Časopis Prostor br:45 by Casopisi Prostor i Caffe Montenegro

PROSTOR Broj 45 novembar/decembar2017. cijena 3,50 eura CRNA GORA

ARHITEKTURA...GRAĐEVINARSTVO...ENTERIJER...DIZAJN...LIČNOSTI

Tema broja Gradsko pozorište Harmonija sa prirodom

enterijer

Dizajn

arhitektura

Mala kuća u velikom gradu Kuća u Smolovcima

Osvrt na Cersaie 2017 u Bolonji Plafoni 21.veka

SHL - Architects Buda prekriven lavandom

Više o našim proizvodima pročitajte na 44-48 stranama

NEW HOMES FROM

€120.000

THE BEATING HEART OF LUŠTICA BAY

95 000 SQM NEW RESIDENTIAL SPACE PUBLIC FACILITIES & COMMERCIAL ZONES ADMINISTRATIVE CORE CULTURAL HUB

BOOK A VISIT

Luštica Bay, Radovići, Tivat +382 77 200 100 www.lusticabay.com info@lusticabay.com

A SUBSIDIARY OF

PROJEKTOVANJE . OPREMANJE . TAPETE TKANINE . POLIURETAN . PODOVI

MNE: Džordža Vašingtona 26, Podgorica polydec@t-com.me, +382 (20) 228 438 SRB: Simina 41, Beograd office@polydec.rs, +381 (11) 3540 650

www.polydec.rs

zidna obloga ARTE- Intrigue

Naslovna strana: Ing Invest, d.o.o. Danilovgrad

I mpr e s u m Izdavač: Copy Book House Direktor: Danko Jokanović Programski direktor: Peđa Zečević Glavni i odgovorni urednik: Aleksandra Zečević Malović Grafički dizajn: Copy Book House Fotografija: Dimitrije Labudović Nenad Mandić Andrija Kasom Risto Božović Redakcija: Sandra Vahtel Marta Jovićević Prof. Aleksandar Radojević Krstinja Zečević Milica Miletić – Šerbedžija Aleksandra Zečević Malović Ana Đurković Sanja Golubović Tamara Rašović Bojana Đurović Štampa: Merkator Bijelo Polje CIP - Каталогизација у публикацији Национална библиотека Црне Горе, Цетиње ISSN 1800-6124 = Prostor (Podgorica) COBISS.CG-ID 11306000 Kontakt: Tel +382 20 665 155 Mob +382 67 210 904 e-mail: casopisprostor@gmail.com 12

78 Arhitektura 12

SHL - Schmidt hammer lasse architect Arhitektura kulture

51 U harmoniji sa prirodom- tema broja

Portland japanese garden cultural village, oregon, SAD, Kengo Kuma and Associates zajednički prostor 56

Vijversburg Visitor Center, Tysjerk, Holandija, Junya Ishigami i Associates studio Maks Prateći tokove

Intervju: Relja Ivanić, dipl.ing.arh. profesionalni arhiteftonski fotograf

Zaljubljenimk u fotografiju

Građevina 88

Najveća pokretna konstrukcija dosad građena na Zemlji Nova zaštitna kupola u Černobilu

Enterijer 30

Little house, Big city/Office Of Architecture

Mala kuća u velikom gradu

Kuća u smilovcima Spoj tradicije i savremenog dizajna

Predstavljamo 10 Vijesti 36

Gradsko pozorište u Podgorici/Ing Invest

Zdravo je pravo, Udahnite!/ Knauf

Prednosti plafona 21.vijeka / Plafoni 21.veka

Brend premium keramičkih pločica koji osvaja / Tilezza

Dizajn 76

Osvrt na Cersaie 2017 u Bolonji Nostalgija suvereno vlada vrhunskim dizajnom u pločicama

68 13

vijesti Održana prezentacija TILEZZA brenda u Podgorici U hotelu Hilton u Podgorici 2. novembra 2017 održana je veoma kvalitetna i sadržajna prezentacija brenda TILEZZA. TILEZZA, brend premium gres keramičkih pločica, je predstavljen istaknutim arhitektima, dizajnerima, investitorima i medijima. Oko 90 učesnika je na svečanosti koja je upriličena povodom početka aktivnosti ovog brenda u Crnoj Gori imalo priliku da se upozna sa najnovijim trendovima u svijetu keramike, tehnologijom koja stoji iza TILEZZA brenda i italijanskim dizajnom pločica kojima svaki prostor postaje prijatno mjesto za rad i odmor. Direktor kompanije, Petar Milljković, posebno je ukazao na prostor na tržištu keramike koji sada dobija adekvatnu ponudu kojom arhitekte i dizajneri mogu da pariraju najvećim imenima u svijetu keramike, a da istovremeno obezbijede ekonomičnost u primjeni, dostupnost lagera i širok spektar instrumenata podrške u razvoju par-

tnerstva na projektima. U partnerstvu sa eksluzivnim distibuterom za Crnu Goru, kompanijom KIPS, planirana je značajna podrška arhitektima i dizajnerima prilikom projektovanja prostora TILEZZA pločicama kao i mogućnost primjene koja prevazilazi kupatila i kuhinje i obuhvata dnevne i spavaće boravke ali i poslovne prostore, bazene i spa centre. Poseban segment ponude je upravo fasadna keramika koja sve više nalazi primjenu i kojoj će TILEZZA brand posvetiti posebnu pažnju u narednom periodu obezbjeđujući sisteme termoizolacije u okviru ventilirajućih fasada kao i formate u ponudi kojima se mogu najkvalitetnije i najtrajnije obložiti spoljne površine objekata. Crnogorske arhitekte i investitori u brendu TILEZZA dobili su jednog pouzdanog partnera, a krajnji korisnici kvalitetan brend i moderan dizajn koji će krasiti njihove prostore. Više informacija o TILEZZA keramičkim pločicama

55. Beogradski sajam namještaja Ove godine Beogradski sajam namještaja održava se od 07. do 12. novembra na dobro poznatoj lokaciji. Kako navode organizatori, u fokusu ovogodišnjeg Sajma su eminentna imena iz sfere industrije namještaja, ugledni dizajneri, prestižni proizvođači i kompanije posvećene vrhunskom dizajnu, inovacijama, kvalitetu i funkcionalnosti namještaja. Posjetioci na jednom mestu mogu da vide najbolja i najsavremenija rješenja u oblasti proizvodnje nameštaja. Ove godine Sajam učvršćuje svoj internacionalni karakter okupljanjem velikog broja poslovnih ljudi, kupaca, arhitekata, dizajnera i distributera iz regiona i svih krajeva Evrope. Po prvi put na Sajmu će se predstaviti švajcarska kompanija VITRA, italijanski Mattiazzi i laCividina, kao i francuski Forestier. Zatim su tu španski Mobles 114, litvanski Emko i

francuski Petite Friture. Eksluzivnim premijerama pridružuju se i kompanije koje ponovo izlažu – srpski GIR, švaj-

možete saznati na web stranici www. tilezza.com i kod eksluzivnog distributera za Crnu Goru, kompanije KIPS.

Počinje rekonstrukcija Doma revolucije Boštjan Vuga, jedan od osnivača Sadar+Vuga arhitektonskog biroa, Simon Hartmann, jedan od osnivača arhitektonskog studija HHF, Nebojša Adžić, sekretar Sekretarijata za uređenje prostora i zaštitu životne sredine u Opštini Nikšić i arhitektica Dijana Vučinić predstavili su tokom prezentacije održane u Tehnopolisu projekciju budućeg izgleda objekta koji će se rekonstruisati u skladu sa metodologijom 10+20+70. Kako navode radovi na adaptaciji Doma Revolucije započeće za godinu do godinu i po. Ovom strategijom rekonstrukcije se površina Doma revolucije adaptira tako da postaje urbani pejzaž – bezbjedan javni prostor. To znači da će 10 odsto od ukupne površine objekta činiti do enterijera realizovani prostori u kojima će biti smješteni kafe, auditorijum, fitnes centar, komercijalni prostori, prostori za studente i NVO. Dvadeset odsto prostora pokriće promenade, natkri-

veni gradski prostori koji će takođe biti otvoreni za građane i predstavljaće nastavak gradskog prostora. Sedamdeset odsto prostora unutar objekta su odvojeni prostori za sada van upotrebe, a koji se, kako ističu iz organizacije, mogu kasnije fazno i po potrebi koristiti. Ovi prostori biće vidljivi, ali ograđeni kako bi Dom postao bezbjedan prostor i pristupačan za sve korisnike, uključujući lica sa posebnim potrebama.

Počele pripremne aktivnosti na izgradnji novog fudbalskog stadiona na Cetinju Projekat izgradnje novog stadiona vrijedan je gotovo 9 miliona eura, a realizuju ga Prijestonica Cetinje, Vlada Crne Gore i Fudbalski savez Crne Gore. Novi stadion, po svojim karakteristikama, zadovoljavaće najzahtjevnije standarde UEFA, čime će se stvoriti uslovi za odigravanje međunarodnih utakmica i utakmica nacionalnih selekcija. Ukupan kapacitet stadiona iznosiće 5 hiljada i 192 gledalaca, dok je organizaciono podijeljen na četiri segmenta.

Istočni segment čini istočna tribina kapaciteta 2 hiljade i 103 gledaoca na tribini i 98 u ložama. Zapadni segment je u arhitektonsko gradjevinskom smislu sličan istočnom, ali je distribucija sadržaja dijelom izmijenjena, prilagodjeno potrebama fudbalskih ekipa, delegata i osoblja na utakmicama, kao i zahtjevnim potrebama medija. Zapadna tribina stadiona je kapaciteta 2 hiljade i 129 gledalaca na tribini i 145 u ložama. Sjeverni segment čini nenat-

krivena tribina kapaciteta 717 mjesta rezervisana za gostujuće navijače, dok južni segment čini prizemni dio opredijeljen za komercijalne sadržaje orjentisane na pristupni trg. Radove izvodi firma „Erlang“ a rok završetka je tri godine. Postojeći stadion otvoren je 1957. godine i u to vrijeme bio je objekat koji je ispunjavao kriterijume za odigravanje mečeva i u najvišem domaćem takmičarskom rangu.

SHL - Schmidt Hammer Lassen architects

„Kada govorimo o skandinavskoj tradiciji, mislimo na nešto zajedničko. Teško je to opisati, ali što više radimo, svjesniji smo zašto nešto radimo tačno na taj način. Možda je to povezano sa našim odgojem, djetinjstvom, nečim što je u nama ili čemu smo se prilagodili. Ono što je trajno jeste da naša arhitektura polazi od ljudi.“

ARHITEKTURA

kulture Napisala: Tamara Rašović

Arhitektonski biro SHL, koji su osnovali Morten Schmidt, Bjarne Hammer i John F. Lassen 1986. godine u Aarhusu, radi projekte širom svijeta, a mogu se pohvaliti i kancelarijama u Aarhusu, Šangaju i Kopenhagenu, gradovima u kojima se nalaze i njihovi veliki projekti. Njihova arhitektura polazi od ljudi, otvorenosti, inkluzivnosti, upotrebe dnevnog svjetla i održivosti. To je način razmišljanja, način rada i na kraju i način života. Imajući u vidu da to rade na relacijama Danska – Velika Britanija – Kina, uspjevaju pomiriti različite uticaje, a u isto vrijeme su duboko posvećeni nordijskim arhitektonskim tradicijama koje se temelje na demokratiji, blagostanju, estetici, svjetlu, održivosti i društvenoj odgovornosti.

Katuaq Cultural Centre u Nuuk – u

Savremeni kritičari ih svrstavaju u red najzanimljivijih, modernih, skandinavskih, arhitektonskih biroa koji se specijalizirao za velike objekte za kulturu. Međunarodnu pažnju privukli su 1997. godine gradnjom kulturnog centra Katuaq u Nuuk - u na Grenlandu. Danas arhitektonski biro SHL, koji su osnovali Morten Schmidt, Bjarne Hammer i John F. Lassen 1986. godine u Aarhusu, radi projekte širom svijeta, a mogu se pohvaliti i kancelarijama u Aarhusu, Šangaju i Kopenhagenu, gradovima u kojima se nalaze i njihovi veliki projekti poput upravne zgrade

Nykredita, poslovne zgrade The Crystal, aerodromske zgrade Pier C i Kraljevske biblioteke. Za projekat zgrade The Crystal dodijeljena im je Nagrada za zgradu godine portala ArchDaily, a za objekat biblioteke „Sir Duncan Rice” u Aberdeenu dobili su RIBA - inu Nacionalnu nagradu. Njihova arhitektura polazi od ljudi, otvorenosti, inkluzivnosti, upotrebe dnevnog svjetla i održivosti. To je način razmišljanja, način rada i na kraju i način života. Imajući u vidu to da rade na relacijama Danska – Velika Britanija – Kina, uspjevaju pomiriti različite uticaje, a u isto vrijeme su duboko posvećeni nordijskim arhitektonskim tradicijama koje se temelje na demokratiji, blagostanju, estetici, svjetlu, održivosti i društvenoj odgovornosti. „Kada govorimo o skandinavskoj tradiciji, mislimo na nešto zajedničko. Teško je to opisati, ali što više radimo, svjesniji smo zašto nešto radimo točno na taj način. Možda je to povezano sa našim odgojem, djetinjstvom, nečim

Kulturni centar Grenlanda Katuaq Cultural Centre u Nuuk – u je dinamično mjesto za sastajanje Eskima sa čitave sjeverne hemisfere. Inspirisana dramatičnim pejzažima Grenlandskih ledenih brijegova, sniježnih polja i planina, fasada objekta je obložena „plutajućim“ drvenim panelima izrađenim od zlatnog lišćara. što je u nama ili čemu smo se prilagodili. To je način razmišljanja. Svake godine kod nas rade pripravnici koji dolaze sa svih strana svijeta i pokušavamo im objasniti šta tačno predstavlja Schmidt Hammer Lassen, koji je DNK našeg biroa. Ono što je trajno jeste da naša arhitektura polazi od ljudi.“ Biro SHL je hrabro izašao iz skandinavskih okvira na međunarodnu scenu. 17

Muzej ARoS je kulturni centar Aarhus – a, drugog po veličini grada u Danskoj i jedan je od najvećih muzeja ove vrste u Sjevernoj Evropi. Objekat je projektovan sa posebnom pažnjom na posjetioce, tako da predstavlja „most“ između dva gradska kulturna centra. To je dokaz uspjeha i ukazuje na vrlo zanimljivu budućnost. Grade u Kini, na Novom Zelandu, u Velikoj Britaniji, Kanadi, Poljskoj, SAD - u, Holandiji, Australiji, Norveškoj, Švedskoj, Njemačkoj... Oni što ih posebno izdvaja je činjenica da su fokusirani na rad na pravim projektima, sa pravim klijentima, više nego na veliki profit. Kulturni centar Grenlanda - Katuaq Cultural Centre u Nuuk – u je dinamično mjesto za sastajanje Eskima sa čitave sjeverne hemisfere. Inspirisana dramatičnim pejzažima Grenlandskim ledenih brijegova, sniježnih polja i planina, fasada objekta je obložena „plutajućim“ drvenim panelima izrađenim od zlatnog lišćara. Ova „dupla koža“ objekta zrači elegantnošću, stvarajući kontrast sa solidnom ispunom jezgra objekta. Lobi služi i kao zatvoreni javni trg i podijeljen je u posebne prostore sa tri samostojeće geometrijske strukture koje služe kao glavni sadržaji centra – pravougaona forma u funkciji TV studija, trougaona struktura kafea i kružna forma višena18

Muzej ARoS

mjenskog auditorijuma. Fasadni paneli predstavljaju arhitektonsku metaforu za sjevernu svjetlost, dok tamna i masivna forma noseće konstrukcije podsjeća na masivne planine Grenlanda. Dnevna svjetlost u glavni foaje dopire sa krovnih svjetlarnika, kao i sa proreza u fasadi. Enterijer foajea kulturnog centra je, kao i sam objekat, referenca

na okolnu prirodu i grenlandsku kulturu. Lokalni umjetnik Buuti Pedersen je izradio reljef temeljen na starom mitu o suncu i mjesecu koji se zove „Malina & Aningaaq“. Reljef je urezan direktno u zid iznad centralnog pulta u foajeu. Auditorijum ima 550 mjesta i može se koristiti kao bioskop, pozorište ili koncertna/konferencijska dvorana. Muzej AROS je kulturni centar Aarhus

Godine 2011. arhitektonski biro SHL osvojio je međunarodni arhitektonski konkurs za projektovanje poslovnog nebodera od 188 metara visine u finansijskom distriktu centralne Varšave u Poljskoj. Neboder od 60.000 metara kvadratnih zamijeniće postojeću Ilmet zgradu i izdvajaće se kao moderni orijentir jasno identifikovan u varšavskom horizontu svojim jedinstvenim, elegantnim, oblikom i izgledom.

– a, drugog po veličini grada u Danskoj i jedan je od najvećih muzeja ove vrste u Sjevernoj Evropi. Objekat je projektovan sa posebnom pažnjom na posjetioce, tako da predstavlja „most“ između dva gradska kulturna centra. Ova javna ruta kroz muzej pruža neophodnu vezu sa nizom ulica i blokova iza muzeja, ohrabrujući dinamičnu interakciju između objekta i svakodnevnog života građana. Sam objekat, koji je postavljen na

poslovni neboder od 188 metara visine u finansijskom distriktu centralne Varšave

blago nagnutom terenu, je u osnovi dimenzija 52x52 metra i skoro 50 metara je visok. Za razliku od „strogog“ eksterijera gdje preovladavaju prave linije i uglovi, enterijer muzeja je sav u spiralama i krivudavim linijama koje definišu različite nivoe objekta. Instalacija „Vaša dugina panorama“ posljednji je komad slagalice muzeja savremene umjetnosti AROS Aarhus Kunstmuseum, koji je svečano otvoren 7. aprila 2004. godine. Objekat muzeja

inspirisan je jednim od najvećih djela svjetske literature – „Božanstvenom komedijom“, Dantea Aligijerija. Simbolično, svaki sprat muzeja predstavlja određeni segment Danteovog putovanja, na kojima se mogu sresti djela istaknutih savremenih umjetnika, poput Bill Viola, James Tyrrell - a, Pipilotti Rist - a i mnogih drugih. Na taj način muzej predstavlja jedinstveno tematsko putovanje, koje se odvija preko centralnog spiralnog stepeništa. Međutim, tek sa realizacijom nadogradnje muzeja i uređenja krova 2011. godine, simbolična veza između neba i podzemlja konačno je kompletirana. Na međunarodnom konkursu „Sky space“, koji je održan 2007. godine, žiri ni u jednom trenutku nije imao dilemu oko izbora pobjedničkog rješenja za nadogradnju muzeja. Između pet rješenja izabran je rad dansko - islandskog umjetnika Olafur Eliasson - a. Prema njegovoj zamisli, instalacija „Vaša dugina panorama“, predstavlja kružno 19

Dokk1 je najveća javna biblioteka Skandinavije

šetalište dužine 150 i širine tri metra, koje je u cjelosti obuhvaćeno omotačem od stakla u boji. Svaki segment staklene opne, koja je ujedno i jedina nosiva konstrukcija krova, je zasebno izrađen i toniran u odgovarajuću boju svjetlosnog spektra. Jednom postavljeni na svoja mjesta, stakleni segmenti formiraju gotovo neprimjetno prelivanje boja i stvaraju jedinstvenu atmos-

feru unutar same strukture. Instalacija prečnika 52 metra stoji na vitkim stubovima neposredno iznad postojećeg objekta muzeja i krovne terase, koja je preuređena u prostor za odmor. Odatle se, sa visine od 50 metara iznad zemlje, posjetiocima otvara jedinstven pogled na panoramu lučkog grada od koje zastaje dah. Instalacija je vidljiva sa velike distance, iz gotovo svih djelova grada, a sa svojom opnom od stakla u boji, iz različitih tačaka grada izgleda drugačije. Kao takva postala je svojevrsni kompas za njegove stanovnike, kako danju tako i noću, kada sa upaljenim noćnim osvjetljenjem ona postaje pravo lebdeće umjetničko djelo. Godine 2011. arhitektonski biro SHL osvojio je međunarodni arhitektonski konkurs za projektovanje poslovnog nebodera od 188 metara visine u finansijskom distriktu central-

Izgrađena 2015. godine, Dokk1 je najveća javna biblioteka Skandinavije i predstavlja novu generaciju modernih, hibridnih biblioteka. Na površini od 35.000 m2 se nalazi i servisni centar građana, poslovni prostori, automatizovani parking za 1000 vozila, kao i novi, javni trgovi luke Aarhus. ne Varšave u Poljskoj. Neboder od 60.000 metara kvadratnih zamijeniće postojeću Ilmet zgradu i izdvajaće se kao moderni orijentir jasno identifikovan u varšavskom horizontu svojim jedinstvenim, elegantnim, oblikom i izgledom. Objekat se sastoji od tri pojedinačno

Novi državni arhiv u Viborgu stepenasta pravougaona volumena sa sve većim visinama ka istoku. Fasada stvara suptilni ritam u gradskom pejzažu tako što se lagano pomjera unutra i ka spolja, dok nagnute linije krovova čuvaju optimalne svjetlosne uslove susjednim objektima. Projekat nebodera pruža prostornu povezanost između krova i uličnog nivoa. Lobi, koji se nalazi u uličnom nivou, sa svojim spektakularno oblikovanim plafonom, korespondira sa nagnutim oblikom krova, što sve čini da se zgrada doima kao skulpturalni objekat. Otvoreni lobi omogućava stanovnicima Varšave da prođu kroz i u objekat, spajajući trg i park ispred nebodera sa dvorištima istorijskih stambenih kuća koje se nalaze na jugu. Neboder pruža niz atraktivnih javnih prostora i služi da dopuni istaknuto mjesto objekta, kao i cijelog okružujućeg komšiluka. Zgrada je projektovana da smanji potrošnju energije sa ciljem kvalifikovanja za sertifikate najvišeg nivoa održivosti kao što su BREEAM Excellent ili LEED Gold status. Modularni fasadni sistemi sa elementima stakla od poda do plafona, obezbjeđuju visok nivo transparentnosti, kao i punu integraciju sjenki i reflekciju svjetlosti roletni. Nagnute krovne površine su opremljene sa fotonaponskim ćelijima i elementima za sakupljanje kišnice. Ukupni pristup održivoj gradnji je kombinacija upravljanja inteligentne zgrade i smanjenja tehničkih instalacija korišćenjem pasivnih elemenata gradnje. Izgrađena 2015. godine, Dokk1 je najveća javna biblioteka Skandinavije i predstavlja novu generaciju modernih, hibridnih biblioteka. Na površini od 35.000 m2 se nalazi i servisni centar građana, poslovni prostori, automatizovani parking za 1000 vozila, kao i novi, javni trgovi luke Aarhus. Objekat je smješten na ušću rijeke Aarhus u Sje-

„Novi državni arhiv u Viborgu trebalo je da bude jednostavan, moderan, minimalistički i dizajniran objekat u skladu sa pravilima održivog razvoja. Mi smo htjeli da unesemo umjetnički element objektu kako bismo mu podarili specifičan karakter i odgovorili na zahtjeve investitora. verno more, na jednoj od najistaknutijih lokacija u centru grada. Dokk 1 nije samo objekat. To je mjesto za razmjenu znanja i mogućnosti i multikulturalno mjesto sastanka koje će promijeniti percepciju cijelog grada. Objekat je dio ambicioznog plana revitalizacije bivših, industrijskih dokova na luci, kojim će se čitavo područje povezati i vizuelno i fizički u istorijski centar grada. Vodeća ideja projektanata iz SHL biroa je bila da se stvori urbani natkriveni prostor – tako je i formiran objekat. Velika staklena struktura „lebdi“ na betonskoj platformi sa koje vodi široko stepenište koje se spušta do same ivice mora. Dva otvorena nivoa biblioteke povezuje rampa koja se sastoji od pet platformi od kojih je svaka posvećena različitoj aktivnosti. Potpuno automatizovan podzemni parking i stanica na Light Rail Transit – u, čine da objekat biblioteke Dokk1 postane centralni saobraćajni čvor za ljude koji dolaze u Aarhus. Materijali koji su korišćeni u objektu su jednostavni, rubusni i izdržljivi – beton, drvo, staklo i metal. Kontrast upotrijebljenih materijala igra važnu ulogu – robustan i prefinjen, mek i tvrd, boja u odnosu na bijelo, svjetlost i tama. Dokk1 je mjesto gdje kultura susreće umjetnost. Umjetničko djelo „Magic Mushrooms” skandinavskog dua

Elmgreen & Dragset, model metropolisa montiran naopako postavljeno je u prizemlju, na ulazu sa parkinga. Novozelandski umjetnik Daniel Belton se predstavio svojom najvećom instalacijom ikada – „More Light“ tokom Aarhus – kog festivala. Objekat biblioteke Dokk1 je osvojio nagradu „Public Library of the Year Award 2016“ na prestižnoj ceremoniji održanoj tokom kongresa International Federation of Library Associations and Institutions (IFLA) u Ohaju. Arhitektonski biro Schmidt Hammer Lassen architects dobio je zadatak da isprojektuje funkcionalnu zgradu koja će služiti kao arhiv za knjige i dokumenta i to tako da unutrašnjost bude fleksibilna kako bi se ona mogla efikasno koristiti. Osim toga, od arhitekata se zahtijevalo da temperatura u budućoj zgradi od 4.800 kvadrata bude strogo regulisana ali i, još zanimljivije, da njen oblik odaje njenu namjenu. „Novi državni arhiv u Viborgu trebalo je da bude jednostavan, moderan, minimalistički i dizajniran objekat u skladu

Halifax Central Library sa pravilima održivog razvoja. Mi smo htjeli da unesemo umjetnički element objektu kako bismo mu podarili specifičan karakter i odgovorili na zahtjeve investitora. Potraga za odgovarajućim umjetničkim elementom dovela nas je na ideju da čitavu fasadu uobličimo kao police za knjige. Foto beton bio je idealno rješenje za ostvarenje ovog cilja.“ Najveći izazov u okviru ovog projekta predstavljao je ograničen budžet kao i ispunjenje različitih tehničkih uslova kao što su regulisanje vlažnosti i temperature vazduha tako da odgovaraju namjeni arhiviranja. Izbliza se na fasadi prepoznaje samo šema od tačaka, ali izdaleka zgrada izgleda kao trodimenzionalna polica za knjige. Državni arhiv Viborg je izvanredan primjer kako se pomoću foto betona može naglasiti svrha jedne zgrade, a fasada oblikovati kao nosilac značenja. Novi objekat biblioteke Halifax Central Library je najznačajniji javni objekat koji je izgrađen u Halifax – u posljednjih generacija i predstavlja svijetu raznovrsnost lokalne zajednice, talente i kreativnost stanovnika širom opštine. Biblioteka je smještena na istaknutoj poziciji u centru grada – između istorijskog spomenika Citadel Hill, starog gradskog dijela Schmidtville, fakulteta arhitekture Dalhousie University School of Architecture i najprometnije šoping ulice istočno od Montreala - Spring Garden Road. Konstrukcija objekta biblioteke je pra-

Novi objekat biblioteke Halifax Central Library je najznačajniji javni objekat koji je izgrađen u Halifax – u posljednjih generacija i predstavlja svijetu raznovrsnost lokalne zajednice, talente i kreativnost stanovnika širom opštine. vilne forme sa četiri velike cjeline koji su vertikalno postavljeni jedan na drugi i blago zarotirani i uvučeni u horizontalnoj ravni. Zgrada je sertifikovana od strane Canada Green Building Council (CaGBC) kao LEED Gold, što pokazuje koliko se vodilo računa o energetskoj efikasnosti i održivosti, odnosno ovaj dokument obezbjeđuje međunarodno prihvaćenu verifikaciju zelene gradnje visokih performansi. Svaka faza projektovanja realizovana je kroz obimne, mjesečne, javne konsultacije i nekoliko radionica sa različitim fokusnim grupama. Arhitekte su na ovaj način omogućile budućim korisnicima da aktivno učestvuju u stvaranju objekta biblioteke. Sa vrha zgrade se pristupa otvorenoj, zelenoj, krovnoj terasi sa koje se pruža izvanredan pogled na luku Halifax i brdo Citadel Hill. Objekat Halifax Central Library je 2016. godine osvojio prestižnu nagradu za arhitekturu - Governor General’s Medal in Architecture. Jedan od najzahtjevnijih objekata koje je biro SHL projektovao je svakako

Shenzhen East Waste-to-Energy Plant koji će biti najveće postrojenje za proizvodnju energije od otpada na svijetu. U fabrici se očekuje 5.000 tona otpada svakog dana, ili trećina otpada koji napravi 20 miliona stanovnika Šendžena u Kini u toku dana. Pored proizvodnje električne energije postupkom spaljivanja, 44.000 m² fotonaponskih panela biće instalirano na samom postrojenju od 66.000 m² krovne površine što će doprinijeti njegovom autputu. Tu će se takođe nalaziti i uređen park i centar za posjetioce sa pogledom na mašine u okviru postrojenja. Posjetioci će tom prilikom moći da hodaju stazom u unutrašnjem dijelu da bi vidjeli različite djelove postrojenja, dok bi usput dobijali važne informacije edukativnog karaktera, a takođe će imati priliku da prođu i panoramskom stazom na krovu sa koje se pruža pogled na okolinu. Projektanti se nadaju da će na taj način posjetioci bolje razumjeti probleme i pitanja vezana za otpad i na koji način mogu da smanje njegovu proizvodnju. Dalji razvoj projekta tek treba da bude sproveden, ali bi postrojenje trebalo da počne sa radom 2020. godine.

INTERVJU • relja ivanić, dia. arhitektonski fotograf

zaljubljenik

u fotografiju Relja Ivanić, arhitekta koga je fotografija opčinila. Trenutno je jedan od najaktivnijih fotografa specijalizovanih za arhitekturu u regionu a i kod nas. Suosnivač je stručnog portala za arhitekturu i kulturu prostora Super Prostor i saradnik na projektima Društva arhitekata Novog Sada. Razgovarali smo sa njim o tome kako se odlučio za fotografiju i šta je to što njegove fotografije čini posebnim, koja arhitektonska djela najviše voli da fotografiše.

• S obzirom da ste po profesiji arhitekta, kada se rodila ljubav prema fotografiji? Kada je fotografija postala Vaša ljubav i preokupacija? U fotografiju sam se zaljubio u srednjoj školi, a tokom studija na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu su ta dva svijeta počela da se stapaju. Tek nakon završenog fakulteta sam zapravo odlučio da se bavim arhitektonskom fotografijom. Tada sam sa kolegom sa Arhitektonskog fakulteta, Kostom Mijićem, osnovao portal za arhitekturu i kulturu prostora Super Prostor (www.superprostor. com), oko koga se vrlo brzo okupio tim od petnaestak ljudi. Prikazivali smo važne publikacije vezane za struku,

Često me inspirišu muzeji, željezničke stanice i drugi prostori velikih dimenzija, koji ilustruju značaj funkcije koje obavljaju za društvo. nina, čija je primarna svrha da podigne vrijednost nekretnine u cilju prodaje, ili iznajmljivanja. Arhitektonska fotografija nema to za cilj, već se bavi prikazivanjem vrijednosti u arhitekturi. Njome se prenosi vizija i senzibilitet arhitekte. Vrlo je specifična i mali broj ljudi se zapravo njome bavi, što nas koji se time bavimo samo po sebi izdvaja. Mislim da na čitavoj teritoriji bivše Jugoslavije ima svega desetak

uspješnih arhitektonskih fotografa.

• Kakvu vrstu objekata najviše volite da fotografišete?

Svaki objekat sa posebnom vrijednošću, u smislu projektantskog genija. Često me inspirišu muzeji, željezničke stanice i drugi prostori velikih dimenzija, koji ilustruju značaj funkcije koje obavljaju za društvo.

EXE Studio, vikendica na Divčibarama

najavljivali događaje, konkurse, prikazivali rezultate konkursa, ali najvažnije od svega bavili smo se odabirom vrijedne savremene arhitekture u Srbiji i regionu. Jedan dio te arhitekture sam ja fotografisao, pa mi je time Super Prostor služio i kao reklama.

• Jedan ste od najboljih arhitekton-

skih fotografa na prostorima bivše Jugoslavije. Šta je to što Vas izdvaja? Mislim ipak da je to izdvajanje do specifičnosti same profesije. Jednostavno se njome bavi vrlo mali broj ljudi. Zapravo, veliki broj fotografa se bavi fotografisanjem arhitekture, ali više u domenu fotografisanja nekret26

Muzej avijacije, beograd

Željeznička stanica, Novi Sad. Izložba sa DaNS.

Studio Simović, Stambena zgrada N1, Kragujevac

• Šta je zahtjevnije fotografisati enterijer ili eksterijer?

Arhitektura je kao književno djelo. Ukoliko uživate čitajući je onda ju je interesantno i nekome prepričati, u mom slučaju kroz par dobrih kadrova. Za mene nema razlike između enterijera i eksterijera. To je sve arhitektura. Najzahtjevnije 28

je fotografisati lošu arhitekturu.

• Imali ste izložbu fotogra-

fija početkom godine u Novom Sadu. Recite nam nešto o tome.. Zašto baš ti objekti? Odabir objekata sam radio u saradnji sa uredništvom Društva arhitekata Novog Sada. Obzirom da nisam iz

Arhitektonska fotografija iziskuje veliko strpljenje, posvećenost i pažnju za najmanje detalje. To nekome prija, a nekome ne. Meni, kao dječaku, uvijek je prijalo da pravim kule od karata. Imao sam strpljenja da ih napravim po 6-7 spratova visoke.

Studio m, Novi sad, izložba sa Dans Novog Sada, sa jednim dijelom te arhitekture sam se upoznao upravo tada i zbog toga je bilo važno da zajednički pravimo izbor objekata. Izložba je tek uvod u veliki projekat, koji za cilj ima odabir i prikazivanje važne arhitekture tog perioda na teritoriji Vojvodine. Ovim se rijetko ko do sada bavio, posebno u domenu fotodokumentovanja tih objekata. Vremenom su ti objekti izgubili svoj prvobitni sjaj, ali i dalje su u njima utkane vrijednosti i odnos prema prostoru koji je specifičan za to doba i za mogućnosti koje smo tada imali. I pored sve te oronulosti ta arhitektura mi je pokazala koliko imamo da napredujemo samo da bismo stigli tamo gdje su prethodne generacije već odavno bile.

• Šta najviše volite u vezi sa svojim poslom?

Arhitektonska fotografija iziskuje veliko strpljenje, posvećenost i pažnju za najmanje detalje. To nekome prija,

Studio Metaform, Stambena zgrada Kirčberg,Luksemburg

a nekome ne. Meni, kao dječaku, uvijek je prijalo da pravim kule od karata. Imao sam strpljenja da ih napravim po 6-7 spratova visoke. Prilikom fotografisanja me obično niko ne uznemirava. Posvećen sam objektu, vremenskim uslovima i drugim aspektima vezanim za objekat koji fotografišem. Interakcija sa ljudima je svedena na minimum. Ukoliko imam interakciju, onda je obično sa arhi-

tektama, a arhitekte su obrazovani, puni razumijevanja, svestrani i uvijek zanimljivi za razgovor. Mi pričamo o idejama i to mi daje energiju da se još više posvetim fotografisanju.

• Koji je Vaš omiljeni arhitekta ili arhitektonski studio? U našem podneblju bi to bili Ivan Antić i Ivanka Raspopović, zbog odnosa koji 29

catena media, beograd, studio autori

su gradili prema arhitekturi i nivoa posvećenosti koju danas rijetko koji arhitekta sebi može da priušti. Ivan Antić je bukvalno živio u svojim objektima, dok su se oni gradili oko njega. Muzej savremene umjetnosti u Beogradu i spomen-muzej “21. Oktobar” u Kragujevcu su jedni od najboljih objekata u Srbiji.

• Kako definišete Vaš stil fotografisanja?

Arhitektonska fotografija je glorifikovana dokumentarna fotografija. Rekao bih da u ovom poslu je suzdržanost vrlina i da je bilo kakva forma pretjeranog umjetničkog izražavanja zapravo nepoželjna. Iako je sama disciplina okarakterisana kao umjetnička fotografija, ona je uvijek na tankoj granici između zanata i umjetnosti. Važno je prvenstveno prikazati objekat kroz set fotografija koji adekvatno prenosi ideju arhitekte, ali usput i zadovoljiti sve tehničke kriterijume i imati strpljenje i sačekati idealno svjetlo za svaki objekat. Imam utisak, kada gledam radove drugih istaknutih fotografa u regionu, kao i u svijetu, da su stilski vrlo slični pristupi. Neko voli da koristi malo više ljudi u kadru, a neko malko više da izblijedi boje, ili preeksponira fotografije. Za moju fotografiju je ključna svedenost, preciznost boja, fotorealizam i upotreba svjetla kao gradivnog elementa prostora. To je neka osnova, na koju često dodajem sve što bi moglo bolje da ispriča priču o objektu. Nekada su to ovce u kadru vikendice na Divčibarama, a nekada samo silueta osobe u enterijeru Muzeja savremene umjetnosti u Beogradu.

• Da li postoji neki fotograf koji Vas inspiriše?

Često me inspirišu fotografi koji se uopšte ne bave arhitektonskom fotografijom, već se bave pejzažnom, ili fotografijom gradskih pejzaža. Često se trudim da njihov pristup uključim u svoj kreativni proces. Danas je sve više kvalitetnih fotografa na sceni i lako su vidljivi, zahvaljujući internetu. Inspiracije su mnogobrojne. Teško je izdvojiti imena. Postoje velikani arhitektonske fotografije, koji će uvijek biti uzor, ne samo meni. Ezra

studio synthesis, sml vila Stoller na primjer, ili Julius Shulman.

• Koji su najveći problemi sa

kojima se susrećete u poslu?

Svaki objekat traži neke svoje specifične uslove za fotografisanje, kako bi se prikazao u najboljem svjetlu. Zbog toga prilično zavisim od vremenskih uslova. U slučaju da bi neki objekat trebalo fotografisati po magli ja moram tu maglu i sačekati. Možda je ta magla dovoljno gusta isključivo ujutro u 6 sati, a objekat se nalazi na par sati od mene... Uglavnom su problemi organizacione prirode. Zbog toga se često dešava da se termini fotografisanja pomijeraju.

• U kojoj mjeri “istražujete”

neki objekat prije nego što počnete da ga fotografišete? Često se objekat koji fotografišem nalazi negdje prilično daleko od Sombora, gdje sada živim, ili Beograda gdje sam često. Najlakši vid upoznavanja sa objektom je kroz fotografije koje su arhitekte pravili tokom gradnje, ili kroz rendere i druge 3D prikaze. Međutim, obilazak objekta na licu

Svaki objekat traži svoje neke specifične uslove za fotografisanje, kako bi se prikazao u najboljem svjetlu. mjesta obično otključa mnoga druga pitanja, ali i ideje. Obzirom da kompleksnije objekte fotografišem cijeli dan, imam vremena da se sa objektom upoznajem tokom procesa fotografisanja i taj proces koristim kako bih na kraju dana isplanirao finalne kadrove tokom zalaska sunca. Neke objekte sam fotografisao i po nedjelju dana.

• Ovaj posao Vas je odveo na

mnoga mjesta, koliko ste angažovani van granica Srbije? Po regionu fotografišem praktično stalno. Svake godine obiđem sve djelove bivše Jugoslavije, a ponekada i šire od toga. U Luksemburgu sam fotografisao tri zgrade za studio Metaform (www.metaform.lu), a u Maroku sam fotografisao sve hotele lokalnog lanca Origin Hotels u Marakešu (http://www.originhotels.com/).

Little House. Big City / Office of Architecture

mala kuća

u velikom gradu

Priredila: Sandra Vahtel

Arhitektonski studio iz Bruklina u potpunosti je renovirao i proširio jednu od tzv. bruklinskih “rowhouse”, staru 110 godina. Kuća, širine svega 15 metara, je potpuno obnovljena i osvježena za potrebe arhitekte, dizajnerke nakita i njihovo dvoje djece. Razlog renoviranja i proširenja kuće je bio taj što je stan u kojem su živjeli postajao tijesan za njih. Prvobitna dvospratna kuća je u potpunosti obnovljena i proširena na četiri nivoa. 32

Mnogo su se divili Bruklinu i nijesu htjeli da napuštaju taj dio Njujorka, u kojem su se uvijek mijenjale komšije, što je i na neki način bila čar tog predjela. Porodica se ipak odlučila da ostane u svom domu od 93m2 i renovira ga na način da uopšte ne remeti okolinu, već da se uklopi u niz. Vlasnici kuće su bili opterećeni pitanjem s kojim se mnoge mlade porodice susreću u Njujorku: mogućnost žrtvovanja lokacije radi prostora. Ušuškana kuća blizu njujorške luke je u potpunosti obnovljena i skoro dva puta više uveličana. Naracija prostora predstavljala je veliki izazov za arhitektonski studio. Morali su da nadograde sprat, bez korišćenja dodatnog prostora. U tom slučaju arhitekte su se odlučile na potez dodavanja još dva sprata na već postojeća dva: veliki

Materijali korišćeni u kući su veoma skromni, prirodni i neupadljivi: surovost nedovršenog čelika i jaka crta orahovine je upotpunjena prefinjenim mat hex i Carrara mermernim pločicama.

“Rowhouse”, kuće u nizu, je jedna od najzastupljenijih tipova građevine u Bruklinu. Taj stil se uglavnom nalazi u gusto naseljenim urbanim područjima gdje je prostor ograničen. One predstavljaju grupe kuća niske gradnje koje dijele jednu ili obje strane zida ili krovnu liniju sa kućom pored. Ove kuće predstavljaju dom za jednu ili dvije porodice. Međutim, neke od bruklinskih “rowhouses” se mogu pretvoriti u veći broj apartmana. Ključni elementi ovakve gradnje su: Dva sprata. Neke od njih imaju prodavnicu na donjem spratu, dok se na drugom spratu nalazi stan za porodicu. Mada tipično za njih je da predstavljaju dom za porodicu, koristeći oba sprata. Tradicionalni izgled. Kao i u

. .

ostalim domovima, dnevna soba je pretežno na početku, koju prati trpezarija i kuhinja u zadnjem dijelu, dok su spavaće sobe na spratu. Nekada se u sklopu kuće nalazi podrum ili polupodrum. Prilazi sa strane. Prilaz je smješten sa strane kuće sa stepeništem koje vodi na drugi sprat. Nedostatak travnjaka. U mnogim slučajevima ne postoji dvorište.

Svaki metar je bio od krucijalne važnosti. Precizno pozicioniranje zidova, vrata i prozora bilo je od velike važnosti, jer je svaki sprat imao svoju posebnu namjenu. apartman u potkrovlju i renovirani podrum. Stepenište je, u odnosu na ostale kuće, pomjereno sa suprotne strane. Svaki metar je bio od krucijalne važnosti. Precizno pozicioniranje zidova, vrata i prozora bilo je veoma bitno, jer je svaki sprat imao svoju posebnu namjenu. Najniži dio kuće služio je za ulaz u kuću, skladište i perionicu. Novi ulaz u kuću je dizajniran kroz podrum sa dodacima za perionicu i skladište. Prvi sprat kuće je produženi javni prostor sa dnevnim boravkom, trpezarijom, kuhinjom i bibliotekom. Trpezarija se nadovezuje na prostor sa ugrađenim stolom i policama. Kuhinja u obliku 34

galije nalazi se skroz na kraju i ukrašena je bijelim policama. Sve navedene prostorije otvorene su prema dvorištu, koje se nalazi ispred i iza kuće. Drugi sprat sadrži dvije dječije sobe sa kupatilom sa dva lavaboa. Na najgornjem spratu se nalazi veliki apartman sa spavaćom sobom, kupatilom, balkonom i terasom. Tanko čelično stepenište postavljeno na južnoj strani zida povezuje kuću vertikalno i privlači više svjetlosti i vazduha u kuću. Veliki prozori su instalirani, kako bi se kroz kuću provlačili sunčevi zraci i grijali unutrašnjost kuće. Materijali korišćeni u kući su veoma skromni,

prirodni i neupadljivi: surovost nedovršenog čelika i jaka crta orahovine je upotpunjena prefinjenim mat hex i Carrara mermernim pločicama. Unutrašnjost kuće odiše bijelim zidovima i crnobijelim elementima. Rustični podovi od orahovine i drvenarija dodaju toplinu monotonom enterijeru. Na produžetku koji je smješten u potkrovlju, velika spavaća soba i apartman imaju pristup odvojenim terasama, koje se nalaze sa obje strane. Postignuti rezultat nije samo veći dom, već živahniji dom - ispunjen mogućnostima da se uradi više i da se boravi duže u gradu koji zahtijeva od svojih mještana da budu održivi i inovativni.

Arhitektonski studio “Office of Architects” osnovan je 2012. godine na premisi da veliki prostori zahtjevaju umjetničku orkestraciju vizije i logike, da se genijalnost može pojaviti iz granica koje postavlja teška stvarnost nekog problema i da mašta ne treba zavarati zdrav razum. Aniket Shahane, direktor studija je, od osnivanja, nadgledao dizajn i izvođenje raznih projekata - kako naručenih tako i spekulativnih - koji su sadržani u različitim štampanim i online izdanjima i izložbama, uključujući Architectural Record, Dwell, ArchDaily i Storefront za umjetnost i arhitekturu. Rođen u Indiji, odgajan u Americi, dok je arhitekturu usavršavao u Parizu, Barseloni i Njujorku. On uvodi u svoj rad veoma bogat set iskustava i sposobnost da umjetnički angažuje različite grupe ljudi i projekte. Aniket je aktivno uključen u arhitektonskom obrazovanju. Trenutno predaje na 36

Jejlu i redovan je arhitektonski porotnik na pregledima arhitekture na mnogim Univerzitetima širom Sjedinjenih Američkih država.

SHOW ROOM City Kvart - Ul. Radoja DakiÄ&#x2021;a 6 Mob: + 382 69 018 181 Tel: + 382 20 290 290 Podgorica | Montenegro

predstavljanje: ing invest, danilovgrad

gradsko pozorište Pripremila: Aleksandra Zečević Malović

60-ih godina u tadašnjem Titogradu prvi put je osnovano Pionirsko pozoriste, koje se u kasnijim godinama transformisalo u Dječije, a zatim sa dramskom i lutkarskom scenom nastaje Gradsko pozorište. Gradsko pozorište prikazuje predstave na 3 scene, i to: Dramska scena za djecu, Lutkarska scena za djecu i Večernja scena. Zgrada Gradskog pozorišta, koje je prošle godine napunilo 65 godina postojanja, bez sopstvenog objekta, dobiće dvije scene za održavanje predstava, i to na nekadašnjoj lokaciji bioskopa „Kino Kultura.“

Projekat Gradskog pozorišta, na osnovu potreba i želja Investitora, izradila je firma Ing- invest d.o.o. Danilovgrad i isti donirala Glavnom gradu. Prema procjeni arhitekte Ilije Radulovića „Zgrada Gradskog pozorišta vrata bi mogla otvoriti za najviše tri godine“. Cilj projekta je da sve što je neophodno za adekvatno funkcionisanje Gradskog pozorišta bude svedeno na jedan prostor, koji sadrži lutkarsku i

dramsku scenu, izvedbeni program, opremu, kao i prostor administraciju. Potreba i opravdanost za osnivanje Gradskog pozorišta odnosi se prvenstveno na društvenu potrebu za vršenje pozorišne djelatnosti u glavnom gradu, čime se obogaćuje pozorišna scena a samim tim i značajno doprinosi razvoju kulturnog ambijenta Crne Gore. Projekat je urađen na osnovu projektnog zadatka koji je sastavio

Cilj projekta je da sve što je neophodno za adekvatno funkcionisanje Gradskog pozorišta bude svedeno na jedan prostor, koji sadrži lutkarsku i dramsku scenu, izvedbeni program, opremu, kao i prostor administraciju. investitor, želja i potreba korisnika objekta, usvojenog Idejnog rješenja, podloga za projektovanje kao i

pravilnika za ovu vrstu objekata. Obzirom da se nalazi na vrlo vidljivom i upečatljivom mjestu u gradskoj sredini, predloženo je da se objekat malo istrgne iz konteksta svakodnevnog oblikovanja objekata slične namjene.

Forma Forma objekta je većim dijelom proistekla iz funkcionalnih zahtjeva i izdatih uslova i oblika parcele. Parcela je izduženog oblika sa užim djelom objekta predviđenim za glavnu fasadu sa ulazom za gledaoce. Pozicija scenske kule urbanističkim projektom, dijeli objekat tako da odnos prostora ispred scene i iza scene ne zadovoljava potrebe korisnika pozorišta, pa je bilo nepohodno pomjeranje iste. Ovo

Estetski segmenti se ogledaju prvenstveno u staklenoj fasadi koja prostor glavnog hola otvara prema trgu i odaje utisak jedinstva prostora. Predviđeno je korišćenje modernih, prirodnih materijala u kontrastu sa rustičnim materijalom, oblutkom sa obale rijeke Morače, koji je ujedno i autentičan materijal na podneblju Podgorice. “pomjeranje” pozicije kule ne utiče na susjedne objekte, a u velikoj mjeri povećava kvalitet gledališta, naravno vodeći računa da prostor iza scene zadrži sav potreban sadržaj i površine prostorija potrebne za rad pozorišta.

Estetika objekta Estetski segmenti se ogledaju prvenstveno u staklenoj fasadi koja prostor glavnog hola otvara prema trgu i odaje utisak jedinstva prostora. Predviđeno je korišćenje modernih, prirodnih materijala u kontrastu sa rustičnim materijalom, oblutkom sa obale rijeke Morače, koji je ujedno i autentičan materijal na podneblju Podgorice. Veza spoljašnjeg i unutrašnjeg prostora dodatno doprinosi provlačenju iste kamene obloge u enterijeru objekta. Sami kubus glavne scene koji je formiran u holu kao prostor u prosto40

ru oblaže se Moračkim oblutkom. Objekat je projektovan kao objekat u nizu. U nastavku objekta sa sjeverne strane planirana je izgradnja susjedne zgrade u nizu. Sa ostale tri strane objekat je slobodan.

Funkciionalnost Projektom su predviđene dvije scene. Glavna scena koja ima ukupno 250 mjesta, parter sa 198 mjesta od čega su predviđena 2 mjesta za kolica osoba sa invaliditetom i 53 mjesta na galeriji.

Mala scena nalazi se ispod glavne scene i gledalište je takođe podjeljeno na dva nivoa. Galerija ima 16 mjesta dok je u parteru predviđeno 132 mjesta što je ukupno 148 mjesta u maloj sali. Objekat je funkcionalno podjeljen u tri cjeline. Prva cjelina za posjetioce i goste pozorišta projektovana je neposredno uz trg. U prizemlju je smješten glavni hol sa spiralnim stepeništem kao glavnim motivom kao funkcionalnom vezom sa spratom i podrumskim etažama. Iz glavnog hola obezbjeđena je direktna veza sa parterom glavne

Forma objekta je većim dijelom proistekla iz funkcionalnih zahtjeva, izdatih uslova i oblika parcele. scene kao i svi prateći sadržaji, garderobe za gledaoce i sanitarni prostori. Centralnim stepeništem gledaoci se penju na sprat koji je povezan sa terasom velike scene i sa kojeg je moguće proći do iza scenskog prostora po potrebi. Stepeništem se takođe silazi u podrumske etaže. Prostor iza scene raspoređen je na pet etaža. Vertikalna komunikacija predviđena je liftom kao i stepeništem. Za potrebe transporta scenske opreme kao i kulisa predviđen je teretni lift. Službeni ulaz je sa ul. Marka Miljanova koji je konstolisan i u čijoj je neposrednoj blizini glavna vertikalna komunikacija. Na prvom spratu iza scenskog prostora smješten je blok garderoba sa tuševima, sanitarijama, grupnom garderobom za 7 izvođača i ostavom za kostime. Predviđene su 4 šminkernice sa po 3 stola za šminkanje i zajedničkim tuševima za po dvije šminkernice. Predviđeni prostor je dovoljan za pri42

premu i rad 19 izvođača istovremeno. Na II spratu predviđen je još jedan blok garderoba za 19 izvođača, sa pratećim sadržajima, tuševi, saniratije, grupne garderobe, ostave za kostime. Tu je takođe smještena i sala za probe, koja svojom površinom omogućava održavanje proba za potrebe pozorišta. Sala ima svoje pomoćne garderobe i sto za režiju tako da može da funkcioniše nezavisno.

Administracija Na trećem spratu nalazi se administrativni prostor, sa tri kancelarije sa po dva radna mjesta, salom za sastanke. U centralnom dijelu etaže predviđen je bife za okupljanje glumaca koji ima svoju otvorenu terasu. Terasa je ujedno i veza sa izložbenim prostorom. Prostor bifea terase i izložbeni prostor moguće je povezati otvaranjem staklenih pregrada, a nalazi se neposredno pored

glavnih komunikacija, tako da se dobija mogućnost održavanja izložbi ili sličnih manifestacija na otvorenom prostoru. Na drugom i trećem spratu iz hodnika predviđeni su izlazi na scenske galerije koje su u kuli glavne scene. Scenske galerije međusobno su povezane penjalicama. Objekat je prilagođen za boravak osoba smanjene pokretljivosti. Na glavnom ulazu planirana je rampa kao i lift kao komunikacija do svih etaža.

arhitektura, dizajn, uređenje: Hiljade letvica od hrastovine za stepenice u LVMH kancelarijama

Facebook lansira Oculus Go – virtuelna stvarnost bez kompjutera

Francuski dizajner Ora Ïto izrezao je i spojio preko 400 drvenih lestvica kako bi napravio stepenice, koje se prepliću u kancelarijama jedne od najuspješnijih kompanija na svijetu. Ïto je imao zadatak da dizajnira kancelariju za medijsku podružnicu LVMH, matične kuće koja obuhvata brendove kao što su Louis Vuitton i Dior. Stepenište se provlači kroz četiri etaže kancelarija, a sastoji se od 429 drvenih letvica koje se nalaze na donjoj strani stepeništa i formiraju rukohvate sa obje strane. Zakrivljene ivice naglašavaju svaku lajsnu, tako da kada se postave jedan do drugog, formiraju talasasti dizajn preko stepeništa.

Facebook, koji je inače vlasnik Oculusa, u toku sljedeće godine će na tržište lansirati uređaj Oculus Go. Oculus je na svojoj nedavno održanoj Connect konferenciji predstavio Oculus Go, novi VR headset koji radi i bez povezivanja sa drugim uređajima poput kompjutera, telefona ili konzola. Oculus Go unutar svog kućišta krije poseban kompjuter i VR naočare nove generacije, kao i WQHD LCD ekran rezolucije 2560 x 1440 piksela, a tu je i set zvučnika, objektivi “sledeće generacije” koji pružaju širok spektar pogleda i značajno smanjuju odsjaj. Zvučnici su ugrađeni u stranu slušalica, ali korisnici mogu uključiti slušalice, kao i standardni 3,5-milimetarski audio priključak, ukoliko sa headsetom žele koristiti klasične slušalice. Sive slušalice su dizajnirane sa mekanim elastičnim trakama i slojem pjene koje se zateže na lice nosača.

Stolica od karbonskih vlakana za upotrebu na Marsu Thomas Missé dizajnirao je laganu stolicu, napravljenu od karbonskih vlakana koja će, kako on vjeruje, smanjiti prevelike troškove uvoza. Kroz ovaj pojekat dizajner namjerava da na vrijeme pripremi buduće kupce namještaja kada će se proizvodi sa zemlje izvoziti u svemir, jer kako on vjeruje ljudska kolonizacija Marsa sve je bliže. Missé je koristio tanak, lagan materijal koji bi omogućio pomicanje više jedinica po isporuci. Težina od samo 500 grama i debljina od samo dva milimetra, “Stolica za Mars” je dizajnirana da bude i pristupačna kada je cijena u pitanju, kao i prostorno efikasna, što znači da stolica zauzima samo 1cm prostora kada je upakovana što dostiže samo 1,5 m na 100 stolica.

ZDRAVO je PRAVO Udahnite!

Ekološka svojstva gipsa razlog su uspješnog djelovanja kompanije Knauf u području održive, zelene gradnje. Cilj je podstaknuti našu okolinu kako bi

djelovala na isti način, kako bi energetska efikasnost i ekološka osviješćenost postala dio naše svakodnevice. Gips je jedan od najstarijih građevinskih

materijala u čovječanstvu. Nezavisno od stilova i trendova u arhitekturi, kroz vjekove je zadržao svojstvo inovativnog građevinskog materijala s mnogim

Materijal koji je zbog svojih hemijskih svojstava i raznovrsnosti izrade vrlo povoljan za zdravlje čovjeka 44

Osim kvaliteta unutrašnjeg zraka, Knauf proizvodi na bazi gipsa nude toplotni komfor zahvaljujući svojstvu očuvanja temperature i regulacije vlažnosti. Dodatno, gips nudi mogućnost kreiranja fascinantnih rješenja u području akustike zahvaljujući raznim perforacijama i oblikovanjima gipsanih ploča.

Sve to objedinjuje Knauf Cleaneo sastav koji se bazira na čvrstom i raznovrsnom materijalu koji omogućava funkcionalna i estetska rješenja i poboljšava svaki objekat u sklopu kojeg je primijenjen, produžavajući vijek upotrebe i vrijednost nekretnine. Izuzev ekoloških svojstava, dodatna pogodnost nalazi se u sposobnosti vibracije, kada ploča apsorbuje niske, srednje i visoke frekvencije zvuka.

mogućnostima primjene. Riječ je o materijalu koji je zbog svojih hemijskih svojstava i raznovrsnosti izrade vrlo povoljan za zdravlje čovjeka. Zahvaljujući higroskopnim svojstvima, gips je materijal koji iz svoje okoline može vezati vodu tj.

upija višak vlage u unutrašnjosti i ispušta je kada zrak postane previše suv. Na taj način reguliše koncentraciju vlage u zraku koja postaje najpovoljnija za ljude. Stoga u unutrašnjim prostorima obrađenim gipsom vlada optimalna klima.

Gips je potpuno prirodan materijal koji posjeduje pH vrijednost ljudske kože, stoga je bezmirisan i bezopasan. Ekološki je besprijekoran, a s biološkog gledišta potpuno neškodljiv. Upravo ovi argumenti potkrepljuju Knauf gipsani malter čije karakteristike u potpunosti nadjačavaju tradicionalnu primjenu i sasvim sigurno postaju novitet na našem tržištu. Knauf gipsani malter doprinosi optimalnoj mikroklimi unutrašnjosti, prostorije djeluju toplije i udobnije, a zidovi su ugodni na dodir. Njihova djelotvornost vidljiva je u ekološkim svojstvima pogodnim za zdravlje čovjeka, kao i u raznovrsnosti i lakoći primjene. Izuzetna fizička svojstva vidljiva su u besprijekornom prijanjaju i protivpožarnim karakteristikama te su ekonomski isplative. 45

PREDNOSTI PLAFONA 21.VIJEKA Da li ste razmišljali o tome koje ćete materijale izabrati za remont? Malterisanje i farbanje, tapete, linoleum ili parket, gipskarton ili Plafoni 21.vijeka – o tome ćete samo vi odlučivati. Međutim, prije nego što odlučite o materijalima, potrebno je da detaljno proučite ono sa čim ćete da se suočite. Više puta ste čuli da su prednosti plafona 21.vijeka neosporne, i oni su znatno bolji od drugih građevinskih materijala. Međutim, da li zapravo znate u čemu su njihove prednosti? 46

Estetski izgled Bez obzira na namjenu prostora, zategnuti (elastični) plafoni mogu stvoriti elegantan, moderan i jedinstven enterijer. Vikendica, prostorije u stanu, poslovni prostori, sale restorana, prostorije modnih butika – sve se promijeni da ne prepoznajete prostoriju, ukoliko se u dizajnu primijene Plafoni21vijeka. Međutim, glavna prednost je da u toku vremena materijal ne gubi boju, ne mijenja prvobitni spoljašni izgled i ne gubi karakteristike kvaliteta.

Mogućnost planiranja prostora Ovi plafoni imaju široki spektar boja i prilično veliku raznovrsnost tekstura, a pored toga omogućavaju realizaciju mnogih dizajnerskih rješenja. Na primjer, iznad Vaše glave može cvjetati cvijeće, lebdjeti plavi oblaci, prostirati se beskonačnost kosmosa ili padati zvijezde. Pored toga, korišćenje raznovrsnih tekstura i boja omogućava podjelu prostora na funkcionalne zone bez izrade dodatnih pregradnih zidova. Međutim, Plafoni21vijeka nijesu cjenjeni samo zbog mogućnosti, koje oni otvaraju. Imaju oni i druge prednosti.

Nema građevinskog otpada u toku montaže Plafoni 21.vijeka se izrađuju na osnovu preciznih kontura, koje se baziraju na tačnim mjerama prostorija. Zbog takvog pristupa, montaža se značajno olakšava. Pored toga, izrada plafona 21.vijeka ne zahtjeva nikakve prethodne radove za pripremu površine. Prilikom izrade konstrukcija, praktično nema prašine i prljavštine. Samo je potrebno zaštititi folijom namještaj, koji se nalazi u prostoriji, i obezbijediti da radnici imaju pristup zidovima.

Koliko koštaju Plafoni 21.vijeka I kakav je rok trajanja Još jedna neosporna prednost ovog materijala je niska cijena – od 18 eura za m2. Potrošena sredstva na popravku će se isplatiti, jer Plafoni 21.vijeka imaju duži rok trajanja. Nećete morati da razmišljate o novoj popravci narednih 10 – 15 godina.

Sigurnost i visoka čvrstoća Treba napomenuti da Plafoni21.vijeka ne da samo izgledaju estetično i imaju visoku čvrstoću, već su i apsolutno sigurni u korišćenju. Jedna od važnih prednosti ovih plafona je ta što oni ne emituju nikakve toksične supstance. Takođe je bitno da oni mogu da izdrže veliku količinu vode, to jest u slučaju da Vas poplave komšije odozgo, Vaš stan neće nastradati. A izgled membrane se lako obnavlja nakon slivanja tečnosti. Plafoni 21.vijeka omogućavaju dodatnu termo i zvukoizolaciju. Mnoštvo prednosti pretvaraju naše plafone u idealni materijal za realizaciju različitih ideja. Ovo je prostor za fantaziju, mogućnost da napravite od Vaše kuće ili poslovnog prostora komforan i istovremeno stilski i lijep ambijent.

Crna Gora Budva 85310, Trg Sunca,2 Tel: +382 67 74 74 14 +382 67 39 90 25 plafoni21veka@gmail.com www.plafoni21veka.com

Mi ne dajemo obećanja, mi garantujemo! 49

-Brend premium keramičkih pločica koji osvajaJedini predstavnik našeg regiona u domenu keramike na ovogodišnjem sajmu bio je brend gres porcellanato rektifikovanih pločica “TILEZZA”. Ne samo što je privukao veliku pažnju posjetilaca iz našeg regiona, već oduševljenje nijesu skrivali ni posjetioci iz drugih zemalja širom svijeta. Tako su kolekcije pločica ovog brenda, koji krasi prepoznatljiv italijanski dizajn, pokazale da i domaći proizvodi i te kako mogu da pariraju vodećim svjetskim proizvođačima keramike.

Štand je izgledao impresivno, kao i energija tima koji je zaslužan za prvi uspjeh ovog brenda na bolonjskom sajmu. Posjetioci nijesu skrivali zadovoljstvo zbog same pojave našeg brenda na ovako prestižnom događaju, ali ni zbog toga što će ono što je godinama bilo “rezervisano” samo za Italiju i Španiju, konačno biti dostupno i na domaćem tržištu. A poznato je da takvi primjeri uvijek motivišu i druge proizvođače da prave kvalitetnu kera-

miku po nižim cijenama, prijemčivijim domaćim kupcima. Jedan od onih koji je posjetio štand “TILEZZA” i upoznao kolekcije ovog brenda, koji se proizvodi u okviru “Zorka Keramike”, bio je i Boban Jokić, vlasnik studija za projektovanje i opremanje enterijera “Spektar enterijer dizajn”. Pozitivne impresije nijesu izostale, a trud, temeljan i kvalitetan rad domaćeg tima koji je zaslužan za nastanak kolekcija ovog brenda, učinio ih je, kako kaže, konkurentnim čak i sa Špancima i Italijanima. Posebno je pohvalio odabir prikazanih kolekcija i formata, koji, iako su manji u odnosu na italijanske, izgledaju izuzetno lijepo i veoma lako se uklapaju u svaki enterijer. Slične utiske dijeli i Nenad Tanasković, arhitekta iz Beograda i vlasnik firme “Nesh projekt”, koji se bavi projektovanjem stambenih komercijalnih objekata, ali i projektovanjem i izvođenjem radova u enterijerima. Zbog prirode svog posla, on posebno ističe moguć-

nost korišćenja “TILEZZA” pločica u većim projektima. Kako kaže, brend posjeduje veliki komercijalni potencijal i pogodan je za širu primjenu, što je od presudnog značaja za konkurentnost na domaćem, ali i stranom tržištu. Jedna od mnogobrojnih dizajnera enterijera iz našeg regiona koji su veliku pažnju posvetili jedinom brendu iz Srbije na sajmu “CERSAIE 2017” bila je i Jelena Radović, koja se ujedno bavi i scenografijom i slikarstvom. I upravo kroz prizmu slikarstva ocijenila je i prikazane kolekcije koje su, kako navodi, “pomjerenije” i “drugačije”, što i ne čudi jer su razvijane u saradnji sa italijanskim dizajnerima.

Sudeći po prvim utiscima, program TILEZZA na velika vrata kreće u osvajanje tržišta, a šta sve nudi u svom asortimanu možete saznati na: www. tilezza.com. Eksluzivni distributer za Crnu Goru je kompanija KIPS.

arhitektura, dizajn, uređenje: Tepisi inspirisani klimatskim promjenama

Akvarijum u obliku kupole umjesto aerodroma u Oslu

Lomljenje ledenih ploča, isparavajuća jezera i drugi fenomeni koji se tiču mijenjanja Zemlje usljed klimatskih promjena uticale su na obrasce tepiha bruklinskog umjetnika Fernanda Mastrangela. Sa edicijama kao što su “Topljenje“i “Udar” dizajn u Mastrangelovoj kolekciji odražava promjenjive fizičke aspekte prirode, kao što su ledeni bregovi, razbijeni led ili pijesak nošen vjetrom. Serija “Poštovanje” sadrži apstraktne slike prirode, uzete iz pejzaža uključujući glaciere i slane stanove. Šarene kompozicije i teksture izgledaju kao akvareli. Pored hladnijih nijansi sive i plave, u nekim od dizajna vidljivi su i ružičasti i ljubičasti dizajni.

Londoski studio Hopkins izabran je da dizajnira novi akvarijum za Oslo. Dizajn akvarijuma podsjeća na dvije glatko zakrivljene stijene koje se protežu u more. Smješten u opštini Bærum, na periferiji norveške prijestonice, Novi Akvarijum će biti sastavni dio veće transformacije ušća i urbanog razvoja starog aerodroma. Novi Aerodrom karakterišu dvije blago nagnute kupole koje se izdižu iz vode, otkrivajući staklene zidove, koji će posjetiocima omogućiti pogled preko vode. Specifični izgled akvarijuma ispirisan je kamenom formacijom “svaberg”, koja je tipična za taj predio. Očekuje se da će radovi na Novom Akvarijumu početi 2020. godine, dok se otvaranje Akvarijuma očekuje 2023. godine. Kada bude završen, prostiraće se na više od 10000 kvadratnih metara u čemu će biti više od 7 miliona litara vode, što će ga učiniti najvećim akvarijumom na sjeveru Evrope.

Tri nebodera u centru Toronta Tri stambene zgrade, neboderi od 65 do 95 spratova biće izgrađeni kao dio velikog razvoja u centru Toronta. Neboderi su dio plana izgradnje trga Pinnacle One Yonge koji leži na 372,000 kvadratnih metara. Plan obuhvata izgradnju još pet zgrada i renoviranje postojećeg bloka. Dizajneri projekta su studio Hariri Pontarini Architects i Micheal De Cotiis, predsjednik i izvršni direktor kanadskog investitora Pinnacle International. Mjesto se nalazi na kraju ulice Yonge, jednoj od glavnih saobraćajnica u Torontu na potezu sjever- jug. Pokrivajući dva gradska bloka, parcela se nalazi ispred luke na jezeru Ontario, a od ikonskog CN Tornja dijeli samo kratka šetnja.

u harmoniji

sa prirodom

Pripremila: Ana Đurković

Arhitektura ne postoji u vakumu. Kao dio šireg konteksta, okolina je ono što je oblikuje i definiše utisak koji ona ostavlja. Projekte koje predstavljamo imaju savršen odnos sa okolinom - neki je kultivišu, drugi je ostavljaju divljom i nesputanom ali svima je zajednička brižljiva veza između prirodnog i onog što je prizvod ljudskog rada. Istovremeno, projekti pokazuju krhkost lokalnih uslova dok ih ljudi koji na njih dolaze prilagođavaju svojim potrebama. Od centra za posjetioce u Masačusetsu koji je odraz neformalnosti lokacije i podsjetnik na ideale o kojima je pisao Torou, do parka na obroncima Pariza kojim je saburbana nedođija pretvorena u prirodnu destinaciju, svi ovi projekti ilustruju snagu udruženog djelovanja. 53

Portland Japanese Garden Cultural Village, Oregon, SAD Kengo Kuma and Associates

zajednički prostor Genije evocira auru svoje rodne zemlje u središtu bujnog, tipično američkog kraja Japanska bašta u Portlandu (Portland Japanese Garden), projekat poznatiji kao PJG, zapravo je je djelić Japana transplantovan u Pacifički Sjeverozapad. Kao što je i očekivano, pet različitih djelova parka odraz je bašti Kjota ili Kanazave. Ono što je stvarno iznenađenje je Kulturno selo, djelo tokijskog arhitekte Kenga Kume, otvoreno u aprilu. Iako razdvojeni golemim okeanom i širokim procijepima u kul54

turi gradnje, Kumin kompleks, triptih zgrada raspoređenih oko centralnog dvorišta, zapravo je odraz esencijalnih elemenata japanske tradicionalne arhitekture. Donoseći izuzetno suptilan osjećaj prirode i minicioznu obradu materijala. Kumin dodatak PJG-u zapravo je njegovo prvo važnije djelo u Sjedinjenim državama. I to kakav debi. Neprofitna organizacija PJG smještena je na zemljištu koje je u vlasništvu

grada a koje je nekad pripadalo oregonskom zoološkom vrtu. PJG nastala je 1960. godine, u doba kada su opštine masovno pravile japanske bašte kao korak ka usklađivanju odnosa nakon Drugog svjetskog rata i sve učestalijeg interesovanja za japansku kulturu. Pedesetak godina kasnije, PJG je postao spreman za širenje, nadajući se da će uhvatiti potpun zamah kao obrazovni centar za umjetnost japanskog

baštovanstva i mjesto za istraživanje japanske kulture. Odredili su komad zemljišta i objavili otvoren konkurs 2011. godine. “Trebali smo nekoga ko će nam predstaviti savremen dizajn koji je u dosluhu sa tradicijom,” kaže direktor PJG-a Stefan Blum, “Kumin prijedlog bila je “mirna” arhitektura koja će se potpuno sroditi sa okolinom”. Ostavljajući grad za sobom, posjetioci koji dođu u PJG susreću se sa novim paviljonom i kaskadnim potokom koji su samo mali nagovještaj onoga što slijedi. Penjući se uzbrdo, bilo organizovanim prevozom bilo pješačkom stazom, ne možete se oteti utisku postepenog jenjavanja buke dnevnog života koju zamjenjuje umirujuć zvuk prirode, kao najava za kontemplaciju koja će vam prirodno doći. Kulturno selo počinje na mjestu gdje zemljište opet postaje ravno. 13,760m2 površine nije bilo lako obraditi - potrebno je bilo ukloniti cio jedan komad brda kako bi se povećalo zemljište pogodno 1.GLAVNI ULAZ

6. GALERIJA

11. RADIONICA

2. ULAZ NA STAZU

7. PRODAVNICA

12. ZID JAPANSKOG DVORCA

3. CAFE

8. UČIONICA

13. shuttle drop off

4. CENTAR ZA UČENJE

9. DVORIŠTE

14. biblioteka

5. DNEVNA SOBA

10. VRTNA KUĆA

15. kancelarija

Kroz šumu Kada prilaze Kulturnom selu iz pravca biletarnice i parkinga na nižem nivou, posjetioci nailaze na Umami Cafe sa lijeve strane i Jordan Schnitzer Japanese Art Learning Centre u nastavku. Jednako kao i kod tradicionalnih engava, natkrivena terasa kafea idealna je za uživanje u šoljici zelenog čaja. 55

za gradnju a nivo zemljišta se morao spustiti za gotovo 2 metra kako bi se ispunili standardi neometanog pristupa za sve posjetioce. Zamišljen kao tradicionalni monzenmači - tradicionalni japanski element koji prethodi svetilištu, ovaj novi dio vodi ka postojećem parku. “Umjesto jednog fascinantnog oblika, htjeli smo da postignemo harmoniju sa baštom”, objašnjava Kuma. Ovo je značilo podjelu plana na tri niske jedinice i njihovu integraciju sa bujnim zelenilom koje je uključivalo i tri nove bašte koje su napravili Sadafumi i Ičijama. “I okolina i arhitektura tu su da harmonizuju ono što već postoji”, pojašnjava Učijama. Gledajući na padine ispred, Umami Cafe je zgrada koja je najbliža ulazu. Odatle, dvorište povezuje prostor Garden House i Jorgan Schnitzer obrazovni centar za japansku umjetnost. Garden House sastoji se iz studija koji služi kao učionica za hortikulturu koji još ima i garažu i kancelarijske prostore za zaposlene i baštovane. Obrazovni centar počinje “dnevnom sobom” koja

ARHITEKTE: Kengo Kuma and Associates — Kengo Kuma, glavni; Balazs Bogner, arhitekta na projektu ARHITEKTE SARADNICI: Hacker Architects — Jonah Cohen, Jake Freauff UREĐENJE DVORIŠTA: Sadafumi Uchiyama; Walker Macy INŽENJERI: KPFF (strukturalni i propisi); GRI (geotehnički); PAE (m/e/p) KONSULTANTI: Green Building Services (održivost); Luma Lighting Design; Listen Acoustics GLAVNI IZVOĐAČ: Hoffman Construction Company KLIJENT: Portland Japanese Garden DIMENZIJE: 1422 m2 BUDŽET: 33.5 miliona dolara DATUM ZAVRŠETKA: Maj 2017. je mjesto za okupljanje koje služi i za dalje razvođenje, do učionica u jednom pravcu i do suvenirnice u drugom. Centralno stepenište vodi do administracije i biblioteke. Cik-cak geometrija ove dvije strukture inspirisana je japanskim ganko planom, nazvanim po karakterističnoj formaciji leta gusaka. Klizna staklena vrata u potpunosti otvaraju uglove Kumine zgrade ka okolini. “Percepcijski, prostor bašte prolazi kroz zgradu”, kaže arhitekta Balaš Bognar. Još jedan tradicionalni element kome je udahnuta svježina je i upotreba kupolastih krovova. Slično Kuminom projektu kafea u Muzeju Nezu u Tokiju, paneli postavljeni pod uglom pokrivaju krov. Garden House i Centar za učenje

pokriveni su dvoslojnim krovom, s tim što je spoljni sloj prekriven zelenilom tako da se što bolje integriše u okolinu. Ovakvi krovovi imaju i funkciju prikupljanja kišnice i njenog kanalisanja kroz pametno skriven drenažni sistem uređen po strogim propisima erozivnih zona kakva je ova u kojoj se objekat nalazi. Unutrašnji sloj krovne konstrukcije pruža posjetiocima zaklon od čestih kiša karakterističnih za klimu Portlanda. Tanke, elegantne linije su ono po čemu je Kuma poznat ali u ovom projektu upravo one predstavljale su najveći

Soba sa pogledom Inspirisana klasičnim cuboniva baštama, pažljiva kompozicija kamenja i japanskog javora nalazi se u prostoru ispred Jordan Schnitzer centra. Ispred se nalazi i tatami platforma koja kao da lebdi u vazduhu. Dramatični krov kafea nose dva stuba i jedan masivni betonski koji dozvoljava otvorenost prostoriji od 270 stepeni.

konstrukcijski izazov. “One su izuzetno tanke u odnosu na standardne američke zgrade ali opet različite u odnosu na ono što smo očekivali,” kaže Kuma. Iako su te linije nešto deblje nego što je Kuma htio, krovovi i dalje elegantno stoje i kao da vise u vazduhu iznad strukture svake zgrade. Ovi paneli napravljeni su od aluminijuma i imaju digitalno štampan otisak koji imitira ručno poliranu površinu - još jedan detalj karakteristične teksturalnosti materijala kojim se Kuma često služi. Uklapajući lokalno drvo i kamen sa japanskim tehnikama konstrukcije, odlučio se da odabere karakterističan oregonski kedar za sve unutrašnje površine. Kako se ovo visoko-kvalitetno drvo veoma često ek-

Kulturalne veze Delikatne drvene ploče odvajaju Dnevnu sobu od galerije u Jordan Schnitzer centru odakle stepenište vodi do biblioteke na drugom spratu i kancelarija. Grubo klesani kamen, imitacija klasičnih japanskih potpora zamaka, prikriva betonski sigurnosti zid. sportuje u Japan i upotrebljava za dekoraciju svetilišta i hramova, postalo je veoma teško za nabavku. Žuti kedar sa Aljaske korišten je za dekoraciju zidova eksterijera. U pozadini, lokalni “Baker blue” granit korišten je za među potporni stub neophodan za zaštitu od erozije. Ovaj zid modeliran je po ugledu

na tradicionalne zidine zamkova koje je radio majstor zidar Siminori Avata. Bez sumnje je da su upravo standardi japanske konstrukcije ono što japanske arhitekte odvraća od većeg upliva na tržište SAD-a. A drugi je i pristup tom tržištu i količina konkursa. “Po našem iskustvu, Evropa sponzoriše više državne i nacionalne konkurse,” kaže Bognar. Ali pitanje je i pronalaska pravih poslova. “Više volimo kada smo u mogućnosti da budemo selektivni kada su u pitanju mogući projekti, jer bismo željeli da damo doprinos američkom tržištu a takav pristup iziskuje dosta vremena.” Ako je Kulturno selo bilo

kakav indikator, onda je PJG bio Kumin doprinos na koji je vrijedjelo čekati.

Tenderrum Bridge, Melburn, Australija / John Wardle Architects i NADAAA

hod po

tankoj liniji Pripremila: Ana Đurković

Pješački most pruža se elegantno povezujući popularni sportski centrar sa centrom grada Most Tanderrum koji su dizajnirali John Wardle Architects i NADAAA, značajan je dodatak javnoj infrastrukturi Melburna. Sam naziv potiče od riječi koja označava staru australijsku, urođeničku, ceremoniju dočekivanja posjetioca na tradicionalne aboridžanske prostore i sprovođenje kroz sigurne pasaže. Most povezuje terase rekreativne zone Birrarung Marr sa parkom Melburn koji je dom Australian Open Grand 58

Slam turniru. Tako on postaje javni ulaz u jednu od najvažnijih sportskih arena za sport u Melburnu uopšte. Most je značajan i zbog činjenice da su javni prostori, koliko god lijepi, u Melburnu prilično raštrkani: plan grada postavljen je 1837. godine sa malo brige o topografiji, postojećim strukturama ili otvorenim prostorima. Posljedica je prilično gust prostorni plan kojim su javne površine, javni

parkovi, rekreativne zone, umjetničke institucije i tereni za sport gurnute u krajeve grada i to samo nužno spojeni sa krajevima grada koje predstavlja obala Yarre ili mozaik šuma i parkova. Zato su povezanost ova dva prostora neophodni za održivost života javnih površina a mogućnost pješačenja od jedne do druge krucijalna. Melburn i Olimpijski park stvaraju urbano ostrvo odsječeno od ostatka grada šinama sa sjeverne strane i rijekom od jednog od najvažnijih puteva u gradu. Most dugačak 390 metara otvorio je cijelo jedno ostrvo za pješake iz oba pravca. On je glavni komad strateškog državnog master plana koji će pružiti više mogućnosti za pješačenje pasioniranim

Jedno sa prirodom Most se nježno izdiže iznad rastinjem prekrivenim nasipima. Betonski, izliveni, nosači drže pješački dio.

lokalnim sportistima i posjetiocima. Kako bi iz grada došli do mosta, treba da hodate u pravcu istoka duž obale rijeke Jare ka parku Melburn. Most je jedan od ukupno tri pješačka mosta koji prave zanimljivu mrežu koja spaja Birrarung Marr - “mjesto pored rijeke magle” i grad sa njegovim sportskim centrom. Složena i bogata veza sa okolnim prostorom proistekla je iz bliske veze i saradnje između arhitekata i firme Oculus koja se bavi dizajnom eksterijera i urbanim dizajnom. Most je sastavljen iz više djelova, nastavaka, više nego zakrivljen i ne otkriva sve svoje vrijednosti na prvi pogled. Zapravo, potrebno je da prođete njima kako bi otkrili svu tu čudesnost. Most se nježno izdiže držeći se na stubovima koji definišu središnji pojas srednje terase Birrarung Marra u kome se nalaze drvoredi eukaliptusa oivičeni blijedim šljunkom asocirajući zmiju u suvom riječnom koritu. Na

ARHITEKTE: John Wardle Architects; NADAAA DIZAJN OKOLINE: Oculus INŽENJERI: GHD (strukturalni); GHD i Golders (geotehnički) KONSULTANTI: Electrolight (rasvjeta); Buro North (putokazi i obilježavanje); GHD (akustika); Cundall (održivost) GLAVNI IZVOĐAČI: Fitzgerald Constructions Australia; Harris HMC KLIJENT: Major Projects Victoria DIMENZIJE: 700 m2 BUDŽET: nepoznat DATUM ZAVRŠETKA: Novembar 2016. najvišoj tački, most se dijeli na dva dijela. Sjeverni vodi do velike otvorene terase koju tu i tamo popunjavaju mobilne strukture poput šatri cirkusa ili pozornica za ljetnje muzičke doga-

đaje. Južni dio je mjesto za zastati zbog balkona koji gledaju na park, umjetničku četvrt. Džon Vardl opisao je ovo mjesto za kontemplaciju kao “pozajmicu prirode i istorije mjesta”. Sam po sebi, most je izuzetno ele-

izradu, da mora govoriti o ljudskom faktoru koji je oblikovao arhitektonsku formu. Nevjerovatna kompleksnost filigranskih stubova je digitalno modelirana i izrađivana u sekcijama hladno valjanih čeličnih tubusa, složena

gantan: odvajajući njegov spoljni dio od strukture, čelični kutijasti ankeri i betonski stubovi ono je što je dozvolilo arhitektama da postignu tako otmen profil. Ritmični filigransko farbani tubusni čelik balustrada koji se nalazi sa donje strane mosta samo naglašava plodonosnu saradnju arhitekata JWA i NADAAA. Ovo je druga saradnja za ove dvije firme - prva se desila prilikom gradnje prve škole za dizajn u Melburnu koja je kao i most, nagrađen na internacionalnim takmičenjima. Filigranski rad stubova na mostu proističe iz istraživanja NADAAA arhitekata i to strukturalne kompleksnosti materijalnosti kroz digitalno modeliranje i nove tehnologije. Istovremeno, ono je i dokaz opsesije JWA idejom da detalj mora otkrivati

poput trodimenzionalne spajalice. Za njihovu izradu korišćene su fine tehnike savijanja koje su zahtijevale sloj prije završnog sloja farbe. Posvećenost svakom detalju uočljiva je gdje god da pogledate. Vardl smatra da su ljudske osobine utkane u sami proces izrade koji je opet naglašen i pojačan samim izgledom i ekspresivnošću mosta. Tanderrum igra negdje na spoju

Tačka lomljenja Most Tanderrum jedan je od tri mosta koji čine mrežu koja spaja nekad odsječeni teniski centar sa centrom grada.

U vazduhu Glavni prolaz širok je nešto manje od 10 metara na najširem mjestu. Filigranska ograda i stubovi prave moare efekat sa drvećem u pozadini. Djelovi balustrada izvijaju se iznad prolaza i postaju stubovi koji nose rasvjetu. prisutnosti i odsutnosti, stalno uspostavljajući balans između forme i okoline. Njega treba doživjeti i odozgo i odozdo, i sa puta i iz parka. Nekad je prisutan kao kapija, ulaz u grad sa puta a nekad se utapa u pozadinu, kamufliran svojom providnošću i moare efektom koji stubovi i ograda imaju na okolno drveće. Most se diže iznad avenije Batman i opet spušta, spuštajući ljude u srce Melburn parka, tik uz jarko plavu boju teniskih terena. Most Tanderrum formalna je manifestacija kulturnog značaja i socijalne veze kroz razvoj živog, pješačkog, javnog prostora koji spaja istoriju sa kontekstom, okolinu sa strukturom. Nader Tehrani, jedan od osnivača studija NADAAA iznio je svoja razmišljanja o vezi između istraživanja materijala i kompleksne javne geometrije Melburna: “To više nije nešto što nastaje kao umjetnička inspiracija. Najednom, to ima mnogo dublju i značajniju vezu sa društvom, zajednicom kojoj služi, infrastrukturi grada, okolini unutar nje - to je dio kulture. 61

Vijversburg Visitor Center, Tytsjerk, Holandija Junya Ishigami & Associates i Studio Maks

prateći

tokove Pripremila: Ana Đurković

Zaobljeni stakleni paviljon ide u liniju sa okolnim pejzažom Što se desi kada se spoje arhitektura, priroda i nauka? Ako se sve dobro uradi, dobije se umjetničko djelo. Skorašnji primjer upravo ovog slučaja našao je mjesto pod zemljom u parku Groot Vijversburg u Tytsjerku, malom holandskom gradu u provinciji Friesland, oko 150 kilometara sjeveroistočno od Amsterdama. U pitanju je elegantan stakleni paviljon koji su dizajnirale arhitekte Studija Maks i Junya Ishigami 62

& Associates koji je zapravo produžetak na vilu iz 19. vijeka koja se nalazi u parku. Arhitekte iz Roterdama i Tokija nije interesovalo da stvore strukturu izraženog i tačno određenog oblika već više zgradu koja bi se utopila u okolinu. Uistinu, priroda i arhitektura u ovom projektu nisu samo savršeno uklopljene već komplementiraju jedna drugoj tako stvarajući nešto što nosi mnogo više značenje od

jednostavne prijemčive forme. I vila i park koji je okružuje, poznati lokalnom stanovništvu kao Bos van Ypey (po prvim vlasnicima imanja), imaju status nacionalnog blaga pa je i dizajn morao da ispoštuje i zadovolji norme očuvanja postojećih elemenata. Po riječima Marieke Kumsa, suosnivača Studio Maksa, “paviljon više stoji kao novi pejzaž a ne nov objekat”. Izgleda poput ogoljenog, trougaonog dodatka

Šetnja parkom Dizajn Tobiasa Rehbergera uključuje i šarene kućice za ptice. Piet Oudolf napravio je spektakularan aqua park. Zvjezdasto oblikovana kolonada vodi posjetioce i istraživače na različite putanje, svaka nosi neko novo iznenađenje posjetiocima. Centar novog paviljona služi kao prostor za različite događaje. vili koji se proteže u različitim pravcima - tačnije tri koji se izvijaju u dugačka krila, potpuno prilagodljiva okolnom prostoru i pejzažu. Dok sjeverna fasada prati zakrivljenje već postojećeg potoka, istočna je ispravljena tako da prati aleju drveća koja se smatra monumentalnim elementom parka. Prateći ostale specifičnosti lokacije, patos paviljona tone oko 90cm ispod nivoa ostatka zemljišta kako plafon ne bi narušavao pogled i smetao drvoredu; krila paviljona - južno koje je u principu samo stakleni zid, pružaju se 35 metara u dužinu prateći svaku od staza.

Ako priroda oblikuje objekat onda je njegov glavni materijal - staklo ono što daje oblik i za uzvrat transformiše odnos objekta i prirode, dopuštajući da pejzaž bude stalno prisutan i vidljiv, da ima odraz i da se multiplicira. Tim strukturalnih inženjera koji je oformio japanski inženjer JUno Sato i holandska kompanija ABT, od početka su shvatali da je transparentnost ono što je najvažnije za ovaj projekat. I tako dok su arhitekte proučavale upotrebu cigle i drva kao strukturalnih elemenata, ili recimo čelične stubove, inženjeri su zaključili da je najbolje rješenje upotreba stakla za fasadu i to kao noseće strukture.”, kaže Han Krijgsman, glavni inženjer ABT-a. Stakleni zidovi zakačeni su kao balustrade - paneli pričvršćeni za pod bez vidljivih držača. Krovne strukture napravljene su od pažljivo mjerenih čeličnih mreža i drvenih greda koje pomažu da se težina rasporedi jednako duž svih staklenih površina, kao i trougaonom srednjem dijelu koji služi kao spojnica koja veže sva tri krila. “Inovacija , po našem mišljenju, znači

ARHITEKTE: Junya Ishigami & Associates; Studio Maks INŽENJERI: ABT, Jun Sato; ABT GLAVNI IZVOĐAČ: Jurriens Noord Friso Bouwgroep KLIJENT: Op Toutenburg Foundation DIMENZIJE: 603 m2 BUDŽET: nepoznat DATUM ZAVRŠETKA: Maj 2017.

prostora u staklenom objektu bez prozora ili mehaničkih ventilacionih sistema. ABT je dizajnirao prirodnu ventilaciju, sistem koji se sastoji od skrivenih otvora u podu i plafonu koji su kontrolisani sa daljine. I Kums i IShigami radili su za SANA-u prije nego li su započeli svoj studio, ali nisu imali puno prilike da sarađuju, jasno je kako se desilo da se njihova praksa kreće u istom smjeru - ”tečnom i veoma japanskom načinu dizajniranja prostora, uklapanje arhitekture i pejzaža, ostavljajući da pejzaž oblikuje arhitekturu, i radeći na smanjenju kontrasta između spoljašnjeg i unutrašnjeg.” Iako je dosadašnje iskustvo

napredovanje u tehničkim rješenjima na kontrolisan način”, kaže Krijgsman. “Ovdje smo kombinovali godine poznavanja nosivosti staklenih struktura i balustrada kako bi proširili njegovu 64

upotrebu u veličini i svrsi. Slično tome, postojeće tehnike koristili smo da napravimo tačno prilagođenje konekcije.” Još jedan tehnički zahtjev morao je biti rješen: kako kontrolisati klimatizaciju

Prateći oblik Novi stakleni paviljon izvija se naprijed iz vile iz 19. vijeka. Južno krilo postalo je čisti stakleni zid. Dok sjeverna fasada prati zakrivljenje već postojećeg potoka, istočna je ispravljena tako da prati aleju drveća koja se smatra monumentalnim elementom parka.

dosta formiralo takva razmišljanja i ideje, sličnosti u pristupu nisu toliko vezane za izbor stakla kao glavnog materijala ili fluidnim linijama dizajna, već više sa ciljem i opredjeljenjem da arhitektura treba da pruža ljudima nove načine sagledavanja prirode. Iako je projektom predviđena najmanja moguća uzurpacija pejzaža i vile, paviljon ipak nije u potpunosti odgovorio na inicijalni brif. “Tražili smo funkcionalnu zgradu a paviljon nije funkcionalan, “ priznajeAudrey Stielstra. “Ako pogledate praktične strane, zgrada je veoma problematična. Ipak, praktična zgrada iziskuje zidove za svaku sobu a to bi narušilo pejzaž. Ono što su osmislili Kums i Ishigami, zapravo je umjetničko djelo. Kako bi najbolje koristili novi objekat moramo biti jako kreativni a to je po mom mišljenju predivno.” Arhitekte su pridružile paviljon istorijskoj vili na način da nadopunjavaju i uljepšavaju jedno drugo, Paviljon je otvoren samo u vrijeme predavanja, seminara, izložba, mala okupljanja i vjenčanja.” Cjelokupno imanje otvoreno za posje-

Na čistinu Zakrivljeni paviljon napravljen je od otprilike 75 lijepljenih staklenih panela debljine 0,02 cm i dimenzija od oko 3 metra. tioce 1906. godine, postalo je prilično malo 1990. da primi sve ljude koji su dolazili u umjetničke prostore. Kums i Ishigami napravili su projekat velike renovacije i proširivanja na zahtjev Op Toutenburg Foudation sa ciljem da posjetiocima pruže što ugodniji boravak. Imajući želju da dođu do zaista posebnog rješenja imali su četiri takmičenja za arhitekte i dizajnere koji će se baviti posebnim djelovanjima parka. Prva tri dizajna - naučni park njemačkog umjetnika Tobiasa Rahbergera, ogromna zvjezdasta kolonada Roterdamaca Lola Landscape Architects, i igralište i vodeni lavirint holandskog dizajnera Pieta Oudolfa, realizovana su u decembru 2015. godine. Dok se obližnji Leeuwarden, prijestonica oblasti Friesland, sprema da bude Evropska prijestonica kulture 2018.

godine, ovaj park sa svojim spektakularnim novim paviljonom i umjetnički potkovanim duhom, igraće veliku ulogu kada je u pitanju ponuda atraktivnih i značajnih kulturnih događaja.

Kako odabrati restoransku

stolicu 66

~ D R TRADE savjetuje ~ Stolica je jedan od najstarijih oblika namještaja, koji je uvijek predstavljao inspiraciju za umjetnika. Njena funkcija se nije promijenila od nastanka ali dizajn se mijenjao razvojem tehnologije i arhitekture. Sad na tržištu imamo mnogo različitih modela stolica i po dizajnu i po kvalitetu.

Restorani, barovi i lobby prostori su mjesta sa visokom frekvencijom ljudi i to na stolici ne treba da se primijeti duži vremenski period.

PRIMA

UVIJEK BIRAJTE KVALITET UMJESTO KVANTITETA Često pri izboru zbog cijene se odustaje od kvaliteta. No, ipak uvijek imajte na umu da se kvalitet isplati na duži period. Restorani, barovi i lobby prostori su mjesta sa visokom frekvencijom ljudi i to na stolici ne treba da se primijeti duži

vremenski period. Mimo konstrukcije, koja treba biti od kvalitetnog drveta, metala ili dobre plastike kada su u pitanju stolice bez tapacira, treba voditi računa da je sunđer visoke gustine zbog udobnosti i izdržljivosti ali i nezapaljivosti što je veoma važno zbog standarda koje ovi prostori treba da zadovolje. Takođe, trebalo bi da tapacir bude testiran na nezapaljivost i da ima visoku otpornost na habanje. adele

U Dr trade-u za većinu modela možete birati potpuno svoju, autentičnu kombinaciju materijala i boja i time zaista biti drugačiji MODELI SU STVAR UKUSA I SAMOG DIZAJNA ENTERIJERA Uvijek je najbolje angažovati arhitektu ili dizajnera za izradu projekta enterijera restorana ili kafe bara. Dr trade je kompanija koja je sastavljena od tima profesionalaca kojima se možete obratiti ukoliko vam ta usluga treba. U svom prodajnom asortimanu nudimo ne samo stolice o kojima je sada tema već i zidne i podne obloge, kao i rasvjetu. Ukoliko vam je veliki izdatak da angažujete profesionalca za izradu projekta enterijera u Dr trade-u ćete uvijek naići na besplatne savjete prilikom odabira proizvoda iz njihovog asortimana. Dugogodišnje iskustvo koje sada broji 25 godina je velika garancija da se na te savjete možete osloniti.

cloe

luigia

JEDAN OD SAVJETA DR TRADE TIMA

PSIHOLOGIJA BOJA

Ukoliko nemate projekat enterijera i nemate smjelosti da sami izaberete kombinaciju različitih modela stolica koje će se naći u istom prostoru, a imate ideju koju ste vidjeli u nekom časopisu, na internetu i slično, savjet Dr trade tima je da koristite stolice iz iste porodice (serije). Na primjer, paleta jedne školjke kombinovane sa različitim bazama namijenjenim za visoko ili nisko sjedjenje može riješiti vaš problem. Ostvarićete povezanost prostora, a enterijer neće biti dosadan. Taj sistem je posebno dobar za manje restorane. Onda na scenu stupa široka paleta boja i materijala koja će upotpuniti prostor i učiniti ga jedinstvenim jer u Dr trade-u za većinu modela možete birati potpuno svoju, autentičnu kombinaciju i biti drugačiji.

felicia

Psihologija boja objašnjava povezanost između boja i psihologije ljudi. Boje izazivaju emocije kod ljudi i vrlo je osjetljivo naći pravi balans. Kako za odabir stolice tako i za njenu boju morate znati šta svojim ugostiteljskim prostorom želite da postignete. Koliki je prostor gdje dolaze gosti? Da li želite da imate intimne djelove? Da li želite da se u vašem restoranu ili kafe baru ljudi kraće ili duže zadržavaju? Jesu li posjetioci mlađi, stariji, kombinacija različitih generacija... To su neke od osnovnih karakteristika kako određene boje utiču na ponašanje ljudi u restoranima. PLAVA i LJUBIČASTA boja dovode do smanjenja apetita. Ukoliko želite da se u vašem restoranu dobro jede onda svedite ove nijanse na minimum. ŽUTA je po psihologiji iritantna boja. Ljudi imaju tendenciju da se manje zadržavaju u prostorima gdje ta boja

quenn

marcela

Boje izazivaju emocije kod ljudi i vrlo je osjetljivo naći pravi balans epoca

quenn

sixty

dominira. Neki restorani koji su sa konceptom brze hrane namjerno imaju žute enterijere kako bi se ljudi zadržali samo toliko da što prije pojedu to što su naručili. Međutim, ta boja u pravoj kombinaciji sa drugim odgovarajućim bojama ima potpuno suprotan efekat: prozračnosti, sunca u prostoru, pozitivnosti, svjetlosti, radosti... ZELENA je opuštajuća boja. Ljudi je

povezuju sa prirodom i osjećaju se udobno i relaksirano u restoranima gdje ima zelene boje. Korišćenje ove boje je dobar izbor. CRVENA i NARANDŽASTA stimulišu apetit. Sve što je u ovim bojama je naglašeno i zapaženo. Ljude privlače ove nijanse i osjećaju se toplo u takvim prostorima. Ne treba pretjerivati sa ovim bojama jer su takođe iritantne ukoliko su prenaglašene. Adresa:

Cetinjski put bb Donja Gorica, Podgorica Tel: + 382 20 261 575

+ 382 20 260 574

Mob: + 382 69 031 071

www.drtrade.me

Mail:

dr@t-com.me 69

Kuća u Smilovcima/ model art

spoj tradicije

i savremenog dizajna Priredila: Aleksandra Zečević Malović

Prilikom rekonstrukcije i dogradnje stare porodične kuće u kuću za odmor, poseban izazov za tim arhitekata Model Arta bio je iskoristiti prednosti lokacije – prirodnog okruženja i lokalno građene sredine. Kuća je locirana pored lokalnog puta Smilovci – Protopopinci, u podnožju Stare planine u blizini Smilovskog jezera. 70

Postojeći objekat, iako konstruktivno očuvan, funkcionalno nije zadovoljavao potrebe klijenta, te ga je bilo neophodno adaptirati i dograditi. Zahtjev klijenta je bio da se postojeća kuća adaptira u kuću za odmor i da bude otvorena ka dvorištu. Pored zamjene dotrajale krovne konstrukcije i proširenja objekta prema dvorištu, uređen je i parter na prilazu kući, kao i sa dvorišne strane.

71 prizemlje

sprat

U funkcionalnom smislu, kuća je podijeljena na prizemlje i potkrovlje. U prizemlju se nalaze dnevni boravak, kuhinja sa trpezarijom i terasa, dok potkrovlje sadrži tri sobe i kupatilo. Prilaz objektu je sa sjeverne strane, gdje se nalaze kolski i pješački ulaz na parcelu, direktno sa lokalnog puta. Sa južne, dvorišne strane postojeća kuća je proširena terasom, koja predstavlja “međuzonu” između unutrašnjosti kuće i dvorišta. Dograđeni djelovi u prizemlju obloženi su kamenom sa lokalnog kamenoloma, dok je gornji novi sprat djelimično obložen drvenim letvama, stvarajući interakciju sa okolnim objektima i njihovim karakterističnim zabatima. Sa spoljašnje strane terasa se zatvara pokretnim perforiranim panelima, koji imaju funkciju zaštite od sunca. Ovi paneli su perforirani primjenom digitalnog dizajna i fabrikacije, a inspirisani su geometrijskim motivima ćilima. Na ovaj način je omogućena igra svjetlosti i sjenke, stvaranjem različitih svjetlo-

Arhitekte ne samo da su uspjele da izvuku maksimum iz postojećeg stanja, već su pritom fasadu kuće obogatile detaljima koji su postali njeno glavno obilježje.

Projekat: rekonstrukcija i dogradnja kuće za odmor Godina: 2016/17. Mjesto: Smilovci, opština Dimitrovgrad, Srbija Površina: 111 m2 Autori: Dejan Mitov, Jelena Mitov, Krsto Radovanović, Bojan Mitov digitalni dizajn: Marko Vučić, Centar za digitalni dizajn, FTN fotografije: Stefan Ivković 74

Paneli na terasi ĹĄtite objekat od sunca, a uz to u enterijeru stvaraju neobiÄ?nu igru svjetlosti i sjenke. 75

FRANFURT 9-13 februar 2018

sajam koji donosi budućnost u sadašnjost Pripremio: Peđa Zečević

Ambiente postavlja tempo za svijet potrošačkih dobara. Jedinstvena raznolikost u prostorijama za trpezariju, davanja i življenja pruža sveobuhvatan pregled i pokazuje inovativne kapacitete ovog pulsirajućeg sektora. Kao i prethodnih godina naša ekipa je učestvovala na regionalnoj prezentaciji Ambiente-a, jednog od najatraktivnijih sadržaja frankfurtskog sajma. Na dvodnevnom skupu 4-5 oktobra organizovanom u Sofiji bili smo u prilici upoznati se koncepcijom Ambijente-a 2018, ali vidjeti se sa kolegama iz regiona i razmijeniti mišljenja o mnogim temama iz oblasti koje naši časopisi pokrivaju 76

Svako ko na bilo koji način učestvuje na frakfurtskom sajmu ne može da se otme utisku da ovaj sajam oblikuje globalno tržište. Ovdje se okupljaju poslovna i kreativna elita al ii ogroman broj pojedinaca koji žele iz prve ruke saznati šta je novo na svjetskom tržištu. To je mjesto za predsavljanje i upoznavanje sa novim trendovima u posebnim izložbama visokog nivoa, nagradnim ceremonijama, predavanjima i događajima koji uključuju stručnjake iz industrije i poznate dizajnere. Ambiente je takođe važno čvorište za teme od Biznis ugovora, Horeke i Etičkog stila, kao i najveća izvorna platforma izvan Azije za poslovanje s velikim brojem poslovnica.

Ambiente u brojkama Broj izlagača, ocjene zadovoljstva posjetilaca i postotak donositelja odluka , činjenice i brojke za Ambiente jasno pokazuju svoju vodeću poziciju na međunarodnom tržištu sajmova. Na prethodnom Ambiente-u je došlo 4.469 izlagača iz gotovo 100 zemalja. Šta izdvaja Ambiente od ostalih sajmova: Kreiranje trendova, praćenje inovacija, internationalni uticaj, raznolikost, širok raspon događaja, stručnost, širok raspon događaja, neposrednost itd...

Tri svijeta, jedan sajam Dining, Diving, Living - svi stilovi, materijali i trendovi dizajna zastupljeni su u tri područja na Ambiente. Ponuda se kreće od postavki stolova, kuhinjskih dodataka i proizvoda za domaćinstvo do nakita, darova, interijera i domaćih koncepata. Zahvaljujući jasno organiziranoj strukturi posjetitelji i izlagači lako se mogu pronaći. Ako tražite partnere u sektoru ugovora ili za projekte Horeca, Ambiente je pravo mjesto i nudi informacije i najnovija znanja vezana za održivu potrošnju, etički stil ili probleme s izvorima energije. Najveći svjetski sajam potrošačkih roba u svijetu je važna platforma za ta isplativa područja.

ono što je izvjesno je da trajni materijali kao što su bambus, liveno gvožđe i beton postaju sve atraktivniji, a tu je i sve veće prisustvo šarenih boja i dezena. Etička pitanja iza kulisa utiču na izbor i obradu materijala, uključujući i reciklirane plastike, drveta i tekstila. Vizionarski pristup, eksperimenti sa novim tehnologijama, postaju dominantni it u su da bi povećali našu dobrobit. Razne fuzije, kao npr možda papir sa platna, ili metala sa staklom, raskošna naraciji, slikovite dizajn sa se smjelo predstavljenim sa primjesama ekscentričnosti i detalja. Raskošni materijali, uključujući drago kamenja i porcelana karakterišu ovaj izgled.

najnovije mode u svijetu dizajna, trendove današnjice i budućnosti, smjernice o stvaranju prave mješavine proizvoda, i najnovijim dostignućima u online sferi. Sjajne ideje na nizu posebnih prezentacija, izložbi i takmičenja i sve

u budićnosti biće dostupni na posebnoj prezentaciji “Trendovi 201” Prava prilika za upoznavanje međunarodne modne, dizajn, umjetnosti i arhitektonske scene za nove trendove. Oni se prikazuju u četiri tematske cjeline

yvonne engelmann, direktorica

ono što čini trend. Uspješni alati za praćenje trendova pomoću kojih dobijamo osjećaj od kojih boja, oblika i materijala će se kreirati dizajn enterijera

Događaji koji postavljaju ton Program Ambiente programa nudi niz vrijednih nadahnuća. Teme uključuju 77

predstavljamo: vila laurus/studio synthesis Osvrt nA Cersaie 2017 u Bologni (italija): vodeća internacionalna smotra keramike, sanitarija i kupatilske opreme

Nostalgija suvereno vlada vrhunskim dizajnom u pločicama

Šta je novo? Retro paterni, živahne boje, ogromne ploče, mnoštvo terrazzo zidnih i podnih obloga, grafike, geometrija, japanske drevne tradicije… Evo šta je najviše obilježilo Cersaie 2017. priredila: marta jovićević

ABK Group - Wide&Style - Botanica blue

Trendovi u 2017. godini su pločice koje imitiraju druge materijale kao što su drvo, mermer, terakota, beton, kamen, tekstil, koža…

Trideset peto po redu Cersaie izdanje ne nudi samo sveobuhvatan pregled najrazličitih keramičkih površina trenutno dostupnih na tržištu, već i najnoviji razvoj i dešavanja iz oblasti opremanja kupatila. Krajem septembra posjetioci su mogli vidjeti najnovije proizvode, proizvođače, materijale i tehnologije na 78

sajamskom prostoru veličine 156.000 m2. Zidne i podne obloge najrazličitijih oblika i završnih obrada su apsolutni hit ovogodišnjeg izdanja Cersaie-a. Tačnije, najvreliji trend za 2017. godinu su pločice koje imitiraju druge materijale kao što su drvo, terakota, beton, koža, kamen, tekstil itd. Danas, više nego ika-

da ranije, postoji širok spektar zidnih i podnih obloga koje odgovaraju svakom dekorativnom i prostornom zahtjevu, vrhunske izrade i dizajnirani od strane vrhunskih dizajnera i top proizvođača. Izdvojili smo nekoliko trendova koje ćete gledati u vodećim enterijerima i eksterijerima u narednoj godini.

Cersaie u brojkama:

111,604 posjetilaca

869 izlagača

TAPE kolekcija - Mutina

922

novinara

323

“rolna” sa raznim šablonima Mutina je predstavila Tape, razigranu kolekciju pločica koje je dizajnirao Raw Edges. “Zamislili smo kolekciju koja je napravljena od rolni obojenih oblika koje se ponavljaju na sirovoj keramici, stvarajući različite paterne zahvaljujući velikom broju mogućih kombinacija.“ - objasnili su Explain Yael Mer i Shay Alkalay, koosnivači londonskog studija.

strane kompanije

država

Vodeći internacionalni sajam fokusiran je na kupatilski dizajn kao i keramičke površine za enterijere, eksterijere i arhitekturu.

41zero42 - Technicolor kolekcija

Boje su ponovo “in” Kada govorimo o boji, ona se ponovo vraća u svijet keramike. U 2016. godini dominirale su ugušene nijanse, međutim ove godine su one mnogo živahnije i smjelije. 79

Graph kolekcija brenda Ceramica Vogue

keramika “Grafički papir” Gusta mreža sa neutralnim tonovima svijetlih boja. Nova keramička kolekcija brenda Vogue inspirirana je grafičkim papirom. Mikro geometrijski obrasci se lako čiste i protiv-klizni su.

Zakrivljeni putevi i kaleidoskopske ogledalo-sobe Emil Ceramica prestavlja svoju novu kolekciju sa Instagram-friendly instalacijama kao “zakrivljeni put”

NOVO!

napravljen od drvenih greda i vertikalni kaleidoskop-tunel koji projektuje crnobijele pločice u nedogled.

Mermer + metal - industrijski stil Scavolinija i Diesela

Betonski otisci za brutalist ičke enterijere Cotto D’este predstavlja Cement Project, sistem površina i boja sa vjerodostojnim efektima betona. Kolekcija “tri-nijanse-sive“ konceptualno odslikava veliki, brutalistički stil dvadesetog vijeka u arhitekturi i nosi tu rigoroznu i snažnu ekspresivnu moć, a ostavlja prostor za veliki broj varijanti i interpretacija. 80

Scavolini i Diesel su se udružili kako bi lansirali Diesel Open Workshop, kolekciju namještaja, sada proširenu i na kupatilski prostor. Industrijski stil i jednostavna geometrija odično

odgovaraju neformalnoj atmosferi. Modularne police dozvoljavaju kombinaciju neograničene kompozicije. Kolekcija uključuje lavaboe, kade, česme, konzolne elemente i prateću opremu.

R etro , sve je retro ! Napredna tehnologija digitalne štampe u dekoraciji pločica

Tehnologija digitalne štampe nastavlja sa svojim razvojem, istražujući kreativne mogućnosti u keramičkoj industriji. Serija pločica kompanije Del Conca je sadržana od reprodukcija voljenog italijanskog stripa dokazujući da se skoro bilo što, čak i izuzetno detaljni crteži, mogu naći na površini pločice. Ova serija pločica može služiti kao impresivan primjer onoga što se može postići naprednim tehnikama štampe.

del conca - Valentina

Ceramiche Refin.- Kasai

Još jedna interpretacija drevne japanske tradicije Ceramiche Refin predstavlja Kasai, što u prevodu znači - vatra. Nova kolekcija keramičkih pločica inspirisana je drevnom japanskom tradicijom paljenog kedra koja je služila da zaštiti i konzervira drvenu građu u starom Japanu.

Sofisticiran i elegantan, Lumiere je novi kupatilski namještaj sa kristalnim umivaonikom koji je napravljen da privuče pažnju i ispuni kupatilo sa prefinjenom originalnošću. Umivaonik je napravljen od 24% pb kristalnog stakla i brušenim dijamantskim rezovima preko cijele površine. Polirano crno staklo na lakiranom drvenom ormaru sadrži LED rasvjetu koja osvjetljava umivaonik sa donje strane dajući izvanredne optičke efekte izuzetne intenzivne ljepote.

Većina kolekcija izloženih na ovogodišnjem Cersaie-u naginju ka nostalgiji; retro i antikvarski šabloni su se mogli naći skoro kod svakog izlagača. Pogledajte na primjer, novu kolekciju Happy Days brenda Vietri Ceramic. Ručno bojene pločice u dimenzijama 20X20cm inspirisane su istoimenim sitkomom iz 1970. godine. Dostupne su u 12 unikatnih motiva i osam boja u vintage look-u.

Graniti Fiandre

crnobijela estetika; ovo je i dalje jedan od naj trendova u svijetu keramike, drugim riječima - efekat mermera. Riječ je o keramičkim pločicama koje savršeno reprodukuju kvalitet materijala kao što je mermer i inspirativnu retro estetiku starih aristokratskih kuća.

>>>>>>>>>>>

Flaviker

Florim

>>>>>> 82

mermer - Ultra-lux završna obrada, elegantna

Umivaonik LUMIERE – dizajn Studio Arius

Retro, sve je retro!

Italijanski proizvođači pločica uzimaju inspiraciju iz pop kulture, umjetnosti i istorije za svoje nove linije

Fap Ceramiche - Brooklin kolekcija

Vietri Ceramic - Happy Days kolekcija

Duh bruklinskog urbanog pejzaža u domu ABK je imao jedinstven pro

jekat inspirisan bojankama, koje se mogu koristiti kao zidne obloge . Savršene su za dječije sob e i prostore za igru.

Cigle i kamen, ali i magla, snijeg i smog. Arhitektonski sastojci i kolor paleta čuvenog njujorškog predgrađa inspirisali su Fap Ceramiche da kreira Brooklyn

kolekciju. Serija sadrži gres porcelanske pločice koje dolaze u zasićenim pastelnim tonovima i donose metropolitski duh u enterijere.

Terrazzo-izgled pločica će biti veoma popularan enterijerski trend u 2018. godini, ali na način koji do sada nijesmo vidjeli! Terrazzo izgled - casa dolce casa (florim)

retro namještaj ana -studio ana-

Arhitekta Ana Tošić Jokić već 25 godina aktivno se bavi urbanim planiranjem i podjednako dizajnom enterijera. Ljubav prema drvetu kao materijalu i strast prema oživljavanju starih tehnika obrade drveta i tekstila spojila je nekoliko saradnika u zanimljivu grupu posebnog i neočekivanog umjetničkog izraza. Jedan segment njihove djelatnosti čini proizvodnja autentičnih komada namještaja od punog drveta izrađenih tradicionalnom metodama obrade ovog materijala. Kreativni tandem – arhitekta Aleksandra Jokić, fotograf Nikola Brajović i Aleksandar Maksimovski, profesionalni stolar sa iskustvom restauratora u Njemačkoj Miloica Pivljanin, udruženim snagama od početka 2017. godine, udahnjuju novi život odbačenim komadima namještaja, starim lampama i različitim upotrebnim predmetima za enterijer. Kod arhitektice Ane Tošić Jokić stari namještaj, iz raznih epoha, postaje privatna kolekcija kojoj vraća stari sjaj, upotrebnu vrijednost i ostavlja karakterističan umjetnički potpis. Prava definicija antikviteta bi bila sve ono starije od 100 godina. Antikvitetom se smatra predmet koji ima umjetničku, zanatsku ili istorijsku vrijednost. U širem smislu, danas, pod antikvitetima možemo smatrati sve stare predmete koji imaju određenu vrijednost. U novije vrijeme, krajem XX veka, ponovo je 84

ušlo u modu sakupljanje predmeta iz ranijih vremena. U Studiju Ana generalno, pored estetskog izgleda, ukazuju da na vrijednost predmeta utiče njegova rijetkost i autentičnost. Najljepši među njima se ponovo otkrivaju i zbog njihove ljepote počinju opet da bivaju cijenjeni. Razlog tome je brz tempo današnjeg života, prepun hiperprodukovanih predmeta bez ikakve autentičnosti i vrijednosti. “U moru bezličnih predmeta, počinju, kao mali svetionici, da svijetle stari

predmeti, koji odražavaju jedan sistem, koji je nekad postojao i koji je odisao smirenošću i sigurnošću. Ljudi se na kraju okreću tim predmetima kao nekim utočištima“-smatra arhitektica Ana Tošić Jokić. ‘”Istražujem starine, prepoznajem komade namještaja dok se još nisu probudili iz zaborava. Na taj način stvaram i pored estetske satisfakcije, znam da se i emocije poslože. Finalni proizvod dobija dušu i lako nalazi put do onih koji cijene tradiciju i insistiraju na kvalitetu“-nadahnuto govori Ana. Uvijek su aktuelne fotelje stilskog pravca Luj XV i XVI, mada postoje i određeni zaljubljenici koji su emotivno vezani za Alt dojč stil, iako je to praktično bio stil bogatih gazda – seljaka. Traže se i komadi svedenih linija, skandinavski minimalizam 60-tih i 70-tih godina. “Zanimljivo je, na primjer, da je od 1850. do 1900. goblen platno bilo hit na dvorovima. Slika tog vremena i stolica ili fotelja iz tog vremena kao da govori, prenosi detalje iz života ljudi koje samo mogu da zamislim...i onda dođe inspiracija...Ovo je u stvari primijenjena umjetnost, zato zaista treba vremena i kreativnog nadahnuća...“ Važno je napomenuti da restauracija košta više od dobro očuvanog primjerka. U Studiju Ana radi se ručno, sa puno pažnje i preciznosti. Mora da se očuva patina, poruka koju je ostavio umjetnik od prije 100 i više godina. Svakako najvažnije, privesti namještaj namjeni. Fotelje i stolice besprekorno su kvalitetne, udobne i prate dizajnera koji je kreirao u ono vrijeme kada su nastale. Detalji su takođe umjetnički potpis dizajnerke arhitektice Ane Tošić Jokić, otuda kvalitetan mebl sa unikatnim, modernim i etno motivima koji stiže u kreativnu podgoričku radionicu iz Španije, Njemačke, Turske, Italije...

Fb profil: retro namjestaj Ana Web page: www.studio-ana.com Instagram: retro_namjestaj 85

buda prekriven

lavandom Priredila: Aleksandra Zečević Malović

Japanski arhitekta Tadao Ando sakrio je ogromnu kamenu statuu Bude na brdu prekrivenim lavandom na groblju Makonamai Takino u Saporu. Samo se vrh statue probija kroz kružni otvor u centru zelenog ‘tepiha’, koji je prekriven sa 150 000 ljubičastih cvjetova.

U apsolutnoj je harmoniji sa okruženjem u sva četiri godišnja doba. Tako da je i groblje dobilo novi simbol. Posjetioci moraju proći kroz 40 metara dugi tunel da bi došli do podnožja ove statue visine 13,5 metara. Napravljen u obliku lukova od preklopljenog betona tunel je slabo osvijetljen kako bi se stvorila atmosfera ‘utrobe’, dok je otvaranje u centru prirodno osvijetljeno i okruženo betonskim zidovima koji se sužavaju ka nebu. Ando je završio ovo Budino brdo na Makonamai Takino groblju u sjevernom Japanu 2015. godine ali su slike i snimci snimljeni dronom tek nedavno počeli da se pojavljuju. Cilj ovog projekta je izgradnja molitvene sale koja će povećati privlačnost ove kamene statue koja je napravljena prije 15 godina. Naime, sve dok nije izgrađen ovaj hram, statua Bude je stajala sama na polju. “Do sada je statua stajala sama na polju odavajući utisak nelagodnosti. Klijent je želio da podari posjetiocima spokojniju zahvalnost Budi, kaže Ando. Naša ideja je bila da pokrijemo Budu ispod glave sa poljem lavande. Tu smo ideju nazvali ‘istaknuti Buda’”. Vegetacija pruža sezonski odgovarajuću pozadinu za statuu, mijenjajući se od zelene u proljeće ka ljubičastoj ljeti i na kraju postaje bijela zimi, kada brdo prekrije snijeg. Vodena bašta u podnožju brda je okružena betonskim zidinama i stazama od sirovog betona. 88

‘Jedna od prednosti groblja je ta što postiže harmoniju sa prirodnim pejzažem’, rekli su iz Makonamai Takino groblja. “Zapanjujuće je što čovjek može samo vidjeti glavu kako viri iz cvijetnog brda, dodali su. “ “’Budina glava’ je nazvan zbog svog impresivnog izgleda. U apsolutnoj je harmoniji sa okruženjem u sva četiri godišnja doba. Tako da je i groblje dobilo novi simbol. Tijelo ne može biti viđeno spolja. A i glava je prekrivena ali jedino zimi. Sve ono što je skriveno

budi znatiželju kod ljudi. “ dodao je Ando. Samouki arhitekta, Ando je postao jedan od najpoznatijih u svom polju, osvojivši Pritzker nagradu 1995. godine, RIBA Royal zlatnu medalju 1997. i AIA zlatnu medalju 2002. Rangirao se na broj 16 na inaguralnoj Dezeen Hot listi. Mnogi od njegovih nedavno završenih projekata su u Meksiku, uključu-

jući kamene kuće i umjetničke centre za slikoviti prikaz primorskih predjela i škole umjetnosti, dizajna i arhitekture na Univerzitetu u Montereju. Ovaj projekat prikazuje nekoliko ključnih karakteristika Andovog rada, npr korišćenje sirovog betona, dramatične igre sa prirodnom svijetlošću i preplitanje spoljašnosti i unutrašnjosti. 89

Najveća pokretna konstrukcija dosad sagrađena na Zemlji

nova zaštitna kupola

reaktora u černobilu Pripremila: Sandra Vahtel

Iznad oštećenog reaktora u Černobilu postavljena je nova kupola koja treba da zaštiti postrojenje od spoljnih uticaja i spriječi širenje radijacije u narednih 100 godina. Izgradnja kupole je koštala dvije milijarde eura, a rezultat je napora međunarodne zajednice sa željom da otkloni opasnost od urušavanja starog zaštitnog omotača i obezbijedi to područje.

Najveća nuklearna nesreća u istoriji Prije trideset i jedne godine, u atomskoj elektrani Černobil nedaleko od varošice Pripjat na samom sjeveru Ukrajine dogodila se najteža mirnodopska nuklearna katastrofa ikad. Jedan od reaktora elektrane „Vladimir Ilič Lenjin” eksplodirao je 26. aprila. Na licu mjesta stradala je 31 osoba. Sa ozračene teritorije evakuisano je više od 100.000 ljudi, a radioaktivni oblak je prekrio u danima koji su uslijedili znatan dio Evrope s nesagledivim posljedicama. U Sovjetskom Savezu vlasti tri dana uopšte nijesu obavijestile javnost o nuklearnoj nesreći. Problem su uočili švedski meteorolozi koji su primijetili visok stepen radioaktivnosti nad Švedskom i podigli uzbunu. Tada su evakuisani i stanovnici Černobila i okolnih naselja u čijoj blizini se dogodila nesreća, a još hiljade ljudi i vojnici tzv. “likvidatori” koji su sanirali mjesto nesreće, bilo je izloženo radijaciji. Sva su četiri nuklearna reaktora u Černobilu bila rashlađivana vodom, a

u slučaju nedostatka iste dolazilo je do pregrijavanja, umjesto do automatskog gašenja. Taj neispravan i nestabilan dizajn, zajedno s ljudskim faktorom, lošom tehničkom procjenom i prebrzim odlukama koje su donosili inženjeri, doveli su do eksplozije u četvrtom reaktoru. Sprovodeći eksperiment s turbinom generatora, inženjeri su povećali njegovu snagu, a znatno smanjili mjere sigurnosti. Došlo je do gubitka kontrole nad događajima, voda

je prokuvala, a sistem za hlađenje namjerno je zatvoren. Nakon što je jedan od operatera uvidio grešku, pokušao je smanjiti radioaktivnost koristeći kontrolne grafitne šipke. I to je bila fatalna greška, jer je grafit samo pogoršao reakciju. Nakon toga četvrti je reaktor eksplodirao. Reaktor u Černobilu koji je eksplodirao do sada je bio prekriven betonskim sarkofagom, izlivenim na brzinu nakon nesreće, ali ipak ra-

Pripjat, ukrajinski grad duhova, i danas privlači naučnike i znatiželjnike. Ukrajinske vlasti kažu da to mjesto nikada neće biti namijenjeno klasičnom turizmu, već edukaciji kako bi kratkotrajne posjete Zabranjenoj zoni bile svima podsjetnik na razornu snagu nuklearne katastrofe koja se dogodila zbog ljudske greške, ali i upozorenje cijelom svijetu da se takvo što nikada više ne ponovi. dioaktivne čestice nastavile su curiti napolje. Prvi zaštitni oklop oko centrale u Černobilu izgrađen je od 400.000 kubnih metara armiranog betona. Na postavljanju tog omotača radilo je 90.000 ljudi u teškim uslovima. Njegov vijek je trebalo da bude između 20 i 30 godina, ali su prvi radovi na njegovom pojačanju počeli još 1999. godine, a nastavljeni tokom 2000.

Novi zaštitni omotač Procjene govore da bi već jedan manji potres bio dovoljan da sruši krov 91

Prilikom gradnje nije se smjelo puno kopati ili na koji drugi način remetiti gornji slojevi tla jer su oni izrazito kontaminirani radioaktivnim izotopima. Konstrukcija je stoga izgrađena 327 metara dalje od uništenog reaktora i dopremljena je na mjesto nesreće po posebnim šinama. sarkofaga, što bi značilo ispuštanje novog radioaktivnog oblaka. Veliki je problem i voda koja ulazi u sarkofag i širi radioaktivne čestice čitavom uništenom zgradom, a u zadnje vrijeme problem predstavlja i prašina jer se mnoge radioaktivne čestice slične pepelu gomilaju i talože. Taj je problem djelimično otklonjen ugradnjom filtera za vazduh 2001. godine. Ukrajinska je vlada 1992. objavila poziv na međunarodni konkurs za dostavu projektnih prijedloga kako bi se zamijenio betonski sarkofag i osmislilo dugotrajnije rješenje. Kompanija Design Group Partnership (DGP) iz Mančestera je u saradnji s kompanijom Atomic Energy Authority (AEA) iz Velike Britanije predstavila rješenje za zaštitu uništenog reaktora. Projektant je predložio rješenje koje se odnosi na izgradnju zaštitnog luka koji bi se izgradio stotinjak metara od uništenog reaktora, a potom bi se šinama prevezao na predviđeno mjesto. Na konkursu su pristigla 394 prijedloga i jedino je britanska kompanija predložila izgradnju luka. Tada nije proglašen pobjednik konkursa. Nakon sprovedenih ispitivanja stručnjaci su se ipak odlučili za gradnju luka pa je konkurs ponovljen, jer u prvom nijesu bile uvrštene hidraulične dizalice koje bi luk podigle na određenu visinu, a kako bi se prekrio četvrti reaktor. Nakon ponovljenog konkursa objavljeno je kako će francuski konzorcijum koji čine Vinci Construction Grands Projects i Bouygues Travaux Publics zajedno s francuskom kompanijom Novarka graditi novi zaštitni omotač u Černobilu. Tako je 29. novembra 2016. godine iznad oštećenog reaktora u Černobilu postavljena nova kupola koja treba da

Grandiozna struktura terminala koja je sama veća od svih pet terminala londonskog aerodroma Hitrou.

zaštiti postrojenje od spoljnih uticaja i spriječi širenje radijacije u narednih 100 godina. Iako je ugovor bio potpisan 2007. godine, radovi na ovom zaštitnom omotaču započeti su 2009. godine. Dvije godine su bile potrebne da se neutrališe prostor tj. da se zona napravi “čistom” kako radnicima ne bi bila potrebna specijalna zaštita. Čišćenje ovog prostora podrazumijevalo je sklanjanje gornjeg sloja

vijek bi trebalo da bude najmanje 100 godina. Nova kupola biće u upotrebi od kraja 2017. godine, nakon postavljanja neophodne opreme koja će se koristiti za rušenje starog betonskog omotača iz sovjetskog doba koji je postavljen oko reaktora broj 4 posle havarije. Cilj izgradnje novoga omotača je taj da se spriječi curenje radioaktivnog materijala iz oštećenog reaktora te da se omogući sigurno uklanjanje stare

Metalna konstrukcija lučnog oblika teška je 25.000 tona, a sa dodatnom opremom imaće 36.000 tona. Kupola je visoka 108 metara, prečnika 162 metra, a njen vijek bi trebalo da bude najmanje 100 godina.

konstrukcije i ostatka radioaktivnog goriva unutar reaktora, pri čemu treba spriječiti da radioaktivne čestice odu u atmosferu. Na izgradnji je radilo gotovo hiljadu radnika. Plan je da se do kraja 2017. stari betonski sarkofag ukloni, kao i ostaci radioaktivnoga goriva unutar reaktora. To će se učiniti pomoću posebnih dizalica koje su postavljene na strop gigantskog luka. Nakon što se ukloni betonski sarkofag, tečni radioaktivni otpad pretvoriće se u tvrdo stanje i premjestiti u specijalne spremnike i skladištiti u skladu sa zahtjevima za odlaganje radioaktivnog otpada. Konstrukcija će u cjelosti izolovati mjesto nesreće i umanjiti mogućnost prodora vode. Prilikom gradnje nije se smjelo puno kopati ili na koji drugi način remetiti gornje slojeve tla jer su oni izrazito kontaminirani radioaktivnim izotopima. Konstrukcija je stoga izgrađena 327 metara dalje od uništenog reaktora. Konstrukcija je dopremljena na mjesto nesreće na posebnim šinama. Na taj način su se odlučili kako ne bi došlo do nove

zemljišta, koji je potom bio zamijenjen ogromnim betonskim splavom. Takođe tokom ovog procesa uklonjene su napuštene mašine i nuklearni otpad. Nivo radijacije je ipak bio dosta visok u neposrednoj blizini reaktorske jedinice, pa se shodno tome, što je moguće više radnji odvijalo na daljinu, ali kada to nije bilo moguće, preduzimale su se zaštitne mjere. Vrijednost radova iznosila je 2,1 milijarda eura. To je najveća metalna struktura koja treba da osigura bezbjednost reaktora, a iz daljine izgleda poput avionskog hangara. Metalna konstrukcija lučnog oblika teška je 25.000 tona, a sa dodatnom opremom imaće 36.000 tona. Kupola je visoka 108 metara, prečnika 162 metra a njen

nesreće i kako se ne bi ugrozili zdravlje i životi radnika. Dimenzije luka određene su na temelju opterećenja od dizalica koje su ugrađene na unutrašnjem svodu omotača, a koristiće se za uklanjanje starog betonskoga sarkofaga. Unutrašnja visina čeličnog omotača je 92,5 metara. Unutrašnji raspon luka je 245 metara, dok je spoljni 270 metara. Luk je na krajevima zatvoren zidovima od vertikalnih, pomičnih metalnih ploča. Konstrukcija je sastavljena od cjevastih metalnih elemenata, koji su s spoljne strane obloženi metalnim pločama, a podupiru je dvije uzdužne betonske grede. S unutrašnje strane konstrukcija je prekrivena polikarbonatnim pločama kako bi se spriječilo nakupljanje radioaktivnih čestica na elementima konstrukcije. Svi čelični elementi na gigantskoj kupoli imaju granicu razvlačenja od 250 MPa ili veću. Kondenzacija unutar zaštitnog

“Novi zaštitni omotač”, kako ga službeno zovu, gradi se od 2010. i trostruko je teži od Ajfelovog tornja, a sa 110 metara nešto viši od Big Bena. Površina mu je kao kod dva fudbalska igrališta. omotača spriječiće se održavanjem konstantne vrijednosti temperature, a sofisticirani sistem ventilacije unutar omotača spriječiće pojavu korozije na konstrukciji. Gradilište je bilo izuzetno u svakom slučaju, na stranu ogromne dimenzije projekta, pojedinačne faze gradnje su takođe bile izuzetne. Novi oklop je dizajniran da bude otporan na temperature koje se kreću od -43° C to +45° C, kao i da bude otporan na jake vjetrove poput tornada ili zemljotresa. Projekat se realizovao u Ukrajini pod vođstvom francuskog konzorcijuma i finansiran od strane Evropske banke za izgradnju i razvoj, a međunarodna pomoć bila 94

Lukovi su se proizvodili u Italiji, eksterni izvođač je bila njemačkoturska kompanija, dok je podizanje lukova bilo prepušteno danskoj frimi. Na građevini su radili ukrajinski inženjeri, italijanski planinari koji su koordinisali poslove na visinama i Azerbejdžanci koji su radili na na naftnim platformama na podmorju. je od ključne važnosti. Lukovi su se proizvodili u Italiji, eksterni izvođač je bila njemačko-turska kompanija, dok je podizanje bilo prepušteno danskoj firmi. Na građevini su radili ukrajinski inženjeri, italijanski planinari koji su koordinisali poslove na visinama i Azerbejdžanci koji su radili na naftnim platformama na podmorju. Na zaštiti okoline i ljudi dat je veliki prioritet. Gradilište je stalno bilo pod nadzorom kroz čitav proces izgradnje. Radnici su bili non stop pod prismotrom, posvećeni tim od 60 kvalifikovanih specijalista za zaštitu protiv radijacije imao je zadatak da gradilište održava bezbjednim. Osoblje koje je radilo na građevini imalo je odgovarajuću zaštitnu opremu i dva dozimetra. Shodno ukrajinskim i francuskim standardima, maksimalan nivo radijacije koji može da se apsorbuje je 20 milisiverta godišnje, ali ugovorom je zaključeno da na ovom prostoru može iznositi 13 miliseverta. Kupola još treba da bude opremljena za kontrolu zračenja opreme, kao i ventilacionim otvorima i sistemima za zaštitu od požara, a treba da se primjeni do kraja 2017. godine.

Černobil postaje ogromni solarni park Černobil, mjesto najveće nuklearne katastrofe u istoriji, mogao bi postati gigantski solarni park, potvrdio je ukrajinski ministar ekologije Ostap Semerak. “Jasno je da taj prostor nije pogodan za poljoprivredu, no to je područje prilagođeno inovacijskim i istraživačkim projektima”, rekao je Semerak medijima. Privatne kompanije će izgraditi dvije solarne elektrane koje će imati snagu od po tri megavata i biti postavljene na području od šest hektara. Ta količina snage znatno je manja od 4.000 megavata koliko se proizvodilo u Černobilu u sovjetsko doba, ali se očekuje da će do 2017. biti izgrađene i nove elektrane. Vlasti su takođe nagovijestile da je za solarne parkove namijenjeno 6.000 hektara u “izolovanoj zoni” koja obuhvata radijus od 30 kilometara oko mjesta nesreće. Najmanje 50 posto struje u Ukrajini proizvode nuklearne elektrane, 40 posto termoelektrane, većinom na ugljen, sedam posto hidroelektrane i samo jedan posto one solarne. Na području se još uvijek nalazi infrastruktura koja je potrebna za isporuku velikih količina energije jer su stari dalekovodi i dalje neoštećeni te ne bi trebalo mnogo da ponovo budu u funkciji. Za realizaciju projekta zainteresovan je veliki broj međunarodnih kompanija. Izvori: www.ebrd.com www.bouygues-construction.com Gradjevinar Inhabitat.com

Nalivper a diz a jnir ana da pišu istoriju

Montblanc Pisanje sa stilom “Niko dosad nije kupio Montblanc nalivpero samo zato jer mu je trebalo nešto za pisanje. Oduvijek je naše ime podrazumijevalo luksuz”, izjavio je jednom prilikom direktor Montblanca. Montblanc je najpoznatiji brend na polju proizvodnje nalivpera na svijetu. Danas to nije ipak samo najpoznatiji brend za nalivpera, već i “lifestyle” brend koji proizvodi satove, nakit i proizvode od kože.

priredila: Sandra vahtel

Montblanc, njemačka firma za proizvodnju pisaćeg pribora osnovana je 1906. godine. Tri partnera, ClausJohannes Voss, August Eberstein i Alfred Nehemias, osnovala su u Hamburgu fabriku nalivpera pod nazivom Simplo Filler Pen Co. Tada su sebe vidjeli kao proizvođače visokokvalitetnih nalivpera sa zlatnim elementima. Riječ “Simplo” se odnosila na jednostavnost olovke, koja je opisivala prvo Riječ “Simplo” se odnosila na jednostavnost olovke, koja je opisivala prvo proizvedeno nalivpero sa ugradnim mastilom

1909. godine na tržištu se pojavljuje nalivpero “Rouge et Noir”, kao i novi naziv Montblanc

proizvedeno nalivpero sa ugradnim mastilom. 1909. godine na tržištu se pojavljuje nalivpero “Rouge et Noir”, kao i novi naziv Montblanc. Naziv Montblanc je registrovan kao brend i korišćen na svim pisaćim priborima koji su proizvodili, a dalje je uslijedilo predstavljanje tehnički usavršenog nalivpera Montblanc. Montblanc započinje svoju istoriju kao proizvođač nalivpera s unutrašnjim rezervoarom za mastilo. Prva Montblanc nalivpera iz 1910. su imala logo bijeli vrh na kapi koji je kasnije evoluirao u zaobljenu zvijezdu koja simbolizuje planinski vrh pod snijegom i posvećenost firme da proizvodi najkvalitetnije proizvode. Prva nalivpera izvezena su u London i Pariz 98

1910. godine. Kompanija je bila uspješna iako je jedan od njenih osnivača, Eberstein, pobjegao

Montblanc je počeo sa proizvodnjom nalivpera koja se pune kapaljkom. Sigurnosne olovke koje ne propuštaju

u SAD pred optužbama za pronevjeru 1909. godine. Kao i mnogi drugi proizvođači prve polovine 20. vijeka

mastilo su uslijedile ubrzo, kod kojih su valjak i kapa napravljeni od tvrde gume, dok su zlatna pera uvo-

Do 1920. kompanija je proizvodila vlastita pera i stavljala ih u svoja nalivpera s imenima serija kao što su Rouge et Noir, Simplo, Diplomat i Montblanc.

zili iz Sjedinjenih Američkih država. Do 1920. kompanija je proizvodila vlastita pera i stavljala ih u svoja nalivpera s imenima serija kao što su Rouge et Noir, Simplo, Diplomat i Montblanc. Najveći uspjeh od svih serija i do danas najuspješnija i najdugovječnija je serija nalivpera Meisterstück, poznata još i kao Masterpiece. Na Montblanc pisaćem priboru mogu se pronaći oba naziva. Ona je ubrzo postala ultimativni simbol kulture pisanja i stilska ikona za bezvremeni savršeni dizajn. Model Meisterstück 149 iz 1924. godine ima široke trake legure srebra na svojoj širokoj pozlaćenoj kapi.

Montblanc John Kennedy / specijalna edicija

Zbog njegove težine držati ga u ruci je pravo zadovoljstvo, ali pisanje nekima može biti problematično, upravo zbog težine. Drugi vlasnici su prigovarali da nalivpero ima tendenciju propuštanja mastila. Ipak, za sakupljače, Meisterstück 149 iz doba prije 1962. godine je jedno od najpoželjnijih nalivpera. Nalivpero se proizvodi i danas uz male promjene u dizajnu. Krajem devedesetih, Montblanc je jako brzo prerastao u najpoznatiji brend u više od 70 zemalja. Impresivni marketing, kao što je oglašavanje na automobilima, sa slikom nalivepra koji prekriva cijeli automobil, kao i prvi avioni oglašivači odveli su ime Montblanc u “treću dimenziju” privlačeći ogromnu pažnju. Već 1926. godine Montblanc je otvorio svoju prvu radionicu za izradu kožnih proizvoda u blizini grada Ofenbah, gradu poznatom po izradi kožnih

Limitirana serija nalivpera posvećena Pablu Pikasu U kolekciji Artisan Edition Pablo Picasso nalaze se dva nalivpera izrađena od bijelog zlata s dijamantima i 18karatnog žutog zlata. Na njima su uklesani najpoznatiji detalji s Picassovih slika. Ekskluzivna nalivpera svojim oblikom podsjećaju na olovku, pa je kompanija upravo tim formalnim obilježjem odala počast jednom od najvažnijih umjetnika XX vijeka. Cijena najskupljeg nalivpera iz kolekcije Montblanc Artisan Edition Pablo Picasso iznosi više od 50 hiljada dolara.

Nalivpera koja nose znak bijele šestokrake zvijezde zaobljenih vrhova odlikuje izuzetan oblik, prefinjeni dizajn i naravno, odličan kvalitet. 18K zlatni vrh nalivpera dodaje posebnu notu i daje karakterističan oblik, a na sebi nosi prepoznatljivu zvijezdu i brojku 4810 što predstavlja visinu Mont Blan planine u metrima

proizvoda. Zbog ogromne popularnosti i brenda koji je stvorio Montblanc, 1934. godine kompanija zvanično mijenja naziv kompanije u “Montblanc Simplo GmbH.” Za vrijeme Drugog svjetskog rata fabrika u Njemačkoj je bila uništena, a posao su vodile savezničke snage. Proizvodnja se nastavila u Danskoj, a prodajna mjesta su se morala ponovo izgra-

nost brenda je bila sve veća. Legendarni model Meisterstück 149 je lansiran i započeo je veoma uspješnu karijeru, kao svjetski najbolja i najljepša stvar za pisanje svih vremena. Jedan od najpoznatijih momenata u istoriji za Montblanc nalivpera dogodio se 1963. godine, kada je predsjednik SAD, John Kennedy u svojoj posjeti

Legendarni model Meisterstück 149

diti u inostranstvu. Međutim, nakon rata kompanija se ubrzo povratila, radnje su ponovo izgrađene i popular-

Njemačkoj pozajmio kancelaru Konradu Adenaueru svoj Meisterstück 149 kako

bi se ovaj potpisao u knjigu utisaka. Danas Montblanc proizvodi i limitirane verzije nalivpera kao podsjetnik na različite slavne ličnosti ili događaje kroz istoriju. Do sredine prošlog vijeka, Montblanc se u potpunosti vratio, djelimično i uz pomoć serije 60 koja je bila prva veća serija pisaćeg pribora poslije serije Meisterstück. Jedno od popularnijih i upotrebljivih nalivpera iz tog doba je Montblanc br. 342 i njegova ekonomičnija verzija MonteRosa 042. Manja od većine dotadašnjih Montblanc nalivpera, bila je za svakodnevnu upotrebu i njen punjač je radio bez problema. Iz tog doba jedna od najtraženijih nalivpera je Montblanc br. 444. Ovo

rijetko nalivpero s cilindrom kao punjačem ima kapu od brušenog nerđajućeg čelika i zlatne detalje. 1989. godine Montblanc se premješta u novu upravnu 99

zgradu, glavno sjedište kompanije u Hamburgu. Zgrada je namjenski izgrađena za potrebe kompanije u kojoj se nalaze odsjeci za dizajn, proizvodnju, administraciju, kao i Montblanc muzej. Godinu dana kasnije, Montblanc je otvorio svoju prvu prodavnicu u Hong Kongu. Nakon prvih prodavnica u Parizu i Londonu, Montblanc se širi ne samo po Evropi, već i šire. Danas Montblanc postoji u preko 70 zemalja i posjeduje više od 350 prodavnica. Master piece – najskuplje Monblanc nalivpero Strastveni kolekcionari nalivpera ne pitaju za cijenu. A ona može biti izrazito visoka. Zajedno sa poznatim francuskim juvelirom Van Klifom, Monblanc je ponudio pero „Mistery masterpiece” po cijeni od 730.000 američkih dolara. To je najskuplje nalivpero svih vremena, ukrašeno sa 840 dijamanata.

Montblanc M Svojim nepogrješivim i inovativnim stilom, Marc Newson savršeno balansira formu i funkciju u novoj Montblanc M kolekciji. Rezultat je jedinstven i bezvremen. Montblanc M predstavlja novu generaciju pribora za pisanje. Sakriven u u prepoznatljivom dizajnu svakog Montblanc nalivpera - Montblanc M je njegov istinski vrhunac. Inovativni mehanizam zatvaranja je jedinstvena zajednica forme i funkcije, koja koristi magnetnu silu uz zapanjujući efekat. Nakon zatvaranja penkala, poklopac se automatski poravnava sa amblemom Montblanc ugrađenim u plato svakog nalivpera. Kroz ovo maštovito i još funkcionalnije rješenje, Montblanc M zadržava svoju izuzetnu siluetu. Očvršćeni mehanizam sa glatkim zatvaranjem koji drži poklopac na svom mjestu. Montblanc uvodi novi režim pisanja sa Montblanc M kolekcijom. Dunhill je kupio Montblanc 1977. godine za vrijeme krize u prodaji nalivpera i od tada je ime Montblanc povezano sa širom paletom luksuznih proizvoda koja uključuje satove, parfeme, proizvode od kože i drugo. Devedesetih je kompanija veoma aktivna u lansiranju novih proizvoda za pisanje, asesoara za pisaće stolove, kao i malih luksuznih predmeta od kože. 1993. Vendôme Luxury Group S.A. kupuje većinu akcija Dunhill Holding Company, koja je od osamdesetih većinski vlasnik Montblanca. Ona će nešto ka100

Montblanc i BMW Saradnja Montblanca i BMW-a započeta je u aprilu 2015. godine specijalnom “Montblanc for BMW” kolekcijom luksuznih predmeta od kože i predmeta za pisanje. 2016. godine, kompanije podižu nivo saradnje, a prvi proizvod ove saradnje je prestižno nalivpero inspirisano specijalnom edicijom Serije 7 povodom 100 godina postojanja BMW brenda.

snije postati Richmont Group, jedna od najvećih grupacija u oblasti luksuznih proizvoda, koja u svom vlasništvu ima i Cartier, Van Cleef & Arpels, Vacheron Constantin, JaegerLeCoultre kao i IWC i još neke druge firme. Novi Montblanc muzej biće otvoren 2020. godine Arhitektonski studio “Nieto Sobejano Arquitectos” otkrio je dizajn nove građevine “Montblanc Haus” u Hamburgu, u kojoj će se nalaziti Montblanc muzej, centar za posjetioce i događaje. Zgrada je posvećena “umjetnosti pisanja” i finim detaljima izrade Montblanc proizvoda. Sa procijenjenim troškovima od 20 miliona dolara, muzej će ispričati priču Montblanca i stvaranje bezvremenih proizvoda za pisanje. Dizajn kuće “Montblanc Haus” podsjeća na kutiju za nalivpera dužine 100 metara, koje skriva “sofisticiranu sekvencu prostora na tri nivoa, artikulisane oko centralnog osvjetljenog atrijuma”. Element potpisa projekta je grafička fasada. Očekuje se da će Montblanc Haus biti otvorena za javnost u 2020. godini.

arhitektura, dizajn, uređenje: Ikea predstavila prvu liniju namještaja za kućne ljubimce Švedski proizvođač predstavio je novu kolekciju pod nazivom Lurvig, što u prevodu sa švedskog jezika znači “dlakavo”. Upravo ova „dlakava“ kolekcija sadrži sve što je čupavim prijateljima i potrebno – od psećih kreveta i sofa do tunela i penjalica za mace. Dizajnerski tim IKEA na ovoj liniji radio je zajedno sa veterinarima kako bi se kreirali djelovi pokućstva koji su praktični i estetski prijatni oku. Tokom izrade linije namještaja za ljubimce u obzir su uzete tipične potrebe i tipovi ličnosti pasa i mačaka. Tiha, ušuškana mjesta kao police, kutije, fioke idealna su za mačke koje tu vole da se ušuškaju, dok psi sa druge strane vole otvoren prostor kao što su otvoreni kreveti i jastuci ili gumene lopte koje mogu da “ugoste” pse svih veličina. Mnogi od predmeta su iz postojećih linija IKEA proizvoda koji se lako pretvaraju u objekte za kućne ljubimce. Tako je nogara od stočića postala “drvce” na koje mačke ubuduće mogu da oštre svoje kandže a da ne oštete namještaj vlasnika. Za pse je osmišljena i plitka posuda za hranu koja reaguje na halapljivo konzumiranje i motiviše psa da jede polako.

Sportski kompleks u obliku ledenog brijega u Montrealu sa narandžastim enterijerom Sportski kompleks kanadske kompanije ima hladan i crn eksterijer, dok mu kontrira narandžasti enterijer. Kompleks ukupne površine 14.300 metara kvadratnih podijeljen je na dvije jednobojne strukture koje zajedno obuhvataju fudbalski i košarkaški teren, dva bazena, fitnes centar i cafe bar. Projekat koji je dizajnirala lokalna kompanija Saucier + Perrotte Architectes je prošle godine bila dobitnik American Architecture nagrade u rekreativnoj kategoriji. Plan dizajna je da formira vezu između postojećih okolnih zgrada, koje su u horizontalnom položaju i neutralno tonirane kao i da poveže obližnji park i tako stvori zeleni pojas sa okruženjem.

Podvodni restoran u Norveškoj Arhitektonski studio Snøhetta predstavio je vizualizacije projekta podvodnog restorana u Norveškoj. “Bit će to prvi takav restoran u Evropi” poručili su iz projektantskog tima i otkrili kako je riječ o kubusu čije će tijelo djelimično biti u vodi, a djelimično naslonjeno na obalu. Moći će da primi oko 100 osoba, a koristiće se djelimično i kao istraživački centar podmorja. Svi posjetioci imaće tako priliku kroz velike panoramske prozore posmatrati podmorje i uživati u prizorima kakvi se rijetko viđaju. Restoran će biti nalik akvarijumu, a biće smješten u blizini norveškog naselja Båly. Prostor restorana bi trebao biti u kombinaciji plave i zelene nijanse, koje će se slagati s bojama podmorja. Izrađena od betona, monolitna konstrukcija će se odmoriti na morskom postelju pet metara ispod površine vode.

101

Vaš potpis u dvorištu

Čarobne boje

jeseni Prođoše ljetnje vrućine pa zelene guste krošnje drveća zamijeniše magične boje jeseni. Na koju god se stranu okrenemo svuda je pravo šarenilo lišća, drveća i jesenjeg cvijeća. Čarobna jesen u pravom smislu riječi. Jesen je sigurno najsavršenije godišnje doba, zato zaista treba u njemu uživati. Ali ovo divno razdoblje u našem kalendaru asocira da će uskoro i zima doći pa kao da gubi važnost svuda oko nas, jesenje sunce još toplo grije i kao da se ne nazire kiša i vjetar. Jesen će nas ipak napuštati a miris njenih plodova ostaće zapamćen. napisala: Krstinja Zečević

102

103

Ljetnje cvijeće polako precvjetava ali zato nastaje cvjetanje jesenjih perena. Mnoge od njih ne traže posebnu njegu a vrlo su raskošne. Takve su pupavica (rudbekija), srebrena svijeća, zvjezdan (aster), kala, koreopteris, helenijum, kineska astibla, hrizanteme, razni sedumi, (debela kokažednjak). Vrsta seduma koja je veoma atraktivna je Debela koka (ranjenik, bobovik-žednjak). To je grmolika cvjetnica koja potiče iz Kine i Koreje. Ima gomoljast korijen, debelu i mesnatu stabljiku. Listovi su mesnati, veliki, ovalni, sivozelene boje. Na rubovima su nazubljeni. Mnoštvo sitnih cvjetova skupljeno je u veliku cvijet. Raznih su nijansi ružičaste ili bordo boje. To je višegodišnja biljka, đe nadzemni dio potpuno nestane u toku zime ali gomo-

ljast korijen na proljeće rađa novu biljku. Debela koka voli osunčana mjesta i otporna je na sušu. Dobro podnosi mraz i zato odlično uspijeva na našim prostorima. Lako se razmnožava dijeljenjem korijena ili oživljavanjem.

Voli osunčana mjesta i otporna je na sušu

104

Pošto zahtijeva dobro drenirano i pjeskovito tlo treba voditi računa o zalivanju. Obično se zaliva jednom nedeljno ili čak i jednom u dvije nedelje. Đubrimo ga u periodu cvjetanja mada nema posebne zahtjeve. Možemo ga gajiti u vrtu, balkonu, u kamenjaru, u saksiji ili direktno u zemlji. Zbog ljekovitih svojstava, često se upoređuje sa alojom. Posebno je koristan list, izdrobljen i svježe iscijeđen, za liječenje upalnih stanja, bolova u ustima, opekotinama, sunčevih pjega, bradavica i sl. Zvjezdan je biljka koja uglavnom cvjeta u jesen i svojom raskošnom ljepotom vrt pretvara u šaroliki ćilim od svih nijansi roze, plave, ljubičaste, crvene, bijele boje. To je vrlo otporna biljka koja se lako uz-

gaja. Oblik cvijeta mu je u obliku zvijezde po čemu je dobio i ime. Dostiže visinu od 25-50cm a često može dostići i 1m. Postoje nisko rastuće sorte koje u obliku žbunića krase naše vrtove. Ima puzajući korijen, kopljaste listove na uspavanoj stabljici. Ove niske sorte mogu se gajiti u saksiji. Cvjetovi su sakupljeni u cvasti a one čine grozdaste cvjetove. Voli sunčana mjesta zato treba voditi računa o mjestu sadnje pošto cvjeta u jesen, kad je manje sunca. Sadi se često pored ivičnjaka, pored rubova staza kao i u kamenim baštama. Visoki zvjezdani su vodeće trajnice u kasnim jesenjim danima. Zbog svog snažnog rasta obično se sade kao soliterne biljke. Vrlo atraktivno djeluje kad se kombinuje sadnja visokih i niskih vrsta,

Vrlo otporna biljka koja se lako uzgaja pa između ostalog zato što su stabljike visokih zvjezdana ogoljele pri dnu. Što se tiče uslova osim sunca vole dobro ocjeđeno zemljište bogato humusom. Toku ljeta mora se stalno zalivati. Svake godine se mora dobro pođubriti da bi obilno cvjetao. Kad je pregust razređuje se, pa ipak ostaju na jednom mjestu i po 10g. Ova lijepa perena ipak zahtijeva određenu njegu.

105

Pupavica (rudbekija) je višegodišnja zeljasta biljka koju često srećemo u našim baštama. Cvijet joj liči na suncokret, različitog broja latica, što znači može biti obični, puni, vrlo krupan i težak da joj treba podupirač. Ova biljka je laka za gajenje, iako raste veoma visoko od 60cm do 2m. Brzo se širi tako se može razmnožavati dijeljenjem korijena. Cvjeta vrlo dugo i može se koristiti kao rezani cvijet. Postoji mnogo vrsta ovog lijepog cvijeta koji uglavnom cvjeta u žutoj boji. Potiče iz Sjeverne Amerike a tamo može narasti i do 3m i cvjeta u svim nijansama žute, pa i naranžaste i crvene boje. Vrlo je zahvalna biljka i često se sadi kao soliterna biljka a okolo nje su druge nižeg rasta. Voli i sunce i vodu i dobru drenažu, ne zahtijeva prećerano hranljivo zemljište. Spremna je da podnese ekstremne klimatske uslove. 106

Često se kombinuje sa ukrasnim travama Često se kombinuje sa ukrasnim travama tako da se u vrtu zaista može stvoriti krasan ambijent. Njen cvijet ima interesantne latice povijene na dolje a iz sredine štrče konusne glave obično tamne boje, poneka zelene i vrlo interesantne. Ove tri lijepe jesenje cvjetnice možete lako nabaviti jer su vrlo rasprostranjene. Još puno isto tako krasnih cvjetnica krase naše jesenje bašte. Jedna od njih je i kraljica jesenje scene-hrizantema, ali o njoj neki drugi put.

građevina, novosti, trendovi Najodrživija zgrada na svijetu

Transparentno drvo

Građevinski materijal od ugljen-dioksida Kompanija MCi otvorila je u Australiji prvo postrojenje koje će od ugljendioksida praviti upotrebljiv građevinski materijal. Naime, ovaj tehnološki proces imitira atmosferske uticaje na minerale ali tako što se oni odvijaju značajno brže. MCi je demonstrirala ovaj postupak tako što je koristila CO2 iz rudnika Orika na ostrvu Kuragang nedaleko od australijskog grada Njukastl. Ugljen-dioksid veže se za serpentinit kako bi se u procesu, koji u prirodi traje vjekovima, a u postrojenju sat vremena, kreirali čvrsti karbonati. Kako se navodi na sajtu kompanije oni bi taj materijal mogli da koriste za izradu cementa, opeke ili gipsanih ploča.

Inženjeri s univerziteta u Merilendu napravili su providno drvo koje je čvršće i dugotrajnije od netretirane drvene građe. Proces proizvodnje transparentnog drveta sastoji se iz dva procesa. Prvi korak podrazumijeva proces kuvanja drveta kako bi se hemijski odstranili tragovi lignina — organske supstance koja se nalazi u vaskularnim biljkama. Ovaj dio izbjeljivanja drveta traje oko deset minuta na malom uzorku dok za cijelo stablo to može da potraje i 24 časa. Drugi dio tretmana usmjeren je ka ojačanju čvrstoće drveta tako što se u njegova vlakna injektiraju epoksidi. Drvo upija ovaj agens što mu značajno podiže mehaničke karakteristike. Ovaj proces traje oko sat vremena. Kada se drvo osuši dobija se veoma čvrsta drvena građa koja je, za početak, lakša od betona i čelika, razgradivija je od plastike, ima čvrstoću na pritisak 10 puta veću nego netretirano drvo i transparentna je!

Objekat nova centrale Blumberga u Londonu, izveden je prema projektu arhitektonske firme Foster + Partners i to tako da ima smanjenu potrošnju vode za 73%, a električne energije za 35% u odnosu na potrošnju standardnih poslovnih zgrada. Inovativne tehnologije, koje pomažu održivosti objekta, integrisane su vidno i u samu konstrukciju objekta, uključujući i zanimljive višenamjenske plafonske panele, kao i bronzane brisoleje na fasadi. U objektu se nalazi 4.000 integrisanih plafonskih panela kombinovane funkcije na polju hlađenja, grijanja, rasvjete i zvuka. U njih je ugrađeno pola miliona LED svjetiljki koje koriste 40% manje energije od klasičnih neonki koje su uobičajene u poslovnim prostorima. Fasada je izvedena sa 117 masivnih bronzanih brisoleja koji se pomjeraju u zavisnosti od položaja Sunca tako da omogućavaju prirodnu ventilaciju objekta, a ujedno i prave hladovinu u unutrašnjosti.

109

građevina, novosti, trendovi Aptico ploča otporna na dodir Kompanija Fundermax predstavila je inovativnu HPL ploču zvanu Aptico koja je, zahvaljujući anti-fingerprint tehnologiji, otporna na dodire. Sem otpornosti na otiske prstiju, ploče Aptico odlikuje i pojačana otpornost na temperaturu, ogrebotine, vlagu i udarce. Iako je površina ovih ploča veoma otporna, njih ne bi trebalo održavati abrazivnim sredstvima. Preko oštećene površine potrebno je staviti navlaženo parče kuhinjskog papira, a potom peglom zagrijanom na +180 kružno prelaziti preko površine maksimalno deset sekundi. Postupak reparacije potrebno je uraditi najkasnije 48 sati po nastanku mikro ogrebotina. Ploče postoje u različitim bojama, sem sive tu su i brojne pastelne i kremkaste boje koje su u skladu s trendovima.

Prenosivi most koji se sklapa bez alata Japanski studio Vuild napravio je drvenu konstrukciju lučne forme s centralnom visinom od 2,7 metara od japanske kedrovine koristeći samo drvene vijke kao vezivno sredstvo. Most se sastoji od osam modula, dužina nešto manjih od dva metra, koji su toliko lagani da ih mogu prenijeti dvije osobe. U Japanu se koristi tradicionalna tehnika spajanja vijcima od drveta u kombinaciji sa vezama koje je moguće i rastaviti bez alata. Za montiranje probne verzije mosta bilo je potrebno osmoro ljudi i sat vremena posla. Kao temelji mosta iskorišćena su dva plastična balona od po 400 litara vode postavljena na krajevima mosta. Prenosivi most može izdržati u jednom trenutku težinu samo jedne odrasle osobe.

Revolucija u građevinarstvu: Solarne staklene prizme Naučnici s Univerziteta Exeter razvili su novu staklenu prizmu nazvanu Solar Squared u koju se tokom proizvodnje ugrađuje niz optičkih elemenata koju fokusiraju sunčevu svjetlost u male solarne ćelije. Prizme su dizajnirane tako da obezbijede maksimalnu apsorpciju svetlosti čak i u nepredvidljivim urbanim područjima. Novi blokovi od stakla sada imaju ugrađene solarne ćelije koje im omogućavaju da prave struju. Profesori sa Univerziteta Exeter očekuju da bi njihov patent, koji je još u fazi testiranja, mogao da unese revoluciju u građevinsratvu. Naučnici su u potrazi za investitorima i arhitektama koji bi primijenili ove staklene prizme i ukoliko bi uspješno prošle završni test, Solar Squared će ući u proizvodnju, a konačna cijena vjerovatno će u početku biti niža od klasičnih staklenih prizmi. 111

* Stara škola meksiko tel/fax: +382 (0) 30 34 61 36 mob: +382 (0) 69 33 22 69 mail: angliancentar@t-com.me www.angliancentar.com

*** PO MJERI IZRAĐUJEMO

ZA VAS