Važnost mjerenja šećera nakon obroka/dijabetsko stopalo

VAŽNOST MJERENJA VAŽNOST MJERENJA ŠEĆERA NAKON OBROKA ŠEĆERA NAKON OBROKA DIJABETSKO STOPALO

Šećerna bolest je bolest metabolizma izazvana više- strukim uzrocima. Karakterišu je stalno povećanje vrijednosti šećera u krvi koje su posljedica poremećaja metabolizma ugljenih hidrata, masti i bjelančevina. Sve se to javlja kao posljedica sma- njenog lučenja insulina ili nedovoljnog djelovanja insulina na oboljelog. Iako Vas kroz šećernu bolest vode Vaš ljekar i medicinska sestra, ne smijete zanemariti svoju ulogu, koja je od neprocjenjive važnosti za cjelokupni razvoj bolesti i njen nadzor. Nije važno je li na pregledu kod Vašeg ljekara, koji ćete napraviti jednom u tri mjeseca, nivo šećera u krvi dobar ili idealan. Znatno važnije je uspjeti postići svakodnevno dobru regulaciju šećera u krvi. Održavati njen nivo između 4 i 9 mmol/l, danju i noću, nije jednostavno. To je, ipak, moguće postići učestalim mjerenjem nivoa šećera u krvi, prilagođavanjem terapije, pravilnom ishranom i redovnom zičkom aktivnošću. Uspijete li u tom, spriječićete nastanak i napredovanje komplikacija bolesti, a samim tim i po- boljšanje kvaliteta života.

Šta je postprandijalna glikemija?

To je određivanje nivoa šećera u krvi 2 sata nakon obroka. Ono je važno radi ranog otkrivanja šećerne bolesti i procjene razvoja kasnih komplikacija.

Koje su normalne vrijednosti postprandijalne glikemije?

Šećerna bolest je dobro kontrolisana kada je vrijednost glikemije 2 sata poslije obroka do 9 mmol/l.

Šta ako su vrijednosti veće?

To znači da je šećerna bolest loše regulisana te je vrlo važno prilagoditi terapiju vrijednostima glikemije, povećati dozu ljekova ili insulina, prilagoditi zičku aktivnost i ishranu!

Šta ako su vrijednosti niže?

Smanjiti oralne antidijabetike (ljekove) i insulin da ne dođe do pada šećera (hipoglikemija).

Šta je to dnevni profil glikemije i koliko često se radi?

To je određivanje nivoa šećera u krvi pred obrok i 2 sata poslije, tokom jednog dana. Na osnovu tih vrijednosti određuje se terapija. Pro li se rade 1-2 puta nedjeljno u zavisnosti od po- remećaja. Ukoliko se ne postigne zadovoljavajuća glikoregulacija, dolazi do pojave kasnih komplikacija šećerne bolesti koje mogu biti: mikro i makrovaskularne.

Dijabetsko stopalo je kasna komplikacija šećerne bole- sti gdje nastaju promjene na velikim i sitnim krvnim sudovima (kapilarima) kao i nervima. To dovodi do funkcionalne i strukturne promjene kože, potkožnog tkiva donjih ekstremiteta (nogu). Tako nastaju uslovi za nastanak kožnih oštećenja, infekcije (upale) i gangrene (propadanja tkiva), što dovodi do amputacije dijela ili cijelog stopala. Od velike važnosti je utvrditi na vrijeme kožne promjene koje karakteriše: suvoća kože, crvenilo i nastajanje sit- nih ragada (otvora, pukotina) kože. Ulceracije najčešće nastaju na mjestu najvećeg pritiska na stopalo u visini glavice prve, druge i pete stopalne kosti.

Znaci i simptomi dijabetskog stopala su:

Hladna i bolna stopala tokom noći, bol u stanju mi- rovanja, oslabljen puls, sjajna i istanjena koža, zadebljali nokti i gljivične infekcije, gangrena.

Znaci neuropatije su:

Ukočenost, žarenje, peckanje, bol, gubitak osjećaja na stopalu. Neophodno je svakodnevno provjeravati stopalo pregle- dujući djelove sa zadebljalom, tvrdom kožom i ragade (rane) na koži.

Može li se spriječiti dijabetičko stopalo? Šta mogu učiniti sami, a šta uz pomoć porodice? Kada se obratiti ljekaru?

Pregled stopala: svakodnevno održavati stopala čistim i toplim. Ne dozvoliti da koža bude suva. Svakodnevno prati stopala mlakom vodom i blagim sapunom, temeljno masirati mekanom tkaninom. Dobro osušiti prostor između prstiju. Obratiti pažnju na ispucale pete i za to koristiti hidratantne kreme, ali ih ne nanositi između prstiju. Čarape moraju biti od prirodnih

materijala (pamuk, vuna, svila) i treba nositi odgovarajuće veličine kako bi se spriječilo nabiranje u cipeli. Čarape mijenjati svakog dana, pregledati da li između prstiju postoji gljivična infekcija. Nikada na otvorene rane ne treba nanositi kreme ili masti bez predhodne konsultacije ljekara.

Nokti i njihovo održavanje: nokti na nogama se moraju rezati pod jakim svijetlom, nakon pranja, kada su mekani. Koristiti odgovarajući čisti pribor za nokte. Ne upotrebljavati nož i grube turpije, a zanoktice se ne smiju kidati. Nokti se moraju rezati ravno. Ne rezati ih u uglovima ili niže.

Kurije oči i kalusi (žuljevi): nastaju nošenjem neodgo- varajuće i tijesne obuće. Ne tretirati ih raznim preparatima jer postoji mogućnost oštećenja i zdravog tkiva. Potrebno je tražiti pomoć ljekara.

Preporučuje se izbjegavanje nošenja sandala i cipela na bosa stopala a obuća treba da bude mekana i udobna. Pokazalo se korisnim korišćenje više različite obuće koja se mijenja tokom dana. Svaki par obuće različito opterećuje stopalo pa se tako postiže rasterećenje i poboljšanje cirkulacije.

Noge ne smijemo zagrijavati vrućom vodom, grijali-

com i približavanjem vatri. Kod oštećenja nerava je smanjen osjećaj za toplotu pa mogu nastati opekotine.

Šta oboljelima treba savjetovati? Da prestanu sa pu- šenjem, da ne sjede sa prekrštenim nogama ili dugo stoje, da redovno vježbaju i, ako pate od grčeva u nogama, da budu aktivni u granicama do koje to problem dopušta.

Treba naglasiti važnost redovne kontrole šećera u krvi i drugih laboratorijskih vrijednosti.

„Pomagati drugima je dobro, učiti druge da pomažu sami sebi je mnogo bolje“- Džordž Orvel

Mr sci dr Snežana Radovanić, internista endokrinolog Opšta bolnica Berane