Profesionalno sagorijevanje medicinskih radnika

Selman Repišti, MA psihologije Primijenjena psihologija, Fakultet Primijenjene nauke, Univerzitet

Profesionalno sagorijevanje (engl. burnout) medicinskih radnika nesumnjivo je važna ali i uvijek aktuelna tema. Ovaj pro l zaposlenika suočava se sa različitim izazovima na koje je, nerijetko, potrebno odgovoriti promptno, te je njihov nivo stresa očekivano visok. Takođe, određene procedure i intervencije zahtijevaju angažman koji je kako prolongiran tako i intenzivan u smislu zahtjeva koji se postavljaju u pogledu sposobnosti i vještina medicinskih radnika. Ne smijemo zaboraviti da napomenemo ni povećanje zahtjeva i različitih pritisaka na zdravstvene radnike tokom globalne zdravstvene krize izazvane pojavom i galopirajućim širenjem SARS-COV-2 virusa.

Sindrom sagorijevanja na poslu

Zdravstvena, ali i organizacijska psihologija su oblasti u kojima se, između ostalog, istražuje profesionalno sagorijevanje i njegovi efekti na zdravlje pomenute, izuzetno važne grupe zaposlenika. Sindrom sagorijevanja na poslu je psihološki koncept, koji, kako navodi Svjetska zdravstvena organizacija (SZO/WHO) nastaje usljed hroničnog, prolongiranog stresa koji nije adekvatno ni blagovremeno kontrolisan i tretiran.

Simptomi (komponente) pomenutog sindroma

Po Christini Maslach, inače najpoznatijoj autorici u ovom području, pomenuti sindrom manifestuje se trojako:

(1) kao osjećaj iscrpljenosti ( zičke, emocionalne i kognitivne prirode),

(2) u vidu depresonalizacije (u smislu distanciranja od posla ili indiferentnog odnosa prema, u našem slučaju, pacijentima i radnim kolegama) i

(3) u smislu smanjenog nivoa ličnog postignuća (osjećaj da je naša radna e kasnost manja od onoga što možemo pružiti na radnom mjestu imajući u vidu nivo svojih sposobnosti, vještina, znanja i kompetencija).

Posljednja komponenta ili simptom odnosi se i na smanjeno profesionalno samopoštovanje, odnosno negativno vrednovanje sebe kao nedovoljno uspješnog i angažovanog zaposlenika.

Tipovi (oblici) pomenutog sindroma

Po istoj autorki, tri su tipa sindroma profesionalnog sagorijevanja:

(1) individualni (postavljanje visokih očekivanja samom sebi, negativno razmišljanje i nepovjerenje u vlastite sposobnosti i e kasnost),

(2) interpersonalni (nezadovoljavajući odnosi sa kolegama i nadređenima) i

(3) organizacioni (nastao usljed neodgovarajuće organizacije rada u nekoj instituciji, klinici i sl., te pretjeranih zahtjeva na radnom mjestu).

Vanjski i unutrašnji faktori koji mogu doprinijeti pojavi ovog sindroma

Glavni ili najčešći uzroci profesionalnog sagorijevanja zdravstvenih radnika su: prevelika količina posla, nedovoljna količina sna (jedan vid deprivacije spavanja), neadekvatni odnosi sa kolegama i nadređenima, iscrpljujući i često mijenjani raspored smjena, pritisak da se određena procedura završi u veoma kratkom vremenskom roku, pružanje njege pacijentima koji se nalaze u terminalnoj fazi bolesti, veće odgovornosti na poslu, loša organizacija rada i podjela posla, nerazumijevanje ili nerazumni zahtjevi od strane nadređenih, negativna atmosfera na poslu, administrativne nejasnoće (nedostatak protokola ili komplikovane procedure koje je teško pratiti) itd. Ovo su sve vanjski faktori koji primarno zavise od same institucije, a koji su odraz uobičajene radne politike i birokratije.

Međutim, postoje i bitni unutrašnji (personalni) faktori koji mogu pogodovati javljanju pomenutog sindroma. Neki od njih su: izražena potreba nekih zaposlenika za priznanjem i prepoznavanjem njihovog zalaganja, sklonost perfekcionizmu, nizak nivo opšteg samopoštovanja, visoka očekivanja od samih sebe u pogledu uspjeha i e kasnosti na poslu, potiskivanje vlastitih potreba uz snažnu želju da se udovolji potrebama ljudi u nevolji (tj. pacijentima) i slično. Ovi faktori, naravno, predstavljaju odraz ličnosti i motivacije samih zaposlenika.

Tretman sindroma profesionalnog sagorijevanja

U jednom radu analizirano je 17 studija u kojima su ispitivani efekti različitih psihoterapijskih i sličnih modaliteta u tretmanu ovog sindroma. Rezultati pokazuju da se samo kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) pokazala kao dovoljno e kasan način za smanjivanje emocionalne iscrpljenosti u sklopu pomenutog sindroma. Dakle, za druge modalitete se nije moglo sa sigirunošću tvrditi da dovode do zadovoljavajućih efekata. Inače, osobama (uključujući i zdravstvene radnike) koje se suočavaju sa profesionalnim sagorijevanjem preporučuje se da traže socijalnu podršku, da se pokušaju redovno baviti nekom prijatnom zičkom i relaksirajućom aktivnošću, da pokušaju dovoljno i kvalitetno spavati, da osvijeste svoje potrebe i razmisle o svojim granicama, da uvježbavaju tzv. svjesnu fokusiranost (engl. mindfulness), kao i da nađu vremena da u miru razmisle o svojem poslu, životu i prioritetima. Naravno, ukoliko osoba doživljava intenzivne i ponavljajuće poštekoće pomenute vrste koje joj ometaju svakodnevno funkcionisanje u sferama profesionalnog i privatnog života, jedna od preporuka može biti da se obrati psihoterapeutu.

Literatura:

De Hert, S. (2020). Burnout in healthcare workers: Prevalence, impact and preventative strategies. Local and Regional Anesthesia, 13, 171–183. https://doi.org/10.2147/LRA.S240564

Korczak, D., Wastian, M. i Schneider, M. (2012). erapy of the burnout syndrome. GMS Health Technology Assessment, 8, Doc05. https://doi.org/10.3205/hta000103

Murthy, V. H. (2022). Confronting health worker burnout and well-being. e New England Journal of Medicine, 387, 577-579. doi:10.1056/NEJMp2207252

Na svakih 200 osoba rodi se po jedna sa dodatnim parom rebara.

Najstariji recept za pripremanje paste za zube star je 1.500 godina, a glavni sastojak ove paste bio je cvijet perunike.

Bakterije su toliko otprone na sve i sposobne da se prilagode svemu da su naučnici 2008. godine otkrili posebnu i potpuno novu vrstu bakterije koja živi u spreju za kosu.

Ginisov rekord za najviše sklekova urađenih za jedan sat iznosi 3.054 sklekova.

Pri samo jednom koraku čovjek aktivira preko 200 mišića u tijelu.

Stručan medicinski naziv borborimus je ime za pojavu koju mi nazivamo krčanje crijeva.

Dismorfofobija je strah od sopstvenog izgleda.

Do 18. vijeka bavljenje zemljoradnjom među kozacima je bilo kažnjavano smrću.

Mišići uzengije, smješteni u unutrašnjem uhu, najmanji su i najslabiji mišići u ljudskom tijelu.

Vjerovatnoća da se nađu dva ljudska bića sa istom DNК iznosi jedan prema hiljadu milijardi, što je mnogo više nego što (trenutno) ima stanovnika na Zemlji.

Spavanje duže od devet sati štetno je po zdravlje kao i manjak sna.

Pretjerana upotreba antibiotika izaziva bolesti crijeva.

Advokatica i programerka Rumejsa

Gelgi iz Turske visoka je čak 215 cm, a prema Ginisovoj knjizi rekorda, ona je najviša žena na svijetu. Rođena je sa vrlo rijetkim poremećajem - tzv. Viver (Weaver) sindromom koji karakteriše neprestani rast kostiju.