Prostor 48 web by Casopisi Prostor i Caffe Montenegro

PROSTOR

Broj 48 maj/ jun 2018. cijena 3,50 eura CRNA GORA

ARHITEKTURA...GRAĐEVINARSTVO...ENTERIJER...DIZAJN...LIČNOSTI

vezir Tema broja

enterijer

Dizajn

arhitektura

Renoviranje, restauriranje i adaptacije

Milano Trendovi koji će se pamtiti

Kuća cistijerna Temelj dobro dizajniranog enterijera

Grafton Architects Intervju: Vladimir Lojanica

THE CHEDI LUŠTICA BAY Imagine a holiday home designed with sophistication; luxuriously crafted and equipped to deliver the legendary Chedi experience. As part of The Chedi Luštica Bay hotel complex, The Chedi Residences are an astute choice, combining both holiday home and investment opportunity.

OPENING JULY 2018

EXPLORE IN STYLE INDULGE IN STYLE REJUVENATE IN STYLE ROMANCE IN STYLE TEE-OFF IN STYLE For more details and reservations, visit LusticaBay.com

THE CHEDI LUŠTICA BAY MONTENEGRO TIVAT 85323 RADOVICI T +382 (77) 200 100 F +382 (77) 200 105 info@lusticabay.com

www.lusticabay.com 3

+382 67 00 22 33 www.sohocity.bar info@ sohocity.bar

PROJEKTOVANJE . OPREMANJE . TAPETE TKANINE . POLIURETAN . PODOVI

MNE: Džordža Vašingtona 26, Podgorica polydec@t-com.me, +382 (20) 228 438 SRB: Simina 41, Beograd office@polydec.rs, +381 (11) 3540 650

www.polydec.rs

OMEXCO Cobra

Naslovna strana: Vezir, V&B Invest Podgorica

I mpr e s u m Izdavač: Copy Book House Direktor: Danko Jokanović Programski direktor: Peđa Zečević Glavni i odgovorni urednik: Aleksandra Zečević Malović Grafički dizajn: Copy Book House Fotografija: Nenad Mandić Risto Božović Redakcija: Sandra Vahtel Marta Jovićević Krstinja Zečević Ana Đurković Sanja Golubović Tamara Rašović Branka Gardašević Saradnici: Bojana Đurović Nina Malović Vladimir Kovač Prof. Aleksandar Radojević Štampa: Merkator Bijelo Polje CIP - Каталогизација у публикацији Национална библиотека Црне Горе, Цетиње ISSN 1800-6124 = Prostor (Podgorica) COBISS.CG-ID 11306000 Kontakt: Tel +382 20 665 155 Mob +382 67 210 904 e-mail: casopisprostor@gmail.com Marketing +382 69 429 375 12

Arhitektura 14

Grafton Architect Približiti se lokalnom

Intervju: Vladimir Lojanica

Put od konkursa do realizacije

14 30 22

Renoviranje, restauriranje i adaptacije - tema broja

St. Lukues school expansion/New York/ Aba studio Prošlost je prolog 56 60

Detroit foundation hotel/Michigan Vruća imovina

Magazzino italian art/New York/ Miguel Quismondo

kolekcionarski predmeti

Građevina 62

Fasadni sistemi

Nudimo moderna i funkcionalna rješenja

Knauf Peštan 92

Laguna Garzon/Urugvaj Kružni most

Enterijer 30

Predstavljamo 44

Novi simbol modernog življenja/V&B Invest

Stambeno poslovni objekat Fidije/Ing Invest

Vrtni centar Kalia/Velux

Single House Re-Using a Former Water Cistern / Valdivieso Arquitectos

Kuća cistijerna 48

Habitat trendovi za 2018 Back to black

Dizajn 36

Salone del mobile 2018/ Trendovi koji se pamte

Temelj dobro dizajniranog enterijera/Cerovo

vijesti BINA 2018 /OD COMMUNIS DO KOMUNIKACIJA Tema trinaestog BINA festivala je posvećena komunikacijama u arhitekturi, komuniciranjem arhitekturom i širenjem ideja o relacijama u prostorima grada. Communis znači “zajedničko, zajednica i dijeljenje” a communicare “učiniti nešto zajedničkim”. Arhitektura i arhitekti zastupanjem javnog interesa, unapređenjem zajednica i komunikativnosti pospješuju razvoj prostora, društvenih procesa i gradova. Dugogodišnji je nedostatak pristupačne komunikacije arhitekture i arhitektonskih koncepata osnovnih čovjekovih prostornih potreba. Kroz interakciju ljudi, prirode, objekata, gradskih i zajedničkih prostora, naslijeđa grada i novih urbanih cjelina vidimo razvoj arhitektonskih ideja. S druge strane, kroz komunikaciju sa korisnicima prostora želimo da doprinesemo vraćanju arhitekture njenoj suštini, da stvori smisaoni prostor u skladu sa potrebama čovjeka. Komuniciranjem sa publikom, uključujući i one „u“ i „izvan“ profesije arhitekture BINA platforma se postavlja kao medijator, kao veza, kao prostor za razmenu ideja i mišljenja između

najšire populacije, profesionalaca i akademske zajednice Beograda i šireg regiona. Komunikacija izmedju građana i grada predstavlja suštinski odnos na kome se bazira razvoj demokratije društva u budućnosti. Uspostavljenim dijalozima sa prošlošću kroz impozantnu arhitektoniku akademika i profesora Ivana Antića (1923-2005), sa sadašnošću kroz EU projekat Kreativne Evrope, Gradovi Deljenja: Kreativni podsticaj (SCCMUrbano čvorište 2) i sa vizijama budućnosti platforme EU Kreativna Evropa/Budućnost arhitekture(FAP), BINA program će svojom dinamikom zainteresovati najširu publiku. Edukativnim dijelom programa kroz šetnje, intervencije, akcije, radionice, gostujuća predavanja ispitaćemo prostorne prakse i narativne tehnike kao i medijske forme koje na najbolji način predstavljanju savremenu arhitekturu i dizajn.

FIAT 2018 – otvoren konkurs za učešće Festival internacionalnog alternativnog teatra Podgorica objavio je poziv za učešće na FIAT-u 2018, koji će se održati u septembru u Podgorici. Za glavnu teatarsku selekciju tražE predstave profesionalnih trupa koje su, savremene, inventivne i visokog kvaliteta. Prijave se mogu slati do 15. juna 2018. godine. Svi prijavljeni kandidati biće obavješteni mejlom o selekciji Savjeta do 01. jula 2018. godine. Više informacija na web stranici www.fiat-montenegro.org

Konkurs za izradu idejnog urbanističkog rješenja zone „K4“ sektora 65 Državne studije lokacije „Rt Đeran – Port Milena“ u opštini Ulcinj Ministarstvo održivog razvoja i turizma Crne Gore raspisalo je nacionalni, opšti, jednostepeni, anonimni konkurs za izradu idejnog urbanističkog rješenja zone „K4“ sektora 65 Državne studije lokacije „Rt Đeran – Port Milena“, Opština Ulcinj. Konkurs je otvoren od 8. marta do 7. maja 2018. godine. Cilj izrade konkursa je da se, na osnovu analiziranih prostornih ograničenja, potencijala, potreba, trendova i zahtjeva definišu realne razvojne mogućnosti prostora i potencijali, definišu zone ili cjeline prema morfološkim, planskim, ambijentalnim i drugim karakteristikama, preispita prostor sa svih drugih aspekata kako bi se ova lokacija razvila u novu urbanu cjelinu i tretiraju postojeći formalni i neformalni objekti u smislu uklapanja u novu vizuelnu cjelinu.

nagradna igra

časopisa prostor Nagradna igra “Najkreativnije ukrašena uskršnja jaja” je privukla veliki broj učesnika! Zahvaljujemo svima na učešću i predivnim fotografijama Vaših uskršnjih jaja koje ste podijelili sa nama. Nakon prebrojavanja glasova na Facebook-u i Instagramu, od tri fotografije sa najviše lajkova, redakcija časopisa Prostor je odabrala najkreativnije ukrašena jaja. Pobjednica nagradne igre je Jelena Vukmanović. Ovog puta partner u realizaciji nagradne igre bila je prodavnica La Mia Casa u Podgorici.. Autorka pobjedničke fotografije osvojila je vaučer u iznosu od 100,00€ za kupovinu u radnji.

Jelena Ćupić

Jelena Vukmanović

Ivana Šušić

Milena Ivanović

Marija Raosavljević

Ana Đurković 15

Grafton Architects

približiti se

lokalnom Napisala: Tamara Rašović

U struci koja se često trudi naglašavati kako joj ne manjka rodne ravnopravnosti, no čija istina ipak leži u činjenicama da današnje ženske predstavnice scene prosječni arhitekta može nabrojati tek na prste jedne ruke – Grafton Architects su rijedak primjer uspješne arhitektonske prakse. Shelley McNamara i Yvonne Farrell, koje zajedno vode ekipu od dvadeset pet projektanata, su snažni mislioci, a arhitektonska kritika ih smatra „nevidljivim“ revolucionarnim projektantima. 16

Grafton Architects biro utemeljile su 1978. godine Shelley McNamara i Yvonne Farrell. Obje su par godina ranije diplomirale na UCD - u (University College Dublin), a danas su članice RIAI - ja (The Royal Institute of the Architects of Ireland), počasne članice RIBA - e (The Royal Institute of British Architects), kao i izabrane članice Aosdane, eminentne irske umjetničke organizacije. U svom predavačkom radu od 1976. godine do 2002. godine vodile su arhitektonske studije i predavale na UCD - u, ali i bile gostujuće profesorice na Accademia d’Archittettura, u Mendrisiju, zatim na EPFL - u, u Lausanni. Vodile su Kenzo Tange katedru na Graduate School of Design univerziteta Harvard, kao i Louis Kahn katedru univerziteta Yale. Godine 2013. imenovane su za redovne profesorice Arhitektonske akademije u Mendrisiju. Bile su gošće kritičari na brojnim univerzitetima, redovno izlažu i

Prva rekonstrukcija i dogradnja Department of Mechanical & Manufacturing Engineering je završena 1996. godine i ticala se dijela kampusa koji je priključen postojećem objektu Parsons. Dio za koji su Grafton architects radili proširenje 2002. godine lociran je između urbanog bloka i objekta Parsons iz XIX vijeka. drže stručna predavanja na evropskim i američkim školama arhitekture. Suvlasnici biroa Gerard Carty i Philippe O’Sullivan dio su Grafton Architects - a već 20 godina. Uspješni su predavači i arhitekti i igraju vitalnu ulogu u svakodnevnom životu ove arhitektonske 17

projekat Plot # 183, je stambeni objekat koji kada posmatrate presjek ili fasadu shvatite da se možete prošetati do svakog dijela objekta, svakog stana, kroz terase i vanjski prostor. Htio je povezati objekat sa susjedstvom, sa ulicom, sa vanjskim prostorom i funkcionisanjem grada i okruženje u sadašnjem trenutku.

prakse. U kancelariji ukupno radi oko dvadesetak arhitekata, od kojih su ranije spomenuti ujedno i najstariji. Grafton Architects jedan je od nekoliko irskih arhitektonskih biroa koji je, zahvaljujući projektima koji su se paralelno odvijali u više evropskih zemalja u tom trenutku, uspio uspješno isploviti iz velike građevinske krize u kojoj su se i Irci zatekli krajem 2008. godine. Upravo te godine njihova nova zgrada Univerziteta Luigi Bocconi u Milanu osvaja nagradu World Building of the Year Award 2008. Ova građevina je široko publikovana, i često kritički opisivana kao paradigmatsko djelo savremene arhitekture. Između brojnih nacionalnih i međunarodnih nagrada i priznanja, Grafton Architects dvostruki 18

Solstice Arts Centre obuhvata istorijski tržni centar Navana, grada smještenog u istočnom dijelu Irske. Ovaj prostor se koristi za parkiranje, osim petkom kada se aktiviraju okolne tezge i pijaca. Trg uokviruju dvije kamene crkve sa tamno ljubičastim krovovima. je dobitnik nagrade Mies van der Rohe, a 2013. godine biro je nominovan za Sterling nagradu RIBA - e. Najveće priznanje koje su Farrell i McNamara dobile je došlo prošle godine, kada su izabrane za kuratore Venecijanskog bijenala arhitekture. Njih dvije biće tek druge žene arhitek-

tice na čelu ove slavne arhitektonske manifestacije, nakon što je Bijenale 2010. godine kurirala Japanka Kezuyo Sejima. U struci koja se često trudi naglašavati kako joj ne manjka rodne ravnopravnosti, no čija istina ipak leži u činjenicama da današnje ženske predstavnice scene prosječni arhitekta može nabrojati tek na prste jedne ruke – ovo je velika vijest i hvale vrijedan izbor. Grafton Architects su na Bijenalu i učestvovale 2002. i 2016. godine kao predstavnice Irske, 2012. godine dobile su Srebrnog lava za projekat za UTEC University campus u Limi u Peruu. U svojoj arhitektonskoj praksi projektovale su i izvele veći broj školskih objekata i zgrada za institucije i univerzitete, uglavnom u Irskoj, ali i u drugim državama Evrope. Osvajale su veliki broj internacionalnih konkursa, za

školske ustanove u Toulouseu i Parizu u Francuskoj, kao i u Londonu. Kao članice žirija sudjelovale su u brojnim prestižnim arhitektonskim konkursima, kao što su RIBA Stirling Prize i Mies Van Der Rohe Award. Prva rekonstrukcija i dogradnja Department of Mechanical & Manufacturing Engineering je završena 1996. godine i ticala se dijela kampusa koji je priključen postojećem objektu Parsons. Dio za koji su Grafton architects radili proširenje 2002. godine lociran je između urbanog bloka i objekta Parsons iz XIX vijeka. Jedan od najvećih zahtjeva je bio kako uklopiti tražene sadržaje za buduće korisnike sa slobodnom površinom na kojoj su smještene sve rute gradskih instalacija na koje se kampus priključuje – plin, struja, voda, instalacije slabe struje..., uključujući i postojeću trafostanicu. Mikrolokacija je čvorište gradskog urbanog bloka i univerzitetskih objekata sa kamenim fasadama, kako u pogledu geometrije, tako i arhitektonskog jezika. Još je bilo bitno sačuvati i ostaviti naglašen logo hotela Finns,

Zahtjevi koje je investitor imao za Universita Luigi Bocconi su arhitekte vidjele kao priliku da promijene dio Milana, obzirom da lokacija objekta zauzima impozantnu površinu od 80x160 metara. Sjeverni dio lokacije tangira pristupnu saobraćajnicu Viale Bligny sa „svojim“ linijama tramvaja, autobusa, automobila i pješaka i okrenut je urbanom, žustrom životu Milana. objekta sa fasadom od crvene cigle, u kom je Nora Barnacle radila kada je upoznala James Joyce – a, priča za koju svaki stanovnik Dablina zna. Isto tako, jedno veliko drvo na lokaciji nije smjelo biti porušeno. Glavna ideja projekta je bila ujedinjenje različitih geometrija i objekata, a u tom procesu pronaći način da se dodatno proširi prostor za istraživanje i nastavu. Takođe je postojao zahtjev za faznu izgradnju objekta, u zavisnosti od novčanih sredstava koje će biti predviđene za izgradnju. Novi objekat se produžava na postojeći

Department, formirajući prostor između ovog objekta i adaptiranog urbanog bloka i nadograđuje postojeću pješačku kapiju Nassau ulice. U sklopu ove ulazne partije planiran je lift za osobe sa posebnim potrebama, kako bi im se omogućio neometan pristup objektu. Prizemlje je izdignuto kako bi se u 19

publiku u grupe stvarajući dinamiku između publike i pozornice. Otvori na krovu i otvori ka ulaznoj partiji objekta pružaju vezu sa spoljašnjim svijetom i omogućavaju posjetiocu pogled na pozorište prilikom ulaska u objekat. Zahtjevi koje je investitor imao za Universita Luigi Bocconi su arhitekte vidjele kao priliku da promijene dio Milana, obzirom da lokacija objekta zauzima impozantnu površinu od 80x160 metara. Sjeverni dio lokacije tangira pristupnu saobraćajnicu Viale Bligny sa „svojim“ linijama tramvaja, autobusa, automobila i pješaka i okrenut je urbanom, žustrom životu Milana. Upravo iz tog razloga ovaj dio objekta je arhitektonska prilika za „prozor ka gradu“, nezaboravnu sliku koja potvrđuje važan kulturni doprinos koji Universita Luigi Bocconi igra u životu ovog grada.

objekat Waterloo Lane podrumskoj etaži formirali prostori za istraživačke laboratorije. U prizemlju su smješteni nastavni prostori, a ovaj nivo objekta se proteže, „savija“ i preklapa sa starim objektom, formirajući nove ulaze i izlaze iz postojećih odjela, a ujedno formirajući sunčani prostor ispod krošnje očuvanog drveta. Lokacija novog objekta Solstice Arts Centre obuhvata istorijski tržni centar Navana, grada smještenog u istočnom dijelu Irske. Ovaj prostor se koristi za parkiranje, osim petkom kada se aktiviraju okolne tezge i pijaca. Trg uokviruju dvije kamene crkve sa tamno ljubičastim krovovima. Ovo je jedna od najzahtjevnijih tačaka u gradu, gdje putna infrastruktura dominira u odnosu na izgrađene objekte. Upravo zbog toga je prvi potez arhitekata iz biroa Grafton 20

architects bio da teren koji će okruživati objekat izdignu, kako bi se saobraćaj „izmjestio“ obodom trga. Projekat je uključivao sudnicu na posljednjoj etaži objekta, ali je projektni zadatak tokom izgradnje promijenjen. Objekat je po novim zahtjevima trebao biti teatar i galerija, tako da su prostorije u funkciji suda zamijenjene izložbenim prostorima. Rezultat je mirni, kontemplativni, umjetnički prostor povezan sa aktivnim sadržajima ostalih etaža. U dijelu objekta na kom je projektovan teatar, arhitekte su organskim oblikovanjem poda stvorili dinamičnu vezu između publike i pozornice. Referentna tačka bila je projektovanje pozorišta po ugledu na poznatog njemačkog arhitektu Hans Scharoun – a, gdje on dijeli

Objekat je „izmaknut“ u odnosu na saobraćajnice kako bi se stvorio javni prostor na kom bi se okupljali korisnici prije ulaska u prostorije zgrade. Ova linija kretanja korisnika je jasno naglašena materijalizacijom popločanja koje projektanti uvode i u prizemlje objekta. Prostor je organizovan tako da su istraživačke kancelarije poslužile kao „grede“ prostora, pažljivo postavljene tako da formiraju nadstrešnicu koja filtrira svijetlost kroz sve nivoe. Ova plutajuća nadstrešnica omogućava da se prostor grada preklapa sa životom univerziteta. Ona spaja interne i javne prostore, tako da je istraživački svijet fizički odvojen, ali uvijek vizuelno povezan sa ostalim nivoima objekta. Šema za objekat Waterloo Lane, koji je izgrađen 2008. godine, se može posmatrati kao sastav spoljnih, među-

sobno zavisnih, naizmjeničnih volumena, konzola i površina, koji zauzimaju prostor lokacije bez niskog zida ili granice do bilo koje ivice parcele, bilo da je u pitanju njen prednji, zadnji ili bočni dio. Uspostavljena je recipročna razmjena između „para“ - reflektovana svjetlost sa čvrste površine za izradu ključnog otvora na drugom nivou uz poigravanje sa zapreminom volumena kako bi se objekat dodatno osvijetlio sa krovne terase. Ovo usklađivanje otvora i igre puno - prazno dovelo je do toga da svaka soba, uključujući glavna kupatila i tuš kabine, ima prozor ili makar „traku otvora“ ka vrtu. Obje lokacije kuće u nizu su široke 5,5 metara, dubine 19 metara.

Arhitekte su se vodile novom tipologijom za okupaciju takvih tipičnih lokacija u Dablinu, kako bi prostorima omogućilo da zauzmu maksimalnu površinu uličnog fronta. Gornji nivoi plutaju preko slobodnog prizemlja, koje apsorbuje promjenu nivoa na lokaciji u unutrašnjosti objekta. Tri en-suite spavaće sobe oslobađaju se ograničenja tipičnih dimenzija postavljanjem duž dubine lokacije, ostavljajući unutrašnje i spoljašnje praznine između njih koje daju visok kvalitet prirodnog svjetla. U ovu svrhu su korišćeni keramički prozori, skriveni prozori, pozadinsko svjetlo, ugrađene terase, sve kako bi se svjetlost privukla duboko u gustoću ovog malenog bloka. Univerzitet u Limerick - u, zauzima veliku teritoriju nekadašnjeg okruga Demesne, i nalazi se na obje strane donjeg toka rijeke Šenon, najduže i najveće rijeke u Irskoj. Dio svoje najnovije ekstenzije predviđa izgradnju nove zgrade medicinske škole - University of Limerick Medical School i smještajnih

objekata za učenike koji pohađaju ovaj univerzitet. Planirani objekti su, takođe, namijenjeni adresiranju velikog otvorenog prostora, koji će na kraju postati glavna tačka širenja kompleksa univerziteta ka sjevernom dijelu lokacije. U kombinaciji sa tri postojeće susjedne institucije – sportskim paviljonom, Irskom akademijom za muziku i ples i Zgradom zdravstvenih nauka, novi objekti će oblikovati i novi javni prostor za okupljanje učenika. Fasada od ploča od krečnjaka predstavlja „formalnu“ srednju medicinsku školu, upućujući na lokalitet County Clare u kom se nalazi ova strana kampusa. Kameni zid je preklopljen, profilisan i slojevit kao odgovor na orijentaciju, sunce, vjetar, kišu i javnu aktivnost. Kolonada na jugu i na zapadnom dijelu objekta obrazuje prostor za okupljanje i uvodi u ulazni prostor objekta. Nasuprot tome, sjeverni i istočni zidovi zgrade su „mirniji“ i u arhitektonskom izrazu i u materijalizaciji. Kao i postojeći smještajni objekti, tako i novi prate istu materijalizaciju – domi-

nove zgrade medicinske škole University of Limerick Medical School i smještajn objekti za učenike koji pohađaju ovaj univerzitet

nira opeka kojom su se arhitekte vješto poigrale kako bi dobili na dubini fasade formirajući „prag“ između enterijera i javnog prostora. Sve prostorije smještajnog bloka gledaju na jugoistok, ka otvorenim prostorima. Kao odgovor na dubok plan objekta, krovni oblik je moduliran da osvijetli višestruke prostore, uključujuči i centralni prostor za cirkulaciju, laboratorije za kliničke vještine, koridore i malu krovnu terasu. Otvoreno centralno stepenište koje povezuje sve primarne prostore, kroz sve nivoe unutrašnjosti, projektovano je i zamišljeno kao društveni prostor sa dovoljno mjesta za zaustavljanje, a oslanjanjem na ogradu se mogu sagledati prostori ulaza i svi nivoi ispod i iznad. Hvaljena kao „Maču Pikču modernog doba“ od strane sudija, Grafton Architects su osvojili RIBA međunarodnu nagradu za njihov Engineering and Technology University, poznat kao „Utec“. „Grafton Architects su stvorile novi inovativni model univerziteta koji je visoko odgovoran za okruženje i lokalnu zajednicu,“ istakli su iz žirija. Vertikalni „koncept“ „prkosi konvenciji, kao što to čini mješavina otvorenog i zatvorenog prostora, ali obje su ključ za uspjeh ovih objekata vizuelno i prostorno.” Biro Grafton Architects je na ovom projektu radio sa lokalnom kompanijom Shell Arquitectos. „Otkrili smo da su nam sa jedne strane klijentovo stremljenje ka edukaciji, a sa druge jedinstveni klimatski uslovi Lime dali priliku da „izmislimo” novi vertikalni kampus za University of Engineering”, objasnile su direktorke Yvonne Farrell i Shelley McNamara. Za razliku od svoje spoljašnje estetike, zgrada ima bezbroj otvorenih i vizuelno

Engineering and Technology University, poznat kao „Utec“. „Grafton Architects su stvorile novi inovativni model univerziteta koji je visoko odgovoran za okruženje i lokalnu zajednicu,“ povezanih prostora. Jedini zatvoreni prostori su učionice, kancelarije, laboratorije, sale za predavanja i seminare i toaleti. Utec je zvanično otvoren u aprilu 2015. godine i, prema RIBA - i to je „vrhunac višegodišnjeg prostora i formalnog eksperimentisanja od strane Grafton Architects.“ UTEC je projektovan da ohrabri učenike da komuniciraju na jedinstven način sa objektom. Vertikalna struktura omogućava otvorenu cirkulaciju i ispunjavanje prostora u nizu platformi koje čine „ram“ zgrade - učionice, laboratorije i kancelarije. Čitav život vertikalnog

kampa mogu vidjeti svi stanovnici Lime. UTEC je kulminacija godina eksperimentisanja Grafton Architects. U ovoj zgradi su pokazali nadmoć svog zanata, poklanjajući Limi zgradu svjetske klase.

INTERVJU • vladimir lojanica • redovni profesor Arhitektonskog fakulteta u Beogradu

FOTO:Katarina Simonovski

put od konkursa

do realizacije Razgovarala: Aleksandra Zečević Malović

Razgovarali smo sa Vladimirom Lojanicom o tome koliko je trnovit put projekta od njegove prve faze-pobjeđivanja na konkursu do njegove realizacije. Šta je to čime se arhitekta mora naoružati kako bi istrajao u svojoj viziji, i šta je ono što on uči svoje studente i buduće generacije arhitekata. 24

• Redovni ste profesor na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu, i istovremeno radite na velikom broju projekata. Kako uspijevate da uskladite ta dva polja? Srećom su to potpuno kompatibilna dva radna vremena, dva života. Jedan drugom su snažna potpora i to je način na koji je moguće izdržati tempo. Rad na fakultetu je otklon od tekuće prakse u teorijski domen, kontakt sa mladim ljudima za koje je potrebno biti stalno „ažuriran“ i otvoren i spreman na eksperiment. S druge strane, rad u praksi donosi profesionalnu zrelost, iskustvo i kontakt sa realnošću što je direktno upotrebljivo, korisno i poželjno u svim oblicima u aktivnosti u nastavi. Sve ostalo je tehnika, stvar strategije, po nekada nadrealne, gotovo alhemijske organizacije i velikog povjerenja u ljude sa kojima radim i sa kojima sam već toliko godina u jednoj vrsti profesionalne simbioze. • Vaš otac je poznati arhitekta i profesor, što je nesumnjivo uticalo i na Vaše profesionalno opredjeljenje. Koliko se vaši autorski stavovi međusobno podudaraju ili razlikuju? Mene jesu umnogome obilježila rana saznanja o arhitekturi i radosti direktne i indirektne projektantske obuke koja

je uticala na formiranje mog profesionalnog profila. Iako generacijski razmaknuti iako konteksti u kojima smo radili i radimo nisu isti, zajedničke su nam neke sklonosti, afiniteti, orijentacije koje se kao kontinualna nit provlače više kao skup zajedničkih stremljenja vezanih za poseban odnos prema procesu projektovanja, kontekstu, zadatku... Za saradnju je karakteristična obostrana požrtvovanost, razmjena mišljenja i stavova, koji jesu ponekad različiti ali se bez sujeta i isključivosti spremno obostrano prihvataju uz ubjedljivu argumentaciju koja ide u korist projekta.

nečistoćama koje inače mogu da karakterišu tekuću profesionalnu praksu. To je prilika da se iskaže sopstveni stav na zadatu temu, da se zastupa sopstveno profesionalno mišljenje, da se istražuje, eksperimentiše, potpuno suprotno uobičajenoj produkciji rutinskih rješenja. Zato je institucija FOTO: m.l.

• Učestvovali ste na velikom broju arhitektonskih konkursa i osvojili mnoge prve nagrade. Da li je institucija konkursa danas poljuljana i koliko konkursi ostaju istinski važni za arhitektonsku praksu? Profesionalna i biološka zrelost kod arhitekata često ne mora da se podudara. Konkurs je mjesto na kome to može da se dokaže. Mladi ljudi mogu da steknu profesionalnu afirmaciju snagom i svježinom svojih ideja. Može mnogo da se sazri, brusi i uči na konkursnim iskustvima. Konkurs predstavlja pravi, otvoreni, čisti profesionalni izazov koji nije inhibiran kojekakvim spoljnim

FOTO: RELJA IVANIĆ

Hotel i tržni centar “Rajićeva” u Beogradu Realizovan projekat, 2017 (V. Lojanica i M. Lojanica) FOTO: RELJA IVANIĆ

konkursa strahovito važna. Indirektno tako umnogome može da utiče i na kvalitet naše građene sredine. To je i prilika da se dobije posao ali istovremeno je i finansijski rizik kao i rizik od gubitka reputacije ukoliko ste već afirmisani stručnjak, jer svako ima šansu da vas pobedi. U pitanju je, dakle, jedna pozitivna kvalitativna selekcija zasnovana na vrijednosnoj stručnoj argumentaciji. Nažalost danas smo svjedoci koliko je ta institucija konkursa zapravo ozbiljno ugrožena. Najprije lošim zakonima koji putem tenderskih procedura forsiraju filozofiju najjeftinije ponude bez ikakve vrijednosne profesionalne valorizacije čime za dobijanje posla postaje potpuno nebitno šta vi zapravo umijete da uradite i kako to

radite dok god ste najjeftiniji ponuđač imate apsolutnu prednost. S druge strane i ako se desi da učestvujete na sve ređim konkursima, podizanjem podloga pristajete na surovi, ponovo zakonski ultimatum, da više ne polažete nikakva autorska prava na vaš rad niti vam i u slučaju osvajanja prve nagrade iko garantuje da ćete ostati na poslu i pratiti sudbinu projekta. • S obzirom da imate iskustva, recite nam nešto o tom procesu od osvajanja konkursne nagrade do realizacije objekta. Najčešće posle konkursne faze i nagrade uslijedi jedan period opasne tišine prožete velikom neizvjesnošću, jer su sve, a pogotovu one kapitalnije,

Konkurs predstavlja pravi, otvoreni, čisti profesionalni izazov koji nije inhibiran kojekakvim spoljnim nečistoćama koje inače mogu da karakterišu tekuću profesionalnu praksu. To je prilika da se iskaže sopstveni stav na zadatu temu, da se zastupa sopstveno profesionalno mišljenje, da se istražuje, eksperimentiše, potpuno suprotno uobičajenoj produkciji rutinskih rešenja.

Projekat rekonstrukcije Narodnog muzeja u Beogradu Prva nagrada na međunarodnom konkursu, 2010 (V. Lojanica)

longe bar Onogošt

investicije jako zavisne od poznatih i manje poznatih tokova i sila koje naše turbulentno i nestabilno vrijeme veoma dobro ilustruje. Nema garancija da će realizacija uslijediti. I potpuno je neizvjesna dalja uloga i sudbina autora. Do srećnog ishoda slijedi dug i opasan put prepun prepreka koji traži od arhitekata potpuno drugačije vještine čiji korijeni sada leže možda i u nekim sasvim drugim disciplinama, oblastima ekonomije, prava, menadžerstva, marketinga... • Nedavno je otvoren objekat Tržnog centra u Rajićevoj ulici u samom centru Beograda, za koji ste svo26

osnovne ideje došle su iz oslonaca prema toj relaciji. Brzo smo se tu našli u sazvučju sa Zavodom za zaštitu spomenika u stavu da su svi tragovi nasljeđa na ovom mjestu dragocjeni. Opšta javnost je uglavnom demonstrirala iracionalni ostrašćeni negativizam prema svakoj promjeni, pogotovo promjeni ka modernosti koja je izgleda na suprotnoj strani kvazi romantičarskih briga za zaštitu ambijenta.Ali zaštitu putem priželjkivanja vještačkih, licitarskih, scenografskih, stiropornih kulisa kakve možemo vidjeti da u sve većem broju niču po luksuznim beogradskim četvrtima, povlađujući banalnom „rijaliti“ ukusu neke nove navodne, arhitektonski potpuno needukovane, elite. Dok je investitorska pozicija jasna, što efikasnije i što jeftinije ka kraju, po Autobuska i željeznička stanica “Novi Beograd” Prva nagrada na regionalnom konkursu, 2014 (V. Lojanica i M. Lojanica)

jevremeno dobili prvu nagradu na regionalnom konkursu, i za čiju realizaciju se čekalo čitavih 18 godina. Kako istrajati u jednom tako dugotrajnom projektu i odgovoriti svim profesionalnim iskušenjima? Bio je to neizmjerno dugotrajan, težak i iscrpljujući posao. Kao tema, zadatak već po sebi dovoljno složen i zahtjevan. U istorijskom središtu grada, svima pred očima, izložen raznoraznim predrasudama, predubjeđenjima, negodovanjima, različitim aspiracijama, sujetama, neznanjima, nekompetencijama, napadima. Zatim mnoštvom profesionalnih problema po kompletnoj skali složenosti od strategije i koncepcije do kvaliteta završnog detalja i zanata, pa sve do protivrječnih interesa aktera na liniji projekat investicija - realizacija. Sve se dešava često u ambijentu mučne atmosfere i sa ogromnim permanentnim rizikom

za neuspjeh i promašaj u brojnim situacijama kada su događaji klizali izvan kontrole do te mjere da je dalji ostanak na poslu bio u pitanju. Tu su upornost, strpljenje i ozbiljan rad poželjne vrline. Plus što naš posao ima tu čaroliju da vas ponekad, nečim, čak na izgled beznačajno malim, daruje i uzvrati vam neviđenom količinom radosti koja onda doda snage i vrati vjeru i istrajnost. • Imajući u vidu da je objekat pozicioniran u istorijskom jezgru grada, a lokalitet je bio i arheološko nalazište, koliko je bilo teško definisati i sačuvati autorske pozicije između očekivanja stručne javnosti i potreba investitora? Veoma teško. Te tri pozicije se izuzetno lako mogu zateći na dijametralno suprotnim stranama i interesima. Autorski, ovo istorijsko okruženje je specifičnost ovog mjesta i najvažnije

mogućstvu tipološki za namjenu u introvertnu, zatvorenu kutiju, bez ikakve relacije sa okruženjem, jedan utilitarni, krajnje surovi komercijalni pristup. Projekat u Rajićevoj je sinteza savremenog duha i poštovanja prema istorijskom nasljeđu. Objekat je neka vrsta spone između opšteg savremenog arhitektonskog rječnika i interpretativne veze sa pomenutim nasljeđem. Taj odnos prema nasljeđu revidirao je inače imanentni otpor moderne arhitekture prema ornamentu, pa je ovaj objekat avantura u stilski hibrid istorijske interpretacije u savremenom rječniku. • Prije 8 godina ste osvojili i prvu nagradu na konkursu za projekat rekonstrukcije zgrade Narodnog muzeja. Nakon dosta prolongiranja, ovaj objekat od nacionalne važnosti biće uskoro i otvoren – u kojoj mjeri ste zadovoljni cjelokupnom realizacijom projekta?

Upravna zgrada banke Intesa na Novom Beogradu Prva nagrada na republičkom konkursu, 2009 (V. Lojanica i A. I. Milić)

Na moju veliku žalost to pitanje je ostalo moje stalno otvoreno, bolno mjesto. To je bila prva nagrada na dvostepenom internacionalnom konkursu u konkurenciji 60 radova i međunarodnim, multidisciplinarnim žirijem sačinjenim od 15 eminentnih stručnjaka referentnih za pitanja muzeja. U onom pomenutom post-konkursnom vakumu prolazile su godine u kojima sam dočekao i ispratio više ministara kulture, dok konačno jedan u nizu nije ispratio mene. Pod velom misterije, a ustvari zapravo veoma jasnih okolnosti koje dolaze iz takođe ranije pomenutih potpuno drugih orbita, došlo je do krajnjeg nerazumijevanja oko toga kako treba izvesti rekonstrukciju. Do te mjere da su ishodi u ogromnoj mjeri dezavuisali kompletan rad žirija, stavove i zaključke konkursa kao i samo prvonagrađeno konkursno rješenje. To je ta situacija u kojoj je arhitekta prinuđen da se autorski

Do srećnog ishoda slijedi dug i opasan put prepun prepreka koji traži od arhitekata potpuno drugačije vještine čiji korijeni sada leže možda i u nekim sasvim drugim disciplinama, oblastima ekonomije, prava, menadžerstva, marketinga... skloni, odnosno bude sklonjen. Naravno onda preuzimaju oni kojima ništa nije sveto. Nisam na tom poslu više nažalost. Ne znam šta će biti sudbina i budućnost Narodnog muzeja. Znam samo šta je trebalo da bude a neće biti. • Očekuje se i realizacija još jednog Vašeg prvoplasiranog konkursnog rješenja – u pitanju je projekat nove autobuske i željezničke sta-

Stambeno-poslovni kompleks na Dorćolu, Beograd Prva nagrada na pozivnom republičkom konkursu, 2013 (V. Lojanica i P. Milutinović)

nice na Novom Beogradu. Recite nam nešto više o tom projektu i kakva su Vaša očekivanja? To je projekat novog centralnog gradskog saobraćajnog čvorišta koje bi trebalo da povezuje autobuski i željeznički saobraćaj između auto-puta i beogradskog unutrašnjeg magistralnog prstena. Od konkursne faze prošla je procedura usaglašavanja planske dokumentacije izrade plana i procedura zatvaranja finansijske konstrukcije. Kako sada stvari stoje biće izgrađen iz faza. Sada otac i ja trenutno radimo na projektima i tehnološkim usaglašavanjima sa poznatim korisnikom za autobuski terminal za međugradski, međumjesni, turistički i međunarodni saobraćaj sa pratećim sadržajima. Očekuje se da se odmah po završetku projektne dokumentacije započne sa realizacijom. Objekat bi trebalo da na efikasan način razriješi složena kretanja korisnika, podstakne efikasnije snalaženje i obezbijedi maksimalnu upotrebljivost. Zamišljen je kao savremeni objekat prilagođen razmjeri, karakteru i fizionomiji novobeogradskog okruženja. Nadamo se da će se poslovi odvijati kako su planirani. • Vaši projekti u Crnoj Gori, iskustva? U Crnoj Gori godinama već traje ekspanzija investicija i izgradnje svih kategorija turističkih objekata. Projektovanje ovakve vrste objekata je izuzetno provokativno i izazovno, sprega sa prirodom i luksuzom koju ovakva arhitektura najčešće nosi daju

Hotel Holiday Inn & Belexpocentar na Novom Beogradu Realizovan projekat, 2007 (V. Lojanica) Foto: proaspekt

fantastičnu šansu za potpuno osobena i atraktivna arhitektonska rješenja. To mi je bio veliki motiv kada god bih bio u prilici da se bavim ovim temama za crnogorsko primorje, počevši od nekih realizovanih prvih početaka vila za odmor u turističkim naseljima pa sve do brojnih nacrtanih i rascrtanih studija većih kompleksa koji iz raznih razloga na žalost nisu zaživjeli. Naravno da kao i svuda, klijenti testiraju, računaju, probaju, provjeravaju, predomišljaju se, žiriraju, sviđa im se, ne sviđa im se... Nekako mi se čini da smo što se realizacija tiče i dalje u zoni oprobanih, recikliranih, uniformisanih modela, uz dužno poštovanje prema časnim izuzecima. Dosta je, međutim, unaprijeđen i stalno se unaprjeđuje regulacioni i zakonski okvir i infrastruktura, mislim da to dosta pomaže otvaranju novih investicija pogotovu u područjima koja do sada nisu bila aktivna, pa možda jednog dana neki od starih ili novih projekata i zaživi. • Može li se sublimirati neki generalni stav po pitanju današnje arhitekture na prostorima EX YU? Mnogo ima zajedničkih imenitelja. Pogotovu mislim na taj ambijent koji

Za kvalitet su potrebni i talenat i čak više od toga veliki rad. Studenti treba da budu informisani, radoznali, posvećeni, aktivni, svestrani. Da imaju dozu skromnosti i takta ali i samouvjerenosti i hrabrosti. prati arhitektonsku profesiju koji se dosta izmijenio, nažalost na gore po struku. Privatne kapitalne investicije, dominantni interes direktnog profita, direktivni nalozi struci koji ne zavise od profesionalnih odluka već od ćeifa onoga ko drži novac, iznuđena kooperativnost, oslabljena, devalvirana pozicija arhitekte, što arhitekti svakako ne zaslužuju s obzirom na nivo odgovornosti koju imaju. Ipak slika arhitekture

je odraz stanja u društvu..politike, ekonomije, sistema vrijednosti. Tako je oduvijek bilo nevezano za prostor i vrijeme, tako je i sada kod nas. Tu se vide i osjećaju ipak neke kvalitativne razlike od mjesta do mjesta. Pitanje etičkog kodeksa i esnafske sloge, pitanje ekonomije, kulturnog i obrazovnog konteksta, sistema vrijednosti. Mislim da svi treba da nastavimo da radimo na brizi i pažnji ka prostoru, na sopstvenoj edukaciji i pogotovu na edukaciji sredine, na disciplini, etici, shvatanju odgovornosti, ličnom integritetu i integritetu struke. To ne može preko noći, na tome mora da se radi. • Kako gledate na obrazovanje današnjih arhitekata iz pozicije nastavnika, ali i nekoga ko je afirmisan i u praksi? Šta savjetujete svojim studentima kako bi se nosili sa odgovornošću koju donosi arhitektonska struka? Fakultet je oduvijek pa i sada nudio samo osnov, samo odškrinuta vrata. Arhitektura traži maksimalnu posvećenost, to je način života više nego poziv. Nema improvizacije i površnosti. Za kvalitet su potrebni i talenat i čak više od toga veliki rad. Studenti treba da budu informisani, radoznali, posvećeni, aktivni, svestrani. Da imaju dozu skromnosti i takta ali i samouvjerenosti i hrabrosti. Otvaraju se neka nova vremena, moraju da budu pripremljeni na nove izazove. Sa novim tehnikama i tehnologijama mijenjaće se i pravila i pozicije. Ali intelektualni i kreativni

profil arhitekte će uvijek biti potreban. Moraju se izboriti za svoje mjesto. Vladimir Lojanica, rođen je 1969. u Beogradu. Diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Beogradu 1995. Poslijediplomske studije je pohađao na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu na smjeru Arhitektonska organizacija prostora i poslijediplomski kurs studija umjetnosti iz oblasti arhitektonskog i urbanističkog projektovanja. Od 1996. je zaposlen na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu. Prodekan je za nastavu Arhitektonskog fakulteta u periodu od 2009-2012. a od 2015. je šef Departmana za arhitekturu. Godine 2004. osnovao je samostalnu arhitektonsku praksu, arhitektonski studio Proaspekt u okviru kojeg redovno i uspiješno učestvuje na javnim nacionalnim i međunarodnim arhitektonskim konkursima na kojima je osvojio brojne nagrade (među kojima i deset prvih). Autor je serije projekata i realizovanih objekata u zemlji i inostranstvu. Dobitnik je više značajnih stručnih priznanja, među kojima se izdvajaju Godišnja nagrada za arhitekturu Saveza arhitekata Srbije za najuspješnije djelo iz svih oblasti arhitekture realizovano u 2007. godini za kompleks hotela Holiday Inn i Expo hale XXI u Beogradu kao i nagrada 37. Salona arhitekture za realizovano djelo Vinarija Acumincum, Stari Slankamen, zatim i nagrada u kategoriji Arhitektura je na 40. Salonu arhitektureza projekat Poslovno-trgovačkog i hotelskog centra Rajićeva u Beogradu.

Rural House Renovation, Zhoushan / Evolution Design

Kuća cistjerna Priredila: Sandra Vahtel

Aljibe kuća ili u prevodu “Kuća cistjerna” smještena je u prigradskom naselju Alpedrete, sjeverozapadno od glavnog grada Španije. Podzemna cistjerna izgrađena je početkom 20 vijeka i originalno je bila povezana sa bunarom iz kojeg su se vodom snadbijevala okolna imanja. Španski arhitekta imao je zadatak da transformiše decenijama staru cistjernu u korisnu kuću za svoje vlasnike. Kao rezultat nastao je veoma inovativan i savremeni stambeni prostor. 30

Aleksandro Valdivieso, lokalni arhitekta, imao je zadatak da napravi kuću za potomke vlasnika imanja u Alpedreteu, koji je u njihovom posjedu od 1940. godine. Cistjerna je adaptirana tokom nekoliko decenija prije nego što je postala suvišna za korišćenje 1955. Od tada je ostala u istom stanju sve do nedavne intervencije i bila je korišćena kao skladište. Jugozapadna parcela pokrivena je gustom vegetacijom koja je tipična za brdovitu oblast, a izvorna zgrada izgrađena je neobičnim planom koji prati topografiju kamenitog zemljišta. Noseći zid izgrađen na južnoj strani podržava glavnu popločanu platformu koja sadrži bunar. Umjesto da uznemirava izvornu konfiguraciju, novi dodatak naglašava oblik postojeće platforme. “Pređašnje stanje je prihvaćeno kao mogući obrazac”, rekao je Valdivieso. “Zakrivljena staklena fasada prati trag prethodnog oblika, koji je ostao.”

Arhitekte: Valdivieso Arquitectos Lokacija: Alpedrete, Spain Glavni arhitekta: Alejandro Valdivieso Površina: 198.62 m2 Godina izgradnje: 2015 Fotografija: David Frutos Arhitekte saradnici: Ángel L. Valdivieso, David Verdú

Prvenstveno je predstavljala neformalni plan geometrije, vjerovatno da bi se adaptirala uz krševito zemljište. Neuravnoteženost tla podupirala je po-

vršinu sa južne strane, koja je izgledala kao snažni potporni zid, sa jedne strane i popločani gornji dio, gdje je smještena glava bunara i koji je povremeno korišćen kao prostor za proslave. Kada cistjerna više nije zadovoljavala potrebe, korišćena je kao skladište za sve vrste stvari, ali bez ikakve adaptacije sem ulaznog dijela. Konstruktivna i strukturalna konfiguracija unutrašnjosti je potom otkrivena. Ovo je bila prva reparacija, ali ipak mjesto je održavalo inicijalni etos, a to je ustvari da njena spoljašnjost krije podzemno skladište. Unutrašnji nivo prizemlja je blago spušten kako bi se, uz stvaranje novog

potpornog zida, stvorila veranda koja se nalazi izvan bivše platforme, a to sada može biti istovremeno i unutrašnjost i eksterijer. Zidna konstrukcija nove zapremine dizajnirana je sa visokim stepenom toplotne izolacije koja se odnosi na distribuciju slijepih-otvorenih prostora koji optimizuju prirodno osvjetljenje i unakrsnu ventilaciju (kao odgovor na orijentisanu geometriju ugrađenu

Kuća ima zakrivljenu staklenu fasadu koja se okreće oko bunara. Cistjerna je originalno bila povezana sa bunarom. U ovom slučaju svježina kući data je uz pomoć kombinacije elemanata kao što su istorija mjesta i prvobitna funkcija, zakrivljeni oblik i u potpunosti staklena fasada. Ovi elementi zajedno dali su kući jedinstvenu pojavu sa jedinstvenom pričom koja stoji iza nje.

Kuća je okružena vegetacijom i velikim prozorima i na taj način se eksterijer i enterijer prožimaju

u postojeći pejzaž i na novo uređenje strategija kao ljetnji- zimski pasivni uređaj); pored onih drugih uslova koji se odnose na postojeću zapreminu bunara - masivnost, prirodna ventilacija, raspodjela prozorskih prostora i otvora, polu zakopani prostori i “pećinski ili grotovski efekat”, ojačava energetski koncept kuće, koji je fundamentalno zasnovan na pasivnim mjerama. Montažna konstrukcija koja formira novi gornji sprat koristi lake postupke konstrukcije kako bi se opustio na postojećim kamenim i betonskim zidovima. Metalni okvir podržava zidove od montažnih drvenih panela koje obuhvataju otvoreni životni prostor koji sadrži dnevni boravak, kuhinju i trpezariju. U potpunosti zastakljena površina koja

Enterijer je začuđujuće topao i opušten, pun čudesnih obrasaca i komplementarnih završnih obrada. se nalazi u stambenom dijelu obuhvata vrata koja se otvaraju na asfaltiranu platformu, koja sada funkcioniše kao terasa između kuće i bašte. Na južnoj strani objekta, novi volumen blago prevlači stari kameni zid i gleda iz svoje izvišene pozicije na zelenu nadstrešnicu koja se proteže iznad terase. Djelimično utopljeni prostori stare cistjerne prilagođeni su za privatne površine, uključujući spavaće sobe koje se otvaraju u zaštićeni otvoreni prostor. Metalni krov je podržan čeličnim gredama koje

izlaze iz originalnih zidova i opružene su na uglastim stubovima. Novi zid od cigli obezbjeđuje privatnost i dodaje jasnu savremenu estetiku ovog novog prostora, koji kontrira prirodnim okruženjem starijih okolnih vrtova. Umjesto da jednostavno poploča ili popuni cistjernu, Valdivieso je izabrao da oblikuje prostor u podrum kuće i dodao potporni zid. Postojeći kameni, betonski i zidovi od cigle iskorišćeni su kao osnova nove strukture, a laki materijali su nabavljeni kako bi se završila izgradnja. Unutrašnjost, montažna drvena stolarija stvara udobnost, koja nije tako lako postignuta uz grublje materijale poput metala i kamena.

salone del mobile 2018

Trendovi koji će se pamtiti Ovogodišnje izdanje će zasigurno postaviti trendove u skoro svim dizajnerskim sferama koji dominiraju u stalno promjenljivom svijetu dizajna kroz sledeće mjesece. Ovo su neki od najboljih trendova u dizajnu enterijera koji su predviđeni za 2018. godinu, zasnovane na vrhunskim dizajn brendovima koji su pokazali svoje najnovije kolekcije tokom dizajnerske nedelje u Milanu. Kako kažu iz organizacije, 57. izdanje milanskog sajma namještaja Salone del Mobile 2018 završeno je sa velikim uspjehom. Kvalitetni izlagači, inovativne ideje i pozamašan broj uspostavljenih saradnji dokazali su da je najpopularnija Nedelja dizajna u

Evropi tu da ostane, a nadamo se i da će promijeniti industriju na bolje. Ali koji su to dizajn komadi obilježili Sajam, koje su boje preovladavale, šta je u trendu što se tiče dizajna enterijera, čiji namještaj se izdvajao od konkurencije? Pogledajte u nastavku teksta.

Kompletno ugrađene kuhinje, automatizovana kupatila, mermerne površine i tamniji tonovi namještaja obilježili su sajam u Milanu

branco Thomas Bentzen-Muuto

hermes

Patricia Urquiola

ANDlight Calico

ANDlight

Studio iz Amsterdama ODD MATTER predstavio se projektom zvanim GUISE - koji sadrĹži tri klupe i konzolu.

Klupe inspirisane razliÄ?itim istorijskim periodima

Kič kuhinje: DOLCE & GABANA u kolaboraciji sa proizvođačem Smeg

Kuhinja više ne mora biti dosadna prostorija u vašoj kući! 40

vezir novi simbol

modernog Ĺživljenja

V&B INVEST je investiciona građevinska kompanija koja egzistira dugi niz godina sa sjedištem u Podgorici. Osnovna djelatnost kompanije je investiranje u objekte visokogradnje (stambeno-poslovnih objekata). Kompanija od početka poslovanja permanentno pokazuje pozitivne rezultate poslovanja. Objekti se odlikuju kvalitetnom gradnjom, a stambene i poslovne jedinice funkcionalnošću i visokim kvalitetom završnih zanatskih radova i dobrom zvučnom izolacijom.

Stambeno - poslovni objekat Vezir kao moderna građevina, obezbjeđuje udobnost i stanovanje po urbanističkim standardima novog doba.

Investitor : V&B invest d.o.o.

Mob: +382 67 333 833

email: vbinvest@velimirovic.me

Naš cilj je pružiti kvalitetne domove našim kupcima, izlazeći u susret potrebama naših klijenata u gradnji i projektima. Naša misija je da koristimo najsavremenije materijale i najmodernije instalacije, a sve po principu danas u svijetu, sjutra u Vašem domu ili poslovnom prostoru. 46

Prepoznati smo kao investitor koji poštuje rokove kao i želje i zahtjeve naših klijenata. Naša najbolja preporuka su završeni uspješni projekti. Prepoznati smo kao siguran investitor na tržištu nekretnina Crne Gore jer klijentima nudimo kvalitet.

Više informacija o našim projektima možete pronaći na našem sajtu www. velimirovic.me. Za sve dodatne informacije možete nas kontaktirati putem telefona +38220332351 ili putem mail adrese vbinvest@velimirovic.me.

predstavljamo: habitat-trendovi za 2018

BACK TO BLACK Ove sezone, crna boja, koja sama po sebi oznaÄ?ava eleganciju, prefinjenost i jednostavnost, vratila se u kolekcije brenda Habitat, i to u svom punom obliku i efektu kroz koncept nazvan Back to Black.

Crna je neutralna boja koja nježno obilježava određene proizvode iz kolekcije proljeće/ljeto 2018. Ipak, da se ne bi dobio kontra efekat, iako sofisticirana i jednostavna, ova boja nije pretjerano upotrebljavana. Dizajneri Habitata na sebi svojstven način manipulisali su crnom, upotrebljavajući je diskretno na materijalima kao što su drvo, kamen, pamuk, metal. Kroz ovaj proces ušlo se u otkrivanje novih materijala koji su se pojavili prilikom kreiranja nove kolekcije i koji su upravo toj kolekciji dali dodatnu dozu luksuza, zrelosti i sofisticiranosti. Kroz komade namještaja, aksesoara i dekoracija u crnoj boji, dizajnerski tim Habitata pokazao je na koji način najbolje kombinovati ovu, inače zahtjevnu boju i kako, zahvaljujući njoj, osvježiti enterijer i pripremiti ga za predstojeće sunčane dane. Proizvodi koji prate koncept Back to Black, kao i ostali dizajnerski komadi iz kolekcije proljeće/ljeto 2018. dostupni su u franšiznoj radnji ovog svjetski poznatog brenda zastupljenog u 20 zemalja svijeta, u Ul. Džordža Vašingtona 3/1 u Podgorici.

arhitektura, dizajn, uređenje: Vodeni centar uokviren crnim piramidama

BIG otkriva planove za švajcarski hotel s skijalištem zigzagging na svom krovu

Japanski studio Kengo Kuma and Associates kreira vodeni centar na luci u Kopenhagenu, s unutrašnjim bazenima uokvirenim piramidama od cigle i vanjskim kupkama koje se spuštaju prema moru. Studio Kengo Kuma osvojio je Konkurs za dizajn Water Culture House, u saradnji s danskim arhitektima COrnelius Vöge i inženjerima Søren Jensen. To je dio COBE-ove regeneracije Chistriansholma - umjetnog zemljišta poznatog i kao Paper Island, kao što je nekada koristila danska novinska agencija da bi pohranila svoje novine. Ostakljena baza zgrade od 5.000 kvadratnih metara omogućiće kupačima zatvoreni panoramski pogled na luku, a niz obloženih oblika opeke će djelimično zaštititi manje bazene od elemenata. Zgrada će takođe uključivati teretanu i sadržaje za sportska društva.

Očekuje se da će drvena građa činiti 90% hibridne konstrukcije, s tim da se u izgradnji planira koristiti 185.000 kubnih metara drva. Zgrada bi koristila “poduprutu strukturu cijevi” sa stubovima i gredama od čelika i drva, dopunjena dodatnim dijagonalnim čeličnim zavjesama. Multinamjenska zgrada će sadržati hotel, stambene jedinice, kancelarije i prodavnice. Zgrada bi bila omotana velikim balkonima prekrivena biljkama. “Cilj je stvoriti ekološki prihvatljive gradove u kojima se koristi drvo, gdje oni postaju šume kroz povećanu upotrebu drvene arhitekture za visokogradnje”, izjavili su jednom prilikom Sumitomo Forestry. “Zelenilo se kreće od tla ka spratovima i pruža pogled na biološku raznolikost u urbanoj sredini. Unutrašnja struktura je od čistog drveta, stvarajući mirni prostor koji odiše toplinom i nježnošću drveta.

vertikalno selo Sou Fujimoto, Nicolas Laisné i Dimitri Roussel osvojili su Konkurs za izgradnju novog mješovitog razvojnog centra u Parizu sa svojim dizajnom zvanim Vertical Village. Japanski arhitekta Fujimoto sarađivao je s dva francuska arhitekta kako bi dizajnirali kompleks koji će biti izgrađen gotovo isključivo od drveta i koji će stajati kao “nova vrata” u predgrađu Rosny-sous-Boisa. Programeri su La Compagnie de Phalsbourg i REI Habitat. Drveni okvir će se protezati do 17. sprata, sa samo jezgrom koji se oslanja na vjetar i donje etaže, uključujući parkiralište na dvije razine koje se izrađuju od armiranog betona. Renderi prikazuju dvije klasične zgrade Fujimoto, povezane mostom, s tankim bijelim stupovima koji nose nepravilne nadstrešnice, prostranim glaziranim fasadama i obiljem ugrađenih balkona i krovova.

Nova arhitektonska dostignuća

renoviranje, restauriranje i adaptacije Predstavljamo vam tri projekta koja su od svoje prve namjene doživljelo velike izmjene i prilagođavanje kako bi služilo svrsi koju imaju danas. Pripremila: Nina Malović

St. Luke’s School Expansion| New York | ABA Studio

prošlost je prolog

Širenje ka vertikali kao istorijska riječ za kontinuitet

Nije rijedak primjer da arhitekte kojima je data prilika da prošire i renoviraju objekte teže ka tome da ostave svoj pečat na najočigledniji način a to je da proširivanje ide ka gore. Skreću pažnju na upečatljivi, novi ulaz, blokbastersko predvorje i ogromno stepenište. Ali Andrew Bartle iz ABA Studia u New York-u se suočio sa više izazovom nego prilikom da proširi St.Luke školu u New York-u u selu Greenwich. Prije par godina jedna privatna agencija je stupila u kontakt sa arhitektom ne bi li proširili objekat K-8 koji se nalazi u kompleksu koji sadrži episkop-

sku crkvu od cigli u federalnom stilu (1822). U sklopu dvospratne škole (sagrađene 1955) je dograđena sala koju su izvorno koristili crkvu i datira još iz 1929. i biće dio za renoviranje. Male i jednostavne učionice sa bijelim kružnim krovom koje je arhitekta Barry Rice dodao će ostati nepromijenjene. Škola u obliku slova L je smještena u sjeverozapadni ugao gdje su blokovi a glavni ulaz je okrenut ka vrtu umjesto ka glavnoj ulici. I poslodavci i arhitekte su odlučili da ulaz ostane na istom mjestu, daleko od bučnog grada, kako bi učenici ulazili na kapiju od crkve i prolazili kroz dvorište okićeno gustim lišćem kako bi stigli do učionice. Bartle je želio udvostručiti veličinu škole kako bi moglo biti primljeno 270 učenika bez ometanja mirnog okruženja (ova lokacija se nalazi u istorijskom okrugu Greenwich-a i nastoji se da se očuva niska upotreba opeke pri gradnji). Njegovo rešenje je zahtijevalo postavljanje dvospratne ekspanzije od 19000 kvadratnih metara u odnosu na već postojeću strukturu. Prvobitno dizajnirano od strane Thomas Bella-a, ova građevina nalik tvrđavi ima okrugli bubanj na uglu koji ima ulogu kolskog točka korišćenog za kratko i dugo oružje. Iako tehnički poleđina dvije mase je spojena dvijema presječnim ulicama, te dvije ‘podignute ruke’ su postale glavna atrakcija. U kombinaciji dva nova sprata i onim starim kao osnova arhitekta je tražio istorijsko zna-

Arhitekte su osmislile proširenje ka vertikali, na vrhu postojeće baze u Greenwich-u. Da bi sjedinili staro i novo, biro je domišljato uključilo motive postmodernizma koji podsjećaju na rad James Stirling i Michael Graves. 55

Mješovite metafore. Pravi ulaz u školu je kroz kapiju koja ide ka poljima crkve. To malo dvorište vodi do školskog ulaza. Proširenje kompanije ABA je na vrhu sa sjeverne strane, s pogledom na igralište i predstavlja dodatak za učionice sa kružnim krovom dizajniranim od strane arhitekte Barry Rice.

1. ulaz 2. učionica 3. igralište 4. auditorijum 5. trpezarije 6. vrtić

7. kancelarija 8. teretana 9. terasa 10. učitelj 11. koridom učionica

čenje za riječi kontinuitet i red, i tako je i bilo zajedno sa njegovom dovitljivošću i umom. Arhitektonski napori iz 1980tih razmetljivo su proganjali njegove zamisli kao duhovi prošlosti. Bartle je stvorio kolaž od spojenih građevinskih materijala koji su podsjećali na James Stirling’s i Michael Wilford’s postmodernu Clore Galeriju Tate u London (1985). ‘Postoji i uticaj Michael Graves-a kad govorimo o bojama i detaljima’, rekao je Bartle, koji je studirao arhitekturu sa Graves-om na Princeton univerzitetu krajem sedamdesetih godina. Kako se ponovo počelo javljati interesovanje za postmodernizam na dizajnerskim izložbama i arhitektonskim školama, ova strategija je izgledala kao da je stigla u pravo vrijeme. Pažnja arhitete posvećena materijalizaciji zgrade je bila od velikog značaja. Bartle

ističe vezu između prvobitne škole i njenog proširenja ‘rajferšlus’ povezanošću, koje se blago izdužene suptilno smjenjuju sa nosačima. Važno je Brtaleovo uvođenje cementnih ploča za panoramu u različitim nijansama krvavo naradžanste boje koja vizuelno osvjetljava dva gornja nivoa. Dodavanje dva sprata za učionice i nove sale na vrhu postojeće zgrade se pokazalo kao izuzetan inžinjerski napor. Tuneli za regionalni tranzisni sistem su bili blizu što je otežavalo postavljanje temelja koji će se prilagoditi novoj konstrukciji. Uz pomoć Silmana (firme za strukturalni inženjering), arhitekte su odlučile da koriste niz čeličnih freza od kojih je najveća visoka 23 metra (za salu) i prostire se 90 metara, dok su druge 12 metara visoke sa kraćim rasponima. ‘Čitava zgrada je svežanj’, rekao je Justin Den Herder iz Silman kompanije. Da bi zadržali opterećenje na već postojeću zgradu, tim je postavio osam stubova visokih 45 metara koji su u navojima sa već postojećim strukturama koje se protežu 85 metara ka dolje do osnove. Tu je Silman kompanija izolovala temelje iz kolona kako bi se ublažila vibracija usled prolaza podzemnih vozova. Državna škola je zabranila kompleksno inženjersko rješenje za ovaj projekat vrijedan 20 miliona dolara. Ali škola St. Luke je i proširenjem ostala u dosegu dozvoljenih i postojećih granica. Unutra je arhitekta izložio čeličnu konstrukciju u sali i učionicama izdvajajući ih žutom i zelenom bojom. ‘Ovo je naš dekor’,

ARHITEKTE: ABA Studio — Andrew Bartle, glavni i odgovorni; Sean Auyeung, arhitekta projekta; Karl Jensen, Danielle Eads, Joanne Graney, Kenneth Lake, Erik Orhman, Nicole Reamey, Catherine Pyenson, tim INŽINJERI: Silman (strukturalni); Mueser Rutledge konsultant (geodezija/osovine); Thomas Polise konsultant (m/e/p/fa/sp); Bohler Engineering (građanski) KONSULTANTI : Horton Lees Brogden rasvjeta; Lally Acoustical Ceiling (ozvučenost); Fisher Dachs and Associates (teatralnost); Emphasis Design (grafika) KLIJENT: St. Luke’s School VELIČINA: 19,000 metara kvadratnih TROŠKOVI GRADNJE: $20 miliona DATUM IZRADE: Septembar 2017 STAKLO: Eastern Glass Block OBLOGA: Swisspearl ZAVRŠNI ZIDOVI: Kawn Fotografija : Durston Saylor kaže Bartle. Ova čelična konstrukcija će biti ispunjena knjigama i klupama. Rezultat je zgrada čija spoljašnjost sakriva strukturalnu genijalnost ali se i prilagođava istorijskom duhu okruženja. Poštovanje je ukazano ka postmodernom pokretu ka spoljašnošću zgra-

de ali i unutrašnjost obiluje intezivnim i modernim izloženim nosačima. Ova unutrašnjo-spoljašnja dihotomija je slična arhitektonskm principima Robert Venturi-ja, postavljenim u njegovom uticajnom manifestu ‘Kompleksnost i kontradikcija u arhitekturi’ (1966). Venturi je trvdio da se ‘teško jedinstvo’ može postići dodavanjem višestrukih i raznolikih elemenata u kontinuiranom entitetu. St. Luke je zapravo kolaž od djelova koji postiže sveukupan utisak svježeg i pomalo drskog. Bartle i njegov tim su dokazali da možeš da ispitaš prošlost i iskoristiš ono najbolje ne bi li primijenio u sadašnjost.

UNUTRAŠNJA SNAGA. Gornji spratovi škole su podržani nosačima kako bi se izbjegao pritisak na već postojeću strukturu iz 1955. Ovi izloženi nosači oživljavaju izgled učionica, hodnika i sale. U dvorištu gdje se nekada nalazila sala, Bartle i njegov tim su napravili pozorište, pružajući otvoren prostor iz učionica.

Detroit Foundation Hotel | Michigan McIntosh Poris Associates

vruÄ&#x2021;a

imovina

Lokalna firma preureÄ&#x2018;uje vatrogasnu stanicu u poznatu destinaciju. 58

Zahvaljujući razvojnom i građevinskom bumu koji je počeo 2011. godine, centar Detroita je sada preplavljen sa elegantnim, renoviranim poslovnim zgradama. Hotel Detroit Foundation je svakako projekat drugačiji od drugih. Ako bi rekli da je hotel od 85 hiljada metara kvadratnih, uglavnom napravljen 1992. u zgradi koja je nekada bila vatrogasna stanica, ‘vruć’, onda bismo potcijenili njenu vrijednost. Od otvaranja prošlog maja je postao global-

Spoljašnji detalji iz 1920te godine su uglavnom ostali nepromijenjeni. Zakrivljena vrata sada služe za ulaz u restoran, a sa drugog ugla služe kao ulazak u hotel. na destinacija što dokazuje broj gostiju tokom nedavne posjete. Dizajniran od strane lokalne firme McIntosh Poris Associates (MPA), savremeni hotel sa 100 soba i svim savremenim sadržajem od fitnes do producentskog studija 59

pobjegao je od stare opštinske zgrade koja je bila ispunjena prostorijama za vatrogasce i službenike. Mnogi od postojećih detalja su ostali nepromijenjeni ali su ipak sedam crvenih čvrstih vrata uklonjena, popravljena i vraćena u prvobitnu boju. Opeka koja sadrži vatrogasne teme, kao što su grifonske glave, hidranti, krilati zmajevi uokviruju izbočeni dio vrata. Unutar, na prizemlju hotela, gdje su restoran i bar, još uvijek se nalaze originalni stubovi kao i zidovi od glaziranih pločica, što prikazuje njegovu prethodnu funkciju kao prostor za vatrogasnu opremu. Istorijske fotografije i članci u novinama su postavljeni na zidovima i na staklenim stolovima, što pomaže gostima da se vrate u prošlost i putuju kroz vrijeme.

Paravan od repariranog drveta razdvaja predvorje od ogromnog restorana. Originalna vrata vatrogasne stanice su prošla niz struganja kako bi se došlo do njihove prvobitne boje. Motivi vatrogasne stanice su obnovljeni na lukovima iznad ulaza. Arhitekta je radio na očuvanju tradicionalnog i renoviranju zajedno sa Aparium Hotel Group, lokalnim graditeljem Walter Cohen-om i Simeone Deary Design Group koja se nalazi u Čikagu. ‘Od početka gradnje, cilj tima je bio da se stvori objekat koji će pokazati karakter i srž vatrogasne kuće i grada Detroita. ‘ objašnjava direktor MPA, Michael Poris, koji je odrastao u Detroitu. Priča hotela pripada 2012oj godini, kada je Poris saznao da se vatrogasna stanica preselila na novu

lokaciju i da će zgrada biti otvorena za prodaju od strane grada Detroita. Arhitekta se obratio Cohenu, sa kojim je i ranije sarađivao i njih dvojica su odlučili da daju predlog izrade hotela na tom mjestu. ‘Bio je preko puta centra za konferenciju i mi smo znali da će otvoriti više radnih mjesta nego maloprodajni ili stambeni objekat.’ kaže Poris. Njihova ponuda je prihvaćena ali je Detroit bankrotirao sledeće godine i gradnja hotela je doživjela zastoj i dugotrajno odlaganje. Zgrada je bila u dobrom stanju iako je trebalo vremena očistiti prljavštinu koja se sakupljala godinama. Takođe je bila premala za kapacitet željenih soba, pa su odlučili da kupe četvorospratnu zgradu pored vatrogasne stanice koja je izgrađena osamdesetih godina. Nekada popularni restoran je takođe sam po sebi imao

ARHITEKTA: McIntosh Poris, SARADNICI — Michael Poris, direktor; John Skok, saradnik / menadžer projekta; Kelly Raczkowski, Sean Ryan, Blake Hill, dizajneri DIZAJN ENTERIJERA: Simeone Deary Design Group INŽINJERI: Structural Design, Inc. (strukturalni); MA Engineering (m/e/p); Giffels Webster (bezbijednost i saobraćaj) KONSULTANTI: Illuminart (osvjetljnje); Soundscape (akustika); Kraemer Design Group (očuvanje istorijskog); Matt Eaton, Kim Harty, Lisa Spindler, Patrick Ethen (umjetnici); Sorbis (low-voltage design) GENERAL CONTRACTOR: Sachse Construction KLIJENT: 21st Century Holdings VLASNIK: Aparium VELIČINA: 95,000m2 SVEUKUpNI TROŠKOVI: $28 milion TROŠKOVI IZGRADNJE: $20.5 milion DATUM IZGRADNJE: Maj 2017 istorijsko obilježje. ‘Kupovina još jedne zgrade nam je zadala glavobolju’, prisjeća se Poris, ‘morali smo da pri-

družimo dvije zgrade, jednu od čelika sa crvenom fasadom, a drugu od cigli, pa čak ni podovi se nisu podudarali.’ Na kraju je donijeta odluka da spoje polovinu sa stepeništem i jednim liftom sa 14 stajališta među njima. Poris je doveo Arhitektonsko odjeljenje Skladišta Detroita za povraćaj, popis i prepravku unutrašnjeg drveta iz te zgrade ali i iz svih napuštenih zgrada širom grada. Ipak jedna od najvećih prepreka kompanije bila je balansiranje komercijalnih zahtjeva i zahtjeva očuvanja. Nacionalno vijeće je imalo problem sa dva specifična elementa dizajna. Jedan je bio dodavanje moderne prostorije za gozbe na krovu zgrade koja bi se vidjela sa ulice, a drugi je uklanjanje mermernog hodnika u zgradi iz 1920e godine kako bi se napravile sobe za

goste na četvrtom spratu. Pošto je prostor za gozbu na krovu bio od ključne važnosti za uspjeh hotela, tim koji je radio na njemu je odlučio da odustane od poreskog kredita za tu zgradu. Poris je uspio da sačuva originalne mermerne zidove i podove u hodnicima vatrogasne stanice. Blisko sarađujući sa MPA, dizajner enterijera Gina Deary je unajmila lokalne kreativne ljude kao što je Matt Eaton, upravnika i kustosa Red Bull kuće umjetnosti. Eaton je predstavio umjetnike iz Detroita, koji su svojom umjetnošću doveli do izrade velikog visuljka od metala i tekstila koji podsjeća na dim iznad banketa i ‘sazviježđa’ sačinjenog od sijalica iznad bara, od kojih mnoge nisu bile upaljene, ne bi li se predstavio problem ulica koje su zaista neosvijetljene u

najsiromašnijim predijelima Detroita. Na gornjem spratu gosti mogu da biraju između 55 soba različitih dekora, uključujući i predsjednički apartman čije je samo kupatilo veće od ukupne površine obične sobe. Rad različitih umjetnika se može primjetiti na svakom od četiri sprata. Troškovi izgradnje prelaze 20,5 miliona dolara, što je nešto iznad planiranog budžeta od 19miliona. Prema Porisovim riječima rad sa različitim graditeljima, dizajnerima i umjetnicima oslikava u potpunosti zajednički duh Detroita. ‘ Znao sam da ako učinim tako da će rezultat biti bolji i ispostavilo se da sam bio u pravu’.

Instalacija osvijetljenja u obliku dima koju je uradio Alex Porbe u saradnji sa tekstualnim umjetnikom Alex Ulbrich odaje utisak prošlosti koja je među ljudima još uvijek. Izloženi ostaci cigle ukrašavaju bar. Više od polovine hotelskih soba imaju različite arhitektonske elemente.

Magazzino Italian Art | Cold Spring, New York | Miguel Quismondo

kolekcionarski

predmeti

Preuređenje i upadljiv novi dotatak transformisao je skromno skladište u najnoviju destinaciju za umjetnička djela u dolini rijeke Hadson. Njegovo ime možda jeste italijanska riječ za skladište, ali Magacin, privatna galerija u čudesnoj dolini rijeke Hadson, u selu Cold Spring- u Njujorku, teško da se može povezati sa poimom čeličnog skladista. S obzirom da je 62

sastavljen od dva duga viseća pravolinijska zdanja povezana sa dva potpuno zastakljena hodnika, njegova arhitektura je potcijenjena, eterična. Ipak, sam koncept skladišta je ključan za identitet samog prostora- jedno od zdanja koje

je izgrađeno 1964 godine, godinama funkcioniše kao pomoćni objekat, za proizvođače kompjutera, dok je ranije funkcionisao i kao distributivni centar mliječnih proizvoda. Sam naziv aludira na oskudne industrijske prostore koji

su bili pozadina Arte Pover-a, italijanskog pokreta tokom 60-ih i 70-ih godina,koji nije slavio glamuroznost vec korištenje svakodnevnih materijala kao otpor komercijalizaciji umjetničkog svijeta, sto je srž Magacinovog sadržaja. Galerija je strastveni projekat kolekcionara umjetničkih djela, Nensi Olnik , Amerikanke i samoproklamovanog italijanofila, i njenog supruga, koji je rođen na Sardiniji, Đorđa Spanua. Za Olnik, koja dolazi iz ugledne njujorške porodice, koja se bavi nekretninama, ljubav prema sakupljanju djela moderne umjetnosti, čini se da je naslijeđena od njenih roditelja ( njihova kolekcija je uključivala djela Aleksandra Kaldera, Viljema De Kroninga i Agnes Martin). Nakon što je upoznala Spanua, njih dvoje su počeli da skupljaju Murano stakla, formirajući kolekciju od 500 predmeta koja su prikazivana u Sjevernoj Americi, u putujućoj izložbi koja je započeta od strane pokojnog dizajnera Masima Vinjelija, koji im je kasnije postao i drag prijatelj. Jednogodišnja pauza u Rimu, u ranim 2000-im probudio je interesovanje ovog para za djela Arte Povera, koja su potom počeli strastveno da skupljaju, uprkos tome što su mnoga od tih djela bila prevelika da stanu u bilo koju od njihove dvije kuće i morala su biti smještena u skladište. Magacin je stvoren iz želje da se prikaže njihova obimna kolekcija koja je uključivala dijela Lucijana Fabra, Mikelanđela Pistoletija i Dzenis Kunelis. Par je projekat platio 12 miliona dolara (pokret ima status neprofitne organizacije), i besplatna je za sve posjetioce. ,, Osjećamo da je naša dužnost kao kolekcionara da budemo filantropi, i Magacin je naš način da uzvratimo i podijelimo naše uzbuđenje’’, kaže Olnik. Arhitekta Migel Kizmondo je zadužan za to što je njihova zamisao pretvorena u stvarnost. Rođeni Španac, Kizmondo je započeo svoju karijeru u Americi, ateljeu Perkins+ Will’s u Majamiju. Predstavljen je Olnikovoj i Spanuu od strane zajedničkog prijatelja i mentora,arhitekte Alberta Kampa Baeza, koji je takođe iz Španije. Baeza, koji je po Vinjelovoj preporuci bio unajmljen da dizajnira vikendicu ovog para u Garisonu, u blizini Cold Spring-a, postavio je Kizmonda u odbor, kao šefa gradilišta za 63

projekte u Njujorku. Od tada, Kizmondo je zajedno sa parom, razvio neobičnu poslovnu vezu, koju on šaljivo upoređuje sa onom koju je porodica Mediči imala sa njihovim arhitektama. Kao njihov ,‚savjetnik sa punim radnim vremenom’’, zadnjih 14 godina proveo je radeći za njih različite poslove, od obezbjeđivanja tehničke i građevinske podrške potrebne za instaliranje specifičnih umjetničkih dijela za njihovo imanje u Garisonu do kooordinacije sa izvođačima koji su renovirali holding za nekretnine Nensi Olnik u Njujorku. ,, Uvijek smo imali povjerenja u Migela’’, kaže Spanu. ,,Bilo smo vrlo jasni u vezi sa našim ciljevima vezanim za Magacin, i on je bio vrlo jasan u njihovom tumačenju i sprovođenju. Nijesam imao sumnje u to da će stvoriti remekdjelo’’. Kizmondo se mudro suočavao sa izazovima sa kojim se sretao na projektu. Dobio je oronulu zgradu od 11.000 m2, u obliku slova L, stacioniranu van glavnog puta,na krivudavom predjelu, u čijem se susjedstvu nalazi zastićena močvara. Čelična i betonska konstrukcija je morala biti prepravljena i obnovljena da bi mogla sadržati malu

Arhitekte: MQ Architecture — Miguel Quismondo, partner in charge/ construction manager; Jesus Aparicio Alfaro, project architect; Rocio Calzado Lopez, intern građevinci: Michael Carr (structural); Consulting Engineering Services (m/e/p/fp) kLIjent: Magazzino Italian Art vlasnici: Nancy Olnick and Giorgio Spanu veličina: 25,000 m2 Cijena: $12 million datum završetka: June 2017 biblioteku, toalete, i nekoliko posebnih galerija. Kako je visina bila nedovoljna da bi se smjestila mnoga umjetnička djela, veće zdanje je moralo biti sagrađeno. Kada je dizajnerski tim uklonio spušteni plafon, otkrili su čelične grede i krov od montažnih betonskih ploča.,, To je tako logičan i jednostavan sistem. Industrijska perfekcija’’, kaže Kizmondo. ,, Ovo je bilo skladište i mi smo željeli to i da pokažemo’’. U želji da pokažu već postojeće elemente,

prije nego ih uklone HVAC sistemom, tim je uklonio podnu ploču i instalirao sistem za grijanje i hlađenje, koji je takođe korišćen u novoj zgradi. Veliki, kvadratni prozori su uklonjeni, i ugrađen je veliki broj svjetlarnika, da bi se unijela dnevna svjetlost u prostor. Spoljašnji izgled je dobio novi izgled uz pomoć glatkog bijelog gipsanog maltera. Za novo zdanje koje predstavlja kompromis između prostora za galeriju u prizemlju i prostora za sladištenje u podrumu, Kizmondo je htio nešto drugačije u teksturi ali da i dalje bude u dijalogu sa starijim zdanjima. Dizajnirao je 14,000m2 pravougaone zgrade, naliveni betonski okvir koji

je izložen da pruži određenu sirovost zdanju, čiji dodatak pravi paralelu sa već postojećim zgradama, zatvarajući Loblik sa zastakljenim prolazom koji formira glavno dvorište. Uprkos njegovoj veličini, novo zdanje ne ugrožava veličinu susjednog zdanja već zajedno čine harmoničan odnos materijala i veličine. Cijela kompozicija je lekcija u poznavanju proporcija, ona koju je on naučio od čovjeka kojeg naziva - očinskom figurom’’, Baeza. Čiste, vidljive linije, cirkulišu kroz prostor, uokvirujući djela, uključujući klasični oblik sklupture Mimesa, Đulija Polinija kao i škriljasti, metalni i neonski iglo Maria Merca – kao i pogled ka različitim djelovima zgrade. Unutrašnjost nove galerije - obim njene visine koji je manje primjetan spolja - je otkriven. Ovaj efekat je naglašen jednakim slojevima dnevne svjetlosti koji prolazi kroz stakleni plafon. Ulazeći u ovaj prostor kroz staru zgradu, imate oslobađajući osjećaj, osjećaj bestežinskog stanja; umjetnička djela kao da plutaju preko bijele pozadine. ,, Arhitektura i umjetnost su u simbiotičkom odnosu’’, kaže Spanu, ali umjetnost ima glavnu ulogu’’. Od otvaranja u junu 2017

godine, Magacin je postavio temelje za snažnu posjećenost, sa otprilike 250 gostiju nedjeljno. Uz prelijepu vožnju vozom u trajanju od 45 minuta od grada, je dobrodošao dodatak bogatim umjetničkim odredištima u dolini rijeke Hadson kao sto su Umjetnički centar Storm King, Dia Beacon and Manitoga, dom i studio moderniste i industrijskog

dizajnera Rasela Rajta. Iako je i dalje u ranoj fazi, Olnik i Spanu su odlučni u namjeri da prošire program, kao i da dodaju druge pogodnosti kao što su kafe, još galerija koje bi istakle rad novih italijanskih umjetnika. ,,Posvećeni smo tome da održimo ovo bitnim koliko god možemo’’, kaže Olnik. 65

fasadni sistemi

Dok su fasade nekada imale pretežno estetsku ulogu, danas osim vizualnog efekta imaju izuzetnu važnost i u energetskoj efikasnosti objekta, kao i zaštiti okoline. Suočeni s izazovom sve izraženijih klimatskih promjena i povećanih cijena energenata, investitori i arhitekti teže uštedi energije, smanjenju troškova izgradnje i grijanja kao i povećanju vrijednosti nekretnine. Kao odgovor na postavljene izazove, kompanija Knauf proizvodi fasadne sisteme originalnog provjerenog njemačkog kvaliteta, čime je postavila novi standard kvalitetnih građevinskih sistema sa optimalnom izolacijom topline. Warm-Wand sistem za toplotnu izolaciju fasade predstavlja najbolje ekonomsko i tehničko rješenje koje doprinosi dugotrajnom smanjivanju troškova grijanja štedeći energiju i zadržavajući optimalnu klimu prostorija zavisno od sezone i vremenskih uslova, istovremeno utičući na udobnost i kvalitet stanovanja. Ključni faktor za izvrsnu postojanost fasade je korišćenje svih komponenti sistema. Naime, svi slojevi koji upotpunjuju sistem jednako su važni kao i način na koji se ugrađuju jer tek

tada fasada može kvalitetno ispuniti svoju zaštitnu, a potom i dekorativnu funkciju. Stoga varijanta fasadnog sistema Warm Wand Basis sadrži EPS / SM 300 te EPS / Klebespachtel, dok Warm Wand Plus sadrži MW / SM 700 PRO i MW / Klebespachtel M. Ovi mortovi za lijepljenje, armiranje i renoviranje, zahvaljujući svojstvima visokog kvaliteta, fleksibilnosti, vodootpornosti i paropropusnosti, u potpunosti zadovoljavaju i najkompleksnije zahtjeve izvođenja fasade. Lijepa, dugotrajna i izdržljiva fasada sugeriše na kvalitet i sigurnost prostora, poručujući da se iza nje krije udo-

ban i zanimljiv enterijer što je značajan kriterijum svakom investitoru. Samim time, izbor dekorativnog maltera, odnosno završnog sloja na fasadi predstavlja izuzetno važnu komponentu koja štiti fasadu od štetnih uticaja iz okoline ii svojom bojom i strukturom objektu osigurava i odgovarajući estetski izgled. Knauf završno dekorativni malteri Addi (akrilna ojačana silikonskom smolom), Kati (silikatna) i Conni (silikonska), uz visoku vodootpornost i paropropusnost, odlikuju se i visokom elastičnošću koja sprječava pojavu mikropukotina i time dodatno produža trajnost fasade.

Primjenom Knauf fasadnih sistema energetski gubici kroz zidove smanjuju se za više od 50%. Objekti izolovani Knauf fasadnim sistemima lakše se iznajmljuju i imaju veću vrijednost prilikom prodaje.

EFIKASNOST Knauf sistemi su prijatelji okruženja. Knauf fasadni sistem osigurava ugodnu toplinu prostora, kao i efikasno grijanje i hlađenje. Posebni sistemi maltera osiguravaju ugodnu klimu u prostoriji. Idealna rješenja za energetsku modernizaciju istorijskih fasada, vlastitih domova ili sl. 67

LIJEP, PRAKTIČAN, SAVRŠENO STOPLJEN S PODOM

TECEdrainprofile

Novi tuš profil TECEdrainprofile omogućava jednostavnu montažu odvodnje tijesnim spojem s nišom preko čitave širine tuša u nivou poda. To olakšava majstoru montažu i hidroizolaciju.

Da bi se zatvorile praznine između tuš kanalice u standardnim dimenzijama i bočnih ivica zone tuširanja, obično se tačno prilagođava i umeće komad keramičke pločice. To često - upravo

kod modernih keramičkih pločica velikih formata – narušava izgled pločica na zidu. Uz novi TECEdrainprofile, TECE predstavlja rješenje koje dozvoljava jednostavno prilagođavanje do

ivica tuša u nivou poda, jer se profil od nerđajućeg čelika može brzo i tačno skratiti. To skraćuje tok gradnje, štedi troškove i daje tušu u nivou poda estetski cjelovitu sliku.

Jednostavno rješenje modularnog sistema - sigurna hidroizolacija TECEdrainprofile sastoji se od preglednog i lako razumljivog seta s malim brojem sastavnih dijelova: tuš profila, odvoda i pribora. Odvod se može jednostavno premještati po visini i tako se namiješta da se zatvara s površinom estriha i prilikom skidanja ne stoje na putu nikakvi

ometajući elementi. Na taj se način znatno pojednostavljava izrada ravne površine estriha s padom. Za dodatnu sigurnost kod hidroizolacije zaslužna je fleksibilna zaptivna manžeta Seal System koja se uglavljuje direktno u odvod i zatim ubacuje u površinsku hidroizolaciju. Time se osigurava vo-

dootporan spoj, a do sada uobičajeno lijepljenje hidroizolacije na prirubnicu postaje stvar prošlosti. Na kraju slijedi postavljanje profila, koji se može jednostavno polagati na estrih kao keramička pločica. Jednostavno premještanje po visini omogućava prilagođavanje različitim debljinama

keramičkih pločica. Profil može biti od četkanog nerđajućeg čelika ili nerđajućeg čelika visokog sjaja i u dužinama od 800, 900, 1000 i 1200 milimetara.

Za tijesno prilagođavanje širini tuša u nivou poda niše, instalater ili keramičar može jednostavno izvršiti tačno podešavanje na licu mjesta. Osim

toga, rješenje za montažu dozvoljava naknadno fino podešavanje tuš profila u svim vodoravnim smjerovima i okretanjem.

Udobno čišćenje za savršenu higijenu Tuš profil od higijenskog nerđajućeg čelika ima unutrašnji 3D pad koji optimizuje oticanje vode. Odvod se nalazi u sredini profila i vrlo mu je jednostavno pristupiti. Poklopac

profila može se podići uvis pomoću specijalne „funkcije push“ ciljanim pritiskom prsta i izvaditi bez daljnjih pomoćnih sredstava. Do sada je za čišćenje tuš kanalice bilo potrebno

skinuti rešetku – sada više nije tako. I sifon se za potrebe čišćenja takođe može skinuti bez alata i time se po potrebi omogućava korišćenje spirale za čišćenje cijevi.

TECE d.o.o. Predstavništvo Beograd Kneza Mihaila 1-3 11 000 Beograd T: +381 (0) 60 5 8323 00 www.tece.rs

TECE d.o.o. Fallerovo šetalište 16 10 000 Zagreb T: +385 (0) 1 3079 000 info@tece.hr www.tece.hr

ELEGANTNO RJEŠENJE! Tuš profil TECEdrainprofile – lijep, praktičan i tijesno spojen s podom

TECE d.o.o. • Predstavništvo Beograd • Kneza Mihaila 1-3 • 11 000 Beograd • T: +381 (0) 60 5 8323 00 • www.tece.rs TECE d.o.o. • Fallerovo šetalište 16 • 10 000 Zagreb • T: +385 (0) 1 3079 000 • info@tece.hr • www.tece.hr

Kompanija Peštan uspješno posluje u Crnoj Gori

Nudimo moderna i funkcionalna rješenja Privatna kompanija Peštan je lider na Balkanu u proizvodnji proizvoda i rješenja od polimera. Kompanija je osnovana 1989. godine i bavila se proizvodnjom cijevi za vodu od polietilena. Vremenom je uvodila nove materijale (polipropilen i PVC) i širila proizvodni program. Danas u ponudi ima preko 6500 proizvoda podeljenih u četiri kategorije i to: Piping solution, Bathroom solution, Agriculture solution i Household solution. Peštan u Crnoj Gori ima mnogo realizovanih referentnih projekata: hotela, stambenih blokova, zgrada, poslovnih objekata, što je dokaz da je svoju poziciju na tržištu Crne Gore već zauzeo. U 2017-oj godini zadovoljni smo rastom prodaje u odnosu na predhodnu godinu, a u prvom kvartalu ove godine, taj trend se nastavlja. Peštan je u 2017-oj godini od strane Privredne komore Srbije dobio plaketu za razvoj i unaprijeđenje privrede i proglašena je među 16 najboljih Kompanija u Srbiji po svim kriterijumima, što mnogo govori o samoj Kompaniji i njenom razvitku. U oblasti visokogradnje, na crnogorskom tržištu, Kompanija Peštan akcenat stavlja na inovativne proizvode: Confluo, Fluenta i S-line. Peštan u okviru “Bathroom solutions” nudi moderna, funkcionalna i pouzdana rješenja za kupatila. U posljednjih nekoliko godina, uloga i značaj kupatila u domovima se značajno promijenila. Ljudi pridaju sve veći značaj opremanju kupatila i doživljavaju ih kao prostore u kojima borave. U okviru ove kategorije obuhvaćena su rješenja za kupatilske i tuš slivnike kao i dio sa ugradnim vodokotlićima i wc šoljama. Kako se u Kompaniji uvijek prate trendovi na svjetskom tržištu

i potrebe klijenata, „Evolution“ i „Confluo“ slivnici napravljeni su da budu visoko kvalitetni, modularni, laki za instalaciju i čišćenje, pristupačni svima i u skladu sa najrazličitijim potrebama naših potrošača što se obezbjeđuje sa više od 300 različitih modela u ponudi. Linija proizvoda “Fluenta” je idealan izbor za opremanje kupatilskih i sanitarnih prostora. Vodokotlići besprekorno funkcionišu, neprimjetni su u prostoru, a bogatim izborom tipki za aktivaciju estetski odgovaraju ambijentu u skladu sa različitim željama. Jedan od takođe inovativnih proizvoda Kompanije Peštan, koji je već našao prepoznatljivost na teritoriji Crne Gore je “S-line bešumna kanalizacija” koja omogućava smanjenje buke i akustičnih vibracija u našim životnim i radnim prostorima do nivoa od 12dB. Visokradnja u Crnoj Gori je, može se slobodno reći, prepoznala Kompaniju Peštan, njen kvalitet proizvoda, kao i Kompaniju Matino company, koja je primarni i najveći distributer Peštan proizvoda za Crnu Goru. Njiihov pristup poslu, svakom klijentu, instalateru, investitoru i maloprodaji, uz najbolju logistiku i dugogodišnju saradnju sa velikim brojem kupaca, čini ih svake godine sve jačim, snažnijim i

nezamjenljivim distributerom Peštana. Nabrojaćemo nekoliko visoko referentnih objekata gde je Peštan sa Vodovodom i Kanalizacijom, slivnicima, niskošumnom kanalizacijom ili ugradnim vodokotlićima u zadnjem periodu, našao svoje mjesto, a objekte koje ćemo izostaviti možete vidjeti na našem portalu. Rekonstrukcija hotela Olimpik i Belvi -Ulcinjska rivijera; HTP Velika plaža – Ulcinjska rivijera; Relstone stambena zgrada Bar; Velimirović zgrada Podgorica; Adagio zgrada Prve Banke, Stari Aerodrom ; Anagastum-stambena zgrada Nikšić; Zgrada zdravstva Nikšić; Zgrada Montas – Agencija za nacionalnu bezbjednost, Stari aerodrom; Kamp za raseljena lica – Konik; Concordia commerce apartmansko stambeni kompleks Ulcinj; Zgrada Prosvete Budva; Zgrada Eurozox Podgorica, Euromix stambena zgrada Bar; Sportski bazen Nikšić; Apartmanski kompleks Tehno tours Tivat. 2018 godina je za Peštan godina velikih očekivanja. Konstantan rad na edukaciji instalatera, obilazak i sklapanje ugovora sa projektantima, obilazak i saradnja sa što većim brojem objekata visokogradnje su samo neki od primarnih zadataka Kompanije Peštan.

Dejan Adamović, Menadžer Kompanije Peštan

Izazov kojem se radujem

Dejan Adamović, menadžer kompanije Peštan za Crnu Goru, ranije je radio za različite uspješne kompanije u Beogradu i na tom tržištu gradio veoma zavidnu karijeru. Odlučio je da svoje znanje i profesionalnost iskaže u Crnoj Gori, a put ga je preko svijeta „boja“ Kompanije Tikkurila, doveo do Kompanije Peštan gdje se danas uspješno snašao i odolijeva izazovima. . Postepeno napredujući, prolazeći kroz razne nivoe i funkcije u Crnoj Gori, odlično se snalazi na poziciji Menaždera prodaje za Crnu Goru Kompanije Peštan. Zahvaljujući rezultatima koje je postigao u Crnoj Gori, zadnjih nekoliko godina, postao je član Asocijacije Menadžera Crne Gore, što za njega predstavlja ogromnu čast. Nastojaću da kroz svoje vizije, ideje, humani rad kojim se bavim u slobodno vrijeme, budem njihov prepoznat član i u dogovoru sa njima, naravno, radim na unapređenju i njihovih, a i mojih vizija. Sljedeća humana akcija koju pokrećemo u ovom mjesecu, na moju inicijativu uz podršku Asocijacije menadžera i donatorom materijala Kompanijom E-plus iz Bara jeste renoviranje fasade „Doma zdravlja Sutomore“. Nadamo se samo prva u nizu. Potrebno nam je svima malo organizacije, ponekad trpi porodica, ponekad mi sami, sa manjkom odmora, ili sitnih zadovoljstava, po nešto se žrtvuje, ali to je ljubav. Prema poslu, porodici, svaki čovjek treba da se bori, a svi smo se malo ulijenili, da nas ljudi po nečemu pamte i da neko iz toga nešto nauči. Ukoliko bi svi tako razmišljali, svima bi nam bilo bolje. Koje su prednosti i šta su izazovi radeći za tako veliki i cijenjeni sistem kao što je Peštan? Kada radite u velikom sistemu kao sto je Peštan, prvo pomislite na veliki i jak

brend kakvi su upravo proizvodi moje Kompanije. U snažnoj i stabilnoj kompaniji imate dovoljno prostora da ostvarite vaše profesionalne planove, ali i veliku odgovornost bez koje je nemoguće da se zamisli ostvarivanje postavljenih ciljeva. Veličina sistema, ako se misli na broj zaposlenih, složenost i širok portfolio u ponudi, nisu previše zahtevan izazov ako imate dobru organizaciju, razvijate timski duh i za saradnike imate dobre profesionalce. Svaki dan u Peštanu je izazovan na svoj način, čemu se zaista radujem, jer to daje posebnu dinamiku svakodnevnim obavezama a ujedno je i dobra prilika da se nešto novo nauči, sazna, započne ili završi. Moj radni dan je uglavnom dobro isplaniran, tako da uvek postoji vreme posvećeno sastancima sa korisnicima, ali i dovoljno vremena za saradnju na drugim poljima ili sa ostalim sektorima kompanije, ali i za posvećenost svojoj porodici. Nastojim da uvek imam pristup relevantnim informacijama u pravom trenutku, kako bi sve poslovne odluke bile što utemeljenije. Vaša profesionalna pozicija je ključna kad su u pitanju predstavljanje i rezultati kompanije u Crnoj Gori. Šta je to što možete akcentovati kao najviši kvalitet u tom radu? Za par mjeseci pa će već godinu dana kako se uspješno borim sa svim izazovima koje nosi ovaj posao. Ponosan sam na reference koje smo do sada uspjeli poslovno da dobijemo, ali mi to daje jos veću odgovornost i motiviše da nastavim dalje sa uspjesima. Svakodnevno širimo bazu kupaca i zastupljenost u maloprodajama širom Crne Gore, kao i zastupljenost na projektima visokogradnje. Duboko vjerujem u svoje ambicije, vjerujem u Kompanijsku viziju da će Peštan uz kvalitet i usluge koje pruža, biti prepoznat kao lider u Crnoj Gori i imati konkurentsku prednost u poslovanju. Trudiću se da osiguram uspjeh Kompanije na tržištu Crne Gore konstantnim zadovoljavanjem potreba klijenata, svojom profesionalnošću i pristupom svakom pojedincu, a to će se prepoznati i neminovno rezultirati i

mojim sve većim poslovnim uspjehom i prepoznatljivošću. Trudim se da se posvetim svakom pojedincu koji je u kontaktu sa Peštan materijalima, da li to bio izvođač, investitor ili krajnji kupac, za mene nema razlike. Naveo bih da sam prije 10 dana poveo preko 40 izvođača koji rade ili ne rade sa Peštan materijalima, u Aranđelovac, u obilazak fabrike, koja je na njih ostavila fascinantan utisak. Uz to su imali vremena da se opuste u Hotelu Izvor 5*, da nađemo vremena za druženje, odmor i prezentacije proizvodnog programa. Ovo je doprinelo ogromnom pozitivnom efektu i u ovoj godini za mene je ovo početak i jedan od mojih prioriteta jeste da izvođace, investitore, kao i sve kupce Peštan proizvoda povedem do fabrike, pokažem kvalitet koji nudimo, a usput da mogu da se opuste i odmore u čarima koji pruža grad Aranđelovac. Njega i briga o našim kupcima je na prvom mjestu, a kada vide imperiju Kompanije Peštan na licu mjesta, to daje mnogo snažniji efekat na njih same. Na kraju moram posebnu zahvalnost da iskažem našem distributeru Matino Company, bez kojih ni moj uspjeh ne bi bio stopostotan. Želim da im zahvalim na izuzetnoj saradnji i pomoći. Matino company kao izuzetno korektan partner, pronašao se za svaki savjet, vjetar u leđa u zajedničkoj saradnji na mnogim objektima, što nas timski drži izuzetno stabilnim i mnogo jačim za izazove koji nas tek očekuju. Nadam se da je podrška obostrana. Zajedno smo tu za svaki savjet, tehničku podršku instalaterima, investitorima, projektantima, kao i svim kupcima i krajnjim korisnicima, što će nas prepoznati kao profesionalne, temeljne, stabilne i korektne saradnike koji imaju ogromnu energiju da se posvete svakom korisniku Peštan proizvoda. Za sva pitanja, sugestije i potencijalnu saradnju, pored portala www.pestan.net, svi zainteresovani informacije mogu dobiti od Dejana Adamovića, Menadžera za Crnu Goru na broj 069/11-65-22

Prilikom izbora boje laminata, potrebno je uzeti u obzir i postojeći nameštaj u prostoriji kao i boje zidova

MAMMUT plus

TEMELJ dobro

dizajniranog

ENTERIJERA

Proljeće je idealno vrijeme za opremanje ili renoviranje Vašeg doma. Iako ne djeluje tako, podovi su jako važan dio svake prostorije koji ne samo da određuju njen ambijent, već utiču i na kvalitet boravka u njoj. Naš prijedlog je laminat, koji je sa razlogom jako popularna podna obloga. U nastavku dajemo par podataka i savjeta zašto je ova vrsta pravi izbor za vaš novi pod. Njemačka kompanija Swiss Krono Group predstavila je laminatne podne obloge 1993. godine. U laminat se ubraja svaki materijal konstruisan spajanjem dva ili više slojeva različitih materijala. SWISS KRONO laminat je moderna podna obloga, koja je idealan spoj funkcionalnosti i stila, visoke 74

čvrstine, modernog izgleda i dugog vijeka trajanja. Jednostavna i brza ugradnja, kao i lako održavanje svrstavaju ovaj laminat u najinteresantnije vrste podova današnjice. Osnovni sastav SWISS KRONO laminata je drvo - čak preko 90%. Tako

visok procenat drveta ovim podnim oblogama daje i sve njegove dobre osobine. Sastoji se iz četiri sloja: gornjeg - površinskog sloja, dekorativnog, nosećeg i balansirajućeg sloja. Površinski sloj mu obezbjeđuje trajnost, otpornost na habanje, mrlje, žar od cigareta kao i postojanost boja.

EXQUISIT plus

Ukoliko želite da vizuelno povećate prostoriju postavite svijetliju nijansu na pod

Dekorativni sloj mu daje konačan izgled, obezbjeđujući neograničene mogućnosti kreiranja dezena. Bilo da volite izgled klasičnog hrasta ili savremeni izgled pločica rustičnog drveta, bilo da želite trendi adaptacije maštovitih patchwork modela ili jednobojne uzorke sa sjajnim ili mat efektom – sve je moguće, jer SWISS KRONO laminati ne postavljaju granice Vašoj kreativnosti! Noseći sloj laminatu daje karakteristike čvrstoće pri savijanju i veoma dobro podnošenje pritiska. Sastoji se od drvnih presovanih prerađevina sa dodatkom smole. Balansirajući sloj ima ulogu da zaštiti pod od prodora vlage iz podloge i time

spriječi deformisanje materijala koje bi moglo nastati pri upijanju vlage. Sloj se sastoji od papira impregniranog smolom. Laminat ima tvrdu i nepropusnu površinu što ga čini otpornim na prljavštinu. Površinski premaz spriječava razmnožavanje bakterija što doprinosi zdravlju u Vašem domu. Kao moderna podna obloga velikih prednosti, laminati SWISS KRONO se vrlo često koriste pri opremanju hotela, restorana, kancelarija, prodavnica i na kraju onog, nama najdražeg- naših domova. Fabrika može ponuditi laminate klase 31, 32 i 33. Klasa predstavlja tvrdoću površinskog sloja. Za stambene pro-

store, odnosno prostore manje frekventnosti kretanja preporučuju se laminati klase 31. Laminati klase 32 i 33 posjeduju ojačan površinski sloj i mogu se instalirati u prostorima visoke frekventnosti kretanja, kao što su hoteli, restorani, kancelarije i dr. Kada dođe trenutak za održavanje, ne može biti jednostavnije: dovoljno je da ga usisate i prebrišete suvom krpom. Ukoliko smatrate da je potrebno, ovu podnu oblogu možete brisati i vlažnom krpom. U specijalizovanim CEROVO prodajnim objektima širom Crne Gore, kao i u salonu keramike CER STYLE na Starom Aerodromu u Podgorici na AKCIJSKOJ ponudi se nalaze laminati debljine od 7mm do 12mm. Osim standardnih de 75

ROBUSTO

Tamniji dezeni podova vizuelno smanjuju prostoriju, stoga treba voditi računa da prostore u kojima ih implementirate imaju što više prirodne svjetlosti. Laminat tada postavite u pravcu izvora svjetlosti

zena, izdvojili bismo nesvakidašnje dekore sa novim 3D efektima koji vjerno predstavljaju pukotine i izgled rustičnog ili korišćenog drveta, naizmjenično kombinujući mat i sjajne površine. Igra svjetlosti i sijenki na površini ovih laminata čini da on uvjerljivo oponaša teksturu drveta. Stalne akcije i izbor velikog broja dekora laminata, ponudu u CEROVO podajnim objektima i CER STYLE salonu čini jedinstvenom na tržištu!

Prednosti laminata SWISS KRONO • Veliki broj dezena • Glavni sastavni element je drvo (90%) • Udobna i topla podloga (rezultat spajanja drvnih vlakana i lijepka na bazi smole) • Otporan na udarce i ogrebotine, dugotrajan • Brza i jednostavna ugradnja • Određene serije su rasklopive i prenosive • Lako održavanje • Laminat ne izaziva alergije

AMAZONE

U prostorima većih dimenzija bi trebalo postavljati laminate sa većom šarom

U ponudi bi izdvojili:

savjeti stručnjaka Osnove svakog dobro osmišljenog enterijera, bilo da se radi o kancelariji ili domu, su podne obloge. Ukoliko su pravilno izabrani, podovi ambijentu daju autentičnost. Međutim, ukoliko pogriješimo pri izboru cjelokupan prostor može izgubiti svoje čari. Promišljenim odabirom boja podne obloge, prostor se vizuelno može povećati ili izdužiti i time prikriti sve njegove mane.

DYNAMIC

Sitnije šare se bolje uklapaju u manjim prostorijama

Veliki je broj detalja na koje treba obratiti pažnju prilikom odabira idealne podloge za vaš prostor. Zato Vam, u CER STYLE salonu keramike u Podgorici, na raspolaganju stoje arhitekta za besplatne savjete i pomoć oko uređenja prostora. Zakažite svoj termin za konsultacije na 068 834 834 ili pošaljite e-mail na info@cerstyle.me

aim studio/ Centar mjesne zajednice

arhitektura

zajedništva Napisao: Nebojša Antešević Foto: Relja Ivanić

Uloga arhitekte u kreiranju prostora i ambijenta za društvena okupljanja prisutna je još od antičkog doba, kada je svaki polis u svojoj urbanoj strukturi imao javni prostor i zdanje društvenog karaktera – mjesto na kome su se osim razmjene informacija i ideja, odvijala i takmičenja, zabave i svetkovine, oslikavajući ujedno život i običaje žitelja jedne naseobine. Često su ovakva mjesta reprezentovala šire društvene navike, ali i potrebe lokalne zajednice, pa su u mnogim sredinama zajednička okupljanja postala dio kulturnog identiteta i izraz socijalne angažovanosti. Savremene društvene aktivnosti su povećale participaciju lokalne zajednice u urbanim sredinama. Arhitekti modernog pravca su u svojim vizijama funkcionalističkog grada predviđali stambene blokove u zelenilu sa mjesnim centrima okupljanja koji su trebalo da podstaknu kolektivizam zajednice. Iako je radi zadovoljavanja potreba i interesa lokalnog stanovništva osnivanje i način organizacije mjesnih zajednica danas zakonski regulisano, njihova uloga naročito u većim gradovima postaje manje značajna, dok u malim mjestima i selima, često zbog nedostatka društvenih sadržaja i adekvatnih objekata, centri mjesnih zajednica zauzimaju praktičnu funkciju u društvenom i kulturnom životu.

S druge strane, u pojedinim sredinama i podnebljima, kakvo je mediteransko, sliku mnogih mjesta neizbježno upotpunjuje način života lokalnog stanovništva, čije je današnje bitisanje isprepletano tradicijom i modernošću. Mediteranska kultura je iznjedrila jedinstven odnos prema zajedništvu prisutnom u karakteru ljudi i njihovoj svakodnevici. Oblikujući prostor za potrebe mjesne zajednice žitelja sela Gošići, u zaleđu tivatskog zaliva, crnogorski arhitektonski studio AIM je jednostavnim projektantskim zadatkom obuhvatio nekoliko prostornih nivoa ali i kulturoloških pojava, vraćajući tako arhitekti ulogu humaniste koju su potisnuli zahtjevi i interesi investitora. Centar mjesne zajednice, projektovan kao višenamjenski prostor sa spoljašnjim poligonom kao javnom scenom, u aglomeraciji mediteranskog sela sa porodičnim kućama narodske arhitekture, koju su agresivno narušili neplanski objekti i nadogradnje, predstavlja svojevrsnu urbanu minijaturu, koja zbog svoje pozicije na raskršću u središtu sela, dobija karakter mediteranskog trga skladnih proporcija, na kome razmjera arhitekture uvijek proizilazi iz prostora a ambijent tvori simbioza boja, svjetla i sjenki. Time je autor posebno doprinio očuvanju mediteranske graditeljske kulture, stvarajući kontinuitet koji idejno sledi vrijednosti građenog prostora i arhitekture, istovjetnih u čovjekomjernosti i u dijalogu sa okruženjem.

seoskom arhitekturom arhetipske kuće široko rasprostranjene u primorskoj vernakularnoj arhitekturi. Da bi se izbjegla monolitnost ovakvog objekta javne namjene, te ostvarila kompoziciona skladnost sa ostalim gradivnim elementima izvajane strukture, arhitekta je vertikalnim smicanjem dviju polovina objekta ujedno postigao gradacijsko raslojavanje površina (tako da se krovna ravan nižeg dijela spušta do nivoa tribina prateći njihovu konturu) i oslobađanje djelova vertikalne spojne površine, čime je omogućeno indirektno prirodno osvjetljenje unutrašnjeg prostora centra. Intenzivno mediteransko svjetlo, koje prodire u objekat u gornjoj zoni, reflektivno se prelama i razlaže kroz prostor, čiju bjelinu unutrašnjih površina figuralno raslojavaju svjetlosni snopovi, sjenke i odrazi prozorskih ramova i sivih konstruktivnih greda. Ovakav vid dnevnog osvetljenja uz različite

visine unutrašnjeg prostora utiče i na polivalentnu ambijentalnu atmosferu u kojoj se u zavisnosti od doba dana i intenziteta svjetla smjenjuju svjetlosni tonaliteti. Unutrašnjost centra mjesne zajednice je tako dobila karakter

Lokacija za izgradnju centra mjesne zajednice imala je istovremeno nekoliko projektantskih prednosti i prostornih nedostataka koji su spretno sublimirani u jedinstvenu oblikovnu kompoziciju. Na trostrano orijentisanoj parceli, oblika pravog trougla, omeđenoj uskim seoskim ulicama i pješačkim prolazom, izgrađeni prostorno-oblikovni sklop pojavno purističkog prosjeda naglašene geometrizacije, utisnut je u gabarit lokacije terena u padu, pri čemu su gradivne komponente ovog sklopa – forma, prostor i strukturni elementi, međusobno estetski i funkcionalno povezane. Dok teren lokacije definiše otvoreni prostor, koga čine poligon za različite aktivnosti (sportske, kulturne, zabavne) i tribine gledališta, objekat centra mjesne zajednice je oblikovno i proporcijski usklađen sa okolnom 81

Faktografija OBJEKAT: Centar mjesne zajednice MESTO: Gošići, Tivat (Crna Gora) PROGRAM: Višenamjenski prostor sa sportskim sadržajima INVESTITOR: Opština Tivat GODINA: 2017. POVRŠINA: objekat 120 m², višenamjenski prostor 90 m², plato 225 m² VREDNOST: 145.000 € AUTOR: AIM studio (Arhitekta Ivan Milošević) FOTOGRAFIJE: Relja Ivanić

paviljona apsolutnog prostora, bez dodatnih otvora na fasadama, u kome događaj mijenja prostornost. Dematerijalizacija svih spoljašnjih i unutrašnjih površina postignuta je upotrebom bjeline koja diskretno korespondira s tradicionalno bijelim prozorskim oknima i kapcima (škurima) okolnih kuća. Bjelina određuje granicu cijelog gabarita čija kontura, načinjena od podzida različite visine i debljine, asocijativno referiše na geometrizovane kamene suhozide prisutne u mediteranskom kraškom pejzažu. Čak se i bijela me-

talna ograda, koja funkcionalno uokviruje dio spoljašnjeg prostora, organski diskretno nadopunjuje na ostale oblike građenog sklopa, a njena ritmična mrežasta polja oponašaju dominantne kamene teksture u okruženju. Osim što je bjelina na ovom projektu primijenjena kao estetski princip, vjekovima zastupljen u graditeljskoj tradiciji širom Mediterana, ističući na taj način oblikovnu pojavnost zatvorenog i otvorenog prostora, ona predstavlja prije svega izraz esencijalnosti koja proizilazi iz primordijalne arhitektonike tog podneblja. Za španskog arhitektu Alberta Baezea esencijalnost je istovjetna apstraktnosti u kojoj se nadopunjuju racionalnost i poetičnost. Premda racionalan pristup primijenjen na projektu Centra mjesne zajednice Gošići ukazuje na objektivno raspoložive mogućnosti, stvaralački ishod prevazilazi obuhvat objektivnosti, zalazeći u diskurs esencijalnosti kao kreativnog postupka u kome se prožimaju logičnost i jednostavnost inicirani iskrenošću. Lokalna zajednica je upravo u određenju utilitarnosti projekta imala iskrene zahtjeve koji su podrazumijevali obezbjeđivanje zajedničkog javnog prostora za različite slobodne aktivnosti ove zajednice. Potreba za prostorom koji bi se koristio u više prilika i za više namjena, kao što

su kulturne manifestacije i sportski događaji, ukazuje ujedno i na potrebu za zajedništvom, bilo da su to dječje igre, okupljanja mladih ili druženja starijih. Time ovo mjesto dobija socijalnu atribuciju, dok se u njegovoj arhitektonskoj pojavnosti prepoznaju kontekstualizovani formativni i prostorni odnosi. Projekat centra mjesne zajednice, realizovan u crnogorskom primorskom selu Gošići, primjer je nedostajuće društveno angažovane arhitekture, koja u poslednjih dvadesetak godina, zbog manjka odgovarajućih ulaganja u javne prostore i objekte, postaje marginalizovana projektantska aktivnost. U bivšim jugoslovenskim republikama, u kojima je ispoljavanje posljedica tranzicije još uvijek prisutno, dometi savremene arhitektonske produkcije uglavnom zavise od spremnosti

arhitekata da selektivno pristupaju projektantskim zadacima ili od želje investitora da svoje investicije usmjere u arhitektonski vrijednosne okvire. U ovom slučaju je iskazan obostrani interes u korist lokalne zajednice, što bi trebalo da bude primjer za ulaganja lokalne uprave u projekte kojima se unapređuju vrijednosti građene sredine i obezbjeđuje kvalitet javnih sadržaja. I pored ograničenih sredstava izdvojenih za realizaciju, zbog čega je neminovno i kvalitet izrade pojedinih elemenata i detalja ostao nedostatan, značaj ovog centra prevazilazi materijalnu potpunost, jer meritum arhitekture svakako nijesu njena ekskluzivnost ili masovnost izgradnje, kakvom je naročito danas zahvaćen primorski pojas, već arhitektura prije svega treba da omogući korisnicima subjektivizaciju prostora.

predstavljanje: ing invest, danilovgrad

Pripremila: Aleksandra Zečević Malović

Predstavljamo vam još jedan u nizu uspješnih projekata firme Ing Invest, koji se ističe svojom oblikovnošću i kvalitetnom gradnjom. Novi stambeno-poslovni objekat Fidija je smješten u samom centru Podgorice u podnožju brda Gorica a u neposrednoj blizini hotela Ambasador. Podzemni dio objekta namijenjen je poslovanju i zauzima 300m2, dok su preostale nadzemne etaže organizovane kao stanovanje u vidu 54 stambene jedinice.

Stambeno poslovni objekat Fidije Koncepcija objekta je proizašla iz prostornog rješenja, ambijentalne cjeline i estetsko-funkcionalnih parametara. Objekat je u osnovi nepravilni trapezoid što je posledica samog oblika parcele kao i urbanističko-tehničkih uslova. Ovakva forma uz upotrebu kvalitetnih pločastih materijala od terakote na fasadi dala je jednu interesantnu, svedenu i modernu arhitektoniku objektu, što ga izdvaja u odnosu na druge stambene objekte. Obzirom na poziciju podzemne garaže i da se jedan dio parkiranja nalazi u prizemnom dijelu objekta ostala je jako mala površina slobodnog prostora. Iz tog razloga ideja je bila da se otvoreni prostor u prizemlju uniformiše i objedini kroz materijalizaciju kako bi se zaokružio estetski utisak objekta i partera. Pješački i kolski saobraćaj su jasno razdvojeni u okviru urbanističke parcele. Zbog denivelacije od 1,1m između postojeće ulice Vaka Đurovića i planirane pristupne saobraćajnice predviđena je ugradnja dvije auto platforme preko kojih se odvija saobraćaj. Na taj način se sa jedne strane efikasno

opslužuju parking prostori u dijelu prizemlja i podzemne garaže, a sa druge strane kota prizemlja dovodi na isti nivo kao i postojeća ul. Vaka Đurovića što je povoljnije i sa aspekta pristupačnosti poslovnim prostorima u prizemlju. Takođe je velika pažnja posvećena energetskoj efikasnosti i principima održivosti prilikom projektovanja, što se ogleda kroz korišćenje izdržljivih i isplativih materijala i detalja a sve u skladu sa lokalnim uslovima, klimom i evropskim standardima u projektovanju. Primijenjen je princip kompaktnog projektovanja i forme kako bi se dobio energetski efikasniji i što jednostavniji objekat za izgradnju a da se pri tome ne izgubi na estetici i funkcionalnom kvalitetu.

Zajedničko za sve stanove je da nemaju ni jedan m2 uzalud potrošenog ili zarobljenog prostora.

vrtni centar kalia -mjesto gdje Ĺžive biljke86

U Nikšiću od nedavno možete uživati i kupovati u novom velikom vrtnom centru KALIA koji predstavlja deseti u nizu objekat ovog lanca. Ono što ovaj centar odvaja jeste i poseban prostor koji predstavlja pravu oazu za sadnice – mjesto okupano svjetlošću VELUX prozora za ravne krovove. Zamisao investitora je bila da kao lider u prodaji asortimana za povrtarstvo i

kao magacinski prostor, bila je u jako lošem stanju i hala kakvu sada imamo prilike da vidimo nije se ni mogla nazirati. Sama hala je formirana iz 4 razdvojena dijela, sa postojećom metalnom konstrukcijom. Zadatak da se pozabavi rekonstrukcijom objekta dobio je jedan od najrespektabilnijih arhitektonskih studija u Crnoj Gori ING-INVEST.

Sama rekonstrukcija je nosila veliki broj izazova – od starog, dotrajalog krovnog pokrivača, razmaka metalnih rožnjača u krovu, termo i hidroizolacije pa sve do adekvatnog prirodnog osvjetljenja, zaštite od prejakog sunca i svježeg vazduha koji su preduslovi za neometan rast biljaka. Zamisao investitora je bila da jedna od četiri cjeline bude oformljena kao showroom za pokazivanje velikog

vrtlarstvo bude pozicioniran i u Nikšiću. Nikšić kao najveća opština u bivšoj Jugoslaviji posjeduje ozbiljan potencijal za takvu vrstu privrede a želja je bila da se osigura najbolja ponuda širokog asortimana kako za entuzijaste tako i za profesionalce u branši. Stara hala Javorak gdje su ranije primarno obavljani drvo prerađivački radovi a koja je bila zamišljena 87

upotrebljeni su VELUX krovni prozori za ravne prozore sa kupolama CVP koji obezbjeđuju i ventilaciju i mogućnost automatizacije mrežice za zaštitu od sunca čime je u potpunosti obezbijeđeno da se putem daljinskog upravljača biljke zaštite ili da se u prostor pusti dovoljna količina svježeg vazduha. Ovi prozori su opremljeni i kišnim senzorima koji pokreću automatsko zatvaranje ukoliko kiša počne da pada u momentima kada u prostoru nema zaposlenih.

asortimana biljaka koje vrtni centar KALIA nudi svojim kupcima pa je, uz potrebu za dnevnom svjetlošću i svježim vazduhom, trebalo obezbije88

diti i atraktivnost samog prostora. Kompanija VELUX je bila uključena u projekat od same faze planiranja, od razrade idejnog rješenja pa do same ugradnje prozora za ravne krovove. Bilo je potrebno naći pravo, tehnički izvodljivo rješenje na datoj krovnoj konstrukciji, obezbijediti dovoljno svježeg vazduha, dovoljnu osvjetljenost prostora u lux-ima a opet i zaštititi biljke od prejakog sunca u ljetnjim mjesecima. Ekstremni vremenski uslovi koji karakterišu Nikšić dodatno su morali biti uzeti u obzir. U saradnji sa arhitektama i investitorom, odlučeno je da na sve ove izazove najbolje mogu odgovoriti VELUX krovni prozori za ravne prozore sa kupolama CVP koji obezbjeđuju i ventilaciju i mogućnost automatizacije mrežice za zaštitu od sunca čime je u potpunosti obezbijeđeno da se putem daljinskog upravljača biljke zaštite ili da se u prostor pusti dovoljna količina svježeg vazduha. Ovi prozori su opremljeni i kišnim senzorima koji pokreću automatsko zatvaranje ukoli-

ko kiša počne da pada u momentima kada u prostoru nema zaposlenih. Konačan rezultat partnerskog rada na rješavanju svih izazova koje ovako složen projekat nosi sa sobom je predivan i jedinstven prostor u Crnoj Gori a i šire u regionu kojim se svi partneri u projektu mogu ponositi. Najvažnije su ipak reakcije kupaca i zaposlenih u vrtnom centru a one su izuzetno pozitivne. Zaposleni i posjetioci borave u zdravom okruženju, ispunjenom svjetlošću i svježim vazduhom a automatizacija ventilacije i zaštite od kiše i sunca čini rad u ovom vrtnom centru izuzetno komfornim. Samim tim i investitor je zadovoljan predloženim VELUX rješenjima i krajnjim izgledom prostora. Kompanija VELUX je na usluzi svim investitorima i krajnjim kupcima koji žele da unesu svjetlost i svjež vazduh u svoje prostore. Za sve informacije se možete obratiti našem predstavniku u Crnoj Gori na telefon 069 042 052.

Konačan rezultat partnerskog rada na rješavanju svih izazova koje ovako složen projekat nosi sa sobom je predivan i jedinstven prostor u Crnoj Gori a i šire u regionu kojim se svi partneri u projektu mogu ponositi. 89

SHARE 2018 Svjetski poznate arhitekte sastali su se na jednoj od najefikasnijih platformi u Centralnoj i Istočnoj Evropi. Arhitekstonska izvrsnost i najnoviji internacionalni nagrađivani projekti iz oblasti arhitekture i građevinarstva na Forumu 2018 u Beogradu Jedan od najpriznatijih Foruma arhitekture i građevinarstva Centralne i Istočne Evrope održan je, po prvi put, u Beogradu 24.aprila u “Hotelu Metropol Palace Sheraton” i okupio je eksperte vodećih praksi kako bi diskutovali i razmijenili iskustva. SHARE Beograd Međunarodni Forum arhitekture i građevinarstva organizovao je Savez arhitekata iz Srbije i Asocijacija arhitekata iz Crne Gore, dok je presjedavajući foruma bio arhitekta Milan Đurić, predsjednik Unije arhitekata iz Srbije. Share Beogrrad bio je fokusiran 90

na trenutne probleme prostora za građenje i njegovog savremenog kvaliteta, nagalašavajući zajedničku zabrinutost i uslove sa kojima se se profesionalci u oblasti građevinasrtva suočavaju na terenu. Jednodnevni događaj obilježio je dvije serije panel diskusija na kojima su učestvovali međunarodno priznati panelisti i propratne serije događaja koje su bile namjenjene različitim tipovima profesionalaca. U SHAREu smatraju da je različitost kvalitet njihovih događaja, tako da su na ovogodišnjem izdanju učestvovali

eksperti i arhitekte iz 13 zemalja, a kao rezultat njihovog fokusa nastalo je umrežavanje lokalnih profesionalnih zajednica sa: Ian Ritchie (osnivačem Ian Ritchie Architects, UK), Maurizio MEOSSI (Viši saradnik ZAHA HADID ARCHITECTS), Colin BALL (Direktor London Lighting Building Design Partnership, UK), Kerem YAZGAN (Partner Yazgan Design Architecture u Turskoj), Rainer SCHMIDT (Osnivač Rainer Schmidt Landschaftsarchitekten u Njemačkoj), Anouk LEGENDRE (Osnivač i partner X-TU Architectes in France), Dean LAH (Parrtne rsloven-

ske arhitektonske prakse Enota), Angel ZAHARIEV (Osnivač A&A Architects u Bugarskoj), Habibeh MADJDABADI (Osnivač i glavni arhitekta Habibeh Madjdabadi Architecture Office, Iran), Vlad GAIVORONSCHI (Osnivač Romanian architectural office Andreescu & Gaivoronschi), Martin PANOVSKI (Predsjednik Udruženja arhitekata Makedonije ), Sanja and Igor GROZDANIC (suosnivači u Studio Non-Stop u Bosni i Hercegovini), Sonja RADOVIC JELOVAC (glavni arhitekta uStudio Synthesis u Crnoj Gori), Vesna CAGIC MILOSEVIC (Predsjednica Udruženja arhitekata Srbije), Predrag MILUTINOVIC (Osnivač MAPA Architects, Srbija), Marja and Petar SIMOVIC (suosnivači Studio Simovic, Srbija), Jelena and Goran VOJVODIC (suosnivači BiroVIA, Srbija), Dijana and Vladimir ANDJELKOVIC (suosnivači a2arhitektura, Srbija), Miroljub STANKOVIC (partner Kontra Studio, Serbia). MANIFEST SHARE Forum je svake godine u potrazi za izvrsnosti u oblasti arhitekture i građevinarstva, poboljšavajući kvalitet i složenost svojih dinamičkih

događaja sa svakim izdanjem. Ovo se nije moglo dogoditi bez uzimanja neke od najrelevantnijih podataka o izgrađenom okruženju - na stotine praktičnih arhitekata i izvođača iz Evrope, Azije i Sjedinjenih Američkih Država - pretvarajući SHARE Forum u jednu od najvažnijih mrežnih platformi za građevinska polja u centralnoj i istočnoj Evropi. Ove godine su proširili na još tri evropske lokacije, tako da su sada prisutni u Varšavi

i Krakovu, Budimpešti, Bukureštu , Sofiji Beogradu, Atini i Skoplju. Na svakoj lokaciji fokusiraju se na stvaranje prostora za dijalog između lokalnih praksi i udruženja i regionalnog / međunarodnog konteksta, tako da SHARE postaje savršena prilika za razgovor o zajedničkim i specifičnim pitanjima vezanim za izgrađenu sredinu u Centralnoj i Istočnoj Evropi. U ovom kontekstu, poslednje izdanje SHARE Bukurešt 91

Share Beogrrad bio je fokusiran na trenutne probleme prostora za građenje i njegovog savremenog kvaliteta, nagalašavajući zajedničku zabrinutost i uslove sa kojima se se profesionalci u oblasti građevinasrtva suočavaju na terenu.

2017 postavilo je prostor regionalne organizacije arhitekata članova arhitekata nacionalnih komora i najreprezentativnijih profesionalnih udruženja u regionu, koji su kasnije postali Konsultativni savjet arhitekata u Centralnoj i Istočnoj Evropi. Nakon sastanka u dvije prilike ranije ove godine, u Tirani u februaru i u Bukureštu, u martu, CCA - CEE se zvanično sastaje tokom prvog srpskog izdanja SHARE International Architecture and Engineering Foruma u Beogradu, 23. aprila, u sjedištu Saveza arhitekata Srbije, u prisustvu Borislava IGNATOVA, predsjednika Komore arhitekata u Bugarskoj, Marta Panovskog,

predsjednika Udruženja arhitekata Makedonije, Filipa Aleksića, predsjednika Udruženja arhitekata Crne Gore, Serbana Tiganasa, Predsjednika reda arhitekata u Rumuniji, Milana Đurića, predsednika Saveza arhitekata Srbije, Dean Lah, predstavnika predsjednika Arhitektonske i prostorne uprave Slovenije i Florina Mindiriguu, predsjednik Udruženja PRO događaja. Njihovu diskusiju vodila je ideja o dijeljenju zajedničkog osnova koji bi trebalo olakšati djelovanjem takvog tijela, što postaje neophodnost kroz specifična pitanja, često slična po obliku i uzrocima, koja karakterišu

ovaj određeni region u smislu profesije , njegov odnos prema politici, kulturi i nacionalnim administrativnim institucijama. Kao takav, SHARE postaje sastanak prije svega, gdje članovi CCA-CEE imaju priliku da raspravljaju o najvažnijim problemima sa kojima se arhitekti suočavaju u zemljama Centralne i Istočne Evrope koji imaju za cilj da nađu konkretne i efikasne načine za njihovo rješavanje u cilju da daju više reprezentativnosti ovoj profesiji na nacionalnom, regionalnom i čak evropskom nivou. Prvo i najvažnije, ovaj prvi zvanični sastanak je želIo da izrazi svoja uvjerenja u obliku kolektivnog manifesta.

Laguna Garzon/urugvaj

kružni

most Pripremila: Sandra Vahtel

Poznato je da se pravolinijski dobija najkraća veza između dvije tačke i da su mostovi upravo služili za spajanje ove dvije tačke. Većina mostova i jeste takva dok nije izgrađen most Laguna Garzón, koji se nalazi na urugvajskoj obali oko 100 kilometara istočno od Montevideona, koji nudi drugačiju filozofiju izgradnje mosta. Zašto je arhitekta mosta, Rafael Vinoli, izabrao zahtjevnije rješenje i da li je bila komplikovana izgradnja mosta? Odgovore na ova pitanja predstavljamo u tekstu koji slijedi. 94

Garzon Laguna je jedna od serija okolnih osjetljivih vodnih tijela duž obale Urugvaja. Ministarstvo saobraćaja je dugo vremena tražilo rješenje za izgradnju mosta preko lagune od 4448 hektara. Prelazak na lagunu je ranije bio moguć samo putem motornih splavova. Vinolijev dizajn izabran je zbog alternativnog rješenja tipične konstrukcije mosta - 202 metra prstena na putu sjedi, ali ne uznemirava krhki ekosistem, usporava saobraćaj inherentno i stvara interesantnu tačku za pješake. Otvoren je u decembru 2015. godine, sa 16 kružnih betonskih stubova, postavljenih na 20 metara koje podržavaju dvije rampe i centralni prsten koji prelazi lagunu. Pješačke staze na obje strane podijeljenih saobraćajnih traka omogućavaju pristup centralnom otvaranju mosta i njegovom perimetru. Most preko Lagune Garzon osmislio je arhitekta Rafael Vinoli koji živi i radi u Njujorku. Mostom su povezane opštine Rocha i Maldonado. Betonska struktura podiže se iznad vode na cilindričnim stubovima i formira “lagunu unutar lagune”, pa je unutar ovog zanimljivog mosta moguće plivati, pecati ili razgledati prelijepu okolinu zahvaljujući pješačkim stazama koje se nalaze sa spoljnje i unutrašnje strane kružnog puta. “Koncept mosta Laguna Garzon imao je za cilj da se transformiše tradicionalni saobraćajni prelaz kako bi se smanjila brzina automobila na ovom mjestu i na taj način pružila prilika da ljudi uživaju u panoramskom pogledu na predivan pejzaž, a da se u isto vrijeme u centru stvori i prostor za pješake”, rekao je jednom prilikom arhitekta. Rad na mostu preko lagune trajao je dvanaest mjeseci, a prethodila mu

Cilj izgradnje mosta je trostruk. Prvo, oblik prstena bi trebalo da smanji brzinu vožnje automobila. Drugo, iskrivljeni dizajn ohrabruje vozače da uživaju u panoramskom pogledu. I na kraju unutrašnje kružne pješačke staze trebalo bi da privuku pješake, ljubitelje prirode i turiste.

je šestodogišnja javna rasprava koja je na kraju dovela do izgradnje ovog neobičnog mosta. Svečano je otvoren krajem decembra 2015. godine, a u njegovu izgradnju uloženo je 11 miliona dolara. Nalazi se blizu popularnih odmarališta Punta del Este i Jose Ignacio i trebalo bi dodatno da ubrza

razvoj obale Rocha. Da bi se napravio ovaj most, bilo je potrebno 450 tona čelika, 40.000 metara kablova za prednaprezanje, 3.500 kubika betona i 12 mjeseci rada. Zbog ovolike potrošnje ne tako ekoloških materijala, most je izazvao velike kontroverze i negativne reakcije kod udruženja za zaštitu životne sredine. Doduše, arhitekta Rafael Vinolija je navikao na negativan publicitet. Svaka polovina kružnog mosta sastoji se od jednosmjernog puta kojim se izlazi široko u lagunu. Za razliku od običnih mostova, gdje može da se ubrza u pravcu kratkih kilometara, most Laguna Garzon primorava ljude da usporavaju. Cijeli projekat je koštao 11 miliona dolara, od čega je 10 miliona dolazilo od argentinskog preduzetnika Eduarda Konstantinija. Prema riječima Konstantinija, most će služiti i kao

Da bi se napravio ovaj most, bilo je potrebno 450 tona čelika, 40.000 metara kablova za prednaprezanje, 3.500 kubika betona i 12 mjeseci rada.

turistička atrakcija, paluba za posmatranje, ribarsko mjesto i kulturna veza između županija Rocha i Maldonada. “To je ikona arhitektonskog djela koji će biti katalitički faktor u vođenju razvoja obale Roče”, izjavio je investitor za Tech Insider.

Činjenice

Visok dovoljno za slobodan prolaz brodova i dizajniran sa najmanjim brojem stubova, most je pažljivo građen kako bi očuvao ekosistem oko njega. Kružni oblik smanjuje sijenke na vodi ispod. Rad na zateznim gredama je projektovan i izveden opremom i tehničkom podrškom kompanije Saceem, koja ima zavidnu istoriju izgradnje mostova i saobraćajnih veza u Urugvaju, izvršivši brojne radove ove vrste. A jedan od najznačajnijih mostova na kojima su radili je “Bridge of the Americas” u Montevideu. Takođe su izgradili i najduži most preko Rio Negra sa rasponom od 2.080 metara. Radovi na zemlji su urađeni pretežno rekultivisanjem zemljišta iz vodotoka i zbog toga je izgrađena privremena brana koju je pratio biljni most u rasponu od 18 metara do visine od 2 metra, što je garantovalo rad uprkos poplavama. Iz logističkih razloga građevinska firma završila je prvu polovinu istočnog dijela, a potom se preselila na za-

- Konstruktivna procedura i korišćenje visoke tehnologije kako bi se stigli rokovi

- Projekat sa visokim stepenom geometrijeske kompleksnosti

- Kompleksni sistem, koji je zahtjevao inženjerstvo i upotrebu uvozne opreme iz Evrope, kako bi se projekat završio - Izrada širokog spektra građevinskih procesa i izvođenje više elemenata za njihovu realizaciju - Prevoz i montaža djelova teških 70 tona

padnu stranu i ispunila drugu polovinu mosta. Dakle, pola piste je ostalo otvoreno za lagunu u svako doba. Kao što je predviđeno odredbama studije o životnoj sredini, ivice i punjenje su zaštićene od erozije korišćenjem kesa i geotekstila, dok je sprovođenje kretanja zemljišta obavljeno sa dva velika bagera, rovokopača i kombinovane flote od 10 kamiona. Temelji i stubovi su izvršeni istovremeno, dok su prefabrikovane sekcije do po 70 tona bile izgrađene na gradilištu kako bi se olakšao transport, kao i da se ispune rokovi postavljeni za projekat. Kada su stubovi završeni, prevozili su ih na istoj prefabrikovanoj privremenoj brani koristeći posebne bagere prilagođene za ovu svrhu i postavljene su pomoću velike dizalice koju je koristila kompanija Salomon. Stubovi su postavljeni jedan pored drugog kako bi se formirao glavni prsten mosta. Ovaj proces uslijedio je strogim rasporedom dobro organizovanog rada, prvo je obavljen rad na istočnoj strani i nakon montiranja montažnih djelova, privremena brana je uklonjena kako bi se pomjerila na zapadnu stranu i ponovio isti proces. Nadgradnja je završena na kraju betoniranja gornje ploče. Kružni mostovi nijesu neobična pojava,

ali su rijetko namijenjeni za saobraćaj. Most Laguna Garzon spaja ljepotu cirkularne gradnje sa svojim ključnim funkcionalnim aspektima dizajna i čudima pejzaža. Iako projekat i nije toliko popularan zbog ekstremne veličine, most zadobija veliku pažnju, kao što su dizajneri i zvaničnici željeli na prvom mjestu.

GOLD BAR je građevinsko preduzeće čija djelatnost su kompletni radovi u građevinarstvu. Bavimo se izgradnjom, inženjeringom, konsaltingom, razvojem, projektovanjem, opremanjem objekata i trgovinom. Dokaz kvaliteta su referentni projekti po čitavoj Crnoj Gori. Izdvajamo za vas dva izuzetna kompleksa Sunny Side & Spa:

U Budvi - Bečići, na pažljivo izabranoj lokaciji, na oko 400 m od mora, sa pogledom na otvorenu pučinu i Sv. Stefan sa jedne strane i planinama koje se uzdižu nad panoramom sa druge strane izgradili smo jedan i gradimo drugi stambeni kompleks unutar kojih ćete naći sve za savršen ugođaj:

bazen/finskasauna/parnokupatilo/teretana/prostorzaodmor,sabaldahinamairoštiljem/ recepcijaikonsijeržservisdostupan24sata/dežurnoosobljezaodržavanjehigijene/privatnazonasa pristupom samo za rezidente / igraonica za djecu

Gold Bar Construction / Bar, Crna Gora +382 69 28 58 78 / goldbarme@gmail.com www. goldbarhome.com

Biološke upojne jame /Bioswale/ Napisala: Danica Mihaljević Davidović, diplomirani inženjer pejzažne arhitekture Pejzažni arhitekta u Studiju Synthesis i CAU, centar za arhitekturu i urbanizam, Podgorica

Veliki broj crnogorskih gradova bori se svake godine sa problemima prihvatanja i kanalisanja kišnice nakon obilnih padavina. Snažne i obilne padavine koje se izluče u vrlo kratkom vremenskom periodu, predstavljaju značajan problem, jer se velika količina vode ne može brzo prihvatiti standardno projektovanom kišnom kanalizacijom. Biološke upojne jame predstavljaju dio dizajnersko - tehničkih rješenja koja se u svijetu koriste kako bi se ovaj problem djelimično riješio, a mnogi gradovi danas pokušavaju da sistemom bioloških upojnih jama u svojim infrastrukturama potpuno promijene koncept kišne kanalizacije, i to na biološki prihvatljiv i estetski dopadljiv način.

100

Biolška upojna jama za vrijeme suše i u vrijeme padavina /www.dirt.asla.org/

Šematski prikaz biološke upojne jame /imgfl.com/

Biološke upojne jame predstavljaju najčešće linearno formirane zelene depresije, koje su dizajnirane tako da prihvate, prečiste i propuste velike količine kišnice za relativno kratak vremenski period. Njihova uloga je posebno izražena kada se za kratko vrijeme na gradske ulice slije velika količina vode, koju standardno projektovana kišna kanalizacija ne može da

veće količine vode. Isto tako, postavljaju se i duž dugačkih ulica sa obostranim, širokim pločnicima, duž parkinga i uopšte duž onih površina koje su većim dijelom popločane, pa time onemogućavaju normalno ocjeđivanje vode kroz tlo. Jame se projektuju tako da su u depresiji, sa maksimalnim padom bočnih ivica od 5%, odnos bočnih strana ne bi trebao

Prednosti bioloških upojnih jama

. Apsorbuju veliku količinu vode za kratak vremenski period

. Omogućavaju infiltraciju vode u zemljište

. Smanjen je pritisak na kišnu kanalizaciju

. Smanjuje se mogućnost da

se fekalna kanalizacija izlije u vodotokove

Portland, USA

prihvati, pa dolazi do plavljenja, izlivanja kanalizacije i konačno zagađivanja riječnih slivova fekalnim materijama.

Pozicioniranje i tehničko rješenje Biološke upojne jame pozicioniraju se na visinski nižim djelovima ulične mreže, gdje će se prirodno pojaviti

Biološka upojna jama formirana na parkingu /www.atconsulting.ca/

biti veći od 2:1. Čvrste ivice jame onemogućavaju izlivanje, a posebno projektovani ulazi za vodu, omogućavaju brz prihvat vode sa pločnika. Za prihvat vode, u nadzemnom dijelu jame, postavlja se drenažni šljunak različitih dimenzija, koji osim drenažne uloge može biti i vizuelno dopadljiv, pa se koristi šljunak različitih boja i dimenzija. Bočne ivice jame se ozelenjavaju, tako da postaju dio zelenog sistema grada. Iako dopadljive, zelene oaze, biološke upojne jame svoju najveću ulogu ostvaruju u podzemnom dijelu, gdje se sistemom perforiranih drenažnih cijevi vrši odvod vode, i uliv u kišnu kanalizaciju ili neki drugi sistem za čuvanje i dalji tretman ovako sakupljene vode. Suština ovih jama je u pažljivo odabranim slojevima kojima se vrši brzo filtriranje i ocjeđivanje vode. Njihova najveća prednost je da u kritičnim trenucima, u vrijeme najvećih padavina, omoguće brz prihvat i ocjeđivanje vode, te da se na taj način smanji pritisak na kišnu kanalizaciju, jer će se dio padavina na ovaj način zadržati u samom tlu a dio će uz pomoć podzemnih cijevi odvoditi kišnicu do kolektora.

. Kroz ocjeđivanje vrši se i

primarno prečišćavanje vode od nečistoća i teških metala

. Pozitivan vizuelni efekat,

pogotovo na parkinzima i uz saobraćajnice

. Upojne jame postaju habitat za mnoge sitne životinje i insekte

. Pravilno odabrane biljne vrste, zajedno sa životinjskim svijetom koji tu obitava, povećavaju ukupan biodiverzitet u gradu

101

Biološka upojna jama kao deo trga, St Pol de Leon, Francuska /www.coloco.org/

Vegetacija i kriterijumi za odabir vrsta Biljne vrste koje su dio bioloških upojnih jama, osim vizuelnog efekta, mogu predstavljati i onu komponentu koja će doprinjeti procesu biofiltracije vode. Poželjno je koristiti autohtone, dekorativne biljne vrste koje su najbolje prilagođene životnim uslovima našeg podneblja. Odabir vrsta treba da bude takav da te vrste mogu da podnesu zabarivanje u vrijeme obilnih padavina, kao i sušne periode ljeti. Najčešće se koriste zeljaste vrste, perene i trave, a rjeđe žbunaste vrste i drveće, prije svega zbog manjih dimenzija ovih jama u gradskim uslovima. Mikroambijentalne uslove unutar jame određuje i nagib

102

U Crnoj Gori još uvijek ne postoje biološke upojne jame, ali se na ovu temu ipak razmišljalo prilikom projektovanja i realicazije turističkog naselja na Luštici, gdje su uz objekte postavljane šljunkovite upojne jame, kako bi se onemogućilo razlivanje kišnice po okolnim površinama. Čak i ovakva dizajnerska rješenja, koja nijesu skupa, a vizuelno su prihvatljiva, smanjuju negativni uticaj velikih padavina.

bočnih strana, pa će neke biljke biti duže a neke kraće u zoni zabarivanja, što je još jedan od kriterijuma za izbor i prostorni raspored različitih biljnih vrsta. Tolerancija vrste na siromašno zemljište, niski zahtjevi u pogledu održavanja, neinvanzivnost, slabije razvijen korijenov sistem, privlačne fenotipske karakteristike, kao i otpornost biljaka na udare vjetra i povećan salinitet u priobalnim oblastima još su neki kriterijumi na osnovu kojih treba izvršiti odabir vrsta. Neki od rodova kojima pripadaju biljne vrste koje se uspješno koriste za formiranje bioloških upojnih jama su: Achillea sp., Aster sp., Iris sp., Salix sp., Silene , Vaccinium sp., Spirea sp., Acorus sp., Ophiopo-

gon sp., Carex sp., Juncus sp., Cornus sp., Satureja sp., Salvia , Festuca sp., Muhlenbergia sp., Nasella sp., Stipa sp., Armeria sp., Symphoricarpus sp., i dr.

Ciljevi U mnogim svjetskim metropolama prihvaćena je i implementirana strategija minimalnog uticaja (LIDLow Impact Development), kojom se na što prirodniji i prirodi sličan način, uz minimalne negativne uticaje, vrši rješavanje akutnih problema vezanih za rekonstrukciju kišne i fekalne kanalizacije, i uopšte rješavanje problema gradske infrastrukture. Upotreba bioloških upojnih jama samo je dio ove strategije, koja se realizuje na mnogo višem nivou kao što je, na primjer, upotreba tako sakupljene kišnice preko podzemnih rezervoara za tehničku vodu ili pak naknadno biološko prečišćavanje iste (preko reed bed i sličnih sistema) i njena upotreba za piće. Ovako velike strategije uspjeli su da ostvare ili ih još uvijek ostvaruju neki gradovi, kao što su na primjer London, Šangaj, Portland, Njujork, ali su i tamo ti sistemi još uvijek relativno novi i tek treba da se pokažu u smislu efikasnosti i isplativosti. U Crnoj Gori još uvijek ne postoje biološke upojne jame, ali se na ovu temu ipak razmišljalo prilikom projektovanja i realizacije turističkog naselja na Luštici, gdje su uz objekte postavljane šljunkovite upojne jame, kako bi se onemogućilo razlivanje kišnice po okolnim površinama. Čak i ovakva dizajnerska rješenja, koja nijesu skupa, a vizuelno su prihvatljiva, smanjuju negativni uticaj velikih padavina.

Filah, Austrija /www.pinterest.com/

Čvrste ivice jame onemogućavaju izlivanje, a posebno projektovani ulazi za vodu omogućavaju brz prihvat vode sa pločnika.

Detalj drenaže /www.sitephocus.com/

manchester united

crveni

đavoli sa

teatra snova

Pripremila: Sandra Vahtel

Strast radnika sa željezničke stanice Njuton Hil prema najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu glavni je krivac što danas imamo jedan od najuspješnijih engleskih i svjetskih klubova pod nazivom - Mančester Junajted.

104

Oni su, u želji da se nadmeću sa kolegama u loptanju, sada već predaleke 1878. godine osnovali tim pod nazivom – Njuton Hil. Željezničari iz Mančestera tada sigurno nijesu ni slutili kakvu će nacionalnu, pa kasnije i globalnu reputaciju steći njihova ekipa, šireći i slavu grada i Engleske više nego bilo šta iz najindustrijskijeg grada na Ostrvu. Prvak Engleske 20 puta, osvajač FA kupa 12 puta, Liga

Lige Evrope, evropskog Super kupa, Interkontinentalnog kupa i svjetskog klupskog prvenstva. Ovo je bilans “Crvenih đavola”, koji ih svrstavaju u svjetske fudbalske gigante. Međutim, nije sve išlo glatko kao što bi se po broju trofeja moglo zaključiti. Istorija Mančestera je mnogo burnija.

Preston. Svoj ulazak u najjače klupsko takmičenje na Ostrvu čekali su sve do 1892. godine. Finansijski problemi mučili su klub sve do početka dvadesetog vijeka i svi su izgledi bili da će se klub ugasiti. Međutim, ekipa je spašena od strane vlasnika lokalne pivare Džona Henrija Dejvisa.

Fudbalska liga Engleske je osnovana 1888. godine, gdje su smatrali da tim

On je odlučio da investira u klub što je dovelo do promjene imena i nakon

john davies

Džordž Best

manchester united 1908

kupa pet puta, Super kupa Engleske 21 put, Lige šampiona tri puta i po jednom Kupa pobjednika kupova,

iz Mančestera nije dovoljno dobar da bude u redu inicijatora pa ni učesnika ovog takmičenja uz Blekburn Rovers i

Sigurno najharizmatičniji i jedan od najboljih fudbalera u istoriji kluba je Džordž Best, koji je rođen u Sjevernoj Irskoj. Bio je član Bezbijevih beba, a 1968. je proglašen i za najboljeg igrača Evrope, dok su ga brojne ankete svrstavale među najbolje igrače svijeta svih vremena. Međutim, veliku smetnju u karijeri mu je pravila velika ljubav prema alkoholu, a zemljaci su mu se odužili tako što su aerodrome u Belfastu nazvali po njegovom imenu. Ostaće upamćen i po legendarnim izjavama od kojih izdvajamo dvije. “Većinu para sam potrošio na alkohol i žene, ostalo sam proćerdao” i “Kada bih morao da biram između toga da li da predriblam pet igrača Liverpula i postignem gol sa 40 metara na Enfildu ili da spavam sa mis svijeta, bio bi to težak izbor. Srećom, ja sam uradio i jedno i drugo”. 105

Promotivne ture Klub je organizovao i dalje organizuje promotivne utakmice i ture na globalnom nivou. Ove utakmice se uglavnom odigravaju tokom ljeta ili tokom pauze u fudbalskoj sezoni. U posljednjih sedam godina odigrali su 36 rekreativnih utakmica u Australiji. Kini, Hong Kongu, Irskoj, Japanu, Norveškoj, Južnoj Africi, Švedskoj, Tajlandu i

nekoliko odbijenih altenativnih naziva kao što su Mančester Central i Mančester Celtic, naziv Mančester Junajted je kreiran 1902. godine. Naziv za stadion Old Trafford među narodom se pojavio tokom sezone 1909/10. Zemlja na kojoj je napravljen kupljena je od strane Pivare Mančester, preko Džona Henrija Dejvisa i prepuštena je klubu. Dejvis je platio radove, koji su počeli 1908. pod vođstvom arhitekte 106

Sjedinjenim Američkim državama, a 2014. godine postavili su američki rekord u brojnosti gledalaca na utakmici na kojoj je prisustvovalo 109.318 ljubitelja fudbala na Mičigen stadionu. Tokom sezone 2016/2017 na njihovim utakmicama bilo je prisutno preko 3,1 milijarde gledalaca širom planete gdje su nastupali.

Archibalda Leitch-a, a do 1910. godine završeno je premještanje Mančester Junajteda iz Ulice Bank. “Teatar snova” otvoren je utakmicom protiv Liverpula 19. februara 1910.godine. Stadion je tada primao čak 80.000 gledalaca, koliko ih je bilo na premijernom meču. Tokom 20-ih i 30-ih godina prošlog vijeka nekoliko puta ispadao je i u niži rang. Bez značajnih rezultata dočekao je početak II Svjetskog rata u kojem je njihov stadion Old Trafford pretrpio ozbiljna oštećenja. Nakon rata, tačnije 1945. godine na čelo kluba dolazi menadžer Met Bezbi. Njegovo ime biće kasnije upisano zlatnim slovima u istoriji ovog velikog kluba. Bezbi je preporodio čitav klub, donijevši mu tri titule 50-tih godina i jedan FA Kup 1948. godine. Mančester je u to vrijeme igrao najljepši fudbal na Ostrvu, novinari su se utrkivali u pohvalama i epitetima za Bezbijeve bebe. Nemilost sudbine je međutim htjela da ova generacija svoju posljednju utakmicu odigra baš u Beogradu protiv Crvene Zvezde 1958. godine u Kupu šampiona. Naime, avion sa fubalerima Mančestera srušio se odmah nakon polijetanja sa aerodroma u Minhenu, a osam igrača nije preživjelo ovu tragediju. Bezbi je,

Prve lige. Klub se brzo vratio u društvo najboljih, ali do dolaska Aleksa Fergusona na mjesto menadžera nije imao zapaženije rezultate. 1993. godine nastaje Engleska Premijer Liga, prvi osvajač postaje Mančester Junajted, a Ferguson donosi klubu prvu titulu prvaka nakon 26 godina. Do dana današnjeg kontraverzni Škot je osvojio još 11 naslova prvaka Engleske, dvije titule

Finale Lige šampiona 1999.

sticajem okolnosti preživio. Globalna podrška i poštovanje pratilu su ovu katastrofu, ali je Bezbi odmah krenuo u stvaranje “novog” Mančestera. Osam godina nakon tragedije (1965. god.) Junajted postaje prvak Engleske, a isti uspjeh ponavlja dvije godine kasnije. Za čitav svijet čuvene, 1968. godine, postaje prvi klub iz Engleske koji osvaja Kup šampiona, pobijedivši u finalu moćnu portugalsku Benfiku sa ubjedljivih 4:1. Nakon ovog ogromnog uspjeha za klub dolazi nova kriza koja 1974.godine prouzrokuje ispadanje iz

Najzanimljivija utakmica u istoriji Junajteda je najvjerovatnije finale LIge šampiona odigrano 1999. godine u Barseloni, protiv Bajern Minhena. Tim iz Njemačke je golom Marija Baslera već u 6. minutu imao prednost sve do sudijske nadoknade. Jedna od najboljih generacija “Crvenih đavola” je tada napravila preokret koji nije zabilježen u istoriji najjačeg klupskog takmičenja. Prvo je Tedi Šeringem poravnao u prvom minutu nadoknade, da bi već u narednom napadu mrežu Olivera Kana pogodio Ole Gunar Solskjer i tako donio Mančesteru drugu titulu prvaka Evrope.

107

prvaka Lige Šampiona, četiri titule FA Kupa Engleske, tri titule Liga Kupa Engleske, jedan Kup pobjednika kupova Evrope, Interkontinentalni Kup i Svjetsko prvenstvo za klubove. Za svoje zasluge, popularni Fergi nagrađen je prestižnom titulom

Najveći rivali

Sera. U eri Aleksa Fergusona, igrali su ili još uvek igraju velika imena ove igre poput Erika Kantone, Brajana Robsona, Roja Kina, Rajana Gigsa, Stiva Brusa, Marka Hjuza, Gerija Nevila, Dejvida Bekama, Kristijana Ronalda, Vejna Runija i mnogih drugih majstora najvažnije sporedne stvari na svijetu.

Najveći rivali Mančester Junajteda su Liverpul i Mančester Siti. Koliko je rivalstvo sa klubom sa Enfilda veliko, govori i podatak da nijedan igrač nije prešao iz jednog kluba u drugi punih 48 godina. Utakmice sa Liverpulom su oduvijek pune naboja jer se radi o dva najbolja engleska kluba u istoriji. Dolaskom Arapa na čelo Mančester Sitija, drugi klub Mančestera prijeti da ugrozi dominaciju tima sa Teatra snova. Još od 1881. godine Junajted i Siti igraju “vječiti” derbi. I ”Crveni đavoli” i “Građani” su timovi Premijer lige, i svoje vjerne fanove imaju kako širom

108

grada, tako i svijeta. Old Traford, stadion Junajteda, jedna je od nezaobilaznih lokacija za posjetu, kao i Gradski stadion na kome je domaćin Mančester Siti, a tu je naravno i Muzej fudbala. Muzejska fudbalska tura zakazuje se unaprijed. Traje sat i po – dva, a u muzeju koji se nalazi na tri sprata u okviru samog Junajtedovog stadiona, gdje je prikazana cijela istorija kluba i mnogobrojni trofeji. Izlazi se i na stadion, pored samog terena preko najvažnijih tačaka tribina, a tura vodi i u svlačionice, prostorija za odmor igrača, kroz tunel i na sam teren, dok je predah na mjestu za rezerve.

Vaš potpis u dvorištu

b i lj k e k o j e

vole sunce

Napisala: krstinja zečević

Ukrasne biljke su hrana za oči i dušu. One izazivaju osjećaj lijepog, prijatnog, dragocjenog. Kao poklon su dragocjenije od mnogih skupocjenih stvari. Ko još ne voli da kao poklon dobije cvijeće? Njime se na najljepši mogući način iskazuje ljubav, pažnja, zahvalnost, poštovanje. Zato je ono uvijek tu da posluži kao najljepši dar ako želimo da obradujemo dragu osobu. Predstavljamo vam biljke koje se ne boje sunca. 110

Biljni svijet je jako raznovrstan, te svaka vrsta ima svoje zahtijeve i potrebe u odnosu na klimu, godišnja doba, nadmorsku visinu. Neke vrste vole mnogo sunca i toplote a gajimo ih čak i kao kućne biljke. No ođe se radi i o vrstama biljaka koje su naši najčešći gosti, a vole ljetne vrućine ili ih pak dobro podnose.

zbog neobičnih lisnih rozeta kao i zbog lakog održavanja. Ja posebno volim krasulu ili drvo novca. Potiče iz Južne Afrike. Može dostići visinu do 3 metra. Cvjeta u proljeće sa sitnim bijelim cvjetovima. Zemlja za gajenje treba biti rastresita, plodna sa dodatkom pijeska. Voli ljetnje sunce ali zimi je unosimo u kuću đe će

lako podnosi ljetnje vrućine. Ima vrlo lijepe i velike cvjetove koji mogu biti različitih boja. Samo jedan cvijet je obično kombinacija nekoliko boja. Uspijevaju dobro u saksijama i u vrtovima. Zove se još i sunčica zbog svoje naklonosti prema suncu. Neke vrste su jednogodišnje a neke višegodišnje. Jako dobro

Dizajneri enterijera obožavaju ove biljke zbog neobičnih lisnih rozeta kao i zbog lakog održavanja.

krasula

Evo nekoliko takvih biljaka koje su vrlo zahvalne za gajenje na prozoru, balkonu, bašti a vrlo dobro podnose i kućne uslove. Takve biljke su sekulente koje su poznate po tome što spremaju vodu u listu, stablu ili korijenu. Zato ih ne treba prečesto zalijevati sem u doba ljetnih vrućina, koje ove biljke odlično podnose. Kod većine listovi su presvučeni zaštitnim slojem voska koji im pomaže da zadrže vlagu u sebi. Prema tome vrlo su prilagodljivi i nezahtjevni. I kad prođe ljeto i topli dani oni su spremni da se lako prilagode na unutrašnji prostor naše kuće. Ima bezbroj vrsta ovih biljaka a pomenuti ću samo neke: kaktusi, agave, čuvarkuća, aloja, eševerija, krasule. Dizajneri enterijera obožavaju ove biljke

sekulenta

aloja

lijepo prezimiti uz slabo zalijevanje. Ima ih mnogo vrsta, vrlo interesantnih listova i boja listova od sive do tamno zelene. Gazanija je biljka koja voli sunce i 111

sekulente

112

Gazanija je biljka koja voli sunce i lako podnosi ljetnje vrućine. Ima vrlo lijepe i velike cvjetove koji mogu biti različitih boja.

podnosi sušu ali ipak će bolje i ljepše cvjetati ako ga zalivate. Prihranjivati je treba svake dvije nedelje da bi bolje cvjetala u raskošnim bojama od bijele, žute,

narandžaste, crvene, bordo, ljubičaste i u njihovim kombinacijama. Precvjetale cvjetove treba redovno kidati da bi raskošno cvjetala.

Verbena (sporiš) spada u vrlo dekorativne biljke. Ona zaista plijeni ljepotom svojih cvjetova. Vrlo je omiljena i čest je stanovnik bašta i vrtova, balkona i saksija. Ponekad se sadi i u gredicama da bi ograničila druge cvjetne leje. Prilično je laka za gajenje jer je nezahtjevna te je mogu gajiti i početnici koji tek žele da se bave gajenjem cvijeća. Raste u grmovima i brzo se razmnožava. Vrlo

113

je izdržljiva što se tiče suše i može se reći da obožava sunce. Zato se zaliva tek onda kad je zemlja potpuno suva. Cvjeta u svim bojama od bijele, žute, roze, crvene, ljubičaste. Da bi obilnije cvjetala može se orezivati ali tada se i njen grm širi pa je smatramo invazivnom biljkom no to se rešava okopavanjem i vađenjem dijela busena. Muškatle (Pelargonije) su posebno zahvalne cvjetnice za gajenje. Spadaju u najpopularnije balkonske biljke, zbog svojih baršunastih cvjetova u svim mogućim bojama i kombinacijama boja. Cvjeta u toku čitave godine, s tim što u zimskom periodu preživljava na prozorskoj dasci u toplim prostorijama. Još ako ima dovoljno svjetlosti cvjetaće i zimi. Napolju cvjeta od proljeća pa do prvih mrazeva. Raste u grmu ali posebna vrsta raste kao puzavica. Ljeti se može viđeti kako u vidu slapova visi sa prozora, balkona, žardinjera. Mnogo voli sunce, ali i dobro dreniranu zemlju pa prilikom sadnje treba zemlji dodati pijesak ili perlit. Vole redovno ali ne preobilno zalijevanje. Da bi bolje cvjetale redovno im treba otkinuti cvjetove koji su precvjetali, a nikad ih ne treba zalivati po lišću. Muškatle potiču iz Južne Afrike a u Evropu su stigle u 18 vijeku. Nakon godina gajenja i ukrštanja dobijene su mnoge sorte novih

cvjetova, jedinstvenih i duplih. Lako se razmnožavaju pelcerima i to od proljeća pa skoro do jeseni. S vremena na vrijeme ih treba orezivati da bi bile bujnije i da bi bolje cvjetale. Ako ovu grmoliku vrstu puštamo da raste bez orezivanja može postići visinu od 1m. U svakom slučaju to je obično biljka koju prvu nabavimo i koju svi imamo.

Muškatle (Pelargonije) su posebno zahvalne cvjetnice za gajenje. Spadaju u najpopularnije balkonske biljke, zbog svojih baršunastih cvjetova u svim mogućim bojama i kombinacijama boja.

114

Verbena (sporiš) spada u vrlo dekorativne biljke. Ona zaista plijeni ljepotom svojih cvjetova.

Lijep i uredan život nisu slučajnost. Očekivanja naših klijenata uvijek su ispunjena i premašena. Dobra organizacija vaše zgrade rezultat je znanja, iskustva i upotrebe najkvalitetnije tehnologije. Ako živite u stambenoj zgradi i niste zadovoljni održavanjem i organizacijom ulaza, ART Gloria se bavi olakšavanjem zajedničkog života u stambenim zgradama, svim problemima i pitanjima u vezi sa vašom zgradom i zajedničkim stanovanjem, kvalitetnim i odgovornim posredovanjem između stanara i spoljnih subjekata neophodnih za funkcionisanje zgrade. Mi vam nudimo usluge : • Organizovanja Skupštine stanara • Registracije Skupštine stanara kod organa lokalne samouprave • Izdavanje mjesečnih računa za održavanje i naplatu od stanara • Administracija i knjigovodstvo za Skupštine stanara • Kreditiranje • Održavanje higijene u ulazu i oko zgrade • Održavanje električne instalacije i rasvjete • Održavanje zelenila oko zgrade • Sitne opravke i svi zanatski radovi • Angažovanje provjerenih podizvođača za sve radove koje nemamo u ponudi. ART Gloria vam pruža profesionalnu uslugu čišćenja poslovnih objekata svih tipova i namjena. U mogućnosti smo da vam ponudimo različite programe čišćenja a sve u zavisnosti od vaših potreba. U ponudi imamo usluge: • Redovnog čišćenja • Generalnog čišćenja • Čišćenje nakon građevinskih radova I sl.

Mi razumijemo da želite najbolje. ul. Marka Radovića br. 10, 81000 Podgorica

067 645 180 / 020 647 406

(zgrada Abex-a iza Delata City-ja)

artgloria@t-com.me

www.artgloria.me

art.gloria.5

www.artgloria.me

art gloria

www.artgloria.me

arhitektura, dizajn, uređenje: Zaha Hadidi Arhitekti će koristiti robote za izgradnju škole u Kini

Kombinacija religije i tehnologije za kolekciju svetih predmeta

Zaha Hadid Architekte otkrili su planove za izgradnju učionica u obliku buradi za potrebe osnovne škole u ruralnom dijelu Kine, koje će se graditi djelimično uz pomoć robota. Osnovna škola Lushan biće smještena 160km sjeverozapadno od glavnog grada provincije i biće postavljena na malom poluostrvu. Biće u mogućnosti da smjesti 120 djece u korist 12 okolnih sela, koji ukupno broje 1800 mještana. Parteći stil kampusa, škola će biti podijeljena na serije samostalnih učionica, spavaonica i glavnih zgrada, koje će biti orijentisane ka primanju prirodnog svjetla.

Dizajn studio iz Luizijane Panter & Tourron istražili su vezu između antičkih religijskih simbola i tehnologije rezanja kako bi stvorili set duhovnih predmeta. Predstavljenje predmeta bilo je tokom ovogodišnje Nedelje dizajna u Milanu. Sveta kolekcija predstavlja 5 predmeta, uključujući amajliju, sjajni ritualni bokal i crnu urnu. Svaki od predmeta je dizajniran kako bi pokazao različite faze duhovnosti: prva faza je postajanje vjernika, ritual pročišćenja, prinose bogovima, komunikaciju s bogovima i život poslije smrti. No, kako bi se oni pojavili kao savremeni uređaji, svaki je izrađen od modernih izgleda materijala kao što su aluminijum i polimer.

Prozirna betonska stambena zgrada Američka firma Studio Gang otkrila je stambenu zgradu od 51 sprata u Bruklinu, koju krase zakrivljeni prozirni betonski prozori i park. Stambena kula biće sagrađena na jednoj strani velike parcele. Vrt je podigao jednu prizemnicu iznad tla koji će se protezati od tornja u petlji, koja se krivudavo povezuje sa drugom stranom. “Stvarno smo vidjeli mjesto kao potencijal da donese osjećaj otvorenosti i osjećaja prirode u Brooklin”, rekao je Westen Walker, glavni dizajn koji vodi projekt. Izrađena od montažnog betona, valovita fasada će sadržavati zakrivljene volumene koji se pružaju prema van na stranama kako bi dodali dodatni prostor u stambene prostore u zatvorenom prostoru. Fasadni dizajn zapravo je zadebljanje fasade i dodavanje u stambeni prostor u jedinici. Prefabrikovani betonski sistem fasade osmišljen je kako bi se proširio životni prostor i stvorio zonu na kraju stambenog prostora koji ima prozorsko mjesto i može se koristiti za skladištenje.

arhitektura, dizajn, uređenje: Nacionalna biblioteka otvorena u Dohi

Novi enterijer za glavne kancelarije Vogue Italija

Danska arhitektonska firma OMA završila je Nacionalnu biblioteku Katara u Dohi, koju odlikuju merrmerne police za knjige na otvorenom prostoru. U biblioteci se nalaze nekolike kolekcije važnih spisa i rukopisa arapsko- islamske civilizacije. Unutra, police na zaslonu protežu se preko terasa u svakom ćošku biblioteke dužine 138 metara, a platforme iznad arhiva potopljene u središte objekta. “Izrađivali smo prostor tako da možete vidjeti sve knjige u panorami”, rekao je suosnivač firme OMA Rem Koolhaas. “Vi odmah izronite, doslovno svaka knjiga – je fizički prisutna, vidljiva i dostupna, bez ikakvog napora”, nastavio je. “Enterijer je toliko velik da je na gotovo urbanom nivou: može primiti i čitavu populaciju, kao i cijelu populaciju knjiga”.

Mario Bellini, Faye Toogood i Patricia Urquiola su među osam dizajnera koji su obnovili sjedišta Vogue Italia u Milanu. Za izložbu pod nazivom Life In Vogue, koja se trenutno prikazuje u sklopu Milanske nedjelje dizajna, osam dizajnera privremeno je stavilo vlastiti pečat na različite kancelarije unutar sjedišta Vogue Italije. Kao i Bellini, Toogood i Urquiola, glavni urednik časopisa Emanuele Farneti, pozvali su svakog od njih Michaela Bargua, Antonija Citteria, Patricie Viel, Sabine Marcelis, Muller Van Severen i Quinconces-Dragò da učestvuju “Iako se već dugo vremena priča o ideji stvaranja života u kancelariji, kao u spostvenom domu, niko nikada nije otišao tako daleko da kancelariju predstave kao objekt autentičnog intervencijskog enterijera”, rekao je Farneti.

Sklopivi neboder za zone katastrofe osvaja konceptualno takmičenje u dizajnu Ovaj koncept nebodera dizajnirali su poljski arhitekti kako bi pružili olakšanje u udaljenim područjima katastrofe i proglašen je pobjednikom konkursa eVolo nebodera. Skyshelter.zip dizajnirao je Damian Granosik, Jakub Kulisa i Piotr Pańczyk da bi ih isporučili helikopterom. Ravna konstrukcija osmišljena je za pakovanje u kutiju koja je jednako široka kao i baza zgrade, tako da se može obustaviti pod vojnim helikopterima. To bi pomoglo radnicima da pristupaju udaljenim lokacijama gdje kamioni možda neće moći doći ako ceste postanu neprohodne. Baza će biti usidrena na mjestu i “nosivi helijni balon” bi bio umetnut za brzo podizanje tornja. Ploče od tkanine u skladu s harmonikama koje su se koristile za stvaranje vanjskih i unutarnjih zidova brzo se otvaraju kad se balon diže. Lagane štampane ploče s 3D pločama koje stvaraju sprat biće povučene prema gore pomoću strukturnih čeličnih žica pričvršćenih na balon. Ove bi žice bile dovoljno jake da bi se oduprle vjetru kada je privremeni neboder bio na mjestu.

FOR SALE

Rata po varijabilnoj stopi:

Rata po fiksnoj stopi:

220

242

€

IZNOS: 40.000€ ROK: 25 GODINA EKS: od 4,59% NIKAD POVOLJNI JI KREDIT | J OŠ NIŽA KAMATA | JOŠ DUŽI ROK OTPLATE KREDITA | NAJPOVOLJ NIJ I OBRAČUNSKI METOD Z A K UP O V I N U S T AN A I R E F I N AN S I R A N J E S T A M B E N I H K R E D I T A K O D D R U G I H B A N A K A Reprezentativni primjer za varijabilnu kamatnu stopu: za iznos stambenog kredita od 40.000€, rok otplate 25 godina, nominalna godišnja kamatna stopa (NKS) iznosi 4,49% + 6mEURIBOR (koji na dan 11.04.2016. iznosi -0,134% čija donja granica iznosi 0,00%), dok efektivna kamatna stopa (EKS) iznosi 4,59%, mjesečni anuitet 220,07€, administrativna naknada 1%, ukupna kamata 26.021€. Ukupni troškovi iznose 26.431€ i predstavljaju zbir kamata za cijeli period, administrativne naknade, naknade za mjenicu (2€), upita u Kreditni biro CBCG (3€) i naknade za izdavanje lista nepokretnosti (5€). Ukupan iznos koji klijent treba da vrati je 66.431€. U obračun EKS, obračun ukupnih troškova i ukupnog duga nijesu uključeni troškovi procjene nekretnine, premije osiguranja, a koji će biti uključeni u konačan obračun, ukoliko su predviđeni uslovima odobrenja. Reprezentativni primjer za fiksnu kamatnu stopu: za iznos stambenog kredita od 40.000€, rok otplate 25 godina, nominalna godišnja kamatna stopa (NKS) iznosi 5,49%, dok efektivna kamatna stopa (EKS) iznosi 5,60%, mjesečni anuitet 242,21€, administrativna naknada 1%, ukupna kamata 32.663€. Ukupni troškovi iznose 33.073€ i predstavljaju zbir kamata za cijeli period, administrativne naknade, naknade za mjenicu (2€), upita u Kreditni biro CBCG (3€) i naknade za izdavanje lista nepokretnosti (5€). Ukupan iznos koji klijent treba da vrati je 73.073€. U obračun EKS, obračun ukupnih troškova i ukupnog duga nijesu uključeni troškovi procjene nekretnine, premije osiguranja, a koji će biti uključeni u konačan obračun, ukoliko su predviđeni uslovima odobrenja.

WWW.SOCIETEGENERALE.ME

KLJUČNI DETALJ VAŠEG PROSTORA

lipbled SOBNA VRATA

132

EUR