Casopis Prostor broj 66 by Casopisi Prostor i Caffe Montenegro

PROSTOR

Broj 66 JUL/AVGUST 2021. cijena 3,50 eura CRNA GORA

ARHITEKTURA...GRAĐEVINARSTVO...ENTERIJER...DIZAJN...LIČNOSTI

predstavljamo

enterijer

Gradevina

arhitektura

PINE TREE RESORT BY STUDIO SYNTHESIS

JAPANDI ENTERIJERI SVIJETLI ILI TAMNI POD

GUANGMING PUBLIC SERVICE PLATFORMA

INTERVJU: MILKA GNJATO/ ZABRISKIE STUDIO

Naslovna strana: Habitat/Podgorica

IMPRESUM Izdavač: Partner Media Direktor: Danko Jokanović Programski direktor: Peđa Zečević Glavni i odgovorni urednik: Aleksandra Zečević Malović Grafički dizajn: Partner Media Fotografija: Nenad Mandić Risto Božović Redakcija: Sandra Vahtel Marta Jovićević Sanja Golubović Tamara Novaković Saradnici: Danica Mihaljević Davidović Ema Alihodžić Jašarović Nina Malović Vladimir Kovač Prof. Aleksandar Radojević Valenka Herbez Milena Žižić Štampa: Merkator Bijelo Polje CIP - Каталогизација у публикацији Национална библиотека Црне Горе, Цетиње ISSN 1800-6124 = Prostor (Podgorica) COBISS.CG-ID 11306000 Kontakt: Tel +382 20 653 271 Mob +382 67 210 904 e-mail: casopisprostor@gmail.com

Direktorica marketinga Andesilić Maja +382 69 429 375

Jun-Jul 2021 Arhitektura 14

Populous architect MJESTA GDJE SU LJUDI ZAJEDNO

INTERVJU: Milka Gnjato/Zabriski Studio

KONTEKSTUALNA I ISKRENA ARHITEKTURA KAKO ĆEMO ŽIVJETI ZAJEDNO? 17. Bijenale arhitekture u Veneciji SHE HOUSE U TORINU Damilano Studio Architects 56 SERPENTINE PAVILION KAO ARHITEKTONSKI STAV 67 Little Island Park / Heatherwick Studio PARK I OSTRVSKO POZORIŠTE 71 Remiseparken / BOGL Landscape Architects ZELENI DŽEP KOPENHAGENA 75 Docklands Park / BAU Brearley Architects + Urbanists EGZOTIČNA ERA ZDRAVLJA I IGRE 92 DJETINJSTVO U GRADSKOJ SREDINI

28 34

96 NOVE ULICE ZA NOVO DOBA

Građevina 88 SAVREMENI DOMOVI KULTURE – DRUŠTVENI CENTRI/Etex building performance 90 ZGRADA KOJA DIŠE Guangming Public Service Platform / ZHUBO DESIGN

Enterijer 38 HABITAT KOLEKCIJA PROLJEĆE LJETO 2021 48 OSNOVE JAPANDI STILA - Učiniti vaš dom utočištem 52 / Ing Invest 54 Kako do sigurnih, a povoljnih vrata Njemačke proizvodnje/Hormman 78 LJEPOTA PROSTORA SA SVIJETLIM ILI TAMNIM PODOVIMA Alisa savjetuje 86 B&B ITALIA /ARTEFACTO DESIGN CENTER

Predstavljamo 40 PINE TREE RESORT designed by STUDIO SYNTHESIS® 78 DOM RONALDA MCDONALDA /ETEX 100 PROSTOR MENTALNE EKOLOGIJE I LJUBAVI

VIJESTI ARHITEKTURA SJEĆANJA U Kraljevskom pozorištu “Zetski dom” povodom 110 godina od smrti arhitekte Josipa Sladea Šilovića, održan je događaj “Arhitektura sjećanja”. Tokom skupa, o arhitekti čiji je rad u velikoj mjeri obilježio jednu epohu u Crnoj Gori, govorili su Aleksandar Kašćelan, gradonačelnik Prijestonice Cetinje, Slobodan-Bobo Mitrović, arhitekta, prof. dr Aleksandar Čilikov, istoričar umjetnosti i Luka I. Milunović, teatrolog.

Moderator skupa “Arhitektura sjećanja – 110 godina od smrti Josipa Sladea Šilovića” bio je Damir Bučan, arhitekta i univerzitetski predavač. Kraljevsko pozorište “Zetski dom”, organizacijom događaja, nastojalo je da doprinese sjećanju na dragocjeno urbanističko i graditeljsko djelo koje je iza sebe ostavio dr Josip Slade Šilović, od posebnog značaja za kulturne i ukupne društvene tokove ne samo onog vremena već i sadašnjeg trenutka.

BEMAKS DONIRA ŠKOLU U PODGORICI

BIG SEE AWARDS 2021

Osnovna škola sa fiskulturnom salom biće izgrađena u podgoričkom naselju Tološi. Sastoji se od dvije urbanističke parcele ukupne površine 16.349,05m2. Škola je prema važećim zakonima i pravilnicima iz oblasti školskog obrazovanja projektovana za 1200 djece. U školi je predviđeno 15 matičnih učionica, 5 predmetnih učionica, 2 učionice za informatiku i 5 specijalizovanih učionica sa pripadajućim kabinetima. Kapacitet tribina sale je 494 mjesta, od kojih je 204 fiksnih, a 290 sjedišta je u sklopu teleskopskih tribina. Krov škole opremljen je solarnim kolektorima za centralnu pripremu tople vode. Za grijanje i hlađenje škole i fiskulturne sale predviđen je sistem toplotne pumpe vazduh-voda. Grijanje i hlađenje škole obavlja se kasetnim jedinicama, smještenim u spuštenom plafonu, dok je grijanje i hlađenje fiskulturne sale predviđeno kanalskim sistemom. “Prostor predviđen za izgradnju osnovne škole, osim kao mjesto edukacije, teži da postane i katalizator okupljanja, druženja, igre i rekreacije u cilju osnaživanja zajednice.Kompaktan volumen škole omogućava izuzetnu racionalnost projekta, ekonomičnost izvođenja i održavanja objekta, a u konačnom i dobru energetsku efikasnost zgrade i uštedu energije”, saopštavaju iz Bemaksa.

Nakon završenih ranih registracija i obavljenog prvog kruga žiriranja, objavljeni su dobitnici priznanja BIG SEE Award za 2021. godinu, među kojima su i dva ostvarenja iz Crne Gore. U kategoriji Architecture (Public and commercial architecture) priznanje je dobila Kuća maslina u Baru, autora Rifata Alihodžića, Jasmine Salković i Elvire Muzurović. Priznanje je dobio i projekat rekonstrukcije paviljona Gradske muzike u Herceg-Novom, autora Srđana Marlovića, u kategoriji Interior design (Civic). Ova ostvarenja takmiče se i za prestižnu nagradu Grand Prix, čiji će dobitnici biti poznati prilikom ceremonije dodjeljivanja nagrada koja će se održati u oktobru ove godine u Sloveniji. BIG SEE nagrade dodjeljuje Zavod Big – Centar za kreativnu ekonomiju Jugoistočne Europe, u okviru platforme BIG SEE za podršku i razvoj kreativne industrije. Nagrade se dodjeljuju u sljedećim kategorijama: Product Design Award, Interior Design, Fashion Design Award, Wood Design Award, Architecture, Tourism Award i Visionary Awards.

RIJEČ UREDNIKA

PIŠE: ALEKSANDRA ZEČEVIĆ MALOVIĆ UREDNICA

HOW TO LIVE TOGETHER? Photo: Iva Popovska

Ne mogu zamisliti bolji naslov Bijenala ni sad, a ni prije pandemije. Ovo je pitanje koje treba postavljati češće. Pandemija ga je samo učinila relevantnijim. Na neki način i ironičnim, s obzirom na nametnutu izolaciju koja se desila. Možda je bila slučajnost što su naslov dali nekoliko mjeseci prije pandemije, no i bez toga mnogi su razlozi vodili ka njoj: klimatska kriza, masivna seljenja, političke nestabilnosti, rastuće socijalne, finansijske i ekonomske nestabilnosti. Ne možemo više čekati političare da povedu promjene, oni po pravilu rade na dubljim razdorima, vrijeme je da pogledamo šta mi možemo da uradimo. Crna Gora se predstavila sa izložbom koja ima za cilj da predoči javnosti važnost Kaninog stvaralačkog opusa kroz prikazivanje fotografija, originalnih crteža i skica, kao i korespodencije iz njene lične arhive. Nijemo posmatramo raznorazne vrste “izložbi” kada je u pitanju vrijedna i ona ne tako vrijedna arhitektura u 14

našem okruženju. Nadam se da neće biti kasno kad napokon odlučimo da budemo manje pasivni i uradimo nešto povodom vrijedne arhitekture koja se još uvijek da spasiti. Vrijeme je u kojem je potpuno normalno da sve paviljone i izložbe na Bijenalu prođemo onlajn pa sam tako i uradila. Srbija ima jako zapažen i konceptualno riješen paviljon, a pitanje

kojim se bave je skoro primjenljivo na sve gradove svijeta. Hrvatska izložba čiji je kustos Idis Turato ima naziv koji tjera na razmišljanje - Togetherness / Togetherless. Dosta zemalja se zbog situacije odlučilo za neke vidove online predstavljanja, a Njemačka je podijelila mišljenje na Venecijanskom bijenalu pozivajući posjetioce da lutaju praznim paviljo-

nom i iskuse digitalni sadržaj putem QR kodova. Prezentacija se sastoji od virtuelnog „Paviljona u oblaku“ kojem se pristupa pametnim telefonima na matrične barkodove u potpuno praznom izložbenom prostoru. Sem teme Bijenala, u ovom broju donosimo vam intervju sa Milkom Gnjato jednom od osnivača i kreativnom direktorkom Zabriski studia iz Beograda. Oni su za kratko vrijeme uspjeli da izrastu u ozbiljan studio sa preko 20 zaposlenih, a ove godine su nominovani i za čuvenu nagradu “EU MIes Award” za projekat poslovnog objekta “Mia Dorćol” . Ema nam je pisala o jednom od deset najposjećenijih događaja na svijetu -Serpentine pavilion-u. Serpentine galeri od 2000. godine svoj program proširuje na prostor parka u parteru galerije, kreirajući novi koncept efemerne arhitekture. Kustoski tim po eksluzivnmom pozivu angažuje arhitektu ili tim arhitekata, koji ranije nije projektovao u Velikoj Britaniji, omogućavajući mu da realizuje paviljonsku strukturu u zadatom prostoru. Pročitajte koje su se arhitekte obilježile prethodnih 20 godina i koji su bili najzapaženiji. Ono čemu pažnje nikad ne može biti posvećeno previše su urbani prostori i parkovi, zato u ovom broju predstavljamo tri primjera kako uz ozbiljan plan, dobru analizu i ozbiljnu želju i nemogući projekti mogu biti realizovani. Osam godina je bilo potrebno da projekat “Malo ostrvo” zaživi. Zelena oaza koja se nalazi iznad vode a drže je 132

NE MOGU ZAMISLITI BOLJI NASLOV BIJENALA NI SAD A NI PRIJE PANDEMIJE. OVO JE PITANJE KOJE TREBA BITI POSTAVLJANO MNOGO ČEŠĆE. PANDEMIJA GA JE SAMO UČINILA RELEVANTNIJIM. NA NEKI NAČIN I IRONIČNIM, S OBZIROM NA NAMETNUTU IZOLACIJU KOJA SE DESILA. MOŽDA JE BILA SLUČAJNOST ŠTO SU NASLOV DALI NEKOLIKO MJESECI PRIJE PANDEMIJE, NO I BEZ TOGA MNOGI SU RAZLOZI VODILI KA NJOJ: KLIMATSKA KRIZA, MASIVNA SELJENJA, POLITIČKE NESTABILNOSTI, RASTUĆE SOCIJALNE, FINANCIJSKE I EKONOMSKE NESTABILNOSTI. NE MOŽEMO VIŠE ČEKATI POLITIČARE DA POVEDU PROMJENE, ONI PO PRAVILU RADE NA DUBLJIM RAZDORIMA, VRIJEME JE DA POGLEDAMO ŠTO MI MOŽEMO DA URADIMO. betonska stuba. Projekat koji pokazuje da i kad fali prostora na maštovit način može da se “stvori”. Na ovu temu nadovezala se Velenka sa pričom o djetinjstvu u gradskoj sredini. U sve većoj izgradnji i naseljenosti glavnog grada, veliki problem predstavljaju nedostaci adekvatnog prostora za razvoj i igru djece. Posvećuje li se dovoljno pažnje osmišljavanju javnih površina za djecu u Crnoj Gori? Da li su djeca bezbjedna u gradskoj sredini? Ovo su neka od pitanja koja moraju biti pokrenuta sve intezivnije i češće kako bi bar u nekoj mjeri od gradskih sredina stvorili sigurnije i ljepše mjesto za djecu pa

i odrasle. Evropske metropole, a među njima i Pariz već godinama rade na mogućim rešenjima kako da postojeću infrastrukturu prilagode novim potrebama za većim zelenim površinama. Čuvena Champs-Élysées avenija, koja povezuje Arc de Triomphe sa Place de la Concorde, biće transformisana u većinski pješačku zonu, te pretvorena u novu ambijentalnu cjelinu, sa dominantnim udjelom zelenila i javnih prostora. Biće posađeno više od 1100 novih stabala. Ako pogledate 3D prezentaciju djelovaće vam nevjerovatno, ali kao što kaže Danica koja je pisala o ovom rješenju: “Vizija je uvijek početna tačka sa koje se sagledava budućnost neke zamisli, ali je u rukama pojedinaca da uz dovoljno hrabrosti, takve zamisli i realizuju. “ Ovaj broj je sada shvatam potpuno neplanski ispao kao broj posvećen zelenim površinama u raznim segmentima djelovanja. Proslavili smo 30 godina Crne Gore kao ekološke države a čini mi se da nikad manje nije bila ekološka. Kolika je privilegija živjeti u takvoj jednoj državi i kolika je glupost ne uvažavati to što nam pruža i ne razvijati njene potencijale. Milena Živković je dobila zadatak da osmisli novi logo ovim povodom. Nadam se da će u vama probuditi baš ono od čega je satkan, puno ljubavi prema našim prirodnim bogatstvima koja nas okružuju. Svaki LIST, svaka KAP. Sve ovo trebamo da čuvamo. Ako ste ljubitelji prirodnih materijala i jednostavnog načina uređenja prostora, novi pravac u urđenju enterijera pod nazivom Japandi će vas oduševiti. Što neutralnija paleta boja, prirodni materijali, drvo, bambus, dosta biljaka su njegove karakteristike. Pogledajte šta od namještaja u ovom stilu možete pronaći u radnjama kod nas. Ukoliko vam je potrebna promjena u enterijeru koja ne mora da vas kosta previše a u potpunosti može izmjeniti izgled vašeg prostora Alisa nam priča o prednostima i načinu odabira svijetlog i tamnog poda.

Ljeto je napokon stiglo zato metaforički “ Molim vas budite sunce. Grijte ako ne sve, bar one koji su vam blizu”. 15

POPULOUS ARCHITECT

MJESTA GDJE SU LJUDI ZAJEDNO PRISTUP STUDIJA POPULOUS ZAPOČINJE SA KLIJENTOM ZA STOLOM. POSTAVLJAJU PITANJA, POSMATRAJU LJUDE I PRIMENJUJU ISKUSTVO USAVRŠENO TOKOM ČETIRI DECENIJE I HILJADE PROJEKATA. TO IH JE DOVELO DO PROJEKTOVANJA RAZLIČITIH PROSTORA - OD STADIONA I ARENA DO AERODROMA - A SVE SA JEDNIM ZAJEDNIČKIM PITANJEM: KAKO PRIVOLJETI LJUDE DA SE VRAĆAJU IZNOVA I IZNOVA? ONI RADE IZ 15 KANCELARIJA ŠIROM SVIJETA SA KULTURNO RAZNOLIKIM TIMOM ARHITEKATA I DIZAJNERA KOJI U SVAKI PROJEKAT UNOSE JEDINSTVENU KOMBINACIJU MEĐUNARODNE I LOKALNE STRUČNOSTI I ZNANJA, KAKO BI STVORILI JEDINSTVENO, INOVATIVNO I ODGOVARAJUĆE ARHITEKTONSKO RJEŠENJE.

Populous ima jedinstveni pristup projektovanju, kombinujući nenadmašnu tehničku stručnost sa međunarodno priznatim projektantskim sposobnostima. Složeni projekti zahtijevaju zaista integrisani pristup sintezom višestrukih projektantskih disciplina u jedinstveni smjeli, lijepi i inteligentni dizajn. Oni rade iz 15 kancelarija širom svijeta sa kulturno raznolikim timom arhitekata i dizajnera koji u svaki projekat unose jedinstvenu kombinaciju međunarodne i lokalne stručnosti i znanja, kako bi stvorili jedinstveno, inovativno i odgova16

rajuće arhitektonsko rješenje. Njihov pristup započinje sa klijentom za stolom. Postavljaju pitanja, posmatraju ljude i primenjuju iskustvo usavršeno tokom četiri decenije i hiljade projekata. To ih je dovelo do projektovanja različitih prostora - od stadiona i arena do aerodroma - a sve sa jednim zajedničkim pitanjem: Kako privoljeti ljude da se vraćaju iznova i iznova? Tokom godina njihov preduzetnički duh oblikovao je reputaciju pomjeranja granica mogućeg. Prešli su dug put od ranih korijena kao HOK Sport Venue Event

i LOBB Partnership 1980-ih, postajući Populous 2009. godine. Rezultat je istorija puna prvih i nagrađivanih radova na međunarodnim konkursima, uključujući više od 250 globalnih nagrada za dizajn u 34 zemlje. „Ne stvarate nezaboravne prostore širom svijeta sa jednim dizajnerskim alatom. Naša stručnost u okupljanju ljudi široka je koliko i duboka. Izvuče se iz različitih disciplina, svaka od njih doprinosi većoj slici i održivom rastu.“ Vjeruju da se sjajna arhitektura emocionalno povezuje sa korisnicima. Tokom

više od 35 godina i sa 3.000 izgrađenih projekata, Populous je radio i isporučio neke od najupečatljivijih javnih, sportskih i zabavnih zgrada na svijetu, od kultnih stadiona do revolucionarnih muzičkih mjesta. Estadio BBVA Bancomer u Montereju u Meksiku je veličanstveni objekat koji privlači strastvene navijače na stadion svjetske klase koji predstavlja Monterejevo nasljeđe i budućnost, istovremeno izazivajući očekivanja onoga što samo iskustvo latinoameričkog fudbalskog stadiona može donijeti. Inspirisana istorijom pivarske industrije i proizvodnje čelika, stacionarna samostojeća struktura stadiona namjenski je skulpturalne forme i okružena valjanim čeličnim rešetkama presvučenim aluminijumom, odajući počast čeličanama koje su nekada cvjetale u gradu. Silueta pivskih fotografija inspirisala je asimetrični oblik stadiona koji se spušta prema jugu uokvirujući zadivljujući pogled na čuvenu planinu Cerro de la Silla. Protok vazduha dolazi preko „škrge“ na fasadi, provjetravajući stadion i održavajući gledaoce i igrače hladnim i udobnim. Konzolni krov, koji ima ogro-

mnu strukturu od 55 metara, takođe garantuje najveću udobnost i hlad na stadionu. Estadio BBVA Bancomer je dom za više premium mjesta za sjedenje od bilo kog drugog fudbalskog stadiona u Latinskoj Americi, sa ložama projektovanim za smještaj obožavalaca vođenih gostoprimstvom. Više od 4.500 klupskih mjesta i 324 lože stvaraju zaokruženo, ekskluzivnije iskustvo i uravnotežuju atmosferu koja omogućava druženje, približavajući navijače akciji više nego bilo koji stadion u zemlji. Kroz kreativno urbano planiranje, razumjevanje globalnih trendova koji oblikuju iskustvo navijača i progresivnu, sofisticiranu viziju budućnosti sporta u regionu, Estadio BBVA Bancomer je transformisao očekivanja čitavog regiona. Iskustvo u Meksiku projektanti studija Populous su prenijeli na još jedan izuze-

tan objekat. U pitanju je Stadion BBVA Compass projektovan da bude jezgro novog plana preuređenja istočnog centra grada Hjustona. Sa kapacitetom od 22.000 mjesta, njegova primarna upotreba je kao fudbalski stadion. Međutim, može da ugosti i lacrosse ili ragbi utakmice, kao i koncerte. Stvoriti nešto

STADION BBVA COMPASS PROJEKTOVAN DA BUDE JEZGRO NOVOG PLANA PREUREĐENJA ISTOČNOG CENTRA GRADA HJUSTONA. SA KAPACITETOM OD 22.000 MJESTA, NJEGOVA PRIMARNA UPOTREBA JE KAO FUDBALSKI STADION. MEĐUTIM, MOŽE DA UGOSTI I LACROSSE ILI RAGBI UTAKMICE, KAO I KONCERTE.

U NAJNOVIJOJ FAZI OBNOVE MELBURNA I OLIMPIJSKIH PARKOVA, DOMA TENISKOG TURNIRA AUSTRALIJE, MARGARET COURT ARENA (MCA) DOBILA JE POTPUNU TRANSFORMACIJU KAKO BI SE OBEZBIJEDILA TREĆA ARENA ZA SVE VREMENSKE PRILIKE.

posebno kao arhitektonsku ikonu izazov je sam po sebi, a projektanti iz studija Populous su dodatno bili ograničeni građevinskim budžetom od 60 miliona dolara. Donoseći svoje veliko iskustvo projektovanja evropskih fudbalskih stadiona na ovaj projekat, Populous je stvorio jedinstveni oblik fudbalskog stadiona za američko tržište. Neprekidna spoljna

površina koja okružuje stadion stvara dinamičan osjećaj zatvorenosti i intimnu fudbalsku atmosferu koja označava novi presedan za američke fudbalske stadione. Oštre ivice i pravilne površine fasade stadiona definišu smjelu arhitektonsku izjavu, dok jednostavni i uobičajeni materijali korišćeni u njegovoj izgradnji upućuju na industrijsko nasljeđe

područja. Šire gledano, stadion BBVA Compass je imao ogroman uticaj na ostale stadione SAD Major League Soccer, imajući u vidu popularnost fudbala u Americi. U najnovijoj fazi obnove Melburna i Olimpijskih parkova, doma teniskog turnira Australije, Margaret Court Arena (MCA) dobila je potpunu transformaciju kako bi se obezbijedila treća arena za sve vremenske prilike. Projektantski tim, NH Architecture + Populous, imenovan je od strane Major Projects Victoria u ime vlade Viktorije da završi sanaciju u vrijednosti od 183 miliona dolara. Projekat je završen krajem 2015. godine na vrijeme za Australian Open 2016. godine. Novi MCA uključuje inovativni krov koji se uvlači, novih 7.500 mjesta i povezanost sa susjednom Rod Laver arenom. Značajan dio izazova bio je upravljanje izgradnjom kako bi se omogućilo korišćenje Margaret Court Arene tokom Australian Open-a svakog januara tokom

trogodišnjeg perioda izgradnje. Dalje, izgradnja je morala da se prilagodi i susjednoj Rod Laver Areni i pedesetak događaja koje ugošćava svake godine. Primarna funkcija preuređene Margaret Court Arene je organizovanje glavnih mečeva na Grand Slam turniru, ali ona je i višenamjensko mjesto – domaćin netbola, košarke, velikih koncerata i zabavnih događaja. Operativni krov je najbrže zatvarajući krov u Australiji, koji se u potpunosti može zatvoriti za manje od pet minuta, što omogućava da Margaret Court postane funkcionalno mjesto za sve vremenske prilike imajući u vidu raspored tokom cijele godine. Smjeli krovni dizajn osigurava sopstveni identitet objekatu koji signalizira početak novog poglavlja u razvoju predjela Melbourne i Olimpic Parks. Boja metalnog krova u obliku „bakarnog penija“ namjerno je projektovana tako da do-

punjava postojeću arhitekturu, posebno starijeg brata, Rod Laver Arenu, ali i da izrazi sopstvenu individualnost. Boja i oblik krova odražavaju neke od tradicionalnih elemenata arhitekture Melburna, posebno fasada objekata od pješčara, cinka i bakra duž rijeke Yarra - e. Inovativni profil krova smanjuje strukturnu dubinu i vizuelni obim zgrade. Nabrana krovna guma takođe pruža fleksibilnost za spuštanje do nivoa pješaka kako bi se obezbijedila vremenska zaštita, posebno na ulazima u objekat. Krov je jedan od četiri ključna pojedinačna elementa dizajna koji su doprinijeli ukupnoj arhitektonskoj formi; drugi su tribina, hodnik i podzemlje. Rezultat je kohezivna arhitektonska forma zamišljena kao „kontejner“ gdje tribina postaje ključni arhitektonski izraz koji omogućava samostalno razvijanje prostora za hodnik. Velike zastakljene

površine povećavaju pogled i izlažu unutrašnju arhitekturu prolaznicima. Projekat postavlja novo mjerilo svojim inicijativama za održivost. Cilj mu je da bude prvo LEED akreditovano sportsko mjesto u Australiji, tako da se može uporediti sa drugim sličnim globalnim mjestima za mjere OOR. Potrošnja vode pažljivo je razmatrana i usvojene su održive strategije za smanjenje potrošnje vode za piće. Omogućavajući radovi obezbijedili su infrastrukturu za sakupljanje i prečišćavanje kišnice, koja uključuje rezervoar za zadržavanje kišnice od 4,5 ml za hvatanje kišnice sa novog krova. Preliminarni proračuni pokazuju ukupno smanjenje od 45% u korišćenju vode u odnosu na konvencionalne mjere. Blizina Arene alternativnom javnom prevozu minimalizuje potrebu za parkiranjem na licu mjesta i odvaja više prostora za prirodna pod-

VIDEOTRON CENTAR JE SADA ZAJEDNIČKI PROJEKAT ZA ČITAVU POPULACIJU GRADA, PONOSAN ŠTO JE SVJEDOK ROĐENJA JEDINSTVENE INFRASTRUKTURE. IZGRAĐEN NA MJESTU NEKADAŠNJEG HIPODROMA, NA OBODU OKRUGA LIMOILOU, GLAVNI VOLUMEN AMFITEATRA JASNO OZNAČAVA FUNKCIJU ZGRADE ŠIROM GRADA.

GRADSKI SPORTSKI CENTAR U DATONGU, ČIJA JE IZGRADNJA ZAPOČELA 6. SEPTEMBRA 2010. GODINE, IZGRAĐEN JE U PRELIJEPOM AMBIJENTU. NALAZI SE U CENTRALNOM DIJELU YUDONG PROVINCIJE, U BLIZINI JEZERA WENYU.

ručja, čime služi za jačanje jedinstvenog okruženja parka. Sada kompletna i potpuno operativna, Margaret Court Arena značajan je korak u realizaciji Masterplana u Melbournu i Olimpijskim parkovima stavljajući okolinu u prvi plan kod projektovanja arena. Ideja o izgradnji multifunkcionalne arene u gradu Kvebek započela je 2009. godine stvaranjem grupe „J’ai ma place“ (što se u dvostrukom značenju prevodi: imam svoje sjedište / pripadam ovdje), koja je imala misiju da oživi timski profesionalni hokej. Projekat, koji snažno podržava gradonačelnik grada, brzo je privukao pažnju medija i građana. Godine 2012. je projektovanje ovog objekta zvanično dodijeljeno integrisanom timu SAGP. Videotron centar je sada zajednički projekat za čitavu populaciju grada, ponosan što je svjedok rođenja 20

jedinstvene infrastrukture. Izgrađen na mjestu nekadašnjeg hipodroma, na obodu okruga Limoilou, glavni volumen amfiteatra jasno označava funkciju zgrade širom grada. Njegova čisto bijela „koža“ i otvori dočaravaju sniježne nanose formirane od ledenih vjetrova, oduševljavaju oko i oblikuju okolni pejzaž. Oni su suptilno postali vizuelni prikaz i konceptualna linija ovog sportskog i kulturnog objekta u Kvebeku. Struktura koja podupire ovu zakrivljenu fasadu izrađena je od laminiranog drveta, detalja koji u velikoj mjeri upotpunjuje percepciju perifernih prolaza. Otvori koji se nižu obodom volumena pružaju jedinstveni pogled na grad. Spolja je bijela kupola vidljiva gotovo iz svih krajeva grada. Unutrašnja konfiguracija zgrade, poštujući princip otvorenih sala, poziva na proslavu i slobodno kretanje korisnika. Sveuku-

pni osjećaj mjesta je svečan, živahan i podsticajan. Videotron centar predstavlja hibridnu strukturu od čelika i laminirane građe. Drvo je izabrano kao noseća struktura omotača, kako bi se elegantno prilagodila krivina fasadnog zida i dao jedinstveni izgled perifernom sloju. Od glavnog ulaznog dijela do donje kote krova na ukupnoj visini od preko 25 metara, ova konstrukcija ima samo srednji oslonac na gornjem hodniku. Lukovi od laminiranog drveta se nalaze na osovinskom rastojanju od 5 metara jedan od drugog. Crna smreka - u presjeku 25 sa 25 milimetara - izabrana je zbog svoje lokalne dostupnosti i strukturnih kvaliteta, što omogućava preciziranje dimenzija impresivnih lukova. Lobi, izdašan i otvoren za spoljašnji javni trg, impozantnu zgradu dovodi do nivoa pješaka. U predvorju se nalazi

E-SPORT ARENA JE DVORANA KOJA ĆE BITI DOMAĆIN MUZIČKIH KONCERATA, PREDSTAVA I E-SPORTSKIH TAKMIČENJA U TORONTU. OVAJ MULTIFUNKCIONALNI OBJEKAT JE PRIJE SVEGA PROJEKTOVAN DA BI SE OLAKŠALO ORGANIZOVANJE E-SPORTKIH MANIFESTACIJA KOJE SU SVE POPULARNIJE U SVIJETU.

Wenyu. Projektovao ga je australijski biro POPULOUS, a ukupna investicija projekta je više od 1,2 milijarde juana. Površina parcele je 646.000 m2, a ukupna građevinska površina objekta je 101.700 kvadratnih metara. Sastoji se od četiri glavne zgrade: stadiona, teretane, bazena i multifunkcionalne sale za trening. Uglavnom se koristi za regionalna i nacionalna pojedinačna takmičenja. Sam dizajn čitavog sportskog centra inspirisan je zapanjujućim prirodnim karakteristikama visoravni Loess. Svaki od pojedinačnih objekata pun je snage i veličanstvenosti, i odražava planinske vrhove: Taihang na istoku, planinu Luliang na zapadu, planinu Hengshan i Wutai na sjeveru. Slojevitost fasade stadiona slična je ritmu pećina Yungang - a, odražavajući harmonične karakteristike multikulturadugački stakleni zid sa otiskom ekrana koji djeluje kao suncobran kako bi umanjio solarni dobitak ljeti. Hibridna struktura od drveta i čelika korišćena je za podupiranje fasade duge preko 93 i visoke 11 metara, dramatično ovješene 4 metra iznad zemlje. Noću je zid istaknut kako bi pružio povećano građansko prisustvo. Na kraju, široki javni trg nesumnjivo je omiljeno mjesto za gledanje hokeja na otvorenom na ogromnom ugrađenom ekranu. Amfiteatar ima veliki broj konfiguracija koje omogućavaju širok spektar sportskih i kulturnih događaja. U konfiguraciji sale može da primi 20.396 ljudi, a 18.310 tokom hokejaške utakmice. Izgradnjom Videotron centra, grad Kvebek je dobio novu zabavnu savremenu salu, evokativnu, održivu i povezanu sa svojom zajednicom. Gradski sportski centar u Datongu, čija je izgradnja započela 6. septembra 2010. godine, izgrađen je u prelijepom ambijentu. Nalazi se u centralnom dijelu Yudong provincije, u blizini jezera

lizma i multietničke integracije u istoriji sjeverne Kine. Ukupan broj mjesta na stadionu je oko 30.000. Podijeljen je na četiri sprata. Podrum je sam teren, objekti za sportiste, zatvoreni poligon i strelište, kao i drugi operativni, skladišni, tehničko - tehnološki prostori. Prvi sprat je rezervisan za glavni ulazni publike i donji dio tribina; na drugom spratu su smješteni službeni ulazi sa pratećim prostorima, uključujući boks i tehničku sobu. Treći sprat je gornja tribina koja uključuje poluotvorenu salu za gledaoce i objekte za gledaoce. Arhitektonski oblik zgrade odražava fizičku snagu i graciozno kretanje sportista. Dizajn koncepta bazena uglavnom naglašava moćne pokrete kupača u vodi, prirodno držanje plivanja i snagu i jasne konture mišića sportista. Bazen ima 3 sprata i podrum, koji može da primi 1.500 fiksnih sjedišta i 1000 privremenih mjesta. E-sport arena je dvorana koja će biti domaćin muzičkih koncerata, predstava i e-sportskih takmičenja u Torontu. Ovaj multifunkcionalni objekat je prije svega projektovan da bi se olakšalo organizovanje e-sportkih manifestacija koje su sve popularnije u svijetu. U ove popu-

larne manifestacije spadaju takmičenja koja se uglavnom vežu za video igre. Projekat potpisuje arhitektonski studio Populous, a završetak izgradnje dvorane se očekuje 2025. godine. Ukupan kapacitet će biti 7.000 mjesta. Objekat svojom formom aludira na kornjačin oklop, a projektovan je kao kombinacija sportske dvorane i opere. Imajući u vidu koliko je trenutno popularna industrija gejminga i e-sportova, vlasnik globalnih e-sport franšiza, koja uključuju i dva tima iz Toronta je jedan od investitora. Jednom prilikom je naglasio da im je „cilj bio da stvore i razviju mjesto održavanja koje će ne samo da služi kao kultni dom za dvije franšize, već i da postane globalno središte za velike međunarodne e-sportske događaje.“ U NAJNOVIJOJ FAZI OBNOVE MELBURNA I OLIMPIJSKIH PARKOVA, DOMA TENISKOG TURNIRA AUSTRALIJE, MARGARET COURT ARENA (MCA) DOBILA JE POTPUNU TRANSFORMACIJU KAKO BI SE OBEZBIJEDILA TREĆA ARENA ZA SVE VREMENSKE PRILIKE.

INTERVJU: MILKA GNJATO/ZABRISKI STUDIO RAZGOVARALA: ALEKSANDRA ZEČEVIĆ MALOVIĆ

KONTEKSTUALNA I ISKRENA ARHITEKTURA

RAZGOVARALI SMO SA MILKOM GNJATO, JEDNOM OD OSNIVAČA I KREATIVNIM DIREKTOROM ZABRISKI STUDIA IZ BEOGRADA. NJENI RADOVI SU ČAK TRI PUTA NOMINOVANI ZA NAGRADU “EU MIES AWARD” A U 2020. GODINI NOMINOVAN JE I PROJEKAT POSLOVNOG OBJEKTA “MIA DORĆOL” URAĐEN U OKVIRU STUDIJA ZABRISKIE. ONA JE SA SVOJIM KOLEGAMA SA FAKULTETA LELOM ALEMPIJEVIĆ I VLADIMIROM ĐORIĆEM, 2015. GODINE OSNOVALA STUDIO. DA JE RIJEČ O KVALITETNOM STUDIU GOVORI TO DA SU ZA KRATKO VRIJEME SA TRI ČLANA PROŠIRILI NA PREKO 20 ZAPOSLENIH. “GRADITI ZNALAČKI, POZNAVATI STRUKU DO DETALJA, OSTATI DOSLEDAN DUHU GRADA I KONTEKSTU JAVNIH POVRŠINA. ČUTI KLIJENTA, POŠTOVATI PRIRODU, PROJEKTOVATI BUDUĆNOST, A DATI SVE OD SEBE DANAS.” OVO SU PRVE RIJEČI KOJE VAS DOČEKAJU NA NJIHOVOM SAJTU A GOVORE SVE ŠTO TREBA DA ZNATE O NEKOME KO SE BORI ZA BOLJU ARHITEKTURU I NASTOJANJE KA IZGRADNJI SVIJESTI KORISNIKA O TOME ŠTA JE DOBAR PROSTOR, DOBRA FUNKCIJA, DOBRI MATERIJALI, DOBRA ESTETIKA.

Merin Hill - Merin Holdings Foto: Relja Ivanić

Foto: Relja Ivanić

Izgradnja studija je veliki izazov i traži poseban entuzijazam. Kako ste se odvažili da započnete sami biznis? Nas troje partnera osnivača, smo ista generacija i družili smo se i poznavali u toku studiranja. Posle studija, imali smo različita i karakteristična radna ili poslovna iskustva, od projektantskog preko menadžersko-organizacionog i konsultativnog do formalno-pravnog. 2015.g. naše pojedinačne okolnosti i težnje ili ambicije su se preklopile, postigli smo izvjesnu zrelost i iskustvo u poslu i ideja o udruživanju je izgledala prirodno i logično. To da je odvažnost započeti izgradnju sopstvene firme u našim zemljama, činjenica je koja se

do kraja shvati tek u procesu istrajavanja i razvijanjem poslovnog sistema. Razvoj arhitektonske firme zaista jeste izazov između ostalog i zato što se desio veliki prekid u kontinuitetu razvoja i uspješnog postojanja ozbiljnih i jakih organizacionih i biznis sistema poput Energoprojekta, ali i zato što prethodni sistem nije prepoznavao male biznise. Generacije arhitekata u svojim sada četrdesetim ili pedesetim godinama nijesu imali od koga ni gdje dobiti „know- how“, naročito u smislu dobrog poslovanja. Ali izazov je izuzetno interesantan i inspirativan i konstantno poziva na sopstveno usavršavanje na svakom nivou - ljudskom i profesionalnom. Započeli smo izgradnju naše firme ne znajući da je to istinski pionirski posao na našim prostorima kad su u pitanju arhitektonske firme. Za kratak period ste prerasli u ozbiljan studio sa oko 20tak zaposlenih Jeste, zapravo od početnog studija od troje nas, prerasli smo u firmu sa 20 zaposlenih. Toj činjenici jeste išla u prilog ekspanzija gradnje koja je započela tih godina, ali prije svega to je rezultat velike spremnosti na konstantno unapređivanje, učenje, eksperimentisanje i testiranje različitih principa poslovanja

i to u svim njegovim segmentima - od međusobnih, dobro temperovanih kolegijalnih odnosa, organizacione strukture, razvoja odnosa sa klijentima, razvoja marketinga do pristupa projektovanju. Kakva je arhitektura kojoj Vi težite i stvarate? Prije svega kontekstualna i iskrena. U svakom smislu i arhitektonskom i ekonomskom i estetskom i kulturnoistorijskom. Potom autorska, što za nas znači da je proizvod i rezultat značajnog istraživačkog procesa koji sprovodimo kroz zanimljivu Zabriskie metodologiju i uvijek kroz timski rad i otvorenu diskusiju. Vrlo smo svjesni da je posao kojim se bavimo javni posao i uvijek nastojimo da kroz naše projekte i realizacije poručimo da je pomjeranje granica moguće, da arhitektura zaista donosi dodatnu vrijednost najprije kroz svoj uspješan život. Da objekat uspješno živi, smatramo kada vidimo da njegovi korisnici brzo i lako razumiju zašto je nešto isprojektovano baš tako kako jeste. Veoma nam je važno nastojanje ka izgradnji svijesti korisnika o tome šta je dobar prostor, dobra funkcija, dobri materijali, dobra estetika. Na kraju, u neku ruku ona je i provokativna. Ne u senzacionalističkom smislu

Mia Dorćol Granit Invest Foto: Relja Ivanić

već u smislu preispitivanja preovladavajućih vrijednosti. Koliko učestvujete na javnim konkursima, da li mislite da ih treba biti više? U zadnje vrijeme najviše učestvujemo na pozivnim konkursima za privatne investitore i veoma nam je drago zbog tog trenda, jer konkurencija ideja oduvijek i u svemu daje najbolje rezultate.

Problem na našim prostorima nastaje pri realizacijama jer se najčešće konkursi ne realizuju ili se realizuju prema nekim adaptiranim principom ukrštanja nepotpunih cjelina upodobljenim projektima. Izuzetno je važna kultura konkursa u arhitekturi i graditeljstvu. Upravo zato što se ona i ono neraskidivo tiču javnog dobra, uvijek - i kad je privatno vlasništvo u pitanju, i kad je veličina ili funkcija neznatna i privremena i naizgled beznačajna. A mi ni u tom dijelu nijesmo uspostavili kontinuitet. Poslednji javni objekti izvedeni u cjelovitosti prema arhitektonskim konkursom odabranim rješenjima su vrtići u Beogradu izvedeni 2011g.

IZUZETNO JE VAŽNO VJEROVATI U SVOJU IDEJU, ALI I BITI ISKREN, OTVOREN I POŠTEN PREMA KLIJENTIMA I NJIHOVIM POTREBAMA. TAKAV ODNOS SVI CIJENE I TADA NEMA TENZIJA. UKOLIKO STE KREATIVNO BIĆE I VJERUJETE U SVOJU KREACIJU VI TU VIZIJU SNAGOM SVOJE ENERGIJE USPJEŠNO PRENOSITE NA DRUGE. 26 Foto: Relja Ivanić

Iza Vas su mnogobrojne nagrade od čega u 2020. godini i nominacija za Nagradu Evropske unije za savremenu arhitekturu „EU Mies Award“ za projekat poslovnog objekta „ Mia Dorćol “, urađen u okviru „Zabriskie“ studija. Sigurno Vam na neki način to predstavlja potvrdu dobrog rada Taj objekat je istovremeno dobio prepoznavanje od strane struke ali i od Beograđana. I najljepše je kada se poklope ta dva mišljenja. Nominacija za EU Mies Award je zaista velika potvrda dobrog rada, jer je to izbor realizacija koje predstavljaju najbolje od recentne arhitekture evropskih zemalja po mišljenju stručnog žirija. Ta potvrda je u našem doživljaju uvećana činjenicom da je objekat stekao veliku popularnost među građanima. Šta je ono što karakteriše ovaj projekat, zbog čega mislite da je i nominovan? Karakteriše ga jasna kontekstualnost, iskrenost, doslednost i jednostavnost. Dobri ritmovi i proporcije proistekli iz razumijevanja sloga opeke koja skoro da je diktirala proporcije ove kuće i ta logična međuzavisnost je jasna stručnoj javnosti. Objekat se nije samo dobro uklopio

27 Foto: Relja Ivanić

Poslovni objekat u Beogradu Revolucija - Granit Invest

u okruženje, već zahvaljujući svojoj kontrolisano izraženoj ekspresivnosti ima specifičnu poetiku - autentičan i izgleda da već ima snažnu privlačnu i uticajnu silu. Da li je situacija sa Covidom uticala ili da li će uticati na način projektovanja Na našem lokalnom nivou uticala je samo na činjenicu da su teraase postale stvarna upotrebna vrijednost stambenog prostora, suprotno dosadašnjem trendu da se ona posmatra kao prostor koji oduzima od kvadrature stana i jos mora da se plati. Na globalnom nivou pokrenute su rasprave uticaja Covida na arhitekturu i to su sve od reda urbanističke teorijske analize, čiji će se zaključci eventualno početi primenjivati u narednim decenijama.

U Crnoj Gori je u zadnje vrijeme primjetan ozbiljan rast izgradnje stambenih objekata, mada se slabo prave iskoraci kada je u pitanju kvalitet življenja. Šta Vi mislite da je ključ dobre stambene arhitekture i kako ubijediti investitora da nije sve u kvadraturi? Šta investitori od Vas najčešće traže kada je projektovanje stambenih objekata? Prvenstveno, ključ dobre stambene arhitekture je dobar urbanizam. Samo dobar urbanizam daje okvir, potencijal, za proizvodnju zdravog, dobro dimenzionisanog, dobro prosvjetljenog i provjetrenog, funkcionalnog stana, koji je svojom prostornom organizacijom uspio postići niz različitih ambijenata, prije svega u dnevim zonama stana. Uzročno-posljedično ključ je i zdrav i funkcionalan stambeni sklop odnosno

to su zajedničke površine kako spoljne tako i unutrašnje. To su i prirodno provjetreni hodnici i stepeništa, što sve zajedno gradi kvalitet stanovanja. U konačnici, to je pojavnost objekta koja unapređuje okruženje kome pripada i koja proizvodi osjećaj razumijevanja i svojevrsne internalizacije objekta, osjećaj pripadnosti i lakog povezivanja sa objektom. Investitori od nas traže stan koji se sigurno i lako prodaje. Treba biti iskren i pogledati pažljivo u suštinu problema, urbanizam je taj koji investitoru odredi broj kvadrata, a tržiste je to koje mu odredi broj stanova, njihovu veličinu i strukturu. Odnosno, kreditna politika, ekonomska politika, kreditna sposobnost građana je ta koja određuje najpoželjniju strukturu i kvadraturu stana. Kada se urbanizam bude bazirao na principima dokazivanja dobrobiti svakog većeg projekta za cijelu zajednicu, kada kreditna moć građana bude jača i kada bude postojala ekonomska politika koja upravlja razvojem grada i ne prepušta ga diktatu trenutnog biznisa koji za najkraće vreme donosi najviše para, moći ćemo možda ponovo da pričamo o procvatu stambene arhitekture u kvalitativnom smislu. Ipak i u takvim okolnostima, postoji prostor za uspješno djelovanje kome je preduslov povjerenje između klijenata, investitora i nas arhitekata. I samo izgradnjom međusobnog povjerenja, koje često podrazumijeva namjernu transpa-

renciju procesa projektovanja, moguće je izvršiti kvalitativni uticaj na odluke investitora. Moram reći da je sve češći slučaj da nam se obraćaju investitori koji razumiju prave kvalitete stambene arhitekture kao i činjenicu da ona donosi dodatnu vrijednost, često bolje naplativu od samog broja kvadrata.

je još uvijek u „muškim“ rukama, a enterijer u „ženskim“, iako je realnost i u jednom i u drugom slučaju drugačija. Mislim da će naprosto razvojem arhitektonskih firmi, rasti i broj žena vlasnica i sigurna sam da će se u skorijoj budućnosti postići dobar balans koji će odslikavati realnost.

Stambeni projekat Merin Hill je prošle godine dobio nagradu Veluxa Bring Light to Ligh. U kojoj je fazi i da li ste zadovoljni kako je izgradnja tekla, kao i reakcijama na ovaj projekat

Na kojim projektima trenutno radite i u kojem smjeru će se razvijati studio

Objekat je u potpunosti realizovan, izgradnja je, bez obzira na Covid, tekla bez većih problema, izuzetan tim stručnjaka je pratio i nadzirao realizaciju ovog objekta i veoma smo zadovoljni kvalitetom izvođenja i poštovanjem i najsitnijeg detalja. Reakcije građana su veoma dobre, još važnije to su i reakcije stanara. A pošto je objekat završen prije nekih 15 do 20 dana, tek očekujemo u godini ispred nas da se formiraju i slegnu utisci. Raduje me što vidim da u Vašem timu ozbiljno preovladavaju žene jer i pored velikog napora da se omogući ravnopravnost moramo priznati da je ženama mnogo teže u svijetu arhitekture. Jeste istina da preovladavaju žene, međutim, to nije politika firme. Diverzitet i dobar balans smatramo važnim u svakom smislu pa i u tom, i njemu težimo. Treba razmišljati zašto je još uvek tačna činjenica da je veliki broj žena koje nose našu struku, a mali broj je onih koje vode svoje firme. Doživljajno arhitektura

Trenutno razvijamo više veoma uzbudljivih projekata - prije svega dva velika projekta poslovnih objekata. Jedan je veoma zanimljiva i zahtjevna rekonstrukcija industrijskog objekta, a drugi je ništa manje zanimljiv poslovni objekat A klase u samom centru Beograda. Radimo i na projektu stambeno-poslovnog kompleksa od oko 15000m2 u Beogradu, jedan objekat ekskluzivnog višeporodičnog stanovanja, po karakteru blizak gradskoj vili i aprrtmanski

VRLO SMO SVJESNI DA JE POSAO KOJIM SE BAVIMO JAVNI POSAO I UVIJEK NASTOJIMO DA KROZ NAŠE PROJEKTE I REALIZACIJE PORUČIMO DA JE POMJERANJE GRANICA MOGUĆE, DA ARHITEKTURA ZAISTA DONOSI DODATNU VRIJEDNOST NAJPRIJE KROZ SVOJ USPJEŠAN ŽIVOT. DA OBJEKAT USPJEŠNO ŽIVI, SMATRAMO KADA VIDIMO DA NJEGOVI KORISNICI BRZO I LAKO RAZUMIJU ZAŠTO JE NEŠTO ISPROJEKTOVANO BAŠ TAKO KAKO JESTE.

objekat na Kopaoniku. U zadnje vrijeme radimo sve više poslovnih objekata, a nadamo se da će u našim zemljama na red doći i objekti kulture, obrazovanja i zdravstva. Što se tiče pravca u kome planiramo razvoj, naša početna ideja je bila da rješenja koja mi proizvodimo budu rezultat integralnog pristupa: od početnih konsultacija u pogledu isplativosti, izvodljivosti i mogućnosti, preko ideja i rješenja koja nude vrijednost i kvalitet više, do inženjerski i menadžerski uspješno sprovedenih projekata. Poslednjih par godina smo taj princip zaokružili, testirali više puta i usavršili i sada idemo stepenik dalje u pravcu razvoja ekspertize za svaki od ova tri sastavna dijela procesa. Težnja je da nas takav pravac u bliskoj budućnosti pozicionira i u regionu. Takođe puno radimo i na osnaživanju pozicije struke od primanja studenata na praksu, preko međusobnog povezivanja firmi i razmjene iskustava, konstantne edukacije, do osmišljavanja modusa saradnje i građenja povjerenja između investitora i nas arhitekata.

Konkurs I nagrada Nacionalni ansambl igre KOLO

17. BIJENALE ARHITEKTURE U VENECIJI

KAKO ĆEMO ŽIVJETI ZAJEDNO? PRIREDILA: MARTA JOVIĆEVIĆ

BIJENALE ARHITEKTURE U VENECIJI JE ZBOG PANDEMIJE POMJERENO ZA 2021. GODINU I TRAJAĆE 6 MJESECI KAO ŠTO JE PRVOBITNO PLANIRANO. POD POKROVITELJSTVOM PREDSJEDNIKA CRNE GORE, UZ PODRŠKU GLAVNOG GRADA, A U ORGANIZACIJI APSS INSTITUTA I KOMPANIJE STRATEGIST, NA BIJENALU ARHITEKTURE U VENECIJI, 22. MAJA ZVANIČNO JE OTVORENA IZLOŽBA POSVEĆENA LIKU I DJELU SVETLANE KANE RADEVIĆ JEDNE OD NAJZNAČAJNIJIH ARHITEKTICA DRUGE POLOVINE 20. VIJEKA U OVOM DIJELU EVROPE. Kako ćemo živjeti zajedno? / How will we live together? je tema ovogodišnjeg bijenala koji je postavio umjetnički direktor – kustos trenutno aktuelnog Bijenala arhitekture u Veneciji, američko-libanski arhitekta Hashim Sarkis. Ovo je najznačajnija svjetska smotra arhitekture koja je idejno koncipirana oko zajedničke teme koja je uvijek globalna i aktuelna i koja treba da uspostavi dijalog. Ovogodišnja tema se bavi pitanjem šta je budućnost našeg zajedničkog života i odgovornosti arhitekture prema svijetu i odnosu sa okruženjem. Na temu odgovaraju zemlje učesnice

iskazujući svoje stavove, razmišljanja i tendencije kroz projekte, izložbe, instalacije. U vremenu širenja političkih podjela i rastućih ekonomskih nejednakosti, ova tema istražuje arhitekturu kao materijalno, prostorno i kulturno polje, upućuje arhitekte ka angažovanju drugih stručnjaka u svojim istraživanjima – umjetnike, investitore, političare, naučnike, ali i građane. S obzirom da dolazi do tektonskih poremećaja u svim slojevima društva, ova tema u periodu korona pandemije dobila je dodatni značaj, samim tim što potencira jedan kolektivni način življenja

Photo: Luka Bošković

30 Photo: Luka Bošković

Photo: Iva Popovska

koji je u ovoj pandemiji zapravo bio onemogućen. Pitanje koje se nameće je kako reorganizovati prostor tako da možemo da živimo sigurno u vrijeme pandemije. Izložba pod nazivom „Svetlana Kana Radević – poslijeratna arhitektura između centra i periferije“ (Skirting the Centre: Svetlana Kana Radević on the Periphery of Postwar IZLOŽBA ĆE TRAJATI DO 22. NOVEMBRA, NAKON ČEGA JE PLANIRANO DA SE PRIKAŽE DOMAĆOJ JAVNOSTI U PODGORICI, A POTOM I NA UNIVERZITETU U PENSILVANIJI I DRUGIM ZNAČAJNIM ADRESAMA.

Kako kažu iz organizacionog tima, uložili su velike napore da na pravi način i u pravom svijetlu predstave njen rad, i posebno su zahvalni Kaninoj porodici i svima onima koji su pomogli, i stavili im svoju arhivu i materijale na raspolaganje. Njihovo povjerenje za njih je bila velika obaveza, odgovornost i zadovoljstvo. Iako su realizacija cijelog projekta, a time i njihov zadatak, bili otežani u uslovima pandemije, to ne znači da on gubi na svom značaju, već naprotiv. Upravo iz ovog razloga, kao i zbog smjernica Vlade Italije za suzbijanje širenja COVID-19, bili su primorani da događaj povodom otvaranja koji će biti upriličen za visoke zvanice i stručnjake iz oblasti odlože za avgust ili septembar, kada epidemiološke mjere budu to dozvolile.

Architecture) trajaće do 21. novembra za međunarodnu javnost. Izložba ima za cilj da predoči javnosti važnost Kaninog stvaralačkog opusa kroz prikazivanje fotografija, originalnih crteža i skica, kao i korespodencije iz njene lične arhive. Svetlana Kana Radević (1937-2000) koja je sarađivala sa Luisom Kanom i Kišom Kurokavom, projektovala je antifašističke spomenike, stambene objekte ali i hotele. Naime, njen rad je ušao u centar pažnje nakon što je pobijedila na konkursu za dizajn Hotela Podgorica (19641967) u glavnom gradu Crne Gore a kasnije i Hotela Zlatibor (1979-1981). Od

radova se posebno izdvajaju i stambena zgrada u Petrovcu (1967), Autobuska stanica u Podgorici (1968) kao i Spomenik palim borcima na Barutani(1980). Svetlana Kana Radević bila je najmlađi (29) laureat prestižne Borbine nagrade za arhitekturu, 1969. godine. Ona je jedini arhitekta iz Crne Gore i jedina žena arhitekta dobitnik ovog najvećeg arhitektonskog priznanja u tadašnjoj Jugoslaviji.

Među 63 nacionalna učesnika 17. Bijenala arhitekture, koji će se predstaviti u paviljonima u Đardinima, Arsenalu i u centru grada, najavljene su i četiri zemlje koje prvi put učestvuju – Grenada, Irak, Uzbekistan i Azerbejdžan. Iz regiona bivše Jugoslavije u nacionalnim paviljonima predstavile su se Srbija, Crna Gora, Hrvatska, Sjeverna Makedonija i Kosovo. Zlatni lav za životno djelo dodijeljen je španskom arhitekti, predavaču, kritičaru i teoretičaru Rafaelu Moneu, a posthumno brazilsko-italijanskoj arhitekti, dizajnerki, scenografkinji, umjetnici i kritičarki Lini Bo Bardi.

SVETLANA KANA RADEVIĆ BILA JE NAJMLAĐI (29) LAUREAT PRESTIŽNE BORBINE NAGRADE ZA ARHITEKTURU, 1969. GODINE. ONA JE JEDINI ARHITEKTA IZ CRNE GORE I JEDINA ŽENA ARHITEKTA DOBITNIK OVOG NAJVEĆEG ARHITEKTONSKOG PRIZNANJA U TADAŠNJOJ JUGOSLAVIJI.

ORGANIZACIONI TIM ČINE KUSTOSI IZLOŽBE DIJANA VUČINIĆ (APSS INSTITUT) I ANNA KATS I KATARINA MILAČIĆ (STRATEGIST). IZLOŽBU JE PODRŽAO VELIKI BROJ CRNOGORSKIH KOMPANIJA – ARTEMIDE, BEMAKS, CEDIS, CGES, ELEKTROPRIVREDA CRNE GORE, GLOSARIJ, HIPOTEKARNA BANKA, METROPOLIS MEDIA

31 Photo: Luka Bošković

image by paul andersen and paul preissner

k AMERICAN FRAMING

AMERIČKI PAVILJON JE JEDAN OD NAJZAPAŽENIJIH

Monumentalna drvena instalacija predstavljena je na pročelju američkog paviljona. Dizajniran od strane Paul Preissner i Paul Andersen, ko-kustosa paviljona. Struktura je u potpunosti prohodna na četiri sprata i poziva ljude da iskuse oblike i tehnike uokvirivanja drveta iz prve ruke. Instalacija je dio „američkog uokvirivanja“, izložbe koja istražuje sveprisutnost i estetsku snagu konstrukcije u drvenom okviru u američkoj arhitekturi. U Sjedinjenim Državama iz 19. veka, drvene konstrukcije udovoljile su zahtjevima širenja stanovništva na zapad. Izgrađeni dodatak postojećem američkom paviljonu, „American Framing“, ispituje ovaj sistem konstrukcije i odražava se na njegovu propusnu arhitekturu.

PAVILJON AUSTRIJE Peter Mortenbock i Helge Mooshammer

Austrija je osmislila platformu za raspravu o tome kako zamišljamo arhitekturu budućnosti. Zapravo, austrijski doprinos, nazvan „Platforma Austrija“, čiji su kurirali Peter Mortenbock i Helge Mooshammer, nastoji da artikuliše duboke promjene uspostavljene razvojem digitalnih platformi u našem izgrađenom okruženju.

Istražujući fenomen platformnog urbanizma, austrijski doprinos Venecijanskom bijenalu 2021. godine bavi se razvojem naših gradova povezanim sa porastom platformaškog urbanizma, transformišući sam paviljon u platformu za aktivno kritičko bavljenje potencijalima budućnosti i njegove arhitekture .

Photo©MuBGD

OSMI KILOMETAR/SRBIJA

Photo©MuBGD

IZLOŽBA AUTORSKOG TIMA MODERNI U BEOGRADU

Srpski paviljon arhitekture u Veneciji istražuje vezu između gradske ekonomije i njegove urbane strukture - koju tim kustosa definiše kao odnos života i rada - istražujući budućnost mono-funkcionalnih industrijskih gradova. Predstavljena pod nazivom Osmi kilometar a koju je osmislio MuBGD, izložba koristi rudarski grad Bor, smješten u istočnoj Srbiji, kao studijski slučaj kako ekonomske aktivnosti nisu oblikovale samo urbano okruženje, već i oblike kolektiviteta povezane sa njim. Stanovnici Bora klasifikuju prostore grada kroz postojećih sedam kilometara, računajući od kopa Bor kao početnu tačku - „nulti kilometar“ ili „kraj sveta“. U tom smislu, „osam kilometara“ predstavlja kvalitativno novi sloj grada, koji sugeriše pravce njegovog daljeg razvoja izvan rudarske industrije. Izložba prepoznaje sposobnost arhitekata da izazovu debatu o sadašnjosti i budućnosti Bora, a možda i drugih sličnih gradova.

Photo©MuBGD

DAMILANO STUDIO ARCHITECTS

SHE HOUSE U TORINU PARCELA NA KOJOJ STOJI „SHE HOUSE“ IMA PRAVOUGAONI OBLIK OD 860 KVADRATNIH METARA NA TORINSKIM BRDIMA U STAMBENOJ ČETVRTI, SA POGLEDOM OD 270 ° NA RAVNICU ISPOD. REZIDENCIJA POVRŠINE 600 KVADRATNIH METARA RASPOREĐENA NA TRI NIVOA, UKLJUČUJUĆI TERASE, OKRUŽENA JE USKLAĐENOM ARHITEKTUROM I U SKLADU SA TRADICIONALNOM VIZIJOM.

Zahtjev klijenta bio je da živi u kući sa savremenim krojem. Projekat je raščlanjen i ponovo sastavljen što ga čini jedinstvenim u arhitekturi mjesta. Vila se oslanja na armiranobetonski volumen i prostire se na dva sprata iznad zemlje i podrum. Kuća je podijeljena na dnevne prostore na južnoj strani i na spavaću sobu na sjevernoj strani i omogućava vertikalne

veze stepeništa i lifta. Da biste pristupili “She House”- u, penjete se stepenicama prekrivenim lokalnim kamenom koje prelaze KUĆA SE OTVARA NA DNEVNE PROSTORE NA JUŽNOJ STRANI I NA SPAVAĆI BLOK NA SJEVERNOJ STRANI I OMOGUĆAVA VERTIKALNE VEZE STEPENIŠTA I LIFTA.

preko japanske bašte, takođe detaljno proučene. Kada uđete u kuću, zapanjiće vas dnevna soba dvostruke visine i stakleni zidovi koji održavaju stalni dijalog sa spoljašnjošću, stvarajući mijenjanje pejzaža u godišnjim dobima. U dnevnoj sobi nas dočekuju stand-

ardni kauč Edre i kamin na drva. Namještaj u ovoj sobi su klupa koju je Lissoni dizajnirao za Porro, stočić Cattelan, tepih Besana i svjetla Flos i Vibia. Ovdje se nalazimo u prisustvu velikog prozora koji otkriva komunikaciju stepenica između podruma (servisne sobe, hobi soba i garaža) i prvog sprata.

KADA UĐETE U KUĆU, ZAPANJIĆE VAS DNEVNA SOBA DVOSTRUKE VISINE I STAKLENI ZIDOVI KOJI ODRŽAVAJU STALNI DIJALOG SA SPOLJAŠNJOŠĆU, STVARAJUĆI MIJENJANJE PEJZAŽA U GODIŠNJIM DOBIMA.

terasom gdje se nalazi mini-bazen sa hidromasažom. Čak i glavna spavaća soba, zahvaljujući kliznim prozorima omogućava kontinuitet sa terasom. Kupatila su opremljena namještajem Salvatori, Fantini, Geberit, Cielo, Hansgrohe, Duka. Podovi od nacionalnog oraha pokrivaju sve prostorije kuće različitim polaganjem u prizemlju i na spratu. Stakleni blokovi u kombinaciji sa drvenim završnim oblogama, lokalnim oblogama od kamena, lakoćom i fluidnošću i vrlo visokim tehnološkim Kroz klizna vrata Velaria od strane Rimadesio ulazite u trpezariju / kuhinju, a kroz klizne prozore imate potpuni otvor ka bašti. Sto Rimadesio, stolice Bonaldo, svjetla Flos i Foscarini dopunjuju kuhinju / trpezariju.

Krećući se stepenicama izrađenim od metala kompanije Cirifer, dolazimo do prvog sprata, gdje se nalaze sobe posvećene opuštanju i ličnoj njezi. Ovdje se nalazi wellness sa saunom, uslugama, direktno povezanim sa

Damilano Studio Architects Duilio Damilano rođen je u Cuneu 1961. godine. Njega zanima razvoj arhitektonskih i ličnih aspekata plastičnih i materijalnih predmeta inspirisanih njegovim ocem i bratom, koji su oboje strastveni vajari. 1990. godine otvorio je svoju arhitektonsku firmu nastavljajući svoja istraživanja arhitektonskim projektima na nacionalnom i međunarodnom nivou. Damilanostudio Architects je multidisciplinarna arhitektonska firma koja posluje uglavnom u oblasti arhitekture i 38

STAKLENI BLOKOVI U KOMBINACIJI SA DRVENIM ZAVRŠNIM OBLOGAMA, LOKALNIM OBLOGAMA OD KAMENA, LAKOĆOM I FLUIDNOŠĆU I VRLO VISOKIM TEHNOLOŠKIM NIVOOM KARAKTERIŠU OVU ARHITEKTURU.

dizajna kroz kontinuirana istraživanja koja se sprovode sa senzibilnošću za dizajn, savremenu kulturu, urbano i prirodno okruženje. Njegov studio trenutno prati nekoliko projekata, uključujući administrativne kancelarije, stambene zgrade i maloprodajne prostore u Italiji i inostranstvu. Firma učestvuje na 13. Venecijanskom bijenalu arhitekture u italijanskom paviljonu i na nizu međunarodnih izložbi. Njegov rad Oficina Vidre Negre izabran je za nagradu Mies van der Rohe 2013. godine, dok su neki projekti objavljeni u nekoliko međunarodnih časopisa.

kolekcija

proljeće ljeto‘21 Dom je utočište, mjesto gdje možemo biti svoji i osjećati se opušteno. Intiman prostor dobrodošlice, miran i siguran, učiniće da se svako osjeća prijatno. Ove sezone Habitat se vraća samoj suštini dizajna, kroz kolekciju u kojoj svaki predmet ima svoju priču: priču koja unosi dobru enegriju u dom. Svijetla, svježa, autentična, gostoljubiva, šarena, minimalistička, bogata, prirodna, urbana, otvorena upravo ta raznolikost čini Habitatovu novu kolekciju. Habitat Design Studio je inspiraciju za novu kolekciju tražio u Švedskoj, gdje je sveprisutnost i raskoš prirode inspirisana ‘Lagom’, načinom života zasnovanim na povratku onome što je bitno: skladan, uravnotežen, etičan, minimalistički i ispunjen način života. Stillhet oblači enterijer u jasne boje

i čiste oblike, u sirove i inspirativne materijale, doprinoseći odmoru i meditaciji i ravnoteži između poslovnog i porodičnog života. Stillhet odjekuje našu potrebu za vedrinom i autentičnošću. ‘Rad zanatlija vrijedan je jednako kao i rad dizajnera.’ Terence Conran, osnivač Habitata. Na raskršću tradicije i inovacije pod dubokim uticajem istorije, putovanja i različitih kultura, Potrugal je simbol velikog povratka visokokvalitetnogevropskog zanatstva. Autentičnost je takođe ključna riječ kolekcije ‘Artesanato’ koja nastaje susretom Habitat Design Studio-a i malih portugalskih design studioa. Iz ove saradnje izašle su šarene i sofisticirane, limitirane kolekcije predmeta. Mali balkon, terasa ili velika bašta: sada više nego ikad Habitat teži da

pozdravi eksterijer kao suštinsko proširenje kuće i prijeko potreban prostor za predah. Sa kolekcijom proljeće-ljeto 2021, Habitat donosi eklektičnu Outdoor kolekciju, obučenu u primarne boje i bezvremenske oblike.

Novu kolekciju pronađi u franšiznoj radnji na Bulevaru Džordža Vašingtona 3/1 u Podgorici ili na sajtu www.habitat.co.me

DIZAJN JE NAŠ PRIJATELJ

TURISTIČKO NASELJE “PINE TREE RESORT”, OPŠTINA ŽABLJAK

PINE TREE RESORT DESIGNED BY STUDIO SYNTHESIS® Planirano Turističko naselje sa 4 zvjezdice nalazi se na parceli površine 34.000m2 u opštini Žabljak na nadmorskoj visini koja varira od 1348m do 1387m. Teren blage morfologije je u nagibu ka sjeveru i ima čiste vizure ka istoku i zapadu uživajući u pogledu na obronke planine Durmitor. Koncept rješenja tretirao je odnos kulturnog, socijalnog i građevinskog nasleđa lokaliteta i lokacije, njenog diverziteta i pejzažnih vrijednosti. Projektovano rješenje je produkt 42

težnje ka očuvanju, unapređenju i zaštiti prirodnog bogatstva i inkluzivnosti i integraciji izgrađenih struktura u što manje invazivnom maniru. U funkcionalnom, oblikovnom i urabnističkom smislu “Pine Tree” kompleks se može sagledati kroz dvije cjeline. Cjelina A – Ulazna zona, sa drop offom, 15 parking mjesta za automobile, parkingom za autobus i bagi vozila, kao i hotelom - centralnim objektom naselja sa pripadajućim pratećim sadržajima i neophodnom infrastrukturom.

info@studiosynthesis.me

Cjelina B – 5 slobodnostojećih vila sa stambenim jedinicama. HOTEL. Objekat hotela površine 7.265m2 je dvotraktno koncepiran, podijeljen na dva dominantna volumena spojena toplom vezom. Inspirisan tradicionalnom Durmitorskom arhitekturom predstavlja svo-jevrstan, nepretenciozan odraz istorijskog hotela “Durmitor” na Žabljaku. Kombinacija kamena na prizemlju, sa drvenom oblogom na višim spra-

tovima predstavlja jasan osvrt na istorijsku, kulturološku i arhitektonsku vrijednost i specifičnost lokalne arhitekture, a oblikovanje fasada, sa centralnim motivom arhetipa kuće, strmim krovnim ravnima i badžama jasan je omaž čuvenom hotelu, čiji se planinski motivi i arhitektonski detalji provlače kroz čitav projekat i osnova su na kojoj počiva vizuelni identitet kompleksa. Hotel se nalazi na samom sjeveru parcele, uz prometnu magistralu, pa svojim volumenom i gabaritom

Vrsta objekta: TURISTIČKO NASELJE “PINE TREE RESORT”, OPŠTINA ŽABLJAK

Dr Sonja Radovic Jelovac I Principal architect I Doctor Europaeus Studio Synthesis Montenegro I Founder Scientific Institute PANARCHY 11 I President Foto: Vladimir Popović

ARHITEKTONSKI STUDIO: STUDIO SYNTHESIS architecture&design www.studiosynthesis.me info@studiosynthesis.me Vodeći projektanti: Dr Sonja Radović Jelovac, dipl. ing. arh. Izvršni direktor/Osnivač PROJEKTANTSKI TIM: Arhitektura: Msc. Boris Elek, dipl. ing. arh., Matija Vujisić, spec. sci. arh. Aleksa Grgurović, dipl.ing.arh Pejzažna arhitektura: Msc. Vuk Marković, dipl.ing.pejz.arh. Marko Jović, dipl.ing.pejz.arh. Tekst: Msc. Boris Elek, dipl. ing. arh.

predstavlja jasnu fizičku, funkcionalnu i vizelnu barijeru između javne saobraćajnice, ulazne zone hotela, i ostatka kompleksa - vilama u tihim, povučenim, internim prostorima koji omogućavaju privatnost i potpunu, nesmetanu interakciju sa lokalitetom i prirodom. Glavni ulaz u hotel je centralno

pozicioniran i dijeli prizemlje na dvije osnovne funkcionalne i ambijentale cjeline: restoran sa lounge barom, kamin salom i terasom sa jedne i administracijom, glavnom vertikalnom komunikacijom i komercijalnim prostorom sa spa centrom sa druge. Sam spa centar se sastoji od zatvore-

nog bazena, saune, teretane, turskog kupatila, slane sobe, soba za masažu i salona ljepote. Ispred spa centra se nalazi terasa sa otvorenim bazenom. Svi javni prostori velikih frekvencija kao što su restoran, kamin sala, terasa restorana, unutrašnji i spoljašnji bazen

- su orijetisani ka jugu i ka unutrašnjosti parcele uživajući u većoj osunčanosti, privatnosti i intimi lokacije. Kapacitet hotela je 118 ležaja raspoređenih na tri etaže /dvije tipske i potkrovlje/, a 59 smještajnih jedinica su koncepirane kao studio i jednosob-

ni apartmani svaki sa pripadajućom terasom i velikim prozorskim otvorima. U suterenskoj etaži se nalazi garaža za 10 automobila, kuhinja kao i neophodne servisne i tehničke prostorije koje opslužuju sve objekte u turističkom naselju.

VILE. Pet projektovanih vila su dio cijeline B, pozicionirane u unutrašnjosti parcele - privatnom i tihom prostoru okruženom borovima na višim kotama terena. To korisnicima obezbjeđuje neophodan mir i intimu, kao i neometane vizure preko krovova hotela ka kanjonu rijeke Tare i planini Durmitor.

Hotel -osnova prizemlja

Pristupa im se internom saobraćajnicom za bagi vozila, koja meandrira kroz unutrašnjost lokacije, prateći morfologiju terena i stvarajući mikroambijente pogodne za odmor i rekreaciju. U cilju očuvanja privatnosti i dvorišnog prostora isred objekata, ulaz u vile je sa zadnje strane, na koti prizemlja. Materijalizacija i oblikovanje prati koncept hotela, sa kamenom obloženim i povučenim suterenom i drvetom naglašenim prizemljem i potkrovljem. Svaka stambena jedinica ima svoj kamin, pripadajuće terase i velike prozorske otvore. Same vile se dijele na 2 tipa. Tip A, površine 475m2, sa kapacitetom od 5 apartmana predviđenih na 3 etaže - po dva jednosobna apart-mana na suterenu i pizemlju i dvostano orijentisan penthouse na potkrovlju. Uz sve 4 vile predvidjen je uređen zajednički prostor na koti prizemlja sa otvorenim kaminom /fire pit/

Villa -osnova prizemlja

Hotel -osnova tipskog sprata

pogodan za porodične aktivnosti. Tip B površine 288m2, sa kapacitetom od 2 dupleks apartmana predviđena na 2 etaže. Ispred vile planiran je zajednički prostor sa otvorenim kaminom /fire pit/, ljetnjom kuhinjom i prostorom za sjedenje. LANDSCAPE DEISGN. Pejzažno uređenje terena se oslanja na karakter lokacije, gdje se vodilo računa o širem aspektu durmitorskog kraja, prirodnim uslovima terena, kao i o jedinstvenoj topografiji i postojećoj vegetaciji u zahvatu projekta. Takođe, kompoziciono rješenje je uslovljeno i novoprojektovanim objektima, njihovom funkcijom i arhitektonskim uređenjem terena. Cilj pejzažnog uređenja je formiranje doživljaja prostora u karakterističnim sekvencama, posebno duž meandrirajuće šetne staze. Rezultat su diverzifikovani mikroambijenti, funkcionalno prilagođeni različitim korisnicima.

Villa -osnova tipskog sprata

Autentični spoj pejzažnih i arhitektonskih elemenata, odnosno “punoća” izraza biće u pot-punosti vidljiva sazrijevanjem odabranog sadnog materijala. Odabir sadnog materijala, prilagodjen je klimatskim uslovima kao i formi i materijalizaciji projektovanih objekata. Pored toga, zadržavanjem postojeće vegetacije, na obodu parcele, cijeli kompleks dobija na prirodnosti i adekvatnom uklapanju u prirodni ambijent.

info@studiosynthesis.me

Villa -osnova suterena

S A VJ E T I Z A U R E Đ E N J E P R O S T O R A

Osnove Japandi stila UČINITI VAŠ DOM UTOČIŠTEM TEKST: DIPL.ING.ARH ALEKSANDRA ZEČEVIĆ MALOVIĆ

KAO ŠTO NJEGOVO IME TAKO SUPTILNO SUGERIŠE, STIL DIZAJNA ENTERIJERA JAPANDI JEDNOSTAVNA JE KOMBINACIJA JAPANSKIH I SKANDINAVSKIH ELEMENATA. IAKO SE OVA DVA STILA U POČETKU MOŽDA NE ČINE TOLIKO SLIČNIMA, OBA SADRŽE MNOŠTVO ČISTIH, JEDNOSTAVNIH I PRIRODNIH ASPEKATA, DOK NAGLASAK STAVLJAJU NA FUNKCIONALNOST, MINIMALIZAM I ESTETSKU VRIJEDNOST SKROMNOSTI. TAKVA FUZIJA NE ČINI SAMO ČIST, ELEGANTAN I MODERAN DIZAJN, VEĆ TAKOĐE POBUĐUJE OSJEĆAJ SMIRENOSTI I VEDRINE KOJI JE IDEALAN ZA BILO KOJI ŽIVOTNI PROSTOR. AKO I U SVOJ DOM ŽELITE DA UGRADITE STIL JAPANDI, EVO NEKOLIKO SJAJNIH SAVJETA KOJI VAM MOGU POMOĆI.

dublje boje, kao što su nameštaj od bambusa u žutosmeđoj boji ili podovi od čokoladnog drveta. IZABERITE RAZLIČITE STILOVE NAMEŠTAJA Iako i japanski i skandinavski dizajn nameštaja nude čiste i jednostavne linije, oni nisu potpuno isti u stilu. Nordijski nameštaj ima tendenciju da bude lakši, svetliji i moderniji, fokusirajući se uglavnom na minimalizam i funkcionalnost, dok japanski stil nastoji da uključi dublje nijanse, kao i elegantnije i prefinjenije oblike. POSTANITE MAJSTOR SLOJEVITIH PROSTIRKI Dizajn Japandi ne vrednuje samo estetsku ljepotu pojednostavljenog stila; ohrabruje vas da ovu smirenost i utjehu iskusite i sa drugim čulima. Iz tog razloga, uključivanje prostirki različite teksture u vaš prostor i njihovo kombinovanje kroz umjetnost slojeva, mogao bi biti najpametniji način za savladavanje ove prijatne, a mirne atmosfere. ODLUČITE SE ZA NEUTRALNU PALETU BOJA Jedan od najistaknutijih aspekata koji su zajednički ovim stilovima dizajna je prigušena i neutralna paleta boja koja stvara prilično skladnu i opuštajuću atmosferu u bilo kom prostoru. Ako želite da dočarate mirnu prirodu Japandija u svom domu, držite se nijansi kao što su bijela, krem, bež i ovsena

kaša, posebno kada je reč o zidovima. Da biste izbjegli nepristojan i gotovo sterilni izgled vašeg prostora, možete dodati neke dublje nijanse kako biste kontrastirali ove svijetle i prozračne boje. Međutim, umjesto da potamnite sa bojama, najbolja ideja je da u dizajn unesete ravnotežu i bogatstvo kroz organske elemente koji su prirodno

Na primjer, odaberite nekoliko prostirki od prirodnih vlakana, jer oni nude najviši kvalitet, kao i minimalistički dizajn idealan za Japandi stil. Držite se svijetlih i neutralnih nijansi, ali nemojte se plašiti da kombinujete različita vlakna i uzorke prilikom postavljanja svojih tepiha. Na taj način ćete moći da dodate više teksture i dimenzija u svoj enterijer, istovremeno se pridržavajući ovog pojednostavljenog dizajnerskog pristupa. DETALJMA NAGLASITE Uzimajući u obzir činjenicu da se takav minimalizam može mnogima učiniti previše jednoličan i dosadan, možda biste želeli da dodate malo zanimljivosti svom prostoru i pažljivo odabranim dodacima. Međutim, kako se i japanski i skandinavski stil usredsređuju na funkcionalnost i jednostavnost, savjetujemvam da ne pretjerujete ni sa dodacima. Na primer, možete se odlučiti za veliku dekoraciju na jednom zidu, a ostatak ostaviti praznim. Ukrasite prostor za sjedenje pokrivačem i nekoliko mekanih jastuka kako biste dodali viši

element, bez pretjerivanja sa aspektom udobnosti. Što se tiče manjeg pribora za police i stoliće, odlučite se i za materijale prirodnog izgleda, ali odlučite se za nešto novo, poput plute, kamena ili čak betona, za dodatnu dimenziju i koheziju. UNESITE NEKE PRIRODNE ELEMENTE U ZATVORENOM PROSTORU Kada je prostor ukrašen prirodnim elementima, to će zaista oživeti stil Japandi. Međutim, to ne znači samo unošenje organskih materijala poput drveta, plute i bambusa u vaš dom, već i unošenje puno zelenila u obliku sobnih biljaka koje će proizvesti svjež, oštar vazduh i izazvati prirodno smirujuću atmosferu. Još jedan jednostavan način za uključivanje više prirodnih elemenata u zatvorenom prostoru, istovremeno ističući pojednostavljeni Japandi dizajn, je unošenje što više prirodnog svetla kroz velike prozore ili staklena vrata. Ali, s obzirom na činjenicu da ovo možda zapravo nije moguće izvoditi u svim enterijerima, dobra alternativa mogu biti i poboljšana rješenja za osvetljenje u zatvorenom, kao i velika ogledala koja se odbijaju od dostupne prirodne svjetlosti. Očigledno je da pojednostavljena i mir-

na priroda Japandi stila, kao i lakoća dizajna koji on donosi, mogu objasniti njegovu rastuću popularnost širom svijeta. Ako želite da ovaj minimalizam i mir unesete i u svoj životni prostor, poslužite se gornjim praktičnim savjetima kako biste svoj dom pretvorili u pravo utočište sa Japandi.

PROJEKTOVANJE DOMA/ING INVEST

PROJEKTOVANJE DOMA

POSEBNI PROBLEMI PROJEKTOVANJA PORODIČNIH KUĆA, UJEDNO SU POSEBNI IZAZOV I UŽITAK. U ARHITEKTONSKOJ STRUCI I PRAKSI NAILAZIMO NA RAZLIČITE, ROGOBATNE TERMINE KAO ŠTO SU OBJEKTI INDIVIDUALNOG STANOVANJA, PORODIČNO STAMBENE ZGRADE, INDIVIDUALNO STAMBENI OBJEKTI I SLIČNO. IPAK, SVI ONI BI TREBALI PREDSTAVLJATI JEDAN ISTI SMISAO - DOM (KUĆA). KUĆA JE PRVI ARHETIP KOJI ARHITEKTA PROFESIONALNO IZUČAVA U SVOJOJ PRAKSI, A OD KOJEG SE NIKAD NE ODVAJA. KROZ LIČNI PORODIČNI AMBIJENT IMA FORMIRANO ISKUSTVO DIRKETNOG KORISNIKA. ALI, IZUČAVAJUĆI SLOŽENU I ŠIROKU TEORIJU REZIDENCIJALNE ARHITEKTURE, UPOZNAJUĆI RAZLIČITE STILOVE ŽIVOTA I POTREBE KORISNIKA, ARHITEKTA KONSTANTNO OBLIKUJE SVOJE PARAMETRE ZA PROJEKTOVANJE KUĆA. 54

U timu inženjera firme ING Invest, porodične kuće su par excellence projekat za svakog arhitektu. To su projekti slobode, bez granica, bez rigidnih pravila ali uz jasne smjernice onog što je ustaljeno pravilo, želja i potreba korisnika to jest, investitora. Tipologija ovakvih objekata je beskonačna, sa podjelama po spratnosti, površini, arhitektonici, funkciji, klimatskoj zoni, mikrolokaciji i mnogim drugim kriterijumima. Arhitekte Ing Investa svakoj kući i svakom investitoru prilaze na donekle sličan ali i različit način, pozivajući i korisnika da razmišlja o ambijentu lokacije na kojoj se kuća planira. Kakva je urbana struktura neposrednog okruženja, kakva je orijentacija objekta, sa koje strane je direktan upad sunčevih zraka, sa kojih strana je objekat zaklonjen, gdje su dominantni vjetrovi, gdje su najbolje vizure, kako se pristupa kolski, kako se pristupa pješački? Ovo su praktična pitanja upoznavanja arhitekata iz Ing Investa sa svojim klijentima. U velikom broju kuća koje je tim Ing Investa projektovao, izdvajamo samo neke od njih. U ravničarskom, centralnom dijelu Crne Gore prikazujemo dvije prizemne kuće dominantno razvijene po horizontali. Obije kuće su jednostavnih gabarita, sa jasnim konturama i obložene prirodnim materijalima. Jedna od kuća iz centralnog dijela je kuća iz dva nivoa (prizemlje i sprat). To je takođe jasna funkcionalna podjela na dnevnu i noćnu

zonu po vertikali, a kako je zahtijevala površina i ostale karakteristike lokacije. U planinskom dijelu projektovan je značajan broj vikendica. Tako je jedna od protagonističkih projekata firme Ing Invest vikendica na Žabljaku, koja je široj javnosti poznata i po brojnim TV emisijama, filmovima i serijama koji su snimani u ovoj kući. Projektovana je i zanimljiva vikendica u

planinskom dijelu Glavnog grada. Studio se nerijetko bavi i enterijerom kuća, a za njih je zaokružen posao kada se radi enterijer objekta koji su oni i projektovali. Iz komunikacije sa klijentom i svakodnevnog kontakta, arhitekta pomalo i psihološki, izvuče sve potrebe svog klijenta, želje i mogućnosti i shodno tome formira njegov dom u kojem klijent planira da provede ostatak života ili njegov veći dio.

Kako do sigurnih, a povoljnih vrata Njemačke proizvodnje

HÖRMANN ROLO VRATA i rolo rešetke od aluminijuma i čelika su posebno ekonomični zahvaljujući svojoj genijalno jednostavnoj konstrukciji sa veoma malim brojem komponenata. Tu su i završeci koji se iznova dokazuju u svakodnevnoj eksploataciji. Rolo vrata i rolo rešetka ne zauzimaju skoro nikakav prostor iznad otvora. Ona se kompaktno namotavaju iza grede. Bočno i u području plafona ne gubi se nikakav vrijedan prostor hale.

Visoka specijalizacija u izgradnji Hörmann rolo vrata i rolo rešetki u velikoj mjeri prevazilazi uobičajeni standard. Implementacija specijalnih rješenja spada u svakodnevne obaveze našeg moćnog tima.

HÖRMANN MOSTOVI za pretovar promišljeno su rješenje, kako bi se precizno izjednačile razlike između razine teretnih vozila i pretovarne rampe. Tako se pretovar može izvršiti u nekoliko horizontalnih pomaka u teretno vozilo ili iz njega. Robusna čelična konstrukcija sa platformom otpornom na savijanje izjednačava bez problema nejednaka bočna naginjanja kamiona. HÖRMANN CERADE za vrata štite robu prilikom pretovara od vremenskih uticaja, smanjuju troškove energije, spriječavaju nastanak propuha a time i izostanke zaposlenika zbog bolesti. U kombinaciji sa mostovima za pretovar nadstrešnice i rampe postaju 56

HÖRMANN industrijska vrata INDUSTRIJSKA SEGMENTNA VRATA Orijentisani prema budućnosti, zahtijevaju malo prostora. Segmentna vrata se otvaraju vertikalno i time stvaraju više mjesta ispred i unutar garaže. Segmenti vrata se ravno slažu ispod plafona, vertikalno preko otvora ili prateći krov. BRZA VRATA Hörmann brza vrata se koriste u unutrašnjosti i kao spoljni zatvarač radi optimalizacije protoka saobraćaja, radi poboljšanja klime prostorije i radi uštede energije. Hörmann program obuhvata providna vrata koja se otvaraju vertikalno i horizontalno sa fleksibilnom zavjesom, takođe i u kombinaciji sa segmentnim vratima i rolo vratima, kao i sa snažnim spiralnim vratima koja imaju aluminijumske profik s aravnom površinom. VRATA ZA ZAJEDNIČKU GARAŽU Konstrukcija vrata, koja praktično ne zahtijeva održavanje, otvara se i zatvara lakim hodom, veoma tiho i bezbjedno pomoću tehnike protivteže koja se ne haba. Robusna konstrukcija vrata omogućava individualne mogućnosti oblikovanja pomoću mnogobrojnih varijanti ispune, npr. perforirani lim, lamele ali i sa ispunom na mjestu ugradnje.

SERPENTINE PAVILION KAO ARHITEKTONSKI STAV NAPISALA: Dr Ema Alihodžić Jašarović, arhitekta i saradnik u nastavi na Arhitektonskom fakultetu u Podgorici

DVODECENIJSKI CIKLUS EFEMERNIH ARHITEKTONSKIH PROVOKACIJA

SERPENTINE GALLERY OD 1970. GODINE PREDSTAVLJA SJEDIŠTE IDEJA I PROMJENA U SAVREMENOJ UMJETNOSTI, U KOJOJ SU IZLAGALI RENOMIRANI SVJETSKI UMJETNICI KAO ŠTO SU ANDY WARHOL, ANISH KAPOOR, CHRISTIAN BOLTANSKI, JEFF KOONS I MARINA ABRAMOVIĆ. OD 2000. GODINE SERPENTINE GALERIJA SVOJ PROGRAM PROŠIRUJE NA PROSTOR PARKA U PARTERU GALERIJE, KREIRAJUĆI NOVI KONCEPT EFEMERNE ARHITEKTURE SERPENTINE PAVILION KOJI SE REALIZUJE VEĆ DVIJE DECENIJE. KUSTOSKI TIM PO EKSKLUZIVNMOM POZIVU ANGAŽUJE ARHITEKTU ILI TIM ARHITEKATA, KOJI RANIJE NIJE PROJEKTOVAO U VELIKOJ BRITANIJI, OMOGUĆAVAJUĆI MU DA REALIZUJE PAVILJONSKU STRUKTURU U ZADATOM PROSTORU, ŠTO ĆE OVAJ ARHITEKTONSKI DOGAĐAJ UČINITI JEDNIM OD DESET NAJPOSJEĆENIJIH NA SVIJETU. OVAJ NESVAKIDAŠNJI PROSTOR ZA ARHITEKTONSKE EKSPERIMENTE, NAREDNIH DVADESET GODINA, SVAKOG LJETA PONUDIĆE INSPIRATIVNE PRIVREMENE GRAĐEVINE NEKIH OD NAJVEĆIH SVJETSKIH ARHITEKATA. KUSTOSKI TIM SVAKE GODINE SELEKTUJE AUTORA ILI AUTORSKI TIM, KOJI ĆE SVOJ ARHITEKTONSKI STAV IZRAZITI KAO PROSTORNU STRUKTURU U DVORIŠTU SERPENTINE GALERIJE, NA POVRŠINI OD CCA 300M2, U ROKU OD ŠEST MJESECI OD ZVANIČNOG POZIVA. NA ISTI PROJEKTNI ZADATAK KOJI U FUNKCIONALNOM SMISLU TREBA DA SADRŽI KAFETERIJU UNUTAR SEBE I PROSTOR ZA DISKUSIJU, PREZENTACIJE I INTERAKTIVNE KULTURNE DOGAĐAJE, ODGOVOR JE DO SADA DALO DVADESETAK AUTORSKIH TIMOVA SVJETSKE REPUTACIJE. Serpentine Pavilion zanimljiv je i sa aspekta produkcije i finansiranja, a čiji rezultat je veoma otvoren i pristupačan lokalnoj zajednici, gdje bez obzira na njegovu lokaciju, uspijeva da obezbijedi

besplatan pristup za sve posjetioce. Tokom godine fondacija, sakuplja donacije za izradu budućeg paviljona, zbog čega on nikada nema fiksni ili isti budžet. Takođe, nakon isteka njegovog trajanja

kao izložbenog prostora, paviljoni se stavljaju na aukciju, od čije prodaje se finansiraju novi paviljoni i programske aktivnosti Serpentine galerije. Povod za ovaj tekst je svečano otvoren

Sl1. Prvi serpentine pavilion, 2000.godine, Zaha Hadid Sl.2 rekonstrukcija Serpentine Sakler Gallery, Zaha Hadid Sl.3 Paviljon za proslavu Serpentine Gallery, 2007. Zaha Hadid

ovogodišnji paviljon (11. juna 2021.) južnoafričke arhitektonske prakse Counterspace, ali i najnoviji podatak da je za 2022. godinu prvi put u istoriji Serpentine paviljona, pozvan američki umjetnik Theaster Gates, koji će ostati upamćen kao prvi nearhitekt kojem je dodijeljena prilika da dizajnira paviljon.

tine Gallery odlučuje da sadržaj galerije proširi na parter, tako što poziva Zahu Hadid da dizajnira prvi privremeni paviljon koristeći motiv nadstrešnice kao ekstenzivni prostor galerije. Svojstveno njenim arhitektonskim realizacijama, Hadid uvodi radikalnu bijelu šatorastu konstrukciju koja kreira impresivan pro-

arhitekta Daniel Libeskind (2001.). Dizajn njegovog paviljona pod nazivom Eighteen Turns, materijalizacijom ali i kompoziciono veoma podsjeća na njegov Jevrejski muzej u Berlinu iz 1999.godine, od koga preuzima opnu reflektujućih aluminijumskih panela, ispod kojih se odvija prostor događaja, i na koji se reflektuje zelenilo parka, čime se posebno ističe nova perspektiva sagledavanja konteksta. Zanimljivo je, da je ovaj paviljon izvela svjetski renomirana firma ARUP (www. arup.com), koja je realizovala sva tehnički i konstruktivno zahtjevna rješenja za serpentine paviljone od 2000. do 2012. godine. Za razliku od prethodna dva koja opnom kreiraju šatorske poluotvorene strukture, Toyo Ito i Cecil Balmond 2002. godine, pristupaju paviljonu kao prilično zatvorenoj i autonomnoj kubičnoj formi, koja nastaje iz algoritma kocke, i kao takva posjetiocu nudi unutrašnjost sadržaja koji gradi novu strukturu koja kroz

Serpentine Pavilion, 2001. , Daniel Libeskind

Ipak, Gates u svojio biografiji posjeduje veoma zanimljiva iskustva na polju urbanog planiranja, među kojima su Dorchester Art + Housing Collaborative, ali i rad za Bijenale arhitekture u Chicagu 2015., gdje zapuštenu bankovnu zgradu u četvrti u Chicagu pretvara u kulturni centar sa galerijama i multifunkcionalnim prostorima za događaje. Da li su arhitektonska rješenja za paviljon samo odraz stavova autora, ili su vremenom preispitivane potrebe paviljona koje su veoma povezane sa globalnim arhitektonskim tokovima, možemo zaključliti u predstojećem pregledu svih dvadeset rješenja. Miljana Zeković, pišući o efemernoj arhitekturi ovog paviljona, navodi da se oni mogu svrstati u formalistički, filozofski, i socijalni pristup kroz posredni ili neposredni kontakt sa korisnicima, uz sve prelazne, integralne i eksperimentalne oblike’’ (Zeković, Koncepti, programi i funkcije, arhitektonskih projekata nepaviljonskih struktura, 2018). Kolika može biti senzacionalna vrijednost efemerne arhitekture ukazuje činjenica da je paviljon iz 2016. godine u realizaciji Bjarke Ingels Group, posjetilo preko 250 000 ljudi. U tom smislu, zanimljivo je sagledati evoluciju dvije decenije arhitektonskih ideja i stavova, pri čemu se jasno uočava promjena i dijapazon pristupa ovom projektantskom fenomenu. Od 2000. godine uređivački tim Serpen-

Toyo Ito i Cecil Balmond 2002.godine

stor na površini od 600m2, kontrirajući svjesno parkovskom zelenilu i galeriji. Hadid time započinje dvodecenijski ciklus arhitektonskih provokacija na temu efemerne arhitekture u zadatom kontekstu i gabaritu, pri čemu je ona jedini autor koji nastavlja i kasnije saradnju sa Serpentine galerijom, radeći za njih rekonstrukciju objekta za novu Serpentine Sakler Galeriju, ali i instalaciju za godišnju proslavu galerije 2007. godine. Formalistički pristup koji manifestuje arhitektonski stav autora koji produkuje arhitektonsko rješenje paviljona u skladu sa svojim uspješnih pređašnjim realizacijama, vidljiv je i na prvom narednom paviljonu koji potpisuje

Oscar Niemayer, Serpentine Pavilion 2003.

pukotine komunicira spoljašnji prostor. Postavlja se pitanje na koji način ovakav koncept integriše postojeću galeriju i kontekst, odnosno na koji način se odnosi prema zatečenoj izgrađenoj strukturi ali i parku. Koliko autori u ovako specifičnim zadacima, ne mogu izbjeći manirski 61

MVRDV – concept za Serpentine Pavilion 2004. Koji nikada nije realizovan

pristup, kojim se jasno očitava njihova filozofija arhitekture, govori i paviljon Oscar Niemayer-a iz 2003. godine, koji predstavlja dominantnu betonsku bijelu formu nalik mnogim njegovim uspjelim realizacijama. Njegov paviljon pretrpio je brojne kritike arhitektosnke stručne

Alvaro Siza i Eduardo Souto de Moura, 2005.

javnosti, koja ovako autističan pristup smatra neprimjerenim, teškim i suviše formalističlkim, i da ovakav odgovor Niemayer-a na temu efemernosti i konteksta nije u potpunosti uspio. Očito je da je i ovo rješenje odraz stava autora da svaka dobra kuća mora nastati iz kvalitetne jednopotezne skice, što nesumnjivo vodi ka snažnom formalističkom pristupu po kome je autor prepoznat i priznat, ali se to u ipak nije pokazalo kao najuspjeliji odgovor na temu privremene arhitekture. Već 2004. godine holandski arhitektonski biro MVRD pokušava da preispita smjer u kome se ovaj arhitektonski fenomen treba razvijati, pokušavajući da napravi radikalan otklon od dotadašnjih stavova i realizacija. Oni prostor paviljona ne žele posmatrati kao nezavisan, već pokušavaju konceptom integracije i ujedinjenja povezati park, galeriju i novi sadržaj, tako što ambiciozno i hrabro uvode gigantsku strukturu brda koje prelazi preko galerije, i time prevazilaze okvire projektnog zadatka. Nova vertikalna dominanta apsorbuje prostor galerije i parka, stvarajući novi rekreacijski prostor u kome galerija pred-

stavlja tajanstveno mjesto za otkrivanje sadržaja. Ipak, ovako ambiciozan stav MVRDV tima, još jedan je u nizu njihovih nerealizovanih ideja, po čemu će ostati upamćeni, jer to je jedini paviljon koji je ostao nerealizovan, zato što je bio finansijski i konstruktivno prezahtjevan. Iako su uloženi veliki napori da se ne desi diskontinuitet, 2004. godine ispred Serpentin galerije nije bilo paviljona. Nakon presedana da se paviljon MVRDV tima ne realizuje 2004. godine, 2005. godine kustoski tim nominuje arhitektonski duo Alvaro Siza i Eduardo Souto de Moura, koji se u skladu sa svojom svedenom i minimalističkom arhitekturom, vraćaju jednostavnijim i skromnijim idejama, koje u fokus postavljaju sam događaj i korisnika prostora. Kreirajući specifičnu nisku opnu formira se prostor za interakciju, ostavljajući mogućnost da se po potrebi prostor publike proširi i van paviljona. Za razliku od prethodne ideje Siza koristi drvenu konstrukciju prekrivenu polikarbonatnim panelima, koja postaje međuprostor i artikulacija prostora između galerije i parka. Ipak, već iduće godine, Rem Koolhaas u skladu sa svojim filozofskim konceptima o arhitekturi, eksperimentiše sa novim pristupima i hrabrije reaguje sa velikom pneumatskom konstrukcijom,

Olafur Eliasson i Kjetil Thorsen, 2007

translucentnim balonom koji levitira iznad amfiteatra, kreirajući apstraktnu sliku mjeseca koji se spustio u park. Ova bijela helijumska struktura, ekstravagantna po svojim proporcijama, činila je neočekivanu i spekltakularnu sliku u kompleksu, kreirajući specifičan noćni efekat mjeseca, kao vrstu nekog ljetnjeg folie u Hyde Parku. Ovo rješenje ostavilo je snažan pozitivan utisak na posjetioce ali je dobilo i pozitivne kritike stručne javnosti. Za razliku od ovako olakšane lebdeće konstrukcije, naredne godine (2007.), u Rem Koolhaas, 2006

Kazuyo Sejima i Ryue Nishizawa (SANAA) 2009.godine

JEDAN OD MOJIH FAVORITA KADA JE U PITANJU DVODECENIJSKI OPUS ARHITEKTONSKIH PRIVREMENIH INTERPRETACIJA NA TEMU SERPENTINE PAVILJONA, DEFINITIVNO JE VEOMA SOFISTICIRANO I SVEDENO RJEŠENJE AUTORSKOG TIMA KAZUYO SEJIMA I RYUE NISHIZAWA (SANAA) IZ 2009. GODINE. RESPEKTABILAN ODNOS PREMA TERENU, I NASLIJEĐENOM KONTEKSTU, OGLEDA SE UVOĐENJEM, VEOMA LAGANE REFLEKTUJUĆE – PLUTAJUĆE PLATFORME, KOJA SE OSLANJA NA DISKRETNI NIZ TANANIH STUBOVA. MIJENJAJUĆI SVOJU VISINU, ALUMINIJUMSKA STRUKTURA DOPUŠTA DA SE CJELOKUPAN KONTEKST REFLEKTUJE O NJENU POVRŠINU, PREKLAPAJUĆI PRI TOM REALNU I FIKTIVNU SLIKU.

kampusu galerije pojavljuje se potpuno drugačija, hermetična i,,teška’’ monumentalna struktura, dizajnerskog tima Olafur Eliasson i Kjetil Thorsen, koja je težila kreirati rampu sa koje će se tokom kretanja park bolje sagledavati, a čija vizura kulminira na samom vrhu. Zakrivljena poluzatvorena kupa sa svjetlosnim izvorom na vrhu, izazvala je dvojake reakcije ali i kritike stručne javnosti, koja ukazuje na predramatičan i pomalo neartikulisan koncept, upitnih proporcija i razmjere, boje ali i materijala, i začuđujećeg odnosa prema kontekstu. Upravo to ga je kandidovalo za jedan od najmanje popularnih Serpentine paviljona. Globalnoj popularnosti ovog događaja, u velikoj mjeri doprinose veoma poznata

imena iz svijeta arhitekture, među kojima i star arhitekta Frank Gehry koji je 2008. godine dao svoju viziju Serpentine paviljona. Iako je veoma dosljedan kada je u pitanju njegov dekonstruktivistički arhitektonski stav, ipak ovog puta može se govoriti o inverziji njegovog očekivanog pristupa. Umjesto snažnih formalističkih ideja sa kojim je proslav-

Jean Nouvel, 2010

ljen, Gehry ovog puta kreira aksijalno postavljenu drvenu konstrukciju - opnu prekrivenu staklom, kao nadstrešnicu amfietatra i ulice koja vodi od parka do

galerije. Cio prostor djeluje otvoreno, transparentno i olakšano, što je veoma netipično za autora, dok se dramatična konstrukcija dešava u zoni krova kre-

Herzog & de Meuron, 2012 63

Peter Zumthor, 2011

irajući gerijevski manir potrebne doze vizuelnog spektakla. Jedan od mojih favorita kada je u pitanju dvodecenijski opus arhitektonskih privremenih interpretacija na temu Serpentine paviljona, definitivno je veoma sofisticirano i svedeno rješenje autorskog tima Kazuyo Sejima i Ryue Nishizawa (SANAA) iz 2009. godine. Respektabilan odnos prema terenu, i naslijeđenom kontekstu, ogleda se uvođenjem, veoma lagane reflektujuće – plutajuće platforme, koja se oslanja na diskretni niz tananih stubova. Mijenjajući svoju visinu, aluminijumska struktura dopušta da se cjelokupan kontekst reflektuje o njenu površinu, preklapajući pri tom realnu i fiktivnu sliku. Ne stvarajući opnu, ovaj kreirani prostor

bez zidova stvara polje za aktivnost koje nema jasne granice, već tangira park i ulazi u njega gradeći snažan međuodnos. Stav ovog autorskog tima ukazuje na to da u jednostavnosti koncepta leži njegova snaga, jer je kao takav prepoznat i visoko cijenjen u stručnoj i laičkoj javnosti. Na sličan način, ali konceptualno još dublje i snažnije par godina kasnije, 2012. godine odgovara švajcarski tim Herzog & de Meuron, koji su sa poznatim kineskim umjetnikom Ai Weiweijem, odlučili rekapitulirati svih dotadašnjih 11 izgrađenih paviljona, na način što će koristiti arheološke metode otkrivanja lejera prošlosti na zadatom prostoru. Kopajući zemlju na koti minus 5 metara, poput pravog arheološkog tima, kreirali su

Smiljan Radić, 2014.

Peter Zumthor, 2011

spektakularnu lebdeću opnu koja kao da levitira neposredno iznad zemlje. Savršenost harmonije ovog paviljona i konteksta, proizvedena je levitirajućim tanjirom na kome se sakuplja kišnica i kreira vodeno ogledalo, oslonjenim na 12 različito dizajniranih stubova, koji simbolički predstavljaju dvanaest godina paviljonskog programa. Ovi ostaci svjedoče na postojanje bivših paviljona i njihovu manje ili više invazivnu intervenciju u prirodnom okolišu parka. Svi ovi tragovi nekadašnjih paviljona sada će biti otkriveni i rekonstruirani, i dostupni posjetiocima. Promišljanje zadatog konteksta, navodilo je autore na različite simboličke i asocijativne vrijednosti, koje su nerijetko bile povezane sa nekim od pripadajućih motiva, kao što je crveni paviljon francuskog arhitekte Jean Nouvela iz 2010. godine, koji je izgrađen za 40. godišnjicu Serpentine galerije. Crvena boja odraz je akcenata britanske slike tradicionalnih telefonskih govornica, poštanskih sandučića i londonskih autobusa. Veoma kompleksna kompozicija dramatičnim metalnim konstrukcijama i crvenom bojom kontrirala je zelenilu parka, a kontekstualan pristup osim bojom, autor pokazuje i dekonstruktivističkom

NAJPOSJEĆENIJI SERPENTINE PAVILJON KOJI BROJI PREKO 250 000 POSJETILACA, REALIZOVAN JE 2016. GODINE OD STRANE BJARKE INGELSA, NAJPOSJEĆENIJA JE ARHITEKTONSKA I DIZAJNERSKA IZLOŽBA NA SVIJETU. BIG-OV VEOMA JEDNOSTAVAN KONCEPT ZIDA KOJI SE IZVIJA I GRADI OPNU, FORMIRA VEOMA KVALITETAN PROSTOR ZA INTERAKCIJU, A ČIJA IDEJA O MATERIJALIZACIJI OMOGUĆAVA NJEGOVO POTPUNO RAZLIČITO ČITANJE I SAGLEDAVANJE IZ RAZLIČITIH UGLOVA, I TO KAO DVORANU, SKULPTURU, VRATA / PORTAL ZA ULAZ U GALERIJU… SASTOJI SE OD PROZIRNIH OKVIRA OD STAKLOPLASTIKE, SLOŽENIH JEDAN NA DRUGI U TIPIČNOM UZORKU ZIDANJA, PRI ČEMU ŠUPLJI BLOKOVI POSTUPNO SE POMIČU PREMA NAPRIJED I NAZAD KAKO BI STVORILA DVA SLOJA VALOVITIH POVRŠINA, KOJI SE DIJELE KAKO BI KREIRALI ZAKRIVLJENE ULAZE NA OBA KRAJA PAVILJONA, KAO I CENTRALNI PERFORMATIVNI PROSTOR.

BIG, 2016

formom koja kulminira visinom od 12m. Jedan od veoma pozitivno ocijenjenih paviljona od strane londonske javnosti, bio je paviljon Petera Zumthora 2011. godine, koji pravi radikalan otklon od dotadašnjih formalističkih pristupa koji su češće predstavljali ,,poptisivanje’’ samog autora nego li odgovor na sveukupan socio prostorni i kulturni kontekst. Uz pomoć holandskog dizajnera Piet Oudolfa, kreira specifičan koncept paviljona hortus activsus, kontemplativna soba, koja predstavlja vrt u vrtu. Zumthor kao već izuzetno prepoznat po svom arhitektonskom pristupu, da kroz objekat naglašava senzorne i duhovne aspekte arhitektonskog iskustva, isti princip koristi da kreira vrt apstrahovan i izlovan od spoljašnjosti, kao najintimniji ansambl, stvarajući na taj način mjesto interakcije. Zumthor u svom stejtmentu navodi da ideja o ograđenim vrtovima potiče od ograđenih povrtnjaka na farmama u Alpima, čija ga je geomtrija i ograđeni prostor za brigu o biljkama

oduvijek fascinirao. Kako je efemernost paviljona ograničena na određeni period, najčešće oko 4 mjeseca u ljetnjem periodu godine, tako je zanimljiva tema šta se dešava sa instalacijama nakon završetka izložbe. Većina instalacija je nakon upotrebe prodata na aukciji, poznatim korporacijama ili pojedincima, kod kojih se i dan danas nalaze. Jedan od paviljona koji je po sličnom principu moguće vidljeti (od 2016. godine), u našem neposrednom okruženju, i to u centru Tirane, je paviljon Sou Fujimoto-a, iz 2013. godine. Fujimoto kao tada najmlađi arhitekta koji je radio za Serpentine, kreirao je bijelu transparentnu strukturu, sagrađenu od bijelih čeličnih šipki, koje kreiraju konstantnu vizuelnu konekciju sa okolinom, gradeći Cloud – oblak. Stepenasta struktura pogodna je za sjedenje sa spolajšnje strane, gdje se kompoziciono kreira unutrašnjost kojoj je moguće pristupiti sa dvije strane, pogodna za različite namjene i događaje. Ipak, i

pored neosporne estetske prefinjenosti, karakteristične za autora, londonska javnost je ipak bila kritički nastrojena prema rješenju sa aspekta nejgove nefunkcionalnosti usljed čestih londonskih kiša, po čemu će i ostati upamćen. Jedan od najbizarnijih paviljona proglašen od strane publike i medija bio je paviljon čileanskog arhitekte Smiljana Radića, iz 2014. godine, koji je nastao kao eksperimentalni odgovor autora na

José Selgas i Lucía Cano, 2015

Francis Kéré (2017)

IshigamiJunya Ishigami,2019

temu arhetipa folie, i prema motivima pripovijetke Oskara Vajlda, a koji je inicijalno postavljen kroz karakteristične Radićeve crteže i makete papier-mâché. Po izgledu futuristička svemirska kapsula, ali i neolitsko nalazište, obiluje arhitektonskim kontrastima i suprotnostima, ogledajući se kroz odnos puno – prazno, otvoreno – zatvoreno, ali i kontrastnim odnosom materijala – teški - laki…Tako je polutransparentna opna od fiberglasa nasukana na kameni oslonac, i pored svojih skulpturalnih vrijednosti, predstavljala jednu od najapstraktnijih paviljonskih rješenja do tada, za koju su posjetioci i stručna javnost cijenili da bi njeno čitanje bilo kvalitetnije u nekom drugom prirodnom kontekstu. I naredne godine, u Serpentine parku realizovan je amorfni paviljon dizajniran od strane španske arhitektonske prakse José Selgas i Lucía Cano, koji predstavlja poligonalnu strukturu od prozirnog raznobojnog polimera na bazi fluora. Iako je autorska eksplikacija bila usmjerena ka dominantnom stavu da arhitektura mora biti u drugom planu u odnosu na prirodu, ipak, ovaj šareni i plastičnim trakama obmotan paviljon u svojoj realizaciji dominira parkom, pokušavajući da odgovor ponudi kroz

inspiraciju haotičnim načinom na koji se ljudi kreću Londonom , a posebno Underground-om. U tom smislu, ovaj paviljon je jedan od veoma kritikovanih i osporavanih od strane stručne i laičke javnosti, kao estetski neprihvatljiv, kako u materijalizaciji, tako i u koloritu, funkciji i samom konceptu. Najposjećeniji Serpentine paviljon koji broji preko 250 000 posjetilaca, realizovan je 2016. godine od strane Bjarke Ingels-a, najposjećenija je arhitektonska i dizajnerska izložba na svijetu. Osim paviljona, te godine kustoski tim proširuje sadržaj na četiri naručene ljetne kuće i to: Kunlé Adeyemi - NLÉ (Amsterdam / Lagos), Barkow Leibinger (Berlin / New York), Yona Friedman (Pariz) i Asif Khan (London) koje su privukle gotovo 160 000 posjetilaca. BIG-ov veoma jednostavan koncept zida koji se izvija i gradi opnu, formira veoma kvalitetan prostor za interakciju, a čija ideja o materijalizaciji omogućava njegovo potpuno različito čitanje i sagledavanje iz različitih uglova, i to kao dvoranu, skulpturu, vrata / portal za ulaz u galeriju… Sastoji se od prozirnih okvira od stakloplastike, složenih jedan na drugi u tipičnom uzorku zidanja, pri čemu šuplji blokovi postupno se pomiču prema naprijed i nazad kako bi stvorila dva sloja valovitih Frida Escobedo (2018)

površina, koji se dijele kako bi kreirali zakrivljene ulaze na oba kraja paviljona, kao i centralni performativni prostor. Naredne dvije godine, izgrađena su dva paviljona sa veoma sličnim polazištem, kada je u pitanju arhitektonski stav o kreiranju opne – zida, koja kreira unutrašnji prostor, ali čija inspiracija dolazi iz dva potpuno razlčičita konteksta. Zanimljivo je da paviljoni sada dobijaju novu konotaciju, pri čemu autori unose elemente koje pronalaze u kontekstima iz kojih dolaze, dajući paviljonima novi oblik i smisao. Tako je Francis Kéré (2017), arhitekt iz Ganda, Burkina Faso, nadahnut drvetom koje postavlja za središnje mjesto susreta života u njegovom rodnom gradu Gandu, dizajnirao paviljon koji posjetioce teži povezati s prirodom. Prostrani krov, potpomognut središnjim čeličnim okvirom, oponašao je krošnju stabla, nudeći sklonište od londonske kiše koja je veoma karakteristična, koristeći kišnicu kroz drenažni sastav u podu za kasnije korištenje u navodnjavanju parka. Sa druge strane, arhitektica Frida Escobedo, kreira paviljon (2018), na način što koristi suptilnu interakciju svjetlosti, vode i geometrije, crpeći inspiraciju iz lokalne arhitekture Meksika, zasnovanoj na dvorištu.

U konstrukciji paviljona korišteni su materijali britanske proizvodnje, odabrani zbog tamnih boja i teksturiranih površina. Zakrivljena donja strana nadstrešnice bila je presvučena ogledalima, koja je reflektovala promjenu u danu, svjetlu, klimi, događaju, te je na taj način arhitektura uvijek postajala promjenljiva, što je jedan od osnovnih stavova Escobedo. Kao najzreliji pristup i nasjlojevitiji kada je u pitanju realizacija, ističem Serpentine Pavilion 2019 dizajniran od strane Junya Ishigami-ja, japanskog arhitekte koji je dobitnik Zlatnog lava 2010. godine, proslavljen je po eksperimentalnim strukturama koje tumače tradicionalne arhitektonske konvencije i odražavaju prirodne pojave. Ishigamijev dizajn kao vodeći motiv uzima krovove, i njihovu specifičnu materijalizaciju - crijepove, kako bi se stvorio jedan krov nadstrešnice koji je izgledao kao da izranja iz tla okolnog parka, kreirajući prostor – pećinu za razmišljanje. Na ovaj načlin, autor nadopunjavanja tradicionalne elelemente savremenim metodologijama i konceptima, i kreira veoma pamtljiv i efektan paviljon koji svaki posjetilac može doživjeti kao djelimično svoj, jer ga svako na neki način posjeduje u svom pređašnjem iskustvu. Prvi među paviljonima, izgrađenim na vodi na serpentinskom jezeru u Hyde parku, bio je paviljon (2020) dizajnerskog tima Christo and Jeanne-Claude pozant pod nazivom: The London Mastaba. Christo i njegova pokojna supruga Jeanne-Claude, među najpoznatijim su svjetskim umjetnicima, poznati po svojim ambicioznim umjetničkim radovima velikih razmjera koji mijenjaju i fizički oblik i vizuelni izgled mjesta za kratak vremenski period. Mastaba, jedan od najefektnijih paviljona, izrađena je od šarenih naslaganih bačvi, plutala Serpentinskim jezerom nešto više od 3 mjeseca. Njegov geometrijski oblik proizilazi iz drevnih mastaba, koje potiču iz prvih urbanih civilizacija Mesopotamije. Londonska Mastaba sastojala se od 7.506 vodoravno naslaganih bačvi na

plutajućoj platformi, visine 20 metara, širine 30 metara i dužine 40 metara. Podkonstrukcija koja podupire bačvu sastojala se od skele i čeličnog okvira koji je bio povezan sa plutajućom platformom. Njegov veoma provokativan i akontekstualan kolorit, ali i lokacija, činili su ga velikom turističkom atrakcijom te godine. Nedavno, 11.juna svečano je otvoren najnoviji ovogodišnji Serpentine paviljon (2021), koji je dizajnirala praksa Counterspace sa sjedištem u Johannesburgu, u režiji Sumayye Vally. Iako je vodeći koncept paviljona bio upravo korištenje održivih i recikliranih materijala i to 90% recikliranog građevinskog otpada i otpada od rušenja, paviljon već nailazi na kritiku javnosti, zbog upotrebe betona, jer je 95 kubnih metara betona izliveno u zemlju da bi se izgradio paviljon. Dizajn je zasnovan na „prostorima za okupljanje i mjestima u zajednici oko grada’’. Ovaj ženski tim arhitektica, koristi inovativne i tradicionalne tehnike gradnje za stvaranje kombinacije niskotehnoloških i visokotehnoloških održivih metoda. Na kraju, nakon pregleda dvadeset paviljona efemerne arhitekture u realizaciji Serpentine Gallery, da se zaključiti, da privremene strukture danas mogu postati jedan od vodećih medijuma arhitektonske komunikacije i odražavanja stavova autora na zadati kontekst. Tome ide u prilog i velika posjećenost i zainteresovanost publike za ovu temu, ali i mogućnost njegove mobilnosti i izmještanja iz jednog u drugi prostor, pri čemu se kreira uvijek novo ,,čitanje’’ i razumijevanja autorskog koncepta. Većina gore navedenih paviljona, danas se nalazi u vlasništvu velikih korporacija, galerija, gradova ali i moćnih pojedinaca, koji su na aukciji otkupili paviljone koji se danas nalaze u njihovim parterima, holovima, javnim prostorima. Podaci i fotografije: https://www.serpentinegalleries.org/

Christo and Jeanne-Claude, 2020

NEDAVNO, 11. JUNA SVEČANO JE OTVOREN NAJNOVIJI OVOGODIŠNJI SERPENTINE PAVILJON (2021), KOJI JE DIZAJNIRALA PRAKSA COUNTERSPACE SA SJEDIŠTEM U JOHANNESBURGU, U REŽIJI SUMAYYE VALLY. IAKO JE VODEĆI KONCEPT PAVILJONA BIO UPRAVO KORIŠTENJE ODRŽIVIH I RECIKLIRANIH MATERIJALA I TO 90% RECIKLIRANOG GRAĐEVINSKOG OTPADA I OTPADA OD RUŠENJA, PAVILJON VEĆ NAILAZI NA KRITIKU JAVNOSTI, ZBOG UPOTREBE BETONA, JER JE 95 KUBNIH METARA BETONA IZLIVENO U ZEMLJU DA BI SE IZGRADIO PAVILJON.

Counterspace, 2021

PRIREDILA: SANDRA VAHTEL

URBANI PARKOVI GRADOVE PRIVLAČE NJIHOVA BLISTAVA SVJETLA, NJIHOVE UŽURBANE ULICE I NJIHOVI DINAMIČNI KULTURNI SPOJEVI. ALI PONEKAD NAM JE POTREBAN ODMOR OD BUKE, GUŽVE, URBANOSTI SVEGA TOGA. A KAD PRONAĐEMO ZELENI PROSTOR - UŠUŠKAN IZMEĐU ZGRADA, KOJI IZRASTA OD ZIDA I CVJETA NA OBNOVLJENOM ZEMLJIŠTU - OTKRIVA SE DRUGA STRANA GRADA. ONI POMAŽU U BORBI PROTIV ZAGAĐENJA, PODSTIČU BIODIVERZITET U GRADSKIM CENTRIMA I POMAŽU U KONTROLI TEMPERATURE I VLAŽNOSTI. ZELENE ZONE U GRADSKIM CENTRIMA TAKOĐE SU KLJUČNE ZA SOCIJALNU KOHEZIJU. KONCEPT URBANOG PARKA KAO OTVORENOG PROSTORA ZA ZAJEDNICU NASTAO JE U 19. VIJEKU, ALI SU TOLIKO VITALNI DA SU U GRADOVIMA ŠIROM SVIJETA. POGLEDAJTE NAŠ IZBOR URBANIH PARKOVA KOJI NUDE OAZU MIRA I ZDRAVLJA.

LITTLE ISLAND PARK / HEATHERWICK STUDIO

PARK I OSTRVSKO POZORIŠTE MALO OSTRVO JE JAVNI PARK KOJI JE ORGANIZOVAN NA TRI NOVA PROSTORA ZA PERFORMANSE NA RIJECI HADSON. DIZAJNIRAN KAO UTOČIŠTE ZA LJUDE I DIVLJE ŽIVOTINJE, TO JE ZELENA OAZA KOJU IZNAD VODE DRŽE SKULPTURALNE PLANTAŽE I NALAZI SE NA SAMO NEKOLIKO MINUTA HODA OD DONJE ZAPADNE STRANE MENHETNA. FOTO: TIMOTHY SCHENCK

Trebalo je osam godina da Heatherwick realizuje projekat. Prvobitno nazvan Pier 55, projekat je prvi put predložen 2014. godine, a podržali su ga medijski mogul Barri Diller i njegova supruga, modna dizajnerka Diane von Furstenberg. Izgradnja je započeta 2016. godine, ali je zaustavljena godinu dana kasnije nakon legalnog lobiranja lokalnih kampanja. Ali projekat je ponovo pokrenut 2019. go-

dine pod novim imenom Malo ostrvo. Studio Heatherwick su pozvali filantrop Barri Diller i Hudson River Park Trust da osmisle paviljon za novo pristanište

na jugozapadu Menhetna. Umjesto da dizajniraju ukrasni predmet koji će sjedeti u parku rijeke Hudson, dizajnerski tim je vidio priliku da preispita šta bi moglo biti pristanište. Polazna tačka nije bila

BETONSKI STUBOVI Britanski dizajner Thomas koristio je 132 betonska stuba postavljena na rijeci Hudson za podršku parku Malo ostrvo i mjestu performansa, koje je otvoreno u Njujorku.

struktura, već doživljaj za posjetioce: uzbuđenje boravka nad vodom, osjećaj napuštanja grada i utonuća u zelenilo - inspirisan Central Park-om, gdje je moguće zaboraviti da ste usred najgušće naseljenog grada Sjedinjenih Država.

RAZNOVRSNOST BILJAKA Betonska ploča izlivena na mjestu povezuje sve montažne elemente. Vrhovi su napravljeni od prefabrikovanih „latica“ koje čine posude širine šest metara napunjene zemljom. MNLA je za projekat odabrala 400 vrsta biljaka i 100 vrsta drveća, strateški sadeći zimzelene biljke kako bi zaustavila vjetar iz rijeke koji je uznemiravao ljude dok su šetali parkom. 70

Pristaništa su tradicionalno bila ravna kako bi brodovi mogli pristati. Za razliku od ravnih ulica Menhetna, dizajnerski tim je želio da stvori novu topografiju grada, koja bi mogla da se uzdigne da oblikuje razne prostore. Heatherwick Studio zamišljao je pristanište kao cjelovito iskustvo; jedan kohezivni objekat, a ne kao nepovezane zalijepljene elemente. Umjesto stubova koji drže palubu, oni postaju paluba - protežu se u žardinjere koje se spajaju stvarajući površinu parka. Visina stubova varira kako bi se stvorile konture parka: ugao pristaništa podignut je kako bi sunčeva svjetlost mogla doći do morskog staništa, a rub pada kako bi se definisala brda, vidikovci i izrezbario prirodni amfiteatar za performanse. Na taj su način pristanište i njegova noseća konstrukcija jedno. Sadilice ili ‘posude’ ispunjene su s više od stotinu različitih vrsta autohtonih

BIOLOŠKA RAZNOLIKOST Sadilice ili ‘posude’ ispunjene su s više od stotinu različitih vrsta autohtonih stabala i biljaka, koje podstiču biološku raznolikost i sposobne su napredovati u klimi New Yorka - svaki kutak poluostrva predstavlja drugačiju mikroklimu. stabala i biljaka, koje podstiču biološku raznolikost i sposobne su napredovati u klimi New Yorka - svaki kutak poluostrva predstavlja drugačiju mikroklimu. Kako bi utvrdio oblik posuda, dizajnerski tim osvrnuo se na prirodu i mozaik leda koji nastaje oko drvenih gomila kad se rijeka zaledi. Studio je to reinterpretirao u mozaičnom uzorku koji se čini organskim, ali koristi ponovljene elemente koji bi se mogli standardizovati za izradu. Kako bi strukturnim betonima dao glatku, taktilnu kvalitetu, Heatherwick Studio usko je sarađivao s lokalnim proizvođačem. Montažne komponente prevožene su čamcima i sastavljane na mjestu, minimalizirajući uznemiravanje grada. Preko 540 metara staza vijuga kroz park, provlačeći se pored vidikovaca i prostora za performanse, uključujući amfiteatar koji uokviruje vodu iza bine. Malo ostrvo je formirano od stubova u obliku pečurki napravljenih od betona koji su postavljeni na različitim nivoima kako bi stvorili talasastu platformu. Pečurke, od kojih svaka može da izdrži do 350 tona, zabijeni su duboko u stijenu 61 metar ispod vode. Montažni betonski elementi na Malom ostrvu proizvedeni su u unutrašnjosti grada, koristeći 39 različitih oblika oplate, a zatim su teretnim brodom transportovani do lokacije. Betonska ploča izlivena na mjestu povezuje sve montažne elemente. Vrhovi su napravljeni od prefabrikovanih „latica“ koje čine posude širine šest metara napunjene zemljom. MNLA je za projekat odabrala 400 vrsta biljaka i 100 vrsta drveća, strateški sadeći zimzelene biljke kako bi zaustavila vjetar iz rijeke koji je uznemiravao ljude dok šetaju parkom. Stepenice napravljene od bagrema, tvrdog drveta porijeklom iz Njujorka, vode brdovitim pejzažem. Gomile kamenih gromada su uređene da bi se ljudi prebacivali preko njih kao alternativa stazama.

drvene klupe i kapacitet za 700 članova publike.

ispod mola i pristupa im se preko jednog od mostova.

Tu je i centralni prostor koji može da primi 3.500 ljudi i intimnija pozornica za 200 osoba. Umjesto da grade dodatne strukture u parku i ometaju pogled, svi zakulisni objekti za mjesta izvođenja izvedeni su

AMFITEATAR Preko 540 metara staza vijuga kroz park, provlačeći se pored vidikovaca i prostora za performanse, uključujući amfiteatar koji uokviruje vodu iza bine.

Malo ostrvo ima tri mjesta za performanse, uključujući amfiteatar, koji ima 71

REMISEPARKEN / BOGL LANDSCAPE ARCHITECTS

ZELENI DŽEP KOPENHAGENA

FOTO: COAST STUDIO

REMISEPARKEN JE DIVAN ZELENI DŽEP SMJEŠTEN USRED KOMPLEKSA ZA SOCIJALNO STANOVANJE U KOPENHAGENU. TOKOM JESENI 2020. GODINE PONOVO SE OTVORIO NAKON RADIKALNE OBNOVE OD STRANE BOGL-A, GDJE JE PRIMARNI FOKUS BIO TRANSFORMISATI PARK U SIGURNO I ATRAKTIVNO ODREDIŠTE ZA MJEŠTANE I OSTALE STANOVNIKE KOPENHAGENA. 72

Glavni pristup dizajnu ima za cilj da istakne i poboljša postojeće kvalitete parkova i da poveže različite parkovne površine i aktivnosti. Očuvani su mali baštenski vrtovi i bujne prirodni zasadi, dok je ravna staza koja prolazi kroz

ljena je od obojenog betona i ima tri različite površine. Spoljne ivice staze završene su tehnikom retardacije koja omogućava da agregatno kamenje izroni i stvara izuzetno taktilnu površinu. Definiše granicu staze prema

dužinu parka zamijenjena živahnom stazom za aktivnosti. Nova staza povezuje različite djelove parka kako bi stvorila viši stepen koherentnosti. A u kombinaciji sa mnogim različitim vrstama pejzaža i atmosfera, ovo Remiseparkenu daje novi, prepoznatljiv identitet kao mjesto sa prostorom za izgradnju zajednice, fizičku aktivnost i iskustva u prirodi u inače gusto izgrađenom području. Dinamičan u svom obliku, put aktivnosti je glavna arterija koja prolazi kroz Remiseparken. Njegova primarna svrha je stvaranje većeg stepena povezanosti između različitih aktivnosti, područja i tipova prirode u parku. Staza se cik-cak razlikuje i varira u širini na nekim mjestima poziva na fizičku aktivnost ili nudi mjesta za naseljavanje i provođenje vremena, na drugim se sužava kako bi se stvorilo mjesta za postojeće drveće i za nove veze koje bi se oblikovale širom parka. Staza je livena na licu mjesta, naprav-

pejzažu, a taktilno popločavanje djeluje kao vodič za ljude sa oštećenim vidom. Tamo gdje su ivice namijenjene pozivanju ljudi da sjednu, na gruboj površini nalazi se predivan teraco lak koji olakšava sjedenje. U jugozapadnom uglu parka odvija se prirodni pejzaž. Ovde je BOGL osnovao jovin gaj sa više od 20 različitih vrsta jove, podignutim pasarelom i malim visoravnima. Područje je dizajnirano sa posebnim fokusom na klimu i biodiverzitet i ključni je element u upravljanju lokalnom kišnicom. Pasarele omogućavaju hodanje i istraživanje gaja čak i ako je poplavljen nakon velike kiše.

PRISTUP DIZAJNU Glavni pristup dizajnu ima za cilj da istakne i poboljša postojeće kvalitete Remiseparken-a i da poveže različita područja parka i aktivnosti. Konkretno, novi put aktivnosti povezuje različite djelove parka kako bi stvorio viši stepen koherentnosti. U kombinaciji sa mnogim različitim vrstama prirodnih prostora i raspoloženja, ovo Remiseparkenu daje novi, prepoznatljiv identitet kao mjesto sa prostorom za izgradnju zajednice, fizičku aktivnost i iskustva u prirodi u inače gusto izgrađenom području.

DRUŠTVENA ODRŽIVOST Obnova Remiseparkana dio je većih napora na lokalnoj transformaciji čiji je cilj da se Urbanplanen osjeća sigurnije. Ključni fokus projekta je povezivanje područja i stvaranje veza širom područja, uz istovremeno očuvanje i unapređenje mnogih postojećih kvaliteta parka. Mali kuhinjski vrtovi, „uradi sam“ zgrade i građevine i bujni prirodni priraštaj tako su sačuvani, dok je ravna, široka staza okružena drvećem koja prolazi kroz dužinu parka zamijenjena stazom aktivnosti. PUT AKTIVNOSTI Dinamičan u formi, put aktivnosti je glavna arterija koja prolazi kroz Remi-

separken. Njegova primarna svrha je stvaranje većeg stepena povezanosti između različitih aktivnosti, područja i tipova prirode u parku. Staza se cik-cak razlikuje i varira u širini, na nekim mjestima poziva na fizičku aktivnost ili nudi mjesta za naseljavanje i provođenje vremena, na drugim se sužava kako bi se stvorilo mesta za postojeće drveće i za nove veze koje bi se oblikovale u cijelom parku. Pored oblika, zanimljiva karakteristika staze - koja je napravljena od obojenog betona za livenje na mjestu - završena je sa tri različite površine, u zavisnosti od mjesta i namjene. Spoljne ivice staze završene su tehnikom retardacije koja omogućava da agregatno kamenje nikne i stvara visoko taktilnu površinu sa izraženim dubinskim efektom. Ova vrsta površine definiše granicu staze prema pejzažu, a taktilno popločavanje djeluje kao vodič za ljude sa oštećenim vidom. Tamo gdje su granice namijenjene pozivanju ljudi da sjednu, gruba površina ima prelijepi teraco lak koji čini prijatno za sedenje. Staza aktivnosti poboljšava povezanost sjevera i juga i između tri vrste pejzaža koje park sadrži: kulturni pejzaž, pejzaž aktivnosti i prirodni pejzaž. Materijalnost, oblik i boja staze doprinose doslednom arhitektonskom izrazu koji Remiseparkenu daje jasan identitet. PRIRODNI PEJZAŽ Prirodni pejzaž se pruža u jugozapadnom uglu parka, gde su sačuvali i poboljšali osjećaj šume i brdovitog terena.

U niskom dijelu parka, prema stambenim blokovima Urbanplanena, nalazi se više od 20 različitih vrsta jove. Gaj je novi prirodni prostor u parku, tiho, intimno mjesto sa malim površinama koje pozivaju ljude da se nastane i zadržavaju i koje takođe nude iskustva u prirodi. Područje je dizajnirano sa posebnim fokusom na klimu i biodiverzitet, što gaj čini zabavnim mjestom za istraživanje i ključnim elementom lokalnog upravljanja kišnicom. Pasarele i male visoravni podvlače posebnu

atmosferu i omogućavaju hodanje u gaju, čak i ako je poplavljen nakon velike kiše. Pored Alder Grove-a.

STAZE Staza se cik-cak razlikuje i varira u širini - na nekim mjestima poziva na fizičku aktivnost ili nudi mjesta za naseljavanje i provođenje vremena, na drugim se sužava kako bi se stvorilo mjesta za postojeće drveće i za nove veze koje bi se oblikovale širom parka.

DOCKLANDS PARK / BAU BREARLEY ARCHITECTS + URBANISTS

EGZOTIČNA ERA ZDRAVLJA I IGRE JIANGIIN SE NALAZI NA JANGCEU, NAJPROMETNIJOJ SVJETSKOJ RIJECI. GRAD REGENERIŠE DIO SVOJIH INDUSTRIJSKIH PRISTANIŠTA U KVART SA ŽIVIM RADOM. PRVA FAZA OVOG VELIKOG PROJEKTA JE STVARANJE JAVNOG PROSTORA DUŽINE 4KM DUŽ IVICE RIJEKE. DIZAJN JE ODABRAN PUTEM POZIVA NA KONKURS. OVAJ PROJEKAT REHABILITUJE, ČUVA, UNAPREĐUJE I PROŠIRUJE SNOP MIKROSTANIŠTA. SLOŽENOST POSTOJEĆEG RJEČNOG RUBA FORMALNO SE ODRŽAVA, POBOLJŠAVA I OBJEZBEĐUJE RASTRESITOM STIJENOM SKALIRANOM ZA STANIŠTE. NOVI HODNIK AUTOHTONOG DRVEĆA I NIŽIH BILJAKA PROSTIRE SE KROZ DUŽINU PROJEKTA. POVEZUJE PLANINSKI, EKOLOŠKI ČVOR EBIZUI NA ISTOKU SA EKO KORIDOROM KANALA PREMA ZAPADU. FOTO: XIAZHI, ZENG JIANGHE

POSTINDUSTRIJSKA POETIKA Pogled na rijeku od dva kilometra sa istrošenih betonskih pristaništa predstavlja neodoljiv obim i osjećaj uzvišenog. Ovaj dizajn je sačuvao dokove. Potrebne nove intervencije dobile su obim, robusnost i jasnoću 76

konteksta. Iako budući okrug obećava da će biti ispunjen živahnošću, a veći dio pejzaža bogat je složenošću, ivice pristaništa građanima će pružiti rijetko mjesto za bjeg. Ogromna istrošena betonska pristaništa obojena su smeđom

DIZAJN KOJI JE SAČUVAO DOKOVE Pogled na rijeku od dva kilometra sa istrošenih betonskih pristaništa predstavlja neodoljiv obim i osjećaj uzvišenog. Ovaj dizajn je sačuvao dokove. Potrebne nove intervencije dobile su obim, robusnost i jasnoću konteksta.

zemljom spranom Jangceom. Pogled na rijeku od dva kilometra sa prozaičnih praznih pristaništa predstavlja neodoljiv obim i osjećaj uzvišenog. Ovaj dizajn čuva i najbrutalnije strukture. Neophodne nove intervencije na i oko pristaništa dijele razmjere, robusnost i jasnoću ovog industrijskog konteksta. Iako budući okrug obećava da će biti ispunjen živahnošću, a veći dio pejzaža bogat je složenošću, ivice pristaništa pružaju rijetko mjesto za bjeg.

KONTINUITET SA PROŠLOŠĆU - PALIMPSEST - PARK BRODOGRADNJE Iako je veći dio lokacije bio otvoren i ravan za skladištenje sirovina, istočni dio lokacije nedavno je bio funkcionalno brodogradilište. Strategija dizajna zadržala je tragove istorije lokacije i prekrila brojne ekološke, cirkulacione i programske slojeve. Rezultat je složeni palimpsest koji podržava inkluzivne i raznolike otvorene prostore i aktivnosti.

Istorijski sloj uključuje brodske navoze, portalne dizalice i šine, strukture fabrike brodogradnje, molove, kinesku baštu, drvoredom obložen put i brojne druge artefakte. Ostali slojevi na lokaciji uključuju: pješačke i biciklističke staze, vodeno šetalište, proširenja pogleda na i sa lokacije i staze iz novih okruga - sve što maksimalizuje veze između grada i vode; sportski terene i skate park, dječje avanturističko igralište u obliku broda i prostor za vježba-

nje starijih osoba, veliku pijacu, centar za posjetioce i velike paviljone, kišne vrtove, vodena staništa i eko-koridor. INFRASTRUKTURA ZA SLOBODNO VRIJEME ZA NOVU ERU Nakon prekida od skoro pedeset godina, Kina napreduje, a njeni građani ponovo otkrivaju sve raznolike zabavne aktivnosti. Ovo je najveće gradsko igralište za vrlo mlade do vrlo stare. Staza za džoging na 4 kilometra povezana je sa desetinama sportskih terena STRATEGIJA DIZAJNA Strategija dizajna zadržala je tragove istorije lokacije i prekrila brojne ekološke, cirkulacione i programske slojeve. Rezultat je složeni palimpsest koji podržava inkluzivne i raznolike otvorene prostore i aktivnosti.

na otvorenom i čestim stanicama za opremu u teretani za javnu upotrebu. Ležernija staza povezuje nekoliko velikih dječijih igrališta, skejt park i brojne grupe opreme za vježbanje za starije osobe. Mnoštvo paviljona, stolova za igre i travnjaka za piknike, šatore i programe koji tek dolaze. Park otvara novu, egzotičnu eru zdravlja i igre.

MREŽA PARKOVA U NASTAJANJU Na zapadu je postavljeno usko šetalište izvan lokacije kako bi se omogućio pristup oko strme ivice planine. Docklands park je takođe dizajniran da se glatko poveže sa urbanim okrugom u izgradnji. Cirkulacija priobalja povezana je sa gradskom cirkulacijom. Plaže i hodnici sa pogledom na grad-rijeku

POVEZANOST Na zapadu je postavljeno usko šetalište izvan lokacije kako bi se omogućio pristup oko strme ivice planine. Docklands park je takođe dizajniran da se glatko poveže sa urbanim okrugom u izgradnji. Cirkulacija priobalja povezana je sa gradskom cirkulacijom.

nalaze se na osovini ulice. Biciklistička staza u ovom pristaništu pokrenula je biciklističku petlju od 20 kilometara prateći postojeće i predložene linearne parkove u gradu. Povezivanje različitih parkova sa ovom petljom, ili zelenim putem, dovodi do prateće ekološke veze. Pojavljuje se široka mreža

ekosistema. Pješačke staze se protežu duž Jangcea u bilo kom smjeru. Na istoku je postavljena uska šetnica koja omogućava ljudima da prolaze oko strme ivice planine. MEKANE IVICE I EKO HODNICI Ovaj projekat rehabilituje, čuva, unapređuje i proširuje snop mikrostaništa. Složenost postojećeg rječnog ruba formalno se održava, poboljšava i obezbjeđuje rastresitom stijenom skaliranom za stanište. Novi koridor autohtonih stabala i biljaka provlači se kroz cijelu dužinu projekta da bi povezao planinski ekološki čvor Ebizui na istoku sa eko koridorom kanala prema zapadu.

LJEPOTA PROSTORA SA SVIJETLIM ILI TAMNIM PODOVIMA

Nekada najmanje stvari i detalji mogu uveliko promijeniti izgled i doživljaj vašeg životnog prostora. Za to je potrebno uložiti vrijeme i želju za organizovanjem enterijera tako da bude prijatan oku. Takođe, treba se odlučiti na male i jeftine promjene koje imaju veliki uticaj na izgled cjelokupnog ambijenta. Stoga predlažemo nekoliko trikova koje možete iskorisiti ukoliko vam je cilj da vaš dom dobije luksuzni izgled. 80

TEKST: SPEC.SCI.ARH OSMANAGIĆ ALISA

ODABIR SVIJETLIH PODNIH OBLOGA Prilikom odabira svijetlih podnih obloga treba obratiti pažnju na nekoliko stvari:

1. Uskladiti boju poda i zidova

radi postizanja efekta cjeline

Svijetla boja podne obloge najčešće se upotpunjuje svijetlom bojom zidova i pogodna je za manje prostorije. Ona upija svjetlost, njome obasjava prostoriju i stvara vizuelni efekat širine i prostranosti. Pod u svijetlim bojama doprinosi efektu prefinjenosti, svježine, čistote i prozračnosti, što upotpunjuje jasnost linija u cjelokupnom ambijentu.

Boju poda treba prilagoditi količini prirodnog svjetla Podna obloga svjetlijih boja omogućava da više svjetlosti obasjava Vašu prostoriju ukoliko je ona okrenuta ka jugu. Svijetao ambijent odiše vedrinom, živahnošću i budi potrebu za inspiracijom. Prostorija prepuna svjetla odiše vitalnošću budeći

energiju i volju u onima koji u njoj provode svoje dragocjeno slobodno vrijeme.

3. Obratiti pažnju na kontrast

Svijetle podne obloge najpogodnije su za uređenje enterijera u modernom stilu, jer pojačavaju kontrast između djelova namještaja i ističu svaki ponaosob. Najbolje je opredijeliti se za komade namještaja koji su tamnijih boja – od drvenih rustičnih, ka modernim djelovima namještaja koji asociraju na prirodu i koji su sačinjeni od kamena, drveta ili stakla.

Ponekad je upotreba tepiha ili određenog upečatljivog ukrasa luksuznog izgleda pun pogodak.

4. Pobijedite monotonost bijele boje

U okviru enterijera s podlogom i zidovima u bijeloj boji moguće je dobiti 81

sterilan, hladan i inertan ambijent. To je, pored izbora pravih komada namještaja, moguće izbjeći i ukoliko se opredijelite za boju vrata koja će narušiti jednolični izgled prostora ili za lajsne u bojama koje će se razlikovati od boje podne obloge. Monotonost je moguće izbjeći i ukoliko se opredijelite za nježnu pastelnu nijansu jednog zida, koji nikako ne smije biti onaj s prozorom. Odabir podnih obloga u svijetlim nijansama omogućiće da Vaš dom ili poslovni prostor odiše modernošću, elegancijom i upečatljivim izgledom, uz pravi odabir detalja. Svijetli podovi su lakši za održavanje od tamnijih i pogodni su za prostorije u kojima nema dovoljno prirodnog svjetla. S druge strane, oni mogu biti hladni i bez jasnih kontura ukoliko nisu na pravi način usklađeni s ostalim elementima enterijera. U svakom slučaju odabir prave podne obloge je veliki izazov i prostor za nadahnuće.

ODABIR TAMNIH PODNIH OBLOGA

podne obloge tamnijih boja. Oni pripadaju tradicionalnom stilu uređenja enterijera, a mogu se uspješno kombinovati i sa svjetlijim i s tamnijim bojama zidova. Treba imati na umu da je njih teže održavati od svijetlih jer se na njima jasno vidi svaka prljavština i ulegnuće. Potrebno znati da će ova vrsta podne obloge zahtijevati više truda i pedantnosti, pogotovo mermerni podovi i drveni, na kojima se vidi svaka ogrebotina. Oni koji vole da eksperimentišu mogu kombinovati različite boje podnih obloga, što predstavlja najsavremeniji trend. Takođe, mogu kombinovati i različite vrste boja zidova i podnih obloga, namještaja i detalja. Odabir prave podne obloge predstavlja pravi put ka stvaranju lijepog, udobnog ambijenta s ukusom i zato se ne treba plašiti rizika i eksperimentisanja.

Prilikom odabira tamnih podova, na umu treba imati nekoliko korisnih sugestija:

Uskladiti tamnu boju poda s vještačkim osvjetljenjem U vezi s ovom vrstom podnih obloga treba znati da njihov izgled umnogome zavisi od dobro postavljenog vještačkog osvjetljenja kako Vaš ambijent ne bi postao ugušen i mračan. Ukoliko je prostorija dobro osvijetljena, ne može je ugušiti ni najtamniji pod. S druge strane, ukoliko je prostorija slabije osvijetljenja, treba se opredijeliti za pod svjetlije boje.

2. Treba obratiti pažnju na

kontrast između boja poda i zidova Kontrast boja igra važnu ulogu i u odabiru tamnih podnih obloga. Ako je prevelika razlika u boji poda i zidova, ona će izbrisati efekat prostranosti. Ukoliko je enterijer koji želite da uredite prostran i prozračan, nećete ga zagušiti ni ukoliko se odlučite za tamniju podnu oblogu kakva je crna keramika. Ukoliko nije takav slučaj, treba se odlučiti za neku drugu vrsta poda – od hrastovog drveta, javorovog, trešnjinog, bambusovog i dr.

3. Odabir pravog namještaja

Tamne boje stvaraju utisak ispunjenosti prostora tako da u njima ne treba da bude previše komada namještaja. Tamne podove nikako ne treba uklapati s namještajem u tamnim bojama jer će

ostati zagušen. Treba odabirati namještaj u svijetlim bojama, pogotovo u slučaju kada podovi imaju visoki sjaj i kada su drveni ili od keramike. Svijetli namještaj ističe boju poda i teksture na njemu, što cjelokupnom ambijentu može dati upečatljiv efekat. Ukoliko težite stvaranju atmosfere toplog i prijatnog utočišta, odlučićete se za

MAIL: alisa.design@yahoo.com KONTAKT: 069/440-404 alisa.design.alisa alisa_design_

B&B ITALIA /ARTEFACTO DESIGN CENTER

B&B ITALIA OD SVOG OSNIVANJA 1966.GODINE, B&B ITALIA JE LIDER U OBLASTI DIZAJNA I PROIZVODNJE NAMJEŠTAJA, ZA ŠTA DOBIJA I MEĐUNARODNO PRIZNANJE. SJEDIŠTE KOMPANIJE NALAZI SE SJEVERNO OD MILANA, U PRESTIŽNOJ ZGRADI KOJU SU PROJEKTOVALI RENZO PIANO I RACHARD ROGERS.

Uspješnost kompanije ogleda se u njenoj sposobnosti da predstavlja savremenu kulturu i da istovremeno odgovori na potrebe društva koje se svakodnevno mijenjaju. Rezultat ovakvog rada jesu moderni i bezvremenski komadi namještaja. Kompanija sarađuje sa međunarodnim dizajnerima, koji ostavljaju prepoznatljiv trag na svakom proizvodu. Svaki proizvod je jedinstven i predstavlja spoj kreativnosti i funkcije. Svi proizvodi su rezultat temeljnog istraživanja, kojem ova grupa pridaje jako veliki značaj. Ovakav odnos prema proizvodnji i dizajnu krunisan je sa četri Zlatna kompasa, jednom od najprestižnijih italijanskih nagrada u oblasti dizajna. Godine 1984. nagrada je dodijeljena garderoberu Sisamo (Studio Kairos). Garderober je predstavljao jako gabaritan predmet koji je trebalo integrisati. Novi dizajn zadovoljavao je funkciju, dok je njegova integracija doprinijela racionalizaciji prostora. Suština Sisamo modela je da garderober nakon upotrebe postaje nevidljiv, postajući sastavni dio zida. Poseban element ovog garderobera je patentirani mehanizam za otvaranje i zatvaranje vrata. Ovaj mehanizam omogućavao je da se vrata izvuku prema napolje i pomaknu u stranu. Kasnije su ovi mehanizmi korišćeni i kod dnevnih sistema. Garderober postaje kompaktni element koji ispunjava prostor od poda do plafona. Ovaj model dodatno doprinosi prostoru ukoliko se kao završne obrade koriste materijali poput stakla, ogledala ili čak lakirana boja visokog sjaja, čije refleksije dodatno obogaćuju prostor i vizuelno ga čine većim. Sljedeći komad koji je zaslužio Zlatni kompas bila je sofa Le Bambole koju je dizajnirao Mario Bellini 1972. godine, sa svojih 35. godina.

Sisamo, B&B Italia, 1983

Polazna tačka u dizajnu je bila torba za kupovinu koja svoj oblik dobija tek kada je položena na pod. Nakon dužeg istraživanja početna ideja poprimila je sve više oblik jastuka. Le Bambole ja nastao između 1970. i 1972. godine. Ovaj model je predstavljao ikonu 70-ih, nakon čega su i osvojili ovu prestižnu nagradu 1979.godine. Struktura Le Bambole jesu jastuci, prirodnog i „slobodnog oblika“, međutim, unutar njih postoji kostur koji čine vertikalne ivice. Bellini za ovaj model kaže da nije samo prekriven tkaninom, već je izgrađen od tkanine. Le Bambole je model koji je uvijek aktuelan zbog odsustva nosive konstrukcije, ekstremne prirodnosti i udobnosti. Osnivač kompanije, Piero Busnelli, je bio poznat po svojoj sposobnosti da razmišlja široko i predviđa trendove. Za kampanju Le Bambole angažovao je kontroverznog italijanskog fotografa Oliviera Toscani-ja. Marketing Le Bambole je pratila vrlo provokativna kampanja čiji je glavni akter, uz Le Bambolu, bila manekenka Donna Jordan, koja je slika-

na u toplesu u slobodnim pozama koje su reklamirale spontanu i transgresivnu sofu. Iste godine su plakati na Salonu namještaja bili cenzurisani, međutim, kampanja je stekla još veću popularnost i sve je to imalo nevjerovatno pozitivan efekat na promociju i prodaju. Mario Bellini je 2007. godine redizajnirao Le Bambolu. Sofa je dodatno pojednostavljena sa dodatnom mogućnošću skidanja platna sa strukture. Piero Busnelli je dokazao da nije samo dizajner dovoljan da stvori ikonu. Kompanija je 1987. godina dobila, treći po redu, Zlatni kompas zahvaljujući revolucionarnom dizajnu Sity sofe. Sofa je zamišljena kao cjelina kombinovanih modula koji čine jedinstvenu i skladnu strukturu. Model je u svom asortimanu sadržao preko dvadeset komada koji

su se mogli sastaviti na zahtjev. Svi elementi su dio modularne igre i jako su fleksibilni u odnosu na različite prostore i funkcije. Sity sofa nastaje 80-ih godina koje karakterišu velike socijalne, ekonomske i privredne promjene u svijetu. Mijenja se i način života, samim tim i način na koji uređujemo prostor u kojem živimo. Dnevna soba više nije bezlično i hladno mjesto. Sity model se harmonično integriše u prostor, prostran je i udoban. Sofa mijenja svoju suštinu. Četrvrta nagrada je bila i najznačajni-

ja jer je bila prva kompanija kojoj je dodijeljen Zlatni kompas. B&B Italia uspješno odgovara na savremene trendove uporedo razvijajući sve segmente proizvodnje: dizajn, istraživanje, kreativnost i tehnologiju. Kompanija čak 3% godišnje zarade reinvestira u sektor istraživanja i razvoja. Broj dizajniranih komada, uključujući i prototipe, prelazi jednu hiljadu. Većina komada se i dalje proizvodi, poput već pomenute, Le Bambole. Među njima je takođe i sofa Camaleonda, koja je stara preko 50 godina i nedavno je

redizajnirana. Dizajnirao je Mario Bellini, početkom 70-ih godina. Sofa stvara mikro-arhitektonski pejzaž svojim elementima koji mogu biti različito podesivi u zavisnosti od konfiguracije tijela ili potreba korisnika. Dizajn sofe nas pokreće i podstiče društvena okupljanja, što ne znači da se sofa ne može smjestiti i u manjim prostorijama, zahvaljujući njenoj modularnosti. Bellini je želio da oslobodi korisnike prostora ustaljenih pravila u opremanju enterijera. Sofa osim što je modularna, vrlo je pogodna za modifikacije. Modifikovanje elemenata bilo je moguće zahvaljujući inovativnim kablovima i kukama koji su njen sastavni dio. Redizajnirani model je ekološki orijentisan. Istraživački tim u koji kompanija jako puno ulaže, bio je saglasan da dizajn ne treba mijenjati već ga samo poboljšati. Unutrašnju strukturu sada čini složena cjelina recikliranih materijala, koji se mogu odvojiti od sjedenja, u trenutku kada im prođe vijek trajanja.

Ekskluzivni zastupnik i distributer za Crnu Goru je ARTEFACTO+Design Center d.o.o.

GIORGETTI, B&B MAXALTO, POLIFORM, BAXTER, POLTRONA, FRAU, MINOTTI, GIORGIO COLLECTION, RIMADESIO,FLEXFORM, PIANCA, PORADA DOIMO CUCINE, VIBIA, ARTEMIDE, BELLA FIGURA, FLOS, INGO MAURER, QUADRIFOGLIO, MORELATO, LAGO, CASSINA, VISIONNAIRE, HENGE, CATTELAN, PORRO, LUXY, DESIREE, SMANIA, REFLEX, BONALDO, DITRE ITALIA, TWILS, GERVASONI, DEDON, VARASCHIN, BERTI, GIANT, ATMOSPHERA, LIMITED EDITION, GANDIA BLASCO, BONALDO

Radanovici bb, 85330 Kotor Bulevar Svetog Petra Cetinjskog, Ulica 2, Podgorica www.artefactoplus.me info@artefactoplus.me

BUDITE SPREMNI ZA SVAKI IZAZOV

Resistex

I PROTIVPROVALNI ZIDOVI

Ov pr če str pr Su Pr Za teh m pu ET sis

– važan element pasivne zaštite od požara u zgradi BUILDING PLAFONI LOW CARBON SAVREMENI DOMOVI Siniat i Promat u izgradnji najvišeg tornja od KULTURE –konstrukcije DRUŠTVENI CENTRI drvene i betonske u Francuskoj Zahtjevi savremenih objekata kao i zahtevi protivpožarne zaštite objekata visokogradnje (hoteli, poslovne i stambene zgrade, trgovački centri, logistički centri, multiplex bioskopi i sl.) nameću potrebu za izradom Suvomontažnih spuštenih plafonskih konstrukcija sa izraženom otpornosti prema požaru.

nameni plafona (doprinos otpornosti na požar postojećeg elementa ili plafon koji ima određen stepen otpornosti na požar, tj. vatrootporni plafon), ali i na akustičnim i estetskim aspektima. Prema opštem pravilu, plafon se mora ugrađivati kao što je opisano u izveštaju o ispitivanju otpornosti na požar ili u klasifikacionim izveštajima, uključujući sisteme za vešanje i pričvršćivanje. Osim toga, odnos ukupne površine koju zauzimaju oprema i pribor za pričvršćivanje i površine plafonske obloge ne može se povećavati, a maksimalna dimenzija ispitanog otvora u oblozi mora se poštovati. Drugim rečima, ako se plafon ispituje sa jednim poklopcem svetiljke na svakih 10 kvadratnih metara, isti procenat se mora primeniti i na licu mesta. Ako je ispitivanje obavljeno bez njega, ne može se koristiti nijedan poklopac svetiljke. Isti koncept važi i za sve druge elemente i pribor ili za specifične prodore.

ET UG

PILOT-PROJEKT „LOW CARBON BUILDING“ („OBJEKTI SA NISKOM EMISIJOM UGLJEN DIOKSIDA“) POKRESUVOMONTAŽNA SKELETNA KONSTRUKCIJA NUT 2016.GODINE NA PROJEKTU TOUR HYPERION JE NAJVIŠI DRVENI GRAĐEVINSKI OBJEKAT U FRANTEHNOLOGIJA MOGUĆNOSTI CUSKOJ. GODINE 2016. EIFFAGENEOGRANIČENIH IMMOBILIER DOBIO JE UGOVOR O IZGRADNJI PRVOG U SVIJETU KOM-

nit PR sta PR SP Ka go

POZITNOG ARMIRANO BETONSKOG I DRVENOG TORNJA OD 17 SPRATOVA U BORDEAUX-U, POVRŠINE sektore (sektorizacija) je izuzetno U pasivnoj zaštiti od požara, plafon važna jer se sprečava širenje vase definiše kao obloga plus bilo koji 17.000 M², UKLJUČUJUĆI I 5.000 M² DRVENIH MEĐUSPRATNIH KONSTRUKCIJA. PROJEKAT FRANCUSKOG tre i vrelih gasova s jednog sprata noseći ram, uključujući i držače OBRAZOVNE USTANOVE, SPORTSKE SALE I MJESNE KANCELARIJE U MALIM GRADOVIMA I SELIMA na drugi, što daje vreme osobama vešaljke, elemente za pričvršćivanje ARHITEKTE JEAN-PAUL VIGUIER-A prisutnim u gornjem delu zgradeIMA 82 STAMBENE JEDINICE, BIĆE IZGRAĐEN OKO ARMIRANO-BEi bilo koji izolacioni materijal. Po (koji je naopasniji u slučaju požara) pravilu, plafoni se ne smatraju konIGRAJU POSEBNU ULOGU. POSEBNO GOVORIMO O OBJEKTIMA KOJIPODKONSTRUKCIJA SLUŽE CIJELOJ LOKALNOJ ZATONSKOG JEZGRA DRVENIM PODNIM KONSTRUKCIJAMA. RAMOVSKA ZIDNA SE da se na bezbedan način evakuišu. strukcionim elementom, već završnom SA površinom koja zaklanja donju stranu KAKO DA ODABEREM NAkrovne konstrukcije ili konstrukciju JEDNICI I KOD NAS SEPROTIVPOŽARNI NAJČEŠĆE NAZIVAJU DOMOVI KULTURE ILI DRUŠTVENI CENTRI. ČESTO SU TO TAKOĐE SASTOJI ODJBOLJI LOKALNO PROIZVEDENIH DRVENIH NOSAČA. PLAsprata koji se nalazi iznad njega.

FON ZA MOJ PROJEKAT? Plafon se može pričvrstiti direktno JEDINI PROSTORI KOJI ZADOVOLJAVAJU SVE POTREBE STANOVNIŠTVA BEZ PODJELE NA STAROSTNE na konstrukcioni element, može da VRSTE PLAFONA ZA PAPostoje različite vrste plafona, sa visi na njemu ili da bude samonoseći. SIVNU ZAŠTITU OD POŽARA različitom namenom i predviđenom plafona u protivpožarnoj ILISvrha SOCIOLOŠKE KATEGORIJE. U ZAVISNOSTI OD POTREBE PRETVARAJU SE U SPORTSKE SALE, KONupotrebom, kojima može da se poboljša Plafon može biti kontinualna obzaštiti jeste doprinos horizontalnoj bezbednost zgrade. Pravi izbor se loga ili sistem ploča i rešetke (600 x podeli zgrade na požarne sektore ili zasniva, pre svega, na stepenu otpor600 mm ili 600 x 1200 mm) i može određenom požarnom sektoru. CERTNE DVORANE, GALERIJE, BIOSKOPE I POZORIŠTA. ALI VRLO LAKO POSTAJU I MJESTA OKUPLJANnosti na požar požarnog sektora i na biti monolitna ploča ili kombinacija Horizontalna podela na požarne JA, PROSTORI ZA ODRŽAVANJE SASTANAKA I IZBORNA MJESTA. ZATO NJIHOVA ARHITEKTURA MORA DA ZADOVOLJI NEKOLIKO OSNOVNIH KRITERIJUMA.

Uv gr em To izg im sta ko dr

102

Prije svega, to moraju biti izuzetno fleksibilni objekti. U poslednje tri decenije potrebe ljudi su se toliko promijenile, da je većina starijih objekata predviđenih ovoj namjeni odavno prestala ispunjavati zahtjevane potrebe. Za sada nema naznaka da se tempo promjena usporava. Stoga bi bilo najbolje kad bi se novi objekti mogli prilagođavati i razvijati zajedno sa svojim korisnicima. Istovremeno, moraju ispuniti očekivanja svih starosnih grupa, od

najmlađih do najstarijih. Takođe, morali bi se uklopiti u uobičajno male budžete predviđene za ovu namjenu a istovremeno morali bi se brzo završiti. Predstavljamo Vam primer opštine Michałowice u Poljskoj, koja se morala suočiti sa svim ovim izazovima. Kriterijum izbora tehnologije izgradnje objekta bio je prilično jednostavan: potrebna je brza i jednostavna metoda koja bi obezbijedila da građevinski radovi budu završeni u roku od šest mjeseci. Usvo-

jeno, konstruktivno rješenje moralo je da obezbijedi velike raspone i maksimalna opterećenja. Arhitektura i poruka koju ona donosi posjetiocima takođe su bile od velike važnosti. Projektovanje monumentalne građevine na samom početku je izbjegnuto a odabrano je jednostavno rješenje sa naglašenom funkcionalnosti u službi lokalne zajednice. Objekat ne smije biti dominantan u lokalnoj arhitekturi i urbanom planiranju, već

mora da bude privlačan i udoban, gdje će svi posjetioci pronaći nešto dopadljivo. Ovako definisani funkcionalni projektni zadaci, morali su biti obuhvaćeni odgovarajućom tehnologijom. Izbor je pao na tehnologiju čeličnih skeleta. Tehničko rješenje se pokazalo tako dobro, da je opština Michałowice na svojoj teritoriji do sada izgradila pet ovakvih objekata. Fokusiraćemo se na dva objekta u naseljima Nowa Wieś i Opacz-Kolonia. Projektovani su dvospratni objekti, gdje se na prvom spratu nalaze sve tehničke prostorije i prostorije sa opremom koja opslužuje ostale prostorije. Kao rezultat toga, sve zajedničke prostorije se nalaze u prizemlju i lako su dostupne starijim osobama i osobama sa invaliditetom i ograničenim kretanjem. Zanimljivo i vrlo praktično rješenje je premještanje nekih funkcija izvan zgrade. Projektovane su natkrivene terase u prizemlju i toaleti koji su dostupni spolja. Jednostavna forma i jednostavnost čelične konstrukcije učinili su oba objekta izuzetno lakim za korišćenje - što je takođe povećavalo njihovu upotrebljivost. Čelična skeletna konstrukcija je sastavljana od suvomontažnih profila C100, debljine lima samo 1,6mm. Time je stvorena izuzetno lagana i čvrsta

konstrukcija koja arhitektama pruža velike mogućnosti oblikovanja prostora uz istovremeno veoma jednostavnu izgradnju. Ovim je omogućeno postizanje velikih raspona konstrukcije i maksimalna fleksibilnost enterijera. U budućnosti je omogućena veoma jednostavna rekonstrukcija objekta i mogućnost brže i jednostavnije promjene namjene. Čelična konstrukcija podova je obložena cementno vlaknastim pločama SINIAT Duripanel B1. Pažljivo je napravljen i izbor ostalih gips kartonskih ploča za oblaganje 90

plafonskih i zidnih konstrukcija: SINIAT Aquaboard kao spoljašnja obloga, LaDura za obloge sa povećanim mehaničkim zahtjevima, NIDA Flam za sisteme sa povećanim zahtjevima otpornosti prema požaru (i do REI 120), NIDA Standard sa staklenim vlaknima u jezgru gipsa itd. Na ovim objektima su zadovoljeni svi strogu zahtjevi akustike i zvučne izolacije, tako da se istovremeno mogu odvijati ražličite aktivnosti u susjednim prostorijama.

ARHITEKTURA, DIZAJN, UREĐENJE: RIMAC KAMPUS U HRVATSKOJ Rimac Campus 3LHD studija prepliće prirodu i tehnologiju na krajoliku Hrvatske. Sve zgrade kampusa zamišljene su kao paviljoni, dostupni sa svih strana. Najistaknutija zgrada na severnoj strani je zamak Erdodi koji se nalazi iznad mesta; odnos prema zamku i topografiji odredio je položaj budućih zgrada i spoljnih prostora. Dva nova nadzemna volumena, fluidnog oblika, prate prirodnu topografiju i smeštaju proizvodni pogon i poslovnu zgradu. Treći povezujući volumen skriven je u pejzažu i sadrži restoran, vrtić i pomoćne prostore; pokriven zelenim krovom briše granicu između izgrađenog oblika i prirodnog pejzaža. Kampusu se može pristupiti iz dva pravca, Istoka i Zapada, pružajući brz pristup logističkim timovima i zaposlenima, dok su gosti gradskim prostorima usmereni ka glavnom trgu.

"PLATI RAČUN ONLINE I AUTOMOBIL OSVOJI" Plati aprilski i majski račun od 11. maja do 30. juna putem EPCG portala Mastercard® karticom i osvoji - hibridni automobil SUV VOLVO XC40 Samo za domaćinstva, članove "ZLATNOG TIMA" - 200 umanjenja na računu za utrošenu električnu energiju od 50 eura Za korisnike servisa "Elektronski račun" koji su članovi "Zlatnog tima" - 100 umanjenja na računu za utrošenu električnu energiju od 100 eura

*važi samo sa potrošače iz kategorije Domaćinstva

DJETINJSTVO U GRADSKOJ SREDINI NAPISALA: Velenka Herbez Magistar arhitekture, trenutno na doktorskim studijama u Moskvi

U osnovi gradskog planiranja je stvaranje kvalitetnog i bezbjednog okruženja pogodnog za život djece i odraslih, kroz razvoj novih i revitalizaciju postojećih dijelova grada. Tokom intenzivnog urbanog razvoja, prava djece često su zanemarena, a njihovo kretanje kroz grad rizično i moguće samo u prisustvu odraslih. Nedostatak dječije perspektive u praksi prostornog planiranja dovelo je do brojnih negativnih posljedica po fizički i mentalni razvoj djece. Djeca su izložena svakodnevnim rizicima jer ne mogu da procjene brzinu automobila, vozačima nije lako da ih primjete, a takođe su veoma osjetljiva na zagađen vazduh i podložna manipulacijama od strane odraslih. Problemi odrastanja djece u gradskoj sredini prepoznati su širom svijeta, a takođe i razmatrani na svjetskoj konferenciji o održivom urbanom razvoju Habitat III, održanoj 2016. god. u Ekvadoru. Po prvi put na konferenciji se okupilo preko 100 djece i tinejdžera koji su učestvovali u okviru Dječje skupštine. Tom prilikom Andrija Šofranc 9god

PREDNOSTI ŽIVOTA U GRADU SU OČIGLEDNE: DOSTUPNOST RAZNOVRSNIH PROFESIONALNIH USLUGA, VEĆE MOGUĆNOSTI ZA ŠKOLOVANJE, ZAPOSLENJE I KVALITETNO PROVOĐENJE SLOBODNOG VREMENA, SOCIJALNA INTERAKCIJA, SPORTSKA I KULTURNA DEŠAVANJA. MEĐUTIM, POSTOJE I LOŠE STRANE KAO ŠTO SU GUŽVE U SAOBRAĆAJU, ČEKANJE U REDOVIMA, SVAKODNEVNI STRES, ZAGAĐENOST VAZDUHA, BUKA, KRIMINAL ITD. UPRKOS TOME, VEĆINA LJUDI SE ODLUČUJE ZA ŽIVOT U GRADU, A NEIZBJEŽNE DEMOGRAFSKE PROMJENE STVARAJU SVE TEŽE IZAZOVE ZA GRADSKU UPRAVU OD KOJE SE OČEKUJE DA BLAGOVREMENO ODGOVORI NA RAST POTREBA STANOVNIKA, POSEBNO ONIH NAJMLAĐIH. identifikovani su problemi odrastanja djece u gradu, definisani prioriteti i date preporuke za razvoj bezbjednih gradova prilagođenih djeci. Između ostalog, najmlađi učesnici konferencije zahtijevali su kvalitetno obrazovanje, više mjesta za igranje, uređene javne

površine, naselja bez droge i kriminala itd. U Novoj urbanoj agendi, zaključnom dokumentu konferencije, apelovano je na gradske vlasti da zaštite djecu od zlostavljanja i eksploatacije, poboljšaju kvalitet urbanih javnih površina i doprinesu društvenom jedinstvu.

Tako je pokrenuta globalna inicijativa uključivanja djece i roditelja u prostorno planiranje i prilagođavanja gradske sredine najmlađim članovima društva. Igra je od vitalnog značaja za razvoj djeteta i prilika za uspostavljanje zdravih navika. Igrajući se na otvorenom, dječja sposobnost samostalnog snalaženja se povećava i stvara se jača veza sa okruženjem. Pozitivan primjer u oblasti gradskog planiranja za djecu, koji se proslavio širom svijeta dolazi nam iz okruženja. Naime, centar brzorastućeg glavnog grada Albanije je, zahvaljujući nizu preduzetih mjera, revitalizovan i prilagođen djeci i roditeljima. Tokom posljednjih par decenija broj stanovnika u Tirani dostigao je 503 000, takođe se drastično povećao i broj automobila što zastarjela infrastruktura nije mogla da podnese. Zato je prilagođavanje gradske sredine novim potrebama građana bilo neizbježno i prijeko potrebno.

Gradonačelnik Tirane, Erion Veliraj izgradio je reputaciju zaštitnika dječjih prava, posvetivši svoj rad organizaciji bezbjednog prostora za djecu. Prvo je, 2016. god. organizovao uređenje vrtića, zatim velikog parka u centru Tirane, a nakon toga i revitalizaciju 48 igrališta širom grada. Osim toga, pokrenuti su programi privremenog zatvaranja ulica za automobile, izgrađeno je 20 km zaštićenih biciklističkih staza, uvedene su strožije kazne za saobraćajne prekršaje, zabranjena je upotreba plastičnih kesa, podstaknuto je recikliranje, zasađeno drveće i obezbjeđeni su zdravi obroci u vrtićima. Najmlađi stanovnici Tirane veoma brzo su prihvatili inicijativu za stvaranje bolje i zdravije gradske sredine, preuzimajući odgovornost za svoj grad, učestvujući u programima «Čišćenje Tirane za jedan dan» i «Dan bez automobila», a takođe i motivišući odrasle da prihvate novi način života. Promjene u Tirani, koje su prvobitno bile namjenjene djeci, izazvale

su opšti entuzijazam i dovele do izuzetnih rezultata. Nove javne površine, postale su omiljena mjesta za okupljanja djece i odraslih, a samim tim i platforma za jačanje zajednice kroz razvijanje empatije, povjerenja i odgovornosti. U budućnosti, gradske vlasti u Tirani namjeravaju da podstaknu izgradnju naselja prilagođenih djeci, zaštite igrališta od saobraćaja, ukinu smjene u školama i pretvore škole u društvene centre, poboljšaju gradski prevoz i nastave dalji razvoj grada na osnovu povratnih informacija od građana. Posvećuje li se dovoljno pažnje osmišljavanju javnih površina za djecu u Crnoj Gori? Da li su djeca bezbjedna u gradskoj sredini? Želeći da dobijem informacije iz prve ruke, provela sam mini anketu, za roditelje koji imaju djecu mlađu od 7 godina, na temu «Djetinjstvo u gradskoj sredini».

Većina anketiranih roditelja svoje djetinjstvo provela je skromno i bezbrižno, igrajući se sa djecom iz komšiluka na livadi, ispred zgrade i u dvorištu. Roditelji se slažu da su današnja djeca izložena velikoj količini informacija i da je njihovo djetinjstvo stresnije upravo zbog toga. Zabrinjava ih to što djeca provode mnogo vremena koristeći telefone i kompjutere i zato se trude da ih što češće vode u parkove i na igrališta. Anketirani roditelji ističu da u njihovo vrijeme djeca nisu imala problem sa gojaznošću i da su bila zdravija. Većina anketiranih podržava uređenje parkova, igrališta i organizovanje radionica za djecu. Neki od roditelja su izrazili želju da se u sklopu igrališta organizuje mjesto i za njih npr. klupe, stolovi i sprave za vježbanje kako bi, dok se njihova djeca igraju i oni mogli korisno da provode vrijeme. Roditelje zabrinjava sve veći broj učesnika u saobraćaju, nesavjesni vozači i saobraćajna nekultura. Zbog toga većina njih strepi od samostalnog kretanja djeteta kroz grad. Za svoju djecu žele kvalitetno obrazovanje, slobodu izražavanja, sigurno i bezbjedno okruženje, parkove udaljene od saobraćaja i dobro osvijetljene ulice. «Njeno omiljeno mjesto u gradu je i moje omiljeno mjesto.» Matija, otac petogorišnje Darije. Dominacija automobila najveća je prepreka za samostalno kretanja djece kroz grad. «Nedjelja bez automobila» i «Ulice za igranje» dio su programa privremenog zatvaranja ulica za saobraćaj, koji se odvijaju širom svijeta, da bi djeca i roditelji mogli da dožive ulice kao mjesta za ljude, a ne za automobile.

Gradsko planiranje prilagođeno djeci prepoznato je kao prioritetni pravac u razvoju prostornog planiranja. Sveobuhvatan i sistematičan pristup planiranju gradske sredine ima za cilj poboljšanje zdravlja i razvoja djece. Gradovi prilagođeni djeci i njihovim potrebama promovišu bezbjednost, slobodu kretanja, kvalitetniji i zdraviji život. Kreativno osmišljene javne površine i kulturni događaji privlače pažnju djece, a samim tim i njihovih roditelja. «Moramo prestati da planiramo gradove kao da svi građani imaju po 30 godina i bave se atletikom.» - Gil Penalosa, osnivač 8 80 Cities. Prvi korak u stvaranju kvalitetne gradske sredine je postavljanje djece u srž prostornog planiranja, a zatim sagledavanje i analiza njihovih putovanja u gradskim okvirima. Ne treba zaboraviti da djeca različitog uzrasta imaju različite potrebe u fizičkom i psihološkom razvoju i da prostorna organizacija treba adekvatno da odgovori svakoj fazi dječjeg razvoja. Dok je u ranom djetinjstvu za djecu najvažnije da su uz roditelje, kasnije tokom odrastanja fokus prelazi na druženje, samostalno kretanje u naselju i istraživanje šireg područja. U skladu sa tim, prepoznata je važnost razvoja mreže dječije infrastrukture koja prati odrastanje i osamostaljivanje djece, obezbjeđuje svakodnevnu slobodu kretanja, podstiče socijalne interakcije i povezanost sa prirodom. Mreža dječije infrastrukture, počinje već od obližnje ulice, prostora ispred zgrade, preko parkova, igrališta, škola, prodavnica, sportskih dvorana itd. i pozitivno utiče na razvoj svih društvenih aspekata.

DJECA KAO AKTIVNI UČESNICI U GRADSKOM PLANIRANJU Djeca žele čist vazduh, bezbjedne ulice, neometan pristup zelenim površinama, slobodno kretanje kroz grad i druženje sa vršnjacima. «Mapiranje» je jedna od aktivnosti koja ima za cilj uključivanje djece u prostorno planiranje i koja ih motiviše da daju prijedloge za poboljšanje okruženja, označe zapuštene dijelove grada, mjesta gdje treba staviti klupe ili zasaditi drveće. «Mapiranje» je preporučljivo jer usmjerava djecu da postanu savjesni i odgovorni građani i da u aktivnosti usmjerene na poboljšanje gradske sredine uključe i odrasle. PREDNOSTI GRADA PO MJERI DJETETA: fizičko i mentalno zdravlje djece i odraslih, očuvanje porodice, druženje, stabilna društvena zajednica, bezbjednost, izgrađeno povjerenje u zajednici, stvaranje i njegovanje susjedskih odnosa, fizički aktivno stanovništvo, sportske, kulturne i međugeneracijske aktivnosti, povezanost sa prirodom, poboljšanje ekonomskih aspekata itd. Grad po mjeri djeteta, je preduslov za stabilan ekonomski, ekološki i socijalni razvoj, takođe utiče na razvoj empatije i stvaranje povjerenja među građanima, primjenu smjelih ideja i neobičnih urbanih eksperimenata. Roterdam, Tirana i Bogota su neki od gradova koji su se u procesu prilagođavanja gradske sredine djeci istakli odličnim rezultatima. Ono što im je zajedničko jeste prostorno planiranje orijentisano na djecu i porodice, osluškivanje potreba građana, sprovođenje novih inicijativa, analiziranje povratnih informacija, prilagođavanje gradske sredine djeci, starijim ljudima itd. Djeca su najbolji i najvažniji članovi

našeg društva i zato njihovo učešće u gradskom planiranju treba da bude aktivno i zapaženo. Postavljanjem dječjih potreba u srž prostornog planiranja i urbanog razvoja, stvara se zdrava sredina kako za djecu tako i za odrasle, dok se kroz mnogofunkcionalne javne površine, bezbjedne ulice i mrežu dječje infrastrukture ostvaruju međugeneracijski kontakti, razvija povjerenje i njeguje empatija. Svaki grad u Crnoj Gori je lijep na svoj način i priča za sebe, a ono što ih povezuje je potreba za jačanjem prava djeteta i stvaranje bezbjedne dječje infrastrukture. Meni se čini da Podgorica nikad nije bila ljepša. Postala je grad mostova, parkova, igrališta i biciklističkih staza, grad u kojem se promoviše zdrav način života i briga o okruženju. Raduje me što svjedočim sve većem broju uređenih javnih površina u našem glavnom gradu. Takođe mi se veoma sviđaju manifestacije i programi koje grad organizuje i na taj način potvrđuje da ima sluha za naša interesovanja. U cilju daljeg napretka, važno je da kako u postojećim tako i u novoizgrađenim djelovima grada, djeca budu prioritet i da im se omogući bezbjedno i bezbrižno odrastanje. Mene, kao i mnoge moje sugrađane, zabrinjava odsustvo empatije u društvu, sve gušći saobraćaj i brza vožnja kroz grad. Mislim da bismo se svi sigurnije osjećali kad bi se kroz grad vozilo sporije i strožije kažnjavalo neadekvatno ponašanje. Nakon što se Podgorica promjenila nabolje, red je i na nas da kao društvo podržimo progres promjenom ponašanja i stava prema okruženju. Očigledno je da u Podgorici ima manje mjesta za automobile, što je važan preduslov za budući grad pješaka i biciklista ali bez promjene ponašanja građana prema okruženju ne mogu se ostvariti željeni rezultati.

PEJZAŽNA ARHITEKTURA

NOVE ULICE ZA NOVO DOBA PROSTORNI, FUNKCIONALNI I SOCIJALNI KAPACITETI MILIONSKIH GRADOVA EVROPE VEĆ SU DECENIJAMA POD NEVJEROVATNIM PRITISKOM USLED KONSTANTNOG POVEĆAVANJA BROJA STANOVNIKA, ALI I TURISTA. DA SU MOŽDA I DOSTIGLI TAČKU PUCANJA MNOGI OD NJIH DO SKORA I NISU BILI SVJESNI, ALI JE SADA EVIDENTNO, A TO JE PROTEKLA GODINA SA SVIM SVOJIM IZAZOVIMA JASNO POKAZALA, DA GRADOVI PATE, DA POSTAJU NEČOVJEČNI, NEHUMANI ZA ŽIVOT. UMJESTO DA SVOJIM STANOVNICIMA PRUŽAJU UTOČIŠTE, ŽIVOT I DA ŽIVE ZAJEDNO SA NJIMA, ONI SU POSTALI UŽURBANE GOMILE BETONA I UŽARENOG ASFALTA, USKOMEŠANIH VJEČITIM TRKOM SVOJIH STANOVNIKA, I U TOJ TRCI GUBE SVI. IAKO VEĆINA NAŠIH BALKANSKIH GRADOVA TO JOŠ UVIJEK NE VIDI KAO REALAN, OPIPLJIV PROBLEM, EVROPSKE METROPOLE VEĆ GODINAMA RADE NA INOVATIVNIM A OPET JEDNOSTAVNIM RJEŠENJIMA, KOJA ĆE U PERSPEKTIVI U POTPUNOSTI TRANSFORMISATI POSTOJEĆE FUNKCIONALNE ŠEME, I NA SNAZI OVAKVIH TENDENCIJA IZGRADITI JEDNU NOVU, ALI IPAK PREPOZNATLJIVU IDEOLOGIJU. Trijumfalna kapija, vizuelizacija www.dezeen.

jentalnu cjelinu, sa dominantnim udjelom zelenila i javnih prostora. Ovo će biti ostvareno kroz redukciju kolskih traka na polovinu, i njihovu transformaciju u pješačke zone, te introdukciju više desetina manjih, zelenih javnih prostora, kao i implementaciju više od 1100 novih stabala drveća i drugog zelenila, kako bi se formirali neprekidni zeleni koridori. Na ovaj način, omogućava se značajna redukcija štetnih izduvnih gasova (Pariz je u protekloj deceniji više puta bio na Crvenoj listi Svjetske zdravstvene Champs-Élysées, Pariz, vizuelizacija www.dezeen.com

NAPISALA: Danica Mihaljević Davidović, diplomirani inženjer pejzažne arhitekture

Pariz je jedan od gradova koji je imao senzibiliteta prvo da prepozna, a onda i da kroz realne projekte i realizuje ovakve ideje. Čuvena Champs-Élysées avenija, koja povezuje Arc de Triomphe sa Place de la Concorde, biće transformisana u većinski pješačku zonu, te pretvorena u novu ambiChamps-Élysées, Pariz, vizuelizacija www.dezeen.com

organizacije kao jedan od najzagađenijih gradova Evrope), povećava se ukupan udio javnih prostora grada, ali i još jedna promjena koja je za Parižane vrlo značajna- vizija projekta je i da ovu aveniju vrati njima samima. Naime, istraživanja pokazuju da su na dnevnom nivou samo 5% posjetioca ove avenije Parižani, što ukazuje na socijalno društveni kontekst u kome oni gube bitku sa turistima, što svakako nije cilj nijednog grada. U tom smislu, novi javni prostori, koji svojim karakterom nisu dio postojeće, visokoplatežne, i za veći-

Ajfelov toranj, Pariz, vizuelizacija Gustafson Porter + Bowman, www.gp-b.com

nu ljudi nedostižne atmosfere ChampsÉlysées-a, preobratiće ovaj prostor u svima dostupnu kategoriju, što je za gradsku upravu izuzetno važno, jer na jedan sveobuhvatan način vraća gradski prostor svojim sugrađanima. Krajnji cilj do 2030. godine je da 50% teritorije Pariza bude zeleno ili vodopropusno, što znači da nije izbetonirano, ili popločano. Isto tako, do 2050. Pariz cilja da smanji emisiju ugljenika u potpunosti. Ovo je samo dio velikog projekta koji je osmislio francuski studio PCASTREAM sa arhitektom Philippe Chiambaretta na čelu. Njihove su

vizije u pravcu “zbližavanja, udruživanja javnog i privatnog sektora, u cilju preobražavanja postojećih prostora

u inovativne i uspješne projekte, kako bi se stvorili održivi, poželjni i inkluzivni gradovi”. (PCA-STREAM)

VIZIJA JE UVIJEK POČETNA TAČKA SA KOJE SE SAGLEDAVA BUDUĆNOST NEKE ZAMISLI, ALI JE U RUKAMA POJEDINACA DA UZ DOVOLJNO HRABROSTI, TAKVE ZAMISLI I REALIZUJU. UKOLIKO NEMA RAZUMIJEVANJA, SENZIBILITETA ZA ODREĐENE POKRETAČKE, PA I PIONIRSKE

PODUHVATE, SVAKAKO SE NE MOŽE NI OČEKIVATI PRONALAŽENJE NAČINA ZA REALIZACIJU. STOGA, OSIM VIZIJE, NAŠIM GRADOVIMA MOŽDA VIŠE NEDOSTAJU POKRETAČKE SNAGE, KOJE BI UZ ADEKVATNU POTPORU, OVAKVE I SLIČNE IDEJE UZNELE DO STVARNOSTI.

Isto tako, Ajfelov toranj (La Tour Eiffel), odnosno njegovo neposredno okruženje, doživljava transformaciju pred Olimpijske igre 2024, upravo kroz novi identitet parternog rješenja, sa velikim udijelom zelenila i ukrasnih bazena. Međutim, Pariz ima još veće planove. Naime, krajnji cilj megalomanskog projekta, čiji su Champs-Élysées i La Tour Eiffel samo dio, je “pošumljavanje” Pariza. Ovaj veliki projekat, na kome radi nekoliko francuskih arhitektonskih biroa, objedinjuje više značajnih gradskih lokacija (označenih kao 4 gradske “šume”), i to: Place de l’Hotel Gradske “šume” Pariza, Skupština grada, vizuelizacija, www.dezeen.com

de Ville (gradska Skupština), Gare de Lyon (glavna Železnička stanica), Palais Garnier (gradska Opera), kao i šetalište uz Senu, zaštićeno kao UNESCO lokalitet. Jasno je da Pariz tek započinje svoje akcije preobražaja funkcionalne strategije grada, ali on nije jedini evropski grad koji ima takve težnje. Barselona već uveliko realizuje tzv Superillas Masterplan, još od 2016. godine. Ovim Masterplanom targetirani su neartikulisani, ili loše organizovani urbani prostori površine 200-2000 m², na takav način da formiraju mrežu novih, transformisanih javnih prostora. Njihova transformacija podrazumijeva formiranje javnih, urbanih formi ali i rekultivaciju postojećih, na takav način da oni postaju zelene oaze i javni prostori koji su aktivni i progresivni, te postaju dio svakodnevnog života stanovnika Barselone. Vizija je uvijek početna tačka sa koje se sagledava budućnost neke zamisli, ali je u rukama pojedinaca da uz dovoljno hrabrosti, takve zamisli i realizuju. Ukoliko nema razumijevanja, senzibiliteta za određene pokretačke, pa i pionirske poduhvate, svakako se ne može ni očekivati pronalaženje načina za realizaciju. Stoga, osim vizije, našim gradovima

Gradske “šume” Pariza, vizuelizacija, www.dezeen.com

možda više nedostaju pokretačke snage, koje bi uz adekvatnu potporu, ovakve i slične ideje uznele do stvarnosti.

PROSTOR MENTALNE EKOLOGIJE I LJUBAVI

TRNOVAČKO JEZERO JE SLATKOVODNO PLANINSKO JEZERO, NALAZI SE NA SJEVEROZAPADNOM DIJELU CRNE GORE, U NACIONALNOM PARKU DURMITOR, OPŠTINE PLUŽINE U BLIZINI GRANICE SA BOSNOM I HERCEGOVINOM. JEZERO JE SMJEŠTENO NA 1517 METARA NADMORSKE VISINE. 100

AUTOR RADOVA I TEKSTA: Ž- ART MILENA ŽIVKOVIĆ

Ekološka istorija balkanskih zemalja je slična kao i kolektivna, opšte poznata istorija Balkana u kojoj dominiraju sukobi i podjele, jedini kontinuitet je kontinuitet sukoba. Spontano se mirimo sa neprestanim stvaranjem raznovrsnog otpada koji nikako da se odloži i reciklira na pravom mjestu. Jedina kultura koja trenutno vlada je kultura sukoba, u kojoj učestvuju kulturni i nekulturni, nije otpad samo fizičko smeće koje proizvodimo svakodnevno, misaoni otpad posebno zagađuje okolinu. Zato je suština problema u svijesti, jer način mišljenja i način odlaganja otpada imaju sličnu strukturu, potrebno je prvo stvarati prostor mentalne ekologije, kada u našoj svijesti oslobodimo taj prostor, nakon toga se može efikasnije riješiti problem deponija, otpada i sl. Misaoni i materijalni otpad jeste globalni problem. Leondi Šejka, Jugoslovenski arhitekta i slikar, osnivač Medijale, bavio se još od 1950. projektom “Đubrište”, tada je rekao da će najveći problem na planeti biti naše smeće. Umjetnost jeste kadra da fokusira problem ali je sada nužno da ponudi rješenje i to prvo kroz ljubav i neprestanu

OVE GODINE SE OBILJEŽAVA TRIDESET GODINA OD PROGLAŠENJA CRNE GORE EKOLOŠKOM DRŽAVOM. SAMO JE PROGLAŠENA, NAKON TOLIKO DECENIJA POTREBNO JE VIŠE DJELA, TREBA POČETI OD MALIH STVARI, A TO SU NIZ PA I ONIH NAJMANJIH AKCIJA POJEDINACA, ONE AKCIJE U KOJIMA DOMINIRA ISTRAJNOST, KONTINUITET I KOJE PROISTIČU IZ SRCA, SAMO TAKO SE MOŽE SVE POKRENUTI SA RIJEČI NA DJELA, MAKAR MALO.

akciju, jer sve kritike ljubitelja prirode, aktivista, ekoloških akcija nijesu dali dovoljno rezultata, jer pomenute akcije se obično dešavaju u danima obilježavanja godišnjica, zatim dana Planete, rijeka, mora i slično, a to nije dovoljno. Kada sam dobila poziv od Ministarstva ekologije prostornog planiranja i urbanizma da žele da im uradim dizajn loga za 30 godina Crne Gore ekološke države, prvo što sam pomislila je: Kako uraditi logo ekološke države koja to suštinski nije? Međutim, biolozi Tamara Brajović, Danilo Mrdak, zatim saradnice na projektu Ivana Stojanović i Aneta Kankaraš pokazali su entuzijazam, volju za promjenom i akcijom, svjesni nedostatka ekološke svijesti i nedovoljnog angažmana svih. Kroz moju umjetničku praksu neprestano tražim alhemijski pristup stvarima, fokus na rješenju više nego na problemu, tako se za potrebe ovog zadatka odlučih za čistu ljubav. Polazište za dizajn loga proizilazi iz dva prirodna motiva, koja nijesu tipična u predstavljanju Crne Gore, a to je čudesno Trnovačko jezero u obliku srca i list

djeteline koji je takođe u obliku srca. Spajajući simbolično mikro i makro kosmos, u kontekstu veličine izjednačavam važnost velikog i malog, taj spoj vizuelno simulira broj 30, tri decenije od proglašenja Crne Gore ekološkom državom. Ovaj logo je samo povod za tekst u kojem ističem koliko je važna prvo mentalna ekologija, dalje želim najaviti umjetničko ekološki projekat - Od danas malo mijenjam svijet, koji počinje u julu 2021. godine. Projekat će sadržati niz umjetničkih i ekoloških akcija i intervencija koje će pokušati zauzeti i osloboditi prostor od aktuelnog otpada… Treba probati kroz ljubav i umjetnost, ali to raditi svaki dan, treba probati…

101

GUANGMING PUBLIC SERVICE PLATFORM / ZHUBO DESIGN

ZGRADA KOJA DIŠE PRIPREMILA: SANDRA VAHTEL FOTO: ZHI XIA

POSLOVNE ZGRADE U URBANIM GRADSKIM ZONAMA NERIJETKO DJELUJU STERILNO. TO IPAK NIJE SLUČAJ I SA OVIM PROJEKTOM. ADMINISTRATIVNE ZGRADE SU POSTALE PERSONALIZOVANIJE I ORIJENTISANE KA ZAPOSLENIMA VIŠE NEGO IKAD, PRUŽAJUĆI LJUDIMA UDOBNIJE MJESTO ZA RADNO VRIJEME. DIZAJN OVAKVIH ZGRADA JE VIŠEZNAČAJAN KREATIVNI PROCES. NJEGOV CILJ NIJE SAMO DA LJUDIMA PRUŽI UDOBAN I SIGURAN BORAVAK, VEĆ I STVARANJE ESTETSKOG IZGLEDA KOJI UZIMA U OBZIR SAVREMENE TRENDOVE I ARHITEKTONSKU CJELINU GRADA. PREDSTAVLJAMO VAM JEDNU TAKVU GRAĐEVINU KOJA SE SAVRŠENO UKLAPA U AMBIJENT GRADA I KOJA SVOJOM POJAVOM PRIVLAČI KAKO ZAPOSLENE, TAKO I GRAĐANE KOJI KORISTE USLUGE U OVOJ ZGRADI.

102

Administrativni centar Guangming se nalazi na spoju parka visoke tehnologije Guangming i kapije željezničke stanice Guangmingcheng. Uglavnom je dostupan javnosti za administrativne usluge i vladinim radnicima za rutinske kancelarijske zadatke. Projektom je obuhvaćeno 81.200 kvadratnih metara građevinske površine visine 50 metara - holistička zgrada podsjeća na plovilo koje pluta planinom.

GORNJI PRAVOUGAONI VOLUMEN JE KANCELARIJSKI PROSTOR, DOK DONJI BLOK FUNKCIONIŠE KAO SALA ZA JAVNE SLUŽBE I KONFERENCIJSKA SALA, ČIJI JE KROV DONJEG VOLUMENA OBLIKOVAN KAO VALOVITA POVRŠINA

Parcela na kojoj je počela izgradnja bila je puna gomile bačene zemlje sa okolnih gradilišta, ostavljajući malo prostora za zemlju za projekat, što ukazuje na poteškoće i visoke troškove odlaganja zemlje oko ovog područja. Na osnovu tih uslova na lokaciji, prijedlog arhitektonskog biroa Zhubo Design bio je da se sačuvaju dva brda, što može smanjiti iskop, istovremeno pomažući u formiranju grupe zelenih brda koja se protežu do planine Niu na sjevernoj strani parcele, čime se stapaju sa ekološkom zaštitnom površinom okruga. Ovakav potez ne samo da je riješio praktične probleme, već je i odgovorilo low-impact razvoju koji zagovara okrug Guangming. Prema različitim funkcijama, zgrada je podijeljena u dva bloka sa različitim oblicima na vertikalnom nivou. Gornji pravougaoni volumen je kancelarijski prostor, dok donji blok funkcioniše kao sala za javne službe i konferencijska sala, čiji je krov donjeg volumena oblikovan kao valovita površina. Dva tijela sa različitim karakteristikama „vezana“ IZAZOV:

Osnova I sprata

Osnova II sprata

1. Raspon otvora u srednjem dijelu je toliko velik da je konstrukcija teška 1. Raspored čeličnih greda prilagođava se promjenama talasastog zakrivljenog krova. Dakle, crteži i konstrukcija moraju biti tačni 1. Na fasadnom zidu se nalazi perforirani panel trouglastog oblika optimizovane veličine. Da bi se postigla kontinuirana zakrivljena površina napravljena od trouglastih panela, potrebno je iskustvo konstruisanja i optimizacije geometrije na visokom nivou u fazi projektovanja.

Osnova III sprata

Osnova X sprata

su na sredini kroz zakrivljeni metalni zid zavjese, poput scene luka koji prostire vjetar i talase. Njegova dinamična skulpturalna forma još više rastvara razmjere zgrade. Zakrivljeni metalni zid je „nagnut“ u centru, formirajući veliku rupu široku skoro 50 metara, omogućavajući ljudima da prođu kroz zgradu da vide planinu Niu iza. Od neokrnjenih brda do valjanih brda u dnu zgrade, pa do planine Niu pozadi, formira se

104

ZAKRIVLJENI METALNI ZID JE „NAGNUT“ U CENTRU, FORMIRAJUĆI VELIKU RUPU ŠIROKU SKORO 50 METARA, OMOGUĆAVAJUĆI LJUDIMA DA PROĐU KROZ ZGRADU DA VIDE PLANINU NIU IZA. OD NEOKRNJENIH BRDA DO VALJANIH BRDA U DNU ZGRADE, PA DO PLANINE NIU POZADI, FORMIRA SE KONTINUIRANI ZELENI BRDOVITI PREDIO.

kontinuirani zeleni brdoviti predio. Perforirani aluminijumski zidovi omogućavaju prirodni vjetar u tri atrijuma na gornjoj zapremini, čineći prozračnu strukturu sekcije. Kancelarijski prostori u gornjem dijelu su dobro osvijetljeni atrijumima. Gigantski otvori za vazduh pretvaraju se u moderne skulpture. Raspoređeni

RIJEČ ARHITEKTE: “Odmah iza metalnog zida zavjese u sredini sakrili smo brojne ventilacione kanale koji povezuju dno terase poslovne zgrade na vrhu dijela zgrade. Zid od metalne zavjese usvaja perforirane ploče sa gustim rupama, vjetar može proći kroz perforirane ploče i ući u popločani dio sa gornjeg sprata, što dalje pospješuje ventilaciju popločanog dijela. Prema tome, strategija forme razdvajanja gornjeg i donjeg dijela nije samo razmatranje forme, već ovu zgradu čini zgradom koja diše.” U kombinaciji sa velikim površinama prozirnih francuskih prozora, fleksibilna zakrivljena ravan stvara opuštajuću i prijateljsku atmosferu. „Polomljeni“ dio zidnih zavjesa ostavlja rupu široku 50 metara iz koje ljudi mogu vidjeti planinu Niu iza projekta.

volumen iznad atrijuma koristi se kao sala za konferencije i hodnike, stvarajući takođe dinamičan ambijent. U holu zgrade na dnu, talasasti krov spušta se u unutrašnji centar hale. Ljudi mogu da hodaju od centralnog dijela hodnika, spoljnim stepenicama do bašte na drugom spratu. Da bi odgovorili talasastom krovu, na tlu se nalaze neki utonuli prostori koji vode ljude do sale za informacije u podzemnom spratu. Gore navedeni dizajnerski pristupi korišćeni su za slabljenje osjećaja rituala koji se često viđa među vladinim zgradama OPUŠTENA SOBA ZA VLADINE POSLOVE Budući da donji dio zgrade donosi dizajn postolja u pejzažnom stilu, radna sala u prizemlju ima blago valoviti krov, što je opuštajući prostor za osoblje i građane koji dolaze na posao. Dobro uređen prostor u tradicionalnom predvorju kancelarije može lako dati ljudima osjećaj depresije i napetosti; veliki unutrašnji prostor i veliko prozirno staklo od poda do plafona ovdje unose puno sunčeve svjetlosti u prostoriju i lako je uzgajati zelene biljke u zatvorenom, tako da unutrašnji prostor postaje produžetak otvorenog parka. Pod i krov zgrade tretirani su usponima i padovima, što dovodi ljude da uđu u veliku podrumsku konferencijsku

BUDUĆI DA DONJI DIO ZGRADE DONOSI DIZAJN POSTOLJA U PEJZAŽNOM STILU, RADNA SALA U PRIZEMLJU IMA BLAGO VALOVITI KROV, ŠTO JE OPUŠTAJUĆI PROSTOR ZA OSOBLJE I GRAĐANE KOJI DOLAZE NA POSAO.

salu velikim stepeništem sa cvjetnim jezercem. Sve ove prakse imaju za cilj slabljenje osjećaja rituala u kancelarijskoj sali i u nadi da će građani kroz posebnu prostornu formu osjetiti drugačiju sliku usluge i stav usluga novog okruga Guangming. S obzirom na to da planiranje okruga Guangming naglašava zeleni način razvoja grada sa malim uticajem, dizajner je predložio da zgrada bude primjer za primjenu ovakvog koncepta. Otvori za dvorište takođe su postali osnovni dio uređenja dvorišta, rasuti su po dvorištu na zadnjem dijelu u modernom skulptorskom držanju. Raspoređeni volumeni oko terase su prostorije za sastanke, ovi prošarani volumeni ne samo da koriste prostor iznad, već i donose dinamičnu atmosferu na terasi. NOVI DISTRIKT - GUANGMING Novi grad želi da ojača svoju uslužnu funkciju prema Hong Kongu, stvaranjem okruženja za inovativne tehnološke i istraživačke kompanije, razvojem visokokvalitetnog životnog okruženja 106

i visokokvalitetnih javnih objekata i razvojem turističke industrije. Cilj mu je da iskoristi priliku procesa urbanizacije u sjevernom dijelu Šenžena da bi vodio transformaciju njegovih industrijskih sektora i iskoristio rješavanje novih poslova za nadogradnju kvaliteta urbanog života. Predviđene nove industrije su niskougljenične i visoko efikasne. Što se tiče raspoređivanja ekonomskih sektora, Novi grad je podijeljen u tri zone. Od istoka prema zapadu, ove zone su definisane kao zona razvoja ekološke industrije, zona razvoja visoke tehnologije i zona razvoja tradicionalne industrije. Ekološka zona pogodna je za poljoprivredne aktiv-

nosti i ekološki prihvatljiv turizam. U visokotehnološkoj zoni planirano je smiještanje kompanija specijalizovanih za opremu sa ravnim ekranima, novih energija, kao i sjedišta malih i srednjih preduzeća. Tradicionalna zona je ispunjena nizom postojećih proizvodnih fabrika. Glavni cilj je njihova nadogradnja na naprednije savremene proizvodne tipove industrije. Prostorno, strategije za razvoj grada sa niskim emisijama ugljenika uključuju pogodnu mrežu javnog prevoza i usporeni sistem saobraćaja, kompaktan i transportno orijentisan razvoj (TOD) u staničnim oblastima, uvodeći zelenilo iz ekološke zone.

107

匀䄀䰀伀一

吀䔀倀䤀匀䤀匀吀䄀娀䔀吀䄀刀䬀䔀吀倀䄀刀䬀䔀吀䤀䤀䰀䄀䴀䤀一䄀吀䤀娀䄀嘀䨀䔀匀䔀䜀䄀刀一䤀态一䔀娀䔀䈀刀䄀䴀䔀䠀䄀一䤀娀䴀䤀䤀吀䤀匀伀一䤀倀嘀䌀倀伀䐀倀刀䔀䬀刀䤀嘀䄀ఁ䤀倀伀匀吀䔀䰀䨀䤀一䄀

㈀最漀搀椀渀愀瀀漀甀稀搀愀渀瀀愀爀琀渀攀爀匀愀氀漀渀䴀漀渀搀樀攀漀猀渀漀瘀愀渀㈀㄀⸀ 最漀搀椀渀攀⸀ 一愀氀愀稀椀洀漀猀攀甀一椀欀愁椀‫܁‬甀Ⰰ 甀甀氀椀挀椀嘀甀欀愀䬀愀爀愀搀縁椀‫܁‬愀㐀㤀⸀ 倀漀ഁ攀氀椀猀洀漀欀愀漀瀀爀漀搀愀瘀渀椀挀愀瀀漀搀渀椀栀漀戀氀漀最愀椀瀀漀猀琀攀瀀攀渀漀猀洀漀愁椀爀椀氀椀愀猀漀爀琀椀洀愀渀椀瀀漀猀氀漀瘀渀甀瀀漀渀甀搀甀⸀ 匀愀氀漀渀琀攀瀀椀栀愀䴀漀渀搀渀甀搀椀猀瘀攀瘀爀猀琀攀瀀漀搀渀椀栀漀戀氀漀最愀稀愀漀瀀爀攀洀愀渀樀攀猀琀愀洀戀攀渀漀最椀瀀漀猀氀漀瘀渀漀最瀀爀漀猀琀漀爀愀欀愀漀椀愁欀漀氀愀Ⰰ 戀漀氀渀椀挀愀Ⰰ 栀漀琀攀氀愀☠ 伀搀氀椀欀愀渀愀愁椀栀瀀爀漀椀稀瘀漀搀愀渀椀樀攀猀愀洀漀欀瘀愀氀椀琀攀琀Ⰰ 瘀攀‫ ܁‬椀瘀爀栀甀渀猀欀椀搀椀稀愀樀渀Ⰰ 欀漀樀椀 ‫܁‬攀漀瀀氀攀洀攀渀椀ⴀ 琀椀瀀爀漀猀琀漀爀甀欀漀樀攀洀戀漀爀愀瘀椀琀攀⸀ 瀀漀瘀攀縁椀洀漀猀攀℀

㘀㜀㄀㌀㠀㐀㐀㐀⼀㐀㈀㄀㈀㘀㜀

眀眀眀⸀猀愀氀漀渀洀漀渀搀⸀洀攀

∀倀⸀紁⸀ 䰀唀䌀䬀夀∀ 䐀⸀伀⸀伀⸀Ⰰ 匀䄀䰀伀一吀䔀倀䤀䠀䄀䴀伀一䐀䄀搀爀攀猀愀㨀唀氀⸀ 嘀甀欀愀䬀愀爀愀搀縁椀‫܁‬愀㐀㤀Ⰰ 一椀欀愁椀‫ ܁‬䔀ⴀ洀愀椀氀㨀瀀⸀稀愀爀欀漀䀀琀ⴀ挀漀洀⸀洀攀

伀渀氀椀渀攀䀀眀眀眀⸀挀愀昀昀攀洀漀渀琀攀渀攀最爀漀⸀洀攀䐀椀最椀琀愀氀渀愀瀀漀愁琀愀攀ⴀ一攀眀猀氀攀琀琀攀爀

匀瘀攀愁琀漀瘀愀洀樀攀瀀漀琀爀攀戀渀漀搀愀搀漀ᄁ攀琀攀搀漀猀瘀漀樀攀瀀甀戀氀椀欀攀

䐀椀最椀琀愀氀渀漀漀渀氀椀渀攀椀稀搀愀渀樀攀

䴀樀攀猀攀ഁ渀椀䌀愀û攀䴀漀渀琀攀渀攀最爀漀洀愀最愀稀椀渀吀椀爀愀縁愁琀愀洀瀀愀渀漀最椀稀搀愀渀樀愀㨀㌀㔀瀀爀椀洀樀攀爀愀欀愀

䐀爀甀愁琀瘀攀渀攀洀爀攀縁攀

倀爀攀欀漀㄀㔀瀀爀椀洀樀攀爀愀欀愀戀攀猀瀀氀愀琀渀漀搀漀猀琀愀瘀氀樀愀洀漀栀漀琀攀氀椀洀愀Ⰰ 甀最漀猀琀椀琀攀氀樀猀欀椀洀漀戀樀攀欀琀椀洀愀Ⰰ 欀漀洀ⴀ 瀀愀渀椀樀愀洀愀椀椀渀猀琀椀琀甀挀椀樀愀洀愀

䘀愀挀攀戀漀漀欀䤀渀猀琀愀最爀愀洀

倀爀漀洀漀瘀椀愁椀琀攀猀瘀漀樀戀椀稀渀椀猀刀攀欀氀愀洀椀爀愀樀琀攀猀攀欀漀搀渀愀猀⸀

䌀䄀䘀䘀䔀䴀伀一吀䔀一䔀䜀刀伀䈀甀氀攀瘀愀爀䤀瘀愀渀愀䌀爀渀漀樀攀瘀椀‫܁‬愀㜀㌀Ⰰ 倀漀搀最漀爀椀挀愀眀眀眀⸀挀愀û攀洀漀渀琀攀渀攀最爀漀⸀洀攀

⬀ ㌀㠀㈀ ⠀ ⤀ ㈀㘀㔀㌀㈀㜀㄀簀爀攀搀愀欀挀椀樀愀⸀挀愀昀昀攀洀漀渀琀攀渀攀最爀漀䀀最洀愀椀氀⸀挀漀洀

Casopis Prostor broj 66

Articles inside

PROSTOR MENTALNE EKOLOGIJE I LJUBAVI

NOVE ULICE ZA NOVO DOBA

DJETINJSTVO U GRADSKOJ SREDINI

ZGRADA KOJA DIŠE

SAVREMENI DOMOVI KULTURE – DRUŠTVENI

B&B ITALIA /ARTEFACTO DESIGN CENTER

Docklands Park / BAU Brearley Architects + Urbanists

Little Island Park / Heatherwick Studio

Remiseparken / BOGL Landscape Architects

Kako do sigurnih, a povoljnih vrata Njemačke proizvodnje/Hormman

SERPENTINE PAVILION KAO ARHITEKTONSKI STAV

Ing Invest

KAKO ĆEMO ŽIVJETI ZAJEDNO?

OSNOVE JAPANDI STILA - Učiniti vaš dom utočištem

Bijenale arhitekture u Veneciji

PINE TREE RESORT

SHE HOUSE U TORINU

HABITAT KOLEKCIJA PROLJEĆE LJETO 2021

Populous architect

INTERVJU: Milka Gnjato/Zabriski Studio