Casopis Prostor br. 39 by Casopisi Prostor i Caffe Montenegro

SERVISI ZA SATOVE BLIKE G REPU

067 415

BR 22

888

CITY DELTA 83 067 243

SVI DJEL OVI ZA VAÅ S AT

KERAMIKA ZA SVE UKUSE!

www.cercamp.me mail:cercamp.me@gmail.com

tel. +382 20 221 560 +382 68 000 374

ONIX, FANAL, EMIGRES, ARANDA.

Naslovna strana: La Mia Casa

I mpr e s u m Direktor: Danko Jokanović Programski direktor: Peđa Zečević Glavni i odgovorni urednik: Aleksandra Zečević Malović Grafički dizajn: Časopis Prostor Fotografija: Dimitrije Labudović Nenad Mandić Andrija Kasom Risto Božović Redakcija: Marta Jovićević Prof. Aleksandar Radojević Krstinja Zečević Milica Miletić – Šerbedžija Aleksandra Zečević Malović Ana Đurković Sanja Golubović Sandra Vahtel Tamara Rašović Bojana Đurović Branka Gardašević Štampa: Merkator Bijelo Polje Časopis je upisan u registar novina i radiodifuznih preduzeća pod rednim brojem 589, rješenjem Ministarstva kulture od 24.07.2006. godine. Marketing: Maja Andesilić Mob +382 69 429 375 Kontakt: Tel +382 20 665 155 Mob +382 67 210 904 e-mail: casopisprostor@gmail.com

Arhitektura 10

Alejandro Aravena Pionir sojilane arhitekture

Stambene zgrade - tema broja Sternbrauerei Salzburg, Austrija Kolektivno stanovanje

One Santa Fe, Los Anđeles, Kalifornija, SAD Trainsportting

OZ Condominiums, Vinipeg, Manitoba 5468796 Nigdje nije kao kod kuće

Sayama šumska kapela/Hiroshi Nakamura & NAP Šumska kapela

Intervju: Nikola Novaković, direktor ENFORMe

Građevina 74

Crnogorska kulturna baština Ostrvo Mamula

Arhitektonsko čudo skandinavije Oresund most

Dizajn 102 Uradi sam Vijenac od jesenjeg lišća Saksije obojene latex bojom 108 IKONE XX-og vijeka - IKEA Dizajn za svakoga 114 Vaš potpis u dvorištu Paulovnija

Enterijer 98 Uređenje malih prostora Precizno i čisto Kad mali stan nije mali 50

xx bijenale arhitekture u venecije Reporting from the front

Predstavljamo 62 Uprsvns zgrada fudbalskog saveza Crne Gore 05

Diplomski rad/Milan expo horizontal farm

Povezivanje teorije i prakse za održive gradove

Pr text Artefacto

Vijesti

info Rezultati konkursa za idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje dječijeg vrtića i jaslica u naselju Guke, opština Pljevlja Osnovni cilj Konkursa bio je da se obezbijediti kvalitetno idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje dječjeg vrtića i jaslica u naselju Guke, opština Pljevlja, na osnovu parametara i preporuka datih od strane Raspisivača Konkursa, a preciziranim u Programskom zadatku. Od autora konkursnih radova se očekivalo da vrednujući i afirmišući zatečene urbane vrijednosti uže i šire lokacije, odnosno prostorno-urbane i arhitektonsko-graditeljske karakteristike, ostvare skladno uklapanje objekta u postojeću urbanu strukturu i ponude optimalno funkcionalno rješenje planiranih programskih sadržaja. Prva nagrada dodijeljena je autorskom timu: Ivana Barišić, Matija Vuković i Dragana Cukić. Drugu nagradu osvojio je tim: Miloš Laković, spec.arh. Milica Fatić, spec. arh. mr Maja Dapčević, dipl.inž.arh. Miloš Milićević, mast.inž.arh. Treća nagrada: dr Slavica Stamatović Vučković, dia Marija Ćaćić, spec.sci.arh Nevena Mijušković, spec.sci.arh I otkup: arh. Tonja Ratić arh. Marko Katnić; arh. Bojana Musić arh. Kristina Bošković arh. Bojan Vlahović arh. Arman Pepeljak arh. Darija Gazivoda II otkup: arh. Tonja Ratić arh. Marko Katnić; arh. Bojana Musić arh. Kristina Bošković arh. Bojan Vlahović arh. Arman Pepeljak arh. Darija Gazivoda III otkup: Đorđije Kalezić, dipl.ing. arh. Marija Čović,dipl.ing.arh. Jelena Franović, dipl.pejz.arh. Žiri je za prvu, drugu i treću nagradu dodijelio sume u sljedećim iznosima: I nagrada 5.000,00 € II nagrada 3.000,00 € III nagrada 2.000,00 € Tri otkupa po 500,00 €

PROSTOR BR 38

I nagrada ii nagrada

iii nagrada

ISKORAK – izložba recentne crnogorske arhitekture “ISKORAK“, izložba recentne crnogorske arhitekture (2006-2016), biće otvorena 3. oktobra 2016. u 19:30h, u Modernoj galeriji (JU Muzeji i galerije Podgorice), u Marka Miljanova 4, i trajaće do 13. oktobra 2016. godine.

Goran Đurović, vlasnik kompanije CEROVO otvara novi objekat

Novi prodajni objekat u Ulcinju Kompanija CEROVO otvorila je 23. septembra novi prodajni objekat u Ulcinju. Obaveza da se kupcu obezbjedi kvalitet robe i usluga je misija koju ova kompanija uspješno realizuje već više od 25 godina. Svi građani Ulcinja, koji planiraju da grade ili već grade, imaju mogućnost da u CEROVO prodajnom objektu pronađu materijale za gradnju i opremanje svog doma u njihovom gradu. Na 400m2 novootvorenog prodajnog objekta nalazi se asortiman građevinskog materijala, alata i opreme, italijanske i španske keramike, kupatilskog najmeštaja i opreme, sanitarija, podova,laminata, vrata, boja i lakova, hidromaterijala i još puno toga. I sve to na jednom mjestu - na adresi Pistula bb, Zoganj, Ulcinj. Sa svečanog otvaranja objekta CEROVO - Ulcinj

Alejandro Aravena

„Jedna od najvećih grešaka koje arhitekte čine jeste to što se bave problemima koji zanimaju druge arhitekte. Najveći izazov je naći interesovanje u bitnim nearhitektonskim temama: siromaštvu, zagađenju, uticaj saobraćaja na životnu sredinu, segregacija – i primijeniti naše specifično znanje. Nije dovoljno podići svjesnost. Želim da ljudi dobiju više alata. Moramo podijeliti izazove kako bismo znali koje bitke nas očekuju.“

pionir socijalne

arhitekture

Napisala: Tamara Rašović

Aravena je postao lice kritičkog modela arhitektonske prakse, a u svojoj temi za Venecijansko bijenale, pod nazivom „Reporting from the Front” namjerava podići nivo rasprave oko globalne urbanizacije. Alejandro Aravena – star arhitekta 2016. godine. Po izboru kritičara, teoretičara, kolega, zaljubljenika u arhitekturu, dama... Dobitnik Pritzkerove nagrade za 2016. godinu, komesar ovogodišnjeg Venecijanskog bijenala, proslavio se u prethodnih deset godina projektima koji su ponovno „izmislili“ jeftinu stanogradnju i uključili stanovnike u projektovanje sopstvenih domova.

Izazov je bio omogućiti domove za stotinu porodica koje su se ilegalno skrasile na zemljištu od pola hektara u centru grada Iquique na sjeveru Čilea. Vlada je tada osigurala po 7 500 američkih dolara za svaku porodicu posebno, što nije bilo dovoljno za kupovinu zemljišta i izgradnju novih kuća, pogotovo ne na tako vrijednoj lokaciji kao što je naselje Quinta Monroy.

Tom Pritzker je objavljujući vijest rekao da Aravena svojim radovima „pruža ekonomske mogućnosti manje privilegovanim, ublažava posljedice prirodnih katastrofa, redukuje potrošnju energije i osigurava pristupačne javne prostore… On pokazuje kako arhitektura u svom najboljem izdanju može poboljšati živote ljudima.“ Aravena sa svojom „siromašnom“ arhitekturom predstavlja novu viziju globalne arhitekture. On živi i radi u svom rodnom gradu Santjagu, gdje je diplomirao 1992. godine na Katoličkom univerzitetu, da bi 1994. godine osnovao studio Alejandro Aravena Architects. Od 2001. godine, vodi Elemental – „Do Tank” organizaciju koja se fokusira na realizaciju društveno odgovornih projekata od javnog interesa, a koji uključuju stanovanje, javni prostor, infrastrukturu i saobraćaj. Portfolio Elemental - a obuhvata obrazovne ustanove, javne i privatne objekte u Čileu, Sjedinjenim državama,

Meksiku, Kini i Švajcarskoj. Aravena je bio predavač na Harvardu, Arhitektonskom institutu u Veneciji, Arhitektonskoj asocijiaciji u Londonu i Londoskoj ekonomskoj školi, zatim u Rio de Žaneiru, Moskvi, Prištini, Madridu, Kopenhagenu, Mumbaju, Tokiju... Prvi put je na sebe skrenulo pažnju 2004. godine, projektom koji redefiniše

ekonomiju socijalnog stanovanja. Izazov je bio omogućiti domove za stotinu porodica koje su se ilegalno skrasile na zemljištu od pola hektara u centru grada Iquique na sjeveru Čilea. Vlada je tada osigurala po 7 500 američkih dolara za svaku porodicu posebno, što nije bilo dovoljno za kupovinu zemljišta i izgradnju novih kuća, pogotovo ne na tako vrijednoj lokaciji kao što je naselje Quinta Monroy. Uobičajeno rješenje bilo je preseliti stanovništvo na rubove predgrađa i odsjeći ih od njihovih porodica, prijatelja, posla. „Ako nema dovoljno novca za izgradnju dobre kuće za svakoga pomislili smo: zašto ne izgraditi svakome pola dobre kuće – i ostaviti da kuću dovrše sami.” Elemental je osmislio kuće jednostavne betonske konstrukcije, sa kuhinjom, kupatilom i krovom, dopuštajući budućim korisnicima da popune praznine i ostave individualni pečat na svojim domovima. Rezultat

Najveći broj projekata koji je studio Elemental radio tiču se kompleksa za Katolički unuverzitet u Santijagu. U projektovanju jednog od njih - objekat Faculty of Medicine at the Catholic University Aravena se susreo da dva velika problema. Prvi se ticao same lokacije, jer je objekat trebao „popuniti prazninu“ blokovskog uređenja od tri postojeće zgrade od kojih su sve bile drugačije u svom arhitektonskom izrazu. Drugi problem je bio veliki broj sadržaja koji je trebalo smjestiti na relativno maloj površini koju zgrada zauzima na lokaciji, što je iziskivalo da objekat bude veće spratnosti od predviđene.

je bio daleko bolji od onih u obližnjim blokovima socijalne gradnje. Vrijednost nekretnina od tada je porasla pet puta, a model je u različitim varijantama uspješno primijenjen na drugim lokacijama u Čileu i Meksiku, uključivši čak 2 500 domova. Problem sa samostalnim kućama je u nedovoljnoj iskorišćenosti parcele potrebne za njihovu izgradnju. To je razlog zbog koga se kod socijalnog stanovanja traže što jeftinije parcele. Takva su građevinska zemljišta, naravno, daleko od potencijalnih radnih 14

mjesta, obrazovnih institucija, javnog prevoza i zdravstvenih ustanova koje su u gradu na dohvat ruke. Ovakva politika gradila je socijalne stanove u siromašnim predgrađima stvarajući žarišta ogorčenosti, socijalnih nemira i nejednakosti. Nastojeći što bolje iskoristiti parcelu, Aravena se odlučio za kuće u nizu. Međutim, čak i kada je širina kuće, tj. sobe zauzela čitavu širinu parcele, bio je u stanju smjestiti samo 66 porodica. Problem je u tome što bi porodice, u slučaju da su željele dodati novu sobu,

blokirale izvor svjetlosti i prirodnu ventilaciju već izgrađenih prostorija. Osim toga, privatnost bi, takođe, bila narušena budući da bi kretanje kroz kuću podrazumijevalo prolaženje kroz ostale prostorije. Zato su se arhitekte iz biroa Elemental odlučile da naprave kuće u nizu spratnosti P+1. Uzimajući u obzir činjenicu da su oko 50 % svake stambene jedinice morali izgraditi sami stanari, konstrukcija je morala biti dovoljno „fleksibilna“ da objektu dopusti širenje unutar postojeće strukture. Osnovni konstruktivni sistem je stoga morao samo obezbijediti potrebnu stabilnost da bi se izbjegli negativni uticaji samogradnje na gradsko okruženje i olakšao proces širenja. Na kraju su svi djelovi kuće koji zahtjevaju izgradnju instalacija - kuhinja, kupatilo, stepenište, pregradni zidovi morali biti projektovani za konačnu stambenu površinu od 72 m2. Najveći broj projekata koji je studio Elemental radio se tiču kompleksa za Katolički unuverzitet u Santijagu. U projektovanju jednog od njih - objekta Faculty of Medicine at the Catholic University Aravena se susreo da dva velika problema. Prvi se ticao same lokacije, jer je objekat trebao „popuniti

prazninu“ blokovskog uređenja od tri postojeće zgrade od kojih su sve bile drugačije u svom arhitektonskom izrazu. Drugi problem je bio veliki broj sadržaja koji je trebalo smjestiti na relativno maloj površini koju zgrada zauzima na lokaciji, što je iziskivalo da objekat bude veće spratnosti od predviđene. Aravena je riješio ova dva problema jednom idejom – kako bi se izbjegla veća spratnost razvio je arhitekturu fasade sa strane unutrašnjeg dvorišta bloka tako da reinterpretira prizemnu etažu. Oblikovno projektovan kao arkada, materijalizovan po ugledu na susjedne objekte, ovaj dio objekta je razvijen kao struktura gdje se ljudi susreću, razgovaraju, razmjenjuju mišljenja, odmaraju ili gdje mogu da se osame, čitaju, ručaju sami...

Gust kontekst je imao određenih konsekvenci na projekat – previše prostorija je trebalo povezati na najjednostavniji način sa unaprijed zadatom mrežom cirkulacije. Slično pakovanju prevelikog broja komada odjeće u relativno mali kofer. Najveći problem je bila organizacija auditorijuma, koji su na kraju projektovani po vertikali, na svakom spratu. Uprkos naporima koje su arhitekte uložile u projektovanje ovog kompleksnog objekta, jedan njegov dio je morao ostati van gabarita – izabrano je da to bude dnevni boravak studenata, koji ujedno „služi“ kao nadstrešnica ulaza sa južne strane objekta. Isto tako, nije postojala mogućnost da neke od prostorija imaju duplu visinu, pa su arhitekte našli način da kroz „prazne rupe“ presjeku objekat u različitim pravcima. Za biblioteku nije bilo druge pozicije osim da se nađe u podzemnoj etaži, pa je prirodna svjetlost bila najveći problem. Louis Kahn je svojevremeno opisao proces funkcionisanja biblioteke kao mjesta gdje knjige uzimate sa police i nosite na svjetlo kako bi čitali. U slučaju objekta Medicinskog fakulteta, Aravena je kroz praznine u strukturi koje je nazvao „svjetlosnim kutijama“ uspješno stvorio taj ambijent. „Po definiciji, arhitektura je kolektivna praksa. Za razliku od vajara, koji kada se ujutru probudi odluči da napravi

Center for Technological Innovation (Siamese tower) univerzitetskog kampusa Katoličkog univerziteta, koji bi trebao da bude „dom“ za sve sadržaje koji imaju veze sa digitalnom tehnologijom, tim Elemental je morao da odgovori na pitanje investitora da li se u ovom vremenu globalizacije promijenio i pojam prostorije? Njihov odgovor je bio i da i ne.

Objekat Cultural center of Constitución je postavljen na jednoj od stana gradskog trga, otvarajući i kadrirajući vizure ka centralnoj tački na kojoj se ljudi sakupljaju. Ulazni koridor, duple spratne visine, ističe novi karakter institucionalne svijesti koja je u funkciji zaštite životne sredine. Kako bi budući korisnici imali veću slobodu projektom su planirani fleksibilni prostori, nezavisni u smislu funkcionisanja objekta.

skulpturu, a zatim to i učini, ja se ne budim sa nevjerovatnom željom da napravim poslovnu zgradu. Neko mora da ima potrebu za njom. Arhitektura je izraz potreba, želja i sila koje su izvan naših moći – one su vladine, nekog privatnog klijenta ili zajednice.” Kada su pozvani da projektuju stakleni toranj, odnosno, Center for Technological Innovation (Siamese tower) univerzitetskog kampusa Katoličkog univerziteta, koji bi trebao da bude „dom“ za sve sadržaje koji imaju veze sa digitalnom tehnologijom, tim Elemental je morao da odgovori na pitanje investitora da li se u ovom vremenu globalizacije promijenio i pojam prostorije? Njihov odgovor je bio i da i ne. Da, zbog toga što je i paradigma radnog mjesta izokrenuta, dok je do nedavno kvalitetan prostor bio onaj koji je imao prirodno osvjetljenje (tipa učionica, biblioteke...), danas kada radimo ispred ekrana kvalitetan prostor je onaj kod kog se uspiju izbjeći neugodne refleksije svjetlosti. Ovaj postupak 16

je naveo arhitekte da krenu u pravcu relativno hermetičnog kubusa, sa kontrolisanim rasporedom otvora. Sa druge strane, transformacija obrazovanja i uticaj digitalizacije na konverzaciju između studenata je nešto što je brinulo Aravenu u smislu „kontakta“ studenata i profesora ili studenata međusobno. Formalan način obrazovanja je striktan u vezi propisa koje objekat mora zadovoljiti, a tiču se rasvjete, akustike, ventilacije, itd. dok se sve manje vodi računa o neformalnom obrazovanju, gdje je Aravena vidio svoju šansu. Da napravi „korak unazad“ i bude arhaičniji i „primitivniji“ u projektovanju. Staklena fasada je bio još jedan problem, jer u Santijagu velike staklene površine odmah stvaraju efekat staklene bašte. Taj, uslovno rečeno problem, je riješen projektovanjem fasade u više slojeva – spolja jednostruko staklo, unutra obloga od cementnih tabli, a između sloj vazduha. Utrošnja energije u eksploataciji je spriječena vertikalnim procjepom objekta koji je

u funkciji „dimnjaka“ – služi da topao vazduh usmjeri van objekta. Ideologiju kojom se vodi, Aravena je objasnio u jedom od intervjua: „Mnogo je nesporazuma u vezi sa participativnim projektovanjem. Ljude ne treba pitati za odgovor. Ono što mi pokušavamo da uradimo, jeste definisanje i identifikacija samog problema. Želimo da uključivanjem ljudi predvidimo samo pitanje, a ne odgovor. Nema ni-

Innovation Center UC – Anacleto Angelini je projektovan kao mjesto na kom kompanije mogu razmijeniti mišljenja i ideje sa istraživačima, a sve u cilju da se pronađu nove poslovne mogućnosti, da se prenose znanja, i da se registruju patenti koji će unaprijediti razvoj države i njenu poziciju na međunarodnom tržištu. čeg goreg od odgovaranja na pogrešno pitanje.“ Poslije užasnog zemljotresa i cunamija koji je zahvatio Čile 2010. godine, Elemental je bio uključen u obnovu objekata od javnog interesa grada Constitución. U konsultaciji sa gradskim vlastima koji su imali podijeljena mišljenja o tome šta su prioriteti – autobuska stanica sa jedne, ili vatrogasna stanica sa druge strane, na kraju je odlučeno da se krene u izgradnju novog kulturnog centra čiji će sadržaji biti u funkciji gradskog stanovništva. Objekat Cultural center of Constitución je postavljen na jednoj od stana gradskog trga, otvarajući i kadrirajući vizure ka centalnoj tački na kojoj se ljudi sakupljaju. Ulazni koridor, duple spratne visine, ističe novi karakter institucionalne svijesti koja je u funkciji

zaštite životne sredine. Kako bi budući korisnici imali veću slobodu projektom su planirani fleksibilni prostori, nezavisni u smislu funkcionisanja objekta. Svoj uspjeh na međunarodnoj sceni Aravena tumači oskudnim resursima – „Surove okolnosti mogu poslužiti kao koristan filter protiv samovolje. Ova oskudna okolina ne dozvoljava vam da radite stvari koje nijesu nužno neophodne, dok obilje ponekad može dovesti do kulture u kojoj radiš stvari samo zato što možeš.“ Innovation Center UC – Anacleto Angelini je projektovan kao mjesto na kom kompanije mogu razmijeniti mišljenja i ideje sa istraživačima, a sve u cilju da se pronađu nove poslovne mogućnosti, da se prenose znanja, i da se registruju patenti koji će unaprijediti razvoj države i njenu poziciju na među-

narodnom tržištu. Objekat je smješten u okviru Katoličkog univerziteta Čilea, u kampusu San Joaquin. U skladu sa konceptom, i sama struktura objekta zauzima kritički stav prema opšte prihvaćenoj tipologiji zgrada sa staklenom opnom, odnosno fasada sa zid zavjesom, koje su uobičajene i dominiraju globalno, a pokazale su se tako energetski neefikasnim i to u svim klimatskim zonama, uključujući i Santjago. Zamišljen kao monolitna betonska građevina ovaj objekat svoju masu 17

izliva ka spolja, dok se jama otvara i u samom jezgru gdje cijelom visinom zjapi otvoreni atrijum. Formu čine blokovi koji čas štrče, čas se povlače, pa tako u osnovama daju različita rješenja, sa dubokim i visokim lođama koje se razvijaju čitavom fasadom u razigranom ritmu. Izuzetna kompozicija zgrade, smirena „monotonijom“ primjenjenog materijala, takođe su odabrani po istom principu održivosti. „Unutrašnja“ fasada u atrijumu je, za razliku od spoljašnje fasade, lagana i prozračna. Upotreba čelika i drveta ne samo da podržavaju tu lakoću, već stvaraju i utisak topline u prostoru. „Sa funkcionalne tačke gledišta, mislili smo da se protiv zastarelosti bori najefikasnije projektovanjem objekta koji je više infrastruktura nego arhitektura. Jasna, direktna i snažna forma je, na kraju svega, najfleksibilniji način da se dozvoli stalna promjena i obnova. Sa stilske tačke gledišta, mislili smo da bi upotreba stroge geometrije i snažnog monolitnog oblika bila dobar način da se „trendi“ zamijeni „bezvremenskim“.“ Slično tom principu je osmišljen i novi rezidencijalni kompleks St Edward’s University u Teksasu, projekat za koji je Aravena osvojio prvo mjesto na konkursu 2006. godine, a izgradnja je završena 2008. godine. Posjetilac postane svjestan ideje koju je arhitekta htio prenijeti tek kada uđe u unutrašnje dvorište kompleksa koje formiraju dva objekta. Aravena je našao idealan balans između fasada od opeke, koje su „okrenute“ ka susjedstvu i fasada unutrašnjeg dvorišta materijalizovanih u stilu savremene arhitekture – stvorivši efekat poput „dragulja“. Jednom kad uđete u unutrašnje dvorište, čitav 18

kompleks vam se „otvara“. U prizemlju su smješteni zdravstveni centar i savjetovalište za studente, dva ugostiteljska objekta, administracija i na ostalim etažama sobe za studente sa pratećim sadržajima. Sobe su orjentisane na fasade ka susjedstvu, dok su zajedničke komunikacije, kao i holovi projektovani ka dvorišnoj fasadi, kako bi studenti imali uvid u dešavanja i kako bi im se pružio osjećaj zajedništva i pripadnosti. Unutrašnje dvorište i glavne vertikalne i horizontalne komunikacije studenata određuju život objekata – tako je kompozicija projektovana da otkrije ovu živu unutrašnju sferu. Ipak, na neke detalje Aravena nije mogao potpuno da utiče. Naime, klijent je tražio da se u projekat inkorporira crvena boja, zbog okolnih objekata koji imaju crveni crijep kao krovni pokrivač. Arhitekta je tu vješto „preokrenuo“ paletu materijala koristeći žućkastu ciglu kao fasadnu oblogu spolja, čime oponaša susjedne objekte, ograničavajući crvenu boju na dvorište. Alejandro Aravena je postao lice kritičkog modela arhitektonske prakse, a u svojoj temi za Venecijansko bijenale, pod nazivom „Reporting from the Front” namjerava podići nivo rasprave oko globalne urbanizacije. „Jedna od najvećih grešaka koje arhitekte čine jeste to što se bave problemima koji zanimaju druge arhitekte. Najveći izazov je naći interesovanje u bitnim nearhitektonskim temama: siromaštvu, zagađenju, uticaju saobraćaja na životnu sredinu, segregaciji – i primijeniti naše specifično znanje. Nije dovoljno podići svjesnost. Želim da ljudi dobiju više alata. Moramo podijeliti izazove kako bismo znali koje bitke nas očekuju.“

St Edward’s University u Teksasu, projekat za koji je Aravena osvojio prvo mjesto na konkursu 2006. godine, a izgradnja je završena 2008. godine. Posjetilac postane svjestan ideje koju je arhitekta htio prenijeti tek kada uđe u unutrašnje dvorište kompleksa

tel./faks: +382(20) 510 368

www.greenhouse.co.me/ fb: Green House insta: green_house_podgorica

ul. Studentska, L 6-8, 20000 Podgorica

ARHITEKTURA/ENTERIJER/DIZAJN

email: green@t-com.me

GREEN HOUSE

INTERVJU • Nikola Novaković dia, direktor ENFORMe

Ideja, energija i ljudi 20

ikola Novaković, predvodnik mlade generacije arhitekata, čovjek koji je okupio u okviru svog studia Enforma mlade ljude, i sa njima pomijera standarde i osvaja prestižne nagrade. Najteže je uspjeti u svojoj sredini, a Nikola je

• 10 godina je postojanja ENFORMe, kako si došao na ideju da započneš svoju firmu i kakvi su bili počeci?

Nakon rada u Novom Sadu gdje nijesam bio zadovoljan svojim statusom, a vječitom potragom za nečim novim, pokretanje samostalne prakse je bio logičan ishod i jedini način da se izrazim kako sam ja želio.. Od prvog dana kako sam se odlučio da napustim Novi Sad, osnovao sam Enformu. Svi su me ubjeđivali da je to greška, da treba prvo da počnem uz nekog i pod tuđim imenom. Ja sam želio da stvorim ambijent koji će da me pokreće i gura naprijed. Iz sadašnje perspektive gledano na prethodnih 10 godina, samo su predanost, talenat, vjera u sebe i naše ideje bili ključ uspjeha i profesionalnog statusa Enforme.

• Koliko je bilo teško istrajati u

svojim idejama sve ove godine u CG?

Kada radite u osjetljivom okruženju, sa neodrživim planovima, administracijom koja slabo poznaje materiju, gdije investitori češće podležu trendovima i jeftinijoj ponudi, a ne stručnim inženjer-

za deset godina rada napravio ono što mnogi ne uspiju čitav život, i to upravo u Crnoj Gori. Imati ideju i sprovesti je u praksi je nešto za čim žudi svaki kreativan čovjek. Nikola je uspio upravo to u arhitekturi u kojoj je to zaista teško, i postavio sebi težak zadatak za narednih deset godina.

skim rješenjima, borba je neprestana. Naš princip poslovanja, koji ruši ove gore navedene barijere, zasniva se na profesionalnom odnosu i tretmanu klijenata, koji postaju svjesni da u nama imaju partnera koji ih prati od početka do kraja, poštujući dogovore i ciljeve koji su pred nama postavljeni, pa tako kada je samo projektovanje u pitanju, nudimo im više od onoga što oni očekuju i to je ta dodatna vrijednost, koja nas veže i održava sve ove godine.

• Šta je glavna ideja kojom se vodi Enforma

Enforma je studio koji teži da generiše mlade ljude i kreativnu energiju tima radi kreiranja progresivnih pristupa kada je arhitektura i sam prostor u pitanju. Iz samih stavova koje djelimo u studiju, proizašla je i ideja o Odgovornoj arhitekturi, kao odgovoru na dati kontekst crnogorskog prostora. Koncept i ideja je nukleus naše produkcije, sve se zasniva i vrti oko kreiranja dobre i jasne ideje. Uvijek forsiram da naše ideje idu mnogo dalje od realnog, da budu apstraktne do te mjere da ih je kasnije moguće svesti na opipljivu i realnu priču. To su procesi koji nas

raduju i čine ovaj tim jedinstvenim.

• Članovi tima su mlade arhitekte U Enformi sve počinje diskusijom, kao osnovom za pronalaženje rješenja i parametara za razvoj projekta. Ovakav proces najbolje je raditi u mladom timu koji nije opterećen graditeljskim iskustvom, već ideje zasniva na logičkim, intuitivnim rješenjima. Takođe, mladi ljudi su po mom iskustvu mnogo više uključeni i prate dešavanja u arhitekturi. Težnju za napretkom, iskorakom i novim idejama crpim od mladjih kolega, te se upravo tu nalazi i snaga našeg tima.

• Iza vas su brojne nagrade, što

na konkursima što na salonima inostranim i domaćim, kako gledaš na to, da li bi neke izdvojio? Uvijek ističem nagradu Inžinjerske komore CG, za najboljeg arhitektu u 2013 godini, jer je ogromna satisfakcija kada dobijete takvo priznanje od svojih kolega u Crnoj Gori, pogotovu u mojim godinama, iako ja to ne priznajem. 21

Vila Monja, Ljuta

Vjerovatno jedna od najvećih nagrada za CG arhitekturu do sada, jeste nagrada III u Mexicu, CEMEX Award, koju smo dobili u konkurenciji od 635 projekata iz cijelog svijeta, za objekat Vile u Stolivu. Ova nagrada je i prekretnica u našem radu, od tada smo postali prepoznatljivi široj stručnoj javnosti. Nagrade su nam uvijek podstrek i čine nas zapaženijim široj javnosti, pa samim tim imamo veću obavezu da još bolje radimo i ne posustanemo u svojoj namjeri.

• Na II crnogorskom salonu ar-

hitekture ste dobili dvije nagrade sigurno si ponosan na priznanja koja ste dobili od domaćih kolega? Iskreno, bio sam pomalo i iznenađen. 22

Nekako uvijek imam zadršku kada su domaći konkursi i saloni u pitanju, ali srećom nijesam bio u pravu. Jako sam ponosan na nagrade a naročito na projekte Vile Monja i poslovnog objekta Entext, za koje smo dobili ova priznanja.

si zadovoljan tim projektom? Julien De Smedth/a sam upoznao na jednoj od S-Arch konferencija u hotelu Maestal, koje je između ostalog orga-

• Na jednom

od konkursa ste saradjivali sa firmom Vila Monja, Ljuta JDS iz Belgije (parterom Biarka Ingelsa u revolucionarnoj firmi PLot) za hotel Wave, kako je došlo do saradnje i kako

nizovao naš studio Enforma u saradnji sa kompanijom Renecon iz Njemačke. Jako brzo smo shvatili da djelimo

Entext

slične stavove po pitanju tretiranja prostora i pristupa arhitekturi, tako da smo već tada znali da ćemo jako brzo sarađivati. Konkurs u Bečićima je bio

rezultat i početak naše saradnje, koja je na sve nas ostavila snažan utisak, jer smo po prvi put radili zajedno

sa tako medjunarodno poznatim i priznatim arhitektonskim studijom. Ovo zanimljivo iskustvo nam je pokazalo da kao studio i tim iz CG potpuno pariramo svojim kolegam iz inostranstva. Kako po izvedbi i nivou profesionalnosti, tako i u kreativnom aspektu, nivou detaljnosti i prije svega brige o pravim vrijednostima prostora.

• Kako je došlo do saradnje između gospođe Marine Stošić, arhitektice iz Njemačke, inicijatorke i glavne

organizatorke S.ARCH, i vas? Prva konferencija S-Arch / Sustainable Architecture (skraćenica za održivu arhitekturu) održala se u hotelu Hayat u Beogradu, maja 2014 godine. Tom prilikom Gospođa Marina Stošić me pozvala da budem predavač na toj konferenciji. Nakon uspješne relizacije prve konferencije u Srbiji razgovarali smo i predložio sam joj da konferenciju preseli u CG. Smatrao sam da je to savršena destinacija za temu održivosti u našoj struci, samim tim jedinstvena prilika da dovedemo svjetsku arhitektonsku elitu u Crnu Goru. Nikada ranije stručna i šira javnost nijesu organizovali sličan događaj koji je jedinstveni “supermarket ideja i iskustava” kako je i sam arhitekta Winny Maas ujedno i učesnik S.ARCH konferencije jednom 23

Linden house

prilikom izjavio. Vjerujem da je obaveza svakog pojedinca i inženjera da doprinese edukaciji kako kolega tako i šireg okruženja u kojem živimo i radimo.

• Nedavno ste počeli i sa radom na svom prvom kolektivnom stambenom objektu u Srbiji

Objekat u Novom Sadu, “Linden house” jeste proizvod ambicije i logičnog slijeda stvari da se naša arhitektura širi i van granica Crne Gore. Ovo nije prvi projekat koji

rješenja pomjerio granice u smislu prodaje i izazvao veliko interesovanje stručne javnosti u Novom Sadu.

• Kako vidiš dalji razvoj arhitektonske scene u Crnoj Gori i koja je vaša uloga u njoj?

Kod nas se postepeno formira arhitektonska scena mlađih generacija, što smo mogli da primjetimo i na Salonu arhitekture u Podgorici i Cetinju prije dvije godine. Svakako sve ovo treba da isprati i šira javnost koja mora da se

Wave

smo radili za strano tržište, ali za mene sigurno jeste najznačajniji. Uz sjajnu saradnju sa investitorima, istraživali smo nov koncept stanovanja u Novom Sadu, po sistemu kuće u kući, gdje nestaju granice i razlike izmedju: javnog i privatnog, zivota u stanu i kuci; prirode i gradjene sredine; unutrasnjeg i spoljasnjeg prostora; tehnoloskih dostignuca i zivota sa prirodom... ulaz u zgradu gubi svoju funkciju i pretvara se u mali komunikacioni vrt. Objekat je već u ovoj fazi idejnog 24

cioniše arhitektonska praksa u Crnoj Gori. Kada je Enforma u pitanju, uvijek ćemo se rado odazvati i pomoći da se pokrenu stvari kada je scena u pitanju, mada već uveliko radimo na tome.

upozna sa naprednim arhitektonskim stvaralaštvom. Za dobru arhitekturu nije dovoljan samo dobar arhitekta, već i povjerenje i sluh investitora da se ide naprijed, ali i da se takva arhitektura podrži od strane medija, javnosti i uticajnih grupa. Šira javnost mora da postaje svjesnija pravih vrijednosti. Nažalost, da bismo pričali o ozbiljnoj arhitektonskoj sceni, mi bismo trebali da se sastajemo i okupljamo oko istih ideja i stavova i da djelujemo zajednički na okruženje i uslove u kojima funk-

• Na proslavi 10 godina studija,

predstavili ste i dokumentarni film. Reci nam o cemu je rijec i kako ste došli na ideju za realizaciju filma?

Smatrali smo da organizovanje izlozbe kao presjeka 10 godina nase prakse je nesto ocekivano i pomalo dosadno, pa sam smatrao da bi ovakav nesvakidasnji potez bio i sjajan dokument kojem bi mogli uvijek da se vratimo i pogleda-

mo. To nije film samo o arhitekturi, vec je to film o IDEJI, ENERGIJI i LJUDIMA, sto je i radni naziv ovog dokumentarca. Za mene je ovo bilo nevjerovatno iskustvo, u cemu su mi jako pomogli moj veliki prijatelj i poznati glumac Petar Buric, koji je i producent ovog projekta, kao i fenomenalni Ivan Bakrac, reditelj, koji je ideju pretocio u inspirativan i emotivan film. Na proslavi desetogodisnjice Enforme, imali smo priliku da promotivno prikazemo ovaj dokumentarac, tako da na osnovu reakcija sam siguran da smo uradili super stvar.

AL House / Studio Arthur Casas

KuÄ&#x2021;a od koje zastaje dah 26

Ako postoje građevine koje će vas skroz oduševiti, to je sigurno kuća AL. Dom brazilskog TV voditelja je pravi raj koja pruža utisak kao da ste tokom čitave godine na odmoru. Napisala: Sandra Vahtel

Luksuzna vila u vlasništvu brazilskog TV voditelja Aleksa Lernera izgrađena je od strane arhitektonske firme Arthur Casas u Rio de Žaneiru. Ima panoramski pogled na okolnu zimzelenu vegetaciju. Obloge su izrađene od prirodnih materijala i imaju elegantan izgled. Isprva Aleks Lerner je htio da kupi penthaus apartman u Riu, ali pošto nije uspio da pronađe svoju kuću iz snova odlučio je da je napravi sa svojim prijateljima iz studija

Vlasnik traži ne samo udobnost nego i privatnost. Ispred kuće je i bazen, a za njegovo oblaganje korišćen je isti kamen kao na Zidu plača u Jerusalemu prije mnogo godina.

Arthur Casas. Vlasnik je imao veoma jasan cilj: Uživati u zapanjujućim pogledima na more i planine Rio De Žaneira. Lerner je od samog početka imao jasne zahtjeve, tražeći prije svega lokaciju koja će omogućiti “pogled od koga zastaje dah”. Odabrana lokacija je u samom startu bila vrlo intrigantna i problematična, jer sama po sebi nije posjedovala nijedan od traženih elemenata, niti fascinantan pogled prema planinama i moru. Brazilski arhitektonski biro, Studio Arthur Casas, je radeći kuću AL u brdima nadomak čuvene Sao Conrado plaže u Rio de Žaneiru, prije svega iskoristio sve prednosti lokacije ne bi li obezbijedio fascinantan pogled prema okeanu. Rezidencija je površine 483 metara kvadratnih. Uređena je vrlo prirodno i moderno. „Nama je u samom startu bilo jasno da ćemo sa postojećom lokacijom uspjeti da se izborimo i da pronađemo upravo ono rješenje koje je klijent želio. Ubijedio sam ga da ulazni nivo kuće treba da bude postavljen na drugom spratu i da time dobijamo upravo pogled kao najvrjedniji segment

Prvi sprat kuće predviđen je za gostinjske sobe i servisne prostorije, okružene vrtom, dok je treći sprat manjih proporcija i obuhvata “master bedroom” i “home office”, takođe okrenute ka horizontu. Primjenjeni materijali, kamen i drvo, su iz lokalnog okruženja dok je dizajnom enterijera akcenat stavljen na komfor sa primjenom brazilskog namještaja i ekstravagantnih detalja. 28

Prirodna tekstura kamena i cumaru drveta vizuelno su komplementarni sa jasnim i minimalnim linijama arhitekture. Posjetioci ulaze u stan na drugom nivou, u prostor koji se otvara direktno na bazenu , uz oÄ?aravajuÄ&#x2021;e poglede na ĹĄiroki okean. 29

Studio Arthur Casas Od unutrašnjosti do spoljašnosti, od objekta do pejzaža, kreacije studija Arthur Casas su suštinski povezane u horizontalnoj skali. Studio radi na nekoliko polja uključujuči rezidentnu i komercijalnu arhitekturu, javne konkurse, enterijer i dizajn proizvoda. Njihovi projekti su vođeni potragom za bitnim elementima , od sirovina do rafiniranih detalja kojima pokazuju izvrsnost u svakom pogledu. Arthur Casas je arhitekta i urbanistički planer, čiji rad je veoma cijenjen u Brazilu već preko dvadeset godina. Kroz opušteni, ali opet elegantan rječnik on spašava inovativnu tradiciju brazilskog modernizma. Jedna od njegovih najjačih karakteristika je konstantno preispitavanje kroz intezivne dijaloge sa svojim timom. Više od četrdeset arhitekti, planera za urbanizam i dizajnera vođeni su direktoricom Marília Pellegrini, oja radi u studiju od 2006.godine. Ima veliko iskustvo u vrhunski dizajn enterijera. Ona je koordinirala nekim od najuspješnijih projekata u studiju, kao što su Urca, Ipanema i Copacabana stanovi.

okruženja. Pristao je, i to je bilo to. U svemu ostalom pratili smo uobičajene arhitektonske odlike konvencionalne gradnje”, ističe vlasnik studija Arthur Casas. Kuća je izgrađena na tri nivoa, prateći konfiguraciju terena. Specifičnost ovog projekta se ogleda u činjenici da je srednji nivo postavljen u ravni sa linijom morskog horizonta, tako da se dnevni boravak produžava u terasu sa koje se pruža panoramski pogled. Ovaj nivo objedinjuje sve ambijentalne cjeline namijenjene socijalizaciji i druženju, od velikog dnevnog boravka sa bioskopom, do otvorene kuhinje sa trpezarijskim stolom za 10 gostiju. Unutrašnjost kuće i terasu dijeli samo dugački stakleni zid kliznih panela, koji se otvaraju i nestaju u otvorima na zidu, dopuštajući da dnevni boravak postane jedna cjelina sa terasom i

bazenom. Uprkos kamenu, kuća je svijetla i otvorena, dijelom zahvaljujući pokretnim staklenim panelima koji filtriraju svjetlost ispred i pozadi. Sve zasluge za otvoren i osvježavajući osjećaj pripadaju Renati Adoni, vodećem dizajneru enterijera, koja je osmislila otvoren prostor bez zidova za razdvajanje dnevne sobe i trpezarije od kuhinje. Kada govorimo o bazenu, možemo samo reći da ostavlja bez daha. Dug, pravougaoni bazen je opkoljen daskama od cumaru drveta i modernim ležaljkama za plažu sa pogledom koji doseže do horizonta. Lerner i Casas dokazali su da sa izvanredan tim u kreiranju ovog monolitskog arhitektonskog remek djela – i jedni i drugi su bili iskreno oduševljeni zajedničkim kreativnim iskustvom.

La mia casa - salon namještaja, posteljine, posuđa, tapeta i ostalih kućnih aksesoara i dekoracija Tržni centar Delta City / Cetinjski put bb / Podgorica 32

tel: 069/333-100 e-mail: lamiacasa@elkotim.me @lamiacasaPG

Svaka

ima svoju priču

Salon La mia casa već pet godina kupcima u Crnoj Gori prezentuje jedinstvenu ponudu svega što jedan dom čini domom. Svi proizvodi u njihovom asortimanu ističu se dizajnom, funkcionalnošću i kvalitetom. Ono što njihovu ponudu zaista čini posebnom i po čemu je ona nezaobilazna u opremanju današnjih enterijera, jeste namještaj renomiranog brenda Prostoria, koji se ističe modernim i jednostavnim dizajnom, izuzetnom funkcionalnošću i neuporedivom udobnošću. Poslijednjih nekoliko godina najprodavaniji model ležaja na rasklapanje u Evropi jeste upravo njihov Revolve. Kompletnu ponudu ovog brenda možete pogledati na sajtu www.prostoria.eu

Revolve

A evo šta o samom konceptu brenda kažu njegovi stvaraoci: “Prostoria je nastala kroz želju da se ljubav prema estetici pretoči u predmet koji će izazvati reakcije kritike, jer je u njega utkano znanje, iskustvo i na kraju ogroman entuzijazam i ljubav. Estetiku smatramo osnovnom ljudskom potrebom. Nastojimo da svaki naš proizvod bude inovativan, kako u tehnološkom tako i u idejnom smislu, kako bi svojim dizajnom i kvalitetom pronašli put do zadovoljnog klijenta. Forma naših proizvoda prati njihovu funkciju. Svaki naš novi projekat je i novi izazov. Želimo da naš proizvod

svojim izgledom i kvalitetom nanovo izmami osmijeh svoga korisnika. Pored visoke tehnologije koja omogućava produkciju velikih serija, kod proizvodjača prostoria ipak je naglasak na majstorstvu ručne izrade i preciznoj izvedbi detalja. S usmjerenjem na stvaranje različitih nijansi osjećaja ugodnosti kod sjedenja i ležanja, prostoria svoju prednost temelji upravo na prethodnim iskustvima svojih majstora u proizvodnji madraca.

Za prostoriu je karakteristična posvećenost izradi detalja poput dodatne površinske obrade u svrhu postizanja površinske mekoće i posebne ugode pri sjedenju. U svrhu postizanja superiorne ugodnosti, kod pojedinih su sofa sjedeći jastuci sastavljeni od mnogostrukih šivenih komora ispunjenih perjem kako bi se postigla dugotrajna i ravnomjerna rasprostranjenost perja po čitavoj površini. Ključni dizajn dosadašnjih kolekcija prostorie - odraz su vizije i istraživačkog procesa njihovih dizajnera. ” 33

Predstavićemo vam neke od modela koji simbolizuju ovaj brend i ponos su svojih stvaraoca.

Revolve Revolve je multifunkcionalni ležaj koji objedinjuje funkciju sjedenja i spavanja na inovativan način. Njegov dizajn ističe se u svakom enterijeru, pružajući mu poseban karakter. Model koji je osvojio svijet svojom funkcionalnošću

Up-Lift

i jednostavnošću, dobitnih brojnih nagrada za industrijski dizjan, odavno je postao nezaobilazan izbor hotela i apartmana. Mogućnost kombinovanja boja i materijala, pruža pregršt mogućnosti da se ovakav model uklopi u

Up-lift kolekcija donosi inovaciju u segmentu funkcionalnih sofa. Podizanjem oble forme naslona up podiže se i donja zona ležaja lift pretvarajući je u krevet. Osim fotelje,

sve stilove enterijera, a zatim postane dominantan u istom, bilo da mu je namjena moderna garnitura za dnevni borava, praktičan krevet za dječije sobe ili funkcionalan i udoban ležaj za gostinjeske sobe ili objekte za izdavanje.

kolekcija Up-lift upotpunjena je 1,5sjed i 2sjed sofom. Prednost i ovog modela, kao i Revolva je u tome što se kompletna površina otvorene sofe koristi za spavanja, pa

tako nema gubitka prostora. Iz tog razloga i ovaj model je idealan za apartmane i hotelske sobe u kojima nikada nema previše mjesta, kao dodatni kapacitet za spavanje.

Combine Combine je sistem za sjedenje redukovane forme s karakterističnim skošenjem donjeg dijela naslona. Zavisno o izboru drvenih ili metalnih nogu, te dodatnih jastuka, stil i kontekst upotrebe Combinea mutira, omogućavajući korisniku vlastitu definiciju željenog karaktera sofe.

Oblique Oblique kolekcija zaokružena je u svojoj jedinstvenosti. Pulsirajuća forma fotelje na stolici je doživjela svoju punu afirmaciju, te svojim olakšanim volumenom komunicira u različitom stilskom kontekstu. Karakter cijele kolekcije zasigurno je najviše došao do izražaja kod stola Oblique. Specifična geometrija nogu izrađenih od masivnog drveta u kombinaciji s lebdećom bijelom plohom stola u ovoj je dimenzji jednostavno savršena.

Segment Modularna sofa Segment inspiraciju je pronašla u tipografiji poznatoj s ranih digitalnih satova. Bezbrojne kombinacije baza i njihove permutacije dopuštaju projektovanje različitih upotrebnih situacija u ambijentu i nekonvencionalnih kompozicija u prostoru.

Monk Fotelja, stolica i stolići iz kolekcije Monk jednostavnom formom i odabirom materijala u punom drvetu i tkanini objedinjuju svakodnevne funkcije rada i kontemplacije. Monk kolekcija upotpunjena je trpezarijskim stolom koji se tematski nadovezuje na pripadajuću stolicu. Elegancija stola izvedenog od masiva hrasta postignuta je sužavanjem drvenih nogu prema podu, te ploče stola prema rubovima.

Polygon

Fotelja i stolić Polygon nastali su kao hommage modernističkoj tipologiji sjedalice skromnih dimenzija koja zadovoljava funkcionalne parametre, ali ne uzurpira prostore primjene volumenom. Rezultat je proizvod koji se doima poznatim, pomalo staromodnim, ali i izrazito savremenim.

Pil-Low Pil-low je multifunkcionalna sofa koju karakteriše specifičan odnos između sjedišta, naslona i jastuka. Forma sofe dizajnirana je kao cjelovit prostorni objekt i jednako dobro funkcioniše slobodno u prostoru ili postavljena uz zid.

Convert Convert je modularan sistem za sjedenje koji nudi razne mogućnosti slaganja kompozicija u prostoru, a fleksibilan je i unutar svoje strukture pa se može modificirati tokom

vremena. Izmjenom pozicija sjedećih modula, fiksnih naslona ili onih s mehanizmom te platoa za odlaganje, dobijaju se razne uporabne situacije predviđene za domaćinstva i javne

prostore. U osnovi oblikovno diskretan, sistem kroz dispoziciju strukturalnih elemenata, odabir materijala i nekoliko vrsta jastuka mijenja karakter i funkciju zavisno o želji korisnika.

3angle Kolekcija 3angle počiva na ergonomskoj formi rukonaslona presavijenog u sredini, koji imitira liniju ljudske ruke u pozi sjedenja. Istaknutom kristalnom formom 3angle ostvaruje savršen spoj karakterne forme i potrebne ugode sjedenja.

Cloud Morfologiju sofe Cloud definišu jednostavne osnovne linije modula koji punjeni perjem dobijaju ležeran i zaobljen volumen, stvarajući osjećaj mekoće i opuštenosti. Sofa Cloud pruža veliki broj kompozicija prilagođenih zadatom prostoru.

Match Match dolazi iz porodice modularnih sofa i svojim jednostavnim, čistim linijama zatvara volumen koji artikulira bezbrojnim kompozicijama svaki prostor. Esencijalno neutralan, daje slobodu korisniku da određuje stil i kontekst zadatog prostora. Udobnost ovog modela je ipak ono što ostavi bez teksta svakog ko ima prilike u njemu da uživa.

Seam

Sofu Seam karakteriše jedinstvena linija koja se proteže cijelom dužinom sofe i ocrtava njezin oblik. Vidljivi šavovi slični žilama lista određuju njenu organsku strukturu. Ravni vanjski obrisi dolaze u suprotnost sa mekoćom punjenog sjedećeg jastuka, rukonaslona i naslona. Tanke nogice izrađene od kvadratne savijene šipke nastavljaju se na šavove i pridonose lakoći. Seam predstavlja jedinstveni sistem sofa zbog kosina na stranicama što je čini još ugodnijom baš poput njenog oblika.

Izrada namještaja po visokim evropskim standardima uz korišćenje masiva kao osnovne konstrukcije, ispunjenja kombinacijom različitih gustina hladnih pjena i tapaciranjem najkvalitetnijim tkaninama sa velikom otpor-

nošću na svjetlost i trenje (broj ciklusa od 30.000 pa sve do preko 150.000 ciklusa). Za njihove modele sofa bed za spavanje proizvodjači garantuju, a zadovoljni kupci potvrdjuju da su zbog nevjerovatne udobnosti pogodni za svakodnevno spavanje. Sve to je dovelo do toga da su svi prozivodi ovog brenda preporučljivi za komercijalnu upotrebu. Iz tog razloga već danas, poslije samo 3 godine rada u Crnoj Gori, možemo se pohvaliti brojnim projektima medju kojima su luksuzni

apartmani, apart hoteli i hoteli sa 4 i 5 zvjezdica. Veliki broj modela brenda a možete pogledati i isprobati u našem salonu La Mia Casa koji se nalazi u tržnom centru Delta City u Podgorici.

Ideje za kupatilo utopljeno u detaljima

Suptilne boje, šik detalji, i dobro odabrani aksesoari. Predstavljamo vam novitete u opremanju kupatila. Napisala: Bojana Đurović

Kupatilo u karara mermeru, predstavlja dio meksičkog hotela Casa Fayette, upotpunjen tandem ogledalom Dimore studija. Tuš kabina u patchwoork staklu, luster dizajnera Gio Panti-a. FONTANA ARTE.

2 2. Tuš baterija „Rain showe colour collection“ prečnika 14,50 cm, GROHE za Espace Aubade.

Puder roza i „smoky“ efekat: Kupatilo dobija novi izgled

1.Baršunasto. Linija „Bowl“ dizajnera Arik Levy-a, lavabo sa keramičkim umivaonikom „Ceramilux“ ,dodatak od mat stakla. Viseća polica, stono ogledalo, mat obojen držač za peškire, IBANNI za Sophia Industries. 3.Modularni. Radijator „Rift“ od extrudiranog aluminijuma, postoji električna,hidraulična kao i kombinovana verzija. Širina id 100 do 190 cm, visina do 240 cm. TUBES za Bains & Déco. 4. Terakota. Lavabo „Ghost“ od keramike, dizajnera Meneghello Paolleli Associati-a, postoji u 7 boja, dimenzije 86x42x12,5 cm, THE. ARTCERAM. 5. Monoblokovi. Zidna WC školjka i bide „Clas+“ od keramike, dizajner Claudio PAPA, 56X39cm, AZZURRA. 40

6.Mozaik „Twist pink“, kolekcije „Africa Now“, dizajn Ikos, model dimenzije 33x33cm, MOSAICO. 7. Kvadratna pločica „Terrazzo“, više dimenzija, 20x20 cm, GRANDINETTI. 8. Na nogama. Kolekcija „Lux shape“ u kombinaciji čelika i stakla, okvir od blijedo rozog čelika, kada 170x80x45cm, Lavabo 60x49,5cm. BETTE. 10. Otirač od „Ply lite“-a, dizajnera Glass DesignLab, u 3 boje. Dužina od 70 do 180 cm, širina od 70 do 100 cm, debljina 4,5 cm. GLASS 1989. 11. Ogledalo „Portofino“ od raznobojnog stakla, pozicioniranih, zalijepljenih i lakiranih jedno preko drugog, dizajniranih od strane Allessio Bassan-a, prečnika 70 cm. CAPOD ‘OPERA. 12. Prekidač „Pierrot“, dimenzija 80x80cm, MELJAC.

9 8

9. Korpa za otpatke sa pedalom „Retro bin Silent“ metalna, boja mineral pink, 12 litara, BRABANTIA.

2 4

1. Kada „Georges“ od luksuzne bijele keramike, drveta i mesinganog prstena, dizajn Michael Schmidt, dimenzije 180x110x51,5 cm, FALPER za Cascade Hi Tech. 2. Kada „ Decor“ izrađena od teksturisanih miniblokova, dizajnera Alessio Bassano-a i Silvano Pierdona-e, dimenzije 220x120x52cm, CAPOD’OPERA. 3. Česma „Italica“ od mesinga sa završnom obradom od crvenog zlata, STELLA. 4. Kada „Cuna“ od strukturisane i termičke površine od inax čelika sa završnom obradom od bakra, dizajner Patricia Urquiola, dimenzije 165x78,5x52cm, AGAPE. 5. Kolekcija „ Beyond Crystal“ sa mat svijetlo zlatnom završnom obradom u kombinaciji sa „Baccarat“ kristalima u boji šampanjca, dizajnera Rémi Tesser-a, THG. 42

6 7

9 Kupatilski aksesoari u „budoar“ stilu

8 6. Tri boje zlata. Čelični radijatori „Karena“, dizajn King & Miranda, dostupni u 50 boja, 4 različite širine, dužina 180cm, ACOVA. 7. Zidni mozaik „Equinaxe“ od emajliranog lončarskog porcelana, dimenzija18x30cm, LAPEYRE. 8. Komanda za puštanje vode iz vodookotlića „Type 10“ sa pozlaćenom završnom obradom, prečnika 9,5 cm, GEBERIT. 9. Komplet česma i tuš baterija za kadu ili tuš kabinu od najfinijeg bakra, sa mat efektom, MARGOT. 10. Zidna obloga „Nouveau“ predviđena za vlažne prostorije, WALL&DECO. 11. Držač za peškire „Separe“ od mesinga, dizajnera Omri Revesz-a i Damian Tatangelo-a. Dimenzije 72x170 cm, MINGARDO za Gallery Bensimon. 12. Kada „Kora“ od mermera, na četvoronošcu od gvožđa, dizajnera Enzo Berti-a, dimenzije 170x64 cm, KREOO. 13. Hromirana česma „Kupfer“ predviđena za umivaonik, visina 19, 7 cm, KARTELL BY LAUFEN.

3 10

2 11 12

3 7

Kombinaciju crnog mermera i kvalitetnog drveta 3 prati pojam superluksuzno 1. Električni radijator „ Kangeri“, koji je dizajnirao Satyandra Pakhalé, TUBES kod Bains&Déco. 2. BIDE „Michelangelo“ od mermera, dimenzije 61m1x36,70x39cm, PETRACER’s Toscane et Tradition. 3. Slavina „Giotto“ od poliranog nerđajućeg čelika, ugradni ručni ventil od orahovog drveta, dizajnera Natalino Malasorti-a, CEADESIGN. 4. Kada od kamena „Nero Marquina“ kolekcije In-out, dizajner Benedini Associati, prečnik 130cm, visina 59cm, AGAPE za Bains & Déco. 5. Za ljubitelje retro stila Galassia nudi Dream kolekciju: kupatilska struktura za lavabo, metalno postolje sa pločom od punog drveta u bijeloj boji; Cerstyle, Podgorica dream nadgradni lavabo 50x38xh14cm6. Hrastov parket u obilku šestougla, kolekcija „Wood“, dimenzije 20x23cm, BISAZZA. 7. Modularna ploča za lavabo „Ell“ sa rešetkama, dizajner Benedini Associati u saradnji sa Andres Jost-om i Diego Cisi-om. Dužina od 120 do 300 cm, širina 50 cm. AGAPE kod Bains&Déco.

PROSTOR BR 38

10 8. Kada „Art plus“ od emajliranog stakla i čelika, sa protivklizajućim dnom i držačem od svijetlog hrastovog drveta, dimenzije 180x80x53cm, ROCA. 9. Bling-bling Česma za tuš kabinu „Mem“ , napravljena od bakra, sa bazom od osamnaestokaratnog zlata i završnom obradom takodje od bakra, širina 17cm, visina 84, 20 cm, DORBRANCHT. 10. Lusteri „ Hat“ od hrastovog ili jasenovog drveta lakiranog u crno, dizajn Nom Architects, prečnik 18, 8cm, visina 11,8 cm. EX.T za Lovely Market. 11. Slavina „Beaubourg“ od bronze, THG. 12. Komplet za tuš kabinu „Dynamo“ sa led svijetlima u prisustvu mlaza vode, dodatak mini tuš sa pločom od mesinga, Espace Aubade.

11 12

Tuš kabine koje besramno otkrivaju

1. Električni radijator „ Kangeri“, koji je dizajnirao Satyandra Pakhalé, TUBES kod Bains&Déco. 2. BIDE „Michelangelo“ od mermera, dimenzije 61m1x36,70x39cm, PETRACER’s Toscane et Tradition. 3. Slavina „Giotto“ od poliranog nerđajućeg čelika, ugradni ručni ventil od orahovog drveta, dizajnera Natalino Malasorti-a, CEADESIGN. 4. Kada od kamena „Nero Marquina“ kolekcije In-out, dizajner Benedini Associati, prečnik 130cm, visina 59cm, AGAPE za Bains & Déco. 5. Česma „Citterio M“ od prohroma, dizajnera Antonio Citterio-a, AXOR. 6. Hrastov parket u obilku šestougla, kolekcija „Wood“, dimenzije 20x23cm, BISAZZA. 7. Modularna ploča za lavabo „Ell“ sa rešetkama, dizajner Benedini Associati u saradnji sa Andres Jost-om i Diego Cisi-om. Dužina od 120 do 300 cm, širina 50 cm. AGAPE kod Bains&Déco.

1.Tuš baterija sa zvučnikom „Maxie“ od silikona, prečnika 20 cm, JACOB DELAFON 2.„ Enjoy“, dizajner Karim Rashid, koji se sastoji od dva okrugla umivaonika, keramičke wc školjke i bidea,CIELO. 3. Klizavo. Tiš kabina „Sliding“ od pojačanog stakla i uokvirena aluminijumom sa bronzanom završnom obradom, klizna vrata, dizajn Piero Lissoni i CRS Boffi, širina 140cm, visina 210cm, BOFFI. 4. Visost. Hromirana tuš garnitura“Showerpipr Rainmaker Select“, sa 3 vrste mlaza, sa tablom i tuš baterijom. Dimenzije 65x45,20x109 cm. HANSGROHE. 5.Spa at home. Hamam sa klupom od jasena. Plafon od maltera, osnova kabine od obojenog aliminijuma i staklena vrata. „BodyLove“ dizajn Rodolfo Dordoni-a i Michelle Angelini, dimenzije 393x176x220 cm, EFFIGIBI.

Arhitekte često traže inspiraciju za svoj dizajn analizirajući cijeli kontekst lokacije gdje će objekat biti smješten. Višeugaoni blok stambene zgrade u Salzburgu, u Austriji, odraz je neravnog prirodnog okruženja nekadašnjeg kamenoloma, industrijska zona željezničke stanice, sa svim svojim šinama i teretnjacima, dala je jedinstven duh skoro 400 metara dugačkom stambenom objektu u centru Los Anđelesa, A zgrada u Vinipegu, u Manitobi, odaje počast i odražava sve karakteristike neobičnog predgrađa u kome se našla. Svi ovi primjeri nisu vođeni idejom prostog kopiranja, već su filtrirana i jasno definisana suština fizičkog i istorijskog konteksa lokacija Napisala: Ana Đurković

Stambeni objekti Sternbrauerei, Salzburg, Austrija Hariri & Hariri Architecture

Kolektivno

stanovanje Ovaj objekat sa pogledom na Salzburg povezuje rezidente sa prirodnim okruženjem, pretvarajući pritom napušteni, stari kamenolom u javnu površinu

Napušteni kamenolom na planini Rainberg iznad istorijskog grada Salzburga, nije baš mjesto gdje biste očekivali da naiđete na atraktivno urbano naselje. Ipak, upravo je on mjesto na kojem je investitor Asset One odlučio da razvije sto stambenih jedinica. Kada su ovo mjesto prvi put posjetili 2006. godine, njojorški arhitekti Gisue i Mojgran Hariri opisali su mjesto kao napušteno i magično. Poznatije pod nazivom Sternbrauerei, cijelo mjesto bilo je karakteristično po okomitoj stijeni kamenoloma sa zapadne strane i nekadašnjoj pivnici sa tankovima za odležavanje i magacinskim prostorima. Vile iz 19. vijeka i skorašnje niske stambene zgrade omeđavaju lokaciju za sjeverne strane, dok se na južnoj nalazi visoka šuma. Žiri je odabrao projekat arhitekata Hariri upravo zbog toga što je on na najbolji način integrisao buduću novogradnju u spektakularnu topografiju mjesta. Hariri su dizajnirali 6 blokova od po 3 do 6 spratova visine

ARHITEKTE: Hariri & Hariri Architecture — Mojgan Hariri, Gisue Hariri Inženjeri: Schindelar ZT, Petschnigg ZT (strukturalni); TB Heiling (mehanički); TB Herbst (električni); TAS Bauphysik (statika) Konsultant: Karin Strandler Glavni podizvođač: Porr Vlasnik: UBM Realitätenentwicklung Dimenzije: 8,800m² Datum završetka: Septembar 2014. 49

Stakleni paneli od plafona do poda i prostrane terase sa staklenim balustradama pružaju jedinstvene poglede na stijenu ili na dvorišnu stranu, ali i na okolnu šumu. Penthouse apartmani imaju prekrasan pogled na panoramu Salzburga

u kojima se nalaze stambene jedinice od 60 do 280 m². Svaka jedinica ima karakterističnu kristalnu formu, poput nekih ogromnih stijena koje su se obrušile sa planine. Time objekat svojim stanovnicima pruža jedinstveni osjećaj pripadnosti prirodi i okruženju ali i neobičnoj javnoj površini. Hariri su organizovali svoje fasetirane strukture tako da dobiju dva dvorišta koja su povezali uzdužnim plažama sagrađenim iznad parkinga na dva nivoa. Sa istočne strane, kako bi za50

tvorili staklom natkriveno dvorište, dva bloka su nadovezana na staru pivnicu koja je pretvorena u stambeni prostor. Apartmani i kancelarijski prostori smješteni su u njenim magacinskim prostorima koji se nalaze ispod dvorišta. Sa zapadne strane, četiri preostala bloka okružuju drugo dvorište koje je ukrašeno žardinjerama sa zimzelenim biljkama i otvara se ka stijeni i vještački napravljenom potoku. Susjedna ulica i planinska staza obezbjeđuju prilaz plazi kroz koju svako ko želi može

da prošeta, što je bila bitna vodilja u dizajnu jer su arhitekte htjele stvoriti prostor kroz koji svako može proći a ne ograđeno stambeno dvorište. Svaka zgrada se razlikuje u veličini i obliku ali govori istim formalnim jezikom. Svaka ima neprekidnu izlomljenu betonsku fasadu sa krečnjačkim spoljnjim slojem pa tako, iako nije napravljena od iste vrste materijala, nedvosmisleno odražava duh i okruženje nekadašnjeg kamenoloma i stijene iznad. Ista takva betonska

Kao dio projekta, arhitekte su preradile nekadašnju pivnicu i njen magacin u apartmane i kancelarijski prostor. U hodnicima starih voltova dodatak su glatki krečnjački podovi, zidovi od bijelog gipsa a dizajn svjetla naglašava istorijski aspekt arhitekture objekta. površina prekriva i vrh zgrade, praveći krov koji je savijen tako da istovremeno služi kao vertikalni zid, neprekidno se nastavljajući na različitim spratovima, poput nekog savršenog omotača koji u neprekidnim slojevima obmotava cijelu strukturu. Stambene jedinice imaju različite planove što je odgovor na investitorov zahtjev za tri vrste jedinica - mali ateljei za umjetnike, samce ili parove, apartmane sa jednom, dvije ili tri spavaće sobe za porodice i prostrane penthouse apartmane koji će biti atraktivni jednako lokalnim i stranim kupcima. Dupleks, studio i jednosobni ateljei sa gotovo pet metara visokim plafonima nalaze se na prizemlju i može im se prići direktno iz dvorišta. Ulazi iz dvorišta i sa ulice, kao i iz garaže, vode do vertilnih prolaza koji služe kao središte kojima se stiže i do jedinica u sredini kao i u potkrovlju. Iako njegova veličina i raspored varira, većina stambenih jedinica na prizemlju

i spratovima ima otvoren i nepodijeljen prostor dnevne sobe, kuhinje i trpezarije sa staklenim površinama od vrha do poda i terasama sa staklenim ogradama koje pružaju nesmetan pogled na dvorište, šumu ili stijenu. Na srednjim spratovima, hodnici, kupatila i spavaće sobe smještene su duž betonskih zidova sa urezanim prozorima koji gledaju ili sjeverno ili istočno pružajući tako uramljene poglede na okolinu. Čisti, prozirni stakleni paneli zatvaraju betonsku strukturu eksterijera dajući tako i zgradama kristalnu strukturu. Jednospratni i dvospratni penthouse apartmani takođe imaju otvoren, ali znatno prostraniji dnevni prostor. Staklene površine od poda do plafona i prostrane terase otvaraju njihov prostor ka panoramama grada ili planine. Kako bi se zadržala idealna temperatura tokom dugih alpskih zima, svaka jedinica ima troslojne staklene panele i podno grijanje.

Kao što svaki apartman pruža svojim rezidentima sopstveni komad prirode, tako i Steinbrauerei pruža svima neobičnu urbanu oazu iako je veoma gusto naseljen a njegovi rezidenti nisu sezonci već stalno naseljeno stanovništvo. Dokaz za to su svi bicikli, namještaj, zelenilo na terasama i druge stvari danas vidljive u zgradama. Ipak, uprkos gužvi, kompleks je svojevrsno utočište u kojem jedina galama dolazi od ptičijih cvrkuta iz šume ili vode koja ga okružuje. U svom kamenom okruženju, kompleks izgleda više kao njegov sastavni dio neko komad urbane sredine. Kako kažu i same arhitekte: “Izazov je bio napraviti efikasan i nekonvencionalan objekat a pritom ne učiniti ništa na uštrb ove predivne, magične lokacije.” Uspjeh mašte i vještine arhitekata Hariri je evidentan a stanovnici zgrade zaista ovdje ne žive u gradu već negdje u sopstvenom, jedinsvenom prirodnom okruženju.

Stambeni objekti

One Santa Fe, Los Anđeles, Kalifornija, SAD Michael Maltzan Architecture

Trainspotting Ova ogromna zgrada mještovite namjene daje energiju kompletnom potezu duž glavne željezničke arterije doprinoseći tako urbanoj transformaciji cijelog kraja

ArhitektE: Michael Maltzan Architecture — Michael Maltzan Izvršni arhitekta: KTGY Architecture + Planning Dizajneri enterijera: Gensler; KTGY Inženjeri: Weidlinger (strukturni); KPFF (javni); Green MEP Engineering (m/e/p) Glavni podizvođač: Bernards Klijent: Joint venture between One Santa Fe PMC and Canyon Capital Realty Advisors Veličina: 47,400 m² bez parkinga Budžet projekta: 165 miliona dolara Datum završetka: Mart 2015. 52

Zgrada odiše duhom industrijske zone u kojoj se nalazi: sa šinama i LA rijekom sa jedne, i dugačkim, željezničkim depoima, danas sa novom namjenom kao dom SCIArcu, sa druge strane

Revitalizacija Downtown zone Los Anđelesa još uvijek je proces koji traje jer neke oblasti poput komercijalnih i stambenih kula, kulturnih i upravnih zgrada, manjih proizvodnji i parkinga još uvijek čekaju svoje novo ruho. Međutim, jedna velika zona na istočnom kraju, u skorije vrijeme dobila je svoj novi izgled i namjenu i umjesto nekadašnje industrijske zone danas je ona umjetnički kraj - Arts District. Smješteno između visokog srca Downtowna i rijeke Los Anđeles, ovo predgrađe počelo je da dobija svoj novi identitet 2001. godine kada je Južnokalifornijski Institut za arhitekturu (SCIArc) napuštio svoj dom u Zapadnom Los Anđelesu i otvorio novi, u nekadašnjem Santa Fe željezničkom depou. Ubrzo je uslijedilo i dugo očekivano useljenje Muzeja arhitekture i dizajna (A+D) južno od nove zgrade SCI-Arc-a i to u nekadašnjem skladištu, sada okruženom mnoštvom hipsterskih restorana, kafića i pomodnih radnji. Zahvaljujući svom institucionalnom kredibilitetu i tržištu koje konstantno bilježi rast u potražnji, Arts District danas uživa ogromnu pažnju gradskih građevinskih investitora, čiji je poslednji dokaz i dolazak objekta One Santa Fe, ogromnog stambeno-poslovnog kompleksa arhitekte Michaela Maltzana, 54

strukturalni elementi zgrade su u službi enterijera. Kompleks uključuje studio apartmane, jednosobne i dvosobne stanove i više-etažne jedinice. Mnoštvo otvorenih prostora, natkrivene terase i krovna terasa, stvaraju jedinstveni duh zajednice

dugog preko 400 metara koje u jednom potezu zatvara istočnu granicu cijelog predgrađa. One Santa Fe dobio je ime po svojoj adresi. Njegova veličina iznosi 47,400 m² i to na šest nivoa sa 438 apartmana (studija, jednosobnih, dvosobnih, ili etažnih), prvim spratom sa restoranima, kancelarijama i prodavnicama koje okružuju javni trg. “O kontekstu ove zgrade razmišljam topografski”, kaže arhitekta Malzan misleći na to kako ova zgrada savršeno linearno siječe cijelu lokaciju. Prvi nivo zgrade otvoren je i lako mu je dostupno prizemlje pa su prodavnice i infrastruktura u odličnoj vezi. Pojas parkinga na sjevernoj strani i apartmani na južnoj, izdižu kompletnu zgradu do nivoa okolnih zgrada u kraju.”, objašnjava on. Prodavnice su potpuno u funkciji oživljavanja nekada potpuno beživotne ulice dok arhitektura same zgrade daje na horizontalnoj zbijenosti bez suvišnog pritiska na okolne niske zgrade. Arhitekta naglašava da viši spratovi za stanovanje pružaju svo-

jevrsan osjećaj življenja na krovu grada.Arhitektura Los Anđelesa oduvijek je bila opisivana uglavnom linearnim terminima. I One Santa Fe je odraz takve filozofije prostirući se paralelno sa SCi-Arc-om i mnoštvom željezničkih šina sa istočne strane koje dijele grad od rijeke. Gledano sa najvišeg nebodera Downtowna, One Santa Fe izgleda poput nekog superbloka. Ipak, zgrada ne ostavlja toliko gromuradan utisak, gledano iz blizine, zbog serije pametnih dizajnerskih rješenja. One Santa Fe se nalazi između istočne i zapadne strane grada, nekako na sredini kompletnog poteza. Iako je ona odličan odgovor na aktuelne trendove i aspiracije, ona istovremeno nagovještava nadolazeći pravac u razvoju, počev sa projektom metro stanice ili mostom preko rijeke. Jedan od urbnih izraza kojima se Malzan koristio je usijecanje velikih otvora duž Santa Fe avenije i spajanje dva krila zgrade mostom čiste strukture na četvrtom spratu čime je postigao uramljen pogled na istok i definisao

parking prostor za zakupce poslovnih prostora, kao i javnu površinu. Krov jednospratnog prodajnog prostora služi kao otvorena terasa sa bazenom, otvorenim bioskopom i joga studijom. Kada je u pitanju završni izgled, zgrada se oslanja na kontrast između jarko crveno-narandžaste, dijelom inspirisane okolnim, starijim zgradama od cigala, ali i klasičnom bijelom štuko fasadom. Neravnomjerna mreža prozora duž rezidencijalnih nivoa naglašava ritam fasade, upotpunjen ravnomjernim aluminijumskim zastorima koji lome i razbijaju dugačku formu objekta. Strukturalno, zgrada prati standarde rezidancijalne konstrukcije tipične za Los Anđeles - betonsku osnovu i drveni ram, svugdje osim na potezu mosta koji je od čelika. Daleko izvan klišea unutrašnjeg i vanjskog života i bezličnog dizajna iz sredine prošlog vijeka, Maltzanom rad i dizajn istražuje komplikovanu istoriju Los Anđelesa istovremeno postavljajući visoke standarde za buduće projekte u kraju. 55

Stambeni objekti

OZ Condominiums, Vinipeg, Manitoba 5468796

Nigdje nije kao kod kuće Upečatljiva nova zgrada istovremeno je dom zajednici i odraz lokalnog raspoloženja

Predgrađe Vinipega poznatije kao Osborne Village, dom je nevjerovatnoj mješavini narodnosti, indie malim radnjama, hipsterskim mjestima i svemu onome što se može opisati izrazom modernog ritma življenja. Sve nabrojano upravo je ono zbog čega je Kanadski Institut za planiranje dodijelio ovom kraju titulu Najboljeg kanadskog predgrađa 2012. godine. Ironija ovokvih titula upravo je poziv koji oni šalju investitorima željnim zarade a koji polako ugrožavaju šarm mjesta. Tako poslednjih godina, ovaj kraj poznat po umjetničkim ateljeima i tatu studijima, obiluje malim, uguranim zgradama. Ipak, nada postoji a postignuta je upravo kroz alternativni

projekat OZ kompanije 5468796. Na uglu avenije River, glavne avenije u kraju, i manje, sporedne ulice, OZ je obogatila gusto naseljenu urbanu sliku svojom karakterističnom, asimetričnom formom i vanjskim prostorom koji kao da je uklesan u masu zgrade. Kršten po utopijskoj zemlji iz stare dječije bajke, zgrada teži da poveže stanare sa uličnim dešavanjima ali i međusobno. “U našem radu uvijek je važan socijalni

aspekt pravljenja zgrada koje nisu samo koncentrisane na unutra”, kaže Saša Radulović, glavni arhitekta 5468796. “Pokušali smo da to postignemo svojevrsnom “erozijom” - zasijecajući crnu kutiju bijelim prostorima, povezujući balkone i prolaze širom objekta.” Tim je dalje razbijao masu praveći, na kraju, dvije diskretne kutije, povezane ukusnim višespranim zastakljenim prekidom koji istovre

Arhitekte: 5468796 Architecture Inženjeri: LDA Structural Engineers, Ekistics Mechanical Engineers Glavni podizvođač: Westland Construction Veličina: 3,500m² Datum završetka: Oktobar 2014.

Prizemlje je namijenjeno jednako poslovnoj i rezidencijalnoj namijeni u nadi da će budući komercijalni razvoj dodatno oživjeti lokaciju.

meno služi i kao glavni ulaz u zgradu. Paleta je moderna, ogleda se u bijelim cementnim tablama i crnim metalnim linijama fasade, aluminijumskim prozorskim okvirima i perforiranim metalnim otvorima preko manjih prozora. OZ je elegantan kontrapunkt teksturi okolnih zgrada od cigle ili drveta ali istovremeno on slavi slobodan duh zajednice u čijem se središtu našao. Vođen Radulovićem u saradnji sa Johannaom Hurme and Colinom Neufeldom, projekat označava dolazak novog nivoa sofisticiranosti za ovu mladu firmu čije neobično ime je uzeto od službenog identifikacionog broja u registru. Projekat je započeo zadatkom da se tri standardne stambene površine transformišu u jedinstvenu cjelinu sa 25 zasebnih jedinica za stanovanje. 58

Već dvije kompanije nisu uspjele u ovom poduhvatu nalazeći da je zadatak previše komplikovan za izvesti u postojećih osam spratova. Tim 5468796 odgovorio je zadatku dizajnirajući skoro sve stanove kao više etažne, loft prostore i uklapajući ih sve zajedno u masu poput elemenata Tetris igrice. Arhitekte su diskretno reducirale prostor smanjujući visiku plafona sa 3,6 metara na 3 metra. Kao kompenzaciju za osjećaj zbijenosti koji stvaraju loft zone, oni su ostavili da prostor dnevne sobe bude visok 4,6 metara. Na ovakav način, arhitekte su uspjele da stvore ukupno sedam nivoa uključujući i prizemlje. Arhitekte su čak uspjele da stvore još više prostora za život praveći balkone i otvore. Većina spoljašnjih prostora

konfigurisani su tako da dopuštaju stanovnicima intimu ali ipak veći dio njih je nedvosmisleno osmišljen tako da intenzivira međukomšijske odnose i interakciju. To je zapravo evropski pristup koji su sa sobom donijeli Radulović, emigrant iz bivše Jugoslavije i Hurme iz Finske. Njima je ova otvorenost potpuno prirodna iako priznaju na senzibilitet sjevernoamerikanaca nije baš na tom nivou još uvijek. “Užasnut sam načinom na koji ovdje tretiramo prostor - zar je toliko strašno ako se susretnete sa komšijom?”, kaže Radulović. Ljudi često prihvate da žive u kutijama zato što kupci i graditelji jednako plaše onoga što ne znaju. Zato su arhitekte pokušale da razbiju upravo takav pogled na stvari.

Tim se fokusirao na pronalaženje arhitekture u preostalom prostoru pa su tako otvorena stepeništa, plafoni dvostruke visine i lijepo finiširane zidne površine spektakularni dodaci unutrašnjem doživljaju.

Sjeverna fasada gleda na lokalnu glavnu arteriju i izgrađena je tačno na obodu lokacije. Linije perforiranog metala preko prozora obezbjeđuju privatnost. Više od 25 jedinica ima loft prostor čija je elegantna organizacija omogućila arhitektama da smjeste sedam spratova bez mijenjanja postojeće visine objekta.

arhitektonsko čudo skandinavije

Arhitektonsko čudo koje povezuje Kopenhagen i Malme zove se Oresund i radi se o građevini koja počinje kao most, a završava kao tunel. Građevinci ni pred jednim mostom ne osjećaju takvo divljenje kao pred ovim mostom. Nigdje u svijetu nema toliko senzacionalnog graničnog prelaza!

Napisala: Sandra Vahtel

oresund most je smatran majstorskim djelom koji nije samo uspješno završen u određenom vremenu i po planiranom budžetu, on demonstrira kako su dvije države uspjele da spoje svoje resurse i da zajedno stvore jedno značajno arhitektsko djelo.

Jedan stari san i novi most. Kao elasticno slovo ”S” spaja Dance i Šveđane, kao što je rekla danska kraljica Margarethe II kad je 1. jula, 2000 otvoren most. On ne spaja samo dvije države, on je i uzrok stvaranja evropskog regiona Oresund, koja se sastoji od jednakih djelova Švedske i Danske. Imajući vise od 3,7 miliona stanovnika, Oresund je najveći urbani region Skandinavije. Pri tom je posebna pojava jer spaja dvije države koje imaju različite nacionalne sisteme, zakonodavsto i valute. Želja za zajedničkim mostom postoji više od 100 godina. Već 1940 su počeli predlozi o pravljenju mosta da se pojavljuju. Jedan problem je tada bio što je u Švedskoj važilo pravilo vožnje desnom saobraćajnom trakom, dok je u Danskoj važilo pravilo lijeve strane. Godine 1991., danska i švedska vlada potpisali su sporazum o uspostavljanju čvrste veze preko Oresunda. Sporazum je ratifivikovan u parlamentima dviju zemalja u avgustu iste godine. Izgrađivanje trajne veze između 62

Trenutno se planira farbanje čeličnih rešetaka koje će trajati otprilike 13 godina. Na tržištu ne postoji oprema koja bi mogla da se koristi jer je ovo prvi projekat ove vrste. Rešetke su se iz prve farbale na zemlji, a sada će se farbati na mostu dok vozovi budu prolazili brzninom od 200 km na sat,

Švedske i Danske je bilo zamišljeno kao projekat koji treba koštati nekoliko milijardi eura. Dug je oko 16 kilo-

metara, sa tunelima, mostovima i vještačkim ostrvom. Švedska vlada je 1994. godine odobrila izgradnju na švedskoj teritoriji. Do marta 1999. obavljena je prva probna vožnja kroz tunel, a u decembru te godine završene su i staze koje spajaju Kopenhagen i Malmo. Većina djelova je konstruisana na zemlji, pa onda transportovano ogromnim dizalicama na vodi. Jedino su stubovi - piloni pravljeni na mjestu. Kako u sporazumu stoji, svaka od ove dvije države ima 50% udjela u ovom projektu koji je službeno započeo kad je dansko ministarstvo saobraćaja odobrilo opšti dizajn, poravnanje i ekološke uslove na danskoj teritoriji. U martu 2000. godine gradnja je završena, a u julu iste godine most je otvoren. Od tada više od 12 000 vozila i 50 000 ljudi prođu most svaki dan. Oresundski most je najduži kombinovani most u Evropi. Na gornjem dijelu nalazi se put sa četiri trake za motorna vozila, dok se na donjem nalazi pruga. Iznad kanala Flinte uzdižu se dva pilona visine 204 metra, dok je sam most visok 57 metara. Projektovao ga je danski arhitekta Džordž K.S. Rotne ispred kompanije “COWI”. Za strukturni dizajn je bila odgovorna kompanija Arup. Mnogo parametara je uticalo u kreiranju ovog simplističnog dizajna; Aerodrom Kopenhagena se nalazi toliko blizu da bi suviše visoki stubovi rezultirali sudarom sa avionima, dok bi previše nizak most rezulti-

Vještačko ostrvo Peberholm sagrađen je kako bi se prenosile stvari do uronjenog tunela gore na prilazu mostu. Peberholm je skoro 4 km dug i uglavnom sastavljen od materijala iz morskog dna. Ukupno 1,6 milijuna m³ kamena i 7,5 milijuna m³ pijeska su bili potrebni za završetak. Vještačko poluostrvo na Kastrupu izgrađen je od strane Oresund Marine Joint Venture. On pokriva 0.9km² i takođe se sastoji od materijala iz morskog dna. rao kolizijom brodova. Viseći most bi onemogućio prevoz vozom, tako da je riješenje bilo napraviti most koji je dijelom tunel, dijelom most.Piloni (stubovi) su postavljeni 160 m jedan od drugog, sa simetrično postavljenim kablovima sa nagibom od 30 stepeni u obliku harfe koje čine izgled mosta elegantim. Osim izgleda, rešetke služe za umanjivanje vibracija koje voz i vjetar stvaraju jer su prekrivene sa duplom polietenskom spiralom od 2 mm debljine Most se proteže od Malmea sve do vještačkog ostrva Peberholm (ostrvo Biber), smještenog na sredini moreuza. Ostrvo je napravljeno od materijala iskopanog sa morskog dna tokom gradnje mosta. Količina materijala, kao i plitko dno zbog blizine prirodnog ostrva Saltholm (ostrvo So), omogućili su da dužina ostrva bude čak četiri kilometra. Peberholm se smatra biološkim eksperimentom i zaštićeno je strogim zakonima. Biolozima je svega jednom godišnje dozvoljeno da posjete zonu ostrva van autoputa. Kao što je i predviđeno, ostrvo je naseljeno florom i faunom bez ikakvog ljudskog uticaja. Na njemu je pronašlo stanište čak 500 različitih vrsta biljaka, 12 vrsta ptica i 20 vrsta paukova. Glavni razlog za pravljenje ovog neobičnog ostrva je izgradnja tunela “Drogden” kojim se put nastavlja do Kopenhagena. Veliki most preko cijele površine vode predstavljao bi problem za vazdušnu zonu oko aerodroma “Kastrup”, a osim toga, tunel 63

je omogućio i da ostatkom moreuza prolaze veći brodovi. Tunel je ukupne dužine četiri kilometra, a tri i po kilometra tunela nalazi se ispod površine mora. Sastoji se iz čak pet manjih tunela, od kojih su četiri namijenjena drumskom i željezničkom saobraćaju, dok je peti za evakuaciju. Oresundski most i pripadajuće strukture koštali su rekordnih 30 milijardi danskih kruna ili oko 5,7 milijardi dolara, što je u to vrijeme iznosilo oko 4,5 milijardi eura. Kako bi se investicija isplatila do 2035. godine, karta u jednom pravcu za automobil košta 37 evra. Cijela je konstrukcija teška 82.000 tona i dovoljno široka da prevozi 60.000 putnika dnevno što automobilima i autobusima, što željeznicom. Putnik koji kroči na ovu strukturu iz Danske prvo prolazi kroz vještačko ostrvo Peberholm, zatim tone u 440 m dugački podvodni tunel, kojim dolazi do mosta u užem smislu i potom stiže u Švedsku. Zapadni dio Oresund mosta je 4

km dug tunel između vještačkog ostvra Peberholm i vještačkog poluostrva Kastrup.Tunel je najduži uronjeni tunel i za cestovni i željeznički promet u svijetu. On se sastoji od 20 elemenata. Elementi, proizvedeni u Kopenhagenu Sjevernoj luci, su oko 1000m dugi i svaki teži 55,000t. Svaki element se sastoji od osam segmenata. 2003. godine Oresundski most osvojio je nagradu Outstanding IABSE strukture. Žiri je pohvalio svaki dio projekta, u što spada projektovanje i planiranje, inovativnost, građenje kao i njegovu usklađenost sa vremenskim rasporedom, proračunom i teškim uslovima.

Dopušteno je da se flora i fauna na ostrvu same razvijaju pa je ono ubrzo postalo raj za biologe koji su na njemu pronašli 500 različitih vrsta biljaka, a stanište je i mnogobrojnih ptica i rijetkih zelenih žaba. Dvije trećine ljudi koji su do sada prešli most to su radili vozom, a vožnja od Copenhagena do Malmea traje oko 35 minuta.

Adresa: Svetog Petra Cetinjskog, ulica II, 81000 Podgorica, Crna Gora tel:+382 20 220 597 email: info@artefactoplus.me

VIBIA LUSTERI

mjesto gdje umjetnost sreće funkcionalnost Artefacto+ je design centar i prodajni salon ekskluzivnog namještaja izvanrednog kvaliteta i dizajna. Ukoliko tragate za kreativnim i funkcionalnim rješenjima za opremanje vašeg životnog prostora Artefacto servis vam nudi punu podršku pri njihovom osmišljavanju i realizaciji.

Tokom godina rada sa najeminentnijim evropskim brendovima iz svijeta namještaja i dizajna poput firmi Baxter, B&B Maxalto, Poliform, Flexform, Poltrona Frau, Giorgetti, Varenna, Vibia, Foscarini, Artemide, Flos,Ingo Maurer, Minotti, Porada, Morelato, Smania, Rimadesio, Atmosphera, Limited edition, Gervasoni, Cattelan, Visionnaire i još mnogih drugih izgradili smo integritet naše kompanije i stekli povjerenje najzahtjevnijih klijenata koji zahtijevaju najbolje. Vodeći se velikom ljubavlju prema dizajnu, arhitekturi i opremanju kako enterijera tako i eksterijera, Artefacto+ tim čini visokoprofesionalno osoblje koje se sastoji od arhitekata, light dizajnera i dizajnera enterijera sa ciljem da pružimo najkvalitetniju uslugu. Svaki komad namještaja, tkaninu ili idejno rješenje primjene u prostoru selektujemo sa promišljenom preci-

B&B MAXATO NAMJEŠTAJ znošću. Majstorski izvedeni komadi brendova iz naše ponude, udruženi sa našim velikim iskustvom u svijetu dizajna enterijera, pružaju vrhunske rezultate na veliko zadovoljstvo Artefacto+ tima, ali i klijenata. Svaki brend iz Artefacto+ ponude ima svoj prepoznatljiv stil i filozofiju, a naše umijeće je da ih primjenimo u „stvarnom životu“ i realizujemo njihovu estetiku na funkcionalan način. U našem design centru u Podgorici na raspolaganju vam je ponuda za kompletnu izradu projekta od ideje do realizacije bilo to opremanje stanova, kuća, poslovnih objekata, hotela, kancelarijskog prostora, ugostiteljskih objekata ili objekata od javnog značaja . Naš design centar sadrži i prostrani izložbeni salon sa uvijek svježom, aktuelnom postavkom koja će vas inspirisati da se prepuštite svijetu vrhunskog dizajna.

spavaca soba firma Poliform fotelja firma Poltrona Frau

STO firma Porada

luster firma Ingo Maurer

XV Bijenale arhitekture u Veneciji

reporting from the front Napisala: Tamara Rašović

Tema koju je Aravena postavio za ovogodišnje Bijenale arhitekture - „Reporting from the front“, na koju su svojim radovima trebali odgovoriti arhitekte u nacionalnim paviljonima, i koja je misao vodilja velikog djela izložbe, zbog njegovog opusa doživljena je kao izuzetno angažovana, ali je mogla naći raznolike prevode. Odgovori sa prve linije fronte, mapiranja trenutnih situacija, ili kako god bila objašnjena, ova tema je zaživjela u projektima lokalnih, ali i svjetski poznatih arhitekata, elaboraciji njihovih shvatanja realnosti, koja se odvija na arhitektonskom planu svakog od konteksta iz kog dolaze.

španski paviljon sa postavkom pod nazivom „Nedovršeno“ (Unfinished),

Većina stvaralaca koji ove godine učestvuju na Bijenalu arhitekture u Veneciji socijalno je usmjerena, krizno orijentisana, ekološki osvješćena. Uvodna instalacija u unutrašnjosti glavnih holova centralnog izložbenog paviljona u Giardinima nastala je reciklažom oko 100 tona materijala koji je sakupljen nakon zatvaranja prethodnog Bijenala arhitekture, održanog 2014. godine. Ostaci čak 10.000 kvadratnih metara gipsanih ploča i 14 kilometara metalnih profila vas uvode u priču o arhitekturi, o sudbini starih ruševina, migraciji stanovništva sa Bliskog Istoka, urbanoj transformaciji prenaseljenih oblasti, arhitektonskom potencijalu održivih materijala, krizi u kojoj žive svi – učesnici izložbe, gosti,

novinari... Na XV Bijenalu arhitekture učestvuje 88 izlagača iz 37 zemalja na centralnoj izložbi, a među 63 nacionalna paviljona prvi put su zastupljeni Filipini, Nigerija, Sejšeli i Jemen. Venecijanski bijenale arhitekture je manifestacija lokacijski podijeljena na dvije glavne cjeline. Prva je izlaganje u nacionalnim paviljonima, gdje svaka od država učesnika ranije tokom godine izabere svog predstavnika koji projektom, odnosno izložbom na Bijenalu odgovara na temu koju je raspisao imenovani kustos Bijenala. Dominantan broj nacionalnih paviljona smješten je u Giardinima, idiličnom parku ispunjenom većim i manjim objektima raznih država. Drugi dio

Bijenala, u kojem sam kustos predstavlja tematsku izložbu za koju poziva projekte, izložbene koncepte, inicijative i podkustose da svojim već realizovanim istraživanjima i ostvarenjima

paragvajski tim Gabinete de Arquitectura

monumentalna instalacija švajcarska

korespondiraju sa temom, odvija se u Arsenale-u. Umjetnički direktor ovogodišnjeg bijenala je Alejandro Aravena, markantni čileanski arhitekta za kojim su poludjeli svjetski arhitektonski mediji, koji je definitivno obilježio 2016. godinu. Osim „upravljanja“ najvažnijom, svjetskom arhitektonskom manifestacijom, Aravena je ove godine nagrađen Pritzkerom. Tako je, skoro pa preko

porting from the front“, na koju su svojim radovima trebali odgovoriti arhitekte u nacionalnim paviljonima, i koja je misao vodilja velikog djela izložbe, zbog njegovog opusa doživljena je kao izuzetno angažovana, ali je mogla naći raznolike prevode. Odgovori sa prve linije fronte, mapiranja trenutnih situacija, ili kako god bila objašnjena, ova tema je zaživjela u projektima lokalnih, ali i svjetski poznatih arhitekata,

Zanimljiv i neobičan je i pristup Irskog paviljona

noći, od navodno skromnog i neizvikanog južnoameričkog arhitekte, koji je u svojim projektima često baziran na poboljšanje urbanog okruženja i globalnih uslova stanovanja, kao i suočavanja sa današnjim socijalno - ekonomskim problemima i javnim politikama socijalne stambene gradnje, u ovoj godini postao svojevrsni arhitektonski celebrity. Tema koju je Aravena postavio „Re72

elaboraciji njihovih shvatanja realnosti, koja se odvija na arhitektonskom planu svakog od konteksta iz kog dolaze. Za najbolji nacionalni paviljon na XV Bijenalu arhitekture proglašen je španski paviljon sa postavkom pod nazivom „Nedovršeno“ (Unfinished), koja prikazuje novi tip arhitekture u zemlji pogođenoj finansijskom krizom. Zlatnog lava za najboljeg učesnika na međunarodnoj izložbi „Izvještanje sa

fronta“ dobio je paragvajski tim Gabinete de Arquitectura, koji pokazuje šta je sve moguće učiniti upotrebom dva najdostupnija resursa – cigle i nekvalifikovanog rada. Specijalne pohvale u konkurenciji 63 nacionalna paviljona dobili su japanski i peruanski, na osnovu odluke žirija koji su činili Hashim Sarkis (predsjednik, Liban/SAD), Pippo Ciorra (Italija), Sergio Fajardo (Kolumbija), Marisa Moreira Salles (Brazil) i Karen Stein (SAD). Srebrnog medvjeda za obećavajućeg mladog učesnika dobio je arhitekta Kunlé Adeyemi (NLÉ) iz Nigerije. Posebnu pohvalu za učešće na centralnoj izložbi dobila je Maria Giuseppina Grasso Cannizzo iz Italije. Od ostalih paviljona svakako se ističe Švajcarska, odličan ambijentalni projekat Christian - a Kerez – a, koji je osmislio monumentalnu instalaciju koja stvara neuobičajene i strašno fotogenične prostorne odnose i kontekste, dovodeći pod isti imenitelj stare tehnike građenja sa izuzetno savremenom digitalnom tehnologijom. Baltički izložbeni nastup je predstavljen u dvorani brutalističke arhitekture u samoj blizini Arsenala, prostoru koji je sam po sebi izuzetno impresivan, a zajednički prostorni eksperiment više država Baltika (Letonija, Litvanija i Estonija) prikazuje niz fantastičnih umjetničkih projekata uklopljenih u prostor, direktno ili indirektno vezanih za lokaciju Baltika. Zanimljiv i neobičan je i pristup Irskog paviljona koji arhitekturu dovodi u kontekst sa demencijom; Nordijskog paviljona (Finska, Norveška i Švedska), koji je prostornim odnosom

Holanđani u svom „plavom paviljonu“

izgrađenog promijenio percepciju shvatanja same arhitekture paviljona i istovremeno arhitekturu doveo u kontekst sa terapijom i terapeutima kroz piramidalnu strukturu, izgrađenu od švedske borovine - instalaciju oko koje su se nalazili ostali projekti iz ovih zemalja, usmjerena isključivo ka okruženju, zarad otvorenog dijaloga; Danskog paviljona i izložbe, koji fascinantnim maketama, i još boljim stvarnim projektima javnog prostora širom Danske, sugerišu koliko su daleko otišli u svom planersko - arhitektonskom kontekstu. Iskrenost pristupa i sagledavanja realnosti donosi i Poljs-

Hrvatska se predstavlja projektom „To trebamo - to radimo”

ki paviljon, koji je čitav prostor izložbe obukao u skele i svoju temu bazirao na razgovorima sa stvarnom prvom linijom bilo kakvog graditeljskog procesa – majstorima, ispitujući njihove radne uslove, potplaćenost i probleme. Holanđani su se u svom „plavom paviljonu“ bavili arhitekturom mirovnih misija Ujedinjenih nacija, kao vidom katalizatora razvoja lokalnih regiona u kojima se one nalaze. Prostrana unutrašnjost njihovog zdanja mapirala je tradicije starosjedioca, ali i uplive koji se sa njima miješaju sa zapada, a koji se na frontu sreću zbog stvaranja nove kulture infrastrukture. Finci su se fokusirali na problem imigranata, njihove tragične životne priče, ali i priliku koju im je potrebno pružiti za dostojanstven život. Njihova postavka „Od granice do kuće“ je ponudila nekoliko zaista maštovitih rješenja za gradnju čitavih naselja namijenjenih izbeglicama. Izraelska postavka pod nazivom

„Objekat života” u sebi objedinjuje izložbu i istraživačku platformu, za oba elementa ključne riječi su otpornost i prilagodljivost, kao osobine neophodne za prevazilaženje trauma ili šoka, koji su, imajući u vidu njen geopolitički položaj, za ovu zemlju maltene svakodnevica. Centralna instalacija je ptičije gnijezdo, nastalo od kombinacije prirodnih i vještačkih materijala koji, kad su pravilno ukomponovani, zajedno čine biološki sistem, jednu istinski živuću strukturu, koja može da doprinese pustinjskom okruženju. Njemci su se orijentisali na analizu urbanih i arhitektonskih uslova u gradovima u koje doseljenici prvo dođu kada svoj naporan put završe u Njemačkoj, koja je inače njihovo najčešće krajnje odredište, dok se Japan „borio“ sa posljedicama zemljotresa u Fukušimi, u svijetlu savremenog trenutka u kom je sve više nezaposlenih mladih Japanaca, a nejednakost

sve veća. Rusija je riješila da nas provede kroz specifičan virtuelni pogled na transformaciju moskovskog velikog izložbenog kompleksa iz 1939. godine u koristan prostor namijenjen kulturi i obrazovanju, simbolizujući tako borbu za kvalitet života. Nakon maratona po arhitekturi pravi odmor i opuštanje posjetioce očekuje u Australijskom paviljonu, kojim dominira bazen predviđen upravo za to – relaksaciju. „Od bazena kao neophodnosti do viška bazena, bazen je ključni arhitektonski element, sjećanje i scena“, izjavili su kustosi izložbe pod nazivom „The pool“. Paviljoni zemalja iz okruženja Hrvatska se predstavlja projektom „To trebamo - to radimo” koji aktuelizuje sadržajnu rekonstrukciju tri građevine - Pogona Jedinstvo u Zagrebu, H zgrade kompleksa „Rikard Benčić” kao budućeg doma Muzeja moderne i savremene umetnosti u Rijeci, i Doma mladih u Splitu. Prema koncepciji autorskog tima koji čine Dinko Peračić, koji je i komesar izložbe, Miranda Veljačić, Slaven Tolj i Emina Višnić, prikaz arhitektonskih projekata na Bijenalu u Veneciji isprepleten je sa prikazima društvenih procesa, a arhitektonski rad prezentovan je kao dio zajedničkog društvenog angažmana više učesnika. Riječ je o nedovršenim građevinama koje se, uprkos tome, kontinuirano koriste za umjetničke, kulturne i društvene programe različitih aktera, a njihovo arhitektonsko oblikovanje nastaje kroz niz interakcija, intervencija i 73

manjih zahvata kojima se neprestano unapređuju. Projekat „To trebamo – to radimo” predstavlja tri slučaja arhitektonskih i kulturnih praksi u tri grada kao primjere ne samo „izvještavanja sa fronta“, nego i djelovanja na „frontu“. Fokusiran na sadržajnu rekonstrukciju tri građevine, projekat predstavlja arhitektonski rad kao širu društvenu disciplinu koja, kako su naveli autori, može da koristi različita sredstva i sarađuje sa učesnicima - korisnicima, podržavajući i nadahnjujući zajedničke napore, izgrađujući prostore koji postoje i koriste se za opšte dobro.

istraživanje“ („design by research“), koje se odnosi na privatne, javne i urbane strukture i strategije. Makedonija je svoj paviljon osmislila kao tunel sa izložbom pod nazivom „Ničija zemlja“ („No man’s land“). Komesar izložbe je Stojan Pavlekski, a projekat potpisuje studio Stone design. Izložba prikazuje odnose između javnog i privatnog u arhitekturi. Crnogorski paviljon

Srbiju na bijenalu predstavlja projekat „Heroik: Free Shipping“ autorskog tima Stefana Vasića, Ane Šulkić i Igora Sjeverca, koji tematizuje pitanje problematičnog društvenog položaja arhitekata i predstavlja pokušaj da se pronađe način da se takvo stanje prevaziđe. Projekat „Heroik: Free Shipping“ u prvi plan stavlјa arhitektonsku struku, izvještavajući o njenoj problematičnoj društvenoj poziciji iz samih arhitektonskih redova, konstatujući nedostatak i neophodnost novih mogućnosti za njeno prevazilaženje. Prije svega, identifikuje se prekobrojnost arhitekata u odnosu na postojeće resurse kojima struka raspolaže. Kao mogući izlaz iz osjećaja takve sistemske sputanosti, otvara se pravac zajedničke „plovidbe” u formi priče u realnom vremenu, odnosno „mega - umrežavanja”, koji podrazumijeva savremenost kroz arhiviranje, linkovanje, filtriranje i manipulisanje informacijama. Komesar nastupa Srbije Ivan Rašković rekao je da se naslov 74

„Heroik“ odnosi na nekoga „ko čini dobro“. Projekat „Heroik: Free Shipping“ čini monumentalna instalacija plave boje u prostoru pavilјona Srbije, koja je projektovana kao trag broda na površini vode, zamrznut u dijelu vremena. Projekat pronalazi herojstvo u svedenosti arhitektonskog čina, u smislu da predstavlјa odstupanje kao jedini prostor mogućnosti dalјih aktuelizacija u klimi hiperpovezanosti i hiperkonkurentnosti, na taj način suprostavlјajući se apsolutističkom karakteru postindustrijskog kapitalizma. Pavilјon, kao prostor performativnosti, osvješćuje prisustvo mnoštva, slaveći energiju i istrajnost u želјi da ukaže na značaj fizičkog prisustva zajedničkog napora, a ne samo na značaj finalnog proizvoda. Arhitekte iz Slovenije su se predstavile specifičnom drvenom strukturom koja asocira na kuću, tj stanovanje. Instalacija koja je „dom“ za oko 300 knjiga pozvanih arhitekata, kritičara i kustosa fokusirana je na pitanja „istraživanje kroz projektovanje“ („research by design“) odnosno „projektovanje kroz

Temom i konceptom ovogodišnjeg crnogorskog paviljona, sa radnim nazivom „Projekat Solana Ulcinj“ se predlažu održiva rješenja za budućnost ovog lokaliteta. Solana Ulcinj naglašava značaj pronalaženja nove, održive simbioze između čovjeka i prirode, obzirom da je polazna tačka artificijalni biotop – solana, koji posjeduje jedinstveni biodiverzitet flore i faune na regionalnom nivou, te ima značajnu ulogu u globalnim kretanjima ptica. Komesar crnogorskog paviljona je Dijana Vučinić, a kustosi su Bart Lootsma i Katharina Weinberger. Naime, koncept crnogorskog predstavljanja je takav da okuplja četiri tima koji predstavljaju prostorne strategije za održivi razvoj, ekološki i ekonomski, za Solanu Ulcinj: jedan tim iz Crne Gore – sa radom pod nazivom „THE TRIGGER 50 50“ čiji su autori Marko Stjepčević i Nemanja Milićević i tri međunarodne prakse koje su međusobno veoma različite, sa otvorenim i inovativnim pozicijama u oblasti pejzažne arhitekture, urbanizma i održivosti: ecoLogicStudio iz Londona, LAAC Architects iz Inzbruka i LOLA Landscape Architects iz Roterdama.

Crnogorska kulturna baĹĄtina

OSTRVO SMRti Ostrvo Mamula na pomorskim kartama je poznato pod nazivom Lastavica, dok je svoje opšteprihvaćeno ime Mamula dobilo po austrijskom generalu Lazaru Mamuli koji ga je utvrdio sredinom XIX vijeka. Mamula je nenaseljeno ostrvo na samom ulazu u Bokokotorski zaliv, udaljeno od Herceg Novog 3,4 nm. Kružnog je oblika, prečnika 200 m, obraslo niskom vegetacijom, sa plažom i pristaništem na sjevernoj strani. U vrijeme oba svjetska rata na ovom ostrvu je bio zatvor i kao znak sjećanja na taj period postavljena je spomen ploča. Za oživljavanje i turističku valorizaciju ovog izuzetno atraktivnog ostrva napravljeno je nekoliko projekata, ali nijedan nije do sada realizovan.

Napisala: Tamara Rašović

Mamula, ostrvo - tvrđava, koje se nalazi na ulazu u Bokokotorski zaliv, poznatije je po kazamatu tokom Prvog i Drugog svjetskog rata nego kao tvrđava. Iako na tvrđavi postoje prostori za topove, tvrdi se da, sa Mamule, ti topovi nikada nijesu pucali. Tvrđava je, sama po sebi, dobro očuvana, sa izraženom arhitekturom vremena u kom je građena, sa brojnim prostorima, trgovima i vidikovcima, pa ima sve uslove da postane prava turistička atrakcija, gdje bi se mogli uraditi brojni ekskluzivni turistički sadržaji, a da se pri tom ničim ne naruši njen izgled ili zasjeni ljepota. Takvi planovi su i rađeni prije skoro desetak godina, okarakterisani kao “najveći projekti u bivšojj SRJ”. Po svom položaju i atraktivnosti, ali i najviše od svega očuvanosti, to se sve moglo dogoditi. Međutim, da li zbog nerazumijevanja ili nekih drugih razloga, ovo ostrvo je u potpunosti zapušteno, a planovi za rekonstrukciju i dalje ne postoje. Mamula je udaljena od Herceg Novog 3,4 nautičke milje (1.852 metra), a od izletišta Žanjice nepunu nautičku milju (1.780 metara). Kružnog je oblika, sa prečnikom oko 200 metara. Ulaz sa pristaništem i malom plažom nalazi se sa sjeverne 78

strane (iz pravca Herceg Novog), dok je sa svih ostalih strana obala izrazito strma, a more duboko. Prelazeći dio kamenog oboda ostrva, posjetilac dolazi do drvenog mostića, na kraju kog su smještena velika drvena vrata sa natpisom Fort Mamula – ulazni portal tvrđave. Tu vas dočekuju zidine napuštenog utvrđenja prstenasto utvrđenje koje se sastoji od niza zasve-

denih prostorija sa otvorima za topove na spoljašnjem zidu. Krov je ravan i pokriven slojem zemlje sa ravnim grudobranom. Sjeverozapadni segment prstenastog utvrđenja presijeca visoka, masivna kružna kula sa dvije etaže. U centru kule je otvoreno kružno dvorište ispod kog je smještena cisterna za vodu. Na oba sprata kule nalazi se niz zasvedenih prostorija za topove sa otvorima na spoljašnjoj strani zida. Tvrđavu odlikuju monumentalnost, izrazita preciznost gradnje i savršena funkcionalnost oblika. Obrasla je mnoštvom agava koje doprinose ukupnom ambijentu i dekoraciji ostrva, nenarušavajući arhitekturu tvrđave I srastajući sa njom. Slovenski naziv ovog ostrva je Lastavica. Za vrijeme mletačke domi sa svojim stepeništima, prozorskim otvorima, puškarnicama, balkonima. Pogled kroz rešetke na more, na nedostižnu slobodu, činio je tvrđavu još okrutnijom prema zatvorenicima. Čitav kompleks tvrđave izgrađen je od krupnih, fino tesanih kamenih kubusa, jednake veličine, složenih u pravilne horizontalne redove. Položaj i sam oblik tvrđave prati konfiguracija ostrva. U središnom dijelu nalazi se nacije ovim

...Čitav kompleks tvrđave izgrađen je od krupnih, fino tesanih kamenih kubusa, jednake veličine, složenih u pravilne horizontalne redove. Položaj i sam oblik tvrđave prati konfiguracija ostrva. ...

krajem ostrvo su nazivali Rondina. Sredinom XIX vijeka austrijski general i namjesnik Dalmacije baron Lazar Mamula podigao je utvrđenje, i ostrvo i tvrđava dobili su novi naziv - Mamula. Izgradnja tvrđave završena je 1853. godine. Iako je Mamula jedno od najvećih utvrđenja na Jadranu, slabo se sa njega šta branilo i štitilo. Umjesto da pruža zaštitu, ostrvo je tokom dva svjetska rata pretvoreno u strašni kazamat. Zato ga nazivaju “ostrvo smrti”. Austrijanci su tokom Prvog svjetskog rata zatvarali rodoljube, a to su činili i Italijani tokom Drugog svjetskog rata. Samo u Drugom svjetskom ratu kroz Ma80

mulu je prošlo oko 1.500 zarobljenika, mahom Bokelja, Crnogoraca, Hercegovaca i Dalmatinaca. U znak sjećanja na mučene i stradale, na Mamuli i danas postoji zapis u mermeru: “Ni mrak, ni memla, ni glad, ni mučenje, ni zloglasni okupatorski sudovi i strijeljanja nijesu slomili duh i vjeru u pobjedu onih koji su ovdje tamnovali u dva svjetska rata. Preko hiljadu i pet stotina boraca i učesnika NOB-a, u vremenu od 1941. do 1943. godine, doživjelo je u zatvorskim ćelijama najstrašnije muke, dokazujući kako se bori i umire za srećnu budućnost naših naroda. Njihovo držanje pred neprijateljem na ovom ponosnom i tužnom ostrvu služiće kao primjer borbe žrtvovanja za slobodu i dobro svoje domovine”. Sve do početka devedesetih godina prošlog vijeka na Mamuli su se okupljali preživjeli logoraši. U jesen 1995. godine postojale su indicije i zahtjevi da se na Mamuli gradi luksuzni hotel apartmanskog tipa, sa svim pratećim sadržajima, na preko 10.000 kvadrata korisnog prostora. Planirani su biznis centar, pristanište, marina, heliodrom,

bazeni, barovi, restorani, kockarnica... Međutim, sticajem okolnosti, do realozacije ovog projekta nikada nije došlo. Prema Generalnom urbanističkom planu, Mamula je predviđena kao zona specifičnog turizma. Urađen je i detaljni urbanistički plan, kao i urbanistički projekat koji je usklađen sa DUP-om gdje su predviđeni specifični turistički sadržaji. Očekujemo da će se ti planovi, u bliskoj budučnosti, i ostvariti. Do tada ostaje nam da uživamo i istražujemo ljepote prirode i arhitekture ovog omiljenog ljetnjeg izletišta mnogih turista.

FOR SALE

Rata po varijabilnoj stopi:

Rata po fiksnoj stopi:

220

242 €

€

IZNOS: 40.000€ ROK: 25 GODINA EKS: od 4,59% NIKAD POVOLJN I JI KREDI T | J OŠ NIŽA KAMATA | J OŠ DUŽI ROK O T PLATE K REDI TA | N AJ P OVOL J NIJ I OBRAČUNSKI METOD ZA KUPOVINU STANA I REFINANSIRANJE STAMBENIH KREDITA KOD DRUGIH BANAKA Reprezentativni primjer za varijabilnu kamatnu stopu: za iznos stambenog kredita od 40.000€, rok otplate 25 godina, nominalna godišnja kamatna stopa (NKS) iznosi 4,49% + 6mEURIBOR (koji na dan 11.04.2016. iznosi -0,134% čija donja granica iznosi 0,00%), dok efektivna kamatna stopa (EKS) iznosi 4,59%, mjesečni anuitet 220,07€, administrativna naknada 1%, ukupna kamata 26.021€. Ukupni troškovi iznose 26.431€ i predstavljaju zbir kamata za cijeli period, administrativne naknade, naknade za mjenicu (2€), upita u Kreditni biro CBCG (3€) i naknade za izdavanje lista nepokretnosti (5€). Ukupan iznos koji klijent treba da vrati je 66.431€. U obračun EKS, obračun ukupnih troškova i ukupnog duga nijesu uključeni troškovi procjene nekretnine, premije osiguranja, a koji će biti uključeni u konačan obračun, ukoliko su predviđeni uslovima odobrenja. Reprezentativni primjer za fiksnu kamatnu stopu: za iznos stambenog kredita od 40.000€, rok otplate 25 godina, nominalna godišnja kamatna stopa (NKS) iznosi 5,49%, dok efektivna kamatna stopa (EKS) iznosi 5,60%, mjesečni anuitet 242,21€, administrativna naknada 1%, ukupna kamata 32.663€. Ukupni troškovi iznose 33.073€ i predstavljaju zbir kamata za cijeli period, administrativne naknade, naknade za mjenicu (2€), upita u Kreditni biro CBCG (3€) i naknade za izdavanje lista nepokretnosti (5€). Ukupan iznos koji klijent treba da vrati je 73.073€. U obračun EKS, obračun ukupnih troškova i ukupnog duga nijesu uključeni troškovi procjene nekretnine, premije osiguranja, a koji će biti uključeni u konačan obračun, ukoliko su predviđeni uslovima odobrenja.

WWW.SOCIETEGENERALE.ME

Upravna zgrada Fudbalskog saveza Crne Gore

kuća

fudbala Na svečanom otvaranju upravne zgrade FSCG, koje je priređeno na Dan nezavisnosti Crne Gore, predsjednik Svjetske fudbalske asocijacije (FIFA) Đani Infantino je, između ostalog, izjavio: “Danas je jedan poseban dan, deset godina od nezavisnosti, pokazali ste da ste za deset godina uspjeli napraviti jednu uspješnu zemlju. Takođe, ovo je važan dan, jer ćemo otvoriti Kuću fudbala, a Kuća fudbala je jedan od simbola šta Crna Gora može uraditi. Ova Kuća fudbala će predstavljati jedan korak za razvoj fudbala u Crnoj Gori”. Upravna zgrada Fudbalskog saveza Crne Gore locirana je uz Bulevar Veljka Vlahovića, u naselju Stari aerodrom u Podgorici. Iako se nalazi u okviru fudbalskog trening kampa, na parceli površine 2435.00 m2, objekat je koncipiran kao zasebna cjelina u funk82

cionalnom i organizacionom smislu i obezbjeđuje visok nivo komfora u administraciji. Oficijalni ulaz u objekat je sa sjeverozapadne strane, sa Bulevara Veljka Vlahovića, dok je ekonomski, i ulaz u garažu, sa jugo-istočne strane.

Korisna površina objekta iznosi 3 219.83m2. Bruto površina objekta iznosi 3784.55 m2, od čega je površina objekta iznad zemlje 1985,23m2. Od četiri etaže, koliko je ukupna spratnost objekta, podrumska etaža je rezervisana za tehničke prostorije i

ostave, u prizemlju se nalaze zajednički prostoji, dok su na poslednje dvije etaže radni prostori saveza. Podrumski prostor proteže se na cca 1700 m2 i namijenjen prvenstveno za garažiranje i skladištenje /ekonomat/, a onda i za tehničke prostorije i vešeraj. Prizemlje je izdignuto u odnosu na okolni teren, čime je omogućeno formiranje centralnog prilaznog stepeništa. Pristup objektu licima sa invaliditetom omogućen je natkrivenom rampom sa odgovarajućim nagibom. Prijemni hol smješten uz glavni ulaz, uvodi posjetioce u jezgro objektaprostor koji pored vertikalne komuni-

kacije ima i ulogu mjesta za okupljanje, odmor zaposlenih, sastanke, prezentacije. Koncipirano u funkciji zajedničkih prostora, prizemlje sadrži: prijemnu/ lounge/ zonu, kafeteriju, press salu sa 100 mjesta i sobu za prevodioce, salu za sastanke sa 30 mjesta, TV studio sa prostorijom za režiju, arhivu i toalete. Na prvom i drugom spratu smještene su kancelarije administracije saveza u dvotraktnom sistemu, tri manje sale za sastanke i toaleti. Fasada prati savremene trendove i materijale i urađena je u kombinaciji aluminijskih panela, crne boje i stakla. Većim dijelom obložena je termoizolacionim

aluminijskim panelom, u bojama zastave Crne Gore. Objekat je projektovan sa photovoltaic sistemom kao alternativnim izvorom energije, koji će u kombinaciji sa savremenim građevinskim materijalima i izborom opreme instalacija, dovesti do visoke energetske efikasnosti objekta u budućoj eksploataciji. Enterijer je realizovan na osnovu projekta tima Studio K, a karakterišu ga ravne linije i svedeni pročišćeni prostori. Kada je riječ o odabiru namještaja, projektanti su uspjeli da pomire funkcionalnost, udobnost i moderan izgled. Boje /crvena, zlatna/ iz eksterijera

Naziv projekta: Upravna zgrada Fudbalskog saveza Crne Gore Autori projekta: Slavica Komatina dia, Dr Dragan F. Komatina dia Studio K tim Projektant: Studio K doo Karađorđeva 5, Podgorica, Tel:+38220665792, Fax:+38220665793 e-mai:studiok@t-com.me, www.studiok.me Nadzor: Studio K doo Investitor: Fudbalski savez Crne Gore Godina projektovanja: 2013.god. Godina realizacije: 2015/2016

U holu na drugom spratu, nalazi se info pult sa trofejnom policom.

Na prizemlju se nalazi press sala sa 100 mjesta. Opremljena je savremenom audio i video opremom, te projekcionim platnom, potrebnim za organizovanje različitih skupova. Mobilne konferencijske stolicame La Filo Soft, italijanskog proizvođača Diemmebi, omogućavaju različite rasporede sjedenja. Konstrukcija stolice je od poliranog aluminijuma, dok su sjedište I naslon izvedeni od olipropilena I tapacirani kožom u crnoj boji.

prenesene su u enterijer objekta u vidu detalja, čime odskače od klasičnih hladnih administrativnih prostora. Kancelarije su opremljene jednostavnim radnim stolovima iz serije “Operative Click” italijanskog proizvođača“Manerba”, sa čeličnim nogama hromirane završne obrade i radnom pločom od univera, presvučenom melaminskom folijom u bijeloj boji. Radne stolice su iz serije “Overtime” proizvođača ”R&D Luxy”, sa ergonomski oblikovanim visokim naslonom. Veliki plakari, izrađeni po mjeri, kombinacija su medijapana u bijeloj boji i stakla. 84

Zidne površine kancelarija ukrašene su panelima sa fotografijama reprezentativaca i kadrovima sa utakmica. Dok je bijeli vještački kamen korišćen kao podna obloga za komunikacije, podovi kancelarija obloženi su laminatom iz serije ”Floorline Business” proizvođača ”Floor Experts”. U kabinetima dominiraju stolovi iz “Frezza“-ine serije “Cx“, obloženi prirodnim drvetom i uokvireni aluminijskom lajsnom. Centralno postavljen sto prate komode iz iste serije. Udobna garnitura za sjedenje, presvučena štofom, u žutoj i crnoj boji, je iz serije “Memoria” proizvođača ”R&D Luxy”. Podna obloga u kabinetima je masivni parket proizvođača ”Floor Experts”.

Podrumski prostor proteže se na cca 1700 m2 i namijenjen prvenstveno za garažiranje i skladištenje /ekonomat/, a onda i za tehničke prostorije i vešeraj. U toaletima podovi I zidovi su obloženi italijanskom keramikom proizvođača ”Florim – Rex”. Na prizemlju je izabrana serija ”I Marmi di Rex”, dok su na spratovima pločice iz serije ”I Bianchi di Rex”. Umivaonici su specijalno izrađivani od Kerrock-a. 85

mali radni

prostori Napisala: Aleksandra Zečević Malović

Bilo da ste student, učenik, domaćica ili jednostavno zaposlena osoba koja često vikendima radi i kod kuće zbog prenatrpanog rasporeda – uređen radni kutak u domu svakako vam je potreban. Nažalost, često nailazimo na manjak prostora u domu za samostalnu radnu sobu pa je ona uglavnom u sklopu dnevne ili spavaće sobe.

Osnovna stvar pri uređivanju radnog prostora u kući je da se sa malo sredstava dođe do praktičnog i korisnog prostora. Predstavljamo vam ideje kako uz pomoć dodatnih ladica i polica možete maksimalno iskoristiti prostor koji imate na raspolaganju! Mali radni kutak moguće je smjestiti gotovo svda u kući. Domaćici će odgovarati da ima u kuhinji mali pisaći sto sa dijelom za bilješke i kulinarske recepte. Radni prostor u spavaćoj sobi, vrlo praktičan zbog mira i tišine, gdje se pisaći sto može upotrebljavati i kao toaletni sto. Radni kutak u sobi za dnevni boravak ima i dekorativnu ulogu zahvaljujući raznobojnoj i zanimljivoj

opremi. U uskim hodnicima prikladna je konzolna površina radnog stola, sto ispod stepeništa ili cio kutak smješten u ostavi.Radni kutak bi trebalo da bude uređen kao i ostali djelovi stana, a to možete postići tako što ćete ga dobro osvijetliti, tako da nećete moći da nagomilavate previše stvari. Obložite ga zanimljivim tapetama ili ofarbajte u vesele boje, pa ćete se tako i sami više brinuti o njegovoj urednosti. Osnovna stvar pri uređenju radnog kutka je da se sa malo sredstava dođe do praktičnog i korisnog radnog prostora. Nekada se to može postići sa malo boje, prikladnom rasvjetom, stolicom i sa nekoliko interesantnih polica.

Sayama šumska kapela / Hiroshi Nakamura & NAP

Napisala: Aleksandra Zečević Malović

Arhitekte: Dorte Mandrup Arkitekter Lokacija: Nikoline Kochs Plads, 8000 Aarhus, Danska Godina izgradnje projekta: 2015 Fotografija: Torben Eskerod Inženjer: Søren Jensen A/S Osnovali: The Salling Funds

šumska kapela 90

Sayama kapela pored jezera je otvorena za različite religije i vjeroispovjesti. Nalazi se u bogatom prirodnom okruženju pored šume za očuvanje voda, gdje se nalazi i samo gradilište. Arhitekte su zamislile arhitekturu koja oslikava i živi život pored vode očuvane šumom i na kraju se vraća na to mjesto na vječni počinak. Pronašli

su šumu koja će biti predmet molitve a koja je slična za različite religije i koncipirali arhitekturu koja se moli za prirodu dok je okružena drvećem. Projekat se nalazi na malom zemljištu trouglastog oblika koje je odma pored gradskog puta gdje nema puno saobraćaja i gotovo da nema ni pješaka. Arhitekte su odlučile da stvore prostor koji će biti posvećen šumi uzvišenoj u svom postojanju, pomjeranjem zida unutra da bi izbjegao grane i lišće. Ova građevina je formirana tradicionalnim japanskim Gassho stilom koji je trodimenzionalan, tako što su dvije spojene grede naslonjenje sa drugim spojenim gredama u jednom pravcu. Krov je prekriven sa pločicama od livenog aluminijuma koje su ručno pravljene od strane majstora. Pod koji je nagnut ka šumi 1 centimetar vodi ljude ka pokojnicima i položaju za molitve. Rub i krajevi škriljaca se protežu do najvećih dubina velike šume ne bi li pomogli osobi da usredsredi um isključivo na šumu i prirodu. U momentu kada čovjek kreće da se moli smanjuje se prostor u njegovim

rukama dok se dlanovi polako ne spoje. Čini se kao da je taj mali prostor za molitvu izveden da bi formirao arhitekturu. Dok se ljudi mole, moli se i arhitektura. Ali kako može arhitektura njegovati sve one koji su u dubokoj žalosti i one koji su neutješni? Imajući to u vidu stvorili su građevinu koja nježno okružuje ljude i pruža im mir i podršku.

INOVACIJE U SEMUM LIGHTING (Since 1998) Semum Lighting, Ul. Vojislavljevića 80A, Podgorica. Tel. 069/395-862

Semum Home Story Ul. Jovana Tomaševića br.11 Bar Tel. 069/187-701

Semum Lighting, Tržni centar Mega Budva Tel.069/395-864

“Semum Lighting” se bavi inovativnom i progresivnom tehnologijom LED industrijske i dekorativne rasvjete. Distributeri smo najsavremenijih svjetskih dostignuća na polju LED rasvjete na tržištu Crne Gore i šire. Prednost Led rasvjete koje se čine dominantnim svjetskim trendom na ovom polju su ogromne. Krajnje smanjena potrošnja električne energije,. Širok spektar primjene i prošireni spektar boja svjetlosti, ekološka prihvatljivost, daleko najnapredniji vid osvjetljenja u odnosu na zdravlje čovjeka i očuvanje životne sredine. Znatno produženi vijek trajanja obezbjeđuje krajnju tehničku primjenljivost, mogućnost reali realizovanja bilo kakvog rješenja ili ideje uz potpunu ﬁnansijsku opravdanost proizvoda. U našim salonima možete naći cijeli asortiman proizvoda za opremanje vaših domova, poslovnih prostora i hotela. Takođe posjedujemo sve vrste sijalica jednog od vodećih svjetskih proizvođača Felio Sylvania – Njemačka.

VRHUNSKI KVALITET UZ MINIMALNE CIJENE MOŽETE KUPITI I UŠTEDETI SVOJ NOVAC U NAŠIM MALOPRODAJNIM OBJEKTIMA.

Arhitektonski fakultet u Podgorici Izborni predmet: URBANI DIZAJN

Povezivanje teorije i prakse za održive gradove Prikaz odabranih studentskih eseja: Analiza internacionalnih studuja slučaja: primjer urbane regenaracije lineranog javnog prostora “High Line” u New York-u. Predavaci I mentori: Dr Sonja Radovic Jelovac dia I Dr.docent Svetislav Popovic, dia

Psihičko i fizičko okupiranje prostora Napisala: Bojana Raspopović

Menhetna, kojim se veći dio Haj Lajna prožima, prje obnove željezničke pruge predstavljao je diverzitet ličnosti koji su pripadali kontrakulturi tadašnjeg Njujorka. Ova brownfield lokacija bila je zapostavljena, kreirajući bezdušan prostor koji je bio odraz svakodnevnog života njegovih stanovnika. Ovakvo mjesto nije ulivalo nadu za boljim, već se činilo da se njegovim postojanjem identitet mjesta uništava. Obnovom željezničke pruge nastaje novi poredak, koji neočekivano mijenja život njegovih stanovnika iz stagnacije u prosperitet. Ova povezanost psihologije čovjeka i obnove prostora u kojem žive dovodi do kreiranja Chelsea u suburban naselje čija vrijednost vremenom raste. Rudolf Schwarz kaže: „…putevi i mjesta postaju uspomene, a vrijeme i prostor – istorijat njegovog života“. Sagledavajući na ovaj način željezničku prugu kao prostor koji je imao značajan uticaj na razvoj Njujorka u prošlosti, kao I njegovoj novoj atrakciji –lebdećem parku, ovo mjesto neće dozvoliti povratak sudbine kakvu je prije imalo. „Čelična vrata lifta su se zatvorila i bučna platforme se polako uzdizala do visine pruge. Vrata su se otvorila direktno na Haj Lajnu, i mi smo uronili u polje neočekivane divljine iznad ulice Gansevurt. Hodali smo poljem trave i betona, prema gornjem dijelu grada, milju i po duž zarđalih i zaraslih pruga.“ „Tiho, činilo se nestvarno.“ „Proteže se kroz zgrade i blokove, a nismo bili svjesni njegove veličine i značaja.“ „Pružio je dva sočna konceptualna problema: zastarelost jednog programa koji stimuliše izum drugog, i rasklapanje razlike između arhitekture i urbanizma.“ -

Na urbanom nivou pojedinac obično ima privatni egzistencijalni prostor, ali je pri tome bitno da se on podrazumijeva kao dio neke veće cjeline. Takvo podrazumijevanje raste skupa sa čovjekovim postupnim urastanjem u društveni kontekst, kada on postaje dio svog sociusa. Kao što Linč navodi, čovjeku je potrebna jedna urbana sredina koja mu olakšava stvaranje određene predstave, potreban mu je distrikt sa svojim osobenim karakterom, putevi koji ga vode nekuda, kao i čvorovi koji su svojstvena i nezaboravna mjesta. Reprezentatvan primjer mjesta je njujorški park Haj Lajn, koji je ujedno jedna snažna urbana sredina, a u osnovi predstavlja i put, jer čini urbanu obnovu (brownfield) napuštene željezničke pruge. Haj Lajn kao mjesto gdje se vrlo velike i male dimenzije uzajamno ističu i naglašavaju, gdje nas mase i i prostori inspirišu da se upuštimo u fizičko i psihčko osvajanje njegovog pejzaža. U biti, pejzaž je prvi stanovnik prostora. Sa tog stanovišta možemo poistovjetiti, na makro planu prirodu i cibilizaciju, a na mikro planu, čovjeka i biljku, koji su ključni elemnti prostora koji živi.

Potencijal prostora koji je oduvijek bio tu je ostvaren interakcijom ljudi sa njim, jer je prostor isključivo namijenjen čovjeku. Njujork je poznat po multikulturalnosti i diverztetu ličnosti ljudi koji ga naseljavaju. Taj fenomen je pružio inspiraciju mnogima od kojih najrealniju sliku pruža publikacija Humans of New York, Haj Lajn je odgovorio na potrebe svih tih ljudi svojom kompleksnošću sadržaja, uspijevajući da zadrži tih, spor jednostavan, prirodni karakter. Čelzi je naselje ekonomskog, socijalnog i rasnog diverziteta, dio Menhetna, kojim se veći dio Haj Lajna prožima predstavlja diverzitet ličnosti ljudi koji su po svom senzibilitetu, prije obno-

Egzistencijalni prostor Multikulturalnost Diverzitet Reinkarnacija Čvor

ve željezničke pruge, oblikovali ovaj prostor kao odraz njihovog svakodnevnog života. Ovo naselje je zaostajalo u razvitku i uglavnom je bilo naseljavano radničkom klasom, ljudima koji su pripadali kontrakulturi tadašnjeg perioda, pa su se u ovom predjelu otvarali prvi LGBT klubovi, grandž kulturni šopovi, privatne A.I.D.S agencije itd. Ovaj prostor bio je zapostavljen, bezdušan i saživljen sa sličnim ljudima bez nade da će se neka redefinisati osjećaj pripadanja ovom javnom prostoru. Obnovom željezniče pruge nastaje novi poredak, čime se zapostavljeni industrijski lokalitet oživljava. Čelzi, kao suburbano naselje takođe dobija na vrijednosti, i postaje mjesto gdje ne bivstvuju samo rezidenti već, tursti i ostali stanovnici drugih djelova grada. Haj Lajn je tada bio zarasla urbana relikvija koja je oronula stajala u perspektivnom dijelu grada,i smetala napretku. Gradska uprava Njujorka je bila riješena da ukloni ovaj ružan, mrtav teret 96

iz elitnog naselja koje je tek trebalo da prosperira. Skoro čitavu dekadu nakon što su pokušali da sruše Haj Lajn, on

je pretvoren u jedan od najinovativnijih javnih prostora na svijetu. Postojeća divljina koja je dočekala tim

Novonastali park je ta ideja sprovedena do kraja, tranzicija koja je započela kada je pruga izgunila prvobitnu funkciju. Imaginarni proces osvajanja pejzaža i boravka u njemu z vrijeme promjenjivih godišnjih doba takože obogaćuje njegov beskrajno promjenjivi izraz: on može da biti intiman, ali i zabrijanjavajući, nasmiješen ili tmuran – ali svi ti izrazi imaju samo opšti karakter.

za obnovu je pružila obimnu inspiraciju za prirodne djelove novog parka. To je masivna čelično-betonska struktura na kojoj je obilje biljaka i pojava ptica predstavlja genijalnost, varijacije i mogućnosti prirode. Sezonske vrste biljaka sa svim raznolikim teksturama i vizuelnim i aromatičnim kvalitetima su pomogle u oživljavanju čitave dužine parka. Cilj pažljivo odabranog pejzaža sa različitim zonama je bio formiranje dinamičnog pejzaža koji se mijenja, konstantno, smjenjivanjem godišnjih doba. Haj Lajn možda izgleda prirodno, ali je zahtijevao nevjerovatan napor dzajniranja i održavanja da bi postigao osjećaj lakoće. Padine ivice, promjene u teksturi i vegetaciji snažno indiciraju i sugerišu one površine koje će postati dio ljudske predstave o mjestu. Jedan od najjačih impresija koju je stari Haj Lajn odavao

zličite čovjekove potrebe koje koncept mjesta treba da zadovolji, onda dolazimo do formule gdje odnos identiteta i bezbjednost usmjerava našu aktiv-

tanje zašto je Haj Lajn toliko specijalan u porešenju sa ostalim parkovskim rešenjima. Odgovor leži u njegovim fizičkim karakteristikama koje su zaslužne za stvaranje posebne atmosfere, a to su longituda, elevacija, biljne vrste i prostorna organizacija. Osnovni kostur Haj Lajna je postojao oduvijek, ali je zeleni sloj odgovoran za njegovu reinkarnaciju, jer je napušteni, prazni prostor pretvoren u javnu, gradsku oazu, koja magnetno privlači ljude. „Jedan te isti pejzaž je na neki način različit za rudara, turistu seljaka, mada nikad u potpunosti nije različit. A pošto svaki pejzaž pruža samo ograničen niz mogućnosti za orjentaciju i za dentifikaciju, može se reći da on posjeduje kapacitet određen njegovim strukturnim osobinama.“ Potencijal prostora koji je oduvijek bio tu je ostvaren interakcijom ljudi sa

jeste prirpda koja preuzima ruševinu. Novonastali park je ta ideja sprovedena do kraja, tranzicija koja je započela kada je pruga izgubila prvobitnu funkciju. Imaginarni proces osvajanja pejzaža i boravka u njemu za vrijeme promjenjivih godišnjih doba takođe obogaćuje njegov beskrajno promjenjivi izraz: on može da biti intiman, ali i zabrijanjavajući, nasmiješen ili tmuran – ali svi ti izrazi imaju samo opšti karakter. Ako skupimo na jednom mjestu ra-

nost. Mjesto se formira tamo gdje ta formula nalazi svoj odgovarajući fizički ambijent. Izražavajući se konkretno, to označava prirodno zaštićeno mjesto, ali koje lako može da se povezuje u uzajamnom djelovanju sa okolinom. Haj Lajn je prvi projekat svoje vrste koji je inspirisao mnoge gradove širom svijeta da obnove svoje brownfield lokacije. Dokaz njegovog uspjeha je što ostali imitiraju princip džentrfikacije primjenjen u Njujorku. Postavlja se pi-

njim, jer je prostor isključivo namijenjen čovjeku. Njujork je poznat po multikulturalnosti i diverztetu ličnosti ljudi koji ga naseljavaju. Taj fenomen je pružio inspiraciju mnogima od kojih najrealniju sliku pruža publikacija Humans of New York, Haj Lajn je odgovorio na potrebe svih tih ljudi svojom kompleksnošću sadržaja, uspijevajući da zadrži tih, spor jednostavan, prirodni karakter. Haj Lajn se naziva i green river što u 97

Princip kreiranja linarnih javnih prostora Napisala: Stefan Dukić

Kada je 2009 godine okončana prva faza projekta „High Line“ i „uzdignutim“ parkom prošetali prvi posjetioci, koji su, kažu, čekali u redovima tu priliku, odmah je postalo jasno da se radi o velikom uspjehu urbane arhitekture. Sada, 6 godina kasnije i okončane tri faze projekta nakon kojih park ima dužinu nešto preko 2 km, može se sagledati veliki uticaj, koji se i dalje širi na polju urbane regeneracije. Ideja za projekat nije potekla od dalekovidih urbanista ili snalažljivih investitora, već od lokalne zajednice koja je željela sačuvati napuštenu željezničku prugu od rušenja. Projekat je realizovan uz poštovanje konteksta kroz jednostavne intervencije i brižljiv odabir onoga što parkove čini parkovima, zelenila. Uspjeh ovakvog pristupa naveo je brojene druge gradove u Sjedinjenim Državama, ali i mnogo šire, da svoje, slične, lokacije tretiraju po uzoru na Njujork. Primjer je nedavno otvorena „Bloomingdale line“ u Čikagu, zatim projekti u toku u Filadelfiji, Atlanti... Van SAD-a Roterdam transformiše željezničku prugu iz 1900 godine u park iznad ulica, Singapur planira svoju verziju njujorškog „High Line-a“ samo znatno dužu, od čak 24km. Princip linearnog parka kroz korišćenje starih struktura nije se samo ograničio na pruge, tako se u Vašingtonu priprema most-park na ostacima nekadašnjeg mosta. Ovaj rad će pokušati da ukaže na faktore uspjeha ,,High Line-a“ i njihovu ostvarivost kroz slične projekte u drugim gradovima. Haj lajn je projekat iz 1930-ih godina nastao kao odgovor na probleme bezbjednosti željezničkog saobraćaja u nivou ulice. Naime, zbog čestih nesreća na ruti željeznice koja je dijelom išla duž Desete Avenije, gradske vlasti su odlučile izmjestiti prugu sa ulica izidižući je 5 do 9 metara izndad tla. Ovom prugom su dovoženi poljoprivredni proizvodi u skladišta na zapadnoj strani Menhetna, što će biti prekinuto 1980. Deceniju kasnije, djelovi napuštene pruge se ruše i vlasnici zemljišta u Čelsiju traže da se isto učini i sa dijelom pruge u tom kraju. Tadašnje 98

gradske vlasti pristaju i 1999 godine zakazuju rušenje preostalog dijela Haj Lajna. Mogućnost rušenja pruge tjera građane svjesne potencijala zarđale strukture, da se udruže i osnuju organizaciju „Frends of the High Line“ . Ova organizacija će dobro osmišljenom marketinškom kampanjom uspjeti da spriječi uklanjanje stare pruge. Njihov najveći argument je bila studija koja je pokazivala da će rast poreza kreiran većom vrijednošću nekretnina koje se nalaze u blizini parka, omogućiti povraćaj uloženih sredstava. Haj lajn tako postaje prvi primjer prenamjene željezničkog vijadukta u linearni javni prostor u okviru gusto izgrađene gradske strukture na tlu SAD-a, ali ne prvi u svijetu. Naime, 1993 godine je u Parizu otvorena Prommenade Planté (fra: Staza drvoreda), 4,7 km dug linearni park posađen na zastarjelom željezničkom vijaduktu. Od otvaranja 2009, Haj lajn privlači veliki broj posjetilaca i njihov broj se povećava. Ljudi tamo dolaze da vide i budu viđeni. Ovaj aspekt umanjuje mogućnost parka da vrši svoju namjenu prema lokalnoj zajednici. „Skepticizam se javio tokom moje prve posjete, dizajneri su skinuli grafite i ukrotili samonikle biljke. Čuvari su me opominjali kada bi se moja noga približila travi. Je li ovo park ili muzej? Osjećao sam se kao u kući nekog čistunca sa skupim ukusom, plašeći se da ne uprljam namještaj.“ – Džermaja

Princip Haj lajna nije do kraja nov, ali je svojom popularnošću skrenuo pažnju na mogućnost transformaciju napuštenih transportnih koridora u javne prostore. Više je razloga za vjerovanje u ovaj koncept. Može biti jeftinije renovirati postojeću strukturu nego je uklanjati, gore navedeni primjer u Čikagu spada u tu kategoriju, jednostavno prevelik za rušenje. Poznati su i benefiti po zdravlje i opšti kvalitet življenja koje proizvode parkovi.

Mos („Disney World on the Hudson“ - JEREMIAH MOSS). Još jedna bitna karakteristika Haj lajna kao nivelisanog parka je što omogućava jedinstven doživljaj grada uz, naravno, rekreaciju konvencionalnih parkova. Međutim, najveći uticaj ovaj projekat ostvaruje u pogledu ekonomije tako što je velikom brzinom povećao vrijednosti postojećih i novoizgrađenih nekretnina. Prema podacima njujorškog odjela za planiranje, iznijetih 2011 godine , nakon otvaranja druge faze projekta, od 2006 je izgrađeno ili bilo u toku 29 novih projekata u neposrednoj blizini parka. Ovdje je uključeno 2588 stambenih jedinica, 1000 hotelskih soba i 40000m2 poslovnih prostora i umjetničkih galerija. U grad je privučeno dvije milijarde investicija i otvoreno 12000 novih radnih mjesta. Ekonomisti procjenjuju da je samo u 2010, grad imao povećanje poreza na imovinu od $100 miliona kao rezultat izgradnje Haj lajna. Navedeni efekti se pokušavaju rekreirati kroz slične projekte u drugim gradovima. Ovdje se moraju uzeti u obzir neki specifuični uslovi koji važe za ovaj projekat. Naime, prema Sabini Ufer nekoliko je ključnih okolnost presudno uticalo na ostvarivanje tako značajnih efekata. Kao prvo tu je lokalna zajednica u kombinaciji sa karakteristikama urbanog prostora

koji naseljavaju. Prostor Česlsija je već dijelom bio transformisan bez uticaja Haj lajna, tako što se jedan broj umjetničkih galerija preselio tamo, koristeći povoljniju rentu. Razvojnu šansu kraja su očegledno prepoznali i investitori urgirajući krajem devedesetih rušenje željezničkog vijadukta. Upravo ta inicijativa pokreće i inicijativu lokalne zajednice za očuvanjem pruge. Sledeći važana faktor je finansiranje projekta kroz privatno-javano partnerstvo. Grad je najvećim dijelom finansirao $152 miliona vrijedno ulaganje u prve dvije faze izgradnje, ali je od početka bilo jasno da će Frends of The High Line pomoći finansiranje i na kraju preuzeti punu odgovornost za održavanje parka. Do sada su prikupili $300 miliona donacija za izgradnju i održavanje. Naredni bitan faktor je planska regulacija koja je posebno urađenja nakon odluke o očuvanju stare pruge. Novom regulacijom je omogućena izgradnja novih objekata ali kroz očuvanje postojećeg karaktera porstora kao umjetničkog distrikta i poseban osvrt na zadržavanje većine vizura sa Haj lajna. Dizajn je naravno nešto čemu Haj lajn duguje dobar dio svoje popularnosti. Primijenjeni princip „arhitektura bez arhitekture“ u ovom kontekstu je savršeno odgovarao trudeći se da nadogradi zatečeno. Dakle, Haj lajn je uspio zahvaljujući 99

aktivnoj lokalnoj zajednici, stabilnom izvoru finansiranja, dobrom planiranju i adekvatnom dizajnu. U narednim primjemrima Čikakgo Nedavno otvorena „Bloomingdale line“ u Čikagu ( zvanično od 6.Juna 2015.) linearni park realizovan na sličan način kao Haj lajn, na napuštenoj željezničkoj pruzi. U odnosu na Njujork, „Bloomingdale line“ je duži (4,3km) i biciklistima je omogućeno korišćenje. Prolazeći kroz četiri naseljene gradske zone kao i činjenica da je direktno povezan sa nekoliko škola i još nekim javnim ustanovama, čikaška verzija Haj Lajna funkcioniše kao važna transportna veza. Već sada je jasno da „The 606“, kako se još naziva „Bloomingdale line“, neće moći da izjednači posjećenost turista Haj lajna, ali privlači ljude iz više djelova Čikaga. U poređenju strukture posjetilaca djeluje da je u Čikagu, za sada, diverzifikacija veća tj. da su posjetioci iz više socijalnih grupa, dok je generalno utisak da je u Njujorku struktura homogenija. Što se tiče dizajna, u Čikagu je znatno maje došao do izražaja, to se dijelom pravda malim budžetom. Kreirano je malo mjesta za zadržavanje i opšti je utisak da se znatno maje vodilo računa o detaljima.

100

Još jedna bitna karakteristika Haj lajna kao nivelisanog parka je što omogućava jedinstven doživljaj grada uz, naravno, rekreaciju konvencionalnih parkova. Međutim, najveći uticaj ovaj projekat ostvaruje u pogledu ekonomije tako što je velikom brzinom povećao vrijednosti postojećih i novoizgrađenih nekretnina. Vašington Primjer Vašingtona je u procesu prikupljanja sredstava za realizaciju, ali se ovdje navodi kao pokazatelj daljeg razvoja linearnog, nivelisanog parka. Ovdje je , kao i u Njujorku i Čikagu, sve počelo zalaganjem udruženja građana koji su prepoznali mogućnost da revitalizuju stari most. Kroz brojne sastanke sa lokalnim zajednicama, predstavnicima vlade, vlasnicima kompanija došli su do liste sadržaja budućeg mostaparka i ciljeva koje njegovom izgradnjom žele postići. Izdvojiću samo neke:

stvaranje pokretača razvoja, slavljenje bogate istorije regiona, rješenjem istražiti inovacije, integrisanje više funkcija, kreirati ekosistem. Sadržaji: prostor za performanse, edukativni centar, prostor za igru 21-og vijeka sa prostorima za agrikulturu, umjetnost u javnom prostoru, kajakaški klub, kafe/restoran, otvoreni prostori. Kroz konkurs najbolje rješenje su predložili iz OMA-e, njihovim rješenjem koje uvrštava sve prethodno navedene funkcije čijom kombinacijom dobijaju formu slova „x“. Rješenjem se kreira, kako veza tako i mjesto. Princip Haj lajna nije do kraja nov, ali je svojom popularnošću skrenuo pažnju na mogućnost transformaciju napuštenih transportnih koridora u javne prostore. Više je razloga za vjerovanje u ovaj koncept. Može biti jeftinije renovirati postojeću strukturu nego je uklanjati, gore navedeni primjer u Čikagu spada u tu kategoriju, jednostavno prevelik za rušenje. Poznati su i benefiti po zdravlje i opšti kvalitet življenja koje proizvode parkovi. Naravno brojne su prepreke kod realizacije ovakvih projekata, najčešće nedostatak sredstava ali i jednostavna nekompatibilnost sa sredinom. Trebalo bi biti jasno i to da je nije moguće rekreirati sve uslove pod kojima je Haj lajn došao do uspjeha.

diplomski rad

Milan Expo Horizontal Farm Projektnim zadatkom ’Milan Expo Horizontal Farm’ zadata je izgradnja objekta, kompleksa koji će sadržati studentski dom i vertikalnu farmu. Iz samog naziva može se zaključiti da je lokacija objekta u Milanu, na mjestu svjetske izložbe Expo, održane 2015.

autor: Milica mugoša Mentori: mr arh. Tonja Ratić I mr arh. Marko Katnić površina zgrade: 11145,97 m2 Lokacija: ex-Expo Milano,Italija 102

Sama izložba bila je inspiracija za temu ovog projektnog zadatka. 2015. godine Milano je od 1.maja do 31.oktobra ugostio 145 država s ciljem prikazivanja njihovih tehnologija i najboljih rješenja kao odgovora na ključno pitanje ovogodišnjeg Expoa- kako u svijetu osigurati dovoljnu količinu hrane za cijelu populaciju bez narušavanja ekosistema planete. Iz odgovora na takva pitanja proistekla je i vertikalna farma, kao jedno od potencijalnih rješenja. Prema projektnom zadatku zadata je parcela dimenzija 78,00 x 84,00 m u svrsi izgradnje i uređenja eksterijera. Naš zadatak bio je osmisliti farmu i studentski dom, na dijelu parcele čije su dimenzije 78,00x40,00 m, a ne premašiti visinu objekta od 20,00 m. Kako bi farma što bolje funkcionisala

Projektnim zadatkom zahtijevano je da komleks bude energetski samoodrživ, što smanjuje buduđe troškove. Samim tim, predviđeno je da objekat sadrži solarne panele za prikupljanje i iskoristavanje sunčeve energije, crpljenje energije iz teretane u toku vježbanja studenata i zaposlenih, prikupljanje kišnice sa krova i prečišćavanje iste, proizvodnja struje uz pomoć vetrenjača koje su dio parternog uređenja, kao i upotreba vode iz obližnjeg kanala, u svrhe navodnjavanje biljaka. bitno je prije svega obezbijediti komunikacije koje su funkcionalne (zbog prenosa raznih materija, usijeva itd. bitno je obezbijediti liftove i pomoćne stepenice za zaposlene), a zatim i što više

prostora za uzgoj biljaka u različitim uslovima (za biljke kojim je potrebno više svjetlosti, manje svjetlosti, biljke kojim je potrebno da su na otvorenom, gljive koje zahtijevaju vlažna područja, itd.). Kako bi veliki broj biljaka bio obrađen, a zatim i poslat u prodaji veoma je bitno obezbijediti labaratorije, ali naravno i kancelarije za zaposlene, salu za sastanke (polifuncionalnu salu),a s obzirom da je planirano da zainteresovane stranke mogu doći u obilazak farme, kao i kupiti organske biljke proizvedene u istoj, treba isplanirati dio za posjetioce koji će sadržati: info-punkt, restoran, market, itd. Naravno, naš cilj nije samo idejno rješenje vertikalne farme, već i idejno rješenje studentskog doma, koji će činiti kompleks. Zato, studentski dom mora biti funkcionalan, primiti što 103

više studenata na duži boravak i imati funcije koje će zainteresovati i biti od koristi budućim stanarima. Ovaj dio projekta sadržaće: sobe(dvokrevetne, trokrevetne i četvorokrevetne), restoran za studente, kancelarije za zaposlene, biblioteku, čitaonu, kompjuterku salu, polifuncionalnu salu, teretanu, salu za okupljanje studenata, vešeraj, itd. Projektnim zadatkom zahtijevano je da komleks bude energetski samoodrživ, 104

što uveliko smanjuje buduće troškove. Samim tim, predviđeno je da objekat sadrži solarne panele za prikupljanje i iskorištavanje sunčeve energije, crpljenje energije iz teretane u toku vježbanja, prikupljanje kišnice sa krovova i prečišćavanje iste, proizvodnja struje uz pomoć vjetrenjača, kao i upotreba vode iz obližnjeg kanala. Energetska samoodrživost nije jedina prednost ove vrste projekta, neke od

njih su i: 1. Zaštićenost biljnih sorti od vremenskih nepogoda- s obzirom da se hrana gaji u zatvorenoj sredini i ima vjestačno navodnjavanje, poplave, suše i mraz ne mogu da joj naškode 2. Veća produktivnost- sorte se mogu gajiti bez obzira na to koje je godišnje doba 3. Organska hrana- kontrolisana sredina omogućava zaštitu od stetočina, pa korištenje pesticida može se značajno smanjiti 4. Manji troškovi prevoza hranehrana se ne bi prevozila stotinama kilometara, potrošnja goriva bi bila mnogo manja, kao i naplate vozačima i nosačima, a to sve utiče na rast cijene hrane 5. Manja potrošnja vode- voda se koristi planski i efikasno, tačno se zna potrebna količina za određenu sortu 6. Energija- organski otpad od biljaka može se iskoristiti za proizvodnju biogasa, iako je mala količina, ta energija se može upotrijebiti za proizvodnju struje koja je potrebna vertikalnim farmama 7. Nova radna mjesta- za održavanje biljaka biće potrebni: agronomi, biolozi, inžinjeri, itd.. TEHNICKI OPIS Maksimalne dimenzije objekta u osnovi su 67,50 x 36,00 m, dok je maksimalna

visina objekta 20,00 m, od nulte kote objekta. Spratnost objekta je Su + P + 5. Objekat sadrži jasno naznačenu horizontalnu komunikaciju, koja povezuje studentski dom i vertikalnu farmu. Od vertikalnih komunikacija sadrži 4 lifta, unutrašnje stepenište koje mijenja pozicije, i pomoćno stepenište. U fazi formiranja ideje i osmišljavanja koncepta, prije svega vodilo se računa o zadovoljavanju interesa funcije objekta. Sam objekat sastoji se od dva segmenta, povezana mostom. Zbog dvije funcije objekta, cjelokupna zgrada sadrži mnogo prostorija sa različitim funkcijama, koje služe za uzgoj biljaka, njihovu obradu, transport, odlaganje, sastanke zaposlenih, prezentacije, ali i prostorije, koje su u svrsti studentskog doma, kao što su: sobe za studente, teretana, sala za čitanje, polifunkcionalna sala, restoran, kancelarije, itd. U suterenu objekta nalazi se garaža sa kapacitetom od 48 mjesta. Funkcija prizemlja riješena je na način da služi za prijem gostiju. Dok je dio studentskog doma u prizemlju riješen da bude prilagođen studentima, dio suterena za vertikalnu farmu poželjeće dobrodošlicu svim posjetiocima, bilo da hoće samo da pogledaju kako izgleda unutrašnost farme, da posjete izložbu rijetkih biljnih

vrsta, budu u restoranu organske hrane proizvedene u farmi u kojoj se nalaze ili odmore na zelenim površinama unutar farme. Na ostalim spratovima smještene su studentske sobe i prostorije za potrebe studenata, dok se na ostalim djelovima farme nalaze raspoređene površine za uzgoj biljaka, za biljke sa različitim uslovima, od onih koji zahtijevaju veliku osvijetljenost, do biljaka koje zahtijevaju vlažno tamno područje. Parterno uređenje povezuje se sa centralnim dijelom objekta. Zanimljive su pravolinijske staze popločane sa dvije različite obloge, koje vode u različitim pravcima. Na dijelu glavnog trga ispred zgrade nalazi se i ulaz u garažu, koja je u suterenu. Zanimljiv dio parternog uredjenja cine dvije vetrenjače, koje ce zasigurno postati simbol ovog objekta. Projektnim zadatkom zahtijevano je da komleks bude energetski samoodrziv, sto smanjuje buduće troškove. Samim tim, predviđeno je da objekat sadrži solarne panele za prikupljanje i iskoristavanje sunčeve energije, crpljenje energije iz teretane u toku vježbanja studenata i zaposlenih, prikupljanje kisnice sa krova i prečišćavanje iste, proizvodnja struje iz pomoć vetrenjača koje su dio parternog uređenja, kao i upotreba vode iz obližnjeg kanala, u svrhe navodnjavanje biljaka. Dominantan dio fasade čine staklene

površine sa aluminijskim horizontalnim i vertikalnim profilima, na prosječnom razmaku od 100 cm, dok je na ostalom dijelu fasade zastupljen bijeli beton. Zanimljiv dio je 5 sprat farme, gdje se staklena fasada na kratko prekida, ali uz nepravilne visine stakla i aluminijskih profila, uz pomoć čega je i obezbijeđen uzgoj biljaka na otvorenom unutar zgrade. Dio fasade su i solarni paneli, koji su dio ograde na baklonima studentskog doma, ali i na dijelu fasade vertikalne farme. Zbog većih raspona između konstruktivnih elemenata, koji u dijelu mosta dolaze i do 13,50 m , zgrada farme riješena je konstukcijom koja je sačinjena od čelicnih međuspratnih konstukcija i armirano-betonskih stuba i zidova, dok je dio studentskog doma, gdje rasponi između konstruktivnih elemenata ne prelaze preko 5,60 m , riješena armirano-betonskim horizontalnim i vetikalnim elementima. Ljepota i snaga ovog projekta ogledaju se u tačnom i prikladnom intervenisanju što rezultira visokim vizuelnim i funkcionalnim kvalitetom. Preplitanjem aluminijskih profila, stakla i armiranobetonske konstrukcije objekat odiše osnovnim geometrijskim formama, gradeći ideju prožimanja savremenog načina življenja i poslovnog prostora u jednoj cjelini.

105

uređenje malih prostora

PRECIZNO I ČISTO Kada su upitanju mali stanovi sa modernim industrijskim duhom teško je bolje posložiti stvari od ovog primjera, koji pokazuje kako je moguće malom stanu dati poseban identiteti jedinstven „ukus“ svakom kutku prostora.

106

Arhitektonski studio Alfonso ideas dizajnirao je ovaj lijepi stan u toplom naselju Linsen nord road (Taipei city) koja nanovo oživljava upravo zbog ovakvih projekata. Zahvaljujući prelijepom spoju različitih tekstura stvoren je upečatljiv, privlačan ambijent malog stana. Dekor je ekskluzivan i orjentisan ka jasnom cilju, a to je štednja prostora. Elementi su moderni i prosto vežu vaše oči za detalje. Kako to često biva ovom malom stanu dodatni šarm daje činjenica da je smješten u potkrovlju. Dnevna soba je odvojena od spavaće upotrebom kombinacije stakla i metala, koji ujedno čine vrlo modernu i praktičnu policu za knjige i časopise. Zidovi su „čisti“ bez bilo kakvih dekorativnih elemenata. Izuzetak je zid od cigala na kom je pričvršćen veliki tv, koji u kombinaciji sa drvenom komodom i starinskim uličnim hidroforom daje simpatičnu notu tom dijelu prostora. Dnevna soba ima i funkciju radne sobe, sve je organizovano precizno, tako da ni u jednom momentu nemate osjećaj pretrpanosti. Namještaj je industrijski, tek po neki detalj, kao npr stari ventilator „razbija“ koncepciju... U produžetku spavaće sobe je smještena moderna kuhinja sa trpezarijicom. Visoki sto za četvoro i veliki prozor daju osjećaj ušuškanosti a istovremeno kao da ste na nekoj terasi. Rasvjeta je jednostavna, urađena po zahtjevu investitora, sa običnim reflektorima koji su u svim prostorijama i koji se mogu okretati u svim pravcima. Ogromni drveni plakar koji se proteže duž cijele spavaće sobe rješava većinu problema oko skladištenja garderobe. Kupatilo, moderno i štedljivo isplanirano ne odstupa od ostatka stana. Sve u svemu, lijepo, precizno, čisto...

Stan je projektovao mladi arhitektonski tim Alfonso ideas. Za nekih desetak godina ostvarili su veliki broj projekata vezanih za uređenje enterijera. Većina ostvarenja je u Tajvanu, ali i u Australiji i Novom zenlandu.

107

KADA MALI STAN NIJE MALI Sjajan primjer kako arhitekta poznavanjem geometrije, prostora i koristeÄ&#x2021;i iskustvo moĹže stvoriti iluziju komfora koja je zapravo sasvim realna.

108

Ovaj mali stan u Kijevu ima svega 35 m2 ali zapravo djeluje mnogo veći, zahvaljujući arhitekti Ivanu Junakovu koji je „izvukao“ nemoguće. Kada su mali stanovi u pitanju traže se „nemoguća“ rješenja, dodatni kapaciteti koji obično na oko nijesu vidljivi. Takvo rješenje je arhitekta našao u ovom potkrovlju, iskoristio visinu u dijelu ulaza u stan koja je 3,9 m i dodao polusprat koji je po našim standardima garsonjeru pretvorio i lijep stan. Taj polusprat je pretvoren u prostor za spavanje ( ne sobu) koji sa velikim krevetom i dva plakara daju sjajnu cjelinu za udoban noćni boravak a istovremeno zbog nepostojanja fizičke barijere čini lijep vizuelni i prostorni spoj sa glavnom sobom. Tu je samo jednostavna ograda i elegantne stepenice izrađene od tankog metala koje vode do glavne prostorije. Ta centralna prostorija ima posve multifunkcionalnu funkciju i tu je arhitekta pretočio svo svoje znanje i iskustvo kako bi napravio osjećaj komfora. Zaista velika kuhinja za stan ove veličine izgleda moderno i lijepo naslanja se na trpezarijski dio u kom dominira veliki sto koji sem te funkcije trpezarijskog stola predstavlja i fizičku barijeru ka dijelu za odmor. A to je veliki, udobni kauč koji gleda na zid sa tv-om. Sve nijanse namještaja se kreću od braon pa do tamno sive boje stepenica. Ravnoteža kolora je postignuta upotrebom pažljivo odabranih nijansi plave u kojima su kauč i trpezarijske stolice. Svjetla ima puno, veliki prozor i balkonska vrata daju priliku zracima sunca da u svakom dijelu stana daju svoj pečat. Ni balkon nije mali i izlazi tačno na krošnje drveća i daje vam tako osjećaj da ste neđe u parku. Kupatilo je malo i funkcionalno, al je zato garderoba koja je posebna prostorija velika i dozvoljava vlasniku da u nju smjesti sve stvari koje su „višak“ i tako potpuno rastereti ostatak stana. Zidovi su bijeli ili obzidani opekom. Naravno taj odabir je vođen zahtjevima svjetlosti koja ulazi u prostoriju. Vrijedan pomena je i prostor ispod stepeništa koji je iskorišten za police za knjige i suvenire. Stan koji sasvim sigurno nudi veći komfor nego neki drugi koji imaju fišestruko veću kvadraturu. Sjajan posao arhitekte Ivana Junakova.

109

Uradi sam

Vijenac od jesenjeg lišća

Vijenci za vrata su lijep dodatak jesenjem dekoru ali mogu da budu vrlo skupi i teški za čuvanje. Napravite sami lijep vijenac i uštedite novac i prostor u kući (biorazgradiv je i možete ga baciti na kraju sezone bez osjećaja krivice)

Materijali: • Jesenje lišće (60-70 listova za vijenac od 40 cm prečnika) • Karton za oblik vijenca • Jutani kanap • Papir za pečenje Alati: • Heftalica

110

uputstvo: ISPEGLAJTE LIŠĆE

Osušite i ispresujte lišće. Radite u seriji od po 5-6 listova. Stavite lišće između dva parčeta papira za pečenje i pecite ih u mikrotalasnoj pećnici otprilike 10 - 30 sekundi. Provjeravajte ih svakih par sekundi dok vam se ne učine suvima ali ne pečenima. Koristeći vruću peglu, ispeglajte lišće. Možete takođe lišće staviti između dva parčeta papira za pečenje ukoliko ne želite da dodiruju peglu. Nestavite sa postupcima dok ne ispresujete svo lišće

Napravite vijenac

Na kartonu nacrtajte krugove po kojima će biti izrezan. U ovu svrhu možete koristiti veći i manji tanjir da biste napravili veći i manji krug. Kada ste nacrtali, izrežite kartonsku osnovu za vijenac. Počnite da spajate lišće na gornjoj strani vijenca sa desne strane od centra. Uzmite nekoliko listova i zaheftajte ih za karton. Sljedeći red listova postavite tako da pokrivaju zaheftane djelove listova koje ste postavili prije. Nastavite da heftate sve dok ne prekrijete jednu polovinu vijenca. Kada prekrijete jednu polovinu pređite na lijevu stranu vijenca i krenite odozgo sa heftanjem u suprotnom pravcu od druge polovine. Kada je heftanje završeno i vijenac pokriven, iskoristite lijepak i preostalo lišće da pokrijete eventualne rupe ili mjesta gdje se vidi spajalica.

Zakačite vijenac

9 Od kanapa i lijepka napravite malu omču i zalijepite je sa unutrašnje strane na karton. Na vrata možete zalijepiti bilo koju kačaljku jer je vijenac lagan i moći će da ga drži.

111

Uradi sam

Saksije obojane latex bojom

Interesantan način da osvježite svoj kutak za biljke. Uz dobru kombinaciju boja možete napraviti predivan kućni dekor.

Potrebno vam je:

• Brzovezujući cement • Mjerice, staklene zdjele, zdjela za miješanje • Maska za lice, • Rukavice • Latex boja • Zdjelice koje mozete baciti poslije, • Ulje u spreju • Kliješta/makaze

112

uputstvo: Recept za jednu manju saksiju: 6 kašika brzovezujućeg cementa, 1 do 2 kašike vode (dodajite po potrebi) i 1 kašičica latex boje. Možete povećati mjeru ukoliko želite veću saksiju.

U jednu zdjelu za miješanje stavite cement a u drugoj zdjeli pomiješajte vodu i boju. Nakon toga sipajte smjesu od vode i boje u zdjelu sa cementom. Može se miješati rukama ili kašikom. Miješajte otprilike minut dok ne postane grublja smjesa nalik onoj za kolačiće. Kao što se vidi, narandžasta boja ne mijenja mnogo boju cementa, neke se boje bolje vide a neke ne, tako da valja isprobati razne kombinacije. Međutim nekada i mala naznaka boje može biti prijatna za oko. Nakon početnog miješanja dodajte pola kašike voda za čvršću smjesu ili cijelu kašiku za rijetku smjesu koja može da se sipa.

Da bi ste napravili saksiju od tvrđe smjese, stavite smjesu u zdjelicu i oblikujte je rukama kao da je od gline. Imate otprilike 5 minuta da radite sa cementom prije nego što se stvrdne. Možete ostaviti ivice grube ili ih uglačati.

Još jedan način da napravite saksiju je da uzmete plastične zdjele koje se bacaju kao modlu. Uzmite na primjer čašu od 150ml za unutrašnjost i 250 ml za spoljašnjost ili neke većih dimenzija za veću saksiju. Prvo naprskajte modlu uljem. Napunite četvrtinu slojevima cementa. Možete u slojevima stavljati koju god boju želite ili bez ikakvih boja ako vam se tako sviđa. Ostavite zadnji sloj cementa otprilike pola sata da se učvrsti a nakon toga sipajte još rijetke smjese cementa. Nakon toga ugurajte manju modlu u cement i stavite nešto teško na nju dok se cement ne stvrdne. Nakon nekoliko sati možete sa kliještima izvaditi plastičnu modlu i saksija je gotova.

113

IKONE XX-og vijeka

dizajn za svakoga Napisala: Sandra Vahtel

Za šest decenija, kompanija IKEA prošla je dug put – od male radionice na jugu Švedske do jednog od najvećih maloprodajnih lanaca u svijetu, prisutnog u 40 zemalja.

Osnivač brenda Ikea Ingvar Kamprad rodio se u mjestu Smaland na jugu Švedske i još od najranijeg djetinjstva kada je sa svog bicikla prodavao šibice komšijskim dječacima, bio je svjestan da jednog dana želi da ima sopstveni 114

privatni biznis. Kada je napunio 17 godina dobio je od oca novac za nastavak školovanja, koji je on iskoristio za pokretanje sopstvenog biznisa. Naziv Ikea nastao je spajanjem inicijala osnivača-Ingvar Kamprad i prvih slova

imena farme Elmtayrd i sela Agunnaryd gdje je odrastao. U početku je Ikea prodavala olovke, novčanike, ramove za slike, bižuterije, čarape, kada bi se god pojavila potražnja za nekim proizvodom IKEA

bi ga u roku od nekoliko dana nudila po niskoj cijeni. Ubrzo više nije mogao sam da razvozi proizvode do kupaca i da se bavi telefonskom prodajom i tako je 1945. godine objavio prvi oglas u lokalnim novinama i počeo rad sa katalozima. Dvije godine kasnije prvi put počinje da radi sa namještajem i to toliko uspješno da rješava da usredsredi kompaniju upravo na tu djelatnost. Kompanija Ikea kakvu danas znamo nastala je 1951. godine, a 1956. godina predstavlja prvi važan korak – otvaranje izložbenog prostora u kome su potencijalni kupci mogli da vide namještaj, prije nego što se za njega odluče, za razliku od dosadašnjih

kataloga. Započevši poslovanje na ovaj način Ikea je znatno dobila na konkurentnosti, jer su kupci sada mogli da na licu mjesta uporede odnos cijene i kvaliteta i odluče se za kupovinu. Ovo je dovelo do toga da je usljed zavjere konkurenata firma koja je proizvodila namještaj za Ikeu prekinula saradnju sa njima, pa je Ikea morala samostalno da proizvodi namještaj novog dizajna i po novim cijenama. Još 60tih i 70tih godina počinje da se javlja konceptualna ideja Ikea kompanije, koja traje i do danas, da se fokusira na pravljenje što kvalitetnijeg i estetski ljepšeg namještaja, po što pristupačnijim cijenama, kako bi veliki

broj ljudi mogao sebi da priušti takav proizvod. Ono što čini osnovu ove kompanije je zapravo ogromna strast prema uljepšavanju domova i života ljudi u njima. Godinama se dizajn naravno razvijao i razlikovao u zavisnosti od trenutnih trendova, ali 2000. godine, Ikea počinje da se širi dalje od Centralno Evropskog tržišta na prostore Rusije, Japana i mnogo dalje. Danas se ova kompanija može pohvaliti sa preko 300 zvaničnih prodajnih mesta, širom sveta, ne uključujući ogromnu potražnju njihovih artikala putem interneta. Tako je Ikea 1955. počela da proizvodi namještaj na sklapanje i rasklapanje, koji je transportovan u pljosnatim kutijama, smanjene su cijene transporta i skladištenja, a samim tim i prodajna cijena. Danas Ikea ima značajno mjesto u mnogim domovima širom svijeta, sa čime je u skladu i njihova misija brenda „uljepšati svakodnevni život većine ljudi“. O tome koliko se ovaj brend odomaćio i postao prihvaćen od strane velikog broja ljudi bez obzira na njihova zanimanja i društveni status govori i želja glumca komičara Marka Malkofa

Istorijski uticaji Krajem 19. vijeka umjetnici Carl i Karin Larsson objedinili su klasične uticaje s toplijim švedskim narodnim stilovima. Tako su stvorili model švedskog dizajna namještaja koji je i danas prepoznat u cijelom svetu. Tokom 50-ih godina prošlog vijeka, istovremeno su se razvijali modernizam i funkcionalizam i švedsko društvo utemeljeno na društvenoj jednakosti. IKEA asortiman, koji je moderan, ali ne robuje trendovima, funkcionalan, ali i vizuelno atraktivan i okrenut potrebama kupaca i porodica, njeguje tu švedsku tradiciju uređenja prostora.

IKEA koncept, kao i njen osnivač, rođen na jugu Švedske gdje je zemlja oskudna i uglavnom neplodna, a ljudi poznati kao vrijedni, snalažljivi u skromnim uslovima i domišljati u iskorišćavanju svojih ograničenih sredstava i prirodnih uslova na najbolji mogući način. Upravo je taj duh u srcu nastojanja kompanije IKEA da nudi niske cijene. No, niža cijena ne znači i niži kvalitet proizvoda. Švedska je u cijelom svetu poznata po sigurnosti i pouzdanosti proizvoda, a robne kuće IKEA ponose se time što nude nude kvalitetne proizvode po niskim cijenama.

da provede nedjelju dana u njujorškoj Ikei, što je i učinio početkom 2008. godine za vrijeme renoviranja stana. Razvoj IKEA asortimana se zasniva na švedskom pristupu dizajnu. Namještaj i dekorativni elementi su moderni, ali ne robuju trendovima. Funkcionalni su i vizuelno atraktivni, orijentisani na potrebe kupaca i prikladni za djecu i porodice. U izboru boja i materijala odražava se jednostavan i zdrav stil života u skladu sa prirodom, 116

karakterističan za Švedsku. Ovakav pristup dizajnu asortimana je u uskoj vezi sa korijenima kompanije IKEA, čiji je razvoj započeo u Smålandu na jugu Švedske, gdje su ljudi poznati kao vrijedni, snalažljivi u skromnim uslovima i domišljati u iskorišćavanju svojih ograničenih sredstava i prirodnih uslova na najbolji mogući način, pretvarajući tako ono što bi većina ljudi smatrala ograničenjima u mogućnosti za razvoj.

Što se dizajna tiče, u okviru ove firme postoji tim stručnjaka koji na godišnjem nivou obilazi ogroman broj domaćinstava, praveći uvid u to šta je ljudima najpotrebnije i kako mogu postojeće proizvode da poboljšaju. Nakon toga, ovaj tim vrijedno radi na tome da stvori što praktičniji, ljepši i

kvalitetniji proizvod. Imeđu ostalog, bitnu ulogu u ovoj proizvodnji ima i sam materijal od koga se namještaj pravi. Svi materijali koji se koriste su uglavnom prirodni i najčešće zgodni za reciklažu i obnavljanje. Time se, opet, uspješno održavaju niske cene i ujedno ekološka svijest. Najčešće se pri proiz-

6 stvari koje nijeste znali o Ikei: 1. IKEA koristi oko 1 posto ukupne svjetske proizvodnje drveta. 2. Svake godine IKEA isporuči toliko proizvoda da bi moglo da se napuni 9000 olimpijskih bazena do vrha. 3. U ponudi je oko 9500 komada namještaja. 4. U Evropi jedan od pet ljudi spava na IKEA krevetima. 5. IKEA proizvodi imaju imena, a ne brojeve zato što njen osnivač ima disleksiju pa se ovako lakše snalazio. 6.Najveća IKEA je u Štokholmu. Ima površinu kao 10 fudbalskih terena.

117

Nove IKEA sofe, stolice, stolovi i police za knjige biće napravljeni od mješavine reciklirane celuloze, a IKEA je razvila poseban proces za potiskivanje papira i pravljenje visoko otpornog materijala od njega.Kompanija IKEA planira da izbaci nove proizvode u maju 2017. godine i izgradila je nekoliko fabrika, od kojih se prva nalazi u Švedskoj. Oni tvrde da će cijene ovog namještaja biti pristupačne. U ovom trenutku tim pravi prototipe i usavršava dizajne.

vodnji koriste juta, pamuk, bambusovo drvo, lan i PET plastika (najpogodnija plastika za reciklažu). Ponuda je podijeljena u različite departmane. Najveća pažnja poklonjena je dnevnoj i spavaćoj sobi. Ono što još više olakšava mušterijama da donesu ispravnu odluku je i katalog sa unaprijed osmišljenim mogućim kombinacijama, kada je uređenje enterijera u pitanju. Od sofisticiranih, modernih i elegantnih kombinacija, sa veoma svedenim tonovima i nijansama, pa sve do urbanih šarenih i mladalačkih kombinacija, u Ikei ćete sigurno dobiti 118

inspiraciju oko preuređivanja vašeg životnog prostora. Ono što prvenstveno izdvaja ovu firmu od ostalih je prethodno navedena pristupačna cena njihovih proizvoda, kao i funkcionalnost i dizajn. Ova firma, za razliku od mnogih drugih, to postiže time što sve svoje fondove i investicije sama stvara i zarađuje, prije nego što ih investira u neke druge projekte (najčešće već postojeće Ikea radnje), tako da se ti fondovi ne oslanjaju prvenstveno na potrošače. Ikea, osim što se bavi industrijskom proizvodnjom namještaja, sve više pokušava da kroz svoje kampanje promoviše i očuvanje naše planete i svijest o važnosti reciklaže, štednje energije, i smanjenju zagađenja vazduha i vode. Kroz skoro pokrenut projekat „People & Planet Positive“ uspješno su započeli da ostvaruju svoju zamisao. Logotip kompanije IKEA nije slučajno plave i žute boje – to su boje švedske zastave. Priroda i dom veliki su dio života Šveđana, a švedski stil uređenja prostora možda se najbolje može opisati opisivanjem prirode – pun svjetla i svježeg vazduha, ali umjeren

i rasterećen od nepotrebnih detalja. Svježina otvorenog prostora preslikava se u bojama i materijalima te osjećaju prostora koji stvaraju svijetlo drvo, prirodne tkanine i neobrađene površine. U zemlji koja je veći deo godine hladna i mračna, ovi svijetli životni prostori stvaraju topao, ljetnji osjećaj tokom cijele godine. Danas se Ikea bavi ne samo osmišljavanjem novih proizvoda i usluga, već i brigom za životnu sredinu - proizvodnja ekoloških bicikala, prestanak upotrebe plastičnih kesa i slično.

ZA DOMAĆINSTVA KOJA IMAJU DUG PO OSNOVU UTROŠENE ELEKTRIČNE ENERGIJE, BEZ OBZIRA NA NJEGOVU VISINU Bez učešća 24 fiksne mjesečne rate od 20 eura Obustava obračuna zatezne kamate Uslov: plaćena tri posljednja računa.

Akcija počinje

i traje do

Više informacija besplatnim pozivom na broj 19100, na šalterima, web portalu www.epcg.com ili Facebook strani.

*za kategorije domaćinstva

Vaš potpis u dvorištu

Egzotična Paulovnija (Paulownia tomentosa)

Piše: Krstinja Zečević

Šume su neprocjenjivo prirodno blago. One su izvor zdravlja i zato ih moramo poštovati i cijeniti njihov značaj. Čest je i izraz “zeleno zlato”. Mijenjaju klimu, oplemenjuju je, ublažavaju ljetnje žege, zimske mrazeve, povećavaju količinu padavina, vlažnost vazduha. Šume su fabrike kiseonika i najveći potrošači ugljendioksida. To znači da su pluća zemlje, svojevrsni filter koji čuva naše zdravlje, naš život pa zato treba zaštititi svako drvo, odnositi se prema njemu kao prema prijateljskom živom biću. Jedna biljka, od više miliona biljnih vrsta koje rastu na našoj planeti posebno mi je skrenula pažnju svojim postojanjem. Njena postojbina je Kina u kojoj se uzgaja više od 300 godina. To je po svemu čudesna Paulovnija. Listopadno

120

drvo koje naraste do 20 metara u visinu. Svaki dio biljke je poseban i egzotičan, izuzetno značajan za čovjeka. Naziva se i drvo budućnosti jer zaista su koristi koje daje Paulovnija dragocjene. U Kini je zovu i “carsko drvo” s razlogom jer su nekad carevi uživali u njenoj ljepoti. Paulovnija je biljka koja raste najbrže na svijetu, otprilike za 10 godina njeno stablo je u prečniku oko 1 metar. Izuzetno je otporno drvo, s tim što se mora nešto više povesti računa o mladim sadnicama. Njeno drvo je izuzetno kvalitetno kao materijal za drvenu građu. Zato i ima vrlo široku primjenu. Koristi se za izradu brodova, dasaka za jedrenje, montažnih kuća, muzičkih instrumenata, stolarije, parketa, furnira, dasaka i ima primjenu i u drugim granama industrije.

Njena vlaknasta struktura je otporna na vlagu te se ne mijenja ni prilikom klimatskih promjena. Zato je poznata i kao izolacioni materijal. Paulovnija ima izuzetnu energetsku vrijednost pa se koristi za izradu peleta i briketa. Kalorična vrijednost ove biljke mjeri se mrkim ugljem. Emisija štetnih gasova jednaka je 0 (nuli). Od 1m2 drveta ostane prilikom sagorijevanja 1/2 kg pepela.

Vrlo lako se suši, laka je poput lipovog drveta, a čvršća je od bukve. Veoma lako se obrađuje, ne primajući spoljašnje uticaje. Dobro podnosi sve vrste obrade, ne lomi se, ne uvija i ne deformiše se. Paulovnija ima ogromne srcolike listove u prečniku i do 70cm. Pa kad se okiti takvim listovima možete zamisliti njenu ljepotu. No to nije sve. Ona ima izuzetno lijepe, mirisne

cvjetove. Roza-lila boja u proljeće prekriva cijelu biljku. Za cvjetanje se priprema prethodne godine kad formira cvjetne grane i pupoljke koji u maju zamirišu zanosnim mirisom. Cvjetovi su medonosni. Med od nje je svijetle boje, sličan boji bagremovog meda, kvalitet meda je odličan, ljekovit je i koristi se u liječenju bronhitisa, žuči, jetre, probavnog sistema. Cvjetovi se koriste i u farmaceutskoj industriji.

Rod Paulovnija sadrži 9 vrlo produktivnih vrsta ovog izuzetno vrijednog drveta. Sve vrste su vrlo atraktivne i značajne. Brzo rastu i imaju sve poznate kvalitete. Najpoznatije vrste Paulovnije su: Paulovnija elongata, Paulovnija hibrid 9501, Paulovnija Shan Tong. 121

Paulovnija Shan Tong hibrid

Paulovnija Elongata je poznata po tome što raste na slabije plodnim terenima. Otporna je na bolesti. Raste nešto malo sporije od nekih drugih vrsta. Drvo je lako i veoma tvrde strukture. Stablo je svijetle boje, skoro da nema čvorova. Lako je savitljivo pa je vrlo pogodno za rezbarenje. Na vatru je vrlo otporno pa je i tu posebno značajno. Prilikom požara šume četinara vrlo brzo stradaju, dok bi sa šumom Paulovnije bilo mnogo manje štete. Obično se na 1 hektaru posadi oko

drvne mase za kraće vrijeme. Ova vrsta je gušća od ostalih vrsta i od svih daje kvalitetnije drvo. Tako brzo raste da u toku ljeta poraste oko 3 metra a dnevno po 5 santimetara. Može se prihranjivati preko lista a tada može porasti i 5-6 metara u toku ljeta. Paulovnija Shan Tong je vrsta koja takođe brzo raste. Otporna je slično prethodnoj na sušu, hladnoću i bolesti. Ima kvalitetnu drvnu masu, lako se prilagođava svim terenima i podnebljima

različitim klimatskim područjima od nje očekuju veliku materijalnu korist - veliki ekološki prosperitet. Ova čudesna biljka se koristi i kao stočna hrana. Ogromni listovi i bogatstvo lisne mase sadrži veliki procenat bjelančevina i drugih materija koje čine da je izuzetno probavna. U tom slučaju se sadi vrlo često, zatim se kosi i dobija se velika biljna masa za stočnu ishranu. Može se korostiti 6-7 puta godišnje.

Paulovnija Shan Tong

Paulovnija Elongata

625 stabala koja za 3 godine donose 57 tona drvne mase, a za 8-10 godina 190 tona. Nakon svake sječe stablo daje nove izdanke sa novom masom drveta. ovo drvo živi od 70-100 godina. Paulovnija - hibrid 9501 ima ekstra kvalitetno stablo. Vrlo je otporno na hladnoću (do -25oC), i vrlo je otporno na sušu. Raste brže od Paulovnije Glongate, pa tako daje veći prinos 122

i lako obnavlja stablo. Vrlo je otporna na prirodne katastrofe, te se često sadi uz rječna korita da veže zemlju a pošto brzo raste sve se češće koristi u ove svrhe. Posjeduje bogatstvo drvne građe te se poslednjih decenija za nju interesuje većina država u svijetu. Zahvaljujući hibridima koji posjeduje neke posebne osobine u pogledu gajenja u izbor Paulovnije posebno su uključene SAD, Njemačka, Bugarska, Iran, Burma, Vijetnam, Laos, Indonezija, Tajland, Uganda i mnoge druge. Pošto uspijeva u

Paulovnija se sadi na različite načine zavisno od toga zašto će se koristiti. A koristi se u dekorativne svrhe, zatim ogrijevno drvo, za industrijske svrhe, za zaštitu terena, za ishranu stoke. U dekorativne svrhe sadimo je onako kako želimo i kako nama odgovara. U ostale svrhe postoje određena pravila koja se moraju poštovati a čime se bave stručna lica zavisno od namjene sadnje ove biljke. Paulovnija se sadi u proljeće od maja do jula. Traži plodno i rastresito zemljište. Ne voli glinu, teško i močvarno

zemljište. U rupu iskopanu do 80 santimetara vratiti nešto zemlje i pođubriti i biljku sa busenom zatrpati ostatkom zemlje. Zavisno od veličine nabavljene biljke počinje i redovno zalivanje. U prvoj godini je veoma osjetljiva, pa je treba posebno njegovati. Zaliva se sa 5 litara vode dnevno pogotovo ako je sušno ljeto. Mlade biljke su osjetljive na hladnoću pa ih treba zaštititii i saditi na južnoj strani dvorišta. Kad joj se korijen učvrsti ne traži nikakvu posebnu njegu

jer joj korijen ide duboko u zemlju. Zahvaljujući hibridima koji podnonose raspon temperature od -25oC do +40oC ova se biljka sad bukvalno može gajiti po čitavom svijetu; iako se ranije gajila najviše u Kini na površini od oko 17 miliona hektara. Gaji se dosta i u Japanu i naglo se širi zbog izuzetnog značaja. Zbog ogromne lisne mase jedno stablo može proizvesti kiseonika za 60 ljudi. Posadite svoju Paulovniju i ubrzo

ćete imati divnu hladovinu, mirisnu atmosferu i doprinijećete ekološkoj ravnoteži na zemlji.

123

INOVATIVNOST I KVALITETA â&#x2C6;&#x2019; mAdE by TEcE

WELL Water Efficiency Label