreb. Fancev, F., Novi prilozi za povijest hrvatske crkvene drame, u: Nastavni vjesnik, knj. XXXVI, 1–21, Društvo srednjoškolskih profesora, Zagreb. Flaker, A. – Škreb, Z. (1964), Stilovi i razdoblja, MH, Zagreb. Flaker, A. (1986), Stilske formacije, SNL, Zagreb. Franičević, M. (1983), Povijest renesansne književnosti, Školska knjiga, Zagreb. Frye, N. (1979), Anatomija kritike, Naprijed, Zagreb. Gašparović, D. (1989), Dramatika krležiana, Prolog, Zagreb. Hećimović, B. (1976), 13 hrvatskih dramatičara, Znanje, Zagreb. Hercigonja, E. (1975), Povijest hrvatske književnosti 2., Liber, Zagreb. Huizinga, J. (1964), Jesen srednjeg vijeka, MH, Zagreb. Ivaniš, N. (1990), Fenomen književnog ekspresionizma, Školska knjiga, Zagreb. Jauss, H. R. (1978), Teorija rodova i književnosti srednjeg vijeka, u: Umjetnost riječi, XIV, 3, 327-352, Zagreb. Klaić, D. (1988), Pozorište i drame srednjeg veka, Književna zajednica Novog Sada, Novi Sad.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 45

Kolumbić, N. (1986), Dramske transformacijske strukture, u: Radovi, 26, 16, 219– 230, Filozofski fakultet, Zadar. Kovačević, M. (1993), U prilog teoriji dramskog teksta, u: Fluminensia, V, 1–2, 61– 70, Pedagoški fakultet, Rijeka. Lihačov, D. S. (1972), Poetika stare ruske književnosti, Književna misao, Beograd. Lozica, I. (1990), Izvan teatra, Teatrologijska biblioteka, Zagreb. Maković, Z. / Medarić, M. / Oraić, D. / Pavličić, P. (uredili) (1988), Intertekstualnost / intermedijalnost, Zavod za znanost o književnosti, Zagreb. Maraković, Lj. (1929), Pučka pozornica, knj. 38, Jeronimska knjiženica, Zagreb. Oraić-Tolić, D. (1990), Teorija citatnosti, GZH, Zagreb. Slabinac, G. (1988), Hrvatska avangarda, August Cesarec, Zagreb. Stamać, A. (1996), Ranjivi opis sustava, MH, Zagreb. Suvin, D. (1964), Dva vida dramaturgije, Razlog, Zagreb. Škreb, Z. / Stamać, A. (uredili) (1998), Uvod u književnost, Teorija, metodologija, GZH, Zagreb. Tandarić, J. L. (1993), Hrvatska glagoljska liturgijska književnost, Kršćanska sadašnjost, Zagreb.

2.5.3.7. Ženski studiji: filozofija i književnost  Dr. sc. Snježana Prijić-Samaržija, docent

Cilj kolegija Cilj je kolegija, s polazišta filozofije i književnosti, tematizirati i problematizirati tzv. ženske studije; aktualizirati etička, spoznajno-teorijska i filozofsko-politička razmatranja - jedan (univerzalan) ili dva pristupa ("ženski" i muški"); propitati i problematizirati gotovo potpunu isključenosti žena iz filozofskog i književnog stvaralaštva tijekom povijesti (uključujući filozofske pozicije koje minoriziraju žene od Platona do ženomrzačkih stavova velikih filozofa), te – analizom ženskih autora – procijeniti ulogu i doprinos žena u filozofiji i književnosti.

Korespondentnost i korelativnost programa Program kolegija Ženski studiji: filozofija i književnost korespondentan je poglavito s pojedinim tematskim cjelinama iz Filozofije književnosti, te sa širim problemskim područjem koje proizlazi iz obveznog kolegija Književnost – povijest – filozofija. U segmentu analize ženskih pisaca ovaj kolegij nudi i komparatističku vizuru u pogledu odnosa suvremene hrvatske i svjetske književnosti (Hrvatska književnost i druge književnosti).

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 46

Sadržaj programa  Što su ženski studiji Temeljni problemi i pojmovi ženskih studija (rod i spol, spolni i rodni identitet, esencijalizam i dualizam i dr.).  Etika Dvije ili jedna, "muške i ženske" vrline, dvije ili jedna ljudska priroda, žene i moralni razvoj, različitosti moralnog rezoniranja, pojam "drugačijeg glasa".  Teorija spoznaje Univerzalnost i razlike, "ženski načini spoznavanja", (logika (i)racionalnost, emocije, motivacija, i dr.) nove teorijsko-spoznajne paradigme.  Filozofija prava i politike Feminizam kao ideologija, feminizam kao pokret, problematiziranje feminističke perspektive, spolna diskriminacija, obrnuta diskriminacija, afirmativni programi (problem kvota).  Etika i seks Različite teorije razumijevanja seksualnosti, homoseksualnost, prostitucija, preljub, pornografija, seksualno zlostavljanje i dr.  Žene u filozofiji Stavovi velikih filozofa o ženama, (Platon, Aristotel, J. J. Rousseau, R. Bentham, J. S. Mill, , G. W. F.Hegel, A, Schopenhauer, F. Neitzsche i dr.), žene filozofi (S. de Beauvoir, Hannah Arendt, M. Nussbaum, filozofkinje danas).  Žene u književnosti Žena kao lik (E. Bovary, A. Karenjina i dr.), žena kao književni subjekt i autor (E. Bronte, J. Austin, K. Blixten, V. Woolf, M. Yourcenar, M. Duras, D. Lessing, H. Fielding i dr.), "muški" i "ženski" kanoni, žensko pismo.  Neke žanrovske preferencije ženskog "glasa" Auto/biografija (I. Vrkljan, S. Drakulić, J. Matanović. M. Čabrajec); trivijalni roman - (F. Sagan, D. Ugrešić); kriminalistički romani i pripovijetke (A. Christie, P. Highsmith,. R. Rendell, P. Cornwell). Način izvođenja nastave i usvajanje znanja Nastava se izvodi pretežito seminarski, te mentorski i izravnim istraživačkim radom studenata, kojima se u obliku predavanja nudi uvod u problematiku i načela metodologije. Očekuje se visok stupanj samostalnog promišljanja i istraživanja.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 47

Obveze studenata Studenti su dužni pohađati nastavu, ali prije svega obraditi dogovorenu literaturu s nastavnikom, te napisati seminarski rad koji će prezentirati na nastavi. Praćenje nastave i ocjenjivanje studenata Budući da je rad zamišljen prije svega kao seminarski i izravno istraživački s mentorom, ocjenjivat će se - uz znanje pokazano na ispitu - prije svega aktivno sudjelovanje u seminarskom radu, sposobnosti koje su pokazane u istraživačkom radu, te konačni seminarski rad.

Literatura Napomena: Literatura se sastoji iz obveznog i izbornog dijela. Izbor ponuđene literature ograničen je činjenicom da mnoga relevantna djela nisu prevedena na hrvatski jezik. S obzirom na to, otvorena je mogućnost nadopune literature ovisno o novim izdanjima. Zbog oskudnosti literature na hrvatskom jeziku ponuđena je i literatura na engleskom jeziku (uvažavajući činjenicu da većina studenata tijekom studija sluša engleski jezik). Obvezna literatura: Belenky, Mary Field, Blythe McVicker Clinchy et al. (1991), Ženski načini spoznavanja, Ženska infoteka, Zagreb. Detoni-Dujmić, Dunja (1998), Ljepša polovica književnosti, Matica hrvatska, Zagreb. Goodman, Lisbeth (1996), Literature and Gender, Routledge, London i New York. Humm, Maggy, Contemporary Feminst Literary Criticism, Harvester Wheatsheaf, London. Mill, John Stuart (2000), Podređenost žena, Jesenski-Turk, Zagreb, 2000. Nussbaum, Martha C. (1999), Sex and Social Justice, Oxford University Press, Oxford. Nicholson, Linda J. (ur.) (1999), Feminizam/Postmodernizam, Centar za ženske studije, Zagreb. Primoratz, Igor (1999), Ethics and Sex, Routledge, London. Sklevicky Lydia (1996), Konji, žene, ratovi, Ženska Infoteka, Zagreb. *** Cornwell, Patricia (2000), Obdukcija, Algoritam, Zagreb. Čabrajec, Marina (1999), Intimna teorija romana, Hrvatsko filološko društvo, Rijeka. Duras, Marguerite (1986), Ljubavnik, Svjetlost, Sarajevo. Drakulić-Ilić, Slavenka (1988), Hologrami straha, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb. Fielding, Helen (1996), Briget Jones's Diary, Picador, London. Highsmith, Patricia (1987), Editin dnevnik, Znanje, Zagreb. Matanović, Julijana (2000), Bilješka o piscu, Mozaik, Zagreb. Ugrešić, Dubravka (1981), Štefica Cvek u raljama života, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 48

Wolf, Virginia (1964), Gospođa Dalloway, Reč i misao, Beograd. Yourcenar, Marguerite (1986), Hadrijanovi memoari, Nolit, Beograd. Dopunska literatura Antony, Louise B. i Witt, Charlotte (ur.) (1994), A Mind of One's Own: Feminst Essays, Boulder: Westview Press. Baier, Annette C., Moral Prejudice, Harvard University Press, Harvard. Fausto-Sterling, Anne (1985), Myths of Gender, Basic Books, New York. Freidman, Merilyn (1993), What Are Friends For? Feminst Perspective on Personal Relationships and Moral Theory, Cornell University Press, Ithaca. Gilligan, Carol (1982), In a Different Voice, Harvard University Press, Cambridge, Mass. Harding, Sandra, (1987), Feminism and Methodology. Indiana University Press, Bloomington i Indianapolis. Harding, Sandra (1991), The Science Questions in Feminsim, Milton Keynes: Open Universoty Pres, New York. MacKinnon, Chatharine (1987), Feminsm Unmodified, Harvard University Press, Cambridge, Mass. Nussbaum, Martha i Glover, Johnatan, (ur.) (1995), Women, Culture, and Development, Claredon Press, Oxford. Nussbaum, Martha C. (1997), Cultivating Humanity, Harvard University Press, Cambridge, Mass. Okin, Susan. M.(1989), Justice, Gender and the Family, Basic Books, New York. Okin, Susan M. (ur.) (1997), Is Multiculturalism Bad for Women, Princeton University Press, Princeton. O'Neil, Onora (1975), Acting on Principle, Columbia University Press, New York. Okin, Susan M. (1979), Women in Western Political Thought, Princeton University Press, Princeton. Sen, Amartya, (1990), More than 100 Million Women are Missing, New York Review of Books.

2.5.3.8. Sustavi stjecanja znanja o književnosti (pitanja primjene)  Dr. sc. Karol Visinko, izv. prof.

Cilj kolegija Cilj je kolegija ponuditi pragmatičko usmjerenje kandidatima zainteresiranima prije svega za primjenu sustava znanja o književnosti u društvenoj praksi, te osposobiti ih za takvu vrstu obrade znanja (osnovnih, dopunskih, izbornih, specifičnih) koja može ostvariti obrazovnu i kulturnu funkciju na različitim obrazovnim razinama.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 49

Korespondentnost i korelativnost programa U razradi se pojedinih tema izborno mogu uključiti osnovni sadržaji svih temeljnih kolegija navedenih u poslijediplomskome programu. Ovaj se kolegij temelji na primijenjenoj istraživačkoj djelatnosti. Seminarskim bi se oblikom rada razradile bitne sastavnice sustava stjecanja znanja o književnosti. Sastavnice o kojima je riječ prepoznatljive su u izboru tema koje čine sadržaj kolegija. Teme su odabrane u skladu s aktualnim potrebama u vezi sa sustavom stjecanja znanja o književnosti u Hrvatskoj. Sadržaj kolegija  Programiranje književnih sadržaja Osnovnoškolski (obvezni i izborni) program književnosti Srednjoškolski (obvezni i izborni) program književnosti Dodiplomski studij književnosti (obvezni i izborni program) Svrha i način programiranja. Kriteriji izbora programskih sadržaja. Analiza i preinake aktualnih nastavnih programa iz područja književnosti. Usporedba hrvatskih i stranih programa iz područja književnosti. (Mikroprogramiranje: osobito uvodi i sinteze – primjeri kojima se potvrđuje unutarpredmetno i međupredmetno povezivanje sastavnica učenja)  Osnovni izvori znanja iz područja književnosti Osnovnoškolske čitanke. Srednjoškolske čitanke. Hrvatska usmenoknjiževna čitanka. Čitanka iz dječje književnosti. Čitanka iz hrvatske književnosti za Hrvate izvan domovine. Priručnici za učenike književnosti. Priručnici za nastavnike književnosti Svrha i zadaće čitanke iz književnosti. Kriteriji izbora sastavnica čitanke. Temeljita analiza aktualnih čitanaka. Usporedba hrvatskih i stranih čitanaka.  Ispitivanje i vrednovanje znanja o književnosti Izrada zadataka objektivnog tipa. Testovi znanja o književnosti. Klasifikacijski postupci (pismeno i usmeno ispitivanje). Natjecanja u znanju o književnosti. Postignuća u procesu stjecanja znanja o književnosti – što se i kako se vrednuje. Kriteriji izrade ispita znanja. Smisao natjecanja u znanju o književnosti. 

Modeli seminarskih, maturalnih i diplomskih radova iz područja književnosti Seminarski radovi. Maturalni radovi. Diplomski radovi. Stjecanje znanja o književnosti samostalnim bavljenjem književnoumjetničkim i književnoznanstvenim sadržajima na završetku određenih ciklusa odnosno stupnjeva u sustavu stjecanja znanja o književnosti. Proces izrade: izbor teme, izvori znanja, prikupljanje, organizacija i raspored sadržaja, teorijski i mogući empirijski pristup, nastajanje rukopisa. Analiza odabranih modela.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 50

 Književna lektira Obvezna i slobodna lektira. Lektirna izdanja i priručnici. Zadaci u vezi s odabranom lektirom. (Modeli cjelovitih interpretacija) Promatranje u povezanosti s programskim određenjima. Proučavanje modela lektirnih izdanja (različite koncepcije).  Cjelovit sustav književne komunikacije u društvu Kvantitativne i kvalitativne posebnosti sudionika procesa književne komunikacije: književno stvaralaštvo izdavačka, prodajna i bibliotečna djelatnost medijske izvedbe na predlošku književnoga teksta (kazališno, filmsko, televizijsko, radijsko ostvarenje) recepcija književna kritika, recenzija, interpretacija, prikaz književni odgoj i naobrazba Sustav stjecanja znanja o književnosti usmjeren je na cjelokupni književni komunikacijski sustav u društvu, a ne samo na nastavu književnosti, kako se to obično misli. Stoga je moguće na praktičnoj razini uspostaviti suodnose među sastavnicama obaju navedenih sustava. Načini izvođenja nastave i usvajanje zvanja Program se izvodi predavanjima i različitim oblicima seminarskog rada. Od kandidata se očekuje aktivno upoznavanje sa sustavima znanja u Hrvatskoj i inozemstvu, te sposobnost primjene stečenih znanja na poslijediplomskom studiju u pravcu unapređivanja postojećih sustava. Izvannastavni zadaci obuhvaćaju istraživački rad i samostalne projekte.

Obveze studenata Aktivno sudjelovanje u nastavi i izvršavanje istraživačkih zadataka. Izrada seminarskih radova. Praćenje nastave i praćenje i ocjenjivanje studenata Opisna evidencija sudjelovanja u nastavi i izvršavanja izvannastavnih zadatala. Vrednovanje seminarskih radova. Pozornost valja usmjeriti na konkretno praktično ostvarivanje teorijskih postavki; može se razmišljati o javnom predstavljanju i objavljivanju pojedinih projektnih zadataka. Osobito će se vrednovati prinosi rješavanju problemskih pitanja u vezi s temeljnim sadržajima kolegija. U konačnici je predviđen ispit.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 51

Literatura Pripomena uz literaturu: Za svaku će se predviđenu temu izraditi zaseban popis literature koja će se koristiti tijekom rada. Iz tih će se popisa izdvojiti naslovi koji će eventualno ući u korpus temeljne, odnosno dopunske literature. A. Obvezna literatura Banaš, L. V. (1991), Estetska komunikacija s književnoumjetničkim tekstom, Školske novine, Zagreb. Rosandić, D. (1993), Teorija curriculuma, u knjizi: Novi metodički obzori, Školske novine, Zagreb, str. 9-78. Rosandić, D. (više izdanja), Metodika književnog odgoja i obrazovanja, Zagreb, Školska knjiga. Škreb, Z. (1976), Studij književnosti, Školska knjiga, Zagreb. B. Dopunska literatura Andrilović, V. i Čudina, M. (1985), Psihologija učenja i nastave, Školska knjiga, Zagreb. Bosanac, G. (1990), Epistemološki problemi odgojno-obrazovnog transfera, Institut za društvena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb. Čitanke i priručnici za osnovnu i srednju školu. Kajić, R. (1991), Povezivanje umjetnosti u nastavi, Školske novine, Zagreb. Kovačević, M. (1998), Književno-metodička motrišta, Školske novine, Zagreb. Nastavni programi iz književnosti. Pastuović, N. (1988), Edukološka istraživanja, Školske novine, Zagreb.

2.5.3.9. Književnost i funkcionalno raslojavanje jezika  Dr. sc. Lada Badurina, docent

Cilj kolegija Cilj je izbornog kolegija uputiti na višestruke i raznolike aspekte odnosa između jezika i književnosti kao umjetnosti riječi. Pritom se jezik motri i kao sredstvo i kao građa književnosti te rasvjetljava kompleksan odnos jezika književnosti spram (standardno)jezičnih normi.

Korelativnost i korespondentnost programa Sadržaji izbornoga kolegija koreliraju i korespondiraju ponajprije sa sadržajima temeljnoga kolegija Književnost i jezik uz koji se izborni kolegij vezuje. S jedne strane posebno ističući pitanja estetske funkcije jezika, s druge se usmjeravajući na teorijske

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 52

lingvističke aspekte jezika književnoga djela, kolegij uspostavlja nužne veze između studija književnosti (umjetnosti) i lingvistike. Sadržaj kolegija 

Polifunkcionalnost standardnoga jezika Funkcije jezika. Funkcionalni stilovi kao podsustavi standardnog jezika: otvorena pitanja diobe. Položaj književnoumjetničkog funkcionalnog stila u sustavu funkcionalnih stilova: književnoumjetnički (beletristički) stil kao stil sui generis.



Standardnojezične norme i jezik književnoumjetničkog djela Estetska funkcija jezika književnoumjetničkog djela: specifičan odnos prema jezičnim normama (sistemskim, funkcionalnim, stilističkim).



Jezik kao sredstvo književnosti Fikcijski jezik književnosti. Fikcijski jezik naspram fakcijskome jeziku: prekodiranje jezika stvarnosti u jezik književnosti. Sintagmatski i paradigmatski ustroj (lirika i naracija). Metafora i metonimija.



Jezik kao građa književnosti Estetsko preoblikovanje jezika u književnom djelu. Fakcijski jezik kao građa književnosti: znanstveni stil, administrativni (poslovni) stil, publicistički (novinarski) stil, razgovorni stil. Primjeri uključenosti u književni tekst.

Obveze studenata Studenti su dužni pohađati nastavu, aktivno sudjelovati u diskusijama, te izvršavati zadatke koji su im povjereni za samostalno istraživanje. Rezultati njihovih samostalnih istraživanja bit će prezentirani na seminarima. Predviđa se izrada seminarskoga rada. Praćenje nastave i praćenje i ocjenjivanje studenata Vodi se opisna evidencija sudjelovanja studenata u radu na kolegiju. Ocjena će se konstituirati na temelju ocjene sudjelovanja u nastavi, izvršavanja pojedinih nastavnih zadataka, ocjene seminarskoga rada i znanja prezentirana na usmenom ispitu.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 53

Literatura A. Obvezna literatura Fowler, R. (1996), Studying Literature as Language, u: The Stylistic Reader, ur. J. J. Weber. Arnold, London, New York, Sydney, Auckland. Gibbs, W. R., Jr. (1994), The Poetics of Mind, Cambridge University Press, Cambridge. Iser, W. (1978), The Act of Reading: A Theory of Aesthetic Response, John Hopkins University Press, Baltimore. Jakobson, R. – Halle, M. (1988), Temelji jezika, prev. I. Martinčić i A. Stamać, Globus, Zagreb. Kovačević, M. (2000), Stvaralačko pisanje, Filozofski fakultet u Rijeci. Rijeka. Kovačević, M. – Badurina, L. (1999), Temeljna pitanja funkcionalne diferencijacije jezika, Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku, zbornik radova, Zagreb – Rijeka, str. 405–418). Lodge, D. (1988), Načini modernog pisanja: metafora, metonimija i tipologija moderne književnosti, prev. G. Gračan i S. Bašić, Globus, Zagreb. Silić, J. (1997), Književnoumjetnički (beletristički) stil hrvatskoga standardnog jezika, Kolo, časopis Matice hrvatske, Zagreb, 1, str. 359–369, Zagreb. Stamać, A. (1978), Teorija metafore, Centar za kulturnu djelatnost, Zagreb. Bagić, K. (1997), Beletristički stil: pokušaj određenja. Kolo 6 (7), 2, str. 5-13. B. Dopunska literatura Badurina, L. – Kovačević, M. (1998), Funkcionalna sintaksa razgovornog stila, zbornik radova, Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku, Zagreb – Rijeka, str. 19–28. Badurina, L. – Kovačević, M. (2000), Publicistički stil – problematizacija pojma, Riječki filološki dani, zbornik radova 3, Rijeka, str. 19–27. Katičić, R. (1971), Jezikoslovni ogledi, Školska knjiga, Zagreb. Katičić, R. (1986), Novi jezikoslovni ogledi, Školska knjiga, Zagreb. Schievella, P. S. (1966), Critical Analysis: Language and Its Functions, Sebastian Publishing Co, New York. Kovačević, M. – Badurina, L. (2001), Jezični paradoksi administrativnoga stila, Drugi hrvatski slavistički kongres, Zbornik radova 1, Zagreb, str. 479–487. Kovačević, M. – Badurina, L. (2001), Raslojavanje jezične stvarnosti, Izdavački centar Rijeka, Biblioteka Dometi, nova serija, knjiga 138, Rijeka. Kovačević, M. – Badurina, L. (2002), Akademski diskurs, Riječki filološki dani, zbornik radova 4, Rijeka, str. 189–206. Silić, J. (1996), Lingvističke i sociolingvističke zakonitosti, Kolo, časopis Matice hrvatske, br. 2, str. 243–248, Zagreb. Silić, J. (1996), Polifunkcionalnost hrvatskoga standardnog jezika, Kolo, časopis Matice hrvatske, br. 1, str. 244–247, Zagreb. Tošović, B. (1988), Funkcionalni stilovi, Svjetlost, Sarajevo. Traugott, E. C; Pratt, M. L. (1980), Linguistics for Students of Literature. Harcourt Brace Jovanovitch; New York

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 54

2.5.3.10. Tekstološka analiza  Dr. sc. Diana Stolac, izv. prof.

Cilj kolegija Jezične su prepreke uzrokovane jezičnim razvojem proteklih stoljeća otežale komunikaciju s tekstovima starijega razdoblja. Cilj je kolegija pokazati tipove tekstoloških analiza koji mogu pomoći u boljem razumijevanju teksta, njegove intertekstualnosti na sinkronijskoj i dijakronijskoj osi te olakšati iščitavanje estetskih vrijednosti književnoga diskursa.

Korelativnost i korespondentnost programa Ovaj kolegij korelira sa sadržajem studija na dva načina: tematski i metodološki. U tematskome se smislu on naslanja na kolegij Književnost i jezik, dok u metodološkome smislu on nudi podršku kolegiju Znanstveni diskurs i metodologija znanstvenog rada, budući da predočuje jednu od znanstvenih metoda (tekstološku) visoko relevantnu za područje izučavanja književnosti. Sadržaj kolegija  O naravi tekstološke analize Teorijske postavke lingvistike teksta i pragmalingvistike. Metodološka načela. Nazivlje.  Problemi odnosa teksta i diskursa Diskurs i tekst: definiranje. Lingvostilistički pristup tekstu: fonološke, morfološke, sintaktičke, semantičke i leksičke značajke. Standardi tekstualnosti: kohezija teksta; koherentnost teksta; intencionalnost, intertekstualnost...  Odabrani diskurs: molitvenik Raj duše (1560): monografska obrada teksta; intertekstualnost (na sinkronijskoj i dijakronijskoj osi). Brašno duhovno (1693): kontrastivna analiza. Dvoji duši kinč (1661): kontrastivna analiza Molitvenik (20. stoljeće): kontrastivna analiza  Analize predložaka po izboru kandidata Tekstološka obrada tekstova zastupljenih u drugim kolegijima; tekstovi starije i novije književnosti za koje kandidati pokazuje istraživački interes. Način izvođenja nastave i usvajanja znanja Nastava se izvodi u sljedećim oblicima: uvodno predavanje (teorijske postavke, metodološka načela, nazivlje), grupni seminar (tekstološka analiza zadanoga teksta), konzultacije (individualni rad - analiza temeljne i dopunske literature, tekstološka

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 55

analiza odabranoga teksta), a eventualno i izvannastavni zadaci (prema individualnom dogovoru - uključivanje u aktualan tekstološki projekt nositelja kolegija).

Obveze studenata Studentska je obveza aktivno sudjelovanje u nastavi / konzultacijama, upoznavanje s odabranom literaturom, pisanje i obrana seminarske radnje. Tema je seminarske radnje "Tekstološka analiza odabranoga književnoga predloška”, a studentima se predlaže izbor tekstova između 16. i 20. stoljeća. Studenti mogu i sami predlagati predloške, a prednost u prihvaćanju tema imaju predlošci neposredno vezani uz magistarsku / doktorsku radnju. Praćenje nastave i praćenje i ocjenjivanje studenata Studenti tijekom nastave / konzultacija, na temelju svojih bilješki, raspravljaju o pročitanoj stručnoj literaturi i provedenim tekstološkim analizama. U završnu ocjenu ulaze sljedeći elementi: opisno vrednovanje sudjelovanja u nastavi / konzultacijama, ocjena pismene seminarske radnje i ocjena usmene obrane radnje.

Popis literature A.

Temeljna literatura

Dešić, N. (1560), Raj duše, Padova. (faksimilni pretisak, Rijeka 1995). Hercigonja, E. (1983), Nad iskonom hrvatske knjige, rasprave o hrvatskoglagoljskom srednjovjekovlju, Zagreb. Hermon, N. (1693), Brašno duhovno, Ljubljana. (faksimilni pretisak, Rijeka 1993). Lukežić, I. (1989), Prva "riječka” knjiga, 1. dio: "Fluminensia" br. 1, Pedagoški fakultet, Rijeka, str. 73-83, 2. dio: "Fluminensia" br. 1-2, Pedagoški fakultet, Rijeka 1989/1990. Milovac, B. (1661), Dvoji dušni kinč, Beč. Moguš, M. (1993), Povijest hrvatskoga književnoga jezika, Zagreb. Stolac, D. (1998), Jezik starohrvatskoga molitvenika "Raj duše”, "Człowiek - dzieło sacrum", Opole, str. 327-333. Turk, M. (1989), Grafija i ortografija u prvoj "riječkoj" knjizi "Brašno duhovno”, 1. dio: "Fluminensia" br. 1, Pedagoški fakultet, Rijeka, str. 84-99, 2. dio: "Fluminensia" br. 1-2, Pedagoški fakultet, Rijeka 1989/1990. Vončina, J. (1978), Dešićev Raj duše kao književni i jezični spomenik, "Croatica" IX, sv. 11-12, Zagreb, str. 53-78. Zbornik proze XVI. i XVII. stoljeća (1972), "Pet stoljeća hrvatske književnosti", knj. 1, Zagreb. B.

Dopunska literatura

Bučar, F. (1910), Povijest hrvatske protestantske književnosti za reformacije, Zagreb. Damjanović, S. (1991), Jedanaest stoljeća nezaborava, Osijek - Zagreb. Jagić, V. (1866), Adrianskoga mora Sirena iliti Obsida Sigetska, hrvatski epos XVII. vieka, "Književnik, časopis za jezik i poviest hrvatsku i srbsku i prirodne znanosti" godina treća, Zagreb, str. 336-407.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 56

Prvi del Novoga testamenta po Antunu Dalmatinu i Stipanu Istrianu (1562), Tübingen. Šojat, O. (1974), Molitvene knjižice i Raj duše, "Forum" 7-8, Zagreb, str. 118-122. Vončina, J. (1977), Analize starih hrvatskih pisaca, Split. Vončina, J. (1979), Jezičnopovijesne rasprave, Zagreb. Vončina, J. (1988), Jezična baština, Split. Kravar, Z. (1999), Stih i kontekst: teme iz povijesti hrvatskog stiha, Književni krug, Split.

2.5.3.11. Riječ i slika u srednjem vijeku  Dr. sc. Marina Vicelja, docent Cilj kolegija Cilj je kolegija svladavanje ikonografske analize, te stjecanje znanja nužna za razumijevanje odnosa riječi i slike u našoj kulturi. Odnos riječi i slike u srednjem vijeku jedan je od sadržaja ikonologije, discipline unutar povijesti umjetnosti. Istraživanje toga odnosa predstavlja temelj razumijevanja nastajanja, funkcije i značenja djela likovnih umjetnosti i umjetnosti uopće u periodu od 4. do 14. stoljeća u Europi. U tom smislu riječi, cilj je ujedno i upoznati osnovne vrste književnog izraza u srednjem vijeku i njihovu povezanost i utjecaj na likovne medije, kao i odnos riječi i slike u likovnim umjetnostima (interpretacija teksta, odnos slike i arhitekture odnosno teksta u sakralnom prostoru).

Korelativnost i korespondentnost programa Ovaj kolegij korelira sa svim kolegijima unutar ovoga studija koji se usmjeravaju prema odnosima među umjetnostima, kako obveznim (Književnost i druge umjetnosti), tako i izbornim (Riječ i slika u ekspresionizmu, Intertekstualnost i intermedijalnost suvremenog pjesništva). Dodatno, ovaj kolegij korespondira sa sadržajima koji se dotiču starije hrvatske književnosti i drame. Sadržaj programa  Uvodna razmatranja Određivanje vremenskog i prostornog okvira – kršćanska umjetnost srednjovjekovne Europe. Usvajanje terminologije, prvenstveno definicije «slike» u ikonografskom značenju, odnosa pojmova znak-simbol kroz povijesna razdoblja, te osnovnih elemenata ikonografske analize. Značenje ikonografije u vizualnim umjetnostima različitih povijesnih perioda i stilskih epoha. Religija – osnovne definicije s obzirom na različite pristupe. Biblija – struktura i interpretacija kroz povijesna razdoblja. Apokrifni tekstovi, hagiografija, literatura. In principum erat verbum – odnos riječi i slike u srednjem vijeku (slika uz tekst ili u službi teksta).

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 57

 Osnovni elementi ikonografske analize Ikonografske metode. Ikonografska topografija. Ishodišta i utjecaji. Različiti faktori koji djeluju na formiranje slike u kršćanskoj umjetnosti srednjeg vijeka (liturgija, propovijedi, svakodnevni život, srednjovjekovni teatar, misticizam, relikvije, zakon forme, zakon kadra).  Kršćanska ikonografija u srednjem vijeku Formiranje kršćanske ikonografije. Simbolika u srednjem vijeku (apstraktna, životinjska, ljudskog lika: materijalni, moralni i intelektualni svijet, liturgijska, teološka). Kristološki ciklus – tekstualni predlošci, odnos teksta i prikaza kroz povijesna razdoblja u sljedećim grupama motiva: a) Krist – od ikone do devocionalnih prikaza; b) ciklus djetinjstva, javnog života, muke; c) eshatološke teme. Mariološki ciklus – tekstualni predlošci, odnos teksta i prikaza: a) razni tipovi u prikazu Bogorodice; b) promjene u kultu, devociji i slici nakon Tridentskog koncila Načini izvođenja nastave i usvajanje znanja Nastava se izvodi u vidu predavanja, seminara, i prema potrebama konzultacijski. Nastavnik pojedine teme obrađuje u cijelosti, istovremeno upućujući studente na samostalno istraživanje putem predočene literature i prezentiranih tekstova. Studenti dobivaju metodološke upute i okvirna znanja za teme koje obrađuju samostalno.

Literatura A. Obvezna literatura Leroi-Gourhan, A. (1968), Religije prethistorije. Zagreb. Hall, J. (1991), Rječnik tema i simbola u umjetnosti. Zagreb. Harrington, W. (1987), Uvod u bibliju.. Biblijski leksikon (1988). Zagreb. Beltz, W. (1984), Biblijska mitologija. Zagreb. Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva (1979), ur. A. Badurina. Kršćanska sadašnjost, Zagreb. Panofsky, E. (1975), Ikonološke studije. Beograd. Male, E. (1958), The Gothic Image. Religious art in France in the XIII century. Iconography at the Crossroads (1990: 1993), Papers from the Colloquium at Princeton University. Edited by B. Cassidy.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 58

Testo e imagine nell’alto medioevo. Settimane di studi del Centro di studi sull’alto medioevo XLI, Spoleto 1994 (izabrani tekstovi). Schapiro, M. (1973), Words and Pictures. Dopunska literatura: Schwab, G. (1985), Najljepše priče klasične starine. Zagreb. Reau, L. (1955-1964), Iconographie de l'art chretien. Paris. Van Straten, R. (1993), An Introduction to Iconography. Camille, M. (1989), The Gothic Idol. Ideology and Image Making in medieval Art. Gombrich, E. H. (1984), The Sense of Order. Friedman, J – Wegmann, J. (1998), Medieval Iconography. A Research Guide. Grabar, A. (1968), Christian Iconography: A Study of Its Origins. Rebić, A. (1983), Biblijske starine. Zagreb. Warburg, A. (1996), Ritual zmije. Zagreb.

2.5.3.12. Prozni diskurs  Dr. sc. Diana Stolac, izv. prof. Cilj kolegija Cilj je kolegija upoznati osnovne postavke lingvistike teksta i teorije diskursa (posebno pojam diskursa), te pokazati tipove analiza diskursa, s naglaskom na proznome diskursu.

Korelativnost i korespondentnost programa Ovaj se izborni kolegij oslanja na obvezni kolegij Književnost i jezik, a zbog svoje je usmjerenosti na specifične probleme proznoga diskursa svojevrsna nadopuna kako temeljnim, tako i izbornim kolegijima koji se velikim dijelom (ili isključivo), ali s drugih gledišta, usredotočuju na probleme proze. Pažnja će se posvetiti i rubnim proznim vrstama (npr. pjesma u prozi), čime se aktualiziraju i pitanja intertekstualnosti, intermedijalnosti i interkulturalnosti, također zastupljena među obveznim sadržajima studija. Sadržaj kolegija  Lingvistika teksta i prozni diskurs Teorijske postavke: dihotomija jezik – govor; jezični znak; jezične razine; sociolingvistika; psiholingvistika; pragmalingvistika. Metodološka načela. Nazivlje i njegova uporaba. Tekstnolingvističke osobitosti proze.  Pojam diskursa Diskurs i tekst: definiranje; razlike. Granice diskursa: formalnojezične značajke..; sintaktičke, semantičke i leksičke značajke... Standardi tekstualnosti: kohezija teksta; koherentnost teksta; intencionalnost,

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 59

intertekstualnost... Regulativni principi teksta - načela efikasnosti, efektivnosti i primjerenosti. Primjeri.  Tipovi diskursa Pisani diskurs: značajke pisanoga diskursa: sintaktičke, semantičke, ritmičke... Govoreni diskurs. Poetski / argumentacijski / medijski / poslovni / razgovorni diskurs. Javni / privatni diskurs. Odnos pisanog i govorenog diskursa. Načela proze.  Konektori Vrste konektora: konektori suprotnosti, pojašnjenja, zaključivanja, uzroka. Tekstne veze i diskursne veze. 

Vrednote govorenoga jezika i njihova preobrazba unutar proznoga diskursa. Intonacija, intenzitet, rečenični tempo, pauza. Mimika, geste. Stvarni kontekst.  Govorni činovi Metajezične oznake govornih činova. Lokucija, ilokucija i perlokucija kao sastavnice proznoga diskursa.  Analiza odabranoga proznog diskursa Slobodan Novak, Mirisi, zlato i tamjan; Pripovijetke. Značajke proznoga diskursa (roman; pripovijetka).Monografska obrada teksta. Intertekstualnost. Matko Peić, Skitnje; Jesen u Poljskoj. Značajke proznoga diskursa (putopis). Monografska obrada teksta. Intertekstualnost; intekulturalnost. Pjesme u prozi (razni autori): razlikovne značajke proznoga i pjesničkoga diskursa (pjesme u prozi). Komparativna analiza. Književnoteorijske i književnopovijesne studije (razni autori): značajke znanstvenoga / argumentacijskoga diskursa; konektori zaključivanja...; komparativna analiza. Upoznavanje glavnih likova (izabrani romani hrvatske i svjetske književnosti): govorni čin; neverbalna komunikacija; komparativna analiza. Način izvođenja nastave i usvajanja znanja Nastava se izvodi u sljedećim oblicima: uvodno predavanje (teorijske postavke, metodološka načela, nazivlje), grupni seminar (analiza zadanoga diskursa), konzultacije (individualni rad - analiza temeljne i dopunske literature, analiza odabranoga teksta), a eventualno i izvannastavni zadaci (prema individualnom dogovoru - uključivanje u aktualan tekstološki projekt nositelja kolegija).

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 60

za analizu, a preporučuje se da predlošci budu neposredno vezani uz magistarsku / doktorsku radnju. Praćenje nastave i praćenje i ocjenjivanje studenata Studenti tijekom nastave / konzultacija, na temelju svojih bilješki, raspravljaju o pročitanoj stručnoj literaturi i provedenim analizama diskursa. U završnu ocjenu ulaze sljedeći elementi: opisno vrednovanje sudjelovanja u nastavi / konzultacijama, ocjena pismene seminarske radnje i ocjena usmene obrane radnje.

Popis literature A.

Temeljna literatura

Fillmore C. J. i Langendoen, D. T. (ur.) (1971), Studies in Linguistic Semantics, Holt, Rinehart and Winston, New York. Gerrig, R.,J. (1983), Razumijevanje teksta. Republika – 49, 1/2, str. 70-91. Glovacki-Bernardi, Z. (1990), O tekstu, Školska knjiga, Zagreb. Katičić, R. (1995), O rečenicama s anaforom i kataforom povezanim u diskurz. Filologija – 24/25, str. 195-199. Kovačević, M. (1996), Semantika teksta i makrostilistička analiza, Stylistyka V., Polish Academy of Sciences – Opole University, str. 140-163. Miščević, N. i Potrč, M. (1987), Kontekst i značenje, ICR, Rijeka. Peleš, G. (1995), Mogući svjetovi i semantika priče. Umjetnost riječi 39, 3/4; 125-154. Pogonowski, J. (1993), Combinatory Semantics. Wydawnictero Naukove UAM. Poznan. Silić, J. (1984), Od rečenice do teksta, Liber, Zagreb. Tekst i diskurs (1997), Zbornik radova, Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku, Zagreb. Tsohatzidis, S. L. (ur.) (1990), Meaning and Prototypes: Studies in Linguistic Categorization, Routledge, London, New York. Velčić, M. (1987) Uvod u lingvistiku teksta, Školska knjiga, Zagreb. B.

Dopunska literatura

Beale, W. H. (1987), A Pragmatic Theory of Rhetoric. Southern Illinois University Press. Carbondale, Edwardsvulle. Freadman, R. (1992) Re-thinking Theory: A Critique of Contemporary Literary Theory and An Alternative Account. Cambridge University Press. Cambridge, New York, Oakleigh. Guberina, P. (1952a), Povezanost jezičnih elemenata, Matica hrvatska, Zagreb. Guberina, P. (1952b), Zvuk i pokret u jeziku, Matica hrvatska, Zagreb. Guillaume, G. (1988), Principi teorijske lingvistike, Globus, Zagreb. Jakobson, R. (1978), Ogledi iz poetike, Prosveta, Beograd. Katičić, R. (1992), Novi jezikoslovni ogledi, Školska knjiga, Zagreb. Kovačević, M. (1996), Poetski govor na rubu proznog izričaja. Fluminensia 8, 1-2, str. 153-177. Mihaljević, M. (1998), Generativna sintaksa i semantika. HFD. Zagreb. Škiljan, D. (1978), Govor realnosti i realnost govora, Školska knjiga, Zagreb.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 61

2.5.3.13. Povijest djetinjstva i studij književnosti  Dr. sc. Jasminka Ledić, redoviti profesor Cilj kolegija Cilj je kolegija upoznati studente s različitim pristupima istraživanju povijesti djetinjstva, osobito oblicima istraživanja temeljem književnosti (i filma). Stjecanje će se znanja iz domene povijesti djetinjstva velikim dijelom oslanjati na izučavanje i korištenje književne autobiografije Motivirati i osposobiti studente za uporabu kvalitativne metodologije istraživanja povijesti djetinjstva i rad na terenu.

Korelativnost i korespondentnost programa Program je vezan uz temeljni kolegij Književnost – povijest – filozofija (veza s povijesnim i filozofskim znanjima relevantnim za disciplinu). Ujedno, kolegij korelira s drugim izbornim kolegijima koji se bave pitanjima proze (Povijesni roman, Prozni diskurs). Sadržaj programa  Osnovni pojmovi i strukturiranje discipline. Philippe Ariès: počeci istraživanja povijesti djetinjstva (djetinjstvo kao društveni konstrukt; ikonografski izvori; postupno odvajanje svijeta djece i svijeta odraslih; stav o promjeni ideja o djetinjstvu). Lloyd de Mause i psihogena interpretacija povijesti (odnos između roditelja i djeteta kao pokretačka snaga povijesti; povijest djetinjstva kao “noćna mora”). Edward Shorter: uloga djece u razvoju moderne obitelji (nastanak moderne obitelji; majčinstvo kao izum modernizacije u kasnom 18. i 19. stoljeću). Lawrence Stone: individualizam srednje klase i promjene u modernoj obitelji (intenziviranje emocionalnih veza unutar nuklearne obitelji spram veza prema zajednici i široj rodbini; različiti pristupi odgoju djece kod pripadnika srednje klase; promjene u odgoju kao posljedica osnaživanja srednje klase). Linda Pollock: kontinuitet odnosa roditelja i djece kroz povijest (naglasak na stvarnosti odnosa, a ne na ideje o djetinjstvu; prevlast kontinuiteta nad promjenom u proučavanju stvarnosti odnosa roditelja i djece; kritika prethodnih pristupa). Demografski pristup Hugha Cunnninghama (obiteljska strategija; naglasak na ekonomskoj spram sentimentalne vrijednosti djece).  Obitelj i odgoj u Hrvatskoj: etnografski pristup. Razlike u odgoju u različitim područjima Hrvatske. Primjeri iz književnosti (realistički roman; književnost za djecu). 

Autobiografije i dnevnici u istraživanju povijesti djetinjstva.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 62

Projekti o životopisima kao izvor podataka u istraživanju povijesti djetinjstva. Mikrohistorija. Teorijski i praktički elementi književne autobiografije. Moralna dimenzija autobiografije. Jezik autobiografije. Intertekstualno izučavanje autobiografije. Funkcija izučavanja autobiografije unutar povijesti djetinjstva. Djetinjstvo u književnosti, slikarstvu i na filmu.  Specifičnosti metodologije istraživanja povijesti djetinjstva Interdisciplinarni pristup: povijest djetinjstva – psihologija, sociologija, pedagogija, filozofija, povijest, znanost o književnosti (metodološka prožimanja). Način izvođenja nastave i usvajanja znanja Dio se nastave izvodi putem predavanja i seminara. U seminaru se na osnovi individualnih ili grupnih radova obrađuju teme za koje studenti u ovom području imaju osobiti interes. Naglasak je na individualnom radu studenata izvan nastave, gdje student uz kontinuiranu komunikaciju s nastavnikom ostvaruje prethodno precizno dogovorene zadatke. Za odvijanje nastave u ovom kolegiju nužno je osigurati da student ima pristup Internetu i e-mail adresu za komunikaciju s nastavnikom.

Obveze studenata Studenti su dužni izraditi dva seminarska rada. Jedan se seminarski rad u pravilu se odnosi na analizu književnih djela koja student analizira s prethodno izloženih teorijskih pristupa povijesti djetinjstvu. U drugom seminarskom radu zadatak je studenta pronalaženje i analiziranje autentičnog dokumenta (dnevnika, korespondencije, neobjavljene autobiografije…). Alternativni je zadatak projektirati i realizirati istraživanje s ispitanikom (case study) čiji će ispričani životopis/prikaz djetinjstva (oral history) student transkribirati i analizirati. Student koji je svoj rad u kolegiju (seminar) objavio, oslobođen je polaganja ispita. Seminarski radovi čine 60% završne ocjene (30 + 30), a preostalih 40% čini uspjeh na usmenom završnom ispitu.

Literatura A. Temeljna literatura Barbour, J. D. (1992), The Conscience of the Autobiographer: Ethical and Religious Dimensions of Autobiography,. Macmillan, Basingstole, London. Čapo Žmegač, J. i dr. (1988), Etnografija. Svagdan i blagdan hrvatskoga puka. Zagreb. Matica hrvatska. Gross, M. (1994), Mikrohistorija – dopuna ili suprotnost makrohistorije? Otium, 2(1-2): 18-35. Jaspers, K. (1987), Filozofska autobiografija, Bratstvo – jedinstvo, Novis Sad. Leček, S. (1997), Nismo meli vemena za igrati se… Djetinjstvo na selu (1918–1941). Radovi – Zavod za hrvatsku povijest, vol. 30: 209–243. Leček, S. (1999), “A mi smo kak su stari rekli…” Mladi u seljačkim obiteljima Prigorja i Hrvatskog zagorja između dva svjetska rata. Etnološka tribina 22 (u tisku).

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 63

Ledić, J. (2000), Dnevnik Mladena Lokara: uvod u povijest djetinjstva i mladosti. Rijeka. Filozofski fakultet. Medarić, M. (1993), Autobiografija / Autobiografizam. Republika . 49, 7/8, str. 46-61. Sablić-Tomić, H. (1997), “Autobiografija”: poetika Ivane Brlić Mažuranić, Riječ –3, 3, str. 177-185. Spajić-Vrkaš, V. (1996), Tučepi. Odrastanje u tradicijskoj kulturi Hrvata. Zagreb: Naklada MD. Sturrock, J. The Language of Autobiography: Studies in the First Person Singular, Cambridge University Press, Cambridge, Mass. B. Dopunska literatura Ariès, P. (1962), Centuries of Childhood. London. Vintage. Brešić, V. (ur.) (1997), Autobiografije hrvatskih pisaca. AGM, Zagreb. Cunningham, H. (1995), Children and childhood in Western society since 1500. London. Longman. de Mause, L. (1974), The history of childhood. New York. Psychohistory press. Denzin, N. K. i Lincoln, Y. S. (1994), Handbook of qualitative research. London. Sage. Dyson, A. H. (1996), Cultural constellations and childhood identities: On Greek gods, cartoon heroes, and the social lives of schoolchildren. Harvard Educational Review. 66(3): 471-495. Ledić, J. (1995), Plaidoyer za "novu” povijest pedagogije. Napredak, 136(1):84-91. Lejeune, P. (1998), Autobiografija onih koji ne pišu. Gordogan. Časopis za književnost i sva kulturna pitanja, vol.18–19(43–44): 63–83. Miller, A. (1995), Drama djetinjstva. U početku bijaše odgoj: u potrazi za samim sobom. Zagreb. Educa. Miloš, D. (1989), Autobiografija. Otokar Keršovani. Opatija. Pollock, L. A. (1983), Forgotten children: Parent-child relations from 1500 to 1900. New York. Cambridge University press. Shorter, E. (1976), The Making of the modern family. London: Basic Books. Stein Erlich, V. (1964), Porodica u transformaciji. Zagreb. Naprijed. Stone, L. (1977), The family, sex and marriage in England 1500-1800. London. Harper&Row. Velčić, M. (1991), Otisak priče: intertekstualno proučavanje autobiografije. Zagreb. August Cesarec. Wolcott, H. F. (1990), Writing up qualitative research. London. Sage.

2.5.3.14. Filozofija književnosti  Dr. sc. Elvio Baccarini, docent Cilj kolegija Cilj je kolegija otvoriti rasprave o temama iz filozofije književnosti, posebice tako da se kod studenata razviju spoznaje o radu značajnih mislilaca i određenih škola filozofske misli, te da se potakne istraživanje relacije između ideja i rada različitih

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 64

prijedloga u filozofiji književnosti, da se izoštre sposobnosti argumentiranja i apstraktnog promišljanja, kako u književnoj kritici tako i u filozofiji. Kolegij je strukturiran oko tri vodeća pitanja: etika književnosti, što se pretpostavlja da književnost otkriva i odnos između filozofije i njene interpretacije.

Korespondentnost i korelativnost programa Izborni kolegij Filozofija književnosti korespondira sa sadržajima obveznog kolegija Književnost – povijest – filozofija. Ovim se kolegijem nudi teorijska, filozofski fundirana osnova za moguću primjenu u analizi književnih sadržaja čitava studija. Sadržaj programa  Uvodne teme Filozofija i književnost; Pojam vrijednosti; Etička dimenzija književnosti; Spoznajna dimenzija književnosti; Ontološki pogled na književnu genologiju; Filozofski tekst kao literarna vrijednost; Književni tekst kao filozofska misao. Primjeri.  Etika književnosti Mogući pristupi etičkim pitanjima. Ideologija, etika, književnost. Utilitarnost. Etičko spram estetskog: pitanje kompatibilnosti. Povijesna evolucija pojma etičnosti i refleksi u književnika i u filozofa.  Književno djelo i spoznajne vrijednosti Djelo kao “istina”. Relativizam spoznaje. Korespondentnost filozofske i literarne spoznaje. Razine spoznavanja. Dekonstrukcija i pragmatizam: različitost spoznajnih vizura.  Estetika književnosti Pitanje lijepog i sudovi ukusa. Povijesne mijene u konceptu “lijepog”: od klasičnog sklada do estetike ružnoće, refleksi u književnim djelima.  Stilske formacije i filozofija Srednjovjekovlje: utjecaj filozofije na književnost. Humanizam i renesansa. Klasicizam. Romantizam i realizam. Moderna i postmoderna u filozofiji i književnosti. Primjeri. Način izvođenja nastave i usvajanje znanja Nastava se izvodi pretežito seminarski, te mentorski i izravnim istraživačkim radom studenata, kojima se u obliku predavanja nudi uvod u problematiku i načela metodologije. Očekuje se visok stupanj samostalnog promišljanja i istraživanja.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 65

Literatura A. Obvezna literatura Aristotel (1983), O pjesničkom umijeću. August Cesarec, Zagreb. Barthes, R. (1984), Camera Lucida, Flaminga, London. Deleuze, G. i Guattari, F.(1988). A Thousand Plateaus, Athlone Press, London. Derrida, J. (1992), Acts of Literature, London, Routledge, London. Hegel, G.W.F., Estetika. Heidegger, M. (1959), O biti umjetnosti. Izvor umjetničkog djela. Čemu pjesnici, Mladost, Zagreb. Kovačević, M. i Janković, S. (u tisku), Književno djelo kroz višestruku prizmu estetičko-etičke provokativnosti, odnosno afirmativnosti, Fluminensia, Rijeka. New, C. (1998), Philosophy of Literature, Routledge, London. Nietzsche, F. (1997), Rođenje tragedije, Matica hrvatska, Zagreb. Nussbaum, M. (1990), Love’s Knowledge. Essays on Philosophy and Literature, Oxford University Press, Oxford. Platon (1977), Država, Sveučilišna naklada Liber, Zagreb. Reiss, T. J. (1992), The Meaning of Literature, Cornell University Press, Ithaca, London. Ricoeur, P. (1981), Živa metafora, GZH, Zagreb. Solar, M. (1976), Književna kritika i filozofija književnosti, Školska knjiga, Zagreb. Vattimo, G. (1997), Beyond Interpretation, Stanford, Stanford University Press. B. Dopunska literatura Benhabib, S.(1986), Critique, Norm, Utopia, Columbia University Press. New York. Bennington, G.(1988), Deconstruction and the Philosophers, “Oxford Literary Review”, 73-130. Biti, V. (1991), Historiografska fikcija kao izazov genologiji i teoriji diskurza, Filozofska istraživanja – 11, 3 (42), str. 693-703. Bloom, H. (ur.) (1979), Deconstruction and Criticism, Routledge and Kegan Paul, London. Casey, J. (1966), The Language of Criticism, Methuen, London. Cavell, S. (1976), Must We Mean What We Say?, Cambridge University Press, Cambridge.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 66

James, H. (1934), The Art of the Novel, Scribner, New York. Miller, J.,H.(1987), The Ethics of Reading, New York, Columbia University Press. Mouffe, C. (ur.) (1996), Deconstruction and Pragmatism, Routledge, London. Palmer, F. (1992), Literature and Moral Understanding, Clarendon Press. Oxford. Williams, B. (1985), Ethics and the Limits of Philosophy, Fontana/Collins, London. Žmegač, V. (1994), Književnost i filozofija povijesti, HFD, Zagreb. Napomena: za literaturu koja ne postoji u hrvatskome prijevodu navodi se engleski izvor/prijevod, budući da je upravo taj jezik najčešće poznat studentima. U dogovoru s nastavnikom studenti se mogu služiti prijevodom ili originalom na drugom jeziku.

2.5.3.15. Od vizualnog znaka do značenja  Dr. sc. Nina Kudiš-Burić, docent Cilj kolegija Cilj je kolegija upoznati studente s teorijama vizualne zamjedbe, slikovnog prikazivanja i stila, te korespondentnosti između vizualnog i verbalnog označavanja sadržaja. Isto tako, potrebno je upoznati studente s najnovijim rezultatima istraživanja navedenih područja i sa specifičnostima metodologije istraživanja.

Korelativnost i korespondentnost programa Ovaj kolegij korespondira s obveznim kolegijem Književnost i druge umjetnosti. Izučavanje se prirode vizualnoga znaka i vizualne zamjedbe usmjerava prema dubinskome intermedijalnome poimanju odnosa likovnih umjetnosti i književnosti. Sadržaj programa  Vizualna zamjedba Definicije zamjedbe: behaviourizam, gestalt, kognitivna psihologija; zamjedba kao hipoteza. Svjetlost. Oko: evolucija, dijelovi ljudskog oka, viđenje dubine. Mozak – građa i funkcije vezane uz vizualnu zamjedbu, analogija s umjetnom inteligencijom, snimanje moždanih funkcija. Viđenje svjetlosti, pokreta i boja. Uloga memorije i znanja. Psihologija zamjedbe i umjetnost. Vizualne iluzije. Logika zamjedbe: teorija indirektne zamjedbe. Teorija direktne zamjedbe: J. J. Gibson i njegovi sljedbenici.  Vizualno prikazivanje Priroda vizualnog znaka – pojmovna ili naturalistička. Teorije slikovnog prikazivanja. Stereotip i inovacija, formula i iskustvo. Definicija sličnosti, zamjedba sličnosti fizionomija. Narav vizualne zamjedbe kao ključ teorije prikazivanja. Invencija i otkriće. Teorija E. H. Gombricha i njezina revizija. Riječ i slika. Semantika slike, verbalizacija. Uloga slike u komunikacijskom procesu. Ornament i apstraktna umjetnost – psihološko tumačenje. Ornament i tekst.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 67

 Pitanja stila Klasifikacija: prednosti i mane. Porijeklo stilističke terminologije. Stilska podjela: neutralna i kritička. Wölfflinove kritičke suprotnosti. Dijagram suprotstavljenih zahtjeva – prijedlog E. H. Gombricha. Sociološki pristup: natjecanje i inflacij. Suprotstavljena načela u umjetnosti. Umjetnost i tehnički napredak. Društveno testiranje i plasticitet ukusa. Problem historicizma i apstraktne umjetnosti. Korespondentnost stilskih formacija u likovnoj i u književnoj sferi. Dodiri i prožimanja. Način izvođenja nastave i usvajanje znanja Nastava se izvodi pretežito seminarski, te mentorski i izravnim istraživačkim radom studenata, kojima se u obliku predavanja nudi uvod u problematiku i načela metodologije. Očekuje se visok stupanj samostalnog promišljanja i istraživanja.

Literatura A. Obvezna literatura Fiedler, C. (1980), O prosuđivanju dela likovne umetnosti (Schriften über Kunst) Beograd. Flaker, A. (1993), Uz pitanje intermedijalnosti hrvatske avangarde. Republika 49, 3/4, str. 66-72. Gombrich, E. H. (1960), Art and Illusion, Oxford. Gombrich, E. H. (1966), Norm and Form, u Norm and Form, Oxford. Gombrich, E. H. (1979), The Logic of Vanity Fair: Alternatives to Historicism in the Study of Fashions, Style and Taste, u Ideals and Idols, Oxford. Gombrich, E. H. (1982), The Image and the Eye, Oxford. Gregory, R. L. (1968), Eye and Brain, London. Hauser, A. (1963), Filozofija povijesti umjetnosti, Zagreb (odabrana poglavlja). Knežević, S. (priredila) (1999), Bečka škola povijesti umjetnosti, Zagreb. Kovač, N. (1990), Za semantiku likovnoga znaka. Republika 46, 5-6, str. 102-109. Maković, Z. et.al. (uredili) (1988), Intertekstualnost i intermedijalnost. Zavod za znanost o književnosti FF, Zagreb.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 68

Panofsky, E. (1957), Meaning in the Visual Arts, New York. Panofsky, E. (1960), Idea, a Concept in Art Theory, Columbia. Pelc, M. (priredio) (1995), Ideal, Forma, Simbol, Zagreb. Rock, I. (1983), The Logic of Perception, Cambridge, MA, London (odabrana poglavlja). Venturi, L. (1945), Storia della critica d’arte, Roma, Firenze, Milano. B. Dopunska literatura Bialostocki, J. (1987), Povijest umjetnosti i humanističke znanosti, Zagreb. Božičević, V. (1990), Riječ i slika, Zagreb. Flaker, A. (1995), Riječ, slika, grad: hrvatske intermedijalne studije, HAZU, Zagreb. Gombrich, E.,H. (1966), Mannerism: the Historiographic Background, u Norm and Form, Oxford. Gombrich, E. H. (1979), The Sense of Order. Goodman, N., Jezik umjetnosti, (u pripremi Kruzak, Zagreb). Grlić, D. (1974-1979), Estetika (I-IV), Zagreb. Grupa autora (1982), Plastički znak, Rijeka. Nodine, C.,F. i Fisher, D.,F. (uredili) (1979), Perception and Pictorial Representation, New York. Popper, K. (1996), Bijeda historicizma, Zagreb.

2.5.3.16. Tekst i slika u ekspresionizmu 

Dr. sc. Ute Karlavaris-Bremer, docent Cilj kolegija Upoznavanje ekspresionizma kao umjetničkog pravca u prvoj polovici 20. stoljeća. Potvrđivanje srodnosti estetskih načela i poetika literature i likovne umjetnosti.

Korelativnost i korespondentnost programa Izborni kolegij korespondira s kompleksnim pristupom izučavanja literature u društvenom-humanističkom kontekstu. Koncept kolegija sadrži komparatistički moment (prema njemačkoj književnosti), nadovezujući se na temeljni kolegij Hrvatska književnost i druge književnosti, kao i aspekt intermedijalnosti kojim se naslanja na temeljni kolegij Književnost i druge umjetnosti. Upoznavanje stvaralačkih procesa u književnosti i likovnoj umjetnosti odgovara interdisciplinarnoj ideji cijelog studija.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 69

Sadržaj kolegija  Pojava ekspresionizma Društvena, politička i duhovna pozadina. Ekspresionizam u Njemačkoj i u drugim zemljama.  Poetika njemačkog ekspresionizma Počeci u likovnoj umjetnosti. Širenje prema književnosti. Antologije. Temeljne odlike i interferencije.  Kratak pregled njemačkog ekspresionizma u likovnoj umjetnosti najvažniji umjetnici (Marck, Kandinsky, Nolde, Munter) grupe umjetnika (Der Blaue Reiter i dr. kao značajni promotori novih ideja i likovnih koncepata)  Kratak pregled njemačke ekspresionističke književnosti Lirika (autori Heym, Trakl, van Hodis, Benn). Proza (pisci Doblin, Kubin). Drama i film (Kaiser, Toller, Pinthus).  Ekspresionistički časopisi kao interdisciplinarni mediji “Der Sturm” (najvažniji kulturni medij i mjesto prvih objavljivanja ekspresionističkih tekstova i grafike); “Die Aktion” (časopis socio-političkih struja ekspresionista)  Pretapanje slikovnog i književnog: portreti Slikar i pisac – Oskar Kokoschka. Avangardna drama “Morder. Hoffnung der Frauen” (paradigmatski multimedijalni koncept). “Die Windsbraut” (problematika spolova na slici i u tekstu). Novi čovjek – Ernst Barlach, protagonist ekspresionističkih utopija. Barlach kao likovni umjetnik (grafike i skulpture kao didaktičke poruke). Barlach kao dramatičar ( poetika novog čovjeka). 

Utjecaj njemačkog ekspresionizma na daljnji razvoj likovne umjetnosti i literature Utjecaj na razvoj moderne (dadaizam, nadrealizam itd.). Ekspresionizam kao “entartete Kunst” (kao simbol ne-germanske umjetnosti). Način izvođenja nastave i usvajanje znanja Nastava se izvodi pretežito seminarski, te mentorski i izravnim istraživačkim radom studenata, kojima se u obliku predavanja nudi uvod u problematiku i načela metodologije. Očekuje se visok stupanj samostalnog promišljanja i istraživanja.

Obveze studenata Studenti su dužni pohađati nastavu, ali prije svega obraditi dogovorenu literaturu s nastavnikom, te napisati seminarski rad koji će prezentirati na nastavi.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 70

Praćenje nastave i ocjenjivanje studenata Budući da je rad zamišljen prije svega kao seminarski i izravno istraživački s mentorom, ocjenjivat će se - uz znanje pokazano na ispitu - prije svega aktivno sudjelovanje u seminarskom radu, sposobnosti koje su pokazane u istraživačkom radu, te konačni seminarski rad.

Popis literature A. Temeljna literatura Ekspresionizam i hrvatska književnost (1969), Kritika, sv. 3, posebno izdanje. Expressionism – a German Intuition: 1905-1920. (1981), Predgovor Messerm M. T. Hopkins, H. T., The Solomon R. Guggenheim Museum. New York. Fuchs, D. (1997), Hrvatska i njemačka književnost ekspresionizma. Književna smotra – 29, 1 (103), str. 65-67. Ivanišin, N. (1975), Evropski okvir hrvatskoga lirskog ekspresionizma. Radovi Razreda filoloških znanosti (8), Zagreb. Ivanišin, N. (1990), Fenomen književnog ekspresionizma. Školska knjiga. Zagreb. Muller, Joseph-Emile (1985), Kleines Lexikon des Expressionismus. Dumont, Koln. Pinthus, Kurt (1910), Menschheitsdammerung. Sanader, I. (1989), Fenomen parfema (Germanističke rasprave, eseji, osvrti), ICR, Rijeka. Žmegač, V. (1970), O poetici ekspresionističke faze u hrvatskoj književnosti. Zbornik Hrvatska književnost prema evropskim književnostima. Zagreb. Žmegač, V. (1994), Počeci estetike ekspresionizma. Umjetnost riječi – 38, 2, str. 119128. Žmegač, Viktor (1988), Povijest poetike romana. Grafički zavod Hrvatske, Zagreb. B. Dopunska literatura Anz, T, Stark, M.(Hrg) (1982), Manifeste und Dokumente zur deutschen Literatur. 1910-1920: Expressionismus. Metzler, Stuttgart. Flaker, A., Ugrešić, D. (ur) (1987), Pojmovnik ruske avangarde. Grafički zavod Hrvatske, Zagreb. Kaes, Anton (Hrg) (1978), Kino-Debatte. dtv, Tubingen. Lauer, R. (1990), Miroslav Krleža i njemački ekspresionizam. Oslobođenje. Sarajevo. Milanja, C. (1997), Krležin pjesnički ekspresionizam. Fluminensia. 9, 1/2, str. 17-32. Milanja, C. (1998), Ivo Andrić i ekspresionizam. Književna revija. Osijek., 1/2, str. 43-55. Milanja, C., Ulderiko Donadini i ekspresionizam: ekspozitorni tekstovi i pjesnički diskurs. Republika – 51, 3/4, str. 105-119. Nemec, K. (1997) Ekspresionizam i hrvatski roman. Republika – 56, 11/12, str. 3645. Povijest svjetske književnosti. Knjiga 5. (1974), Mladost, Zagreb. Werner, Norbert (Hrg.), (1991) Kokoschka. Leben und Werk in Daten und Bildern. Insel, Frankfurt/Main.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 71

2.5.3.17. Intertekstualnost i intermedijalnost suvremenog pjesništva  Dr. sc. Marina Kovačević, izvanredni profesor Cilj kolegija Cilj je ovoga kolegija ponuditi dinamički model poimanja pojava u suvremenom hrvatskom pjesništvu. Poetika se suvremenosti, nikla na zasadama avangarde, iščitava kao integralni dio suvremene intermedijalne kulture, a djelo se ujedno tumači s aspekta višestrukih intertekstualnih odnosa što ih ono ostvaruje spram tradicije, spram vlastite epohe (spram nacionalne baštine i spram stranih književnosti).

Korelativnost i korespondentnost programa Ovaj kolegij ostvaruje izravne veze s obveznim kolegijem Književnost i druge umjetnosti (propitivanje odnosa književnog teksta, glazbe i likovnih umjetnosti), ali se u pojedinim svojim aspektima dodiruje i sadržaja kolegija Hrvatska književnost i druge književnosti (komparativna metoda u segmentu intertekstualnih interferencija sa stranim književnostima), kao i kolegija Književnost – povijest – filozofija (filozofskopovijesna zasnovanost teorije intertekstualnosti). Sadržaj kolegija  Intertekstualnost Tipologija mogućih intertekstualnih odnosa. Eksplicitna i implicitna intertekstualnost. Intertekstualna narav književne evolucije. Avangarda i intertekst. Postavangarda. Primjeri iz hrvatskog pjesništva u rasponu od avangarde (Ujević, Šimić…) do danas (krugovaši, razlogovci, pjesnici sedamdesetih, osamdesetih i devedesetih godina).  Intermedijalnost Jezik i drugi iskazni mediji. Vizualni plan jezika. Akustički plan jezika. Kretanje rubom. Poezija i proza. Likovnost i eufoničnost. Pretapanja. Intermedijalna narav kulture. Književni tekst unutar suvremene intermedijalne kulture (književni tekst i jezik reklame /letrizam/; književni tekst i enigmatika; književni tekst i slika; književni tekst i glazba; digitalni zapisi i multimedija u funkciji književnosti). Analiza odabranih primjera (Dragojević, Mrkonjić, Maroević, Stojević, Vučićević, Paljetak)  Semantički ključevi intertekstualnih i intermedijalnih povezivanja. Metaforički i metonimijski plan književnoga diskursa. Intertekstualna povezivanja na metaforičkoj osi. Intertekstualna povezivanja na metonimijskoj osi. Intermedijalna povezivanja na metaforičkoj osi. Intermedijalna povezivanja na metonimijskoj osi. Primjeri iz opusa Slavka Mihalića, Ivana Slamniga, Dubravka Horvatića i Nikice Petraka.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 72

 Uloga recipijenta Komunikacijski okvir intertekstualizacije i intermedijalizacije. Recipijent kao (su)nositelj intertekstualne/intermedijalne svijesti. Prostor recipijenta. Aktualizacija predloška. Interaktivna narav suvremenoga pjesništva. Interaktivna narav suvremene kulture. Recipijent kao “autor”. Eksperimentalno čitanje odabranih pjesničkih tekstova – mentalno “dopisivanje” / ”doslikavanje” značenja u vizualnom pjesništvu.. Način izvođenja nastave i usvajanje znanja Nastava se izvodi pretežito seminarski, te mentorski i izravnim istraživačkim radom studenata, kojima se u obliku predavanja nudi teorijski uvid u problematiku i načela metodologije. Očekuje se visok stupanj samostalnog promišljanja i sposobnost osmišljene primjene teorijskih modela.

Obveze studenata Studenti su dužni pohađati nastavu, ali prije svega obraditi dogovorenu literaturu s nastavnikom, sudjelovati u diskusijama, te napisati seminarski rad koji će prezentirati na nastavi. Praćenje nastave i ocjenjivanje studenata Budući da je rad zamišljen prije svega kao seminarski i izravno istraživački, ocjenjivat će se - uz znanje pokazano na ispitu - prije svega aktivno sudjelovanje u seminarskom radu, sposobnosti koje su pokazane u istraživačkom radu i u provođenju samostalnih analiza, te konačni seminarski rad. Literatura A. Obvezna literatura Flaker, A. (1982), Poetika osporavanja. Školska knjiga Zagreb. Flaker, A. (1993), Uz pitanje intermedijalnosti hrvatske avangarde. Republika 49, 34, str. 66-72. Flaker, A. (1995), Riječ, slika, grad: hrvatske intermedijalne studije. HAZU. Zagreb. Kovač, N. (1990), Za semantiku likovnoga znaka. Republika 45, 5-6, str. 102-109. Kovačević, M. (1999), Poetika mijena, ICR, Rijeka. Maković, T. et. al. (ur.) (1988), Intertekstualnost i intermedijalnost, Zavod za znanost o književnosti FF, Zagreb. Milanja, C. (1978), Estetika semiološkog signalizma. Dometi 7, str. 64-68. Moronjak-Bamburić, B., Intertekstualnost / metatekstualnost / alteritet i integralna metodologema i njeni teorijski eksplikati. Književna smotra 23, 84, str. 27-36. Mrkonjić, Z. (1972), Suvremeno hrvatsko pjesništvo. Razdioba; Tekstovi. Zagreb. Mrkonjić, Z. (1980), Sustav i slika. Zagreb.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 73

Oraić-Tolić, D. i Žmegač, V. (ur.) (1993), Intertekstualnost i autoreferencijalnost. Zavod za znanost o književnosti FF. Zagreb. Oraić-Tolić, D.(1990), Teorija citatnosti. GZH. Zagreb. Rem, G. (1996), Pristup pregledu vizualne poezije. Dometi 1-6. Rem, G. (1999), Intermedijalnost u suvremenom hrvatskom pjesništvu, Kolo, 9, 3; str. 5-36. Schmidt, J. S.(1978), Negacija i konstitucija u konkretnoj poeziji. Dometi 5. str. 6770. Slabinac, G. (1988), Hrvatska književna avangarda. Zagreb. Vuletić, B. (1976), Fonetika književnosti. SN Liber. Zagreb. B. Dopunska literatura Biti, V. (1994), Upletanje nerečenog. Matica hrvatska, Zagreb. Briski-Uzelac, S. (1994), Ludizam u umjetnosti u tranzitnim vremenima. Republika 50, 7-8, str. 103-111. Eco, U. (1995), Intentio lectoris: napomene o semiotici recepcije, u: Treći program hrvatskog radija, br. 47, str. 21 – 30, Zagreb. Flaker, A. (1998), Pogled kroz prozor: književna šetnja likovnom enciklopedijom. Cicero 1, 1, str. 81-88. Friedrich, H. (1969), Struktura moderne lirike. Prev. Ante i Truda Stamać. Zagreb. Hocke, G. R. (1984), Manirizam u književnosti. Cekade. Zagreb Hutcheon, L. (1994), Intertekstualnost, parodija i diskurz povijesti. Republika 49 (50), 1-3, str. 94-113. Iser, W. (1978), The Act of Reading: A Theory of Aesthetic Response. John Hopkins University Press. Baltimore. Jakobson, R. (1978), Ogledi iz poetike. Nolit. Beograd. Jakobson, R; Halle, M., Fundamentals of Language. Mouton. The Hague. Nodine, C.F. i Fisher, D.F. (ur.) (1979), Perception and Pictorial Representation, New York. Panofsky, E. (1957), Meaning in the Visual Arts, New York. Pavličić, P (1993), Stih i značenje. Zagreb. Petrović, S. (1986), Oblik i smisao. Novi Sad. Rem, G. (1988), Poetika brisanih navodnika: aspketi metajezičnosti u svremenom hrvatskom pjesništvu. Cekade. Zagreb. Ronnen, R. Mogući svjetovi u književnoj teoriji i igra interdisciplinarnosti. Republika 50, 4-6, str. 173-190. Slamnig, I. (1981), Hrvatska versifikacija. Zagreb Thomas, J. (1995), Meaning in Interaction. Longman. London, New York. Turner, M. (1998), The Literary Mind. Oxford University Press. Oxford, New York. Uspenskij, B. A. (1979), Poetika kompozicije; Semiotika ikone. Nolit. Beograd. Užarević, J. (1991), Kompozicija lirska pjesme. Zagreb Vidan, I. (1995), Engleski intertekst hrvatske književnosti. Zavod za znanost o književnosti FF, Zagreb.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 74

2.5.3.18. Mit i književnost  Dr. sc. Danijela Bačić-Karković, docent Cilj kolegija Cilj je kolegija proširiti i produbiti znanja o književnome djelu kroz hod "unatrag" prema mitskoj, predajnoj svijesti koja trajno iradira prema umjetničkome aktu; preispitati, provjeriti rezidue, fenomenologiju mitopoetike u suvremenoj umjetnosti (književnosti), kao i preoblike, stilizaciju mitskoga govora i poruke; interdisciplinarno propitati postoje li tzv. nove urbane mitologije te tzv. mitovi o književnosti.

Korelativnost i korespondentnost programa Program je u službi dopune i produbljivanja književnoznanstvenih i književnopovijesnih spoznaja, a nadovezuje se na obvezni kolegij Književnost – povijest – filozofija. Također, ovaj program sadržajno korespondira i s izbornim kolegijem Filozofija književnosti. Od kandidata se očekuju znanja iz povijesti i teorije umjetnosti, te interes za estetička i antropološka-etnološka promišljanja. Sadržaj kolegija  Parafraza i alegoreza: mit i njegovo tumačenje MIT, BASNA, BAJKA: Pokušaj genološko-analitičkoga pristupa interferentnome pojmovlju; mit kao priča sakralne prirode; je li mit stariji od bajke; mit kao etiologija rituala, pra-iskaz stvarnosti. VRSTE MITOVA: Opis mitskih sadržaja; grupiranje po prvotnim namjerama mitopoetike života, po odnosu prema doživljaju stvarnosti i mjesta čovjeka u svijetu, po odnosu prema onostranom; pretkršćanske i kršćanska mitologija; antička, slavenska mitologija; judeokršćanske apokalipse i njihova prerada (prorada) u svjetskoj i hrvatskoj književnosti; "kraj svijeta" u modernoj i suvremenoj umjetnosti i književnosti.  Mitopoetika usmene književnosti MITOLOŠKI SLOJEVI USMENE KNJIŽEVNOSTI: Hrvatska usmena književnost i mitska osnova; utjecaji i akulturirajući elementi orijentalnoga, mediteransko-antičkoga i bizantskoga kulturnoga kruga; tradicijska kultura i hrvatska usmena književnost; tzv. neznabožačko doba u povijesti vlastita naroda; URBANA USMENA MITOLOGIJA: Poetika i fenomenologija vica, "švanka", trača, "fame", "afere"; urbanit i praznovjerje, urok, zavjet, kletva… "novokomponirani" urbanit i ruralne rezidue u tzv. gradskoj običajnosti i kulturi življenja; tzv. nove gnoze. MITOVI I VILINSKE PRIČE: Narodna priča, saga i mit; preko "inačica" do tzv. prvotnoga oblika (Urform) neke pripovijetke; biografski i historiografski elementi i njihova stilizacija u sagama; romantični i fantastični elementi u "inačicama"; neki srodni elementi vilinske priče i balade.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 75

 Smrtni junak HOMEROLOGIJA: Pristup "smrtnim junacima" po Scheinu; bogovi, heroji i polubogovi; rat, smrt i herojstvo; formulaični mitski homerski jezik; angloamaerički (Perry) pristup i "neoanalize" (Kakridis). MITOLOGIJE SMRTI: Zapadnjak i smrt; smrt kao posljedica povrede božanske zapovijedi; kozmološki simbolizam pogrebnih obreda; tanato-poetika i prorada (prerada) smrti, umiranja, posmrtnih ritusa i stava spram umrloga u književnim djelima, prozi, dramskoj književnosti i poeziji.  Filozofska kritika i apologija mita MYTHOS I LOGOS: Grčka filozofija kao utemeljenje meta-mitskoga mišljenja; Holbachovo, Schellingovo i Hegelovo stajalište; Cassirerova filozofija simboličkih oblika.  Psihoanalitičko tumačenje mita Freudovo tumačenje mitske svijesti. Jungovo tumačenje mitske svijesti. Značenje bajke po Bettelheimu. 

Arhetipska kritika mita

 Roman i mit Remitologizacija suvremene (trivijalne) književnosti; odnos mita i romana kao ključan za razumijevanje književnosti; remitologizacija modernoga romana. Način izvođenja nastave i usvajanje znanja Nastava se izvodi pretežito seminarski, te mentorski i izravnim istraživačkim radom studenata, kojima se u obliku predavanja nudi teorijski uvid u problematiku i načela metodologije. Očekuje se visok stupanj samostalnog promišljanja i sposobnost osmišljene primjene teorijskih modela.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 76

Literatura A. Temeljna literatura Auerbach, E. (1968), Mimezis, Nolit, Beograd. Barthes, R. (1971), Književnost, Mitologija, Semiologija , Nolit, Beograd. Bettelheim, B. (1979), Značenje bajki, Jugoslavija i Nolit, Beograd. Boas, F. (1982) Um primitivnog čovjeka, BIGZ, Beograd. Bošković-Stulli, M. (1971), Usmena književnost:izbor studija i ogleda, ŠK, Zagreb. Bošković-Stulli, M. (1997), Priče i pričanje: stoljeće usmene hrvatske proze, MH, Zagreb. Bošković-Stulli, M. (1991), Pjesme, priče i fantastika, MH, Zagreb Bošković-Stulli, M. (1999), O usmenoj tradiciji i o životu, Konzor, Zagreb. Cassierer, E. (1978), Ogled o čovjeku, Naprijed , Zagreb. Eliade, M. (1970), Mit i zbilja, MH, Zagreb. Filippi, Ž. (1985), Sedam antropoloških struktura u postmodernoj književnosti, A. Cesarec, Zagreb. Frojd, S. (1961), Uvod u psihoanalizu , Kosmos, Beograd. Frojd, S. (1963), Nelagodnost u kulturi, MS, Beograd. Frojd, S. (1976), Tumačenje snova 1 - 2 . , MS, Beograd. Frojd. S. (1979), O seksualnoj teoriji. Totem i tabu ,MS, Beograd Freud, S. (1979), Mojsije i monoteizam, Grafos, Beograd. Freud, S. (1979), Iz kulture i umetnosti, Nelagodnost u kulturi, MS, Novi Sad. Fromm, E. (1980), Kriza psihoanalize, Naprijed, Zagreb. Fromm, E. (1984), Dogma o Kristu, Nolit, Beograd. Lolles, A. (1978), Jednostavni oblici, SC, Zagreb. Jung, C. G. (1973), Čovjek i njegovi simboli, Mladost, Zagreb. Jung , C. G. (1984), Psihologija i alkemija, Naprijed, Zagreb. Jung, C. G. (1989), Tumačenje prirode i psihe, Globus, Zagreb. Leger, L. (1984), Slovenska mitologija, Grafos, Beograd. Levi-Stros (1979), Totemizam danas, BIGZ, Beograd. Rihtman-Auguštin, D. (1984), Struktura tradicijskog mišljenja, ŠK, Zagreb. Schein, S. (1989), Smrtni junak, Globus, Zagreb. Solar, M. (1988), Roman i mit, A. Cesarec, Zagreb. Solar, M.(1998), Edipova braća i sinovi, Naprijed, Zagreb. Zorić, S. (1991), Obred i običaj, ZZIF, Zagreb. Toma, L. V. (1980), Antropologija smrti I - II, Prosveta , Beograd. B. Dopunska literatura Burke, P. (1991), Junaci, nitkovi i lude , ŠK, Zagreb. Canetti, E. (1984), Masa i moć, GZH, Zagreb. Delimo, Ž. (1986), Greh i strah I -II, KZ Novog Sada, Novi Sad. KULTURA, časopis za teoriju i sociologiju kulture i kulturnu politiku, br. 50/1980, br.73-75/1986., Zavod za proučavanje kulturnog razvitka, Beograd. Hall, J. (1991), Rječnik tema i simbola u umjetnosti, A. Cesarec, Zagreb. Leach, E. - Aycock, D. (1988), Strukturalističke interpretacije biblijskog mita, A. Cesarec, Zagreb. Malešević, B. (1989), Poetika adolescencije, Čermak, Zagreb. Matić, V. (1983), Psihoanaliza mitske prošlosti I - II, Prosveta, Beograd.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 77

Moren, E. (1981), Čovek i smrt, BIGZ, Beograd. Pavlović, M. (1987), Poetika žrtvenog obreda, Nolit, Beograd. Pajin, D. (1990), Okeansko osećanje, Svjetlost, Sarajevo. Pavlovski, B. (2000), Prostori kazališnih svečanosti, Naklada MD, Zagreb. Perowne, S. (1990), Rimska mitologija, O. Keršovani, Rijeka. Rihtman-Auguštin, D. (1988), Etnologija naše svakodnevice, ŠK, Zagreb. Ristić, S. (1984), Mit i umetnost (Leksiko), V. Karadžić, Beograd. Žirar, R. (1989), Stari put grešnika, Bratstvo - Jedinstvo, Novi Sad.

2.5.3.19. Komparatistički

pogled

postmodernističku književnost

hrvatsku

modernističku



Dr. sc. Danijela Bačić-Karković, docent Cilj kolegija Cilj je kolegija tematiziranje i valoriziranja mjesta i dosega nacionalne (hrvatske) spram tzv. svjetske književnosti, napose one dvadesetoga stoljeća; heteronomni i autonomni kriteriji pri prosudbi djela kao svjetske vrijednosti; katalog tzv. klasika tzv. vječne i prolazne vrijednosti; nastojanjem na "apstraktnom" pristupu (tematološkome) želi se izbjeći monotonija monografsko-dijakronijske kronike.

Korelativnost i korespondentnost programa Ovaj kolegij slijedi pluridisciplinarno i interdisciplinarno programsko modeliranje s ishodištem u književnoj paradigmi, a oslonac mu je obvezni kolegij Hrvatska književnost i druge književnosti. Rabi se književnoznanstvena paradigma ispomagana "susjednim" ili "udaljenijim" znanstvenim pristupima, u duhu interdisciplinarnoga koncepta ovoga studija. Sadržaj kolegija  Lica moderniteta MODERNI ROMAN SVJETSKE I HRVATSKE KNJIŽEVNOSTI Privremena tipologija pravaca moderne proze; moderna i/ili suvremena proza; modernizam kao polimorfna književnost i kulturna epoha; prekid s tradicijom; napuštanje psihološko-fikcionalne određenosti; zadovoljstvo u pripovijedanju; ironijska skepsa; radikalni pluralizam, fragmentarnost, kliznost i distorzija pripovjedačkog rakursa; susret s tekstom: Lautreamont, Rilke, Kamov, Krleža, Desnica, Šegedin… STRUKTURA MODERNE LIRIKE: Tragom tipologije H. Friedricha; tematiziranje termina avangarda (-izam), esteticizam, moderna (-izam), suvremeno pjesništvo; demonizam, sotonizam, "ukleti pjesnici"; letrizam i typokombinatorika, "poetika mijena" i mijena poetika od krugovaša i razlogovaca, kvorumaša i offovaca do postavangarde i ideogramskog modeliranja riječi.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 78

 Postmoderna HIJERARHIJA: Rezidue platonsko-plotinske idealističke zgrade; refleks kristocentričke slike svijeta kroz dijadu sveto–profano; ideal i uzvišeno u umjetnostima; tzv. nabožna književnost, posebice hrvatsko nabožno pjesništvo kroz vjekove; epitafska prorada svetog i profanog; rasprava o utemeljenosti nazivlja "visoka" i "niska" književnost, umjetnost, kultura, stil; adornovska dihotomija danas. HIBRIDNI ŽANROVI: Genološko tematiziranje termina; tipološka grupiranja po podžanrovima; dileme i teškoće oko determinacije svodnoga pojma "postmoderna"; tipologijski, kulturno-povijesni i periodizacijski pristup; sociolingvistički, lingvostilistički, antropološki, književnoteorijski pristupi nekim oblicima (post)postmodernizma (pulp, off-literatura, ispovijesti, dnevnici fakcionalni/fikcionalni , fotoromance, kolportaža…). Način izvođenja nastave i usvajanje znanja Nastava se izvodi pretežito seminarski, te mentorski i izravnim istraživačkim radom studenata, kojima se u obliku predavanja nudi teorijski uvid u problematiku i načela metodologije. Očekuje se visok stupanj samostalnog promišljanja i sposobnost osmišljene primjene teorijskih modela.

Literatura A. Temeljna literatura Beker, M. (1997), Od Odiseja do Uliksa, Školska knjiga, Zagreb. Bašić, S. (1996), Subverzija modernizma, ZAZNOK, Zagreb. Brimel, W. (1980), Filozofijske analize moderne umjetnosti, Pitanja, Zagreb. Calinescu, M. (s. a.), Lica moderniteta, Stvarnost, Zagreb. Detoni-Dujmić, D. (1998), Ljepša polovica književnosti, MH, Zagreb. Donat, B. (1968), Poslijeratni hrvatski roman, Forum, br. 2-3, Zagreb. Durand, G. (1991), Antropološke strukture imaginarnog, A. Cesarec, Zagreb. Flaker, A. (1988), Nomadi ljepote, GZH, Zagreb.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 79

Flaker, A. – Škreb, Z. (1964), Stilovi i razdoblja, MH, Zagreb. Friedrich, H. (1969), Struktura moderne lirike, Stvarnost, Zagreb (ili novije izdanje). Književna smotra, časopis za svjetsku književnost, Hrvatsko filološko društvo, Zagreb. Milanja, C. (1996), Hrvatski roman 1945.-1990., ZAZNOK, Zagreb. Oraić-Tolić, D. (1996), Paradigme XX. stoljeća, ZAZNOK, Zagreb. Peleš, G. (1999), Tumačenje romana, ArTresor naklada, Zagreb. Povijest svjetske književnosti, I - VII. (1978), Mladost, Zagreb. Slamnig, I. (1999), Svjetska književnost zapadnog kruga, Školska knjiga, Zagreb. Solar, M. (1995), Laka i teška književnost, MH, Zagreb. Solar, M. (1997), Suvremena svjetska književnost, ŠK, Zagreb. Žmegač, V. (1987), Povijesna poetika romana, GZH, Zagreb. B. Dopunska literatura Bošnjak, B. (1998), Modeli moderniteta, Zagrebgrafo, Zagreb. Brešić, V. (1994), Novija hrvatska književnost, MH, Zagreb. Čolović, I. (s. a.), Divlja književnost, Nolit, Beograd. Dorfles, Đ. (1991), Pohvala disharmoniji, IP - svetovi, Novi Sad. Duda, D. (1998), Priča i putovanje, MH, Zagreb. Eliade, M. (1981), Okultizam, magija i pomodne kulture, GZH, Zagreb Elijade, M. (1986), Sveto i profano, Kjiževna zajednica Novog Sada, Novi Sad. Fromm, E. (1979), Imati ili biti, Naprijed, Zagreb. Gebsen, J. (1992), Iskon i sadašnjost, Katarina, Beograd. Hijerarhija, zbornik (1997), ur. A. Flaker i M. Medarić, ZAZNOK, Zagreb. Kontrastivni rječnik poslovica (1992), ur. P. Mikić i D. Škara, A. Cesarec i ŠK, Zagreb. Kovačević, M. (1999), Poetika mijena, ICR, Rijeka. Laplanche, Y. - Pontalis, B. (1992), Rječnik psihoanalize, A. Cesarec, Zagreb. Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnoga kršćanstva (1979), ur. A. Badurina, SNL, Kršćanska sadašnjost, IZPU, Zagreb. Moderna teorija romana (1979), izbor, uvod, komentar M. Solar, Nolit, Beograd. Nemec, K. (1994), Povijest hrvatskog romana od početka do kraja 19. stoljeća, Znanje, Zagreb. Nemec, K. (1998), Povijest hrvatskog romana od 1900. do 1945., Znanje, Zagreb. Osnivači velikih religija (1978), ur. Y. Keller, Radnička štampa, Beograd. Paljetak, L. (1997), Engleske teme, ICR, Rijeka. Postmoderna zbornik (1988), Naprijed, Zagreb. Religije svijeta (1987), ur. Y. Allan et al., Kršćanska sadašnjost i GZH, Zagreb. Schmidt, B. (1988), Postmoderna - strategija zaborava, ŠK, Zagreb. Slabinac, G. (1988), Hrvatska književna avangarda, A. Cesarec, Zagreb. Solar, M. (1974), Ideja i priča, Liber, Zagreb. Stamać, A. (1996), Na prijelazu, K. Krešimir, Zagreb. Šicel, M. (1997), Hrvatska književnost 19. i 20. stoljeća, ŠK, Zagreb. Toma, L. V. (1980), Antropologija smrti I–II, Prosveta, Beograd. Žmegač, V. (1998), Bečka moderna, MH, Zagreb.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 80

2.5.3.20. Od pragmalingvistike prema znanosti o književnosti  Dr. sc. Nada Ivanetić, izvanredni profesor Cilj kolegija Cilj je ovoga kolegija upoznavanje s pragmalingvističkim pristupom jeziku, težištima pojedinih subdisciplina (polazeći od “prateorije” - od teorije govornih činova) i mogućnostima primjene u analizi fikcionalnoga/literarnoga teksta.

Korelativnost i korespondentnost programa Ovaj kolegij korelira s temeljnim kolegijem Književnost i jezik. Pragmalingvistika nudi instrumentarij za analizu uporabnoga jezika u njegovoj govorenoj i pisanoj varijanti, a kako je književnost – između ostalog – “umjetnost riječi”, to se kategorije, metode i rezultati teorije govornih činova, pragmatike teksta i analize razgovora/konverzacije nude kao komplementarna sredstva analize književnoumjetničkog teksta. Sadržaj kolegija  Komunikacija Pragmatičko-psihološki modeli komunikacije (Watzlawick et al. + Schulz von Thun) - aksiomi komunikacije - komunikacija i kulturni modeli - kontekst komunikacije (situacija, odnosi, uloge, očekivanja). Književna komunikacija.  Jezično djelovanje Ostale vrste djelovanja (jezične i nejezične radnje) - funkcije jezika (Leech) funkcionalizam (antički korijeni/ retorika). Pitanje funkcija jezika u književnosti.  Pragmalingvistička područja TEORIJA GOVORNIH ČINOVA (TGČ): definicija - Austin - Searle pravila (odnos cilj - izraz) - intencionalnost - taksonomija GČ (Searle) direktni i indirektni GČ - implikature (Grice) - presupozicije : implikature GČ : dijalog - sekvence (korak i prilog) - perlokucija i strategijski aspekti jezičnog djelovanja - manipulacija (usp. poremećaji u komunikaciji) višestruko adresirano iskazivanje PRAGMATIKA TEKSTA (= tekstlingvistika u širem smislu) djelovanje tekstovima - pravila produkcije, konstitucije i recepcije uporabnih tekstova - teorija argumentacije (Toulmin) ANALIZA RAZGOVORA - makro i mikroanaliza uporabnih žanrova (stereotipni oblici) - tipični počeci i završeci - raščlanjivači - načini mijenjanja teme i sl.  Poremećaji komunikacije Jezik i odnos među sudionicima komunikacije - jezik javne komunikacije manipulacija . Poremećaj komunikacije i književna komunikacija. Narativne strategije.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 81

 Pragmalingvistika i druge discipline Odnos prema teoriji književnosti, stilistici, semiotici. Način izvođenja nastave i usvajanje znanja Nastava se izvodi pretežito seminarski, te mentorski i izravnim istraživačkim radom studenata, kojima se u obliku predavanja nudi teorijski uvid u problematiku i načela metodologije. Očekuje se visok stupanj samostalnog promišljanja i sposobnost osmišljene primjene teorijskih modela.

Literatura A. Obvezna literatura Austin, John L. (1965), How to do Things with Words, New York : OUP. de Beugrande, Robert-Alain/ Dressler, Wolfgang u. (1981), Einführung in die Textlinguistik, Tübingen: Niemeyer. Breuer, Dieter (1974), Einführung in die pragmatische Texttheorie, Muenchen. Brown, Penelope/Levinson, Stephen (1978), Universals in Language Usage: Politeness Phenomena, u Goody (1978), 56-290. Brinker, Klaus (3 1992), Linguistische Textanalyse. Eine Einführung in Grundbegriffe und Methoden, Berlin : E. Schmidt. Cherubin, Dieter et al. (ur.), Gespräche zwischen Alltag und Literatur, Tuebingen : Niemeyer. Coseriu, Eugenio (1980), Textlinguistik. Eine Einführung, Tübingen: Narr. Dijk van, Teun (ur.) (1985), Discourse and Communication, Berlin, New York Glovacki-Bernardi, Zrinjka (1990), O tekstu. Zagreb : ŠK. Goody, Esther (1978), Questions and Politeness, Cambridge. Grice, H. Paul (1980), Logik und Gesprächsanalyse, u P. Kussmaul (ur.), 109127 (= Logic and Conversation, 1975).

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 82

Grice, H. Paul (1987), Logika i razgovor, u Miščević/Potrč (1987), prev. D. Jutronić-Tihomirović Ivanetić, Nada (1995), Govorni činovi, Zagreb : Zavod za lingvistiku. Ivanetić, Nada (1998), Pokušaj klasifikacije uporabnih žanrova, u Riječki filološki dani 2, ur. M. Turk, Rijeka: 313-324. Kussmaul, Paul (ur.) (1980), Sprechakttheorie. Ein Reader, Frankfurt. Levinsin, Stephan (1983), Pragmatics, Cambridge : CUP. Mikić, Pavao (1983), Govorni čin "Tvrdnja", u Dometi 8, 13-23. Miščević, Nenad (1987), Od misli do jezika, Rijeka: ICR. Miščević, Nenad/Potrč, Matjaž (ur.) (1987), Kontekst i značenje, Rijeka : ICR. Polenz, Peter von (1985), Deutsche Satzsemantik. Grundbegriffe des Zwischen-den-Zeilen-Lesens, Berlin, New York : de Gruyter. Pupovac, Milorad (1990). Jezik i djelovanje, Zagreb : Biblioteka časopisa Pitanja. Rakić, Stanimir (1987), Srpsko-hrvatska pitanja i teorija govornih činova, u Delo 4:89-111. Sandig, Barbara (1986), Stilistik der deutschen Sprache, Berlin, New York. Schlieben-Lange, Brigitte (2 1979), Linguistische Pragmatik, Stuttgart. Searle, John R. (1972), Speech Acts, Cambridge : CUP. Searle, John R. (1979), Expression and Meaning. Studies in the Theory of Speech Acts, Cambridge : CUP. Schifrin, Deborah (1994), Approaches to Discourse. Oxford : Blackwell. Schmachtenberg, Reinhard (1982), Sprechakttheorie und dramatischer Dialog, Tuebingen: Niemeyer. Ueding, Gert (²1996), Rhetorik des Schreibens. Weinheim : Beltz Athenäum. Velčić, Mirna (1987), Uvod u lingvistiku teksta, Zagreb : Školska knjiga. Wilde-Bićanić, Sonja/Žic Fuchs, Milena (1981), Analyse of Discourse at a Place of Work, u SRAZ XXVI (1-2), 263-279. Wunderlich, Dieter (ur.) (2 1975), Linguistische Pragmatik, Wiesbaden. Wunderlich, Dieter (1976), Studien zur Sprechakttheorie, Frankfurt : Suhrkamp. B. Dopunska literatura Praćenje pragmalingvistički i književnoteorijski orijentiranih časopisa. Aktualna izdanja iz područja lingvistike, teorije književnosti, stilistike i semiotike.

2.5.3.21. Semiotika suvremene drame i kazališta  Dr. sc. Adriana Car-Mihec, docent Cilj kolegija Cilj je kolegija upoznati studente sa semiotičkim pristupom drami i kazalištu, osposobiti ih za analizu dramskih tekstova i njihovih kazališnih izvedbi, kao i uputiti na specifične značajke hrvatske drame druge polovice dvadesetog vijeka

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 83

Korelativnost i korespondentnost programa Ovaj kolegij aktualizira intermedijalna pitanja koja će se sustavno obrađivati unutar obveznog kolegija Književnost i druge umjetnosti. On ujedno tematski, a dijelom i metodološki, korespondira i s izbornim kolegijima koji aktualiziraju probleme vizualnoga znaka i glazbe u odnosu spram književnosti. Sadržaj kolegija  Semiotika Uvod: Definiranje i obrazlaganje područja bavljenja semiotike, kao i kratak pregled glavnih semiotičkih struja koje su svoju primjenu našle u književnoj teoriji. Semiotika drame i kazališta: Pregled relevantnih svjetskih i hrvatskih prinosa proučavanju semiotike drame i kazališta (E. Souriau, A.-J. Greimas, A. Ubersfeld, P. Ginestier, S. Mascus, T. Kowzan, U. Eco, D. Škiljan, V. Švacov, D. Suvin, Dž. Karahasan, V. Zuppa)  Drama i kazalište Drama: Drama i dramsko. Problem definicija drame. Tekst-radnja. Dramska situacija. Kriteriji razlikovanja dramskih tekstova. Tekst-predstava: Istraživanje odnosa dramskog teksta i kazališne predstave. Glavni i pomoćni tekst. Scenske upute u pomoćnom i glavnom tekstu. Znak u kazalištu. Suodnos znakovnih sustava u kazališnoj predstavi. Dramski tekst i oblik kazališta. Dramski tekst i publika. Kazalište i komunikacija.  Dramatis personae i lik Odabir modela: Aktanski model A. Ubersfeld. Suvinova agenska analiza. Dramski likovi M. Pfistera. Zuppino poimanje dramskog lika.  Prostor i vrijeme Prostor: Realnost i fikcionalnost prostora u drami. Scenska polazišta. Kazališna praksa. Semantička obilježja. Kazališna arhitektura i prostor. Prostor i publika. Vrijeme: Fiktivno dramsko vrijeme i realno vrijeme dramske predstave. Vremenski označitelji. Sukcesija i simultanost. Tempo. 

Hrvatska drama i kazalište druge polovine 20. stoljeća – propitivanje modela Književnopovijesni pregled: Periodizacijska razmatranja. Kratak pregled hrvatske dramske književnosti i kazališnih strujanja druge polovine 20. stoljeća Semiotička analiza: Usporedba i analiza semiotičkih teorijskih predložaka na primjeru odabranih hrvatskih dramskih tekstova i kazališnih predstava druge polovine 20. stoljeća.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 84

Načini izvođenja nastave i usvajanje zvanja Program se izvodi predavanjima i različitim oblicima seminarskog rada. Teorijski diskurs na seminarskim satima potkrijepljen je interpretacijskim, te obuhvaća diskusije provedenih analiza dramskih djela i kazališnih predstava. Izvannastavni zadaci obuhvaćaju istraživački rad, ali i praćenje kazališnih predstava.

Obveze studenata Aktivno sudjelovanje u nastavi i izvršavanje istraživačkih zadataka. Praćenje kazališnih predstava. Izrada seminarskih radova. Praćenje nastave i praćenje i ocjenjivanje studenata Opisna evidencija sudjelovanja u nastavi i izvršavanja izvannastavnih zadataka. Vrednovanje seminarskih radova. Usmeni ispit. Popis literature A. Temeljna literatura Barthes, R. (1979), Književnost, mitologija, semiologija, Nolit, Beograd. Batušić, N. (1978), Povijest hrvatskog kazališta, Školska knjiga, Zagreb. Batušić, N. (1991), Uvod u teatrologiju, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb Beker, M. (1991), Semiotika književnosti, ZAZNOK, Zagreb. Beker, M. (1999), Suvremene književne teorije, MH, Zagreb. Eco, U. (1965), Otvoreno djelo, Veselin Masleša, Sarajevo. Eco, U. (1980), Semiotika kazališne predstave, u: Prolog, XII, 44-45, str. 21–29, Zagreb. Ibersfeld, A. (1982), Čitanje pozorišta, Zodijak, Beograd. Karahasan, Dž. (1988), Model u dramaturgiji, CEKADE, Zagreb. Kowzan, T. (1980), Znak u kazalištu, u: Prolog, XII, 44-45, str. 6–20, Zagreb. Miočinović, M. (1981), Moderna teorija drame, Nolit, Beograd. Pfister, M. (1998), Drama – Teorija i analiza, Hrvatski centar ITI, Zagreb. Senker, B. (1989), Hrvatska drama 20. stoljeća, Logos, Split. Surio, E. (1982), Dvesta hiljada dramskih situacija, Nolit, Beograd. Suvin, D. (1982), Prema teoriji agenske analize, u: Prolog, XIV, 52/54, str. 84–95, Zagreb. Suvin, D. (1983), Otvorena i zatvorena dramaturgija i komunikacija, u: Republika, XXXIX, 10, str. 29–41, Zagreb. Suvin, D. (1988), Izvedbeni tekst kao dijalog gledališta i scene koja pobuđuje mogući svijet, u: Republika, XLIV, 7–8, str. 120–135, Zagreb. Suvin, D. (1991), Tekst predstave kao dijalog gledališta i scene koji pobuđuje mogući svijet, u: Repulika, XXXXVII, 9–10, str. 71–99, Zagreb. Škiljan, D. (1985), U pozadini znaka, Školska knjiga, Zagreb. Švacov, V. (1976), Temelji dramaturgije, Školska knjiga, Zagreb. Zuppa, V. (1995) Uvod u dramatologiju, Izdanja Antibarbarus, Zagreb.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 85

B. Dopunska literatura Biti, V. (1997), Pojmovnik suvremene književne teorije, MH, Zagreb. Biti, V. / Ivić, N. / Užarević, J. (uredili) (1995), Trag i razlika, Naklada MD / HUDHZ, Zagreb. Bunjevac, M. (1982), Obeležje teatralnosti, u: Scena, XVIII, 1, str. 81–84, Sarajevo. Carlson, M. (1997), Kazališne teorije 1–3, Hrvatski centar ITI, Zagreb. Čale-Feldman, L. (1998), “Teorija”, transdisciplinarnost i (nacionalno) kazalište, u: Kolo, VIII, 1, str. 303–323, Zagreb. Diran, R. (1982), Semiologija i odnosi u polju prizornog, u: Scena, XVIII, 1, str. 79– 81, Sarajevo. Divinjo, Ž. (1978), Sociologija pozorišta – kolektivne senke, Nolit, Beograd. Eco, U. (1995), Intentio lectoris: napomene o semiotici recepcije, u: Treći program hrvatskog radija, br. 47, str. 21–30, Zagreb. Eko, U. (1973), Kultura, informacija, komunikacija, Nolit, Beograd. Eagleton, T. (1987), Književne teorije, Liber, Zagreb. Fischer-Lichte, E. (1991), The semiotic of Theater, Indiana University Press, Bloomington and Indianapolis. Gašparović, D. (1986), Znanost o književnosti i teatrologija, u: Dani hvarskog kazališta, knjiga 12, Književni krug, str. 229–236, Split. Giro, P. (1983), Semiologija, Prosveta, Beograd. Hećimović, B. (priredio) (1987), Suvremena drama i kazalište u Hrvatskoj, Sterijino pozorje – ICR, Novi Sad – Rijeka. Jakobson, R. (1965), Lingvistika i poetika, Nolit, Beograd. Jakobson, R. (1988), Temelji jezika, Zagreb. Kovzan, T. (1982), Jezički znak nula, u: Scena, XVIII, 1, str. 84–91, Sarajevo. Lotman, J. (1976), Struktura umjetničkog teksta, Nolit, Beograd. Petković, N. (1984), Od formalizma ka semiotici, Jedinstvo, Beograd. Poniž, D. (1980), Semiologija kazališta, u: Prolog, XII, 44-45, str. 57–61, Zagreb. Senker, B. (1996), Brešanov sustav dramskih tipova, u: Krležini dani u Osijeku 1995, I. knjiga, HNK u Osijeku, Pedagoški fakultet / ZZPHKKIG HAZU, Osijek – Zagreb. Simeon, R. (1969), Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva, MH, Zagreb. Škavić, Đ. (1999), Hrvatsko kazališno nazivlje, Hrvatski centar ITI, Zagreb. Valent, M. (1980), Semiotika lutke, u: Prolog, XII, 44–45, str. 62–68, Zagreb. Vrgoč, D. (1997), Nova hrvatska drama – Primjeri dramskog stvaralaštva s kraja 80-tih godina, u: Kolo, VII, 2, str. 125–180, Zagreb. Zuppa, V. (1989), Uvod u fenomenologiju suvremenog hrvatskog glumišta, ili: Štap i šešir, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb.

2.5.3.22. Aktualna znanstvena misao 

Cilj kolegija Cilj je kolegija upoznavanje poslijediplomanata s najnovijim spoznajama iz relevantnih znanstvenih područja (humanističkoga i društvenoga), a s obzirom na

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 86

interdisciplinarni karakter studija. Nastavnici predlažu i nude nastavne sadržaje koji proizlaze iz njihovih novijih (još neobjavljenih ili novoobjavljenih) istraživanja. Misli se na aktualne domaće i međunarodne znanstvene projekte, istraživanja, zapažene studije i knjige. Na taj se način polaznicima poslijediplomskog studija kontinuirano predstavljaju nova dostignuća u struci u kojoj se usavršavaju.

Korespondentnost i korelativnost programa Korespodentnost se i korelativnost programa postiže uspostavljanjem tematskih i metodoloških relacija spram ostalih programskih sadržaja poslijediplomskog studija. Zadatak je predmetnog nastavnika da vodi računa o tim vezama te da ih posebno istakne. Sadržaj programa Sadržaj programa utvrđuje nastavnik. Način izvođenja nastave i usvajanja znanja Način će izvođenja nastave ovisiti o programskim sadržajima.

Obveze studenata Student je obvezan izvršavati programom predviđene zadatke (samostalna istraživanja, izrada seminarske radnje, polaganje ispita). Način i ritam izvršavanja studijskih obveza utvrđuje predmetni nastavnik. Praćenje nastave i ocjenjivanje rada studenta Studenti će biti praćeni i ocjenjivani u svim predviđenim aktivnostima.

Literatura Popis literature sačinjava predmetni nastavnik.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 87

2.5.3.23. Konzultacije s mentorom  (mentor) Cilj kolegija Konzultacije se s mentorom ustrojavaju u vidu individualizirana kolegija koji tematski podliježe temi magistarske radnje/doktorske disertacije. Za potrebe takvoga rada mentor će, u skladu sa zadanim odrednicama ovoga programa, a na temelju usvojena kandidatova prijedloga, izraditi projekt kojemu je cilj optimalno usmjeravanje kandidata prema najsloženijem zadatku cjelokupna studija: izradi njegove radnje, odnosno disertacije. Prijedlog kandidata, kao i sam program konzultacija, ovjerava Vijeće poslijediplomskoga studija.

Korespondentnost i korelativnost programa Zadatak je mentora da unutar programa predočenog Vijeću poslijediplomskog studija obrazloži kako njegov sadržaj tematski i metodološki uspostavlja korespondentnost i korelativnost s programom studiranja, te odgovara zahtjevima poslijediplomskog studiranja. Ovaj program mora imati istraživački i inovativni znanstveni karakter. Sadržaj programa Sadržaj će se programa zasnivati na razradi sljedećih faza konzultacijskog rada: 1. Istraživanje literature; 2. Analiza literature, primarne i sekundarne; 3. Postavljanje hipoteze; 4. Identifikacija metodoloških polazišta; 5. Strukturiranje teme; 6. Problematizacija i rasprava; 7. Zaključci. Program se planira dvosemestralno ili četverosemestralno, ovisno o opsegu i složenosti programa (magistarski ili doktorski stupanj). Način izvođenja nastave i usvajanja znanja Nastava se izvodi individualno i konzultacijski, a zasniva se prvenstveno na samostalnome radu kandidata. Kandidat obavlja zadatke predočene programom i predočuje rezultate mentoru. Mentor aktivno sudjeluje u praćenju i usmjeravanju kandidata (rasprava, problematizacija, ustanovljavanje postignuta napretka, postavljanje ciljeva, metodološka korekcija).

Obveze studenata Student je obvezan izvršavati zadatke. On regularno prezentira rezultate svojega rada mentoru. Mentor aktivno nadzire sve faze programa. Mentor smije zatražiti da student pojedine tematske segmente izradi u obliku seminarske radnje.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 88

Praćenje nastave i ocjenjivanje rada studenta Mentor kontinuirano vodi evidenciju o svim fazama rada kandidata, ujedno izvodeći pismenu ocjenu u pogledu kvalitete i postignutog napretka. Student se ocjenjuje na temelju mentorovih opisnih ocjena, a kolokvij se sastoji od sintetskog predočavanja rezultata rada od strane studenta. Vrednuje se izvornost i znanstvenost pristupa.

Literatura Popis se literature sačinjava za svakog kandidata zasebno. Istraživanje literature i njezino kontinuirano ažuriranje jedan je od temeljnih aspekata konzultacijskog programa.

2.5.4. Broj sati i način izvođenja nastave  U svakom se semestru predviđa ukupan fond od 60 sati. Godišnji fond sati iznosi 120. Omjer predavanja, seminara i vježbi određuje se za svaki kolegij pojedinačno, u skladu s programiranim sadržajima. Minimum seminarske nastave u obveznim kolegijima iznosi 33%, tj. jednu trećinu ukupnoga fonda sati. Izborni se kolegiji izvode seminarski u minimalno 50% programiranih sati. Budući da se u segmentu izbornih kolegija studenti dijele u manje grupe, nastava se može izvoditi konzultacijski. Isto vrijedi za Konzultacije s mentorom. Pri vrednovanju nastavnoga sata neće se praviti nikakva razlika između sata predavanja, seminara ili konzultacijskoga rada. Svaki od ovih oblika nastave iziskuje specifičan oblik pripreme nastavnika i imanentan je studiju. U slučaju da se kandidati opredijele za zamjenu pojedinih izbornih kolegija kolegijima s dodiplomskih studija, korespondentnost će se studentskih obveza mjeriti bodovnom vrijednošću, a ne brojem nastavnih sati. Broj potrebnih nastavnih sati utvrđivat će se individualno, dogovorom između Savjetnika poslijediplomskog studija, kandidata i predmetnog nastavnika, a njihov prijedlog ovjerava Vijeće poslijediplomskog studija.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 89

2.5.5. Struktura studija, ritam studiranja i obveze kandidata  Tabela pokazuje raspored kolegija prema semestrima, kao i termine kada se pojavljuje prva mogućnost polaganja ispita. Za kolegij Konzultacije s mentorom nije predviđeno polaganje ispita, već kolokvija. Kandidati se mogu odlučiti za upisivanje doktorskog studija bez napisane i obranjene magistarske radnje, a minimalne uvjete koje prethodno moraju ispuniti utvrđuje Vijeće Poslijediplomskog studija (v. i točku 2.5.6). Izborni su kolegiji zamjenjivi kolegijima iz dodiplomskih studija (v. točku 2.5.7.) pod uvjetom da bodovna vrijednost tih kolegija ne iznosi manje od propisane bodovne vrijednosti izbornih kolegija u pojedinim semestrima.

Sem.

3. 4.

Kolegij Hrvatska književnost i druge književnosti

Književnost i jezik

Hrvatska književnost i druge književnosti 

Književnost i jezik 

Književnost – povijest – filozofija Književnost – povijest – filozofija 

Književnost i druge umjetnosti Književnost i druge umjetnosti 

Znanstveni diskurs i metodologija znanstvenog rada Znanstveni diskurs i metodologija znanstvenog rada 

Izborni kolegij 1

Izborni kolegij 2

Izborni kolegij 3

Izborni kolegij 1

Izborni kolegij 2

Izborni kolegij 3

Mentorirani istraživački rad I Mentorirani istraživački rad I

Mentorirani istraživački rad II Mentorirani istraživački rad II 

Kulturalni studiji

Konzultacije s mentorom

Kulturalni studiji 

Konzultacije s mentorom 

Obrana magistarske radnje/Nastavak doktorskog studija

Konzultacije s mentorom

Izborni kolegij 4

Izborni kolegij 5

Konzultacije s mentorom 

Izborni kolegij 4

Izborni kolegij 5

Obrana doktorske disertacije

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 90  - prva mogućnost polaganja ispita  - prva mogućnost polaganja kolokvija

Osim polaganja ispita i kolokvija, studenti podliježu obvezama propisanim za svaki kolegij pojedinačno. Prava vezana uz broj i termine polaganja ispita, način prijave magistarske/doktorske disertacije, te odobravanja teme regulira se Statutom Filozofskog fakulteta u Rijeci.

2.5.6. Bodovna

vrijednost

kolegija

pojedinim

semestrima

studiranja  U skladu s ECTS kriterijima, bodovna je vrijednost pojedinih kolegija relativna, i uspostavlja odnos s drugim obvezama studenata tijekom danoga semestra. Ukupni zadani broj bodova po semestru iznosi 30. Unutar tog koeficijenta uspostavlja se omjer studentskih obveza u obveznim i izbornim kolegijima. Pri eventualnom priznavanju odslušanih predmeta na drugim sveučilištima obvezno se mora voditi računa o zadanim omjerima i bodovnoj vrijednosti kolegija; jedan od kriterija koji se primjenjuje jest procentualni bodovni udio kolegija koji se priznaje unutar izvornoga studija, a ovaj mora korespondirati s procentualnim bodovnim udjelom kolegija koji se tim putem nadomješta. Student smije premašiti zadani broj bodova upisom dodatnih kolegija, ali nipošto ne smije steći manje od 30 bodova u pojedinom semestru. Višak se bodova ne može prenositi u viši semestar. Sljedeća tabela upućuje na bodovnu vrijednost pojedinih kolegija u pojedinim semestrima:

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 91 Sem.

3. 4.

Kolegij Hrvatska književnost i druge književnosti 4

Književnost i jezik 4

Hrvatska književnost i druge književnosti 4

Književnost i jezik 4

Književnost – povijest – filozofija 4 Književnost – povijest – filozofija 4

Književnost i druge umjetnosti 4 Književnost i druge umjetnosti 4

Znanstveni diskurs i metodologija znanstvenog rada 4 Znanstveni diskurs i metodologija znanstvenog rada 4

Izborni kolegij 16

Izborni kolegij 26

Izborni kolegij 36

Izborni kolegij 16

Izborni kolegij 26

Izborni kolegij 36

Mentorirani istraživački rad I6 Mentorirani istraživački rad I6

Mentorirani istraživački rad II 6 Mentorirani istraživački rad II 6

Kulturalni studiji 4

Konzultacije s mentorom 6

Kulturalni studiji 4

Konzultacije s mentorom 6

Obrana magistarske radnje/Nastavak doktorskog studija

Konzultacije s mentorom 10

Izborni kolegij 4 10

Izborni kolegij 5 10

Konzultacije s mentorom 10

Izborni kolegij 4 10

Izborni kolegij 5 10

Obrana doktorske disertacije

Tijekom prvih dviju godina program predviđa obvezne kolegije ukupne bodovne vrijednosti od 48 bodova, odnosno 12 bodova po semestru. Bodovnu prevagu imaju izborni kolegiji s ukupnom bodovnom vrijednošću od 72 boda, odnosno 18 bodova po semestru studiranja. U drugoj su studijskoj godini studenti obvezni izraditi dva rada istraživačkog karaktera (Mentorirani istraživački rad I i II) koji se tematski mogu vezati bilo uz sadržaje obveznih, bilo uz sadržaje izbornih kolegija, uz mentorsko vođenje nositelja dotičnog kolegija, čime se u drugoj godini stupanj izbornosti u samoj provedbi programa uvećava. Unutar kolegija Konzultacije s mentorom predviđa se rad s mentorom buduće magistarske radnje, a samim time taj se rad ima situirati u tematski relevantno znanstveno područje. Prikupljanjem odgovarajućeg broja bodova u prvim dvjema godinama (120 bodova), kandidati stječu pravo na pokretanje postupka za izradu i obranu magistarske radnje. Upis se na doktorsku godinu, odnosno nastavak studija ne uvjetuje obranjenom magistarskom radnjom, već se omogućuje zainteresiranim

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 92

polaznicima na temelju kvalifikacijskoga rada i dijela stečenih bodova, a u ingerenciji je Vijeća poslijediplomskog studija da odredi bodovni minimum i kriterije vrednovanja kvalifikacijskog rada, odnosno eventualnih ekvivalenata. Priznavanje kvalifikacijskog rada isključivo je u funkciji nastavka studiranja na doktorskom stupnju i nije ekvivalent obranjenom magisteriju. Doktorsku godinu mogu upisivati kandidati sa stečenim magisterijem, kao i polaznici koji su odslušali magistarski studij i zadovoljili propisane uvjete za nastavak studija. Na ovome stupnju program je posve individualiziran. Kandidati ga kreiraju na temelju ponuđene liste izbornih kolegija, odnosno u suradnji s mentorom doktorske disertacije. Prikupljanjem odgovarajućeg broja bodova u svim trima godinama (180 bodova), kandidati stječu pravo na pokretanje postupka za izradu i obranu doktorske disertacije.

2.5.7. Pripisivanje bodovne vrijednosti kolegijima koje kandidati mogu izabrati s drugih studija  Mogućnost se slušanja kolegija iz dodiplomskog studija studentima poslijediplomskog studija pruža do 4. semestra. Kolegiji iz programa dodiplomskih studija koji se uvrštavaju u poslijediplomski program kandidata nose 3 boda. Stoga dva dodiplomska kolegija zamjenjuju jedan poslijediplomski izborni kolegij.

2.6.

Usporedivost studija s nastavnim programima u inozemstvu 

Kao primjer usporedivih poslijediplomskih studija navodimo dva poslijediplomska programa koja se izvode na University of London (Velika Britanija). Oba su programa dostupna na Internet stranicama Queen Mary and Westfield College-a londonskog sveučilišta (www.qmw.qc.uk). Poslijediplomski program ove ugledne obrazovne institucije u domeni humanističkih i društvenih znanosti vrlo je bogat. Iz palete poslijediplomskih mogućnosti izdvajamo samo one kojima studij

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 93

književnosti (analogno studiju koji se ovim programom prezentira) predstavlja središnju os, iako je komponenta književnosti zastupljena i u nekim drugim programima. Naime, prva je i bitna konceptualna odrednica sviju ponuđenih programa njihova interdisciplinarnost. Poslijediplomski programi književnosti, naime, uključuju uspostavljanje odnosa prema drugim područjima izučavanja: prema psihoanalizi (psihologija), filozofiji (estetici), politologiji, sociologiji, povijesti itd. Analogno, programi s polazištem u spomenutim područjima uključuju i izučavanje područja književnosti kao jednoga od svojih sadržaja. U tom smislu već je i svojim nazivom indikativan program Literature, Culture and Modernity (Književnost, kultura i modernitet). Studij se gradi na nekoliko temeljnih predmeta (Temelji moderniteta; Modernizam i masovna kultura; Nemiri moderniteta), i na čitavoj paleti izbornih mogućnosti koji probleme književnosti (poezije, proze, drame) motre kroz prizmu različitih disciplina (npr. filozofsko je motrište zastupljeno u kolegiju Esteticizam i književnost kraja stoljeća; odnos prema drugim umjetnostima, kao i sociološko motrište uspostavljaju se kolegijem Teorija, AIDS i umjetnost; psihološka se prizma primjenjuje u kolegiju Psihoanaliza i moderna kultura itd.). Program zastupa kako teorijski i sinkronijski plan izučavanja, tako i onaj dijakronijski (povijesna komponenta: Historicistički pristup modernitetu). Naglasak je programa na individualnu nadgledanju rada kandidata i na izbornome usmjeravanju kandidata prema područjima njihovih specifičnih interesa. Poseban se interes za interdisciplinarna i komparativna izučavanja ogleda u djelovanju Centra za moderne europske studije (Centre for Modern European Studies) pri istoj instituciji. Taj je centar usmjeren upravo poslijediplomskim aktivnostima ove vrste (interdisciplinarna i kolaborativna istraživanja), te organizira rasprave i seminare na poslijediplomskoj razini, provodi magistarske (MA), doktorske (PhD) i postdoktorske studijske programe. Centar za moderne europske studije nudi poslijediplomski program naslovljen Europski jezici, književnosti i europska misao (European Languages, Literatures and Thought). Temeljni kolegij obvezan za sve polaznike jest Moderna kritička teorija, a nadalje se nude mogućnosti studiranja kojima se kandidati usmjeravaju korelativnu izučavanju pojedinih nacionalnih jezika i književnosti, sa snažnim naglaskom prema uspostavljanju relacija spram psihoanalize (Psihoanalitički koncepti i feministička misao). Nadalje, neki su kolegiji osobito interdisciplinarno intonirani, kao što je npr. Iščitavanje slikovnoga, gdje se slikovna komponenta motri u intermedijalnome kontekstu od likovno-

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 94

-umjetničkog izraza, preko fotografije i filmske vizualizacije do literarne ikoničnosti (teorijski: s aspekta misli autora poput Barthesa, Metza, Eca, Foucaulta itd., i kritički: s aspekta formalističkog, semiotičkog, psihoanalitičkog, intertekstualnog i dr. pristupa). Studij nadalje upućuje kandidate prema kolegijima koji se nude u okvirima drugih programa: Pisanje i društvo (1700-1820); Intelektualna i kulturna povijest Europe: civilizacija i barbarstvo; Film i komunikacija; Jezik, društvo i promjene u Europi; Tekst i kultura renesanse. Oba se spomenuta programa Sveučilišta u Londonu nude kao osnova stjecanja magistarskoga (MA) stupnja, otvarajući se prema daljnjoj mogućoj visoko individualiziranoj nadogradnji na doktorskome (PhD) nivou, što predstavlja još jednu razinu usporedivosti između navedenih i ovdje predloženog programa. Program KNJIŽEVNOST I DRUŠTVENO-HUMANISTIČKI KONTEKST ostvaruje visok stupanj korelativnosti prema navedenim primjerima. On izrasta iz istih konceptualnih ishodišta, a prilagođava se specifičnome ustroju studijskoga ambijenta iz kojega izniče, te je specifičan i s obzirom na kroatističku komponentu, imanentnu podneblju kojemu pripada. Zahvaljujući spomenutim osobinama, kao i uključivanju ECTS bodovnoga sustava, ovaj se program otvara mobilnim shemama europskoga studiranja, stvarajući pretpostavke za studijske razmjene, dinamizaciju i europeizaciju obrazovanja na Filozofskom fakultetu u Rijeci.

2.7.

Broj upisanih studenata 

Idealna grupa studenata sastojala bi se od 20 do 25 upisanih polaznika, s obzirom na seminarski karakter znatnoga dijela nastave zastupljen već u obveznom segmentu studiranja za sve polaznike. U izbornome segmentu studenti se svakako dijele u manje skupine, pa ukupni broj studenata nije određujući za kvalitetu studiranja. Vijeće poslijediplomskoga studija nadzire kvalitetu poslijediplomske nastave i ograničava broj polaznika po izbornome kolegiju, utvrđujući kriterije prava na prioritet vezane uz istraživačku orijentaciju kandidata i njihova uspjeha u studiranju.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 95

Minimalna se grupa ukupno upisanih studenata određuje granicom isplativosti organiziranja studija. U slučaju većega broja kandidata koji bi zadovoljili kriterije upisa, Vijeće poslijediplomskoga studija može naložiti da se i dio nastave u obveznom segmentu organizira u više manjih grupa.

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 96

Studija izvodljivosti  3.1. Studijska infrastruktura Filozofskog fakulteta u Rijeci

 Filozofski fakultet u Rijeci raspolaže znanstveno-nastavnim resursima koji mogu kvalitativno poduprijeti organizaciju studija KNJIŽEVNOST I DRUŠTVENO-HUMANISTIČKI KONTEKST. Njegovi dodiplomski i poslijediplomski programi, znanstveni projekti i znanstveno-stručne aktivnosti s pratećim ljudskim potencijalom i materijalnim okvirom čvrsta su osnova izvodljivosti predloženog studija. Program KNJIŽEVNOST I DRUŠTVENO-HUMANISTIČKI KONTEKST nalazi oslonac kako u postojećim dodiplomskim studijskim smjerovima humanističkog i društvenog područja, tako i u onim poslijediplomskim. Poslijediplomski se studij vertikalno izvodi iz dodiplomskog studija hrvatskog jezika i književnosti, a velikim dijelom i iz programa engleskog, odnosno njemačkog jezika i književnosti. On uspostavlja paradigmatske veze i sa studijima povijesti, filozofije, a dijelom i likovnih umjetnosti, psihologije i pedagogije. Na dodiplomskoj razini studij hrvatskog jezika i književnosti (kao i likovne kulture i psihologije) postoji u varijanti jednopredmetnog studiranja, ali i u dvopredmetnim kombinacijama sa studijima stranih jezika i književnosti, odnosno pedagogije, povijesti, filozofije i pedagogije. Jednopredmetna varijanta kroatističkog studija glavni je oslonac ustroju poslijediplomskoga programa u pogledu vertikalnog ustrojavanja, no njegovo dvopredmetno povezivanje na dodiplomskoj razini upućuje i na sintagmatsku povezanost disciplina u dodiplomskom studiranju, koja također uspostavlja vertikalnu vezu s interdisciplinarnim ustrojem predloženog poslijediplomskog programa. Komparatistička i interdisciplinarna orijentacija studija KNJIŽEVNOST I DRUŠTVENOHUMANISTIČKI KONTEKST predstavlja valorizaciju svih onih spona koje se u sklopu studiranja na Filozofskome fakultetu u Rijeci inicijalno pojavljuju na dodiplomskoj razini. Valja ovdje spomenuti i to da Filozofski fakultet nudi, između ostalog, i mogućnost dvopredmetnog povezivanja studija hrvatskog jezika i književnosti i studija informatike. Ova se spona na dodiplomskoj razini valorizira u metodološkom segmentu poslijediplomskog studija u dijelu

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 97

sadržaja kolegija Znanstveni diskurs i metodologija znanstvenog rada, onome koji se odnosi na primjenu informatičkih znanja u procesu izučavanja književnosti. Važan dio studijske infrastrukture predloženu programu predstavljaju i postojeći poslijediplomski programi na Filozofskom fakultetu u Rijeci. U području humanističkih znanosti egzistira lingvistički (dijalektološki) poslijediplomski program u polju filologije, dok u području društvenih znanosti egzistira poslijediplomski program u polju pedagogije. Program KNJIŽEVNOST I DRUŠTVENO-HUMANISTIČKI KONTEKST ispunjava prostor koji se otvara na planu poslijediplomskog studiranja u domeni književnosti i komplementarno se u nj uklapa. Svakako je u ovome kontekstu potrebno skrenuti pozornost na brojne znanstvene aktivnosti Filozofskoga fakulteta. Ministarstvo znanosti i tehnologije podupire 13 znanstvenih projekata u ovoj kući, a većina je tih projekata iz polja filologije i pedagogije. Ovaj podatak upućuje na živu znanstveno-istraživačku aktivnost koja rezultira kontinuiranim stjecanjem novih uvida, što, dakako, predstavlja osnovu kontinuirana obogaćivanja poslijediplomskoga programa. Uz to, na projektima su angažirani i znanstveni novaci (na Fakultetu ih je ukupno 17) koji, uz postojeći znanstveni kadar, predstavljaju ljudski potencijal koji osigurava budućnost studiju. Poslijediplomski studij KNJIŽEVNOST I DRUŠTVENOHUMANISTIČKI KONTEKST generirat će brojne poticaje iz dijela djelatnosti fakulteta koji se odnosi na organizaciju znanstvenih skupova. Filozofski fakultet vodi živu aktivnost na tome planu, od filološkoga područja (Riječki filološki dani), preko onih drugih koji se s njime mogu prožimati (npr. Umjetnost istočne obale Jadrana u kontekstu europske umjetničke tradicije), pa sve do onih koji mogu doprinijeti općem unapređivanju kvalitete njegova izvođenja (npr. Kvaliteta u odgoju i obrazovanju). Treba imati u vidu i izdavačku djelatnost Filozofskog fakulteta koja stimulira znanstvenu aktivnost, protočnost ideja i novih spoznaja. Pored nedavno pokrenute znanstvene edicije knjiga, od osobite su važnosti znanstveni časopisi Fluminensia za područje filologije (sa svojih već deset godišta kontinuirana izlaženja) i Psihologijske teme (psihologija). Na koncu, valja nabrojati još neke djelatnosti Filozofskoga fakulteta koje infrastrukturno mogu poduprijeti predloženi studij: Znanstvena tribina Filozofskog fakulteta u čiju su djelatnost uključeni i studenti; djelovanje

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 98

Laboratorija socijalne psihologije (LASO); djelovanje Studentskog savjetovališnog centra (SSC) pri Odsjeku za psihologiju. Uza sve ovo, relevantno je napomenuti da Filozofski fakultet u Rijeci upošljava ukupno 149 nastavnika, aktivno vodeći brigu o njihovu znanstvenom napredovanju. Isto tako, zavidna je kvaliteta upisanih studenata (izvrsni i vrlo dobri), što sve skupa svjedoči o statusu i usmjerenosti ove institucije, te njezinoj sposobnosti promoviranja kvaliteta što ih zastupa predloženi program poslijediplomskog studija.

3.2. Prostor i oprema  Filozofski fakultet u Rijeci raspolaže prostorima u dvjema fizički odvojenim zgradama: u zgradi na adresi Omladinska ulica 14, i u zgradu na Trgu I. Klobučarića 1. Odsjek za kroatistiku, inicijator i koordinator ovog programa, koristi prostore na 1. i 2. katu zgrade na Trgu I. Klobučarića. Organizacijom cjelodnevne satnice, prostorni se kapaciteti maksimaliziraju, što znači da sam Odsjek za kroatistiku može racionalnim planiranjem udomiti studente predloženog poslijediplomskog programa. To je olakšano činjenicom da se velik dio studija izvodi u malim grupama (izborni kolegiji, konzultacije), čime se jednim dijelom rasterećuju predavaonice i koriste kabinetski kapaciteti. S obzirom na interdisciplinarnu orijentaciju studija, dio će se nastave povjeravati nastavnicima s drugih odsjeka, što dodatno rasterećuje prostor Odsjeka za kroatistiku. Naime, studij ima fakultetsku potporu za izvođenje u prostorima u objema zgradama, pri čemu će se (u slučaju eventualnih potreba korištenja prostora zgrade u Omladinskoj 14) voditi računa o načelu ekonomičnosti u pripremi fakultetske satnice, kao i o praktičnosti pohađanja nastave na tom lokalitetu za studente. Oba lokaliteta raspolažu potrebnim sanitarnim prostorima i studentskim kantinama, što omogućuje neometan boravak na fakultetu u potrebnome trajanju. Oba su lokaliteta opremljena bibliotekama, te imaju učionice s umreženim računalima. Kabineti su također mahom svi opremeljeni računalima, što omogućava i izvođenje kabinetske nastave. U objema se

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 99

zgradama nalazi i nužna oprema za izvođenje nastave (ploče, grafoskopi, projektori…). Isto tako, na oba su lokaliteta dostupne usluge fotokopiranja. Izraženo numerički, a prema trenutačnome stanju, na svakoga studenta trenutačno otpada 3,94m2 prostora (4.438 m2 ukupnoga prostora u zgradi u Omladinskoj ulici + 2.150 m2 ukupnoga prostora u zgradi na Trgu I. Klobučarića).

3.3. Izvođači studija



Studij izvodi znanstveno-nastavno osoblje Fakulteta, u zvanju docenta ili višem. Nastavnici čija su imena navedena uz pojedine programe, ujedno su i autori tih programa. Popis izvođača sadrži imena svih autora programa. Oznakom “*” obilježena su imena nastavnika kojih se izbor u zvanje docenta očekuje u skorom roku (do početka izvedbe studija). Iz popisa je vidljivo da studij raspolaže kadrom za cjelokupnu izvedbu nastave i svih kadrovskih zaduženja. Programi nastavnika koji još nisu izabrani u potrebno znanstveno-zvanje proizlaze iz strategije što kvalitetnijeg planiranja studija, no sama se nastava može u cijelosti izvoditi isključivo kadrom koji već raspolaže potrebnim zvanjima. Zbog poticanja znanstvenog dijaloga i brige o kvaliteti studiranja, planira se i pozivanje gostiju predavača s drugih sveučilišta u Hrvatskoj i inozemstvu, o čemu također ne ovisi izvodljivost ovoga programa. O tome će, u dogovoru s predmetnim nastavnicima i u skladu s materijalnim mogućnostima studija, voditi računa koordinator poslijediplomskog studija. Iz sljedećeg je (abecednog) popisa nastavnoga kadra vidljivo da Filozofski fakultet u potpunosti (100%) raspolaže mogućnostima za izvedbu predloženog programa:

Baccarini, Elvio Bačić-Karković, Danijela Badurina, Lada Banov, Estela

dr. sc. dr. sc. dr. sc. dr. sc.

docent docent docent docent

Književnost i društveno-humanistički kontekst poslijediplomski znanstveni studij – str. 100

Car-Mihec, Adriana Gašparović, Darko Ivanetić, Nada Kalogjera, Branka Kalogjera, Goran Karlavaris-Bremer, Ute Kovačević, Marina Kudiš-Burić, Nina Ledić, Jasminka Lukežić, Irvin Prijić-Samaržija, Snježana Srdoč-Konestra, Ines Stojević, Milorad Stolac, Diana Strčić, Mirjana Vicelja, Marina Visinko, Karol

dr. sc. dr. sc. dr. sc. dr. sc. dr. sc. dr. sc. dr. sc. dr. sc. dr. sc. dr. sc. dr. sc. dr. sc. dr. sc. dr. sc. dr. sc. dr. sc. dr. sc.

docent izvanredni profesor izvanredni profesor docent redoviti profesor docent izvanredni profesor docent redoviti profesor izvanredni profesor docent * redoviti profesor izvanredni profesor redoviti profesor docent izvanredni profesor