Časopis Prostor br: 61 by Casopisi Prostor i Caffe Montenegro

PROSTOR

Broj 61 AVGUST / SEPTEMBAR 2020. cijena 3,50 eura CRNA GORA

ARHITEKTURA...GRAĐEVINARSTVO...ENTERIJER...DIZAJN...LIČNOSTI

Tema broja JAVNI PROSTORI

enterijer

Gradevina

arhitektura

ELEGANTAN I EKLEKTIČAN Stan u Podgorici

MORSKI RAJ NA KOPNU

HENNING LARSEN ARCHITE INTERVJU: Ana Miljkovac

The National Maritime Museum of China

AKADEMSKA VAJARKA

Sobna vrata

Showroom: Vlada Ćetkovića 60 Podgorica

H1181 ST 37 Hrast Halifax tabak Površine koje vizuelno i na dodir deluju kao masivno drvo. Nenadmašan doživljaj drveta Feelwood kolekcije EGGER® nude strukture sa sinhro-porama.

Vrhunske izrade od materijala brendova i – MDF HD vrata od ekstrudirane iverice ili Euroligt-a. Vrata autentičnih, savremenih dekora. Višegodišnje usavršavanje, odgovoran kadar, korišćenje sertifikovanih repromaterijala, u kombinaciji sa visoko-produktivnim mašinama, čine osnovu našeg kvalitetetnog proizvoda. Naša specijalnost je projektna proizvodnja, ali smo za potrebe vašeg doma razvili koncept lager programa koji omogućava laku i jednostavnu dostupnost vrata u minimalnim količinama.

autentičnost

drveta

W1000 ST9 Premium bela

Ljepota jednostavnosti

www.lamex.me

info@lamex.me

@LAMEXdoo

#lamex_doo

Proizvodnja: Grbe bb. 81412 Spuž

H3325 ST28 Hrast Gladstone tabak

H1180 ST37 Hrast Halifax natur

H3309 ST28 Hrast Gladstone pesak

Naslovna strana:

PROSTOR

www.studiosynthesis.me

architecture & design

STUDIO SYNTHESIS

Broj 60 JUN / JUL 2020. cijena 3,50 eura CRNA GORA

Join us on:

ARHITEKTURA...GRAĐEVINARSTVO...ENTERIJER...DIZAJN...LIČNOSTI

Studio SYNTHESIS architecture&design Hercegovačka 31 81 000 Podgorica, Montenegro www.studiosynthesis.me tel. +382 20 / 665 218 fax. +382 20/ 228 081 e-mail: info@studiosynthesis.me Company no: 02695049 V.A.T.: 30/31-07165-7 Acc.no.: 510-20271-46

URBAN DESIGN | ECOLOGICAL URBANISM | URBAN REGENERATION LANDSCAPE DESIGN | ARCHITECTURE AND RESEARCH DESIGN | INTERIOR DESIGN

Photo:STUDIO NOISE

Arhitektura Tema broja JAVNI PROSTORI

enterijer ELEGANTAN I EKLEKTIČAN Stan u Podgorici

Gradevina

arhitektura

MORSKI RAJ NA KOPNU

HENNING LARSEN ARCHITE INTERVJU: Ana Miljkovac

The National Maritime Museum of China

AKADEMSKA VAJARKA

IMPRESUM Izdavač: Partner Media Direktor: Danko Jokanović Programski direktor: Peđa Zečević Glavni i odgovorni urednik: Aleksandra Zečević Malović Grafički dizajn: Partner Media Fotografija: Nenad Mandić Risto Božović Redakcija: Sandra Vahtel Marta Jovićević Krstinja Zečević Sanja Golubović Tamara Novaković Saradnici: Danica Mihaljević Davidović Ema Alihodžić Jašarović Nina Malović Vladimir Kovač Prof. Aleksandar Radojević Irena Bajčeta Štampa: Merkator Bijelo Polje CIP - Каталогизација у публикацији Национална библиотека Црне Горе, Цетиње

Henning Larsen Architects MAJSTORI SVIJETLA

INTERVJU: Anja Milić/ Ana miljkovac akademska vajarka HARMONIJA U VIDNOM POLJU 24 ADAPTACIJA RUSTIČNE SEOSKE KUĆE Y House/ mmxx studio 34 POTHODNIK U KOTORU Europrojekt 77 JAVNI PROSTORI Cuyperspassage / Benthem Crouwel Architects 78 TUNEL KOJI SPAJA STARO I NOVO 82 Victoria on the River / Edwards White Architects GRAD POVEZAN S RIJEKOM 86 Superblock of Sant Antoni / Leku Studio KVARTOVI PUNI ŽIVOTA 92 ALTERNACIJA KAO NOVI KONCEPT GRADA 98 ŽIVJETI UMJETNOST Hristo i Žan-Klod umjetničke instalacije 102 Inovativne eko tehnologije ŽIVI BETON MORA

Građevina 30

Ventilisane fasade Fundermax PREDNOSTI:RJEŠENJE ZA OBJEKTE SA BUDUĆNOŠĆU 46 Umjetnost savremene gradnje: Arhitekturom do kvalitetnijeg života /XElla proizvodi 72 LOW CARBON BUILDING/ Siniat i Promat u izgradnji najvišeg tornja od drvene i betonske konstrukcije u Francuskoj 90 BRZOVEZUJUĆI LJEPOKOVI ZA KERAMIKU/ KANUF 110 MORSKI RAJ NA KOPNU/ The National Maritime Museum of China/Cox Architecture

Enterijer 48 54 110

ELEGANTAN I EKLEKTIČAN/ Enterijer stana u Podgorici Alisa savjetuje PET STVARI KOJE DIZAJNERI ENTERIJERA I ARHITEKTE ŽELE DA ZNATE Spoj nauke i umjetnosti/Ž Art

Predstavljamo 64

REGION: Kuća u Hektorovićevoj ulici/studio PLAT. FORM.A./srbija TRANSFORMACIJA STARE PORODIČNE KUĆE U NOVI MODERNI AMBIJENT 60 REGION: Nama lingerie department /aksl studio/slovenija FLERT SA ŽENSTVENOŠĆU 36 KUĆA NS Projekat porodične kuće/ ing invest 68 UMJETNOST OBLIKOVANJAGIORGETTI GIORGETTI /ARTEFACTO DESIGN CENTAR 108 Osvježenje za baštu

ISSN 1800-6124 = Prostor (Podgorica) COBISS.CG-ID 11306000 Kontakt: Tel +382 20 665 155 Mob +382 67 210 904 e-mail: casopisprostor@gmail.com

Direktorica marketinga Andesilić Maja +382 69 429 375

VIJESTI

NAGRADNI KONKURS ZA NAJBOLJU IDEJU I NAJBOLJE IZVEDENI OBJEKAT IZGRAĐEN XELLA MATERIJALIMA. Xella Srbija objavlila je drugo po redu nagradno takmičenje za najbolje arhitektonsko rješenje i najbolje izvedeni objekat Xella materijalima. Takmičenje pod nazivom “Xella Triumph” namijenjeno je projektantima koji su odabrali Xella materijale za realizaciju projekta, a čija izgradnja je realizovana u toku 2018, 2019. ili 2020. godine na teritoriji Republike Srbije i Crne Gore. I ovogodišnje takmičenje pod sloganom “Ideje koje mijenjaju svijet” ima za cilj promociju inovativnih arhitektonskih rješenja, kao i vrijednosti koje Xella tradicionalno njeguje – zaštita životne sredine kroz ekološku, energetski efikasnu i održivu gradnju. Stručni žiri, koga čine gospodin Goran Vojvodić, profesor na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, gospođa Dragana Korica, izvršna direktorka Saveta zelene gradnje Srbije i gospodin Uroš Đurić, vizuelni umjetnik, bodovaće prijavljene radove po segmentima i nagraditi najbolje

učesnike iz svake od prijavljenih kategorija, odnosno kategorije porodičnih kuća I kategorije stambenih objekata (poslovno smabenih objekata). Glavna nagrada Grand Prix, obuhvata

objekte iz svih prijavljenih kategorija i biće dodijeljena najboljem učesniku prema mišljenju žirija. Prijava radova u periodu od 01.06.2020. do 10.12.2020. Saznajte više na xellatriumph.ytong.rs

Na osnovu člana 54 Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata („Službeni list CG“, br. 64/17, 44/18 i 63/18), i člana 6 Pravilnika o načinu i postupku raspisivanja i sprovođenja javnog konkursa za idejno arhitektonsko rješenje (“Službeni list Crne Gore“, br. 19/18), Ministarstvo održivog razvoja i turizma, donijelo je Odluku o raspisivanju konkursa za idejno arhitektonsko rješenje rekonstrukcije i adaptacije fasadnog i krovnog omotača objekta Vrhovnog Suda u Podgorici. Predmet Konkursa je izrada idejnog arhitektonskog rješenja rekonstrukcije i adaptacije fasadnog i krovnog omotača objekta Vrhovnog Suda, na urb. parceli br.4, blok “S”, u obuhvatu UP “Nova Varoš” Podgorici.

Konkurs je nacionalni, opšti, jednostepeni i anonimni i traje od 10. jula 2020. godine do 08. septembra 2020. godine.

Više informacija o Konkursu nalaze se na sajtu Ministarstva održivog razvoja i turizma

KONKURS ZA IDEJNO ARHITEKTONSKIO RJEŠENJE ISTOČNE TRIBINE GRADSKOG STADIONA U PODGORICI

KONKURS ZA IDEJNO RJEŠENJE REKONSTRUKCIJE TRGA NEZAVISNOSTI U PODGORICI U cilju oživljavanja centra grada, širenja pješačke zone i obezbjeđivanja parking prostora, Glavni grad Podgorica raspisao je međunarodni konkurs za izradu idejnog rješenja za rekonstrukciju Trga nezavisnosti. Imajući u vidu da je u pitanju glavni gradski trg, očekuju se rješenja koja će ovaj prostor tretirati na jedinstven i prepoznatljiv način, a u skladu sa potrebama naših sugrađana i posjetilaca. S obzirom na to da je revitalizacija centra grada jedan od primarnih zadataka gradske uprave, rekonstrukcija trga podrazumijevaće izmještanje kolskog saobraćaja i davanje prednosti pješacima u okviru cijelog zahvata trga. Očigledan potencijal ovog prostora je centralna pozicija u gradskom jezgru od izuzetnog identitetskog, kulturnog, socijalnog i ekonomskog značaja za Podgoricu. Značajna je mogućnost

KONKURS ZA IDEJNO ARHITEKTONSKO RJEŠENJE REKONSTRUKCIJE I ADAPTACIJE FASADNOG I KROVNOG OMOTAČA OBJEKTA VRHOVNOG SUDA U PODGORICI

povezivanja sa obližnjim otvorenim javnim prostorima u jedinstven sistem pješačke zone, sa velikim potencijalom za razne sadržaje i funkcije prilagođene savremenom načinu života. Pored toga, izgradnjom višeetažne podzemne garaže u velikoj mjeri će se riješiti problem nedostatka parking mjesta u centru grada. Podsjećamo da je postojeće stanje trga definisano rekonstrukcojim iz 2006. godine, međutim zbog promjena navika naših građana i trenda umanjenja značaja centra grada za društveni život, trg nije zaživio na očekivan način. Prostor je ostao u

određenoj mjeri izdvojen frekventnim saobraćajem, koji otežava pješacima pristup trgu. Dokumentacija je dostupna na linku: https://podgorica.me/oglasi

Glavni grad Podgorica objavio je konkurs za idejno arhitektonsko rješenje istočne tribine Gradskog stadiona u Podgorici, što predstavlja prvi korak ka kompletiranju izgradnje najvećeg stadiona u državi. Cilj sprovođenja javnog konkursa je dobijanje kvalitetnog arhitektonskog rješenja nove istočne tribine Gradskog stadiona sa pratećim sadržajima, u svemu prema važećim UEFA i FIFA standardima. Izgradnja istočne tribine u okviru postojeće strukture stadiona nalaže rješenje koje će se adekvatno uklopiti u izgrađeni ambijent, ali i dodatno oplemeniti prostor. Od konkursnih radova se očekuje da ponude rješenje objekta istočne tribine i pripadajućeg platoa, koje će odražavati savremena arhitektonska dostignuća i čija će se forma skladno uklopiti u postojeće izgrađene strukture, a istovremeno ponuditi funkcionalno ostvarivanje predviđenih programskih sadržaja. Ponuđeno rješenje treba da bude ekonomski održivo uz primjenu savremenih tehnologija, a u cilju ostvarivanja ener-

getske efikasnosti i smanjenog uticaja na životnu okolinu. K 61onkurs ponovo raspisan jer su u

prvom pozivu dostavljena rješenja koja nijesu zadovoljila kritereijume koji su bili definisani konkursom.

KADA SU GRADSKE VLASTI ODLUČILE DA RELATIVNO IZOLOVANU LOKACIJU NA MARGINAMA ARTIČKOG KRUGA KULTIVIŠU ZA VEĆU PRISUTNOST NA MEĐUNARODNOJ SCENI, REZULTAT JE BIO FASCINANTAN - OBJEKAT POVRŠINE OD 28.000 METARA KVADRATNIH, KOJI SE NALAZI NA IVICI SJEVERNOATLANTSKOG OKEANA NA SJEVEROZAPADU OD CENTRA REYKJAVIKA.

HENNING LARSEN ARCHITECTS

MAJSTORI SVIJETLA

PRIREDILA: TAMARA NOVAKOVIĆ

ARHITEKTE BIROA HENNING LARSEN ARCHITECTS IZAZIVAJU, OBLIKUJU I TRANSFORMIŠU FIZIČKI PROSTOR - OD ARHITEKTONSKIH ZNAMENITOSTI DO MASTER PLANOVA I UNUTRAŠNJEG DIZAJNA. ZA CILJ IMAJU DRUŠTVENE PROSTORE KOJI PODSTIČU LJUDSKU AKTIVNOST I INTERAKCIJU. NJIHOVA EKSPERTIZA LEŽI U STVARANJU IDENTITETA KULTURNIH ZGRADA, OBRAZOVNIH USTANOVA, GRADSKIH KUĆA I URBANIZMA. NJIHOV PRISTUP JE ZASNOVAN NA NAUKAMA I DOKAZIMA. PROFESIONALNO IZVODE SVE FAZE SLOŽENIH GRAĐEVINSKIH PROCESA, PREUZIMAJU ODGOVORNOST I NIKADA SE NE KOMPROMITUJU U POGLEDU KVALITETA.

KONFERENCIJSKI I KONCERTNI CENTAR HARPA U REYKJAVIKU, NASTAO JE SARADNJOM DANSKOG ARHITEKTONSKOG STUDIJA HENNING LARSEN ARCHITECTS I UMJETNIKA OLAFURA ELIASSONA.

dokazima. Profesionalno izvode sve faze složenih građevinskih procesa, preuzimaju odgovornost i nikada se ne kompromituju u pogledu kvaliteta. Njihovo polje rada određuju ljudi, dnevna svjetlost i prostor. Rješenje je živa arhitektura, dizajnirana za ljude, kao što i inače danska arhitektura, koju je oduvijek krasio fokus na funkcionalnost, danas na prvo mjesto stavlja čovjeka. Ove arhitekte unose dovoljno dnevne svjetlosti u sve svoje objekte, vjerujući da ta dnevna svjetlost stvara život i radost. Kao arhitektama, dobro definisani prostori su temelj njihovog rada. Zato i projektuju prostorne programe koji kontinuirano pomiču granice onoga što je moguće.

Ukorijenjeni u skandinavsku tradiciju projektovanja i dizajna, spajajući estetske, socijalne i intelektualne karakteristike, arhitekte biroa Henning Larsen razvijaju živu, održivu arhitekturu koja se proteže izvan sebe i pruža trajnu vrijednost za korisnike i lokalni kontekst. Biro je 1959. godine osnovao danski arhitekta Henning Larsen, čije ime danas sa ponosom nose. Njihov arhitektonski pristup zasnovan je na radoznalosti i umjetničkoj drskosti, počivajući na čvrstom osnovu zasnovanom na znanju, projektovanju i pažnji na detalje. Svoje projekte oblikuju darežljivo, posežući za njihovom publikom i dozvoljavajući posjetioci-

ma da dožive neočekivano. Projekti biroa Henning Larsen su rođeni iz nehijerarhijskog radnog okruženja i snažnog lokalnog prisustva. Sjedište kompanije je u Kopenhagenu, sa lokalnim kancelarijama u Njujorku, Minhenu, Hong Kongu, Rijadu, Oslu i Farskim ostrvima. Izazivaju, oblikuju i transformišu fizički prostor - od arhitektonskih znamenitosti do master planova i unutrašnjeg dizajna. Za cilj imaju društvene prostore koji podstiču ljudsku aktivnost i interakciju. Njihova ekspertiza leži u stvaranju identiteta kulturnih zgrada, obrazovnih ustanova, gradskih kuća i urbanizma. Njihov pristup je zasnovan na naukama i

Konferencijski i koncertni centar Harpa u Reykjaviku, nastao je saradnjom danskog arhitektonskog studija Henning Larsen Architects i umjetnika Olafura Eliassona. Kada su gradske vlasti odlučile da relativno izolovanu lokaciju na marginama artičkog kruga kultivišu za veću prisutnost na međunarodnoj sceni, rezultat je bio fascinantan - objekat površine od 28.000 metara kvadratnih, koji se nalazi na ivici Sjevernoatlantskog okeana na sjeverozapadu od centra Reykjavika. Smješten na granici između kopna i mora, Centar se ističe kao velika, blistava skulptura koja odražava i nebo i lučki prostor, kao i živopisan život grada. Centar sadrži prostor za prijem posjetioca i predvorje u prednjem dijelu zgrade, četiri dvorane u sredini i zakulisni dio sa

kancelarijama, administracijom, probe i garderobu u zadnjem dijelu zgrade. Tri velike dvorane su postavljene jedna pored druge sa javnim pristupom na južnoj strani i iza backstaga sa sjeverne strane. Četvrti sprat je multifunkcionalna dvorana sa prostorom za intimnije predstave i bankete. Gledano iz foajea, dvorane formiraju planinski masiv sličan bazaltnoj stijeni

na obali i čine oštar kontrast ekspresivnoj i otvorenoj fasadi. U srcu stijene, najveća sala centra, glavna koncertna dvorana, otkriva svoju unutrašnjost kao žarko središte sile. Karakterističnost Harpe jeste njena LED osvjetljena fasada, projekat koji je uradio danski umjetnik Olafur Eliasson u saradnji sa biroom Henning Larsen. „Neobično je za arhitekte da tako blisko rade sa umjetnikom na bitnom dijelu 13

NOVI MOESGAARD MUZEJ JE SMEŠTEN U JEDINSTVENOM, VALOVITOM SEOSKOM PEJZAŽU SKÅDE - A. SA KOSIM KROVOVIMA OD TRAVE, MAHOVINE I DIVLJIH CVJETOVA JARKIH BOJA, OBJEKAT JE MOĆAN VIZUELNI ORJENTIR PREPOZNATLJIV ČAK I SA MORA.

objekta, ali smo htjeli dodatnu dimenziju za ovaj poseban projekat“, kaže Osbjorn Jacobsen, projekt menadžer u birou Henning Larsen. Eliasson je osmislio fasadni omotač koji obuhvata volumen spojenih konferencijskih i koncertnih sala i stvara zajednički jezik među njima. Njegov pristup je bio da napravi strukturalno preklapanje od onoga što on zove „kvazi-cigle“: naslagane geometrijske konstrukcije od čelika i stakla projektovane da oslikavaju grad, svjetlost i vremenske promjene u kaleidoskopskoj refleksiji unutar zgrade. Spolja, geometrijske forme podsjećaju na iskristalisane bazaltne stubove koje možete vidjeti na Islandu. U cilju razrade proizvodnje i montaže fasadnih blokova, Eliasson - ov tim (koji je uključivao građevinske inženjere) je radio sa 3D kompjuterskim modelima, modelovanjima konačnih elemenata, različitim tehnikama digitalne vizualizacije, kao i makete i modele. Da bi riješili dodatni izazov kako se sjeverna i istočna strana fasada uklapaju - strane koje iako izlaze iz sličnog koncepta, nemaju veze konstruktivno - tim je nacrtao svaki ugao ručno i projektovao je svaki spoj da prihvati jedinstveno uklapanje. Rezultat „je kao da ste unutar kristala“, kaže Sigurður Ragnarsson, Harpin glavni inženjer. Postoji dijalog između zgrade i posjetilaca, „slično interakciji između umjetničkih djela i gledaoca“, kaže Peer Teglgaard Jeppesen, glavni arhitekta u

birou Henning Larsen. „Sama zgrada predstavlja pitanje: Šta je umjetnost, a šta arhitektura?“. Godine 2013. objekat je osvojio nagradu Mies van der Rohe. Pri objavi nagrade Wiel Arets, član žirija izjavio je da „centar Harpa utjelovljuje mit nacije – Islanda – koji je svjesno insistirao na izgradnji hibridnog kulturnog centra usred trajanja velike recesije. Ikonična i transparentna kvazi opeka se pojavljuje kao konstantno izmjenjujuća igra obojenog svijetla promovišući dijalog između grada Reykjavika i enterijera zgrade. Dajući identitet društvu, davno poznatom po sagama i mitovima, kroz interdisciplinarnu saradnju Henning Larsen Architects i umjetnika Olafur Eliasson - a, ovaj projekat je važna poruka svijetu i islandskom narodu o ostvarenju dugo očekivanog sna.“ Novi Moesgaard muzej je smješten u jedinstvenom, valovitom seoskom pejzažu Skåde - a. Sa kosim krovovima od

trave, mahovine i divljih cvjetova jarkih boja, objekat je moćan vizuelni orjentir prepoznatljiv čak i sa mora. Čini se da krovna ravan u obliku pravougaonika izrasta iz pejzaža, a tokom ljeta formira prostor za izletišta, roštilje, predavanja na otvorenom i tradicionalna ognjišta na Ljetnji dan. Dođe li zimska snježna padavina, kosi krov se transformiše u najbolje brdo grada za sankanje. Unutrašnjost zgrade projektovana je tako da evocira raznovrstan kaskadni

pejzaž, koji je inspirisan arheološkim iskopavanjima, jer postepeno otkriva slojeve istorije i izgubljene civilizacije. Posjetilac se može kretati živopisnim

nizom izložbi i naučnih eksperimenata - poput putnika u vremenu i prostoru. Srce zgrade je lobi u kom se nalazi i kafić sa mjestima za sjedenje na otvorenom. Iz foajea se kaskadno ukopani nivoi objekta otvaraju prema svjetlosti iz krovne bašte i impresivnog pogleda na zaliv Arhus. Arhitektura, priroda, kultura i istorija spajaju se u sveobuhvatno iskustvo posjetilaca. Muzej svojim osvijetljenim dvorištima, terasama i malim pećinskim „kućama u kući“ promoviše mnoge nove i alternativne vrste izložbi gdje se upotreba tehnologije kombinuje sa više aranžmana, sličnim radionicama, kako bi posjetioci dobili uvid o tome kako rade arheolozi i etnografi. Materijali korišćeni u i na objektu su izabrani tako da se usklađuju sa ukupnim izrazom same zgrade; istovremeno su detaljno razmotrene akustika, ekonomičnost, tehnička podrška, održavanje, trajnost, paleta boja i održivost. Unutrašnji zidovi muzeja su uglavnom obojeni ili ostavljeni kao grubi beton. Montažno - demontažni plafonski sistem postavljen je između betonskih greda radi regulisanja akustike zgrade, dok struktura grede ostaje vidljiva. Drveni podovi izložbenih soba podižu se iznad betonske ploče, radi komfora, akustike i opšte estetske privlačnosti. Vanjskim dijelom zgrade dominira krovna linija, koja se kao pejzažni oblik izdiže iz pejzaža. Sama krovna površina

DANSKA ARHITEKTONSKA FIRMA HENNING LARSEN ZAJEDNO SA FIRMAMA TEMAGRUPPEN, VSP I UIVE POBJEDILA JE NA OVOM KONKURSU PROTIV 56 MEĐUNARODNIH PROJEKTANTSKIH TIMOVA. OVAJ POBJEDNIČKI KONCEPT JE POČAST KIRUNINOJ ISTORIJI I OKVIR ZA ZAJEDNICE U NASTAJANJU. NAZVANA KRISTALLEN, ILI „KRISTAL“, GRADSKA VIJEĆNICA CRPI FIZIČKU INSPIRACIJU IZ SAME GEOMETRIJE MINERALA GVOŽĐA KOJI JE TEMELJ IDENTITETA GRADA.

NAKON ŠTO IM JE PROJEKAT GRADSKE VIJEĆNICE U EYSTURU NA FARSKIM OSTRVIMA UVRŠĆEN NA POPIS NAJBOLJIH SVJETSKIH ARHITEKTONSKIH OSTVARENJA U 2018. GODINI, BIRO HENNING LARSEN ARCHITECTS PREDSTAVIO JE JOŠ JEDAN NOVI PROJEKAT POSTROJENJE ZA PROČIŠĆAVANJE OTPADNIH VODA SOLRØDGÅRD.

pokrivena je travom sa pješačkim stazama koje su predviđene da funkcionišu i kao rute za bijeg u slučaju nužde. Ključ estetskih, komfornih i energetski efikasnih objekata nalazi se u interakciji arhitekture i tehnologije. U birou Henning Larsen Architects učinili su koncept održivosti opipljivim fokusirajući se na smanjenje potrošnje energije kao primarne strategije. Održivost je značajan faktor ukupnog arhitektonskog uređenja Moesgård muzeja. Krovna površina okrenuta prema jugu (nazvana krovna fasada) osigurava izračunatu osnovu za energetski efikasnu zgradu koja je projektovana za postizanje statusa energetske klase 1. Stari objekat muzeja Moesgård, regionalni i specijalni muzej arheologije i etnografije, funkcioniše iz obližnjeg dvorca Moesgård više od 40 godina. Izložbe u novoj zgradi muzeja sadržaće niz jedinstvenih nalaza iz danske praistorije. Švedski grad Kiruna, koji se nalazi 95 kilometara sjeverno od Arktičkog kruga, nalazi se na najvećem rudniku gvožđa na planeti. Rudnik je i razlog postojanja grada Kirune, a sada prijeti da je izbriše. Čitav vijek rudarskih operacija je započeo destabilizaciju zemljišta oko čitavog grada. Tlo se probija, cijepa se u duboke pukotine i pada u vrtače. Kao odgovor na ovu prijetnju, rudarska kompanija Luossavaara - Kiirunavaara (LKAB) predložila je direktno rješenje: pomjeriti Kirunu tri kilometra istočno.

Rušenje stare Kirune i premještanje stanovnika u svjež centar grada ukida generacije lokalnog nasljeđa, prekidajući uske četvrti i brišući višegeneracijske porodične prodavnice. Ovo preseljenje predstavlja izazov identiteta, onaj koji istražuje odnos arhitekture i zajednice. Godine 2012. godini, LKAB i opština Kiruna objavili su konkurs za projekat nove gradske kuće, prve zgrade u preseljenom centru grada. Danska arhitektonska firma Henning Larsen zajedno sa firmama Temagruppen, VSP i UiVE pobjedila je na ovom konkursu protiv 56 međunarodnih projektantskih timova. Ovaj pobjednički koncept je počast Kiruninoj istoriji i okvir za zajednice u nastajanju. Nazva-

na Kristallen, ili „Kristal“, gradska vijećnica crpi fizičku inspiraciju iz same geometrije minerala gvožđa koji je temelj identiteta grada. „Kristal služi i građanskim i društvenim funkcijama. Ka fasadi objekta je organizovan kancelarijski prostor za javna odjeljenja opštine Kiruna, a jezgro objekta je namijenjeno društvenom prostoru – tu su smještene javne izložbene dvorane, radionice i sale za sastanke koje uspostavljaju temeljnu zajednicu za novi centar grada “, kaže Becker. „To je prostor za okupljanje dugogodišnjih prijatelja i komšija, podržavajući osjećaj društvenog jedinstva tokom prelaznog perioda preseljenja Kirune.“ Projekat biroa Henning Larsen - a uključuje i kultni zvonik iz 1958. godine i originalne ručke na vratima sa glavnog ulaza. Gradska kuća predstavlja dnevnu sobu nove Kirune, otvorene i dostupne svima. „Identitet zajednice često ima prave geografske korjene“, kaže jedan od partnera i direktor projekta Louis Becker. „Znali smo da bi tokom preseljenja Kirune gubitak osjećaja za mjesto mogao da bude glavni izazov za stanovnike grada. Nadamo se da ova gradska kuća nije samo efikasno sjedište za lokalnu vlast, već i prostor koji slavi istoriju Kirune i uspostavlja trajni simbol lokalnog identiteta.“ Nakon što im je projekat gradske vijećnice u Eysturu na Farskim ostrvima uvršćen na popis najboljih svjetskih arhitektonskih ostvarenja u 2018. godini, biro Henning Larsen Architects predstavio je još jedan novi projekat -

POSLIJE DUGOG ČEKANJA U DANSKOJ JE KONAČNO ZAVRŠENA IZGRADNJA THE WAVE STAMBENE ZGRADE SMJEŠTENE U GRADU VEJLE NA OBALI ISTOIMENOG FJORDA.

Postrojenje za pročišćavanje otpadnih voda Solrødgård. U gradu Hillerød - u na sjeveru najvećeg danskog ostrva novi objekat uključuje centar za recikliranje, postrojenje za pročišćavanje otpadnih voda i upravnu zgradu. Sa svojom čelično - staklenom ulaznom partijom objekat je stopljen u okolinu, a njegov ravni zeleni krov sa staklenim otvorima ispresijecan je vijugavim stazama. Posjetioci se po njemu mogu slobodno šetati i zavirivati u unutrašnjost postrojenja kako bi pratili njegov rad. Ideja projekta bila je uključivanje lokalne zajednice u aktivnosti postrojenja i upoznavanje sa postupkom pročišćavanja otpadnih voda i njihovog korištenja. Postrojenje je podijeljeno u dva dijela između kojih je središnja staza kojom teče mali potok gdje posjetioci mogu pratiti kako se voda prirodno pročišćava lišćem, kao suprotnost industrijskom procesu koji se odvija unutar postro-

jenja. Cijeli prostor je otvoren velikim staklenim pločama kroz koje posjetioci mogu pratiti rad postrojenja i obradu voda. „Sa staza na krovu pruža se pogled na ostatak parka, ali središna staza je prostor gdje posjetioci mogu saznati kako funkcioniše korišćenje vode u njihovoj zajednici“, kaže Marie Ørsted Larsen, pejzažni arhitekta u Henning Larsen - u. „Postrojenje smo simbolično ugradili u okolinu i posjetiocima omogućili uvid u njegov rad, stvarajući kontrast između prirodnog ciklusa pročišćavanja voda i industrijskog procesa koji služi našoj zajednici.“ Dva dijela postrojenja su povezana čeličnim mostom, a osim pješačkih staza posjetiocima je na raspolaganju i toranj za posmatranje ptica. Kako Danci zaista misle na sve, u sklopu postrojenja nalazi se i sklonište za lokalne šišmiše.

Poslije dugog čekanja u Danskoj je konačno završena izgradnja The Wave stambene zgrade smještene u gradu Vejle na obali istoimenog fjorda. Izgradnja stambenog kompleksa počela je još 2005. godine, ali je globalna ekonomska kriza obustavila radove 2009. godine u fazi kada su bila dovršena samo dva, od ukupno pet „talasa“ koji je 17

sačinjavaju. Na ukupno 14.000 kvadratnih metara se nalazi 105 stanova, luksuznog tipa, površine od 97 do 198 kvadratnih metara. Prednji dio zgrade je gotovo u potpunosti zastakljen, tako da svi stanovi imaju obilje svjetlosti, ali i predivan pogled na fjord. The Wave je zamišljen kao novi orjentir za grad Vejle u Jutlandu i uključuje promenadu duž istočne obale stambenog bloka. „Zemlja oko Vejle - a je jedinstvena po svojim brežuljcima, što je neobičan prizor u Danskoj“, rekao je Søren Øllgaard, zadužen za ovaj projekat u kompaniji Henning Larsen. „Napravili smo talas kao upečatljivo novo prisustvo na obroncima Vejle - a, koji odražava i otjelovljuje okolinu spajajući savremen dizajn sa snažnim osjećajem lokalnog identiteta“. Sam „talas“ krova koji povezuje 5 stambenih zgrada je formiran pomoću panela od terakote, koji obezbjeđuje krov za svaki toranj sa onim što izgleda - iz daljine - kao kontinualni bijeli čaršav. Ispod svakog tornja, veliki niz stepenica vodi do javnog šetališta, koje se zatim povezuje sa drvenom platformom i malim prostorom za ulazak u vodu. Čak i kada je bio samo djelimično završen, projekt je dobio nagradu za Stambenu zgradu godine od strane danskog časopisa Byggeri 2009. godine, a dobitnik je i nagrade ABB LEAF za inovativnu arhitekturu 2012. godine i nagrade Civic Trust 2013. Smještena između užurbanog grada Hangzhou - a i mirnih obala Istočnog

jezera, Hangzhou Iuhang opera obrazuje specifičnu siluetu na horizontu, a njeni pejzažni vrhovi izgledaju kao da se utapaju ispod staklene površine vode. Nova zgrada čini srce novog kulturnog čvora u Iuhangu, brzorastućem okrugu u metropoli u Hangzhou. Završena u maju 2019. godine u saradnji sa Institutom za arhitekturu i građevinarstvo Hangzhou, kompanijom Buro Happold Engineering, i Bassinet Turkuin Paisage - om i AECOM - om za uređenje terena, objekat od 70 000 m2 se nametljivo „nasukao“ na inače kontinualnoj rivi. Nova struktura sadrži širok spektar kulturno orijentisanih prostora, uključujući višenamjenski auditorijum od 1400 mjesta, pozorište sa crnim boksom sa 500 mjesta, izložbeni centar i prateće sadržaje. Presudno za projekat bilo je Istočno jezero, prostranstvo vode koje leži u srcu okolnog parka i formira blistavu, reflektujuću pozadinu nove Opere. Iako je na prvi pogled prirodni pejzaž, jezero je zapravo dio pobjedničkog konkursa biroa Henning Larsen, ogledalo poznatog Hangzhou-ovog Zapadnog jezera. Meandersko šetalište kruži jezerom, prolazeći kroz male džepne parkove (uključujući tradicionalnu kinesku baštu sa vodom) i komercijalne objekte. Vanjska ivica parka graniči se sa željezničkom stanicom. Dva kosa volumena objekta koji se presjecaju, spuštaju se nad uzdignutim javnim platoom tako da se krovovi lagano dodiruju sa nivoom tla kako bi pozvali posjetioce da se popnu i uživaju u pogledu. Obje strukture su „obučene“ u grafički obrazac fasade koji asocira na pucanje leda po zaleđenom jezeru; prelazeći od potpune pokrivenosti objekta do gotovo potpune transparentnosti. Različiti ulazi u zgradu spajaju se u stazu oko auditorijuma koji pruža pogled na jezero i unutrašnjost foajea.

SMJEŠTENA IZMEĐU UŽURBANOG GRADA HANGZHOU - A I MIRNIH OBALA ISTOČNOG JEZERA, HANGZHOU IUHANG OPERA OBRAZUJE SPECIFIČNU SILUETU NA HORIZONTU, A NJENI PEJZAŽNI VRHOVI IZGLEDAJU KAO DA SE UTAPAJU ISPOD STAKLENE POVRŠINE VODE.

Unutrašnji balkoni i stepeništa maksimalno povećavaju pogled van lokacije i unutar foajea: odlazak u operu znači gledanje i viđenje. Zgrada Opere obuhvata dva glavna prostora za performanse: glavnu dvoranu koja može smjestiti do 1400 ljudi, i pozorište crne kutije sa 500 mjesta. Multifunkcionalnost dvorana da ugoste različite događaje bila je glavni fokus u projektu, pokretajući ambicioznu akustičnu i scensku atmosferu unutar dvorana. Teorija crne kutije ima mogućnost bukvalno otvoriti jednu punu stranu uzdignutog javnog prostora, postajući pozornica koja napolju može ugostiti i do 10 000 ljudi. Od svog otvaranja u maju, Opera je već bila domaćin brojnih predstava i događaja, uključujući koncert Češke nacionalne filharmonije 18. maja. Opera i okolno uređenje već su se pokazali kao iskra za regionalni razvoj.

INTERVJU: ANA MILJKOVAC

AKADEMSKA VAJARKA RAZGOVARALA SAM SA ANOM MILJKOVAC O VEZI IZMEĐU ARHITEKTURE I SKULPTURE, O NJENIM RADOVIMA, ODNOSU PREMA UMJETNOSTI I IZLOŽBAMA KOJE SU TRENUTNO AKTUELNE. ANA JE 2013.GODINE DOKTORIRALA NA FAKULTETU ZA UMETNOST I DIZAJN U BEOGRADU, KOAUTOR JE PET UDŽBENIKA I PET PRIRUČNIKA ZA NASTAVNIKE, RADI KAO PREDAVAČ NA FILOZOFSKOM FAKULTETU U NIKŠIĆU, ČLAN JE ULUCG OD 1998.GODINE, KAO I ODBORA ZA LIKOVNU UMJETNOST CANU OD 2019. GODINE. RAZGOVARALA ALEKSANDRA ZEČEVIĆ MALOVIĆ

Kakav je, po tvom mišljenju, odnos arhitekture i skulpture? Taj prisan odnos je poznat kroz cijelu istoriju umjetnosti. Mene zanima iz ugla skulpture, i to na način da arhitekturu posmatram kao oblikovanje prostora u najširem smislu. Prostor je neodvojiv činilac skulptorskog polja i taj odnos je uvijek dvosmjeran. Kada je savremena umjetnost u pitanju najbolju simbiozu vidim u radovim vajara Aniša Kapura ( Anish Kapoor) i to kada je, kako gradski, tako i prirodni prostor u pitanju. Njegov Pasulj ili, u originalu Kapija oblaka je po mom mišljenju jedno od najkompletnih savremenih umjetničkih djela javnog karaktera (http://anishkapoor.com/110/cloudgate-2 ). Kako nastaju tvoji radovi, šta te pokreće? Pokreću me razna dešavanja, teme koje mogu biti nametnute spolja, ali i moje lične, nešto što je kod mene na emotivnom polju važno. Sa druge strane, postoji i prazan hod, kada ništa od toga nema dovoljnu pokretačku snagu. U različitim vremenskim periodima baviš se različitim medijima vizuelnih umjetnosti, ponekad su to instalacije velikih dimenzija, ponekad objekti malih dimenzija, ponekad skulptura, slika, crtež… Moglo bi se reći da si, u tom smislu umjetniknomad. Zašto je to tako? Zato što život umije da bude monoton, rutiniran… ako bi i umjetnost bila

Harmonizacija u vidnom polju, 2020. / fotografija: Miloš Zvicer

Šta je moglo biti malje moguće, 1999.godina/ fotografija: Lazar Pejović

HARMONIJA U VIDNOM POLJU 20

MOJA UMJETNOST BI SE PRIJE MOGLA DEFINISATI KAO REZULTAT ,,NEPODNOŠLJIVE LAKOĆE POSTOJANJA”. DIJELOM ZATO TREBA DA ZAHVALIM JEDNOM SJAJNOM PROFESORU KOJI MI JE PREDAVAO FILOZOFIJU LIKOVNIH UMJETNOSTI XX VIJEKA NA MAGISTARSKIM STUDIJAMA. TO JE FILOZOF VLADIMIR VUKIĆEVIĆ. INSISTIRAO JE NA TOME DA UVIJEK MORAMO DA SE PITAMO ČEMU TA NOVA DJELA, ZAŠTO ONA TREBA DA POSTJE…

Biracko tijelo 8 a,b i c 2017.godine / fotografija: prof. Anka Gardašević Portreti sa studija, 1985. do 1991.godine / fotografija: prof. Anka Gardašević

takva, izgubila bi sasvim svoj smisao. Medij rada je samo sredstvo koje se prilagođava osnovnoj ideji ili emociji. Materijali, tehnike, postupci, sve je podložno mijenjanju u odnosu na suštinu. Koliko traju ti periodi u kojim se posvetiš nekoj određenoj temi? Neodređeno, onoliko koliko je potrebno da sve završim, zaokružim jedan ciklus. Čim uočim da se ponavljam, vrtim jedan isti film, stanem sa radom. Zatim preispitam sebe šta želim naredno da radim. Tamo gdje su želje

najveće i gdje mi je najinteresantnije, prema tome idem.

ŽIVIMO U PRILIČNO KONFUZNOM VREMENU I POSTOJI PRIRODNA POTREBA ZA PROTIVTEŽOM, TJ. ZA RAVNOTEŽOM, ILI JOŠ BOLJE- HARMONIJOM. SVE NOVE SKULPTURE IMAJU KORJEN U AMAJLIJAMA KOJE SAM RADILA 2017.GODINE . TO SU RADOVI KOJI IMAJU DIREKTAN UPLIV U NAŠE POTREBE I OSJEĆANJA. ONE SLUŽE ZA DUGO GLEDANJE, NEKU VRSTU MEDITACIJE.

Ali skulpturi se redovno vraćaš, šta ona za tebe znači? Pa ako neko nema baš mnogo vremena za odgovor ne treba pitati vajara za skulpturu. To je jedna od onih priča koje nemaju kraj. Kao i kod drugih poziva, pretpostavljam. U dugim vremenskim periodima kod mene je skulptura imala različita značenja i proisticala iz različitih pobuda. U studentskim danima, ona je bila nešto slično mom ličnom rokenrolu,

POSLEDNJU SERIJU SKULPTURA ZOVEM HARMONIZACIJA U VIDNOM POLJU. TO SU RADOVI KOJI IMAJU ,,PRAKTIČNU UPOTREBU”. KAO ŠTO JE UPOTREBLJIVA KNJIGA KOJU IMAMO POTREBU DA ČITAMO JER U NJOJ NALAZIMO ODJEKE NAŠEG STANJA, NERIJEŠENIH PITANJA… ILI KAO ŠTO JE UPOTREBLJIV ODABRANI FILM. NA TAJ NAČIN JE UMJETNOST PRAKTIČNO UPOTREBLJIVA I SUŠTINSKI BITNA. ONA MOŽE DA NAS MIJENJA.

Harmonizacija u vidnom polju, grupa 2020. / fotografija: Miloš Zvicer

Amajlije 2017.godine / fotografija: prof. Anka Gardašević

vrlo ekspresivna, temperamentna, živa. Poslije toga sam radila skulpturu u terakoti, bila sam fascinirana samim materijalom, jednostavnošću i direktnošću, vajala sam neke ljudske figure uz punu svijest o prapostojanju i o vezi sa zemljom, glinom i onim biblijskim da je Bog stvorio čoveka od blata ( gline) i da mu je kroz nozdrve udahnuo život. Sada, poslednju seriju skulptura zovem Harmonizacija u vidnom polju. To su radovi koji imaju ,,praktičnu upotrebu”. Kao što je upotrebljiva knjiga koju imamo potrebu da čitamo jer u njoj nalazimo odjeke našeg stanja, neriješenih pitanja… ili kao što je upotrebljiv odabrani film. Na taj način je umjetnost praktično upotrebljiva i suštinski bitna. Ona može da nas mijenja. Da li su ti radovi, na taj način, u dosluhu sa vremenom u kom živimo? Da, svjesna sam da je u pitanju neka vrsta satisfakcije: živimo u prilično konfuznom vremenu i postoji pri-

rodna potreba za protivtežom, tj. za ravnotežom, ili još bolje- harmonijom. Sve nove skulpture imaju korjen u Amajlijama koje sam radila 2017. godine. To su radovi koji imaju direktan upliv u naše potrebe i osjećanja. One služe za dugo gledanje, neku vrstu meditacije. Na primjer, ako nam nedostaje odvažnosti, treba da gledamo crnu amajliju sa šiljkom, ako želimo skladan odnos sa sobom i okolinom, tu je amajlija s bijelom kuglom… Poslije toga sam radila Talismane pa komlete čajnika i šoljica koje naravno nemaju praktičnu upotrebu, posude pod nazivom Oda radosti… Čini mi se da je to specifičan odnos prema skulpturi, umjetničkom djelu uopšte? Mislim da jeste. Sa druge strane, nalazim sličnosti sa meni vrlo dragim umjetnicima iz prošlog vijeka. Na primjer, vajar Konstantin Brankusi je imao ovakve želje: ,, Moje skulpture ne treba poštovati. Potrebno je da ih volite i poželite da se igrate s njima… Želim

da vajam oblike koji mogu da donesu ljudima radost”. Ili Modiljani koji je, u stanju pijanstva, grlio svoje skulpture i nazivao ih ,, stubovima nježnosti”. Skulptura je ovdje tačka pokretanja, kao motor koji je statičan, ali mijenja stanje stvari u okruženju. Poznato je da umjetnici nikada nisu zadovoljni urađenim. Je li to slučaj i sa tobom? Definitivno nije. Mislim da je upravo suprotno, moja umjetnost bi se prije mogla definisati kao rezultat ,,nepodnošljive lakoće postojanja”. Dijelom zato treba da zahvalim jednom sjajnom profesoru koji mi je predavao Filozofiju likovnih umjetnosti XX vijeka na magistarskim studijama. To je filozof Vladimir Vukićević. Insistirao je na tome da uvijek moramo da se pitamo čemu ta nova djela, zašto ona treba da postje… Ova pitanja ubacuju svakog umjetnika u veliki problem, potrebno je proći kroz tu vrstu krize… Kasnije, kada formirate sistem putem kojeg se to stalno pitate, paradoksalno, oslobađate

Talismani, 2017.godine / fotografija: prof. Anka Gardašević

se. U stvari postajete svjesni da sve to treba raditi, da ima smisla. I tu je onda njegova ( prof. V.Vukićevića ) poznata rečenica: ,,To je To, i drugo nije To”. U polednje dvije godine intenzivno izlažeš u inostranstvu, posebnou Engleskoj? Kako je došlo do toga? Koju od tih izložbi smatraš najvažnijom? Radila sam niz nekih malih radova, vrlo pogodnih za slanje, a teme tih izložbi su bile u dosluhu sa mojim radovima. Većinom su to izložbe koje pokušavaju da daju odgovore na globalne probleme. Među njima bih izdvojila izložbu Before Greed Became Form zbog aktuelnosti teme pohlepe i njenih posledica u vidu različitih kriza koje nas pogađaju, Mjesec dana 5% 11a, 2020. godina

posebno pandemije korona virusa (https://www.thisisamyjackson.com/ whiterectangle ).

Oda radosti, 2017.godine / fotografija: prof. Anka Gardašević

Sa kojim radovim si učestvovala? Reci nešto o njima. To su radovi iz koncepta Mjesec dana 5 %. Radi se o tome da je moda druga po redu industrija koja najvise zagađuje planetu. Većina ljudi u razvijenim zemljama, po inerciji kupuje nove stvari svake sezone. Ali, kada bi svako od njih samo mjesec dana duže nosio svoju garderobu, emisija štetnih gasova bi se smanjila za 5%. U vrijeme izolacije, u martu ove godine, listala sam jedan modni časopis i umalo bacila jedan njegov dodatak: ugledala

sam masku za lice (prva sekunda), leptir- mašnu (druga sekunda). Pomislila sam kako je mali korak od leptir- mašne do maske za lice. Mozak ponekad reaguje čudno, ali u sustini logično.

Mjesec dana 5% 8a, 2020. godina

Maska, 2020. godina

Y HOUSE/ MMXX STUDIO

ADAPTACIJA RUSTIČNE SEOSKE KUĆE

TEKST: SANDRA VAHTEL FOTO: STUDIO NOISE

KUĆA JE PAŽLJIVO POSTAVLJENA KAO SAMOSTOJEĆI OBJEKT UNUTAR TRAVNATOG DVORIŠTA. POJEDINAČNI ELEMENTI FASADE: PROZORI, VRATA, LOĐE I ZIDNE OBLOGE ISTIČU SE U ODNOSU NA VOLUMEN JEDINSTVENOG GEOMETRIJSKOG OBLIKA. ZAMAGLJENA GRANICA IZMEĐU UNUTRA I SPOLJA POJAČANA JE UPOTREBOM MATERIJALA KOJI PRELAZE IZ SPOLJAŠNJEG U UNUTRAŠNJI PROSTOR.

Materijalnost Y kuće crpi inspiraciju iz rustične seoske kuće. Donja polovina je obložena teškim debelim kamenom koji stvara čvrstu vezu s tlom. Kameni zidovi protežu se tako da stvaraju gornju ogradu za lođu. Prizemlje kuće djeluje kao čvrsta baza i izrađeno je od masivnog kamena. Naglašava povezanost objekta sa gradilištem, osiguravajući skladnu integraciju u prostor. Zbog čvrstog prizemlja, kameno-drvena kuća izgleda kao čvrsta tvrđava sa naglaskom na okolinu.

Y HOUSE JE PORODIČNA REZIDENCIJA SA UPEČATLJIVIM POGLEDOM NA PLANINU RILU, KOJA SE NALAZI U GRADU SAMOKOV. PROJEKAT JE OSMIŠLJEN KAO MODERNA INTERPRETACIJA TIPIČNE SEOSKE KUĆE - DVOSTRANI PRAVOUGAONI VOLUMEN SA KROVOM DVOREDNOG OBLIKA. PAŽLJIVO JE POSTAVLJENA KAO SAMOSTOJEĆI OBJEKAT UNUTAR TRAVNATOG DVORIŠTA. POJEDINAČNI ELEMENTI FASADE: PROZORI, VRATA, LOĐE I ZIDNE OBLOGE, ISTIČU SE U ODNOSU NA VOLUMEN JEDINSTVENOG GEOMETRIJSKOG OBLIKA

Drugi sprat je blago postavljen natrag i završen drvenim daskama, što stvara osjećaj slojevitosti i odvojenosti dviju baza. Stalni metalni krov s velikim nadstrešnicama pruža zaštitu zimi i ljeti. Drveni drugi sprat kamene kuće je blago udubljen. Zbog performansi drva izgleda lagano i ugodno za život. Upravo ovaj dio kuće naglašava pripadnost porodičnom stanovanju, ublažavajući nepristojnost i agresivnost donjeg kamenog nivoa. Stoga su snaga i sigurnost kameno - drvene kuće usko isprepleteni s

strani kuće zatvara panoramske prozore od sunca i pruža nesmetan pogled na pejzaž. Izbor strukture odražava različitu obradu gornjeg i donjeg dijela fasade: dno ima monolitnu armiranobetonsku konstrukciju, dok gornji ima lakšu čeličnu konstrukciju. udobnošću. Štaviše, prvi kvaliteti ogledaju se uglavnom u društvenim, zajedničkim prostorima nižeg nivoa, a poslednje - u privatnim sobama iznad. Krov je dizajniran da stvori komfor, hladovinu na otvorenim terasama ljeti i čuva kuću toplom zimi. Vizir na južnoj

Glavni ulaz je sa zapada preko unutrašnjeg dvorišta. Foaje vodi do glavnog stubišta, pružajući pristup drugom nivou. Veliki dnevni prostor dvostruke visine okrenut je prema jugu i otvara se ka zadivljujućem pogledu na planinu Rilu kroz slajd staklena vrata. 27

JEDNOSTAVNA GEOMETRIJA PRAVOUGLOG VOLUMENA DOVODI DO OBRADE DVORIŠTA I VEGETACIJE. NEZAHTJEVNI UREDNO UREĐENI TRAVNJAK PREKRIVA DIJELOVE DVORIŠTA, DOK GUŠĆA VEGETACIJA UZ OGRADU PRUŽA PRIVATNOST. LAGANA METALNA PERGOLA ZASJENJUJE PARKING I SLUŽI KAO POTPORA UZGOJU VINOVE LOZE.

Dvokraki konzolni nadvratak zasjenjuje južnu fasadu, smanjujući dobitak sunčeve topline, omogućujući tako nesmetan pogled. Drvo je ponavljajući motiv, a ograde na stepenicama odjekuju ritmom drvenih letvica fasade, dok unutrašnji kamin unosi kamenu oblogu u glavni životni prostor. Jednostavna geometrija pravouglog volumena dovodi do obrade dvorišta i vegetacije. Nezahtjevni uredno uređeni travnjak prekriva dijelove dvorišta, dok gušća vegetacija uz ogradu pruža privatnost. Lagana metalna pergola zasjenjuje parking i služi kao potpora uzgoju vinove loze. Glavne karakteristike modernosti vikendice su panoramsko zastakljivanje fasada, otvorenost i prostranost rasporeda. Spektakularni pogledi na planine Rilu i okolne zelene površine otvaraju se iz unutrašnjeg slobodnog prostora. Zbog otvorenosti, kućište 28

vizuelno izgleda još prostranije i praktično se kombinuje sa slikovitim pejzažima van prozora. Panoramske strukture kameno drvene kuće napravljene su klizno, što omogućava direktan kontakt životnog prostora sa okolnim okruženjem. Arhitekti su stvorili efekat zamagljivanja između unutrašnje i spoljašnje strane, obezbeđujući gladak prelaz sa spoljnih završnih materijala u unutrašnjost. Djelimično u dekoru i na fasadi korišćeno je isto drvo i kamen. Kamena drvena kuća arhitektonskog biroa MMXX architects harmonično spaja odlike tradicionalne seoske kuće i moderne porodične vikendice.

Filozofija dizajna MMXX arhitekata je lagana. U pravilu eksperimentišu i sa MMXX architects je arhitektonski stu- svakim završenim projektom razvija dio sa sjedištem u Sofiji u Bugarskoj, a se njihov rad. Uvijek se oslanjaju na intuiciju. Ponekad su njihove ideje osnovali su ga Magdalena Matanova i impulsivne, a drugi put slijede klasične Hristo Hadzhiganchev 2006. godine. principe. “Budući da vjerujemo da je “osjećaj ljepote urođen” Njihov posao uključuje arhitekturu, jednostavno tražimo različite ceste do dizajn enterijera i dizajn namještaja. njega.” Projekti uključuju: renoviranje stamMMXX arhitekti prepoznati su u benih zgrada i stanova, poslovni enterijer i kancelarije, enterijere, upravne brojnim publikacijama, izložbama i nagradama. zgrade i hotele. MMXX architects

VENTILISANE FASADE

VENTILISANE FASADE PREDNOSTI: RJEŠENJE ZA OBJEKTE SA BUDUĆNOŠĆU

PRATEĆI NAJSAVREMENIJE TOKOVE SVJETSKOG GRAĐEVINARSTVA I POŠTUJUĆI SVE PRINCIPE „ZELENE GRADNJE“, KOMPANIJA LAMEX U OKVIRU LAMEX nZEB SOLUTIONS, INTEGRISANIM NAČINOM PROJEKTOVANJA, RAZVIJA SOPSTVENA SISTEMSKA RJEŠENJA ZA “ZELENE ZGRADE” GOTOVO NULTE ENERGIJE - nZEB (NEARLY ZERO ENERGY BUILDINGS). SASTAVNI DIO STANDARDA LAMEX nZEB SOLUTIONS, ČINE VENTILISANE FASADE KOMPANIJE FUNDERMAX. VENTILISANA FASADA JE TIP OMOTAČA OBJEKTA, U KOME JE ZAVRŠNA FASADNA OBRADA “ODVOJENA” OD ZIDA ZA KOJI JE PRIČVRSĆENA ADEKVATNO PROJEKTOVANOM STRUKTUROM. U PROSTORU IZMEĐU ZIDA I FASADNE OBRADE, PORED IZOLACIONOG MATERIJALA STRUJI VAZDUH. U VAZDUŠNOM PROSTORU (MINIMUM 2CM) FORMIRA SE UZLAZNI FLUKS VAZDUHA. OVO KRETANJE JE OMOGUĆENO ZAHVALJUJUĆI RAZLICI U TEMPERATURI IZMEĐU VAZDUŠNOG PROSTORA I SPOLJNE SREDINE (EFEKAT DIMNJAKA). OVO KONVEKTIVNO VAZDUŠNO KRETANJE OMOGUĆAVA: 1. KONTINUIRANO “ISUŠIVANJE” IZOLACIONOG MATERIJALA 2. ODRŽAVANJE TEMPERATURE U VAZDUŠNOM PROSTORU NA NIVOU SPOLJNE TEMPERATURE, BEZ DODATNOG “TERMOOPTEREĆENJA” ZA OBJEKAT I BEZ ALTERACIJE PERFORMANSI IZOLACIONOG MATERIJALA. UŠTEDA: Prva glavna prednost ventilisanih fasada i koja na direktan način utiče na korisnike je ušteda energije. Dobra toplotna izolacija i ušteda energije usko su povezani sa činjenicom da zahvaljujući ovim fasadama više doprinosimo zaštiti životne sredine. Smanjenje količine toplote koju zgrade apsorbuju u ljetnjem periodu djelimičnom refleksijom sunčevog zračenja od spoljašnje fasade i prirodno

FUNDERMAX VENTILISANA FASADA JE SLOŽENO VIŠESLOJNO STRUKTURNO RJEŠENJE KOJE OMOGUĆAVA „SUVU“ UGRADNJU ELEMENATA I GARANTUJE ZNATNO BOLJI IZGLED I PERFORMANSE OD ONIH DOBIJENIH UPOTREBOM TRADICIONALNIH GRAĐEVINSKIH MATERIJALA.

ventilisanom vazdušnom šupljinom. U zimskim vremenskim uslovima ventilirani zidovi zadržavaju toplotu, što rezultira manjom zavisnošću od sistema grijanja. Smanjuje potrošnju energije za rad klima uređaja i grijanja za oko 30%, i garantuje uštede u najhladnijem i najtoplijem dobu godine. Smatra se “energetski efikasnom fasadom”. Ventilisane fasade pružaju najbolje rješenje u pogledu inženjerskog dizajna i građevinskog inženjerstva za rješavanje problema sa vlagom. Zbog prirodne difuzije pare sprečava se nastanak buđi.

Ventilisane fasade štite objekat od vlage sprečavanjem kondenzacije, koja uzrokuje vlažne mrlje na spoljnim

zidovima. Prozračena šupljina vazduha ugrađena u sistem znači da kišnica ne prodire u unutrašnjost šupljine, pa nudi najviše nivoe hidroizolacije. Eliminacija površinske kondenzacije (prisustvo vazdušnog otvora olakšava evakuaciju vodenog toka iz unutrašnjosti i pospješuje uklanjanje moguće vlage). Ovim sistemom ventilisanih fasada značajno doprinosimo kontroli formiranja kondenzacije (prosušivanje izolacije).

prednje fasade. Zahvaljujući brojnim drvnim dekorima FunderMax kompaktnih HPL ploča koje izgledaju kao prirodno drvo, vaš objekat možete oplemeniti i dati mu prirodniji izgled. Max Exterior – HPL je veoma izdržljiv materijal s dvostranim slojem akrilnog poliuretana koji mu obezbjeđuje dugotrajnost i otpornost na vremenske uticaje, vrlo visoke i vrlo niske temperature, vlagu ili mraz. Takođe, ove ploče otporne su na dejstvo UV zračenja, pa ove ploče neće vremenom promjeniti izgled. Zbog svoje postojanosti ali i faktora dekorativnosti, Max Exterior-HPL ploče su čest izbor arhitekata kada se rade ventilisane fasade ili kada

DIZAJN I SANACIJA Ako je vašoj zgradi potrebna sanacija, možete proučiti mogućnost postavljanja fasada ove vrste. Pored gore navedenih prednosti, estetski ventilisane fasade su modernije i inovativnije. Idealna za renoviranje i za sprečavanje korozije i daljeg propadanja objekta. Eliminacija rizika od pukotina i eliminacija rizika odvajanja fasade od zida. Dizajn ventilisanih fasada omogućava prikrivanje i ispravljanje nesavršenosti Pasivna kuća, fasadni panel 0027 NT Prado Agate Grey

PRIKRIVENOST INSTALACIJA: Stvaranje tehničkog radnog prostora za kućište cijevi i kanala za razne instalacije ventilisana fasada kamuflira električne, gasne ili vodovodne instalacije zgrade, ali istovremeno omogućava lak pristup njima. Može se integrisati sa sistemom zaštite od groma. JEDNOSTAVNA INSTALACIJA I ZAMJENA: Lakoća komada, posebno dizajniranih da smanji njihovu težinu, velika je prednost pri instalaciji ovog sistema. Takođe, ako se komad ošteti ili mu je potrebna zamjena, veoma ga je lako popraviti. “Suva” montaža (bez mal-

žele da naglase jedan dio objekta. ESTETSKA VRIJEDNOST: Atraktivna i velika raznolikost estetskog dizajna. Različiti raspoloživi formati i širok spektar dizajna, boja i tekstura čine ventilisani fasadni sistem još atraktivnijim. Materijal korišćen u ovom održivom rješenju nudi vrhunsku estetiku koja izaziva veliko interesovanje današnjih arhitekata. Zaista, arhitekti sve više uzimaju u obzir ovaj sistem u potrazi za optimalnim rješenjima u svojim najzahtjevnijim projektima. AKUSTIČNA IZOLACIJA. Pojačava akustičke performanse, jer vazdušna šupljina djeluje kao dodatna zvučna izolacija spolja, smanjujući buku između 10% i 20%. Ventilisane

fasade predstavljaju veću zvučnu barijeru. Ventilisane fasade povećavaju zvučnu izolaciju objekta za 14 dB. EKONOMIČNIJE ODRŽAVANJE. Trajnija garancija, čišćenje je lakše. Još jedna od velikih prednosti ventilisanih fasada su niski troškovi održavanja. TRAJNOST I JEDNOSTAVNO ODRŽAVANJE. Fundermax fasadne obloge su izuzetno otporan materijal koji nudi veliku izdržljivost. Otpornost na kisjelinsku koroziju i ultraljubičasto zračenje znači da njegov estetski izgled tokom vremena ostaje nepromijenjen i pored izlaganja suncu. ZDRAVLJE: Bolji termički komfor obezbjeđuje zdraviji ambijent naše zgrade i ugodnu klimu za život za vrijeme zimskog i ljetnjeg perioda.

terisanja) obezbjeđuje jednostavnu i brzu ugradnju. Izgradnja bez oštećenja postojeće fasade. PROTIVPOŽARNE KARAKTERISTIKE: FunderMax fasadni paneli mogu da odgovore na različite zahtjeve projekta u pogledu negorivosti, pa se pored B klase negorivosti mogu koristiti i paneli A2 klase negorivosti.

ZAŠTITA OBJEKTA OD SPOLJNIH UTICAJA: - Zaštita fasade od direktnog djelovanja atmosferskih agensa. - Štiti od rose i vremenskih uticaja. - Trajna efikasnost spoljašnjeg izolacionog materijala koji je savršeno suv zahvaljujući odličnoj ventilaciji. - Strukturna segregacija toplotne izolacije i zaštite od vremenskih prilika. - Izdržljivost, nepropusnost i manja težina samo su neke od prednosti upotrebe FunderMax ventilisanih fasada.

TEHNIČKA PODRŠKA PROJEKTANTIMA I MONTAŽERIMA VENTILISANIH FASADA Kompanija LAMEX sa svojim timom inženjera pruža stalnu tehničku podršku svojim poslovnim saradnicima tokom projektovanja i montaže ventilisanih fasada i krovova. Tehničke detalje montaže Max Compact Exterior panela na aluminijumsku

podkonstrukciju, vezom sa nitniom i vezom sistemom lepljenja, možete preuzeti iz kataloga koji se nalazi na sajtu www.lamex. rs . Showroom : Vlada Ćetkovića 60 Podgorica Tel:+382(0)20 26 53 00 + 382 ( 0 ) 69 26 53 00 showroom@lamex.me 35

POTHODNIK U KOTORU LOKACIJA OBJEKTA SE NALAZI U KOTORU ISPOD MAGISTRALNOG PUTA A IZMEĐU GRADSKIH BEDEMA I OBJEKTA LUČKE KAPETANIJE. ZA PROJEKAT JE BIO ZADUŽEN EUROPROJEKT KOJI JE I JEDAN OD OSNIVAČA STRUKOVNOG UDRUŽENJA BIM MONTENEGRO.

Ulazi u podzemni prolaz su predviđeni iz pravca rive i iz pravca Starog grada. Pri njihovom pozicioniranju posebno se vodilo računa o pravcima kretanja i frekvenciji prelaska preko saobraćajnice, kao i o postojećim razvodima instalacija. Ulaz iz pravca rive je zamišljen kao prostorni reper koji oblikovno naglašenom nadstrešnicom usmjerava turiste prema Starom gradu. Ulaz iz pravca Starog grada je u potpunosti lišen nadzemnih struktura kako bi se izbjeglo narušavanje vizura prema gradskim bedemima.

WWW.EUROPROJEKT.ME

Kompanija Sienersys je zajedno sa vodećim projektantom radila na dizajnu osvjetljenja pružajući potreban stručni konsalting. U fazi izvođenja, učestvovali su u isporuci svjetlotehničke opreme i bili tehnička podrška izvođaču elektro radova kompaniji SPINEL iz Kotora kao i generalnom izvođaču YU BRI. Projektom osvjetljenja su ispoštovani svi tehnički zahtjevi: funkcionalnost i nivo osvjetljenja po važećim standar-

dima MEST EN 12464-1 i MEST EN 12464-2 kao i projektovanje tehničkih tijela visokog kvaliteta sa visokim stepenom mehaničke zaštite i otpornosti na mehanički uticaj. Odabrani su svjetski brendovi iGuzzini i Delta Light kao garant visokog kvaliteta i izuzetnog dizajna. Istovremeno, projektovani svjetlosni efekti i osvjetljenje modernog dizajna naglasili su estetiku prostora i akcentovali materijale i detalje.

QR kod za animaciju

PROJEKAT PORODIČNE KUĆE/ ING INVEST

KUĆA NS

Učestalim sastancima, ispitivanjem potreba klijenta, njihovih dnevnih aktivnosti, želja i navika, postepeno smo stvarali okosnicu projekta. Analizom svih prostornih mogućnosti lokacije, volumetrija objekata, mikrourbanizma, materijalizacije i na kraju afiniteta prema estetici uspjeli smo da ispunimo očekivanja našeg investitora, a istovremeno da unesemo sebe, na način koji je u današnjem vremenu projektovanja nažalost slabo kome poznat.

ZA VEĆINU ARHITEKATA, JEDAN OD INTERESANTNIJIH ZADATAKA PREDSTAVLJA IZAZOV PROJEKTOVANJA PORODIČNE KUĆE ZA NEPOZNATOG INVESTITORA, STUDIOZNO, ANALITIČKI I UZ POTPUNU SLOBODU. NARAVNO, ZA TAKAV PREDUSLOV, PRETHODNO JE NEOPHODNO ZAVRIJEDITI POVJERENJE OD STRANE NARUČIOCA POSLA. TO SE UPRAVO DESILO NAŠEM TIMU, NA OVOM PROJEKTU PORODIČNE KUĆE KOJA ĆE USKORO BITI IZGRAĐENA NEDALEKO OD DANILOVGRADA. 38

Naime, na jednoj mirnoj neizgrađenoj lokaciji, površine od 5.000m2 livade u ravnici, trebalo je organizovati kuću za četvoročlanu porodicu, sa pomoćnim objektom za primanje gostiju i opsluživanje u toku vanjskih aktivnosti i pratećim dvorišnim sadržajima. Postavljanjem glavnog objekta po sredini lokacije, u pravcu istok-zapad stvorili smo: - Podjelu lokacije na pristupno (javno) i zaštićeno (intimno) dvorište - Zaštitu primarnih prostora od direktnog komšijskog vizuelnog kontakta - Povoljnu orjentaciju kuće na južnu stranu uz nesmetan pogled ka dvorištu sa sjeverne strane

Planirali smo sadnju breza i bijelog bora, kako bi formirali dodatni hlad, a istovremeno napravili prirodni tampon od sjevernih vjetrova. Na granici između pomenutog dvorišta u hladu drveća i dvorišta sa centralizovanim bazenom, upravno na glavni planiran je pomoćni objekat. Sadržajna garsonjera sa unutrašnjom saunom i velikom polunatkrivenom terasom ispred bazena, idealna je za održavanje raznih proslava i porodičnih okupljanja, što je bio jedan od zahtjeva klijenta. Pristupno veliko dvorište sa par redova gustog vinograda, te jednostavna geometrizovana južna fasada, dovoljni su da provociraju prolaznika u razmišljanju kakvo bogatstvo sadržaja i mira krije kuća. Glavni objekat bruto površine od 265m2 sadrži centralni

dnevni boravak, sa trpezarijom i kuhinjom koji su duple spratne visine, što je iskorišteno za formiranje galerije. Kuća sadrži i tri spavaće sobe, svaka sa pripadajućim kupatilom i garderobom. Formiran je i odvojeni servisni blok, kojeg čine gostinski toalet, vešeraj, ostava, garaža i tehnička prostorija. Kao što smo pomenuli pomoćni objekat se sastoji od dnevnog boravka sa kuhinjom i trpezarijom, kupatilom i saunom i ukupne je površine 85m2. Pravilne dvije arhetipske forme, materijalizovane su zidanim pritesanim kamenom sa lokalnog kamenoloma, dijelom ventilisanom fasadom sa teksturom drveta, čistim staklenim otvorima bez podjela i dvovodnim kosim krovom od antracite sivog falcovanog lima.

Na sjevernoj strani lokacije, teren prirodno pada, a nekoliko već postojećih formiranih stabala zimzelenog drveća prosto nameće stvaranje potpuno prirodnog ambijenta dvorišta za odmor. 39

UREĐENJE ENTERIJERA

ELEGANTAN I EKLEKTIČAN Marko Marković, dizajner enterijera

EKLEKTICIZAM SE MOŽE DEFINISATI KAO NANOŠENJE SLOJEVA. OVAKAV PRISTUP OBLIKOVANJU PROSTORA PREDSTAVLJA MIKS STILOVA, TEMA, BOJA I MATERIJALA IZ RAZLIČITIH IZVORA I PERIODA. DIZAJNER MARKO MARKOVIĆ NAM OVAJ PUT PREDSTAVLJA JEDAN TAKAV PROSTOR. IZRADA OVAKVOG ENTERIJERA ZAHTIJEVA DOSTA MAŠTE, VREMENA I RAZMIŠLJANJA, I NA NEKI NAČIN PODSJEĆA NA SKLAPANJE SLAGALICE A KAO FINALNI REZULTAT NASTAJE PROSTOR PUN KARAKTERA.

Ovaj stan se nalazi u Podgorici, stambenoj zgradi koja je rađena početkom 80-ih godina. Potrebno je bilo od stana površine 110m2 koji je građen karakteristično za taj period, napraviti savremeni ambijent za život. Dizajnerski odgovor na problem predstavlja prije svega tipološku, a nakon toga i estetsku transformaciju. Osnova je “očišćena” od nepotrebnih pregrada sa idejom stvaranja protočnog prostora. S obzirom da je rađena kompletna adaptacija, jako je bitno imati stručnu podršku, jer se adaptacija ne odnosi

NAJJEDNOSTAVNIJE REČENO, ENTERIJEROM OVOG STANA VLADA EKLEKTIZAM. OBILJE KONTRASTA I BOJA PREPLIĆU SE NA SVAKOM KORAKU I STVARAJU UPEČATLJIV DEKOR.

samo na estetske odrednice enterijera. Ovaj zahvat je podrazumijevao prevazilaženje niza koraka, od rušenja nepotrebnih zidova, instalacija slabe

TOKOM PROCESA IZRADE ENTERIJERA POJAVIO SE ZID KOJI JE BIO IDEALAN ZA IZRADU SVJETLOSNOG MURALA KAKVE RADI MILENA ŽIVKOVIĆ IZ Ž-ARTA. NA TOJ POZICIJI SE SA MURALOM U TOKU DANA SVJETLOST PREKLAPA I STVARA POSEBAN AMBIJENT U PROSTORU.

PORED KONTRASTA BOJA UPOTRIJEBLJEN JE I KONTRAST MATERIJALA, PA JE U DNEVOJ ZONI GLAVNA SOFA OD PLIŠA A FOTELJA OD KOŽE.

KAKO BI SE OSTVARILA IDEJA PROTOKA, UNUTRAŠNJA VRATA SU MORALA PROPUŠTATI DOSTA SVJETLOSTI A KAKO BI OSTALA U STILU KOJI SE UKLAPA U OVAJ ENTERIJER RAĐENA SU METALNA VRATA PO MJERI.

i jake struje, termotehničke instalacije (u kompletnom stanu je odrađeno podno grijanje), instalacije ViK….. i na kraju izbor materijala i opreme. Tokom čitavog procesa renoviranja, značajnu ulogu je odigrao i sam investitor, tako da smo na kraju ovog, ni malo lakog procesa, dobili željeni rezultat.

EKLEKTIČNI ENTERIJERI SPAJAJU NESPOJIVO, A USPIJEŠNI KONTRASTI KOJE TOM PRILIKOM NASTAJU JE ONO ŠTO IM DAJE VAU EFEKAT. 42

JOŠ JEDNA DOBRA STVAR KOD EKLEKTIKE JE TO ŠTO SU OVI ENTERIJERI VANVREMENSKI I JEDNOSTAVNO NE ZASTARIJEVAJU.

S A L O N

N A M J E Š T A J A

RADNJA BERANE: DRAGIŠE RADEVIĆA BB, 84300 BERANE Tel : +382 854 664

ONO ŠTO KUPATILO ČINI IZUZETNIM JE VODOOTPORNA NAMJESKA TAPETA ZA TUŠ KABINE BRENDA WALLANDDECO. DOBRO JE ZNATI DA JE PROCES POSTAVLJANJA OVE TAPETE IZUZETNO KOMPLEKSAN PA TREBA ANGAŽOVATI STRUČNO LICE.

fles_ri

RADNJA PODGORICA: BULEVAR 21. MAJ BR. 17, 81000 PODGORICA email: fles-ri@t-com.me

XELLA PROIZVODI/CRNA GORA

UMJETNOST SAVREMENE GRADNJE:

ARHITEKTUROM DO KVALITETNIJEG ŽIVOTA NAUKA JE NEDVOSMISLENO POTVRDILA DA ATRAKTIVNA ARHITEKTURA POZITIVNO UTIČE NA NAŠE RASPOLOŽENJE I OSJEĆANJA, PA ZATO VEĆ PRILIKOM ODABIRA GRAĐEVINSKOG MATERIJALA SVE VIŠE TREBA RAZMIŠLJATI I O DIZAJNU OBJEKTA, ODNOSNO O MOGUĆNOSTIMA OBLIKOVANJA U ŽELJENU FORMU. ZATO NAJUSPJEŠNIJE ARHITEKTE I INVESTITORI VIŠE NE GRADE SAMO “OBIČNE ZGRADE”, VEĆ PRAVA REMEK DJELA ARHITEKTURE.

YTONG se pokazao upravo kao materijal koji može u potpunosti da odgovori na sve zahtjeve koje moderna gradnja postavlja, pa ne čudi

što su Xella proizvodi postali prvi izbor za sve koji grade objekte za XXI vijek. Na osnovu iskustva arhitekata i investitora koji su se opredijelili za

4 KLJUČNE PREDNOSTI YTONG-A 1. SUPERIORNE KARAKTERISTIKE MATERIJALA Superiornost YTONG blokova ogleda se u višestrukim uštedama koje obezbjeđuju na svakom objektu zahvaljujući performansama materijala, vrhunskoj termoizolaciji i neuporedivo bržoj gradnji. YTONG je čvrst, stabilan i postojan materijal koji može da podnese jednako opterećenje u svim smjerovima i stoga predstavlja sinonim za bezbjedan i trajan objekat. O tome svjedoči i činjenica da su YTONG građevine najsigurnije u slučaju zemljotresa zahvaljujući maloj težini blokova i sposobnosti da preuzmu seizmičke sile iz svih smjerova. Osim toga, oni pružaju i odličnu zaštitu od požara jer su proizvedeni od mineralnih sirovina koje ne gore. Zato objekti zadržavaju svoju vrijednost znatno duže u odnosu na one građene drugim sistemima gradnje jer su dugovječni, postojani i ekonomični, a to znači da štede za vas. Objekti građeni YTONG blokovima štede i do 50% energije za grijanje zimi i hlađenje ljeti jer kod njih nema akumulacije toplote u

zidovima kao kod objekata građenih od “tradicionalnih” materijala, već se grije samo prostor. Tako se ostvaruju višestruke uštede u računima, kako zimi za grijanje, tako i ljeti za hlađenje. Ako gradite YTONG Termoblokom nije vam potrebna ni dodatna termo izolacija, kao u slučaju drugih tradicionalnih materijala za koje bi trebalo koristiti i dodatnu izolaciju, što značajno poskupljuje gradnju, a

2. BEZBJEDNI PO ZDRAVLJE LJUDI I PRIRODU

Danas sasvim pouzdano znamo da izgled zgrada i arhitektura gradova imaju uticaj na cjelokupno blagostanje ljudi, jer direktno utiču na specijalizovane ćelije u hipokampalnoj regiji mozga koje reaguju na geometriju i raspored prostora u kojem živimo, potvrdio je i naučni časopis “Nature”. Zbog toga sve značajniji fak-

tor prilikom izbora građevinskih materijala postaje mogućnost lakog i preciznog oblikovanja, kako spoljašnjih elemenata objekta, tako i elemenata unutrašnje arhitekture. To ne znači da druge bitne karakteristike građevinskih materijala smiju da padnu u drugi plan, jer su savremena građevinska rješenja postala

toliko napredna da više ne morate da birate između atraktivnog dizajna i kvaliteta gradnje. Čvrsta i pouzdana gradnja, vrhunska toplotna i zvučna izolacija i idealna mikroklima u objektu i dalje ostaju na vrhu prioriteta, a samo materijali koji zadovoljavaju sve te standarde predstavljaju pravi izbor za savremene objekte.

ovaj materijal i sistem gradnje mogu se izdvojiti četiri prednosti koje su YTONG-u donijele epitet premium proizvoda po pristupačnoj cijeni.

Još jedna izuzetna prednost YTONG proizvoda je činjenica da su oni 100% bezbjedniji po zdravlje ljudi jer se proizvode od materijala isključivo iz prirodnih resursa (kvarcnog pijeska, kreča, gipsa, cementa i vode), i to jedinstvenom tehnologijom autoklaviranja. Na taj način YTONG blokovi obezbjeđuju bezbjedan i zdrav dom ili poslovni prostor kao i idealnu mikroklimu tokom cijele godine, koja podrazumijeva i efikasno rješenje protiv buke zahvaljujući Ytong FonoBlock-u. YTONG materijali su istovremeno neškodljivi za prirodu koja nas okružuje, jer se već sada 70% građevinskog materijala reciklira, a visoka energetska efikasnost koju obezbjeđuju YTONG blokovi direktno smanjuje potrošnju energije za grijanje objekata, čime se smanjuje potreba za energentima za grijanje koji emituju najveću količinu štetnih gasova.

smanjuje neto površinu objekta. Zahvaljujući činjenici da su YTONG blokovi lakši i većih dimenzija, gradnja je neuporedivo brža i lakša. Dokazano je da se sa YTONG-om gradi dva i po puta brže u odnosu na konvencionalne blokove, a neuporedivo brža gradnja ne štedi samo vrijeme, već automatski dovodi i do drugih velikih ušteda prilikom izvođenja radova,kao što je manji broj radnih sati.

3. SAVRŠENA LAKOĆA OBLIKOVANJA YTONG blokovi zahvaljujući svojoj fleksibilnosti omogućavaju kreiranje nepravilnih formi zidova, ali i najkreativnijih i najzahtjevnijih projektantskih ideja, jer se nepravilne forme postižu jednostavnim brušenjem i oblikovanjem u željeni oblik. Ovi blokovi takođe omogućavaju da se kreiraju atraktivne, inovativne i interesantne fasade sa raznim dekorativnim elementima. Svakako značajna pogodnost za

projektante i investitore je mogućnost izmjena u “poslednji čas”, odnosno ako se tokom gradnje javi potreba da se objekat modifikuje, kako bi prostor zadovoljio specifične potrebe kupaca ili vlasnika. I to nije sve! Mogućnost uređivanja unutrašnjosti zgrada i kuća dovedena je do savršenstva zahvaljujući karakteristikama i širokoj lepezi YTONG proizvoda. Stoga su renoviranje, ali i svi drugi radovi poput

denivelacije podova, lučnih otvora, kružnih zidova, izrade kuhinjskih i kupatilskih elemenata, kao i dogradnja i pregrađivanja postali veoma laki i jednostavni. Ako se tome doda i mogućnost uređivanja spoljašnjeg prostora uz pomoć klupa, stolova i baštenskog namještaja od ovog materijala, jasno je zašto se kaže da je savršena lakoća oblikovanja jedna od ključnih prednosti YTONG-a.

4. STRUČNA PODRŠKA U SVAKOM TRENUTKU Kompletna podrška stručnog tima kompanije Xella dodatan je benefit za sve koji odluče da grade YTONG materijalima. To znači da vam stručni tim može pružiti pomoć i savjete u procesu odabira i nabavke najadekvatnijih materijala shodno veličini i lokaciji objekta, potom uslugu besplatne specifikacije materijala i instruktaže na vašem gradilištu, kao i povezivanje sa mnogobrojnim saradnicima i izvođačima radova. Kompanija Xella ove godine obiljeležava 15 godina poslovanja u Srbiji i Crnoj Gori, tokom kojih

je tržištu ovih zemalja uspjela da obezbjedi vrhunske građevinske proizvode identičnog kvaliteta kao na zapadnoevropskom tržištu. Veliki broj referentnih YTONG objekata već je prisutan u mnogim

djelovima Crne Gore, a zahvaljujući saradnji sa partnerima i investitorima nastavićemo da oživljavamo umjetnost savremene gradnje u Crnoj Gori i gradimo objekte koji mijenjaju naš svijet na bolje.

www.ytong.rs 50

Pet stvari KOJE DIZAJNERI A L I S A S A VJ E T U J E

ENTERIJERA i ARHITEKTE ŽELE DA ZNATE TEKST: SPEC.SCI.ARH OSMANAGIĆ ALISA

Pitate se da li je angažovanje dizajnera enterijera pravi izbor ili samo želite znati više o tome kako teče proces uređenja prostora? Konsultovanje dizajnera enterijera je odličan korak ka stvaranju prostora o kojem ste oduvijek sanjali. ŠTA RADE DIZAJNERI ENTERIJERA? Popularna slika dizajnera enterijera koji biraju uzorke tkanina i nijanse boja pokriva samo mali dio njihovog posla. Oni su stručnjaci u okviru svoje oblasti s razlogom: imaju iskustvo, vještine i kontakte koji će Vaše zamisli pretvoriti u stvarnost. Treba imati na umu da u toku saradnje najbolji rezultati proizlaze iz zdravog radnog odnosa u kom se ideje i informa-

Enterijer: privatni stan 56

cije dijele u potpunosti i s poštovanjem. Kako možete biti sigurni da je Vaša saradnja u potpunosti plodotvorna? Kao iskusni dizajner enterijera mogla sam uočiti nedostatke i prednosti u odnosima između dizajnera i klijenta. Postoji nekoliko stvari koje bi klijenti trebalo da znaju prije nego što se konsultuju s dizajnerom kako bi uredili svoj prostor.

IZRAZITE SVOJA OČEKIVANJA NA POČETKU SARADNJE Od izuzetne je važnosti iskazati vlastita očekivanja. Što je klijent jasniji, to su uspješniji rezultati rada dizajnera. Da li želite više prostora za svoju porodicu? Ili želite kuhinju osavremenjenu najnovijom tehnologijom? Kada govorimo o konsultovanju s Vašim dizajnerom enterijera, bolje je kazati mu previše nego premalo informacija. Dizajn je povezan sa sagledavanjem problema i cilja, a zatim i s testiranjem rješenja i s preciziranjem opcija koje će Vam omogućiti da pronađete najprikladnije rješenje za realizaciju vlastitih ideja. Dobar dizajner enterijera ujednačava detalje u isto vrijeme imajući na umu cjelokupnu sliku. Mi smo dobri, ali nismo čitaoci uma! Mislim da većina dizajnera enterijera želi da njihovi klijenti bolje upoznaju svoje želje i uđu u više detalja.

STAVITE SVE IDEJE NA PAPIR

Enterijer: Eneida apartments

Svaki plan u vezi s uređenjem enterijera treba da sadrži osnovna očekivanja i ciljeve. Ova dokumentacija bi mogla biti korisna ukoliko ne budete mogli da se sjetite svega šta Vam je bilo na pameti. Kada angažujete dizajnera enterijera, treba da znate da on uglavnom dokumentuje Vaše sastanke koji će dovesti do sklapanja konačnog ugovora. Stoga ako imate jasnu ideju u vezi s tim Enterijer: Eneida apartments gdje želite određeni predmet namještaPonekad, dizajner nakratko “odloži’’ klijenta ja, zapišite to i zatražite savjet. Dizajneri i provjeri šta je dobro za prostor. (Ponekad, enterijera pregovaraće o ‘’njegovim’’ i ‘’njenim’’ idejama i spajaće ih u harmoniju. nenamjerno, klijenti traže pogrešnu stvar.)

Budite jasni u iskazivanju onoga šta želite i šta ne želite

Enterijer: Eneida apartments 57

Enterijer: Entext showroom Radanovići

Enterijer: Tamu dessert lounge

Enterijer: Entext showroom Radanovići

Treba imati na umu da u toku saradnje najbolji rezultati proizlaze iz zdravog radnog odnosa u kom se ideje i informacije dijele u potpunosti i s poštovanjem

Enterijer: Remax Riviera

BUDITE ISKRENI U VEZI SA SVOJIM BUDŽETOM Ne treba da Vam bude neugodno ako Vam je budžet manji nego što biste željeli. Mnogo je bolje biti iskren na samom početku, tako da Vaš dizajner enterijera može da ispoštuje finansijska ograničenja . Takođe, nemojte da kažete dizajneru da je vaš budžet manji nego što jeste iz straha da bi on mogao da potrošiti više! Ako imate budžet od 20.000 evra, očekujte rezultat od 20.000 evra. Ako kažete svom dizajneru enterijera da treba potrošiti manje, nećete dobiti rezultat koji očekujete. 58

Enterijer: Tamu dessert lounge

Enterijer: GoodFellas

Enterijer: Entext showroom Radanovići

ISTRAŽUJTE Vaš dizajner je tu da preuzme na sebe mnogo napornog posla, ali još uvijek morate da znate šta volite, a šta ne volite. Obratite posebnu pažnju na izbor boja. Boja ostavlja jak psihološki utisak, tako da morate dobro razmisliti o tome koje Vam se palete sviđaju kako biste mogli da uputite dizajnera enterijera u svoje planove i želje. S obzirom na to da su dizajneri za usaglašavanje boja, vama ostaje samo da svoje ideje prenesete na jasan način. Tek kada dizajner bude imao saznanje koje boje preferirate, to saznanje može upotrijebiti kao odskočnu dasku za svoj stručni izbor. 59

Ne treba da Vam bude neugodno ako Vam je budžet manji nego što biste željeli

Enterijer: Palata lounge bar

KOMUNIKACIJA JE KLJUČNA

Budite jasni u iskazivanju onoga šta želite i šta ne želite. Proces komunikacije je ključan od početka do kraja . Mi smo tu da vas saslušamo, procijenimo vaše potrebe, te da

zatim kreiramo originalan dizajn koji savršeno odgovara vašem prostoru. Vjerujte svom dizajneru prije svega. Dvosmjeran i produktivan razgovor će biti osnova za rezultat koji neće izostati!

MAIL: alisa.design@yahoo.com KONTAKT: 069/440-404 alisa.design.alisa alisa_design_

REGION: NAMA LINGERIE DEPARTMENT /AKSL STUDIO/SLOVENIJA

FLERT SA ŽENSTVENOŠĆU NA POČETKU 2018. GODINE AKSL ARHITEKTE SU POZVANI DA RENOVIRAJU TREĆI SPRAT POZNATE ROBNE KUĆE U LJUBLJANI, KOJA JE OTVORENA 1939. GODINE. TREĆI SPRAT STARE ROBNE KUĆE JE U POTPUNOSTI POSVEĆEN ŽENSKOM DONJEM RUBLJU. ODMAH JE BILO JASNO DA ĆE NOVI DIZAJN ENTERIJERA DA FLERTUJE SA ŽENSTVENOŠĆU GENERALNO, SA VELIKIM PROSTOROM ZA BUDOARE/PRIVATNI KUTAK ZA ISPROBAVANJE. FOTO: JANEZ MAROLT

Prostor je podijeljen na dva dijela, razdvojena sa glavnim liftovima i stepenicama. Desni dio je u potpunosti promijenjen sa novim namještajem i specijalnim unutrašnjim podlogama i bojama, dok lijevi dio igra pomalo pragmatičnu ulogu i koristi osnovne boje kao i strandardnu opremu dopremljenu od nabavljača brenda. Glavna crta desnog dijela je talasasta struktura zidova koja odaje utisak blago zatalasane zavjese u pozadini kao i specijalno dizajnirani vješaonici i štandovi na kojima se izlažu proizvodi na nov i primamljiv način. Preko puta glavnih pokretnih stepenica je glavna kasa i dominira prelaz između dva dijela. Razdvojeni su sa nježno rozom zavjesom od somota koja vodi do novog predsoblja pa do hodnika novih svlačionica. Pomenuiti hodnici su obloženi specijalnim tapetama sa 3D šarom i zlatnim akcentom. Vrata svake svlačionice imaju blagi oblik i tapacirana su sa rozim somotom, naglašavajući ženstveni osjećaj i udobnost tokom

boravka na tom mjestu. Novi pod je prekriven linoleumom u svijetlo puderastoj nijansi. Postojeći plafon je slične nijanse kako bi se utopio u pozadinu. S obzirom da se radi o otvorenom prostoru sa nekoliko pregrada, mikro ambijent se dobija sa puno tepiha na kojima su smješteni vješaonici ili udobni kauči za čekanje ili prosto za relaksaciju. Iznad se nalaze i dekorativne lampe sa zlatnim rubovima i detaljima, koji podsjećaju na žensko oko. Svaki tepih je različite dimenzije i oblika kao i sami projekat: blagajna, donje rublje, odeljak za pidžame, kupaće kostime i sl. Strukturalni stubovi su spojeni sa dodatnim skladištem za robu sa minimalnim završetkom, smanjujući strukturalne barijere u prostoru a proširujući odraz istog. Namjera je bila da se stvori prostor gdje bi žene voljele da dođu ne samo da kupe nešto već i iz čistog zadovoljstva, sa potpunim utiskom o prostoru, gdje će kupiti nešto i bez namjere.

• • • • • • • • • • •

IME PROJEKTA: NAMA LINGERIE DEPARTMENT VRSTA: MALOPRODAJA INVESTITOR: NAMA D.D. ROBNA KUĆA, TOMŠIČEVA ULICA, 1, 1000 LJUBLJANA, SLOVENIJA FOTOGRAF: JANEZ MAROLT LOKACIJA: LJUBLJANA, SLOVENIJA GODINA PLANIRANJA: 2018 GODINA IZGRADNJE: 2018 AUTOR: AKSL ARHITEKTI D.O.O. GRUPA ZA INTERIJER PROJEKTA: ŠPELA LESKOVIC, DOMEN PUC POVRŠINA: 350 M2 BIG SEE AWARDS 2018

REGION: KUĆA U HEKTOROVIĆEVOJ ULICI/STUDIO PLAT.FORM.A./ SRBIJA

TRANSFORMACIJA

• AUTOR: MILOŠ ĐURASINOVIĆ / PLAT.FORM.A • LOKACIJA: BEOGRAD • PROJEKTOVANJE: 2017-2019. • REALIZACIJA: 2019. • STARA POVRŠINA: 70 M2 • NOVA POVRŠINA: 225 M2 • FOTOGRAF: MILOŠ MARTINOVIĆ

STARE PORODIČNE KUĆE U NOVI MODERNI AMBIJENT

DIZAJN OVE REKONSTRUKCIJE POKAZUJE KAKO MODERNA ARHITEKTURA MOŽE NADOPUNITI TRADICIONALNU. OVO JE PRIČA O IZBORU KOJI JE VLASNICIMA BIO OČIGLEDAN, IAKO ZA MNOGE LJUDE TO SIGURNO NE BI BIO, JER JE TO ZNAČILO TEŽI PUT. U STARTU JE POTREBNO VIŠE ULAGANJA I STRPLJENJA ALI JE KRAJNJI PROIZVOD KUĆA KOJA I VIZUELNO I PROSTORNO ISPUNJAVA SVE NJIHOVE POTREBE ZAHVALJUJUĆI DOBROM RJEŠENJU ARHITEKTE MILOŠ ĐURASINOVIĆ IZ STUDIA PLAT.FORM.A.

Sve se više ljudi odlučuje za kuću, pogotovo što uz pravog arhitektu rješenja mogu izgledati inovativno, moderno a i praktično. Ono što je bitno u ovim situacijama je imati povjerenja u svog arhitektu i imati sluha za modernija rješenja. Prilikom adaptacije i nadogradnje postojećeg objekta, arhitekta je želio da na najbolji način iskoristi sve prednosti lokacije i stanja u kojem se objekat nalazio. Postojeći objekat funkcionalno nije odgovarao potrebama klijenata, pa je iz tog razloga postojala potreba za adaptacijom. Arhitekta Miloš Đurasinović jedan od osnivača arhitektonskog studia PLAT.FORM.A stoji iza ovog projekta. Studio

PLAT.FORM.A je inače aktivan i na području Crne Gore gdje ima nekoliko kvalitetnih projekata i realizacija, od koji kao veoma uspjelu možemo pomenuti porodičnu vilu u Reževićima na veoma atraktivnoj lokaciji sa fenomenalnim pogledom na more. Ovaj projekat kao i neke od odabranih možete pogledati na njihovom instagram profilu www.instagram.com/plat. form.a. Uz nimalo lak zadatak da rekonstruiše, proširi i dogradi stari porodični objekat u Beogradu, pokazao je koje su sve mogućnosti savremene arhitektonske intervencije. Arhitekta je odlučio da zadrži kompletno prizemlje i da uz neophodna ojačanja podigne potkrovlje i uradi dogradnju kako bi na taj način

dobio neophodni prostor. Prizemlje funkcioniše nezavisno od sprata i ima svoj odvojeni ulaz. Prizemlje se sastoji od pet prostorija: prolazne dnevne sobe, izdvojene kuhinje sa trpezarijom, spavaće sobe, predsoblja i kupatila. Prostor u potkrovlju je samostalna funkcionalna cjelina podesna za stanovanje ili za poslovni prostor. Ono što ovu kuću čini atraktivnom je njena oblikovnost i materijalizacija. Fasada objekta predstavlja spoj starog i novog a izvedena je u kombinaciji crvene opeke, koja predstavlja vezu sa starim izgledom objekta u prizemlju i trespa obloge na spratu, koja je odraz savremenih tehnoloških mogućnosti. Ovakvom

materijalizacijom postignuta je dinamičnost u volumetriji, a odabirom opeke kao primarnog materijala stvorena je veza sa rustičnim okruženjem. Kosi krovovi su rađeni u skladu sa klimatskim uslovima i posebno u skladu s duhom mjesta u kojem se objekat nalazi – mirnom predgrađu Zvezdare sa okruženjem samostalnih porodičnih kuća iz perioda prije Drugog svjetskog rata. Ova kuća je idealan primjer da se i u zapuštenom mjestu na oskudnom prostoru oivičenom ulicom sa dvije strane uz pravi dizajn može dobiti objekat koji će privući poglede. Pored toga ona daje cijelom kvartu jednu novu modernu svježinu.

GIORGETTI /ARTEFACTO DESIGN CENTER

1980-ih godina Giorgetti započinje partnerstvo sa svjetskim imenima arhitekture kao što su Massimo Scolari, Leon Krier i Chi Wing Lo, na dizajnu novih proizvoda iako ranije nijesu imali iskustva u istom. Ipak, rezultati su pomjerili granice u modernom dizajnu. Carlo Giorgetti započinje i izradu izložbenih salona prema „Atelier“ konceptu, gdje su saloni predstavljeni kao apartmani isključivo sa Giorgetti proizvodima. Giorgetti je izgradio prepoznatljiv stil,

UMJETNOST OBLIKOVANJA

Giorgetti

GODINE 1898. U GRADU MEDA, KOJI SE NALAZI 30 KILOMETARA SJEVERNO OD MILANA, LUIGI GIORGETTI OTVORIO JE SKROMNU STOLARSKU RADIONICU ZA IZRADU DEKORATIVNIH PREDMETA. DO 1920.GODINE RADIONICA SE PROŠIRILA I GIORGETTI JE SVOJE TRŽIŠTE USMJERIO I NA AMERIKU. POTRAŽNJA SAD-A DOVELA JE DO PROŠIRENJA PROIZVODNJE, KOJA JE IMALA ZA CILJ MASOVNU IZRADU NAMJEŠTAJA. 70

koji objedinjuje kvalitet i inovacije. Komadni namještaj ovog brenda je jedinstven i originalan, istovremeno atipičan, prepoznatljiv kao Giorgetti stil. Prije svega on izrađuje funkcionalne i savremene komade nepogrešivog stila, objedinjujući tradiciju obrade drveta i najsavremeniju tehnologiju proizvodnje. Inovativne mašine koje se koriste u izradi Giorgetti namještaja omogućavaju oblikovanje drveta poštujući njegovu prirodu, istovremno garantujući apsolutnu preciznost u detaljima. Uz to,

važno je napomenuti nezamjenljiv rad zanatlija koji su zaslužni za unikatne i ručno rađene komade. Ikone ovog brenda su nesumnjivo stolice Progetti i Hug koje su rađene od klesanih drvenih ramova, demonstrirajući stručnost ovog brenda.

Porodica Giorgetti prodala je fabriku nezavisnoj privatnoj firmi Progressio 2015.godine. Kompanijom upravlja generalni direktor Giovanni del Vecchio, koji je prethodno vodio druge ugledne italijanske brendove namještaja poput Poltrona Frau i Molteni&C. Nakon

preuzimanja brenda Giovanni pravi revoluciju u poslovanju. Prilagođava se novim zahtjevima tržišta poštujući nasleđe. Godinu dana nakon preuzimanja, Giovanni pokreće novu liniju proizvoda. Riječ je o Giorgetti kuhinjama koje odišu linearnim i elegantnim dizajnom, ekskluzivnih završnih obrada. GDV linija kuhinje odgovara na zahtjev za elegancijom i prestižom, bez narušavanja stvarne funkcionalnosti kuhinje. Uz seriju kuhinja, brend je počeo proizvodnju dekorativnih predmeta, lampi i tepiha pod serijom Atmosphere kako bi se zaokružio kompletan dizajn. Konačno, cijelu dizajnersku priču zaokružila je i nova Open-air kolekcija za uređenje eksterijera. Giorgetti, sa tradicijom dužom od 120 godina, danas predstavlja lidera u oblasti savremenog dizajna. Ekskluzivni zastupnik Maxalto brenda za Crnu Goru je Artefacto + Design Centar .

GIORGETTI, B&B MAXALTO, POLIFORM, BAXTER, POLTRONA, FRAU, MINOTTI, GIORGIO COLLECTION, RIMADESIO,FLEXFORM, PIANCA, PORADA DOIMO CUCINE, VIBIA, ARTEMIDE, BELLA FIGURA, FLOS, INGO MAURER, QUADRIFOGLIO, MORELATO, LAGO, CASSINA, VISIONNAIRE, HENGE, CATTELAN, PORRO, LUXY, DESIREE, SMANIA, REFLEX, BONALDO, DITRE ITALIA, TWILS, GERVASONI, DEDON, VARASCHIN, BERTI, GIANT, ATMOSPHERA, LIMITED EDITION, GANDIA BLASCO, BONALDO Bulevar Svetog Petra Cetinjskog, Ulica 2, Podgorica www.artefactoplus.me info@artefactoplus.me

PLAFONICARBON BUILDING LOW – važan element pasivne zaštite od požara u zgradi

Zahtjevi savremenih objekata kao i zahtevi protivpožarne zaštite objekata visokogradnje (hoteli, poslovne i stambene zgrade, trgovački centri, logistički centri, multiplex bioskopi i sl.) nameću potrebu za izradom Suvomontažnih spuštenih plafonskih konstrukcija sa izraženom otpornosti prema požaru.

Siniat i Promat u izgradnji najvišeg tornja od drvene i betonske konstrukcije u Francuskoj nameni plafona (doprinos otpornosti na požar postojećeg elementa ili plafon koji ima određen stepen otpornosti na požar, tj. vatrootporni plafon), ali i na akustičnim i estetskim aspektima. Prema opštem pravilu, plafon se mora ugrađivati kao što je opisano u izveštaju o ispitivanju otpornosti na požar ili u klasifikacionim izveštajima, uključujući sisteme za vešanje i pričvršćivanje. Osim toga, odnos ukupne površine koju zauzimaju oprema i pribor za pričvršćivanje i površine plafonske obloge ne može se povećavati, a maksimalna dimenzija ispitanog otvora u oblozi mora se poštovati. Drugim rečima, ako se plafon ispituje sa jednim poklopcem svetiljke na svakih 10 kvadratnih metara, isti procenat se mora primeniti i na licu mesta. Ako je ispitivanje obavljeno bez njega, ne može se koristiti nijedan poklopac svetiljke. Isti koncept važi i za sve druge elemente i pribor ili za specifične prodore.

PILOT-PROJEKT „LOW CARBON BUILDING“ („OBJEKTI SA NISKOM EMISIJOM UGLJEN DIOKSIDA“) POKRENUT 2016.GODINE NA PROJEKTU TOUR HYPERION JE NAJVIŠI DRVENI GRAĐEVINSKI OBJEKAT U FRANCUSKOJ. GODINE 2016. EIFFAGE IMMOBILIER DOBIO JE UGOVOR O IZGRADNJI PRVOG U SVIJETU KOMPOZITNOG ARMIRANO BETONSKOG I DRVENOG TORNJA OD 17 SPRATOVA U BORDEAUX-U, POVRŠINE sektore (sektorizacija) je izuzetno U pasivnoj zaštiti od požara, plafon važna jer se sprečava širenje vase definiše kao obloga plus bilo koji 17.000 M², UKLJUČUJUĆI I 5.000 M² DRVENIH MEĐUSPRATNIH KONSTRUKCIJA. PROJEKAT FRANCUSKOG tre i vrelih gasova s jednog sprata noseći ram, uključujući i držače na drugi, što daje vreme osobama vešaljke, elemente za pričvršćivanje ARHITEKTE JEAN-PAUL VIGUIER-A prisutnim u gornjem delu zgrade IMA 82 STAMBENE JEDINICE, BIĆE IZGRAĐEN OKO ARMIRANO-BEi bilo koji izolacioni materijal. Po (koji je naopasniji u slučaju požara) pravilu, plafoni se ne smatraju konTONSKOG JEZGRA PODNIM KONSTRUKCIJAMA. RAMOVSKA ZIDNA PODKONSTRUKCIJA SE da seDRVENIM na bezbedan način evakuišu. strukcionim elementom, već završnom SA površinom koja zaklanja donju stranu DA ODABEREM NAkrovne konstrukcije ili konstrukciju ODKAKO TAKOĐE SASTOJI LOKALNO PROIZVEDENIH DRVENIH NOSAČA. JBOLJI PROTIVPOŽARNI PLAsprata koji se nalazi iznad njega. Plafon se može pričvrstiti direktno na konstrukcioni element, može da visi na njemu ili da bude samonoseći. Svrha plafona u protivpožarnoj zaštiti jeste doprinos horizontalnoj podeli zgrade na požarne sektore ili određenom požarnom sektoru. Horizontalna podela na požarne 90

FON ZA MOJ PROJEKAT?

Postoje različite vrste plafona, sa različitom namenom i predviđenom upotrebom, kojima može da se poboljša bezbednost zgrade. Pravi izbor se zasniva, pre svega, na stepenu otpornosti na požar požarnog sektora i na

VRSTE PLAFONA ZA PASIVNU ZAŠTITU OD POŽARA Plafon može biti kontinualna obloga ili sistem ploča i rešetke (600 x 600 mm ili 600 x 1200 mm) i može biti monolitna ploča ili kombinacija

Ovo je dio projekta urbane obnove koju provodi EPA Bordeaux Euratlantique, u četvrti Saint-Jean Belcier. Dizajniran od strane Jean-Paul Viguier & Associés, projekt razvija Eiffage Immobilier Sud-Ouest, uz pomoć Woodeuma. Projekat je vrijedan €51 milliona. Zahvaljujući neposrednoj saradnji tehničkih timova Siniat-a i Promat-a, na ovom objektu su u potpunosti primijenjene obloge od ETEX gips kartonskih ploča kao i sistemi pasivne zaštite od požara. ETEX PROIZVODI KOJI SE UGRAĐUJU NA OBJEKTU: - SINIAT PREGYWAB Sanitized BA18: 1.800 m² - SINIAT PREGYPLAC BA18 i PREGYDRO BA18 standard: 5.000 m² - SINIAT PREGYPLAC BA13 standard: 22.000 m² - SINIAT PREGYTWIN 25 i PREGYDRO 25 standard: 4.500 m² - PROMAT PROMASPRAY P300: 50 tona Kada bude dovršen krajem 2020. godine, imaće visinu preko 50m.

IZGRADNJA TORNJA HYPERION PREDSTAVLJA NOVI MODEL U IZGRADNJI OBJEKATA SA NISKOM EMISIJOM UGLJEN DIOKSIDA.

Uvod u pozitivnu praksu izgradnje objekata sa niskom emisijom ugljen dioksida Toranj Hyperion koji je trenutno u izgradnji, nalazi se u Bordeaux-u i ime je dobio po jednom od najviših stabala na svijetu. Kao glavni izvođač kompanija Eiffage Construction, koristi drvenu konstrukciju od lokalne drvene

građe, iz regionalnih šuma i obrađenu u lokalnoj drvnoj industriji. Drvo je kao biomasa i obnovljivi materijal, istovremeno i filter za ugljen dioksid, emituje 25% manje CO2 nego beton. Toranj Hyperion će imati ekvivalent od 1000 tona CO2, što je ekvivalentno kapacitetu jednog kvadratnog kilometra šume. Drugim riječima, zgrada nadoknađuje emisiju CO2 jednaku kao 5 miliona pređenih kilometara automobila ili prosječnu ukupnu emisiju od 115 evropskih građana godišnje!

postavljeno na najvišim spratovima. Male terase prema dupleksu mogu se pretvoriti u viseće vrtove po nahođenju stanovnika. Arhitekti su 21. stoljeće označili kao “drvno doba”, a CLT je omogućio izgradnju većih i viših zgrada. ETEX je ponosan što je učestvovao u izgradnji

Hypérion-ovog kompozitnog tornja od drveta i betona u Bordeaux-u, prvog takve vrste u Francuskoj.

DRVO JE KAO BIOMASA I OBNOVLJIVI MATERIJAL, ISTOVREMENO I FILTER ZA UGLJEN DIOKSID, EMITUJE 25% MANJE CO2 NEGO BETON.

KONSTRUKTIVNI MODEL Izgradnja tornja Hyperion predstavlja novi model u izgradnji objekata sa niskom emisijom ugljen dioksida. Ovaj projekat sastojat će se od: - dva tornja od 7 000 m² u R+17 i dodatne zgrade sa 7 spratova, - Poslovni objekat R+8 od 5.000 m² sa malim tržnim centrom u prizemlju, - Podzemne garaže sa 151 parking mjesta Pravi tehnički i logistički izazov s kojim su se suočili građevinski timovi kompanije Eiffage, omogućen je posebnim BIM dizajnom sa više od 1.500 komada drvene konstrukcije ugrađenih na gradilištu u roku od 5 mjeseci. Toranj ima betonsko jezgro koje sadrži liftovsko i stepenišno okno koje okružuje konstrukcija od drvenih nosača. Podovi i zidovi su izrađeni od poprečno laminiranih drvenih nosača (CLT) koji pružaju veću čvrstoću od tradicionalnog drveta. Drvena konstrukcija se izrađuje u regionalnim radionicama kako bi se omogućila brza i jednostavna montaža na gradilištu. Drvena zidna konstrukcija omogućava laku promjenu životnog prostora u budućnosti, lako se uklanja i premješta, kako bi korisnicima obezbijedila brze promjene u skladu sa novim potrebama. Balkoni su ispunjeni biljkama, kao i zajednički vrt, koji su arhitekti nazvali “urbana džungla”. Pet ili šest stanova na svakom spratu a veći stanovi su postavljeni u uglovima kako bi imali koristi od dvostruke orijentacije. Šest dupleks stanova bit će Etex Building Performance d.o.o. | Vojvode Putnika 79 Sremska Kamenica | 21208 | Serbia | www.promat-see.com | www.siniat.rs 76

倀伀䐀䜀伀刀䤀䌀䄀

䈀唀䐀嘀䄀

䬀伀吀伀刀

圀愀琀挀栀猀栀漀瀀吀䤀䴀䔀吀爀最刀攀瀀甀戀氀椀欀攀戀戀琀攀氀㨀 ⬀㌀㠀㈀ ⠀ ⤀ ㈀㈀㌀㈀㄀㐀㤀洀漀戀㨀 ⬀㌀㠀㈀ ⠀ ⤀ 㘀㜀㈀㈀㄀㐀㐀㄀昀愀砀㨀 ⬀㌀㠀㈀ ⠀ ⤀ ㈀㈀㌀㈀㌀㈀㘀攀⼀洀愀椀氀㨀琀椀洀攀瀀氀甀猀䀀琀ⴀ挀漀洀⸀洀攀

圀愀琀挀栀猀栀漀瀀伀䰀䐀吀䤀䴀䔀倀攀琀爀愀倀爀瘀漀最㈀㌀ ⠀匀琀愀爀椀最爀愀搀⤀ 琀攀氀㨀 ⬀㌀㠀㈀ ⠀ ⤀ ㌀㌀㐀㔀㈀㠀㠀洀漀戀㨀 ⬀㌀㠀㈀ ⠀ ⤀ 㘀㜀㌀㌀㌀㌀㌀㐀

圀愀琀挀栀猀栀漀瀀吀䤀䴀䔀吀爀最漀搀漀爀甀縁樀愀䬀漀琀漀爀

圀愀琀挀栀猀栀漀瀀吀䤀䴀䔀䐀攀氀琀愀䌀椀琀礀Ⰰ 䌀攀琀椀渀樀猀欀椀瀀甀琀戀戀琀攀氀㨀 ⬀㌀㠀㈀ ⠀ ⤀ ㈀㈀㤀㤀洀漀戀㨀 ⬀㌀㠀㈀ ⠀ ⤀ 㘀㜀㈀㐀㌀㌀㠀㌀

圀愀琀挀栀猀栀漀瀀吀䤀䴀䔀䴀攀搀椀琀攀爀愀渀猀欀愀㄀ ⠀䠀漀琀攀氀䴀漀最爀攀渀⤀ 䈀甀搀瘀愀

JAVNI PROSTORI

PRIREDILA: SANDRA VAHTEL

NA POVRŠINI JE LAKO GLEDATI SJAJNA JAVNA MJESTA I VIDJETI IH KAO DOBRO DIZAJNIRANE FIZIČKE LOKACIJE. ALI ISPOD POVRŠINE OVIH MJESTA MOŽE BITI MNOGO VIŠE. ONI SU MJESTA NA KOJIMA ZAJEDNICA OŽIVLJAVA, GDJE SU OJAČANE VEZE MEĐU SUSJEDIMA I GDJE SE RAZVIJA OSJEĆAJ PRIPADNOSTI. TO SU LOKACIJE KOJE POKREĆU EKONOMSKI RAZVOJ I POKREĆU ODRŽIVOST ŽIVOTNE SREDINE. BUDUĆNOST NAŠIH ZAJEDNICA I GRADOVA ZAVISI OD VELIKIH JAVNIH MJESTA I, KONKRETNIJE, OD PRAVLJENJA MJESTA, MOĆNOG PRISTUPA STVARANJU I REVITALIZACIJI JAVNIH PROSTORA OKO SPECIFIČNIH POTREBA I ŽELJA ZAJEDNICE. KOLIKO JE VAŽNO TRETIRANJE JAVNIH PROSTORA U RAZLIČITIM SEGMENTIMA OD PODVOŽNJAKA, PROLAZA, TUNELA, MANJIH JAVNIH POVRŠINA, PARKOVA, A NAROČITO KOLIKO JE BITAN ODNOS TRETIRANJA RIJEKA U GRADOVIMA I PRISTUP NJIMA GOVORE PROJEKTI KOJE VAM PREDSTAVLJAMO U OVOM BROJU.

CUYPERSPASSAGE / BENTHEM CROUWEL ARCHITECTS

TUNEL KOJI SPAJA STARO I NOVO CUYPERSPASSAGE JE NAZIV NOVOG TUNELA NA CENTRALNOJ STANICI U AMSTERDAMU KOJI POVEZUJE GRAD I VODE RIJEKE IJ. OD KRAJA 2015. GODINE KORISTI GA VELIKI BROJ BICIKLISTA, NEKIH 15.000 DNEVNO I PJEŠACI 24 SATA DNEVNO. UPRAVO JE TAJ „KORIDOR SA SPORIM SAOBRAĆAJEM“ BILO ONO ŠTO SU MNOGI KORISNICI GRADA SMATRALI DA NEDOSTAJE. ONO ŠTO JE NEKADA BILO NEOPHODNO, SKRETANJE LIJEVO ILI DESNO JE SADA, KONAČNO, RIJEŠENO. NA TUNELU JE S JEDNE STRANE POSTAVLJENO GOTOVO 80.000 DELFT BLUE PLOČICA ŠTO ČINI PRAVI HOLANDSKI SPEKTAKL NA CENTRALNOM MJESTU U AMSTERDAMU.

ISTORIJA Sa 162.000 putnika svakodnevno i petnaest međunarodnih željezničkih veza, Centralna stanica Amsterdam je druga po veličini u Holandiji. Nalazi se između starog centra grada i južne obale rijeke IJ, gdje se nalazi pristanište za trajekte koji prelaze u Amsterdam. Otvorena 1889. godine, željeznička stanica je jedna od najposjećenijih građevina baštine u zemlji. Krov nad platformama koje se nalaze duž obale rijeke je konstrukcija od livenog gvožđa četrdeset metara. Decenijama je lokacija stanice paralelna s rijekom i izgradnja autoputa uz obalu komplikovala je vezu između starog gradskog središta i keja. Biciklisti i pješaci bili su obavezni da obilaze zgradu i nailaze na gust saobraćaj ili da se probiju kroz užurbane prostore predvorja koji su prepuni kioska, kafeterija i restorana. CILJ INTERVENCIJE Od 1997. godine stanica prolazi velike radove na obnovi kako bi se obezbijedile platforme za staze koje ih još uvijek nemaju, i kako bi se stvorio prostor za novu podzemnu liniju koja će presjecati grad sa sjevera na jug. Cilj projekta bio je pretvoriti stanicu u glavno multimodalno saobraćajno čvorište, koje će staru zgradu integrisati u novi kompleks koji se sastoji od gradske i međugradske autobuske stanice, trajektnog terminala, tri podzemne linije i nogostupa koji povezuju putnike sa postojećim tunelom za vozila. 2008. KERAMIKA Keramička kompanija Roial Tichelaar Makkum provela je pet godina izrađujući 46.000 zidnih pločica za zid, kao i 33.000 podnih pločica, u tradicionalnoj holandskoj pločici veličine 13 k 13 cm.

godine, koristeći prednosti razmjera operacije, gradsko vijeće u Amsterdamu naručio je izgradnju direktne, sigurne veze prekoračenja barijera koje je postavila stanica u cilju ubrzavanja pješačkog i biciklističkog saobraćaja, što predstavlja vrlo važan dio mobilnosti gradskog saobraćaja. Budžet projekta je bio skoro dvanaest miliona evra, a mora biti otvoren dvadeset i četiri sata dnevno i trebalo da primi oko 15.000 biciklista. Nazvan Cuyperspassage u sjećanje na dizajnera stare stanice, novi podzemni tunel je pravougaonog oblika, dugačak 110 metara, širok deset i visok tri metra. Odjeljak tunela podijeljen je u dvije približno jednake polovine. Jednu je zauzela lagano podignuta staza za pješake gdje su tlo, bočni zid i krov zaobljeni tako da se stvara kontinuirana površina prekrivena Delft Blue pločicama koje stvaraju umjetnički

mural koji je kreirala grafička dizajnerka Irma Boom, koje predstavljaju scene iz holandske pomorske istorije. Kako se tunel približava rijeci, klasične linije slika rastvaraju se u piksele i razbijaju ih tako da postaju apstraktni dizajn u bojama od nebesko plave do mornarsko plave. Mural stoga sugeriše kretanje od starog grada do novih zbivanja na sjeveru Amsterdama. Bilo je potrebno pet godina da dobavljač ručno proizvede osamdeset hiljada pločica potrebnih za prolaz. Drugu polovinu tunela zauzima dvosmjerna biciklistička staza. Biciklistički dio namjerno je u suprotnosti s besprijekornom bijelom bojom pješačkog dijela. Ima grublji finiš koji apsorbuje zvuk. I bočni zid i plafon završeni su čeličnim rešetkama koje obeshrabruju postavljanje postera i grafita. Okrugle lampice ugrađene u lažni plafon sugerišu ritam dok biciklisti prolaze kroz

tunel. Podignuta ivica nogostupa koja ga razdvaja od biciklističke trake ima neprekidnu traku LED sijalica, bacajući svjetlo u prizemlju na asfalt. Umjetnica Irma Boom stoji iza ogromne freske napravljene od 80.000 keramičkih

MATERIJALIZACIJA Pješačka staza ima glatku površinu ručno rađenih zastakljenih keramičkih pločica. Nasuprot tome, biciklistička staza ima grublji, otvoreni sloj crnog asfalta i čelične rešetke koji apsorbiraju zvuk. Ovo poboljšava komfor korisnika, s obzirom na betonsku strukturu tunela i veliku dužinu

uzdignutoj ivici nogostupa. Pješačka staza ima glatku površinu ručno rađenih zastakljenih keramičkih pločica. Nasuprot tome, biciklistička staza ima grublji, otvoreni sloj crnog asfalta i čelične rešetke koji apsorbiraju zvuk. Ovo poboljšava komfor korisnika, s obzirom na betonsku strukturu tunela i veliku dužinu.

kuhinje u amsterdamskim kanalima, tako da je tunel doživljavan kao sigurno mjesto - kao urbana soba. Cuyperspassage je dio sveobuhvatnog master plana za Centralnu stanicu u Amsterdamu - projekat Benthem Crouvel Architects, koji je naručila opština Amsterdam, ProRail i Nederlandse Spoorvegen.

URBANA SOBA Biciklista ili pješak napuštaju stari istorijski dio Amsterdama kroz Cuyperspasspass i kreću se ka „novom Amsterdamu“ na sjeveru, ili obrnuto. Niz blijedi prema rijeci IJ, crte originalnog dijela se postepeno rastvaraju. Zatim se ponovo stvara u apstraktnom obliku, od svejtloplave do tamnoplave, kao da podstiče bicikliste da usporavaju kada se trajekt pojavljuje. Njegove nacrtane linije i pikseli takođe vizuelno prikazuju prelaz u umjetnosti sa starog na novo. Keramička kompanija Roial Tichelaar Makkum provela je pet godina izrađujući 46.000 zidnih pločica, kao i 33.000 podnih pločica u tradicionalnoj holandskoj pločici veličine 13 x 13 cm. U njima se mogu vidjeti velika i mala trgovačka plovila, haringe autobusa sa mrežama na mjestu, talasanje vode, galebovi. Čitava zona podsjeća na stare

Intenzivno korišten čitavog dana, Cuypers Passage je značajno poboljšanje urbane infrastrukture grada sa tako velikim popuštanjem bicikala. Tunel podstiče pravednu, održivu mobilnost smanjujući napor pješaka i biciklista i olakšavajući njihovo putovanje između dva suštinska dijela grada. Za razliku od mnogih drugih tunela, postavljenih sa manje pažnje na detalje, unutrašnjost ovog ogledala pokazuje da funkcionalna jasnoća nije nespojiva sa delikatnim dodirima i simbolikom. Zahvaljujući pažnji posvećenoj osvjetljenju, akustici i dekoraciji, čisto je, sigurno i prijatno. Sve u svemu, to je mjesto prolaza sa senzualnošću prostorije u gradu. Daleko od trošenja novca, ulaganje javnih sredstava u pravljenje takvih mjesta pogodnijima za ljude znači demokratizaciju javnog prostora.

DIZAJN Odjeljak tunela podijeljen je u dvije približno jednake polovine. Jednu je zauzela lagano podignuta staza za pješake gdje su tlo, bočni zid i krov zaobljeni tako da se stvara kontinuirana površina prekrivena Delft Blue pločicama koje stvaraju umjetnički mural koji predstavlja scene iz holandske pomorske istorije.

pločica. Ova freska inspirisana je radom Cornelis Boumeester, poznatog slikara na holandskim pločicama iz 18. vijeka JASNA PODJELA Dizajn tunela čini jasnu podjelu između dva načina putovanja. Čineći visinu pješaka znatno višom od biciklističke staze, pješaci znaju gdje moraju biti i osjećaju se sigurno tamo. Biciklisti uživaju u prostornom osjećaju brzog puta, praćenog neprekidnim trkanjem LED sijalica po

VICTORIA ON THE RIVER / EDWARDS WHITE ARCHITECTS

GRAD POVEZAN S RIJEKOM OVAJ RIJEČNI PARK PREDSTAVLJA NOVU VEZU IZMEĐU CENTRA GRADA HAMILTONA I NJEGOVE VELIKE, MADA ČESTO ZANEMARENE, RIJEKE VAIKATO. PARK AMFITEATRA MIJEŠA DETALJNE URBANE ELEMENTE - RAFINIRANU PALETU MATERIJALA I KOMPLEMENTARNU SADNJU - SA STEPENASTIM VRTOVIMA, TERASAMA I ŠIROKIM PLOČNICIMA KOJI SU UNIVERZALNO DOSTUPNI TAKO DA SVI MOGU UŽIVATI U OKRUŽENJU. SVEUKUPNI EFEKAT JE OSJEĆAJ MIRA I OPUŠTENOSTI.

Ovaj projekat ne samo što je uspješan u pogledu povezivanja gradskog pejzaža sa rijekom, već predstavlja i svjež način razmišljanja o urbanom dizajnu u Hamilton sitiju. Edwards White Architects bili su angažovani od strane gradskog vijeća Hamiltona i pružio mu je novu priliku za stvaranje smislene vizuelne i fizičke povezanosti sa jednim od najboljih prirodnih dobara grada. Hamilton je grad bez mora, ali veoma povezan sa rijekom Vaikato, koja je istorijski služila kao spasilačka linija za region, što ga čini ogromnim kulturnim značajem za širi region. Rijeka je ključni fokus u desetogodišnjem planu Gradskog veća Hamiltona za jačanje turističke brojke u regionu. Razvoj Victoria on the River podržava ovaj plan privlačeći ljude na ivicu rijeke. Park je mogao biti zamišljen kao ravan, zadržani lokalitet sa minimalnom orijentacijom rijeke. Ali kao prvi od mnogih transformacionih projekata za grad, savjet je želio da on bude inovativan. To je dovelo do V-oblika, slojevitog dizajna Edwards White Architects, koji zadržava lice litice i stvara park u stilu amfiteatra. Smanjenje jačine padine pomoglo je ograničenju daljnje erozije, a češljanje potpornih zidova i skulpturalno teraciziranje ne samo da su stabilizirali rijeku, već su stvorili i potpuno drugačiju upotrebu lokacije. Uvodeći ljude u park i podstičući ih da se zadržavaju, koncept u obliku zadržava lice litice i uglove kako prema rijeci, tako i prema suncu. Gradnja je započela u aprilu 2017. na-

kon što je sa lokacije uklonjeno više od 6300 kubnih metara kontaminiranog materijala. Više od 9000 biljaka daje joj zeleni i organski osjećaj i stapa se sa okolnim prirodnim pejzažima rijeke Vaikato. Amfiteatarni oblik parka znači da Viktorija na rijeci može biti mjesto za male akustične predstave.

FUNKCIJA Na makro nivou dizajn pokušava da uspostavi park koji ima dvije funkcije. Prvo, kao odredište na kojem ljudi mogu pauzirati, komunicirati i uživati u pogledu na rijeku. Drugo kao uređaj koji povezuje različite nivoe donje rječne staze, gornje staze i glavne ulice.

Na makro nivou dizajn pokušava da uspostavi park koji ima dvije funkcije. Prvo, kao odredište na kojem ljudi mogu pauzirati, komunicirati i uživati u pogledu na rijeku. Drugo kao uređaj koji povezuje različite nivoe donje rječne staze, gornje staze i glavne ulice. Različite površinske obrade pružaju bogat tekst i razlikuju ovaj park od ostatka grada. Podijeljeni ukrasni kamen uz ivice terase vizuelno ocrtava promjene u nivou. Pažljivo odabrane biljke omekšavaju i nadopunjuju tvrdokorne linije dok izlaze u obalni pejzaž. Više od 9000 biljaka odlikuje se dizajnom Viktorije na rijeci i daje joj zeleni i organski osjećaj koji se stapa s prirodnim pejzažima rijeke Vaikato. Egzotična sadnja korišćena je u blizini pristupne tačke iz ulice Victoria.

- NACIONALNI ŽIRI NZIA

Park pažljivo privlači korisnika iz ulice Victoria iznad i prelazi razliku od 28 metara da bi se povezao sa donjom riječnom stazom. Terasni amfiteatar pažljivo je izračunat da bi se obezbijedio gradijent manji od 1:20, sprečavajući potrebu za rukohvatima. Potrebna slijetanja na rampe integrisana su u terasasto sjedenje, pružajući prostor za publiku da sjedi i uživa u rijeci sa različitih vidikovca. Modeli terasa, stepenica i sjedišta pune veličine izrađeni su da poboljšaju ergonomiju ovih elemenata. Iako je dizajn parka u mnogo čemu bio visoko tehnička vježba, njegova upotre-

ba od strane pojedinca bila je spontana i jedinstvena. Za neke je to prostor za igru, za neke mjesto za razmišljanje, mjesto za pronalazak samoće ili mjesto za zajednicu. Za druge je sredstvo pristupa ili mjesto za vježbanje. Novi marketi, koncerti, časovi joge, kampovi za dizanje vozila, skejtborderi, sastanci prijatelja da zajedno jedu, svi zauzimaju ovaj prostor. Sjedenje u parku i čuvanje mladih i starih dok ga prvi put otkriju prava je radost. Konačno, uspostavljena je dobro isplanirana i dobro izvedena veza

ZELENILO Više od 9000 biljaka odlikuje se dizajnom Viktorije na rijeci i daje joj zeleni i organski osjećaj koji se stapa s prirodnim pejzažima rijeke Vaikato. Egzotična sadnja korišćena je u blizini pristupne tačke iz ulice Victoria.

između CBD-a i rijeke koja teče kroz grad i bila je razlog za njegovo osnivanje. Položaj i oblikovanje parka, njegov velikodušni obim i visoki nivo ljubaznosti odmah mu je postao dragocjeno građansko dobro.

MATERIJALIZACIJA Različite površinske obrade pružaju bogat kontekst i razlikuju ovaj park od ostatka grada. Podijeljeni ukrasni kamen uz ivice terase vizuelno ocrtava promjene u nivou.

“Ovaj rječni park je primamljiva nova veza između centra grada Hamiltona i njegove velike, iako često zanemarene osobine: rijeke Vaikato. Park amfiteatra miješa pažljivo detaljne urbane elemente - rafiniranu paletu materijala i komplementarnu sadnju - sa stepenastim baštama, terasama i široke ploče koje su univerzalno dostupne kako bi svi uživali u okruženju. Sveukupni efekat je mira i smirenosti, mada nema sumnje da se okolina lako može povećati od radnika za ručak do većih gužvi koje uživaju u susjednom događaju. “ - ŽIRI NZIA VAIKATO “Da bi se ovaj park razlikovao od ostatka grada i dobio bogatu teksturu, odabrani su razni površinski tretmani. Ove završne obrade uključuju beton koji je ispran kisjelinom, beton gotov od kamene soli i izbor vrsta i modula bazaltnog kamena. Razdvojeni ukrasni kamen koristi se po ivicama terasa

kako bi se omogućilo slabovidnim osobama da razlikuju promjene nagiba.”

TERASE Modeli terasa, stepenica i sjedišta pune veličine izrađeni su da poboljšaju ergonomiju ovih elemenata. Iako je dizajn parka u mnogo čemu bio visoko tehnička vježba, njegova upotreba od strane pojedinca bila je spontana i jedinstvena.

SUPERBLOCK OF SANT ANTONI / LEKU STUDIO

KVARTOVI PUNI ŽIVOTA KAO DIO NAPORA BARSELONE DA VRATI ULICE PREPUNE AUTOMOBILA ZA PJEŠAKE, GRAD JE OSLUŠKIVAO ARHITEKTE U NAMJERI DA STVORE „SUPER BLOKOVE“ - GRUPE ULICA PRETVORENE U JAVNE PLATOE BEZ AUTOMOBILA. JEDAN TAKAV PROJEKAT DOVRŠIO JE 2019. GODINE LEKU STUDIO U TRENDOVSKOM KVARTU SANT ANTONI. REDIZAJNIRAN ATRAKTIVNIM ELEMENTIMA ZA PRONALAŽENJE NAČINA I ULIČNIM NAMJEŠTAJEM, SUPERBLOK SANT ANTONIJA DRUGI JE OD ŠEST SUPERBLOKOVA DO SADA KOMPLETIRANIH.

Superblok model organizuje grad na takav način da je pješak onaj koji ima stvarni prioritet, a slijede bicikli i javni prevoz. Na ovaj način ulice oporavljaju druge funkcije koje su izvan prometa. Primjena superblokova u Barseloni je strategija koja se koristi za preispitivanje grada novim načinima grupisanja tradicionalnih građevinskih blokova. Uloga ulica se preispituje, podstičući interakciju, društveno okupljanje i renaturaciju javnog prostora. Iskorištavanje prirodnih elemenata, opremanje mjesta i grafičkih aplikacija s ciljem dobijanja zajedničkih, zelenih i sigurnih prostora za građane.

NEDOSTATAK JAVNOG PROSTORA Distrikt se odlikuje obimnim, pravilnim i jednoličnim dizajnom visoke gustoće i nedostatkom javnog prostora sa zajedničkim i zelenim površinama. Zato Superblok razvija reprogram gradskog prostora kako bi se suočio sa novim društvenim i ekološkim stvarnostima.

Javni prostor Superblok Sant Antoni nalazi se u Ensancheu, drugom kvartu grada Barselone, koji zauzima centralni dio grada sa 7,46 km². Distrikt se odlikuje obimnim, pravilnim i jednoličnim dizajnom visoke gustoće i nedostatkom javnog prostora sa zajedničkim i zelenim površinama. Zato Superblock razvija reprogram gradskog prostora kako bi se suočio sa novim društvenim i ekološkim stvarnostima. Eixample u Barseloni karakteriše 88

tokom poslednjih godina Superblok Sant Antonija je primjer ovog dijela, u kome fleksibilna urbanizacija daje efektivno progresivno i adaptivno širenje Superblock modela u okruženju. Program Superblock uključuje planiranje orijentisano na ljude koji nudi priliku za sticanje novih javnih prostora na ulicama koje su ranije bile gradske magistrale, zahvaljujući specijalizovanom urbanističkom dizajnu u službi procesa transformacije susjedstva. Prijedlog koji je osmislio Leku Studio jedna je od najambicioznijih urbanih transformacija u gradu sa planom kojim se ponovo uspostavlja urbani poredak stvaranjem kvadrata blizine, promovišući novi poredak koji privlači humaniji, ugodniji i zdravi grad.

ZDRAVA ULICA Tamo gdje je ranije bila urbana magistrala, sada postoji zdrava ulica puna života i zelenila, gdje je bila saobraćajna raskrsnica, sada postoji živa platforma. Buku automobila zamijenili su dječiji osmjesi, veseli razgovori između komšija ili starih ljudi koji uživqju igrajući šah…

jedinstvena, pravilna i obimna mreža, veoma zgusnut grad sa konsolidovanim javnim prostorom koji sada treba reprogramirati i reciklirati da bi odgovorio na brzo promjenljivu društvenu, ekološku i ekonomsku stvarnost. Klimatske vanredne situacije, zagađenje i nedostatak zelenih i društvenih prostora pokreću inovativnu transformaciju zasnovanu na novom okviru koji crta ljudski, udoban i zdrav grad. Obim plana je opsežan i transformacija zahtijeva progresivno postavljanje i fleksibilan pristup. Testiranje, privremene radnje, reverzibilnost i prilagodljivost su bitni sastojci procesa, a za to su potrebni novi alati za planiranje na kojima je radila kancelarija Leku Studio

FLEKSIBILAN, MODULARAN I ADAPTIVAN Pretpostavka urbanizacije je potpuna reverzibilnost, prilagodljivost i recikliranje novog pejzaža. U tom cilju, osmišljena je strategija koja sadrži alat za prilagodljive elemente urbanog namještaja, vodič za grafički stil (obrasci, natpisi, komunikacija ...) kao i metodologiju razmještanja. GRAFIČKI STIL I SIGNALIZACIJA Definisani su grafički jezik, oznake i mapa boja, kao i modul koji kao pro-

širiva mreža crpi osnovu nove distribucije. Ovo služi kao vodič i referenca za implementaciju grafičkog uzorka i rasporeda urbanih elemenata. Nova grafička pločica proteže se duž odlaganja mreže i redistribucijom prostora na putu. PRILAGODLJIVI PRIBOR ZA URBANI NAMJEŠTAJ Namještaj je dizajniran na osnovu modulacije koju postavlja osnovna mreža koja se lako agregira i kombinuje jedna s drugom, što rezultira velikim brojem kombinacija. Ovi skupovi su ključni za integraciju i proširenje gradskog zelenila, kao i za strukturu prostora. Upotreba eko-materijala kao i projekat integracije. POVEĆANJE JAVNOG PROSTORA Povećanje javnog prostora za pješake i smanjenje saobraćaja od velike su koristi Barselonskog plana urbane mobilnosti, ali još je važniji potencijal plana u smanjenju preuranjene smrti. Uklanjanjem prostora za motorizovani saobraćaj i povećanjem atraktivnih alternativa - grad planira da doda 200 kilometara biciklističkih staza i učini autobuske stanice lakše dostupnim stanovnicima

SOCIJALNI, ZDRAVI I PROGRESIVNI Ova urbana strategija omogućila je progresivno i meko širenje novog pejzaža Superblock na otvoren i participativan način. Tamo gdje je ranije bila urbana magistrala, sada postoji zdrava ulica puna života i zelenila, gdje je bila saobraćajna raskrsnica, sada postoji živa platforma. Buku automobila zamijenili su dječiji osmjesi, veseli razgovori između komšija ili starih ljudi koji uživaju igrajući šah... Transformacija se nastavlja zajedno sa ovim fleksibilnim pejzažom sposobnim da integriše nove promjene nastale gradskim testiranjem i društvenim inovacijama.

Povećanje javnog prostora za pješake i smanjenje saobraćaja od velike su koristi Barselonskog plana urbane mobilnosti, ali još je važniji potencijal plana u smanjenju preuranjene smrti. Uklanjanjem prostora za motorizovani saobraćaj i povećanjem atraktivnih alternativa - grad planira da doda 200 kilometara biciklističkih staza i učini autobuske stanice lakše dostupnim stanovnicima - urbanisti se nadaju da će se ljudi više okrenuti ka šetnji ili biciklizmu, a ne vožnji automobila. Dizajn javnih prostora u budućnosti biće dinamičan, iskočiće javni prostor

sa promenljivim funkcijama. Karakter nekog mjesta neće biti definisan samo zgradama za koje je on vezan, već i njegovom slobodom da se transformiše u neizgrađenom. To više nije samo područje ili horizontalna prizemna ravnina, već senzorski doživljaj, znamenitosti i zvukovi grada, urbano tkivo oko nas, obojeno u različite boje!

BRZOVEZUJUĆI LJEPOKOVI ZA KERAMIKU Prateći savremene tokove u građevinarstvu, koji podrazumijevaju tehnička rješenja koja omogućavaju brzo izvođenje radova, kompanija Knauf Zemun je razvila dva nova proizvoda. Ljepkovi za pločice deklarisani kao F (Fast) odnosno brzovezujući u skladu sa normom SRPS EN 12004 odgovaraju sve većem broju zahtjeva za ovakvom vrstom proizvoda. Brzovezujući ljepkovi za keramičke pločice omogućavaju da nakon 4 do 6 časova površina obložena pločicama može biti prohodna. Ovo je posebno važno kada se izvode brze rekonstrukcije, odnosno popločavanje površina za koje je neophodno da 92

se izvedu u roku od 24 časa, jer korišćenjem F ljepkova popločana površina može se u potpunosti upotrebljavati u navedenom roku. Takođe stepeništa koja se oblažu pločicama najčešće predstavljaju važan koridor na gradilištima pa je neophodno da ovakvu površinu učinimo prohodnom u najkraćem mogućem roku. Kompanija Knauf za ovakve zahtjeve ima dva potpuno nova i jedinstvena proizvoda a to su ljepkovi K6 i K7. Lijepak K6 možemo koristiti za postavljanje svih vrsta keramičkih, granitnih ili gres pločica dimenzija do 60x60cm na zidnim i podnim površinama, odnosno stepeništima. Proizvod K7

namijenjen je za posebno opterećene podne površine koje se oblažu vanstandardno velikim dimenzijama pločica a za koje se istovremeno zahtjeva i brzina izvođenja. Oba proizvoda su ispitana u akreditovanim institutima u Evropskoj Uniji, u skladu sa svim zahtjevima i normama za ovakvu vrstu proizvoda.

ALTERNACIJA KAO NOVI KONCEPT GRADA NAPISALA: Ema Alihodžić Jašarović arhitekta, saradnik u nastavi na Arhitektonskom fakultetu u Podgorici

ZAPISI IZ ARHITEKTONSKOG DNEVNIKA MILANO, JANUAR 2020.

I DOK ODMOR PROVODIM UŽIVAJUĆI SA PORODICOM U FASCINANTNIM PREDJELIMA SJEVERA LIJEPE NAŠE, PRIHVATAJUĆI ČINJENICU DA SMO OTKAZANE LETOVE I PLANOVE OSTAVILI ZA SREĆNIJA VREMENA, A DA LJETOVANJE OVE GODINE PROVODIMO NA DOMAĆEM TERENU, PRISJEĆAM SE POSLJEDNJEG PUTOVANJA, GDJE SMO BEZBRIŽNO UŽIVALI U NOVOGODIŠNJIM PRAZNICIMA, NE SLUTEĆI DA SMO SE SA KATAKLIZMIČNIM SCENARIJIMA COVID-A IZ MILANA MIMOIŠLI ZA SVEGA 20AK DANA. TEK ŠTO SMO SE VRATILI SA PUTOVANJA, I JOŠ NISMO USPJELI SUMIRATI UTISKE, TRADICIONALNO IZRADITI FOTOGRAFIJE ZA ALBUM, SVIJET SE OKRENUO NAOPAČKE, I JA TEK SADA PRELISTAVAM PUTOPIS I DNEVNIK, OSVJEŽAVAJUĆI SJEĆANJE NA JEDAN OD GRADOVA KOJI JE NA MENE OSTAVIO POSEBAN UTISAK, ZBOG VEOMA NEOČEKIVANOG REVITALIZUJUĆEG PRISTUPA TRETMANU GRADSKIH PROSTORA.

Desetodnevni boravak u Milanu, koncipirala sam kao jednu nimalo laku arhitektonsku turu, i šetački maraton za trogodišnju ćerku i muža, ali moji saputnici su već navikli na to, pa smo krenuli redom. Osim klišeiziranih toponima iz turističkih vodiča, koji se uglavnom kod nas obilaze prvih dana, uz lagane pauze uz kapućino i puteraste kroasane, prošli smo sve ono što vam najbolji turistički vodiči serviraju kao must see. Bilo je to vrijeme kada smo sa poslednjeg sprata fenomenalnog muzeja Novecento, gledali trg ispred milanske katedrale koji vrvi od ljudi, dok pored nas turisti iz cijelog svijeta gledaju postavku bez distance i maski. Već prvih dana zaljubljena u njegove parkove, galerije, ulice i zgrade potpuno sam se uvjerila da Milano nije samo fensi šoping grad, kako ga mnogi predstavljaju, već grad sa najsavremenijim politikama urbane obnove, u kome upravo najveće modne kompanije igraju

Museo del Novecento

City Life, urbana obnova nakon izmještanja sajmišta

Porta Nuova

važnu ulogu u kreiranju kulturne scene i potencijala grada. Tokom protekle decenije Milano je doživio najveću urbanu transformaciju i fazu dramatičnog arhitektonskog razvoja koja je u potpunosti i veoma radikalno promijenila sliku grada. Ideja o gradu počiva na konceptu očuvanja i promocije tradicionalnih vrijednosti grada, kulturno istorijskog naslijeđa, ali i u rapidnim i veoma rigidnim transformacijama cijelih zona grada koji promoviše principe održivosti i urbanog kvaliteta življenja, savremenih reanimacija i rekonstrukcija, a sve u cilju proizvodnje

Bosco Verticale

novog savremenog imidža grada koji će postati svjetski konkurentan. Tako je Milano postao ,,žarište’’ novih ideja, arhitektonskih i urbanističkih koncepata, koji uvažavaju slojeve prošlosti, nudeći najsavremenije odgovore dobijene na arhitektonskim konkursima, i potpisane od strane najvećih svjetskih imena arhitekture. Kao važan segment u procesu ,,revitalizacije grada’’ nameće se i princip alternacije kojom se predlaže ustupanje kancerogenih prostornih situacija, novim potentnim sadržajima, koji mogu doprinijeti kreiranju novog gradskog identiteta. Ovdje se ne misli samo na brownfield koncept korištenja fabričkih kompleksa, već smjenjivanje svih onih prostora koji su ocijenjeni lošim, u cilju

KAO VAŽAN SEGMENT U PROCESU ,,REVITALIZACIJE GRADA’’ NAMEĆE SE I PRINCIP ALTERNACIJE KOJOM SE PREDLAŽE USTUPANJE KANCEROGENIH PROSTORNIH SITUACIJA, NOVIM POTENTNIM SADRŽAJIMA, KOJI MOGU DOPRINIJETI KREIRANJU NOVOG GRADSKOG IDENTITETA. OVDJE SE NE MISLI SAMO NA BROWNFIELD KONCEPT KORIŠTENJA FABRIČKIH KOMPLEKSA, VEĆ SMJENJIVANJE SVIH ONIH PROSTORA KOJI SU OCIJENJENI LOŠIM, U CILJU POBOLJŠANJA KOMUNIKATIVNOSTI PROSTORA I IMIDŽA GRADA.

poboljšanja komunikativnosti prostora i imidža grada. Postavljajući na taj način u fokus ozbiljan prostorni i društveni potencijal, princip alternacije, upravo bi kompenzovao nove funkcionalne i prostorne vrijednosti mjesta, komunicirajući na taj način novi društveni prostor. Ovaj princip mogao bi se razumjeti kao planska zaliha prostora koja omogućava kreiranje potpuno novih sadržaja na mjestima koja su u gradu markirana kao ,,pogrešna’’, i kao takva veoma dugo egzistiraju u prostoru, bilo da je u pitanju brisani prostor ili već izgrađena struktura. Ovakvo poimanje stvari može se tumačiti kao urbana obnova – rehabilitacija etiketirane zone grada, u cilju ostvarenja viših društvenih interesa i povećanje kvaliteta života u gradu. Na taj način, alternacija kao princip jednom

House of Memory, Bakuh Armani Silos, Tadao Ando

prostoru može ponuditi različite sisteme intervencija kao što su oni manje radikalni a odnose se na rekonstrukciju i adaptaciju, do veoma restriktivnih, koje podrazumijevaju potpuno brisanje i anuliranje prostora, u cilju kreiranja potpuno novog sadržaja koji će u konačnici osnažiti socio – prostorni kapacitet grada, u cilju kreiranja savremenog imidža i novog savremenog identiteta. Ovakvi prostori nerijetko su poligon za meinstrim arhitekturu koja je vrhunac doživjela u poslednjih dvadesetak godina, uživajući u prostornim ekscesima koji za rezultat često imaju

HOUSE OF MEMORY (BAUKUH), KOJI JE NOMINOVAN ZA MIES VAN DER ROHE AWARD 2017. OBJEKAT JE ZAVRŠEN 2015. GODINE, NA OSNOVU PROJEKTA KOJI JE DOBIO PRVU NAGRADU NA POZIVNOM ARHITEKTONSKOM KONKURSU ORGANIZOVANOM 2011.

fetišistički formalizam i senzacionalistička arhitektura, koja u najvećoj mjeri zanemaruje sve ono što je kontekst u punom smislu, proizvodeći Las Vegas baby efekat. U fokusu ovakvih interven-

City Life, Tre Torri, meinstrim arhitekti: Zaha Hadid, Arata Izosaki, Daniel Libeskind

cija je profit, i efekat koji grad treba da postigne u globalnoj mreži, gradeći novi imidž grada i identitet koji ima predznak turističkog i tržičnog grada. Sa druge strane, ovakve dizajnerske šeme koje dekonstruišu postojeće tradicionalne identitete grada, označene su i prihvaćene kao avangardne. Tako su najpoznatiji italijanski i svjetski arhitekti koncentrisali svoje ideje za promjenu izgleda grada, čemu svjedoče novi gradski blokovi Porta Nuova i CityLife, ali i brojna velika bivša industrijska postrojenja koja su ustupljena rekonstrukciji i renovaciji za najpoznatije fondacije iz svijeta mode i dizajna, te važne projekte za umjetnost i kulturu na svjetskoj sceni. Porta Nuova u tom smislu, jedan je od najvećih projekata urbane obnove u cijeloj Europi, koji spaja tri dijela grada zahvaljujući kontinuiranom pješačkom urbanizmu i velikom parku, dizajniran od strane 25 međunarodnih arhitekata, i kao takvo predstavlja simbol ponovnog rođenja grada (Pelli Clarke Pelli Architects, KPF Kohn Pederson Fox, Studio Boeri, Piuarch, Arquitectonica, Cino Zucchi Architetti, aMDL Michele De Lucchi, MCArchitects Mario Cucinella, Studio M2P Associati, Land srl, Outside, Herzog i de Meuron i drugi (Fondaz)). 290 000 kvadrata neiskorištenog zemljišta koje je decenijama predstavljalo nesigurno mjesto u ključnom dijelu grada, preuzima posebnu ulogu u primjeni

svih onih principa definisanih planom ozelenjavanja Milana. Tokom EXPO 2015, Porta Nuova je ojačala svoju ulogu novog gradskog centra, promovišući vrijednosti održivosti, kao ključni faktor u procesu obnove, u skladu sa LEED smjernicama, stvarajući urbanu oazu otpornu na klimatske promjene. Projekat Porta Nuova ujedno predstavlja jedinstvenu priliku za istraživanje, preispitivanje i testiranje novih ideja, za održivu transformaciju gradova. U distriktu Porto Nuova najveći fan arhitekata je rezidencijalni kompleks sa dvije kule - Bosco Verticale (od 26 i 18 spratova) inspirisan djelom Itala Calvina iz 1957.godine, u kome se protagonist odlučuje da napusti zemlju i ode živjeti na drvetu, na osnovu čega je izgrađen objekat na kome se nalazi oko 900 stabala i preko 5000 drugih vrsta biljaka. Ipak mom senzibilitetu više se dojmio objekat House of memory (Baukuh), koji je nominovan za Mies van der Rohe Award 2017. Objekat je završen 2015. godine, na osnovu projekta koji je dobio prvu nagradu na pozivnom arhitektonskom konkursu organizovanom 2011. “Kuća sjećanja” sadrži arhiv, kao i izložbeni i konferencijski prostor, a ujedno je sjedište pet udruženja čiji je cilj očuvanje sjećanja na osvajanje slobode i demokratije u Italiji: Nacionalno udruženje italijanskih partizana (ANPI), Nacionalno udruženje žrtava terorizma (AIVI.TER.), Nacionalni institut za prou-

ZONA TORTONA-SAVONA KOJE JE REZULTAT TRANSFORMACIJE VELIKOG INDUSTRIJSKOG KOMPLEKSA, POSTAJE NAJSAVREMENIJI ALTERNATIVNI PRSOTOR KREATIVNOSTI, MODE I DIZAJNA, U ČIJOJ REVITALIZACIJI SU UČESTVOVALI DAVID CHIPPERFIELD, ANTONIO CITTERIO, MARIO CUCINELLA, MATTEO THUN, TADAO ANDO... ZONA TORTONA TOKOM CIJELE GODINE VIBRIRA OD UMJETNIČKIH STUDIJA, DIZAJNERSKIH RADIONICA, IZLOGA, PRODAVNICA I VIŠENAMJENSKIH PROSTORA, A VRHUNAC JE U PERIODU MILAN DESIGN WEEK-A.

čavanje italijanskog pokreta otpora (INSMLI) itd. Nemoguće je zanemariti da je Kuća sjećanja ujedno i spomenik, koja je veoma svedene forme, podijeljena na tri dijela koja su međusobno povezana potpuno otvorenim prizemljem, koje je podijeljeno u tri dijela, u kome jedan dio doseže punu visinu zgrade i uključuje spiralno efektno žuto stepenište. Ostatak zauzimaju izložbeni i kancelarijski prostori raspoređeni na tri etaže. Kuća sjećanja je izrađena od veoma jednostavnih materijala, a njena kompaktnost i ograničena količina staklenih površina doprinosi utisku interpolirane strukture u novi multifunkcionalni kvart. Premještanje Fiere izvan Milana, i izgradnjom Novog izložbenog centra (Fuksas) u Rho-Peru otvorenog 2005. godine, 85 godina nakon prvog sajma 1920. otvorilo je gradu prostor za izgradnju novog savremenog gradskog centra. Međunarodni konkurs za preuređenje starog područja Fiere, koji je trebao ostvariti kvalitetnu povezanost sa okolnim urbanim kontekstom, zaključen je 2004. godine. CityLife je projekt koji je pobijedio na konkursu, kada je 20 izložbenih dvorana, ukupne zapremine oko 2.500.000 m3, srušeno i podvrgnuto urbanoj transformaciji, kojom predvode najveća svejtska imena Zaha Hadid (rezidencija Via Senofonte), Daniel Libeskind (Via Spinola rezidencije), Arata Izosaki, autori novog višenamjenskog distrikta, sa tri futurističke kule u sredini (Tre Torri), i stambenim blokovima dizajnirani za novi način života u gradu. U procesu izgradnje je i novi objekat grupe Bjarke Ingels (BIG), koji će biti završen 2023.godine. Osim fascinacije

David Chiperfield, MUDEC 96

Gucci Hub Fondazione Prada, OMA

IPAK, NAJVEĆI UTISAK U ARHITEKTONSKOM I DIZAJNERSKOM SMISLU, NA MENE OSTAVIO JE PROJEKAT RENOVACIJE I JOŠ JEDAN U NIZU BROWNFIELD LOKALITETA, FONDAZIONE PRADA KOJI PONOVO KORISTI NEKADAŠNJI INDUSTRIJSKI KOMPLEKS, IZGRAĐEN 1910. GODINE KAO DESTILERIJA, ZA PROMICANJE SAVREMENE UMJETNOSTI I KULTURE, ARHITEKTONSKOG TIMA OMA OTVOREN 2015.GODINE.

Fondazione Prada, OMA Bar Luce, Wes Anderson

idejom, produkcijom i realizacijom, iako rizikujem da budem kritikovana, moram priznati da intimno nisam fan mejnstrim arhitekata čija arhitektura u ovom slučaju demonstrira moć kreirajući socijalnu segregaciju i prostore za stanovanje za visokoplatežnu elitu. Osim ova dva najznačajnija distrikta, Zona Tortona-Savona koje je rezultat transformacije velikog industrijskog kompleksa, postaje najsavremeniji alternativni prostor kreativnosti, mode i dizajna, u čijoj revitalizaciji su učestvovali David Chipperfield, Antonio Citterio, Mario Cucinella, Matteo Thun, Tadao Ando... Zona Tortona tokom cijele godine vibrira od umjetničkih studija, dizajnerskih radionica, izloga, prodavnica i višenamjenskih prostora, a vrhunac je u periodu Milan Design Week-a. Posebnu pažnju arhitektima privlači Teatro Armani u Milanu, najznačajniji renovacijski poduhvat, ne samo za potrebe nedjelje mode već i veoma 98

zapažen arhitektonski projekat unutar italijanske arhitekture. Bivšu fabriku čokolade Nestlé u predgrađu Porta Genova, Armani je 2000. godine po projektu japanskog arhitekte Tadao Anda pretvori u luksuzno sjedište Armanija. Povodom Milanske nedjelje dizajna 2019., u izložbenim prostorima Armani / Silos, Giorgio Armani, u čast japanskog arhitekta, otvorio je retrospektivnu izložbu Tadao Ando - The Challenge, koju je Centar Pompidou u Parizu organizovao 2018. godine, a postavu izložbe kurirao je sam umjetnik (https://www. armanisilos.com/). Veoma zanimljivo prostorno iskustvo u istom distriktu, nudi etnografski muzej MUDEC - Museo delle Culture koji je nastao na brownfield lokaciji bivše fabrike grupacije Ansaldo, a djelo je arhitekte David Chipperfielda, koji je rezultat pobjedničkog rješenja na međunarodnom konkursu 2000.godine u organizaciji gradskog vijeća Milana.

Ipak, Chipperfield-ov dizajn je vremenom znatno izmijenjen, do te mjere da se britanski arhitekt neko vrijeme odrekao projekta. Otvoren 2015.godine, danas je muzej novo kulturno mjesto usmjereno na brojne kulturne manifestacije. Kompleks muzeja sastoji se od skupine zgrada u obliku kutija, obučenih u zanimljivu materijalizaciju, čiji izgled pomalo podsjeća na nekadašnje proizvodne pogone i koji sadrži izložbene galerije i razne druge kulturne sadržaje za javnost. Ugrađen u centralnom dijelu kompleksa, djeluje veoma prozračan, metafizički prostor organskog oblika koji stvara dinamički kontrast strogo „paralelepipedalnoj“ geometriji ostatka zgrade muzeja. Ipak, najveći utisak u arhitektonskom i dizajnerskom smislu, na mene ostavio je projekat renovacije i još jedan u nizu brownfield lokaliteta, Fondazione Prada

koji ponovo koristi nekadašnji industrijski kompleks, izgrađen 1910. godine kao destilerija, za promicanje savremene umjetnosti i kulture, arhitektonskog tima OMA otvoren 2015.godine. Nova Fondazione Prada pored naslijeđenih prostornih kapaciteta i autentičnih struktura, dobija još tri nove zgrade veliki izložbeni paviljon, toranj i kino - tako da novi kompleks predstavlja istinsku zbirku arhitektonskih prostora, sa prefinjenim savremenim dizajnom, koji je prisutan u svakom segmentu od mikro do makro nivoa. Autori bez težnje da novo rješenje konkuriše ali i bez pretenzije da postane projekat zaštite, međusobno suočavaju sve forme i oblike u stanju trajne interakcije - nudeći skup fragmenata koji se neće ujediniti u jednu sliku ili dopustiti bilo kojem dijelu da dominira nad drugim. Torre kao poslednji završeni objekat, razvija se na devet etaža, od kojih je šest izložbenih prostora, na ukupnoj površini od oko 2.000 m2. Strukturu upotpunjava panoramska terasa površine 160 m2 u kojoj se nalazi bar na krovu. Nepravilna geometrija Torrea omogućava da se njegov vanjski izgled mijenja u zavisnosti od različitih tačaka posmatranja. Poseban efekat u kampusu kreira ,,zlatna’’ zgrada, i kino kamuflirano ogledalima, koji su nezaobilazni u foto sesijama posjetilaca. Nakon veoma dragocjenog obilaska muzeja i kampusa, ne propustite popiti kafu u veoma autentičnom enterijeru Luce bara koji je dizajniran od

strane velikog američkog reditelja Wes Andersona. Da najpoznatije modne kuće u Milanu svoj profit generišu u pravcu kreiranja najsavremenijih kulturnih centara, rehabilitirajući zapuštene industrijske komplekse, pod dirigentskom palicom najvećih svjetskih imena iz svijeta arhitekture, govori i činjenica da je pored Armanija i Prade i modna kuća Gucci od stare fabrike Caproni, sagrađene 1915. godine u istočnom predgrađu Milana, koji su korišteni za projektovanje, sastavljanje i testiranje aviona, izgradila Gucci Hub, veliki kompleks koji sadrži kancelarije, izložbene prostore i prostore za održavanje modnih revija kao i kantinu i restoran. Autorski tim projekta je Piuarch, a projekat je realizovan 2016. godine. Modularna struktura, prekrivene karakterističnim krovom koji omogućava zenitalno osvjetljenje, sa autentičnim fasadama od cigle, na zanimljiv način prikazuje interakciju spoljašnjeg i unutrašnjeg prostora. Projekat i u parteru komunicira zatečene strukture i kontekst, a stakleni kubus sa metalnim brisolejima uspostavlja snažne odnose sa crvenim obojenim ciglama skladišta niskog nivoa. I dok čekamo otvaranje granica, ja u kalendar upisujem još jednom Milano, jer za ovaj grad i sve one lekcije kojima nas uči potrebno je da se vratimo nekoliko puta. Sljedeći put, nadam se na Milan design week za koji mi je ove godine propao plan.

Brownfield lokacije predstavljale su jedan od značajnih razvojnih potencijala u postsocijalističkom gradu, nakon što su brojni industrijski komepleksi iz doba socijalizma prestali sa radom i postali vodeći maligni prostori grada. Postreferendumskim ekonomski bum i nagli prodor stranih investicija na teritoriju Crne Gore, pozicionira ovakve lokalitete kao mjesto za generisanje novih savremenih sadržaja i profita, kreirajući trend izgradnje ‘’novih gradova’’. Tako je kompleks vojnog brodogradilišta Arsenal u Tivtu, koji datira iz doba austro-ugarske sa kraja 19.vijeka, koje je porastom ekonomije grada i ubrzanim napredovanjem okolne gradske i društvene infrastrukture, doživio Zlatno doba 1974. kada je Arsenal dobio mogućnost da pored domaćih, remontuje i strane ratne brodove. Početkom rata u bivšoj SFRJ i uvođenjem sankcija, dolazi do prvih loših poslovanja Arsenala, nakon čega slijedi period njegove potpune stagnacije i devastacije. Vlada Crne Gore, na ideju i inicijativu Pitera Manka, 2006. donosi odluku da Arsenal pretvori u veliku marinu za mega jahte i ekskluzivni nautičko-turistički centar. Nedavno, Crna Gora dobija još jedan novi grad, kao primjer uspješne transformacije brownfield lokacije bivšeg vojnog kompleksa Kumbor, u novi rezidencijalni – lučki grad Porto Novi. Sada oba grada egzistiraju kao vodeći elitni turistički centri, čiji komodifikovani prostori posjeduju univerzalne karakteristike tržišnog - ekonomskog grada. Jedan od uspješnih primjera alternacije na mikronivou je i Kolektor, prostor nastao transformacijom bivše fabrike Titex, koju je Savez arhitekata Crne Gore, angažovao za potrebe arhitektonskih manifestacija i drugih kulturnih i alternativnih umjetničkih događaja, izmještajući kulturnu scenu grada van zvaničnih institucija. Da Crna Gora prepoznaje važnost potencijala industrijskog i vojnog naslijeđa, govori podatak da Ministarstvo kulture Crne Gore aktivno sprovodi plan kojim stare i zapuštene fabričke komplekse angažuje za potrebe razvoja kreativnih industrija. Sa tim u vezi, nedavno je završen urbanističko – arhitektonski konkurs za adaptaciju vojnog kompleksa Cerovo u Bijelom Polju u saradnji sa UNDP-om, u planu je rekonstrukcija starog turskog zatvora Jusovačatakođe za potrebe kreativnih industrija, a na Cetinju je već uspješno realizovan kreativni hub u prostorijama stare fabrike Košuta.

HRISTO I ŽAN-KLOD UMJETNIČKE INSTALACIJE

Photo- Roland Bauer KAO APSOLVENT NA EKSKURZIJI 2008. GODINE U BERLINU PELA SAM SE NA STAKLENU KUPOLU RAJHSTAGA, DANAŠNJEG BUNDESTAGA, U PODNOŽJU KUPOLE BILE SU IZLOŽENE FOTOGRAFIJE RAJHSTAGA KROZ GODINE. DUBOKO U PAMĆENJE MI SE UREZALA FOTOGRAFIJA RAJHSTAGA OBUČENOG U PLATNO I ZATEGNUTOG KONOPCIMA. FASCINIRALA ME JE FOTOGRAFIJA, JER NISAM ZNALA NIŠTA O NJOJ, KAO I IDEJA O SAMOM OBJEKTU MONUMENTALNOG KARAKTERA, OBUČENOM U PLATNO I TAKO OSLOBOĐENOG SVOJE MONUMENTALNOSTI. TO JE BILA FOTOGRAFIJA INSTALACIJE HRISTA I ŽAN-KLOD.

širi karakter, likovni jezik i teme koje se pojavljuju u njihovom radu i kreću od degradacije okoline, do zamršene istorije 20.vijeka i hladnog rata, do ustrajnosti demokratskih i humanističkih ideala.

ŽIVJETI UMJETNOST POSLEDNJEG DANA MAJA 2020 G. SVIJET JE NAPUŠTIO HRISTO, BUGARSKO-AMERIČKI UMJETNIK. PREMINUO JE U SVOM DOMU U NJUJORKU. BIO JE POZNAT PO MASIVNIM, JAVNIM, UMJETNIČKIM INSTALACIJAMA KOJE JE REALIZOVAO KAO DIO DVOJCA HRISTO I ŽAN-KLOD. ŽAN-KLOD JE BILA NJEGOV UMJETNIČKI I BRAČNI PARTNER.

NAPISALA: arh. ALEKSANDRA ŽUGO PJEŠČIĆ

Hristo Vladimirov Javašev rođen je u Gabrovu u Bugarskoj 13. juna 1935g. Istog dana u Kazablanki, u Maroku je rođena Žan-Klod Denat de Gijebon. Slučajnost ili ne, volio je da kaže da su “istog trenutka” postali umjetnički i životni partneri. Crvenokosa Žan-Klod je preminula u svojoj 75-oj godini od posljedica aneurizme u Njujorku, gdje su se preselili iz Pariza (u kom su se upoznali 1958 g.) i živjeli od 1964. godine. Radovi Hrista i Žan-Klod su bili efemerni spektakli globalnih razmjera. ”Mislim da je potrebno mnogo više hrabrosti da se stvore stvari koje će

100

Kao apsolvent na ekskurziji 2008. godine u Berlinu pela sam se na staklenu kupolu Rajhstaga, današnjeg Bundestaga, u podnožju kupole bile su izložene fotografije Rajhstaga kroz godine. Duboko u pamćenje mi se © Wolfgang Volz

nestati, nego da se stvore stvari koje će ostati”, govorio je Hristo. Takođe su svoje radove znali da opišu kao dugunjena trenutna prolaznost je ono što je čini predivnom. Autorski rukopis ovog dvojca je danas prepoznatljiv. Obmotavanje tkaninom i kanapom, poznatih građevina i čitavih pejzaža, transformacije predjela, intervencije u prostoru i prirodi, site specific instalacije čine se dopadljivim i često zbog svojih razmjera kontraverznim. Međutim iako su više puta negirali da njihovi radovi imaju dublje značenje od neposrednog estetskog uticaja, reakcije publike i kritičara širom svijeta odavno su prepoznale

urezala fotografija Rajhstaga obučenog u platno i zategnutog konopcima. Fascinirala me je fotografija, jer nisam znala ništa o njoj, kao i ideja o samom objektu monumentalnog karaktera, obučenom u platno i tako oslobođenog svoje monumentalnosti. To je bila fotografija instalacije Hrista i Žan-Klod. Za pakovanje Rajhstaga im je bilo potrebno 25 godina, da bi dobili dozvolu od njemačkih vlasti. 100 000 kvadratnih metara srebrno-sivog polipropilen

platna i 15 km plavog polipropilenskog konopca je bilo potrebno za ovaj projekat. Od svoje izgradnje 1894 g. zgrada Rajhstaga je preživljavala konstantne promjene. Nacisti su je spalili 1933., skoro pa je uništila Crvena armija 1945. Obnovljena je 60-ih godina. Tokom dvije sedmice 1995., prije nego što će par godina kasnije objekat dobiti staklenu kupolu, potpisanu u ime Normana Fostera, umotani Rajhstag je obišlo 5 miliona ljudi. Srebrno platno i plava užad stvorili su raskošan tok vertikalnih nabora, naglašavajući proporcije postojeće strukture, skrivajući i istovremeno otkrivajući suštinu Rajhstaga. “Prekrivanje Rajhstaga sklonilo je sve ukrase, skulpture i dekoraciju i samim tim istaknuta je sva veličina arhitektonskih proporcija. Umotani projekti nisu čvrste zgrade, one se kreću sa vjetrom, dišu. Tkanina je veoma senzualna, poput kože. “-govorio je Hristo. Projekat Kapije u Central parku, realizovan je 2005. godine. Ideja da se postave stubovi visoki 5 metara sa kojih će visiti platna u narandžastoj boji ( koja će kasnije postati njihov zaštitni znak) je nastala još u 70-im godinama. Godine borbe sa birokratijom su bile potrebne da se dobije dozvola za njihovo postavljanje, kao što je bio slučaj 101

efemerna umjetnost iz galerija je izašla u javni prostor i postala dostupna 24/7 i besplatna za sve posjetioce, dajući umjetnosti širi, globalni karakter.

Hristo i Žan Klod su živjeli svoju umjetnost. Svi njihovi radovi su plaćeni iz sopstvenih sredstava. Godinama su prodavali crteže i ideje o instalacijama, pojedincima, galerijama i muzejima, što im je omogućivalo da kapital ulože u samu instalaciju. Samofinansiranje im je omogućilo umjetničku slobodu, bez ikakvog uticaja investitora sa strane, što je omogućavalo ideji da se uzdigne sa papira i oživi u javnom prostoru baš onakva kakvom su je zamislili. Imati integritet, braniti svoje ideje i ciljeve, čvrsto stajati iza njih, nikad nije bio lak posao. Ajn Rend bi nas u Veličanstvenom izvoru zapitala da li možemo da sačuvamo svoju dušu, da je ne prodamo, jer je to mnogo teže. Moguće je, to su nam dokazali, sem njenog junaka arh. Hauvarda Rorka, Hristo i Žan-Klod. Da su živjeli svoju umjetnost i iznad nje, govori i to da su putovali odvojenim avionima, da bi bili sigurni da će u slučaju nesreće, jedno od njih nastaviti rad na trenutno aktuelnim projektima. Posle iznenadne smrti Žan Klod, Hristo je nastavio sa realizacijom zajedničkih projekata, koje je i nadalje potpisivao zajedničkim imenom. Hristo se pridružio Žan-Klod u nekom drugom svijetu, a njihova umjetnost i dalje traje. Zbog

PROJEKAT KAPIJE U CENTRAL PARKU, REALIZOVAN JE 2005. GODINE. IDEJA DA SE POSTAVE STUBOVI VISOKI 5 METARA SA KOJIH ĆE VISITI PLATNA U NARANDŽASTOJ BOJI ( KOJA ĆE KASNIJE POSTATI NJIHOV ZAŠTITNI ZNAK) JE NASTALA JOŠ U 70-IM GODINAMA.

PLUTAJUĆE PRISTANIŠTE JE JEDAN OD POSLEDNJIH PROJEKATA, KOJE JE HRISTO REALIZOVAO SAM. OSMIŠLJEN JE 70-IH GODINA ZAJEDNO SA ŽAN-KLOD, A REALIZOVAN 2016. GODINE. PRISTANIŠTE POVEZUJE DVA OSTRVA NA JEZERU ISEO U ITALIJI. PUBLICI JE OVOM INSTALACIJOM OMOGUĆEN “HOD PO VODI”,NA DESETINAMA SEGMENATA DUGAČKIH STO METARA, SASTAVLJENIH OD POLIPROPILENSKIH BOVA SLAGANIH KAO KOCKE, PREKRIVENIH SA NARANDŽASTOM TKANINOM.

i sa obmotavanjem Rajhstaga. Ipak, upornost se kao i uvijek isplati. Ideja je dobila svoju realizaciju, a Njujork je, u Central parku, dobio petnaestodnevnu instalaciju stubova i materijala koje je talasaju na vjetru. Instalacija je izgledala kao zlatna rijeka koja se pojavljivala i nestajala kroz krošnje drveća. Plutajuće pristanište je jedan od poslednjih projekata koje je Hristo realizovao sam. Osmišljen je 70-ih godina zajedno sa Žan-Klod, a realizovan 2016. godine. Pristanište povezuje dva ostrva na jezeru Iseo u Italiji. Publici je ovom instalacijom omogućen “hod po vodi”, na desetinama segmenata

pojave virusa Covid-19, pandemijskih razmjera, odloženo je planirano umotavanje Trijumfalne kapije u Parizu, koje će biti realizovano na jesen, a izložba posvećena Hristu i Žan-Klod, otvorena je 01. jula i trajaće do 19. novembra u centru Žorž Pompidu u Parizu.

dugačkih sto metara, sastavljenih od polipropilenskih bova slaganih kao kocke, prekrivenih sa narandžastom tkaninom. Publika je hodom po prekrivenim bovama do ostrva, pozvana da neposredno fizički koristi instalaciju, i balansirajući i nježno se ljuljuškajući

iskusi “hod po vodi”. Svi njihovi konceptualni projekti realizovani su u javnom prostoru. Publika je pozvana da koristi instalacije, šeta, primjećuje, dodiruje, komentariše, učestvuje, svidjelo se to njoj ili ne. Njihova

102

103

INOVATIVNE EKO TEHNOLOGIJE

i postavljati u funkciji zaštite ugroženih biljnih vrsta, kao što je na primjer i kod nas zaštićena posidonija (Posidonia oceanica), ali i kao turistički interesantna mjesta za ronioce, snorkeling i sl. U Evropi, Španija i Francuska prednjače sa ovom praksom, gdje se i nalaze najpoznatiji i najveći vještački grebeni

ŽIVI BETON MORA

El Campello i Prado Reef. U Monaku, već su otišli korak dalje, postavljajući u svoje more 3D štampane strukture, čija je kompjuterska obrada i štampanje ovom tehnologijom omogućilo mnogo detaljniji i bogatiji dizajn, a to rezultira mnogo većim brojem vrsta, pogotovo riba i rakova

TEHNOLOŠKA I TEHNIČKA DOSTIGNUĆA U DOMENU STABILIZACIJE MORSKIH OBALA, IZGRADNJE PRISTANIŠTA, MARINA, I GOTOVO SVIH ANTROPOGENIH STRUKTURA U MORU KOJE SE MOGU ZAMISLITI, POČIVAJU NA UPOTREBI BETONA. I DOK ON SASVIM SIGURNO ZADOVOLJAVA SVE ČOVJEKOVE POTREBE U TOM SMISLU, PITANJE JE ŠTA SE DEŠAVA ISPOD POVRŠINE MORA, I KAKO OVAKO INTENZIVNI ZAHVATI DJELUJU NA MARINSKE EKOSISTEME? NAPISALA: Danica Mihaljević Davidović, diplomirani inženjer pejzažne arhitekture Pejzažni arhitekta u CAU, centar za arhitekturu i urbanizam, Podgorica

Jason deCaries Taylor, Nečujna evolucija, Meksiko www.underwatersculpture.com

najveći generatori biodiverziteta, to se razvoj tehnologija za stabilizaciju obala i uopšte izgradnje u marinskoj sredini, pomjera ka pronalaženju biotehničkih rješenja, koja će omogućiti da ove strukture postanu dio staništa, platforme za povećanje biodiverziteta u zoni izgrađenog akvatorija. Ovdje treba razdvojiti dvije stvari, jedna su specijalno izgrađeni betonski elementi koji se dodaju ili kojima se oblažu već izgrađene strukture u moru, a drugo su vještački grebeni. Vještački grebeni se u poslednjih tridesetak godina uveliko koriste, najviše u Japanu, kao dio strategije za obnavljanje ribljeg fonda komercijalnih vrsta. Oni su začetnici razvoja ovakvih grebena, kojim se pruža utočište, stanište, mjesto mriješćenja, vrstama koje su eksploatisane u ribarstvu. Međutim, vještački grebeni se mogu konstruisati Betonski vez u okolini ZPM Katič, Petrovac, CG

Vremenom betonske strukture u moru mijenjaju svoju površinu kolonizacijom različitim algama, biljnim i životinjskim vrstama- perifitonom (organizmi, koji su epifitno povezani sa krupnijim organizmima i predmetima uronjenim u vodu, prim.autora). Međutim, često se radi o agresivnim,

invazivnim vrstama, koje pokrivaju velike površine, potiskujući druge vrste. Razni bodljokošci, kao morski ježevi, godinama ne dozvoljavaju da nove površine u moru budu naseljene perifitonom, već brste sve što se pojavi na novoj, ogoljenoj površini. Isto se dešava i prilikom vađenja

školjki, prstaca na primer, kada se razbija stijena i gubi stanište perifitona za narednih nekoliko decenija. Tako se, na naizgled živim površinama ustvari dobijaju biološki siromašna staništa, koja sa stanovišta ekološke raznolikosti nemaju većeg značaja. Kako su obale vodenih površina

photo: Dušan Varda

Betonski vez, nakon godinu dana, u okolini ZPM Katič, Petrovac, CG photo: Dušan Varda

Betonska reljefna kocka, Econcrete www.econcretetech.com

koji naseljavaju ovakva staništa. Potopljeni elementi možda su najpoznatiji široj javnosti kao upečatljivi radovi Džejsona Tajlera, koji svoja umjetnička djela potapa u mora širom svijeta, kreirajući tako umjetnost koja se stalno mijenja, obrastajući živim svijetom mora. O ovome smo razgovarali sa Dušanom Vardom, filmskim režiserom i masterom ekologije, predsjednikom i osnivačem NVO MedCEM - Mediteranski centar za ekološki monitoring. Ova se organizacija bavi uspostavljanjem prvih zaštićenih područja u moru (MPA-Marine Protected Areas), u Crnoj Gori, koja još uvijek čekaju na zvanično

TRENUTNO SE RADI NA PROJEKTU POD POKROVITELJSTVOM CEPF (CRITICAL ECOSYSTEM PARTNERSHIP FUND), MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE ČIJI JE CILJ POMOĆ NEVLADINOM SEKTORU U DOMENU ZAŠTITE KRITIČNO UGROŽENIH EKOSISTEMA. U OKVIRU TOG PROJEKTA, U OKOLINI ZPM KATIČ POSTAVLJENO JE 5 VEZOVA UZ OBALU I 5 VEZOVA U OKOLINI SAMOG OSTRVA.

Reljefni bazen, Econcrete www.econcretetech.com

Marinski zid, Sidnej, Australija www.impakter.com

Tepih od betonskih elemenata, Econcrete www.econcretetech.com

Betonska reljefna kocka, Econcrete www.econcretetech.com

Izraelska kompanija Econcrete® prva je, i za sada jedina kompanija u svijetu koja se bavi cjelokupnim procesom proizvodnje, ugradnje i monitoringom specifičnih betonskih elemenata, koji su dizajnirani upravo tako da obezbijede biološku raznovrsnost . Iza ovog procesa stoji fuzija ekspertskih znanja iz domena građevinarstva, hemije, marinske biologije i ekologije.

proglašenje (ZPM zaštićeno područje mora: ZPM Katič, ZPM Platamuni, ZPM Ratac, ZPM Stari Ulcinj). Kako on objašnjava, u Crnoj Gori postoji tradicija vještačkih tvorevina u moru, od kojih je najpoznatija Gospa od Škrpjela. U današnjem vremenu, prve ekološke akcije ovog tipa realizovane su još 1994. godine, kada je u okolini Orahovca potopljen vještački greben u izvedbi Instituta za biologiju mora i JP Morsko dobro, a sve kao dio realizacije ideja započetih u TV serijalu “Podvodni svijet Crne Gore”. Trenutno se radi na projektu pod pokroviteljstvom CEPF (Critical Ecosystem Partnership Fund), međunarodne

jalnih staništa i ekosistema uopšte. Tako se i dramatičan gubitak palasture širom Mediterana, najveće školjke Jadranskog mora, usljed napada parazita koji buja u toplim morima, može smatrati svojevrsnim upozorenjem o efektima ljudskog djelovanja po morski svijet. Ovakav pristup izgradnji u marinskoj sredini tek je u posljednjoj deceniji primijenjen na nekoliko lokaliteta u svijetu (Tel Aviv, Haifa, Njujork, San Diego..).

organizacije čiji je cilj pomoć nevladinom sektoru u domenu zaštite kritično ugroženih ekosistema. U okviru tog projekta, u okolini ZPM Katič postavljeno je 5 vezova uz obalu i 5 vezova u okolini samog ostrva. Vezovi predstavljaju betonske blokove sa rupama, koji su ankerisani u morsko dno. Nakon godinu dana, evidentna je kolonizacija ovih struktura perifitonom, prvo algama, a zatim i drugim biljnim i životinjskim vrstama - dupljari,

sunđeri, a već je primjećeno da i hobotnice, kao i neke vrste riba (murine i grujevi), kao i na slikama prikazani crneji (crnci) koriste rupe kao zaklon. Ovaj i slični projekti, ukazuju na neophodnost da se izvođenje opsežnih radova na nasipanju morskog dna, a u svrhu formiranja šireg pojasa obale, plaža, moraju vršiti na način koji će u budućnosti kompenzovati ekološki gubitak originalnih akvatori-

Njihov se pristup bazira na međusobnoj interakciji tri komponente: hemijski sastav betona, kompleksnost površinske strukture betonskih elemenata i makro dizajn istih. Ovakav pristup omogućava da stvorene betonske strukture oponašaju realne, stvarne marinske habitate, te da se u tom smislu u budućnosti oni razviju i na do tada potpuno pustim ili biološki beznačajnim betonskim strukturama. Ovi se elementi ugrađuju na već postojeće zidove, obaloutvrde, marine, lukobrane, ili se planiraju u samom procesu pro-

KAKO SU OBALE VODENIH POVRŠINA NAJVEĆI GENERATORI BIODIVERZITETA, TO SE RAZVOJ TEHNOLOGIJA ZA STABILIZACIJU OBALA I UOPŠTE IZGRADNJE U MARINSKOJ SREDINI, POMJERA KA PRONALAŽENJU BIOTEHNIČKIH RJEŠENJA, KOJA ĆE OMOGUĆITI DA OVE STRUKTURE POSTANU DIO STANIŠTA, PLATFORME ZA POVEĆANJE BIODIVERZITETA U ZONI IZGRAĐENOG AKVATORIJA.

jektovanja. Za različite tipove betonskih struktura u moru, dizajnirani su elementi: bazeni za plimu-osjeku, kocke za stabilizaciju obala, tepisi za oblaganje dna, oblagači za infrastukturne kablove, cijevi, kao i specijalni aditivi za beton. Površina betonskih elemenata je dizajnirana tako da u skladu sa ekologijom mjesta na koje će biti postavljeni, privuče živi svijet, te postanu podloga za formiranje novih habitata. Veličina otvora, kao i same “šare”, utisnute reljefne tvorevine, posebno su dizajnirane za pojedine životinjske vrste, za koje se pretpostavlja da će naseljavati ove strukture. Nakon postavljanja betonskih elemenata, ova se firma bavi i monitoringom, prikupljajući podatke o naseljavanju struktura, karakteru živog svijeta, upoređujući ih sa kontrolnim strukturama, odnosno onim

sa klasičnim betonskim elementima. Nakon dvije godine monitoringa, više od 2/3 vrsta koje naseljavaju njihove strukture bile su lokalne vrste a samo 1/3 invazivne vrste, dok su na kontrolnim elementima dominantne bile invazivne vrste. Isto tako preko 80% površine struktura su prekrivene nekom vrstom živog svijeta, dok su kod kontrolnih ti procenti bili u rangu od oko 20%. Ovakvi poduhvati treba da budu građevinski nivo kome se teži, pogotovo u zemlji u kojoj su već realizovane, ili se planiraju velike intervencije na obali, ali i u moru. Ostaje nada da će se u budućnosti, za Crnu Goru značajni i veliki projekti, poput Porto Montenegra, Porto Novog, Luštica bay-a, Energetskog kabla Crna Gora- Italija, planirati i realizovati na način kojim će se more čuvati, obogaćivati, unapređivati, a ne posmatrati kao resurs koji samo treba bezrezervno eksploatisati.

TRADICIONALNA ARHITEKTURA NA PODRUČJU OPŠTINA BERANE, PETNJICA, ANDRIJEVICA, PLAV I GUSINJE

KULTURNI PEJZAŽI POLIMLJA

TEKST: TAMARA NOVAKOVIĆ

POLIMSKI MUZEJ IZ BERANA JE U SARADNJI SA REGIONALNOM RAZVOJNOM AGENCIJOM ZA BJELASICU, KOMOVE I PROKLETIJE IMAO IDEJU DA SE POZABAVI TEMOM KULTURNIH PEJZAŽA I VERNAKULARNE ARHITEKTURE ZONE POLIMLJA, I TU IDEJU JE KANDIDOVAO NA PREKOGRANIČNOM PROGRAMU CRNA GORA - ALBANIJA. PARTNERI SA ALBANSKE STRANE, KOJI SU IMALI INTERES DA SE ISTOM TEMOM BAVE U SVOJOJ ZEMLJI SU REGIONALNI SAVJET SKADRA I ORGANIZACIJA EUROPARTNERS DEVELOPMENT. KROZ OVAJ PROJEKAT SU SPROVEDENE RAZLIČITE AKTIVNOSTI U OBJE REGIJE, KOJE SU INAČE VEOMA RAZLIČITE. ALI, SUŠTINA JE BILA ISTA – ISTRAŽITI TIPOLOGIJE TRADICIONALNIH OBJEKATA, PREPORUČITI NAČINE NJIHOVE KONZERVACIJE, I RADITI SA STANOVNIŠTVOM NA OČUVANJU TRADICIONALNE ARHITEKTURE KAO VAŽNOG SEGMENTA KULTURNE BAŠTINE.

ŠTA JE TO KULTURNI PEJZAŽ? Prema definiciji koju je formulisao UNESCO kulture predjela predstavljaju „kombinaciju dejstava prirode i čovjeka i ilustruju tokom vremena ostvaren razvoj ljudskog društva i njegovih naselja pod uticajem fizičkih sila i/ili mogućnosti koje su predstavljali njihovo, kako spoljno, tako i unutrašnje okruženje društvenim, ekonomskim i kulturnim silama“. Ljudskim mišljenjem i djelovanjem, svaki čovjek utvrđuje i produbljuje sebi utisnute „slike svijeta“ na način koji odgovara srazmjerama saznanja i kulture kojima raspolaže. Tako će on iz nekog „svog ugla“ u predjelu pred sobom ili njegovoj viziji tražiti i nalaziti svakojake izvore spokoja i ljepote, ili zbunjen i uplašen otkrivati najave poznatih opasnosti, u nepoznatom izazov radoznalosti ili skrivene prijetnje, sluteći nepriliku. Kulturni pejzaž je zasigurno jedna od najinspirativnijih tema za sve koji su bli-

ski oblasti kulturnog i prirodnog nasljeđa, drugim riječima kulturnoj i prirodnoj baštini. Tema dolazi u pravo vrijeme i sa mnogo razloga ima ogroman značaj. Krizna vremena siromaštva, ratova i razaranja, skrajnula su oblast kulturne i prirodne baštine na periferiju društava. Logično je, stoga, da se ova oblast ubrzano vraća na pijedestal svoje stvarne veličine, gdje joj je odavno i bilo mjesto. Kulture i nasljeđa u cjelini ne mjere se veličinom teritorija, brojnošću naroda, materijalnom i tehnološkom razvijenošću, već brojnošću kulturnog i prirodnog bogatstva. Upravo je XXI vijek označen vijekom kulturnog spajanja i razumijevanja svih ljudi. Imperativ za

108

saradnju, razumijevanje, mir i razvoj naroda širom svijeta jeste njegova kulturna osviješćenost u pravcu shvatanja suštinskih vrijednosti različitih kultura u prošlosti i sadašnjosti kao moćnog sredstva za komunikaciju, razvoj demokratskih i humanih principa života. KULTURNI PEJZAŽI POLIMLJA Kada pogledate pejzaže oko sebe (koji su najčešće baš kulturni pejzaži), naučićete mnogo o navikama i tradicijama jednog društva, o njegovoj istoriji, o njegovom poštovanju svog okruženja, o njegovim potrebama kroz istoriju. Sve to ćete shvatiti i ako se osvrnete na kulturne pejzaže gornjeg Polimlja, zone

koja je definisana Plavskim jezerom, odakle počinje svoj tok rijeka Lim, i gradovima i naseljima koja su se smjestili u dolinama Lima. Kulturne pejzaže Polimlja su definisale visoke planine i klima, istorijske prilike, kao i ekonomske aktivnosti stanovništva. Kao što smo u prethodnim 109

brojevima časopisa Prostor već pisali, kuće su ovdje pravljene ili od kamena ili od drveta ili kombinacijom ova dva materijala, jer to su sirovine koje su bile na raspolaganju. Stočarstvo je bila dominantna ekonomska aktivnost, pa su često prizemlja kuća korištena kao štale. Zbog mnoštva stoke, pravljene su i ograde od drveta, koje se i danas mogu vidjeti u selima. Žito se nije kupovalo već se uglavnom sadilo, kukuruz je bio osnovna žitarica koja se koristila u prehrani stanovništva, pa su se zbog čuvanja žita pravili koševi od pruća, a za mljevenje su se gradili mlinovi. Svako selo koje je imalo rijeku imalo je i po nekoliko mlinova. Danas ih na žalost nema mnogo, ali se ostaci još uvjek mogu vidjeti. Vuna se koristila za odjevne predmete, pa su se paralelno sa mlinovima pravile i „valjanice“, primitivni mali pogoni za preradu vune koji koriste energiju vode. Sijeno za prehranu stoke se, kao i danas, slagalo u stogove. Torovi za ovce su se pravili od drveta, kao i danas, a tamo gdje nema šuma, od kamena. Ljeti se sa stokom izdizalo na katune, radi ispaše, a na katunima su se pravile, najčešće drvene, primitivne kolibe koje su se koristile svega nekoliko ljetnjih mjeseci. Tako su način života, potrebe ljudi i prirodno okruženje diktirali način gradnje. A, kada sve te građevine rasporedite po prostoru pored Lima i na obroncima Bjelasica, Komova i Prokletija, dobijate kulturni pejzaž Polimlja koji je i danas vidljiv. Sa druge strane, regija Skadra je mnogo veća od regije Polimlja, i u smislu reljefa mnogo raznovrsnija. Veliki dio ove regije je u dolini, u ravnici, na obalama Skadarskog jezera, gdje su i pejzaž ali i kulturni pejzaž različiti od sjeverne regije Skadra, koji je mnogo sličniji Polimlju, jer se nalazi na obroncima Prokletija. Gusinje i Plav imaju veoma sličnu arhitekturu sa sjevernim dijelom Skadra, ovdje dominiraju stare kamene kuće koje se zovu kule. PRIMJERI UPOTREBE TRADICIONALNIH KUĆA Savremeni pristup kulturnoj baštini, danas upravo govori o kulturnim pejzažima kao osnovnom, gradivnom elementu evropske kulture i identiteta. Sporo ali, reklo bi se ipak sazrijeva svjest o potrebi promjene odnosa prema kulturnom i prirodnom pejzažu. Samo organizovano društvo i država

110

mogu učiniti taj napor da definišu tačke oslonca, odrede prioritete i strategije, usmjere vaspitno - obrazovni sistem, sistem informisanja i komunikacija u pravcu formiranja svijesti o vrednovanju svih kulturnih i prirodnih aspekata sopstvene zemlje. Na području Polimlja postoji nekoliko dobrih primjera valorizacije kulturne baštine. Tako se par porodica odlučilo da svoje stare kuće adaptira i koristi, bilo za svoje potrebe, bilo u svrhe seoskog turizma. Kada su to učinili da bi počeli da se bave turizmom, upravo su takva domaćinstva dobijala najbolje komentare od gostiju, jer su upravo takve kuće dodavale značajnu vrijednost ukupnom iskustvu gostiju koji žele da nauče što više o lokalnoj kulturi i tradicijama. Još ako su takve kuće i uređene na tradicionalan način, onda je ugođaj potpun. Kao posebni primjeri se izdvajaju: seosko domaćinstvo Kuća Kljajića u Lubnicama; seosko domaćinstvo Miljanov

Do u selu Konjuhe, opština Andrijevica; novosagrađena kuća po ugledu na tradicionalne brvnare u okviru kompleksa Oka i po u selu Kaludra, opština Berane; kao i Kula Redžepagića – smještajni objekat, opština Plav. Regija Polimlja je tipični crnogorski, planinski kraj, u kojoj tragovi čovjeka i naseobina sežu u daleku prošlost. Ratovi i nemaština su učinili da nemamo kulturno istorijske spomenike grandioznog stila, nemamo zamkove, tvrđave i velelepne građevine. Što ne znači da ono što imamo nije vrijedno i da ga ne treba sačuvati. Svako od nas nosi odgovornost da kulturno nasleđe koje smo zatekli sačuvamo za sljedeće generacije. A, naše kulturno nasleđe i kulturni pejzaž jeste i naše narodno graditeljstvo - naši katuni, brvnare, kule i kamene kuće. Kulturni pejzaž gradi svaki pojedinac i čitava društva – države, organizacije, svi... To je sinonim za

sadržajnost našeg duhovnog bića, istina o prošlosti i poligon budućnosti. Koliko se u tim vrijednosnim relacijama uspijemo naprijed pomjeriti – toliko ćemo za sebe i buduće generacije ostaviti ljepote nasljeđa iz koga izviru tokovi razumijevanja i prijeko potrebne ljubavi.

Ovaj tekst je štampan u okviru projekta “Očuvanje kulturnih pejzaža Crne Gore i Albanije”, kog u Crnoj Gori sprovode Polimski muzej i Regionalna razvojna agencija za Bjelasicu Komove i Prokletije. Projekat je finansiran kroz prekogranični program Crna Gora – Albanija od strane EU, a ko-finansiran od Ministarstva javne uprave Crne Gore. Stavovi izraženi u ovom tekstu isključiva su odgovornost Regionalne razvojne agencije za Bjelasicu, Komove i Prokletije i ne odražavaju nužno stavove donatora

111

THE NATIONAL MARITIME MUSEUM OF CHINA/COX ARCHITECTURE

MORSKI RAJ NA KOPNU

PRIPREMILA: SANDRA VAHTEL FOTO: TERRENCE ZHANG

AUSTRALIJSKA PRAKSA COX ARCHITECTURE DIZAJNIRALA JE NACIONALNI POMORSKI MUZEJ KINE U TIANJINU KAO ČETIRI KRILA OBLOŽENA METALOM KOJA PRUŽAJU POGLED NA ZALIV BOHAI. PRVI KINESKI NACIONALNI POMORSKI MUZEJ SMJEŠTEN JE U NOVOM PREDJELU BINHAI. OVO MOČVARNO PODRUČJE JE OPORAVLJENO IZ ZALIVA I INTENZIVNO SE RAZVIJALO TOKOM PROTEKLE DECENIJE.

Cox Architecture pobijedila je 2013. na međunarodnom konkursu za dizajn muzeja, koji je u pripremi šest godina. Na površini od 80.000 kvadratnih metara muzej sadrži šest izložbenih prostora i 15 izložbenih dvorana. Dijamantni paneli od srebrnog aluminijuma pokrivaju spoljašnjost svakog oblika, od kojih su neki perforirani, a drugi čvrsti. Donja strana dizajnirana da izađe na kraj sa velikim snježnim padavinama zimi - obložena drvetom. Uređeni pejzažni prostori stvaraju novi niz ruta nalik stazi duž zaliva, zaklonjene konzolnim oblicima muzeja. Umjesto jedne, monolitne građevine, Cox Architecture razbila je muzej u gomilu dugih, tankih paviljona. “Iz početnih akvarelnih skica Philips Coxa, dizajn je evoluirao i određene ubjedljive metafore su se ili rješavale ili pojavile”. „Skakajući šaran, korali, morske zvijezde, privezani brodovi u luci i otvoreni dlan koji se pruža iz Kine u pomorski svijet. Unutar krila, od kojih je svako posvećeno određenoj izložbenoj temi, rebrasta čelična konstrukcija stvara 112

NA POVRŠINI OD 80.000 KVADRATNIH METARA MUZEJ SADRŽI ŠEST IZLOŽBENIH PROSTORA I 15 IZLOŽBENIH DVORANA. DIJAMANTNI PANELI OD SREBRNOG ALUMINIJUMA POKRIVAJU SPOLJAŠNJOST SVAKOG OBLIKA, OD KOJIH SU NEKI PERFORIRANI, A DRUGI ČVRSTI. DONJA STRANA DIZAJNIRANA JE DA IZAĐE NA KRAJ SA VELIKIM SNJEŽNIM PADAVINAMA ZIMI - OBLOŽENA SU DRVETOM. UREĐENI PEJZAŽNI PROSTORI STVARAJU NOVI NIZ RUTA NALIK STAZI DUŽ ZALIVA, ZAKLONJENE KONZOLNIM OBLICIMA MUZEJA.

dramatični prostor uz središnja područja u kojima su izloženi krugovi. Kameni pod i bijeli zidovi stvaraju svijetle, otvorene atrijumske prostore. Zglobni paviljoni omogućavaju stalnu vezu između unutrašnjosti i spoljašnjosti. Korisničko iskustvo postoji u pejzažu i ključni je organizator plana, pomažući orijentaciji posjetilaca na njihovom

arhitekturu i dizajn Tianjin. Sastavljen od četiri krila, usredsređen na teme “Drevnog okeana”, “Okeana danas”, “Putovanja u otkrića” i “Doba zmaja”, projekat ima za cilj da ukaže na kinesku pomorsku evoluciju. Pokrivajući 80.000 kvadratnih metara, muzej u tri etaže obuhvata šest izložbenih prostora i 15 međusobno povezanih izložbenih dvorana. Serija međusobno povezanih paviljona konzolira iznad vode iz centralne prijemne dvorane, prostora za tranziciju koji pruža pristup gornjem dijelu dvije izložbe nivoa. Međusobno povezane dvorane „obezbjeđuju stalnu vezu između unutra i spolja“. U stvari, pejzaž orijentiše posjetioce i organizuje njihovo iskustvo.

putovanju.“ Nacionalni pomorski muzej Kine smješten je na sjeveru Kine, van grada Tianjin. U muzeju se nalaze i novi, ali i istorijski pomorski predmeti sa fokusom na slavu dostignuća kineske mornaričke istrage tokom svih vjekova. Muzejski projekat veličine je 80.000 kvadratnih metara. Pomorski muzej Kine sastoji se od pet građevnih hala koje zrače lučkom lukom i konvertuju se u dvoranu sa centralnim predgovorom. Svaka dvorana posvećena je različitom aspektu kineske morske baštine. Ovi aspekti uključuju prirodu i okean, svjetsku pomorsku civilizaciju, kinesku morsku kulturu i istorijska plovila. Postoji privremena izložbena dvorana i prostori za javne obrazovne, poslovne, istraživačke i kustoske ustanove. Muzej je okrenut ‘morskom plažom’ gdje pomorske rekonstrukcije i drugi do-

114

SASTAVLJEN OD ČETIRI KRILA, USREDSREĐEN NA TEME “DREVNOG OKEANA”, “OKEANA DANAS”, “PUTOVANJA U OTKRIĆA” I “DOBA ZMAJA”, PROJEKAT IMA ZA CILJ DA UKAŽE NA KINESKU POMORSKU EVOLUCIJU. POKRIVAJUĆI 80.000 KVADRATNIH METARA, MUZEJ U TRI ETAŽE OBUHVATA ŠEST IZLOŽBENIH PROSTORA I 15 MEĐUSOBNO POVEZANIH IZLOŽBENIH DVORANA. SERIJA MEĐUSOBNO POVEZANIH PAVILJONA KONZOLIRA IZNAD VODE IZ CENTRALNE PRIJEMNE DVORANE, PROSTORA ZA TRANZICIJU KOJI PRUŽA PRISTUP GORNJEM DIJELU DVIJE IZLOŽBE NIVOA. MEĐUSOBNO POVEZANE DVORANE „OBEZBJEĐUJU STALNU VEZU IZMEĐU UNUTRA I SPOLJA“. USTVARI, PEJZAŽ ORIJENTIŠE POSJETIOCE I ORGANIZUJE NJIHOVO ISKUSTVO.

gađaji na otvorenom aktivno povezuju muzej sa gradom. Pomorska plaža se nalazi u ribarskom i zanatskom selu i morskom botaničkom vrtu. Obilježen je posmatračkim tornjem koji djeluje kao energetska elektrana muzeja. Ovo segmentiranje dvorana i pomorske ploče osigurava da muzej ne izgleda kao jedna monolitna građevina. Arhitektura je informisana vodenim referencama, poput anemona, korala i plovila u luci. Ove reference nisu očigledne, umjesto toga djeluju kao suptilne privilegije za istraživanje iskustava unutar njih. Dizajn posjetiocima podiže rampu na povišen nivo sa kojeg mogu pristupiti jednom od dva podijeljena nivoa. To omogućava da se zbirka i operativni centar muzeja nalaze odmah ispod predgovorne dvorane, sa direktnim pristupom nižeg nivoa u svaku salu. Drugi formativni aspekt dizajna bila je želja kineske vlade da muzej izgradi u roku od dvije godine. Upotrebljene su tehnike parametrijskog modeliranja uz pomoć Arup-a. Zidovi i krov su bili sastavljeni od montažnih, dijagonalno ojačanih rebara i obloga, formirajući školjke koje se mogu ugraditi prije podizanja gornjih spratova. Muzej je otvorio svoja vrata u maju 2019. Cilj projekta je da postane katalizator za unapređenje svijesti kineske javnosti o zaštiti mora, istraživanju mora i morskoj kulturi. Ovaj projekat je završen u saradnji sa Institutom za

Muzej je dva i po puta veći, u smislu kako dužine tako i površinske lokacije od Sidnejske opere. Projekat je budući svjetski festival arhitekture, budući projekat budućnosti, kulturni projekat godine i takmičarski projekt godine 2013., kulturni fenomen na globalnoj sceni. Proces je bio inovativan - posebno za projekte ove veličine, razmjera, složenosti i lokacije - u njegovom korišćenju paralelnog računarskog modeliranja koje je omogućilo da se istovremeno rješavaju i nivoi i detalji. Fizički modeli fokusirani su na ljudsku mjeru i interakciju, dok su složeni geometrijski algoritmi rješavali dvostruko zakrivljenu građevinsku „školjku“ i pripadajući sistem oblaganja. Dvorane su neprekidno od zapada do istoka Hala prirode i okeana, Svjetska dvorana za pomorsku civilizaciju, Kineska dvorana morske kulture i Dvorana istorijskih plovila. Privremena izložbena dvorana koja se nalazi ispred ove i pete dvorane na zapadu smještala je javne obrazovne, poslovne, istraživačke i kustoske ustanove. Muzej je okrenut ‘pomorskom plazom’ gde su pomorske rentakture i drugi događaji na otvorenom predviđeni za aktivno povezivanje muzeja sa gradom. Obilježen je posmatračkim tornjem koji ujedno služi i kao energetska centrala muzeja. Arhitektura je izražajna višestrukim interpretacijama (kao što su otvorena ruka, anemona, korali, brodovi u luci), ne kao očigledne metafore, već kao

privilegije za posjetu i istraživanje višestrukog skupa iskustava unutar. PLANIRANJE Strategija biroa je bila da naprave centralni prostor, na gornjem nivou „Predgovornu dvoranu“, a ispod nje Kolekcionarski centar. Iz ovog čvora se prožimaju četiri glavne tematske dvorane, svaka dva nivoa tako da se i kretanje posjetilaca i artefakta može direktno dogoditi iz centralnog dijela. Radijalni plan olakšava uvlačenje vodnih tijela iz luke, tako da posjetioci mogu vizuelno iskusiti tekući morski život, istovremeno cijeneći kinesku pomorsku evoluciju. Ova vodena tijela takođe pružaju plutajuće eksponate plovila kojima se može pristupiti sa pontona van iz dvorana. Osim što zrače linije kretanja, mostovi koji se povezuju olakšavaju kretanje između Svjetske dvorane za pomorsku civilizaciju i Kineske dvorane morske kulture (i pripadajuće dvorane za istorijske brodove) sa idejom da posjetiocima omoguće da uvide paralele između svjetskih i kineskih pomorskih događaja tokom vjekova. STRUKTURA Radeći sa kompanijom Arup, COX Architecture osmislili su sistem nagnutih portalskih okvira koji sadrži set komponenti koji omogućavaju stvaranje trodimenzionalnih krivolovnih oblika i prostora. Ključni dio sistema je da se okviri mogu montirati zajedno sa krovom montažnih trougaonih kaseta

MUZEJ JE DVA I PO PUTA VEĆI, U SMISLU KAKO DUŽINE TAKO I POVRŠINSKE LOKACIJE OD SIDNEJSKE OPERE.

od metalik oblaganja, prije nego što se unutra postave izložbene dvorane. Na taj način dizajn ne samo da ubrzava proces izgradnje, već je oslobađao arhitekturu da bi postigao njihove arhitektonske ciljeve. ARHITEKTURA Njihov cilj kroz proces bio je stvoriti višestruka iskustva kroz niz povezanih komponenti. Ova strategija je takođe pomogla da se optimizira angažman s vodom i privuče pejzaž predloženog susjednog „pomorskog

116

parka“ u muzej i kroz njega. Artikulacija u niz paviljona takođe je olakšala poravnanje prostora između hodnika i planirane glavne ose kroz Tianjin distrikt Binhai, tako da ova osa nastavlja pogled kroz muzej do luke iza. Tečni oblici paviljona dizajnirani su tako da privuku širok spektar pomorskih interpretacija bez očiglednih referenci i da muzej definišu kao Nacionalni pomorski muzej Kine. Ova tumačenja mogla bi da se kreću kroz valjanje valova, ispruženu ruku nad vodom, koral ili morsku anemonu, malu flotu privezanih brodova u luci ili možda školu povoljnih skakača. Međutim, njihov najvažniji cilj bio je da ovaj smjer kineske muzejske arhitekture prebacimo sa monumentalnog na humanistički, a ovaj aspekt dominirao je u mišljenju žirija prilikom izbora dizajna Cox Architects na međunarodnom konkursu.

SPOJ NAUKE I UMJETNOSTI Ž-ART JE UMJETNIČKI BREND, SA SLOGANOM: UMJETNOST, LJUBAV I SVJETLOST ISTOVREMENO. SPAJAJUĆI PRIMIJENJENE I KONCEPTUALNE UMJETNOSTI, DVIJE KRAJNOSTI KOJE U SLUČAJU Ž-ART DOBIJAJU SVOJ EKLEKTIČAN SMISAO.

AUTOR RADOVA I TEKSTA: Ž- ART MILENA ŽIVKOVIĆ

AKO UMJETNOST NIJE DOVOLJNA DA MI OBEZBIJEDI SIGURNOST DA NE JURIM PUSTE SNOVE, U NAUCI TRAŽIM ISPOMOĆ ZA SVOJE VIZIJE U KOJIMA SE RASTJERUJE SVAKA TEŽINA. ITALO CALVIN (AMERIČKE LEKCIJE)

Izbjegavajući jednu od nametnutih floskula “neshvaći umjetnik”, transformisala sam moranje u ljubav, tako što sam bez kompromisa oslikavala samo murale koji su povezani sa mojim autorskim umjetničkim radovima, koji se bave, prostorom, svjetlošću, svakodnevicom, a dalje uporište imaju u nauci, duhovnosti i ekologiji. Tako su ciklusi murala proizašli iz mog autorskog rada, našli primjenu u različitim enterijerima: Svjetlosni Mural, (Spajanje prirodne i oslikane svjetlosti u jednu kompoziciju, stvarajuću hologram utisak na zidu) Univerzum-privremeni dom (murali i intervencije u prostoru inspirisan naukom, tj naučnom duhovnošću Nikole Tesle) Floralni murali inspirisani Azijom i biljkama, japanskom i kineskom kulturom, kaligrafijom, takođe i sa plemenitom borilačkom vještinom Aikido. SARADNJA SA NAUČNICOM. Ako umjetnost nije dovoljna da mi obezbijedi sigurnost da ne jurim puste snove, u nauci tražim

ispomoć za svoje vizije u kojima se rastjeruje svaka težina. Italo Calvin (Američke lekcije) Susret sa Doc. dr Milenom Đukanović je posebno značajan, sve je počelo jednog dana kada me je pozvala da u njenom domu oslikam Sunčev sistem, tom prilikom smo razmijenile zajedničku potrebu za spojem nauke i umjetnosti, tako je nastao mural u njenom offisu “Zvijezda je u obliku kvadrata” na elektrotehničkom fakultetu u Podgorici. Moje prvo iskustvo slikanja na ovalnom zidu, geometrijske kompozicije na tri teme koje se prelivaju jedna u drugu: univerzuma, modu i savremen omaž kineskoj kulturi. Ovo su ujedno i oblasti koje su sastavni dio Mileninog istraživanja i djelovanja. Kompozicija je zavržena svjetlosnom linijom (led traka) u dijelu plafona, koja simulira putanju mliječnog puta, ujedno i osvjetljava ovaj triptih mural na zidu. Naziv mural “Zvijezda je u obliku kvadrata” pored moje fascinacije kvadratom, proizilazi iz velike matematičke formule koju sam vidjela u holu

elektrotehničog fakulteta, nijesam je razumjela, sadržala je brojeve i kvadrate, ta formula mi je ličila na zvjezdano nebo. Vođena intuicijom kasnije nađoh odgovore u fibonačijevom nizu, u kojem je najsavršeniji oblik u prirodi upravo spirala koju čine kvadrati. Poslije ovog murala se ponovo vraćam u Milenin dom, oslikavam mali floralni mural, kako je njena veza sa Kinom, bambus je biljka koja je bila polazni motiv. Odlučila sam da po prvi put portret kineskinje rađen u vitražu stigao iz Pekinga treba da nađe mjesto na muralu i da se sa njim potpuno sjedini. Dok je floralni motiv bambusa oslikan u duhu kaligrafije, da sve bude živo u tom hodniku koji tog dana postade mali omaž Aziji. I sve to na prijedlog Milene, čija se saradnja nastavlja dalje, na moje zadovoljstvo. Ž-Art murali imaju zadatak da transformišu prostor u fluidne slike na zidu koje imaju višeslojno djelovanje, pored estetskog je i spoznajni, koji poziva na kreativno mišljenje. Umjetnost treba da bude za stvaran svijet, da je funkcionalna, etička, ekološka, angažovana, da otkriva - nudi rješenje, uljepšava život i liječi.

Foto: Vuk Konjenšić na fotki naučnica Doc.dr Milena Djukanović i milena Živković

118

119

VAŠ POTPIS U DVORIŠTU

OSVJEŽENJE ZA BAŠTU TEKST: KRSTINJA ZEČEVIĆ

RASKOŠNI INDIJSKI (KINESKI) JORGOVAN UKRAŠAVA TERASE, BAŠTE, PARKOVE, ULICE PREKO CIJELOG LJETA. TO JE NAJATRAKTIVNIJA BILJKA KOJA U TOKU LJETA POKAZUJE SVU SVOJU RASKOŠ. PORIJEKLO VODI IZ KINE, JAPANA, INDIJE PA SE ČESTO ZOVE I KINESKI JORGOVAN. OVA BILJKA JE PRAVI IZBOR ZA SVE KOJI SE RADUJU LJEPOTI PRIRODE.

Lagerstroemia indica je zanosno drvo, visine do 8m u oblastima odakle potiče, počev od Indije, Kine, Japana, Sjeverne Australije. U našim uslovima naraste 3-5m a raširio se po čitavom svijetu u oblastima toplije klime. Ima vrlo dekorativno stablo sa neobičnim bojama. Čitava kora je posebno dekorativna sa posebnim zelenkastim, crvenkastim, braon linijama koje se nepravilno šire po stablu. Da bi raskošno cvjetao potrebno mu je dosta sunca i dosta svjetlosti, plodno zemljište dobro drenirano. Voli slabo kisjelu reakciju zemljišta. Ne voli vjetar te ga treba zaštititi i posaditi u zaštićenom prostoru po mogućnosti sa južne strane u dvorištu. Ne smeta mu toliko hladnoća kad već odraste i učvrsti korijen, iako prve nekolike godine moramo ga zaštititi tokom zime. Može da se uzgaja kao žbun ili drvce zavisno kako ga želimo formirati. U svakom slučaju uživaćemo u bogatim dugotrajnim cvjetovima. Glatku koru i ovalno eliptični listovi su ukras sami

za sebe. Na vrhovima grana narastaju cvjetovi, grupisani u male bukete duge 20-30cm. Otvaraju se od juna do oktobra. Baš u vrijeme kada imamo nešto manje drveća koje cvjeta, Lagestremija je veliko osvježenje jer na velikoj vrućini raskošno cvjeta i prava je dekoracija prostora. Kod nas je možemo pronaći u cvjećarama ili većim vrtnim centrima kao kontejnersku sadnicu. Može se samim DA BI RASKOŠNO CVJETAO POTREBNO MU JE DOSTA SUNCA I DOSTA SVJETLOSTI, PLODNO ZEMLJIŠTE DOBRO DRENIRANO. VOLI SLABO KISJELU REAKCIJU ZEMLJIŠTA. NE VOLI VJETAR TE GA TREBA ZAŠTITITI I POSADITI U ZAŠTIĆENOM PROSTORU PO MOGUĆNOSTI SA JUŽNE STRANE U DVORIŠTU. 120

121

tim saditi u raznim periodima mada je uobičajeno da se sadi u oktobru ili na proljeće. Ako je posadimo u jesen do proljeća će ojačati pa će se desiti da cvjeta već sledeće godine. Zimi je potpuno ogoljena bez lišća a na proljeće je poslednja biljka koja dobije lišće. Prije nego olista treba je orezati. Stare grabe bar za 1/4 jer ona daje cvjetove iz novoformiranih grana. Dok je još mlada biljka možemo je oblikovati po želji zavisno kako ćemo je gajiti, da li kao žbun ili kao drvo. Ipak je svakog proljeća treba orezati zbog žbunaste forme i obilnijeg cvjetanja. Indijski Jorgovan se može gajiti kao samostalna biljka, zatim u grupama, pa i u drvoredima. Niže sorte se mogu gajiti i na terasi. Pošto ne traži mnogo njege bit će zaista pravi ljetnji ukras. Može se gajiti i kao bonsai. Iako nije posebno zasebna biljka treba voditi računa o sorti jer se međusobno razlikuju po izdržljivosti na niskim temperaturama. Zemljište koje ovoj biljci najviše odgovara ne smije biti bogato azotom. Na proljeće zemljištu se dodaje đubrivo sa produženim dejstvom. Prvih godina zahtijeva više pažnje i neophodno ga je redovno prihranjivati i zalivati. Vratit

će nam izuzetno bogatim cvjetanjem pa skoro da se lišće ne vidi a boje mogu biti razne, od nekoliko nijansi roze, crvene, purpurne, bijele. Cvjetovi VIDJELI SMO DA SE U SAKSIJI MOGU GAJITI MANJE FORME NO UZ PRAVILNU NJEGU MOGU SE GAJITI I VEĆE BILJKE. NARAVNO TREBAĆE NAM VEĆA SAKSIJA, DUBOKA BAR 40CM. OKO NJE U SAKSIJI SE MOGU POSADITI DRUGE UKRASNE BILJKE SA KOJIMA ĆE SE OVA ODLIČNO SLAGATI. 122

su u obliku metli koji kad precvjetaju formiraju se braonkasti plodovi-odrvenjele čaure koje na granama ostaju sve do proljeća. Kad god sam neđe viđela ovu prekrasnu biljku, zastala sam da joj se divim. Sad nam je zaista dostupna i kod nas se lako nabavlja. Ko nema baštu ili vrt može je gajiti i na terasi ili balkonu odnosno u saksiji. Vidjeli smo da se u saksiji mogu gajiti manje forme no uz pravilnu njegu mogu se gajiti i veće biljke. Naravno

trebaće nam veća saksija, duboka bar 40cm. Oko nje u saksiji se mogu posaditi druge ukrasne biljke sa kojima će se ova odlično slagati. Ako posadimo bršljan djelovaće dekorativno posebno ako je u pitanju šarenolisni a i čuvat će joj vlagu. Za saksijskog Indijskog Jorgovana trebaće malo više njege. Prihranjuje se đubrivom za cvjetnice i to svakih 10-15 dana i tako će produžiti period cvjetanja. Zalivanje takođe mora biti redovnije. Ova biljka je pravi izbor za sve one koji obožavaju prirodu, posebno što je ona pravi ljetni ukras i što će unijeti svježinu, ljepotu i raskoš u vašu baštu, vrt ili terasu. Razmnozava se sjemenom a češće reznicama koje se uzimaju sa biljke tokom ljeta ili rane jeseni. Reznice se oživljavaju u vodi ili se zasade u zemlju po mogućnosti kraj reznice umočiti u hormon za oživljavanje. Zimi je skloniti i zaštititi kao i mlade biljke koje su posađene poslednjih godina, jer su još mlade. Neko je već ima a neko će nabaviti ono što je sigurno je da je jedinstvena.

ARHITEKTURA, DIZAJN, UREĐENJE: WORMHOLE LIBRARY MAD Architects objavio je svoj dizajn za Wormhole Library, zakrivljenu strukturu koja služi kao multifunkcionalna zgrada, omogućavajući posjetiocima da čitaju, uživaju u pogledu na more i prisustvuju predstavama na otvorenom. Smješten na obali u mjestu Haikou, provincija Hainan, u Kini, paviljon „Wormhole“ je u fazi izrade i očekuje se da će biti završen 2021. godine. Višestruko funkcionalna zgrada, koja nadilazi vrijeme i prostor, poprima oblik “rupe za crve” i ulivena je u bijeli beton, koristeći CNC i 3D štampani model i osiguravajući tačnost i neprimjetnost. U stvari, zakrivljeni betonski konstruktivni zidovi spajaju strop, zemlju i zidove zajedno. Rupe različitih dimenzija omogućavaju arhitekturi da diše i ujedno dopušta da prirodna svjetlost preplavi unutrašnjost. Sivi prostori spoljašnjih hodnika pružaju sjenovita mjesta prolaznicima da se zaustave i odmore. Sastavljen od dva dijela, unutrašnjost prostora za čitanje od 690 kvadratnih metara može čuvati oko 10 000 knjiga, kafića i terase; i prostor za odmor od 300 kvadrata opremljen je sistemom za parkiranje bicikala, javnim kupaonicama i tuš kabinama.

OTPLATA DUGA PO OSNOVU UTROŠENE ELEKTRIČNE ENERGIJE PO IZUZETNO POVOLJNIM USLOVIMA Za domaćinstva koja imaju dug po osnovu utrošene električne energije - Otplata prethodnog duga u fiksnim mjesečnim ratama u iznosu od 20 eura - Izuzeće od prinudnih metoda naplate dok se poštuje Sporazum - Obustava obračuna zatezne kamate

Akcija traje do 31. oktobra.

www.studiosynthesis.me

architecture & design

STUDIO SYNTHESIS

Join us on:

URBAN DESIGN | ECOLOGICAL URBANISM | URBAN REGENERATION LANDSCAPE DESIGN | ARCHITECTURE AND RESEARCH DESIGN | INTERIOR DESIGN