Vještine medicinske sestre/ tehničara u gipsaonici by Marko Habuš

B I B L I O T E K A

S R E D N J O Š K O L S K I

U D Ž B E N I C I

Miroslava Kičić Mario Gašić Tomislav Krejčir

VJEŠTINE

MEDICINSKE SESTRE / TEHNIČARA

U GIPSAONICI

UDŽBENIK ZA PETI RAZRED MEDICINSKE ŠKOLE ZA ZANIMANJE MEDICINSKA SESTRA OPĆE NJEGE / MEDICINSKI TEHNIČAR OPĆE NJEGE

Miroslava Kičić, Mario Gašić, Tomislav Krejčir / Vještine medicinske sestre / tehničara u gipsaonici udžbenik za peti razred medicinske škole za zanimanje medicinska sestra opće njege / medicinski tehničar opće njege

MEDICINSKA NAKLADA ZAGREB BIBLIOTEKA SREDNJOŠKOLSKI UDŽBENICI Miroslava Kičić, Mario Gašić, Tomislav Krejčir / Vještine medicinske sestre / tehničara u gipsaonici udžbenik za peti razred medicinske škole za zanimanje medicinska sestra opće njege / medicinski tehničar opće njege

Autori: Miroslava Kičić, mag. med. techn., Škola za medicinske sestre Vinogradska Mario Gašić, mag. med. techn., glavni tehničar OHBP-a, OŽB Našice Tomislav Krejčir, med. techn., Klinika za kirurgiju, Odjel traumatologije, KB Sveti Duh

Recenzenti: Harolt Placento, mag. med. techn., viši stručni savjetnik za kvalitetu, Jedinica za kvalitetu, OŽB Našice Boro Pejdo, mag. med. techn., glavni tehničar Klinike za kirurgiju, KBC Split

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-176-990-7

© 2021 Medicinska naklada. Sva prava pridržana. Ova je knjiga zaštićena autorskim pravima i ne smije se ni djelomično reproducirati, pohraniti u sustavu za reproduciranje, fotokopirati niti prenositi u bilo kojem obliku i na bilo koji način bez pismenoga dopuštenja autora i izdavača.

Miroslava Kičić, Mario Gašić, Tomislav Krejčir

Vještine medicinske sestre / tehničara u gipsaonici udžbenik za peti razred medicinske škole za zanimanje medicinska sestra opće njege / medicinski tehničar opće njege

ZAGREB, 2021.

Suradnici Ivana Herak, mag. med. techn., predavač, Sveučilište Sjever, Odjel za sestrinstvo Mihael Tenžera, mag. med. techn., Klinika za ortopediju i traumatologiju, Gip saonica, KBC Osijek Ivica Jurić, med. techn., Klinika za kirurgiju, Hitni kirurški prijem, KBC Split Zvjezdana Gvozdanović, mag. med. techn., pomoćnica ravnatelja za sestrin stvo, OŽB Našice Zdravko Mikolaj, med. techn., Služba za kirurške djelatnosti, Kirurška polikli nika – gipsaonica, ŽB Čakovec

Pokrate ANS – engl. autonomic nervous system (autonomni živčani sustav) AO – njem. Arbeitsgemeinschaft für Osteosynthesefragen (Radna skupina za pita nja osteosinteze) AO klasifikacija – Müllerova klasifikacija CAD – engl. computer aided design (računalno potpomognut dizajn) CAM – engl. computer aided manufacturing (računalno potpomognuta proizvodnja) CNC – engl. computer numerical control (računalna numerička kontrola) DCP – engl. dynamic compression plates (dinamičko-kompresivne ploče) DIP – engl. distal interphalangeal (distalni interfalangealni zglob) GDPR – engl. general data protection regulation (Opća uredba o zaštiti osobnih podataka) HIV – engl. human immunodeficiency virus (virus humane imunodeficijencije) HKMS – Hrvatska komora medicinskih sestara KAFO – engl. knee ancle foot orthosis (ortoza za koljeno, gležanj i stopalo) MCP – engl. meta carpo phalangeal (metakarpofalangealni zglob) NAOT – engl. National Association of Orthopaedic Technologists (Nacionalno udruženje ortopedskih tehnologa Sjedinjenih američkih država) OHBP – objedinjeni hitni bolnički prijem OT – engl. orthopaedic technologists (ortopedski tehnolog) PIP – engl. proximal inter phalangeal (proksimalni interfalangealni zglob) RH – Republika Hrvatska RDG – rendgen VAS – vizualno-analogna skala

VII

Sadržaj 1. Građa i funkcija lokomotornog sustava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 Osteologija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 Koštane stanice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .4 Građa koštanoga tkiva. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4 Miologija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6 Anatomija skeletnih mišića. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

2. Ozljede sustava za kretanje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 Prijelom kosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10 Klasifikacija prijeloma. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10 Uloga sustava za kretanje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12

3. Liječenje prijeloma. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15 Liječenje prijeloma. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16 Konzervativno liječenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16 Kirurško liječenje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .22 Prijelomi gornjih ekstremiteta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 Nadlaktična kost (lat. humerus) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 Podlaktica (lat. antebrachium). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24 Prijelomi radijusa na tipičnom mjestu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24 Prijelomi donjih ekstremiteta. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25 Natkoljenica (lat. femur). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25 Potkoljenica (lat. crus cruris). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25

4. Imobilizacija sadrenim zavojem. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29 Sadreni materijali. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30 Podstavljanje sadrene imobilizacije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33 Podmetači. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34 Tehnika izrade sadrene imobilizacije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 Kontrola imobilizacije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38 Procjena neurovaskularnog statusa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66 Zdravstveni odgoj bolesnika sa sadrenom imobilizacijom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68

5. Ortopedska pomagala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71 Kategorizacija ortoza. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72 Vrste ortoza. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73 Ortoze za gležanj i stopalo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74 Ortoze za koljeno. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74 Ortoze za stabilizaciju koljena, stopala i gležnja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74 Ortoze za kontrolu kukova, koljena, gležnjeva i stopala. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75 Ortoze za rame, nadlakticu, lakat i ključnu kost. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75 Ortoze za zapešće . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75 Ortoze za zapešće i šaku. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75 IX

Ortoze za prste. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76 Ortoze za kralježnicu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76 Pomagala za kretanje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77 Štake . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77 Štap . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78 Hodalica. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78

6. Funkcionalna imobilizacija prijeloma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 Sintetički materijali . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83

7. Sprječavanje infekcija u gipsaonici. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85 Ustrojstvo gipsaonice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86 Instrumenti u gipsaonici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87 Održavanje instrumenata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89 Osnovne preporuke za uspješno čišćenje instrumenata. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90

8. Rad u zoni ionizirajućega zračenja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93 Osnovni aspekti specifične zaštite. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94 Zahtjevi u vezi s radnim okolišem u zaštiti od ionizirajućeg zračenja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95 Zaštitna oprema i sredstva. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96

9. Dokumentacija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99 Povijesni presjek primjene sestrinske dokumentacije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100 Sestrinska dokumentacija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100 Dokumentacija medicinskih sestara / tehničara koji izrađuju i postavljaju imobilizacije. . . 101 Elektronička sestrinska dokumentacija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103

Dodatak 1. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105 Povijest imobilizacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105

Literatura. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109 Pojmovnik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113 Kazalo pojmova. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115

Predgovor Drage učenice i učenici, pred vama je udžbenik za nastavni predmet Vještine medicinske sestre / medicinskog tehničara u gipsaonici. Uvođenjem jedinstvenoga srednjoškolskoga petogodišnjeg kurikula u obrazova nje medicinskih sestara / tehničara, učenici dobivaju mogućnost stjecanja speci fičnih znanja i vještina iz područja gipsanja. Autori udžbenika imaju bogato radno iskustvo stečeno na kirurškim odjelima i dodatnu vrijednost ovom udžbeniku daje to što su, osim autora, u pisanju poje dinih poglavlja ili dijelova poglavlja sudjelovali medicinske sestre / tehničari iz sustava rada, zaposleni u gipsaonicama kao medicinske sestre / tehničari koji sudjeluju u izradi i postavljanju imobilizacije. Udžbenik se sastoji od devet poglavlja, uz dva dodatka, a gradivo je podijeljeno na nastavne jedinice u skladu s nastavnim planom i programom. Na početku svakog poglavlja navedeni su ishodi učenja, a na kraju pitanja za ponavljanje koja će vam pomoći da usvojite novi sadržaj. Zahvaljujemo kolegicama i kolegama na podršci, članovima izvršnog odbora Društva medicinskih tehničara gipsera HUMS-a, OŽB-u Našice (OHBP, Odjel za radiologiju, Odjel za kirurgiju, Kirurška poliklinika ŽB Čakovec za ustupljene fotografije) i svim suradnicima i recenzentima koji su se odazvali našem pozivu. Želimo vam uspješno usvajanje novih znanja i vještina. Autori

1. Građa i funkcija lokomotornog sustava SADRŽAJ Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 Osteologija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 Miologija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6

Ishodi učenja: 1. definirati pojam medicinska sestra / tehničar koji izrađuju i postavljaju imobilizacije 2. nabrojiti potencijalna radilišta medicinskih sestara / tehničara koji izrađuju i postavljaju imobilizacije 3. definirati osteologiju 4. navesti funkcije koštanog sustava 5. opisati koštane stanice 6. usporediti makroskopsku građu koštanoga tkiva 7. nabrojiti oblike kostiju 8. definirati miologiju 9. usporediti građu mišićnoga tkiva prema morfološkim i fiziološkim osobitostima 10. navesti funkciju kontrakcije 11. objasni osnovnu građu mišića 12. navesti kretnje mišića 1

Uvod Medicinske sestre / tehničari, koji izrađuju i postavljaju imobilizacije u hrvat skom se zdravstvenom sustavu Hrvatske kolokvijalno nazivaju „gipserima“. U školskoj godini 2010./2011. upisana je prva generacija učenika prema novom strukovnom kurikulu za stjecanje kvalifikacije medicinska sestra opće njege / medicinski tehničar opće njege i među izbornim je predmetima omogućeno bira nje predmeta Vještine medicinske sestre / tehničara u gipsaonici. U modernoj hrvat skoj povijesti ne postoji standardizirani oblik edukacije iz područja gipsaonice. Edukacija medicinskih sestara / tehničara koji izrađuju i postavljaju imobilizacije nije standardizirana i najčešće je opisivana „s koljena na koljeno“. Prema Zako nu o sestrinstvu RH, potrebna je dodatna edukacija ili specijalizacija za određe na područja djelovanja medicinskih sestara / tehničara. U Hrvatskoj „gipsere“ možemo definirati kao: medicinske sestre / tehničare koji imaju potrebna znanja i vještine za izradu i postavljanje imobilizacija. Medicinske sestre / tehničari koji izrađuju i postavljaju imobilizacije rade na objedinjenim hitnim bolničkim prijemima, polikliničkim kirurškim ambu lantama, kirurškim salama. Druge, zapadno orijentirane zemlje, poput Nizozemske, Velike Britanije, Slo venije, Finske, Sjedinjenih Američkih Država i ostale, imaju oblik dodatnog usavršavanja preko tečajeva ili neku vrstu sestrinske specijalizacije. Naziv za medicinsku sestru / tehničara koji izrađuju i postavljaju imobilizacije u tim je zemljama najčešće ortopedski tehnolog (engl. orthopaedic technologists – OT). Prema definiciji Američke udruge ortopedskih tehnologa (NAOT), ortopedski su tehnolozi: „Specijalizirani stručnjaci u izradi udlaga i cirkularnih imobilizacija.“ AO (Arbeitsgemeinschaft für Osteosynthesefragen) Foundation definira taj pojam ovako: „dobro uvježban medicinski zaposlenik za postavljanje sadrenih, sintetič kih udlaga i cirkularnih imobilizacija, ortoza, narukvica (braces)“.

Slika 1-1. Medicinski tehničar koji postavlja imobilizacije u svojem radnom okruženju 2

Vještine medicinske sestre / tehničara u gipsaonici

Osteologija Osteologija je anatomska disciplina koja se bavi proučavanjem koštanog sustava. A

lubanja ključna kost lopatica rebra nadlaktična kost kralježnica lakatna kost palčana kost

bedrena kost goljenična kost lisna kost

Slike 1-2. Kostur čovjeka, pogled s prednje (A) i stražnje (B) strane

Opća se osteologija dijeli na: •• aksijalni (osovinski) skelet (skeleton axiale) – kosti koje oblikuju uzdužnu os trupa (lubanja, kralješci, rebra, prsna kost, ossa auditus – slušne koščice) •• apendikularni (pridodani) skelet (skeleton appendiculare) – kosti koje su po vezane s aksijalnim skeletom (kosti ruku i nogu, kosti ramenog i zdjeličnog obruča). Funkcija koštanog sustava jest da daje oblik, veličinu i potporu tijelu te zaštićuje utrobne organe i omogućuje kretnje lokomotornog sustava (pasivni i aktivni dio). Građa kostiju: Kosti su izgrađene od koštanoga tkiva, koje je građeno od: •• tvrde međustanične mineralizirane tvari ili koštanog matriksa •• koštane stanice. Koštani matriks se sastoji od: •• 65 % anorganske tvari – hidroksiapatit •• 35 % organske tvari – strukturni vlaknasti i nevlaknasti proteini. Građa i funkcija lokomotornog sustava

Miologija Miologija je anatomska disciplina koja se bavi proučavanjem mišićnog sustava. Mišićni sustav (lat. systema musculare) obuhvaća ukupno 752 mišića, koji zajed no čine oko 40 % tjelesne težine. Mišići imaju sposobnost kontrakcije i pri tome se izvode pokreti, proizvode toplinu te na kraju imaju i posturalnu ulogu (u odr žavanju uspravnoga stava tijela). Funkcionalno tkivo mišića jest mišićno tkivo. Osnova su mišićnoga tkiva mišić ne stanice koje se tijekom embrionalnog razvitka razvijaju iz mezoderma, odno sno iz mezenhimskih stanica.

Slika 1-3. Mišićni sustav

Mišićno se tkivo, prema morfološkim i fiziološkim osobitostima, može podijeliti ovako: •• Glatko mišićno tkivo izgrađeno je od izduljenih vretenastih stanica koje ne pokazuju poprečnu ispruganost. Ono izgrađuje slojeve u stijenkama šupljih utrobnih organa, krvnih i limfnih žila, izolirane mišiće u oku i kožne mišiće. Važno je naglasiti da ono NE izgrađuje lokomotorni aparat i da je kontrakcija sporija i pod utjecajem ANS-a. •• Poprečnoprugasto mišićno tkivo dijeli se na skeletno i srčano. 6

Vještine medicinske sestre / tehničara u gipsaonici

Anatomija skeletnih mišića Mišići su aktivan dio lokomotornog sustava, a funkcionalni im je dio mišićna stanica koja se skraćuje (kontrakcija) i relaksira. Funkcije su kontrakcije: statička (svojom napetošću održava stav i fiksira zglo bove u položaj) i dinamička (pokret). Osnovna građa mišića: •• Trbuh (venter) središnji je dio mišića, izgrađuju ga usporedna mišićna vlakna koja se protežu između dviju tetiva, a svako je vlakno na obama krajevima vezano za tetivu. •• Tetive (tendo) periferni su dio kojim se mišić veže za kost, a na mjestu pripoja urastaju u koštani periost čineći čvrste veze između kosti i mišića. Tetiva je izgrađena od usporednih kolagenskih vlakana, čvrsta je, savitljiva i nerastez ljiva. •• Čahuru mišića (fasciu) čine vezivno-vaskularne strukture. Čahura se povlači u dubinu mišića jer su mišićne stanice veoma aktivne te zato krv mora do spjeti u svako mišićno vlakno. Pripoji (insercije) mišića: •• polazište (origo) – proksimalna je insercija, a naziva se fiksnom točkom (punctum fixum) •• hvatište (insertio) – distalna je insercija, a naziva se mobilna točka (lat. punctum mobile). Pripoji mišića mogu se zamijeniti ovisno o funkciji, a obično se u širemu smislu insercijom naziva svaki pripoj mišića uz kost.

Tablica 1-1. Vrste kontrakcija i kretnje mišića Kontrakcija mišića

Kretnje mišića

izotonička

dovodi do promjene duljine mišića (skraćenje)

agonisti

izometrička

povećanje tonusa mišića, ali se sinergisti ne mijenja njegova duljina

izvode isti pokret, pomažu agonistima

koncentrična

dovodi do skraćivanja mišića

antagonisti

pokret suprotan pokretima agonista

ekscentrična

mišić se izdužuje

fiksatori

osiguravaju da jedna od dviju insercija agonista bude punktum fiksum određen smjerom kretnje

započinju kretnju, glavni mišići određene kontrakcije

Građa i funkcija lokomotornog sustava

Pitanja za provjeru znanja: 1. Definiraj gipsere. 2. Nabroji potencijalna radilišta medicinskih sestara / tehničara koji izrađuju i postavljaju imobilizacije. 3. Definiraj osteologiju. 4. Navedi funkcije koštanog sustava. 5. Opiši koštane stanice. 6. Usporedi makroskopsku građu koštanoga tkiva. 7. Nabroji oblike kostiju. 8. Definiraj miologiju. 9. Usporedi građu mišićnoga tkiva prema morfološkim i fiziološkim osobitostima. 10. Navedi funkciju kontrakcije. 11. Objasni osnovnu građu mišića. 12. Navedi kretnje mišića.

Vještine medicinske sestre / tehničara u gipsaonici

2. Ozljede sustava za kretanje SADRŽAJ Prijelom kosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10 Uloga sustava za kretanje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12

Ishodi učenja: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9.

definirati prijelom kosti nabrojiti vrste prijeloma kosti opisati mehanizam nastanka patoloških prijeloma objasniti na osnovi čega se provodi klasifikacija prijeloma navesti klasifikaciju prijeloma s obzirom na vrstu odmaka navesti razliku prijeloma prema odnosu prijeloma i mekog tkiva opisati specifičnosti dječje traumatologije primijeniti kretnje zgloba usporediti dvije faze koje razlikujemo pri hodanju 9

Prijelom kosti Prijelom kosti (fraktura, kostolom) definiramo kao prekid kontinuiteta koštano ga tkiva. Uzrok je najčešće vanjska sila koja djeluje jednokratno, dovoljno dugo i jako da nadjača fiziološku razinu elastičnosti kosti te direktno ili indirektno uzrokuje ozljede mekanih struktura i tkiva. Klinički i morfološki prijelomi oči tuju se nizom varijanti pa je stoga teško postaviti jedinstvenu klasifikaciju loma kostiju koja bi obuhvatila sve relevantne podatke. Sam prijelom kostiju može biti zatvoren, otvoren, potpun, nepotpun i s više ulomaka. Sila koja djeluje na kost može biti izravna – neposredna (uzrokuje prijelom na mjestu udara) ili po sredna (uzrokuje prijelom na mjestu udaljenom od djelovanja sile), a djelova nje sile može biti statičko zbog gravitacije, dinamičko zbog akceleracije mase ili kombinirano. Vrste prijeloma kosti: •• traumatski prijelom: jednokratno djelovanje jake sile •• patološki prijelom: jednokratno djelovanje slabije sile •• spontani prijelom (engl. stress-fracture): ponavljano djelovanje slabije sile. Za razliku od traumatskih prijeloma, kod patoloških prijeloma mehanizam na stanka je djelovanje male sile na kost, koja može biti direktna i indirektna. Ka rakteriziraju ih pojave patoloških promjena građe kosti, što dovodi do razrjeđe nja i slabljenja koštanoga tkiva i posljedično do prijeloma. Uzroci koji uzrokuju promjene jesu: maligne bolesti, metastaze na kost, osteomijelitis, osteoporoza, juvenilne koštane ciste, razni metabolički poremećaji. Spontane prijelome karakterizira izrazito preopterećenje kosti zbog opetovanih pokreta, pri čemu koštano tkivo ne može podnijeti toliko jako opterećenje koje mišići mogu izazvati svojim kontrakcijama.

Klasifikacija prijeloma Prijelom kosti, ovisno o proširenosti lomne linije, može biti potpun s prekidom periosta ili nepotpun, kada je periost očuvan. Potpun prekid kontinuiteta kosti može uzrokovati pomaka položaja lomnih ulomaka te tada govorimo o impak

Važno je znati: Klasifikacija prijeloma temelji se na procjeni intenzitete sile, mehanizmu nastanka ozljede, veličine lezije (koža, mišića, žila, živaca), položaju lomne linije i broju lomnih ulomaka, komorbiditetu i općem stanju bolesnika. Klasifikacija prijeloma omogućuje izbor optimalne metode liječenja, ocjenu rezultata liječenja i mogućnost predviđanja trajanja liječenja i rehabilitacije za pojedini tip prijeloma.

Vještine medicinske sestre / tehničara u gipsaonici

Jeste li znali: Dječja traumatologija se razlikuje od traumatologije odraslih osoba s obzirom na razliku u anatomorfološkoj građi i biomehaničkim svojstvima tako da dijagnostički i terapijski postupci ovise o građi koštane strukture kroz koju prolazi prijelomna pukotina kao i o vremenu preostalom nakon traume do završetka rasta djeteta.

Uloga sustava za kretanje Biomehanika je znanost koja proučava djelovanje mehaničkih utjecaja na orga nizam i primjenjuje zakone mehanike na funkciju i oblik normalnoga i patološki promijenjenoga lokomotornog sustava. Osnovna funkcija tijela u tome smislu jest suprotstavljanje djelovanju sile teže i održavanje tijela u uspravnom položa ju. Mišići djeluju preko kosti, koje djeluju kao poluge, a njihova središta vrtnje nalaze se u osima zglobova.

Važno je znati: Neke od kretnji zglobova su: ekstenzija (ispružanje) i fleksija (pregibanje), abdukcija (odmicanje) i adukcija (primicanje), antefleksija (svinutost organa prema naprijed) i retrofleksija (svinutost organa prema natrag), elevacija (podizanje ramena) i depresija (spuštanje ramena), radijalna i ulnarna devijacija (iskrivljenost), everzija (pokret rotacije stopala prema van) i inverzija (pokret rotacije stopala prema unutra) i rotacijske kretnje (obrtajuće).

Djelovanje muskulature u mehaničkom je smislu suprotno djelovanju sile teže i ono preko kosti omogućuje tijelu razne tjelesne aktivnosti. Kosti djeluju kao sustav poluga, povećavaju sile nastale kontrakcijom mišića, preko zglobova pre tvaraju ih u kretnje i održavaju stalan oblik i držanje tijela. Hod je niz ravnomjernih i naizmjeničnih koordiniranih pokreta udova i trupa sa svrhom premještanja s jednog mjesta na drugo u prostoru. Glavni preduvjet za normalan hod jest uredna funkcija mišićnog, koštanog i živčanog sustava. In terval između dvaju uzastopnih kontakata s podlogom iste noge naziva se ciklu som hoda i sastoji se od dvaju koraka. Korak je interval između dvaju kontakata s podlogom. Pri hodanju razlikujemo dvije faze: •• faza oslonca, koja se sastoji se od pet dijelova: inicijalni kontakt petom, odgo vor na opterećenje primicanjem stopala na cijelu podlogu, međufaza oslonca samo na stopalu, završna faza, kada se peta odiže od podloge i predzamah, kada se odižu prsti 12

Vještine medicinske sestre / tehničara u gipsaonici

•• faza njihanja koja se sastoji od triju dijelova: inicijalno njihanje pri odizanju stopala od podloge, međunjihanje te prolazak pokraj opterećene noge i završ no njihanje kao priprema i usporivanje za inicijalni kontakt. Parametri hoda jesu širina hoda, duljina hoda, duljina linije iskoraka, pomaci u frontalnoj, transverzalnoj i sagitalnoj ravnini, tempo i brzina. Širina je koraka najmanja udaljenost između stopala koje se njiše i noge oslon ca. U stojećem položaju iznosi 5 – 10 cm. Duljina je koraka udaljenost između uzastopnih kontaktnih točaka suprotnih stopala s podom te iznosi 35 – 41 cm. Ovisi o dobi, spolu, visini, umoru, zdravstvenom stanju osobe, obući, odjeći i dr. Duljina je iskoraka linearna udaljenost između dviju uzastopnih kontaktnih točaka istoga stopala s podom, a iznosi 70 – 82 cm te podrazumijeva jedan ciklus hoda. Pomaci u sagitalnoj ravnini oscilacije su centra gravitacije (2 – 5 cm), an gularne kretnje donjeg ekstremiteta, reaktivno pokretanje ruku. Pomaci u fron talnoj ravnini iznose oko 2 cm za glavu i trup, a 2,5 – 5 cm za zdjelicu. Pomaci u transverzalnoj ravnini vide se kao istodobno njihanje donjeg ekstremiteta i kontralateralnoga gornjeg ekstremiteta prema naprijed, oko 8 stupnjeva rotacije zdjelice.

Jeste li znali: Tempo hoda je broj koraka u minuti. Iznosi oko 100–125 koraka u minuti, ovisno o konstituciji i spolu. Brzina hoda označava put prijeđen u određenom vremenu i iznosi oko 177–186 metara u minuti, ovisno o konstituciji i spolu.

Pitanja za provjeru znanja: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9.

Definiraj prijelom kosti. Nabroji vrste prijeloma kosti. Opiši mehanizam nastanka patoloških prijeloma. Objasni na osnovi čega se provodi klasifikacija prijeloma. Navedi klasifikaciju prijeloma s obzirom na vrstu odmaka. Navedi razliku između prijeloma s obzirom na odnos prijeloma i mekog tkiva. Opiši specifičnosti dječje traumatologije. Primijeni kretnje zgloba. Usporedi dvije faze koje razlikujemo pri hodanju. Ozljede sustava za kretanje

3. Liječenje prijeloma

SADRŽAJ Liječenje prijeloma. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16 Prijelomi gornjih ekstremiteta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 Prijelomi donjih ekstremiteta. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25

Ishodi učenja: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9.

objasniti izbor metode liječenja prijeloma definirati glavni cilj liječenja prijeloma objasniti postulate konzervativnog liječenja opisati konzervativno liječenje prijeloma opisati kirurško liječenje prijeloma definirati repoziciju nabrojiti članove tima koji sudjeluju u izvođenju repozicijskog zahvata usporediti vertikalni ili longitudinalni vlak primijeniti intervencije medicinske sestre / tehničara koji izrađuju i postavljaju imobilizacije tijekom repozicijskog zahvata 10. primijeniti intervencije medicinske sestre / tehničara u pacijenta s imobilizacijom 15

Liječenje prijeloma Izbor metode liječenja ovisi o općem stanju ili mogućoj ugrozi bolesnika, dobi, komorbiditetima, neurološkom i vaskularnom statusu, mjestu prijeloma, lo kalnom stanju, prisutnom edemu i hematomu. Metoda liječenje ovisi i o tipu prijeloma, pri čemu se danas uglavnom primjenjuje AO klasifikacija (pogledati poglavlje „Ozljede sustava za kretanje“). Anamnezom i kliničkim pregledom do bivamo informacije o mehanizmu prijeloma, prisutnim poteškoćama te uvid u lokalni status ozlijeđenog ekstremiteta. Sam prijelom koštane strukture može biti popraćen ozljedom ligamenata, mišića, krvnih žila i živaca. Svaki se prijelom može namjestiti (reponirati) u anatomski (željeni) položaj. U liječenju prijeloma postoje dvije skupine postupaka retencije ulomaka (ili načina liječenja): konzervativno i kirurško. Glavni ciljevi liječenja prijeloma jesu omo gućiti cijeljenje i što raniji povrat funkcije ozlijeđenog ekstremiteta.

Konzervativno liječenje Pod pojmom „konzervativno liječenje prijeloma“ ili „zatvorena metoda liječenja prijeloma“ obuhvaćeni su terapijski postupci primjenom kojih se izvodi repozi cija ulomaka i zadržavanje u korigiranom položaju jednom od metoda vanjske imobilizacije, a da se pri tome ne narušava integritet kože i mekih tkiva.

Važno je znati: Postulate konzervativnog liječenja, popularno nazvani 3R, definirao je njemački kirurg Böhler. 3R označava: repoziciju (namještanje koštanog ulomka), retenciju (zadržavanje koštanog ulomka) i rehabilitaciju (oporavak funkcije ozlijeđenog ekstremiteta).

Imobilizacija koštanih ulomaka nakon učinjene repozicije izvodi se primjenom gipsanih zavoja. Osim postojanja klasičnoga gipsa koji se primjenjuje u imobilizaciji prijeloma, a kojeg čini kalcijev sulfat, postoje i sintetički imobilizacijski zavoji. Pri plasiranju gipsa na ozlijeđeni ekstremitet treba voditi brigu o tome da se sti skom ne kompromitira vaskularizacija na okrajinama ekstremiteta, gdje se oče kuje nastanak jačega posttraumatskog edema, čime se može izazvati nastanak komplikacija te metode liječenja. Zbog toga se u takvim slučajevima, na mjestu gdje se očekuje nastanak edema, najprije postavlja gipsana udlaga koja obuhvaća 1/2 do 2/3 debljine ozlijeđenog ekstermiteta, a ima istu ulogu kao i cirkular ni gips, ali je bolja mogućnost kontrole samog edema i nastanka komplikacija. 16

Vještine medicinske sestre / tehničara u gipsaonici

Gipsana se udlaga nosi najčešće 3 do 7 dana, a, kad više ne postoji mogućnost nastanka znatnijeg edema, onda se ona zamjenjuje cirkularnom imobilizacijom. Vanjska se imobilizacija izvodi najčešće gipsanom udlagom i zavojem tako da se obuhvate najmanje dva susjedna zgloba kako bi se osigurala stabilnost re poniranih ulomaka. Imobilizacija mora biti odgovarajuća, neprekidna, dovoljno dugotrajna i potpuna.

Repozicija Repozicija je vraćanje koštanih ulomaka u odnos u kojemu su bili prije nastanka ozljede te se ubraja u metode konzervativnog liječenja. Repozicija prelomljenih ulomaka obuhvaća manipulativne pokrete u svrhu repozicije, tj. vraćanja ulo maka u normalnu anatomsku poziciju, i njihovo zadržavanje u korigiranom po ložaju sve do potpunog cijeljenja prijeloma. Što je prije učinjena repozicija, veći su izgledi za uspjeh u postizanju idealne anatomske repozicije. S vremenom na staje edem okolnoga tkiva i nakuplja se lokalni hematom, što otežava postizanje uspješne repozicije, a time i izlječenja. Repozicijski zahvat zahtijeva interdisciplinaran pristup liječnika, medicinskih sestara / tehničara koji izrađuju i postavljaju imobilizaciju, radioloških tehniča ra, fizioterapeuta itd. Repozicijski zahvat izvode educirana medicinska sestra / tehničar koji izrađuje i postavlja imobilizacije i liječnik (sl. 3-1). Repozicija bi se trebala izvoditi uz kon trolu RDG aparata ili najmanje na kraju odrađenog zahvata. Repozicijski je za hvat bolan te bi trebao biti izveden u anesteziji (opća i infiltracijska), a u posljed

Slika 3-1. Repozicija prijeloma distalnog dijela podlaktice – suradnja liječnik i medicinska sestra / tehničar, koji izrađuju i postavljaju imobilizacije Liječenje prijeloma

njih nekoliko godina izvodi se i uz minimalnu sedaciju unaprijed pripremljenom mješavinom kisika i dušikova oksida u omjeru 50 : 50 (sl. 3-2). Prijelomi distalnog dijela palčane kosti čine 17 % od ukupnih prijeloma, dok je 10 % svih prijeloma prijelomi palčane kosti na tipičnom mjestu (sl. 3-4. i 3-5.).

Slika 3-2., 3-3. Primjena sustava za samoinhalaciju unaprijed pripremljene mješavine kisika i dušikova oksida u omjeru 50 : 50 i primjena

Slika 3-4. RDG snimka prijeloma distalnoga dijela podlaktice

Slika 3-5. RDG snimka prijeloma palčane kosti na tipičnom mjestu

Najčešće se reponiraju prijelomi podlaktice, a često i iščašenja ramenog zgloba i ivera. Može se uporabiti vertikalni ili longitudinalni vlak. Vertikalni ili okomiti vlak jest sila vučenja u kojoj koštane fragmente vučemo okomito s obzirom na pacijenta koji leži (sl. 3-6). Najčešće se izvodi s pomoću stega koje se fiksiraju 18

Vještine medicinske sestre / tehničara u gipsaonici

Intervencije

Objašnjenja

timski objasniti postupak repozicije te pojavu moguće nelagode

Zajedno s kirurgom, u okviru svojih kompetencija, objasniti postupak repozicije i pojavu boli. Dopustiti bolesniku postavljanje pitanja.

pregledati potpisanu medicinsku dokumentaciju

Repozicijski zahvat mora biti dokumentiran, a obavijesni pristanak za repozicijski zahvat i anesteziju potpisuje bolesnik ili skrbnika.

održavati higijenu ruku prema standardu / utrljati antiseptik u ruke

Pravilna higijena ruku način je sprječavanja infekcija koje se mogu prenijeti nečistim rukama.

staviti zaštitne rukavice

Sprječavanje infekcije prema bolesniku i zaštita medicinskog osoblja od infekcije.

pratiti opće stanje, poseban naglasak staviti na stanje sluznice i kože

Uočavati i evidentirati nagle promjene u izgledu kože i sluznice. Osigurati da pacijent nema strano tijelo u ustima (zubalo ili nešto drugo) te ga po potrebi izvaditi – zbog primjene anestezije.

osigurati optimalan položaj bolesnika

Postaviti bolesnika u odgovarajući položaj (ležeći, sjedeći) – kod repozicije ramenog obruča, ključne kosti moguć je i sjedeći položaj.

nadzirati vitalne funkcije

Odstupanje od normalnih vrijednosti može biti znak komplikacije.

utvrditi koji je ekstremitet ozlijeđen

Postaviti pitanje: Koja Vas ruka ili noga boli?

pripremiti pribor za izvođenje Pripremiti na radnome stolu dostatan broj materijala za izradu repozicije imobilizacije: sadreni materijal, pamučna cirkularna čarapa, sintetička vata, zavojni materijal, ljepljiva vrpca. pripremiti instrumente za izvođenje repozicije

Škare za rezanje zavoja po Listeru, škare za rezanje zavoja i tankih slojeva sadre po Brunsu.

napraviti općenitu procjenu neurovaskularnog statusa ozlijeđenog ekstremiteta prije repozicije

Utvrditi eventualne neurovaskularne komplikacije koje su posljedica ozljede.

izraditi udlagu

Izmjeriti koliko je potrebno da udlaga bude dugačka i široka.

sudjelovati u izvođenju repo- Timskim radom liječnika i medicinske sestre / tehničara koji izrazicijskog zahvata đuju i postavljaju imbolizacije izvodi se namještanje koštanih ulomaka u anatomsko stanje kostiju koje je prethodilo ozljede. postaviti udlagu na ozlijeđeni Pripaziti na mjesto postavljanja udlage. ekstremitet Pripaziti na prikladnu podstavu ispod udlage. Udlagu fiksirati zavojem. u suradnji s kirurgom zadržati Sadrena udlaga u kontaktu sa zrakom počinje se sušiti i izazivati odgovarajući položaj ruke lokalnu termičku reakciju. U tom procesu dolazi do stvrdnjavanja udlage s pomoću koje se uspješno radi retencija reponiranih koštanih ulomaka.

nakon završenog repozicijskog zahvata završiti postavljanje imobilizacije

Završiti fiksaciju imobilizacije zavoja, a, uz funkcionalnost, svaka imobilizacija mora imati i estetsku vrijednost.

postupno uspravljati bolesnika

Ležeći položaj – sjedeći položaj – uspravan položaj (ako je moguće zbog bolesnikova stanja).

Vještine medicinske sestre / tehničara u gipsaonici

Intervencije

Objašnjenja

educirati bolesnika o poželjnim ponašanjima s imobilizacijom i komplikacijama koje se mogu dogoditi

Vježbama imobiliziranog ekstremiteta pacijent potpomaže lokalnu cirkulaciju i samim time prevenira oteklinu i bolove, a navrijeme uočava stanja koja mogu imati za posljedicu pogoršanje njegova zdravstvenog stanja.

napraviti općenitu neurovaskularnu procjenu imobiliziranog ekstremiteta nakon repozicije

Ne postoji razlika u izvođenju neurovaskularne procjene prije i nakon repozicijskoh zahvata. Razlika je u potencijalnom uzroku neurovaskularnih problema – prije repozicije uzrok je vjerojatno ozljeda, nakon repozicije mogući je uzrok imobilizacija.

umiriti bolesnika

Medicinska sestra mora poznavati komunikacijske vještine jer dobra komunikacija smanjuje stres i anksioznost bolesnika te se potiče međusobno povjerenje.

otpratiti bolesnika na RDG dijagnostiku

Zbog bolova prije repozicije, za vrijeme repozicije (ako nije dobio analgeziju) postoji mogućnost pada bolesnika te nastanka ponovne ozljede.

kategorizirati bolesnika

Primjenom kategorizacije hospitaliziranih bolesnika utvrđuje se potreba za zdravstvenom njegom i osigurava dovoljan broj medicinskih sestara.

sestrinska dokumentacija

Sestrinska dokumentacija osigurava kontinuitet i kvalitetu pružanja zdravstvene skrbi.

Ekstenzija (koštana trakcija) Metoda trakcije koja se ubraja u konzervativno liječenje kao trajno (danas izni mno rijetko), a može biti i privremena kao trenutačna stabilizacija prijeloma do spremnosti bolesnika za kirurški zahvat. Riječ je o svladavanju retrakcije musku lature na ozlijeđenom ekstremitetu i na taj se način sprječava pomak ulomaka. Perkutanom se tehnikom uvodi Kirschnerova žica ili Steimanov čavao distalno od mjesta prijeloma, a na krajeve žice stavlja se ekstenzijska potkova. Potkova je užetom vezana za ekstenzijsku konstrukciju na kojoj visi opterećenje 1/10, npr. ako bolesnik ima 80 kilograma, stavi se opterećenje od 8 kilograma.

Komplikacije konzervativnog liječenja Primarne i sekundarne ozljede vaskularnih i živčanih struktura nastaju pod utjecajem sile i djelovanjem frakturiranih ulomaka kosti pri nastanku traume, kod repozicije ili kao posljedica posttraumatskog edema i hematoma. Edem i he matom svojim biofizičkim obilježjima, tj. stvaranjem pritiska unutar fascijalnih prostora, negativno djeluju na živčane i krvožilne te ostale meke strukture i na taj ih način ugrožavaju. Sudeckova bolest (Sudeckova distrofija), opisana kao kompleksni regionalni bolni sindrom, jedna je od komplikacija konzervativnog liječenja, ali katkada i kirurškog liječenja. Nastaje kao rezultat smanjene mobilnosti, posljedičnog po remećaja lokalne cirkulacije i neurovegetativnog sustava. Uzrok joj je najčešće Liječenje prijeloma

ili legura (npr. titanske legure – danas sve zastupljenije ), a radi osiguravanja trajnog položaja ulomaka (sl. 3-9.). Ugrađuju se različite vrste pločica: ravne, žljebaste, kutne, kondilarne, DCP (di namičko-kompresivne ploče), više vrsta vijaka: kortikalni, spongiozni, maleo larni. Danas su uglavnom u primjeni specijalne titanske ploče i vijci (kortikalni, spongiozni, kanulirani) koji su već tvornički premodelirane za svaku pojedinu kost (sl. 3-10.).

Slika 3-9. Pristup i osteosinteza distalnoga dijela humerusa

Slika 3-10. Standardni traumatološki instrumentarij

Prijelomi gornjih ekstremiteta Nadlaktična kost (lat. humerus) Prijelomi nadlaktične kosti susreću se relativno često u svakodnevnom trauma tološkom radu. Ubrzani i moderni način života popraćen je raznim padovima, a prometne nezgode najčešće uzrokuju prijelom nadlaktične kosti. Kad govorimo o prijelomima proksimalnog dijela nadlaktice, onda se odmah po misli na prijelom kirurškog vrata nadlaktice koji je najčešći od svih prijeloma, među koje se ubrajaju i prijelom anatomskog vrata te prijelom velikog i malog tuberkula i prijelom glave nadlaktične kosti. Prijelomi na proksimalnom dije lu nadlaktice nastaju najčešće padom na ruku, a rjeđe djelovanjem izravne sile. Prijelomi dijafize nadlaktične kosti najčešći su na nadlaktici i čine oko 50 % svih prijeloma nadlaktice (sl. 3-11.). Takav prijelom najčešće nastaje djelovanjem izravne sile na nadlakticu, rjeđe padom na ispruženu ruku. Sve žile i živci nad laktice mogu biti ozlijeđeni pri nastanku prijeloma, ali i poslije manipulacijom koštanim ulomcima pri namještanju ili gipsanju. Najčešće je zahvaćen n. radialis čiji je sulkus u srednjem dijelu humerusa. Liječenje prijeloma

Slika 3-11. Prijelom nadlaktice

Svi ovi tipovi prijeloma mogu biti stabilni ili nestabilni, a to ovisi o pomaku ulo maka i njihovoj fizičkoj povezanosti s postojećim većim dijelom kosti. Svakako, stabilni su prijelomi jednostavniji za liječenje i imaju mnogo bolje rezultate izlje čenja od nestabilnih prijeloma.

Podlaktica (lat. antebrachium) Prijelomi podlaktice sudjeluju s oko 40 % u svim prijelomima. Najčešće nastaju pri padu na ispruženu ruku. Zastupljenost prijeloma po pojedinim segmentima podlaktice također je različita. Najzastupljeniji su prijelomi u distalnom dijelu podlaktice i oni čine oko 70 % svih prijeloma podlaktice (sl. 3-12.).

Slika 3-12. Prijelom podlaktičnih kostiju

Prijelomi radijusa na tipičnom mjestu Za njega danas u literaturi postoje brojni nazivi kao npr. Fractura radii loco typico, in zona tipica ili locco classico. 24

Vještine medicinske sestre / tehničara u gipsaonici

Intervencije

Objašnjenja

pratiti opće stanje, poseban naglasak na stanje sluznice i kože

Uočavati i evidentirati nagle promjene u izgledu kože i sluznice. Procjena usne šupljine i sluznice (zubna proteza, klimav zub, itd.) – zbog potencijalne primjene anestezije i ostalih obilježja samog zahvata (bolnost, pomicanje dijelova tijela) može doći do aspiracije stranog tijela u dišni put.

osigurati optimalan položaj bolesnika

Postaviti bolesnika u odgovarajući položaj (ležeći). Kod repozicije ramenog obruča i ključne kosti moguć je i sjedeći položaj).

postupno uspravljati bolesnika

ležeći položaj – sjedeći položaj – uspravan položaj (ako je moguće zbog bolesnikova stanja).

nadzirati vitalne funkcije Odstupanje od normalnih vrijednosti može biti znak komplikacije. procjena boli

Koristiti se ljestvicama za procjenu boli. Farmakološko i nefarmakološko liječenje boli. Pitati bolesnika o prethodnim bolnim iskustvima. Educirati ga o procjeni boli i kako se primjenjuje ljestvica za procjenu. Educirati ga o nefarmakološkim metodama za smanjenje boli (promjena položaja, elevacija ekstremiteta, metode relaksacije). Ublažiti strah i anksioznost. Primjena analgetika. Ponovna procjena boli.

asistirati pri različitim zahvatima pri liječenju prijeloma

Medicinska sestra / tehničar treba poznavati postupke pri izvođenju različitih zahvata kako bi pravilno asistirala/asistirao drugoj medicinskoj sestri, medicinskoj sestri / tehničaru koji izrađuje i postavlja imobilizaciju ili liječniku.

pratiti znakove krvarenja

Simptomi i znakovi krvarenja kreću se od neznatnih poremećaja općeg stanja do slike hipovolemijskog šoka i multiorganskog zatajenja. Potrebno je reagirati na tahikardiju, hipotenziju, bljedilo, kontrolirati gaze i zavoje na kirurškoj rani.

procjena neurovaskularnog statusa

Nakon kirurškog zahvata kontrolira se povrat osjeta u operirani ekstremitet, mogući ispad živaca radi kompresije pri traumi ili posttraumatskom edemu. Očituje se gubitkom senzibiliteta distalno od hematoma ili hipersenzibilitetom, trncima i mravinjanjem. Također se kontroliraju periferna cirkulacija i prokrvljenost, boja kože i pulsacija.

educirati bolesnika s udlagom / cirkularnim gipsom / ortozom o poželjnim ponašanjima, potencijalnim komplikacijama

Naglasiti važnost postupne promjene položaja (npr. iz ležećeg prvo u sjedeći, ostati u tom položaju jednu minutu, pripremiti ortopedsko pomagalo i tek onda u stojeći položaj). Upoznati bolesnika s mogućim rizikom od pada (kod uporabi štaka: imati stabilnu obuću, paziti u kući na sklizak pod i tepihe). Ne preporučuje se umetanje predmeta unutar same imobilizacije (npr. kod svrbeža kože). Upoznati bolesnika s mogućim komplikacijama koje mogu nastati pri nošenju imobilizacije (edem, cijanoza, iznenadna jaka bol, prekid pulsacije u imobiliziranom ekstremitetu). Upoznati bolesnika s načinom izvođenja osobne higijene kako bi se spriječilo da imobilizirani ekstremitet dođe u doticaj s vodom (longeta, gips).

educirati bolesnika o mogućnostima elevacije ekstremiteta

Upoznati bolesnika s mogućim načinima elevacije ekstremiteta kako bi se spriječila pojava edema i smanjila bol.

Liječenje prijeloma

Intervencije

Objašnjenja

educirati bolesnika o pravilnoj primjeni krioterapije

Upoznati bolesnika s načinom stavljanja leda na imobilizirani ekstremitet. (Led ne stavljati izravno na kožu kako ne bismo podražili kožu. Primijeniti led preko dodatne nepropusne vrećice direktno na imobilizaciju u trajanju od 15 do 30 minuta – otapanjem leda imobilizacija se može smočiti, što može dovesti do narušavanja integriteta npr. sadrene imobilizacije.)

provoditi postupak održavanja osobne higijene

Poticati na redovito održavanje osobne higijene. Ako bolesnik ne može samostalno izvoditi postupke održavanja osobne higijene, medicinska sestra će uz prethodnu procjenu samostalnosti pacijenta pomoći pri izvođenju osobne higijene. Upoznati bolesnika s načinom izvođenja osobne higijene kako bi se spriječilo da imobilizirani ekstremitet dođe u doticaj s vodom (longeta, gips).

informirati bolesnika o postupku nabave ortopedskog pomagala

Nakon što se bolesniku preporuči uporaba ortopedskog pomagala, dobiva doznaku koju je potrebno ovjeriti u područnom uredu HZZO-a te se ortopedsko pomagalo može preuzeti u ovlaštenoj trgovini.

educirati bolesnika o pravilnoj uporabi ortopedskog pomagala

Upoznati bolesnika s uporabom ortopedskog pomagala, kod imobilizacije donjih ekstremiteta (pogledati poglavlje „Ortopedska pomagala – hod sa štakama ili hodalicom“).

educirati bolesnika o postupnoj promjeni položaja

Naglasiti važnost postupne promjene položaja (npr. iz ležećeg prvo u sjedeći, ostati u tom položaju jednu minutu, pripremiti ortopedsko pomagalo i tek onda prijeći u stojeći položaj).

educirati bolesnika o prevenciji pada

Upoznati bolesnika s mogućim rizikom od pada (kod uporabe štaka: imati stabilnu obuću, paziti u kući na sklizak pod i tepihe).

očuvanje integriteta kože

Ne preporučuje se umetanje predmeta unutar same imobilizacije (npr. kod svrbeža kože).

educirati bolesnika o provođenju vježbi

Upoznati bolesnika s mogućnostima izvođenja vježbi (izometričke, aktivne i pasivne) u svrhu prevencije atrofije mišića, smanjenja boli i edema.

umiriti bolesnika

Medicinska sestra mora poznavati komunikacijske vještine, jer dobra komunikacija smanjuje bolesnikov stres i anksioznost te potiče povjerenje.

kategorizacija bolesnika

Primjenom kategorizacije hospitaliziranih bolesnika utvrđuje se potreba za zdravstvenom njegom i osigurava dovoljan broj medicinskih sestara.

sestrinska dokumentacija

Sestrinska dokumentacija osigurava kontinuitet i kvalitetu pružanja zdravstvene skrbi.

Pitanja za provjeru znanja: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9.

Objasni izbor metode liječenja prijeloma. Definiraj glavni cilj liječenja prijeloma. Objasni postulate konzervativnog liječenja. Opiši konzervativno liječenje prijeloma. Opiši kirurško liječenje prijeloma. Definiraj repoziciju. Nabroji članove tima koji sudjeluju u izvođenju repozicijskog zahvata. Usporedi vertikalni ili longitudinalni vlak. Primijeni intervencije medicinske sestre / tehničara koji izrađuju i postavljaju imobilizacije tijekom repozicijskog zahvata. 10. Primijeni intervencije medicinske sestre / tehničara kod bolesnika s imobilizacijom. 28

Vještine medicinske sestre / tehničara u gipsaonici

4. Imobilizacija sadrenim zavojem SADRŽAJ Sadreni materijali. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30 Podstavljanje sadrene imobilizacije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33 Procjena neurovaskularnog statusa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66 Zdravstveni odgoj bolesnika sa sadrenom imobilizacijom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68

Ishodi učenja: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9.

demonstrirati postupak sadrenja navesti obilježja gipsa opisati svrhu podstavljanja sadrene imobilizacije primijeniti intervencije medicinske sestre / tehničara koji izrađuje i postavlja imobilizacije pri izradi i postavljanju dorzalne podlaktične imobilizacije primijeniti intervencije medicinske sestre / tehničara koji izrađuje i postavlja imobilizacije pri izradi i postavljanju podlaktične cirkularne imobilizacije primijeniti intervencije medicinske sestre / tehničara koji izrađuje i postavlja imobilizacije pri izradi i postavljanju nadlaktične dorzalne sadrene udlage primijeniti intervencije medicinske sestre / tehničara koji izrađuje i postavlja imobilizacije pri izradi i postavljanju nadlaktične cirkularne imobilizacije primijeniti intervencije medicinske sestre / tehničara koji izrađuje i postavlja imobilizacije pri izradi i postavljanju potkoljenične sadrene udlage primijeniti intervencije medicinske sestre / tehničara koji izrađuje i postavlja imobilizacije pri izradi i postavljanju potkoljenične cirkularne sadrene imobilizacije 29

10. primijeniti intervencije medicinske sestre / tehničara koji izrađuje i postavlja imobilizacije pri izradi i postavljanju natkoljenične sadrene udlage 11. primijeniti intervencije medicinske sestre / tehničara koji izrađuje i postavlja imobilizacije pri izradi i postavljanju natkoljenične cirkularne sadrene imobilizacije 12. primijeniti intervencije medicinske sestre / tehničara koji izrađuje i postavlja imobilizacije pri izradi i postavljanju tutor-udlage 13. primijeniti intervencije medicinske sestre / tehničara koji izrađuje i postavlja imobilizacije pri izradi i postavljanju cirkularne sadrene tutor-imobilizacije 14. primijeniti intervencije medicinske sestre / tehničara koji izrađuje i postavlja imobilizacije pri izradi i postavljanju torakobrahijalne imobilizacije 15. primijeniti intervencije medicinske sestre / tehničara koji izrađuje i postavlja imobilizacije pri izradi i postavljanju viseće sadrene cirkularne imobilizacije 16. objasniti procjenu neurovaskularnog statusa 17. opisati zdravstveni odgoj bolesnika sa sadrenom imobilizacijom

Sadreni materijali U Republici Hrvatskoj najčešće se uporabljuju sadreni zavoji različitih proizvo đača. Redovito su svi deklarirani kao brzo vezujući, sličnih obilježja, no među sobno se razlikuju prema fizičkim svojstvima. Svojstva sadrenih zavoja treba dobro poznavati jer razlike u masi, specifičnoj težini, brzini sušenja pojedinog proizvoda mogu bitno izmijeniti postupak izrade imobilizacijske udlage. Krutost (modul elastičnosti) i čvrstoća (savojna čvrstoća) izrađenih sadrenih pripravaka izravno određuju funkcionalnost načinjene sadrene imobilizacije.

Jeste li znali: Sadra ili gips je mineral kalcijeva sulfata i vode (H²SO⁴ x H²O). Zagrijavanjem na visokoj temperaturi kida se njegova kristalna struktura, gubi voda i nastaje anhidrit (sadra) topljiv u vodi. Posebnim tehnologijama anhidrit se nanosi na trake pamučne mrežice (slika 4-1).

Taj proizvod nazivamo sadreni zavoj. Postupkom sadrenja sadrenim zavojem oblikuju se udlage ili cirkularne gipsane imobilizacije. Njima se može ostvariti dostatna višetjedna stabilizacija ulomaka prelomljenih kostiju, što je preduvjet za njihovo cijeljenje. Za postizanje te funkcije nužno je rabiti sadrene zavoje po znatih fizičkih svojstava da bismo minimalnim brojem slojeva sadrenog zavoja ostvarili dostatnu krutost, odnosno čvrstoću imobilizacije. 30

Vještine medicinske sestre / tehničara u gipsaonici

Postupak sadrenja počinje potapanjem sadrenog zavoja ili udlage u vodu. Sa dreni zavoj postaje plastičan (dopušta modeliranje), a istodobno se kemijskom egzotermičkom reakcijom stvara toplinska energija (moguće termičke ozljede kože). Tijekom nekoliko desetaka minuta povezivanjem molekula kalcijeva sul fata gubi se svojstvo modeliranja, a sadreni zavoj postaje čvrst. Trajanje tog vre mena (vezanja) u kojemu je moguće sadreni zavoj modelirati ovisi o aditivima koji su dodani sadri. Modeliranje sadrene imobilizacije treba načiniti do početka vezanja, odnosno kada gips počinje oslobađati toplinu. Tehnički gledano, većina sadrenih imobilizacija može se načiniti za tri do pet minuta.

Slika 4-1. Prikaz strukture sadrenoga zavoja

Tvornički pripravci sadrenog materijala priređeni su tako da im vrijeme modeli ranja traje manje od 3 minute (ekstrabrzo vezujući), 3 – 5 minuta (brzo vezujući) ili više od pet minuta (sporo vezujući). U praksi se, gotovo redovito, rabe brzo vezujući sadreni zavoji (vrijeme modeliranja 3 – 5 minuta) različitih proizvođa ča. Neposredno nakon vremena vezanja gips je malene savojne čvrstoće i gotovo da nema krutosti, pa se stoga lako lomi, savija i puca. Sušenjem tijekom dana ili dva povećava mu se krutost, postaje rigidan, otporan na savijanje. Za brzo vezujući sadreni zavoj proizvođači navode da se čvrstoća postiže već nakon 30 minuta, a suši se 12 – 48 sata nakon sadrenja. Čvrstoća, otpornost na savijanje sadrene imobilizacije ovisi ponajprije o broju slojeva sadrenog zavoja (količini sadre) i postotku vlage u sadrenome materijalu koji čini imobilizaciju. Ne manje bitna jesu fizička svojstva sadrenih zavoja određena tehnologijom proizvodnje, poput mase, težine, vremena vezanja, intenziteta egzotermičke reakcije sadre nja, brzine sušenja i krutosti suhe sadrene imobilizacije (modul elastičnosti). Postizanje otpornosti na savijanje (savojna čvrstoća) sadrene imobilizacije ovisi i o postupku sadrenja. Tako temperatura vode u koju se potapa sadreni zavoj mi jenja kemijsku reakciju vezanja molekula kalcijeva sulfata. Svaki proizvođač daje preporuku o temperaturi vode sadrenja za svoj proizvod (najčešće su to tem perature od 20 do 25 °C) kako bi se postigle bolja plastičnost i krajnja čvrstoća imobilizacije. Imobilizacija sadrenim zavojem

Sadreni imobilizacijski materijal dolazi u dvjema varijantama: sadreni zavoj i go tove sadrene udlage. Sadreni zavoj dolazi u različitim širinama, namotan uzdužno. Od njega se izra đuju sadrene cirkularne imobilizacije i sadrene udlage (sl. 4-1.). Gotove sadrene udlage rabe se u imobiliziranju svježih prijeloma (sl. 4-2., 4-3.). Dolaze u različitim širinama te se režu prema dužini bolesnikova ekstremiteta, tako da nema bacanja materijala. Obilježja gotovih sadrenih udlaga: •• •• •• ••

odmah spremne za uranjanje u vodu 4-slojne preklopljene trake smanjeno vrijeme postavljanja tehnikom longete ekonomska isplativost u potrošnji materijala.

Slika 4-2. Gotova sadrena udlaga 1

Slika 4-3. Gotova sadrena udlaga 2

Kod traumatoloških indikacija sadreni zavoji moraju ispuniti sljedeće zadaće: ograničiti kretanje i opterećenje u području frakturne pukotine; spriječiti sekun darni pomak ulomaka nakon repozicije; smanjiti bol, npr. znak dobre repozicije i imobilizacije jest izrazito smanjenje ili prestanak boli. Primjena imobilizacije sadrenim zavojima do danas je ostao temeljni postupak retencije lomne pukotine pri konzervativnom načinu liječenja. Gips je, zasigurno, i danas jedna od kudikamo najčešće primjenjivanih tvari ko je se rabe u svrhu imobilizacije, i to zbog više razloga: on je jeftin, netoksičan, 32

Vještine medicinske sestre / tehničara u gipsaonici

nije zapaljiv, lako se modelira i oblikuje prema obliku tijela. Oblikovanje (mode liranje) moguće je tijekom kratkoga razdoblja jer, kad se gips stvrdne i ukruti, naknadne manipulacije nisu moguće. To je svojstvo vrlo prikladno pri repoziciji ulomaka kada se vlakom ili bočnim pritiskom može učiniti repozicija, koja će na kon nekoliko minuta, nakon što se gips stvrdne, biti zadržana. Prednosti su očite jer u primjeni nisu potrebna nikakva dodatna sredstva, osim vode. Međutim, gotova gipsana imobilizacija prilično je teška, ne smije se uranjati u vodu pri održavanju osobne higijene bolesnika, a i vrlo slabo je zračna. Ti nedostatci po kušavaju se riješiti uporabom novih suvremenih sintetičkih materijala.

Podstavljanje sadrene imobilizacije Svrha odgovarajućeg podstavljanja imobilizacije jest zaštita integriteta kože i prevencija nastanka neuroloških ili ostalih vaskularnih tegoba. Ljudsko tijelo nije savršeno ravna linija i ono ima svoje nepravilnosti. Mjesta gdje ima manje potkožnog tkiva, mjesta na kojima kost izvire iznad razine okolne kože, mjesta gdje krvne žile i živci prolaze blizu kože – takva mjesta nazivamo predilekcijskim mjestima (sl. 4-4.).

processus styloideus radii a. radialis processus styloideus ulnae epicondylus humeri radialis olekranon n. ulinaris

spina iliaca trochanter major epicondylus fibularis patela caput fibulae n. fibularis tuberositas tibiae a. fibularis malleolus lateralis

akromion spina scapulae v. brachialis plexus brachialis n. radialis epicondylus humeri ulnaris a. brachialis v. brachialis a. ulnaris os sacrum n. ischiadicus a. femoralis

epicondylus femoris tibialis a. tibialis malleolus medialis

Slika 4-4. Predilekcijska mjesta na ljudskom tijelu Imobilizacija sadrenim zavojem

Za podstavljanje sadrenih imobilizacija uporabljuju se dvije vrste podstava: cje vasti zavoji i podmetači. Obvezno prvo postavljamo cjevasti zavoj te potom pod metače.

Cjevasti zavoji Cjevasti zavoji dolaze u različitim promjerima te ih dijelimo na pamučne cjevaste zavoje i elastične cjevaste zavoje. Svrha je pamučnoga cjevastog zavoja da odje ljuje kožu od ostatka imobilizacije (sl. 4-5.). Pamuk je prirodan materijal koji ne iritira kožu. Takvim podstavljanjem sprječavamo pojavu svrbeža i lokalnog crve nila kao posljedice kontakta s ostatkom imobilizacije (sintetika, sadra). Elastični cjevasti zavoj dobro prianja uz kožu. Oba su cjevasta zavoja polupropusna za vodu i zrak te omogućuju normalno disanje kože. Pri postavljanju cjevastog za voja treba uzeti u obzir da mora biti duži od dužine imobilizacije, i proksimalno i distalno, 5 – 10 cm kako bi se mogao preklopiti na krajevima zajedno sa podme tačem i na taj način zaštititi rubove imobilizacije (sl. 4-6.).

Slika 4-5. Cjevasti zavoj na podlaktici

Slika 4-6. Rubovi imobilizacije zaštićeni preklapanjem

Podmetači Dolaze u dvama oblicima: pamučni i sintetički podmetači. Mogu se postavljati uzdužno izravno na imobilizaciju ili cirkularno na ozlijeđeni ekstremitet (sl. 4-7). Razlikuju se po tome što pamučni u usporedbi sa sintetič kim ima veću moć apsorpcije pritiska imobiliziranog ekstremiteta. Unatoč tomu preporučuje se rabiti sintetički podmetač jer se njime smanjuje mogućnost pra znog prostora između imobiliziranog ekstremiteta i imobilizacije nakon povlače nja edema. Na predilekcijska mjesta, ako ima potrebe, može se postaviti dodatan sloj podmetača kako bi se smanjio pritisak imobilizacije na to mjesto. Pri cirkularnom postavljanju podmetača na ozlijeđeni ekstremitet distalno i proksimalno treba ga postaviti 2 – 3 cm duže s obzirom na dužinu imobilizacije. 34

Vještine medicinske sestre / tehničara u gipsaonici

Odgovarajuća tehnika izrade sadrenih imobilizacija (udlage i cirkularne imobilizacije) Gotove sadrene udlage ili razvučene od sadrenog zavoja (sl. 4-8) uronimo kroz vodu. Uranjanje je moguće izvesti na dva načina: „Z“ tehnikom (slika 4-9.) i pro vlačenjem imobilizacije (sl. 4-10.). Kod obiju tehnika obvezno je spojiti krajeve udlage kao „harmoniku“ (sl. 4-11.). Ako se udlaga radi klasičnim uranjanjem sa drenog zavoja u vodu (sl. 4-12.), ona se izrađuje od tog istog zavoja razvlačenjem po stolu (sl. 4-13.). Pri izradi cirkularnih imobilizacija rabi se sadreni zavoj uronjen u vodu, koji se potom cirkularno namata oko ekstremiteta (sl. 4-14.).

Slika 4-9. „Z“ tehnika

Slika 4-10. Stiskanje udlage (harmonika)

Vještine medicinske sestre / tehničara u gipsaonici

Slika 4-11. Tehnika provlačenja

Kontrola imobilizacije

Slika 4-15. Prekratka podlaktična imobilizacija u distalnom i proksimalnom dijelu

Slika 4-16. Predugačka podlaktična imobilizacija u distalnom dijelu

Preduvjeti i elementi izrade kvalitetne imobilizacije: •• •• •• •• •• •• ••

odgovarajući položaj odgovarajuća podstava odgovarajuća tehnika izrade sadrene imobilizacije postavljanje imobilizacije na prikladno mjesto fiksacija i modeliranje imobilizacije kontrola imobilizacije edukacija bolesnika.

Dorzalna podlaktična udlaga Dorzalna podlaktična udlaga postavlja se s dorzalne strane podlaktice te obu hvaća prostor od metakarpofalangealnih zglobova do neposredno ispod lakta (ne smije ograničavati kretnje u laktu i metakarpofalangealnim zglobovima). Najčešće indikacije: •• prijelomi distalnog dijela palčane kosti •• distorzije i kontuzije distalnog dijela podlaktice i karpalne regije. Položaj je bolesnika sjedeći, lakat je naslonjen na stol i pregibljen (sl. 4-17., 4-18.) (iznimno u uspravnom ili ležećem položaju).

Vještine medicinske sestre / tehničara u gipsaonici

•• na postavljeni cjevasti zavoj staviti sintetičku vatu (redom: ručni zglob – dis talno metakarpofalangealni zglobovi – proksimalni dio podlaktice) distalno i proksimalno 2 – 3 cm duže nego što će biti udlaga. Dio oko palca zarezati (sl. 4-20.)

Slika 4-20. Postavljanje sintetičkog podmetača 1

Slika 4-21. Postavljanje sintetičkog podmetača 2

Slika 4-22. Postavljanje sintetičkog podmetača 3

Slika 4-23. Postavljanje sintetičkog podmetača 4

•• nakon što se izmjere opseg i dužina imobilizacije izraditi udlagu (pogledati odlomak „Tehnika izrade sadrene imobilizacije“). Udlagu postaviti na podlak ticu i modelirati (sl. 4-24) 40

Vještine medicinske sestre / tehničara u gipsaonici

•• nastavlja se dalje cirkularno namatati sadreni zavoj (ručni zglob – distalno do metakarpofalangealnih zglobova – proksimalni dio podlaktice). Završni sloj sadrenog zavoja završava 0,5 cm od proksimalnog i distalnog kraja imo bilizacije •• modelirati imobilizaciju kružnim kretnjama u smjeru namatanja zavoja (sl. 4-35., 4-36.). Posebnu pozornost posvetiti modeliranju u području dlana i oko palca (sl. 4-37., 4-38.)

Slika 4-35. Modeliranje imobilizacije kružnim pokretima u smjeru namatanja sadrenog zavoja 1

Slika 4-36. Modeliranje imobilizacije kružnim pokretima u smjeru namatanja sadrenog zavoja 2

Slika 4-37. Modeliranje područja dlana i oko palca 1

Slika 4-38. Modeliranje područja dlana i oko palca 2

•• napraviti kontrolu udlage: odgovarajući položaj i dužina udlage te mogućnost potpunog pokretanja neimobiliziranih zglobova •• procijeniti neurovaskularni status (odlomak „Procjena neurovaskularnog statusa“) •• educirati bolesnika (odlomak „Zdravstveni odgoj bolesnika sa sadrenom imo bilizacijom“). 44

Vještine medicinske sestre / tehničara u gipsaonici

Slika 4-44. Postavljanje sintetičkog podmetača

Slika 4-45. Postavljena udlaga na ozlijeđeni ekstremitet 1

Slika 4-46. Postavljena udlaga na ozlijeđeni ekstremitet 2

•• postaviti prvi sloj zavoja tehnikom polovičnog preklapanja (redom: ručni zglob – distalno do metakarpofalangealnih zglobova – proksimalna nadlak tica). Uz svaki namotaj zavoja obvezno modelirati drugu stranu namotaja slobodnom rukom (sl. 4-47.)

Slika 4-47. Fiksacija udlage zavojem Imobilizacija sadrenim zavojem

Intervencije medicinske sestre / tehničara koji izrađuje i postavlja imobilizaci je pri izradi i postavljanju nadlaktične cirkularne imobilizacije: •• procijeniti neurovaskularni status (odlomak „Procjena neurovaskularnog statusa“) •• namjestiti fiziološki položaj zglobova i staviti podstavu (cjevasti pamučni za voj, sintetički podmetač – tehnika polovičnog preklapanja) (pogledati odlo mak „Nadlaktična dorzalna udlaga“) •• potopiti u vodu prvi sadreni zavoj te ga nakon nekoliko sekundi izvaditi van. Višak vode iscijediti •• mokri sadreni zavoj cirkularno namotati po ruci (redom: ručni zglob – distal no prema metakarpofalangealnim zglobovima – proksimalni dio nadlaktice) (sl. 4-50.). Dio oko palca zarezati (pogledati odlomak „Nadlaktična cirkularna imobilizacija“) •• kad se postavi prvi sloj sadrenog zavoja modelirati imobilizaciju. Preklopiti slobodne krajeve podstave preko ruba imobilizacije (sl. 4-51) •• postaviti završni sloj sadrenog zavoja (proksimalno i distalno završiti 0,5 cm od kraja imobilizacije (sl. 4-52)

Slika 4-50. Postavljanje prvog sloja sadrenog zavoja

Slika 4-51. Preklapanje slobodnih krajeva podstave preko ruba imobilizacije

Slika 4-52. Završni sloj sadrenog zavoja Imobilizacija sadrenim zavojem

Slika 4-95. Fiksacija udlage prvim slojem zavoja

Slika 4-96. Prebačeni rubovi podstave i fiksacija udlage

•• slobodne krajeve podstave prebaciti preko rubova udlage. Udlagu završno fiksirati zavojem i modelirati (sl. 4-96.) •• zadržati odgovarajući položaj dok se udlaga primarno ne stvrdne (sl. 4-97.)

Slika 4-97. Zadržavanje odgovarajućeg položaja

•• napraviti kontrolu udlage: odgovarajući položaj, provjeriti širinu i dužinu ud lage te mogućnost potpunog pokretanja neimobiliziranih zglobova •• procijeniti neurovaskularni status (odlomak „Procjena neurovaskularnog statusa“) •• educirati bolesnika (odlomak „Zdravstveni odgoj bolesnika sa sadrenom imo bilizacijom“). 62

Vještine medicinske sestre / tehničara u gipsaonici

Cirkularna sadrena tutor-imobilizacija Pokriva područje iznad maleola potkoljenice proksimalno do ingvinalne regije (pokreti su u kuku i gležnju omogućeni). Najčešće indikacije: •• prijelom distalnog dijela natkoljenične kosti •• prijelom proksimalnog dijela goljenične kosti •• prijelomi ivera. Položaj bolesnika pogledati u odlomku „Tutor-udlaga“. Intervencije medicinske sestre / tehničara koji izrađuje i postavlja imobilizaci je pri izradi i postavljanju cirkularne sadrene tutor-imobilizacije: •• namjestiti fiziološki položaj zgloba i staviti podstavu (cjevasti pamučni zavoj i sintetički podmetač, pri čemu se primjenjuje tehnika polovičnoga preklapa nja) (sl. 4-98.) (pogledati odlomak „Tutor-udlaga“) •• potopiti prvi sadreni zavoj u vodu te ga nakon nekoliko sekundi izvaditi van i višak vode ocijediti •• cirkularnim namotajima od distalnoga prema proksimalnom dijelu postaviti prvi sloj sadre (sl. 4-99.)

Slika 4-98. Fiziološki položaj koljena, podstava

Slika 4-99. Postavljanje prvoga sloja sadre

•• preklopiti slobodne rubove podstave preko rubova imobilizacije kako bi se zaštitila okolna koža (sl. 4-100) •• postaviti dostatan broj namotaja sadrenog zavoja te modelirati imobilizaciju (sl. 4-101., 4-102.) •• zadržati odgovarajući položaj dok se imobilizacija primarno ne stvrdne •• napraviti kontrolu imobilizacije: odgovarajući položaj, dužina udlage te mo gućnost potpunog pokretanja neimobiliziranih zglobova (sl. 4-103.). Imobilizacija sadrenim zavojem

Procijeniti neurovaskularni status (odlomak „Procjena neurovaskularnog statu sa“). Educirati bolesnika (odlomak „Zdravstveni odgoj bolesnika sa sadrenom imobi lizacijom“).

Viseća sadrena cirkularna imobilizacija Obuhvaća područje kao i cirkularna nadlaktična imobilizacija (bez dijela za šaku) (pogledati odlomak „Nadlaktična cirkularna sadrena imobilizacija“). Indikacije: •• prijelomi dijafize nadlakatične kosti •• prijelomi kirurškog vrata nadlaktične kosti. Izrađuje se isto kao nadlaktična sadrena cirkularna imobilizacija uz obvezan do datak mitele i dodavanjem utega u području lakta (sl. 4-108., 4-109.).

Slike 4-108., 4-109. Viseći nadlaktični cirkularni gips (hanging)

Procjena neurovaskularnog statusa Procjena neurovaskularnog statusa obvezno se mora izvesti nakon izrade i po stavljanja imobilizacije. Pri ozljedama koje imaju veliki početni edem mekih česti i/ili prijelome s pomakom medicinska sestra / tehničar koji izrađuje i postavlja imobilizaciju mora izvesti općenitu procjenu neurovaskularnog statusa u gipsa onici i prije postavljanja imobilizacije. Utvrđivanjem pojave neurovaskularnih smetnji prije postavljanja imobilizacije i nakon postavljanja možemo utvrditi postoji li mogućnost da je imobilizacija razlog njihove pojave. Provjera se provo di na temelju jednostavnih pitanja i radnji. 66

Vještine medicinske sestre / tehničara u gipsaonici

Radnje koje se traže od bolesnika i pitanja koja postavljamo: •• Skupite šaku (u položaj zatvorene šake) i potom ispružite prste. •• Skupite nožne prste i potom ih ispružite. •• Možete li podignuti šaku ili stopalo? •• Osjećate li trnjenje, hladnoću u prstima? Ako bolesnik ne može pregibati ili ispružiti prste, podići šaku ili stopalo, ili osjeća trnjenje i hladnoću u imobiliziranom i/ili ozlijeđenom ekstremitetu, treba posumnjati na ozljedu neurovaskularnog sustava i HITNO obavijestiti liječnika o tome. Potrebno je na imobiliziranom ili ozlijeđenom ekstremitetu provjeriti: •• puls, ako je moguće – većina imobilizacija pokriva standardna mjesta na ko jima se palpira puls •• kapilarno punjenje •• osjet •• otjecanje •• razinu boli. Ako se neurovaskularni problemi ne prepoznaju navrijeme, to može uzrokovati trajno oštećenje živca i gubitak funkcije ekstremiteta. Živci su posebno osjetljivi u područjima kojima prolaze iznad koštanih izbočina. Najčešće nastaje pritisak na n. ulnaris (sl. 4-110.), n. peroneus i n. medianus, (sl. 4-4. – Predilekcijska mjesta – pogledati odlomak o podstavljanju imobilizacije).

Slika 4-110. Izgled šake nakon stimulacije n. ulnaris Imobilizacija sadrenim zavojem

Zdravstveni odgoj bolesnika sa sadrenom imobilizacijom Bolesnike koji se liječe sadrenom imobilizacijom potrebno je educirati o poželj nim ponašanjima u vezi s imobilizacijom, koje komplikacije mogu očekivati i što učiniti ako se one dogode. Kod svježih ozljeda inicira se udlaga jer se očekuje razvoj postraumatskog ede ma i određenih cirkulacijskih smetnji. Rehabilitacija počinje već prvog dana, te se traži aktivno izvođenje kretnji slobodnih zglobova, posebice zglobova koji se nalaze distalno od mjesta ozljede. Nepotrebno izlaganje mirovanju slobodnih zglobova imobiliziranog ekstremite ta može uzrokovati inaktivitetnu muskulatornu atrofije. Bolesnika treba educi rati da se u slučaju osjeta boli ili žarenja zbog pretijesne imobilizacije što prije mora javiti na hitan prijam ili u gipsaonicu. Usto, potrebno je bolesnika educirati o redovitoj aktivnosti jer, u suprotnom, pretjerano mirovanje izaziva promjenu lokalnog krvotoka te pospješuje nasta nak edema. Nakon otpusta iz gipsaonice educirati bolesnika da sadrenu imobilizaciju mora 24 sata ostaviti na cirkulirajućem zraku (ne stavljati pokrivala) kako bi se dokra ja osušila (u suprotnom se ošteti integritet imobilizacije). Napomenuti bolesniku da ne gura nikakve strane predmete u imobilizaciju zbog mogućnosti pojave potencijalnog svrbeža i lokalne alergijske reakcije.

Vještine medicinske sestre / tehničara u gipsaonici

Pitanja za provjeru znanja: 1. 2. 3. 4.

Demonstriraj postupak sadrenja. Navedi obilježja gipsa. Opiši svrhu podstavljanja sadrene imobilizacije. Primijeni intervencije medicinske sestre / tehničara koji izrađuje i postavlja imobilizacije pri izradi i postavljanju dorzalne podlaktične imobilizacije. 5. Primijeni intervencije medicinske sestre / tehničara koji izrađuje i postavlja imobilizacije pri izradi i postavljanju podlaktične cirkularne imobilizacije. 6. Primijeni intervencije medicinske sestre / tehničara koji izrađuje i postavlja imobilizacije pri izradi i postavljanju nadlaktične dorzalne sadrene udlage. 7. Primijeni intervencije medicinske sestre / tehničara koji izrađuje i postavlja imobilizaciju pri izradi i postavljanju nadlaktične cirkularne imobilizacije. 8. Primijeni intervencije medicinske sestre / tehničara koji izrađuje i postavlja imobilizacije pri izradi i postavljanju potkoljenične sadrene udlage. 9. Primijeni intervencije medicinske sestre/tehničara koji izrađuje i postavlja imobilizacije pri izradi i postavljanju potkoljenične cirkularne sadrene imobilizacije. 10. Primijeni intervencije medicinske sestre / tehničara koji izrađuje i postavlja imobilizacije pri izrade i postavljanju natkoljenične sadrene udlage. 11. Primijeni intervencije medicinske sestre / tehničara koji izrađuje i postavlja imobilizacije pri izradi i postavljanju natkoljenične cirkularne sadrene imobilizacije. 12. Primijeni intervencije medicinske sestre / tehničara koji izrađuje i postavlja imobilizacije pri izradi i postavljanju tutor-udlage. 13. Primijeni intervencije medicinske sestre / tehničara koji izrađuje i postavlja imobilizacije pri izradi i postavljanju cirkularne sadrene tutor-imobilizacije. 14. Primijeni intervencije medicinske sestre / tehničara koji izrađuje i postavlja imobilizacije pri izradi i postavljanju torakobrahijalne imobilizacije. 15. Primijeni intervencije medicinske sestre / tehničara koji izrađuje i postavlja imobilizacije pri izradi i postavljanju viseće sadrene cirkularne imobilizacije. 16. Objasni procjenu neurovaskularnog statusa. 17. Opiši zdravstveni odgoj bolesnika sa sadrenom imobilizacijom.

Imobilizacija sadrenim zavojem

5. Ortopedska pomagala

SADRŽAJ Kategorizacija ortoza. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72 Vrste ortoza. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73 Pomagala za kretanje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77

Ishodi učenja: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.

definirati ortopedska pomagala definirati ortozu objasniti djelovanje ortoze navesti kategorizaciju ortoza usporediti serijske i individualizirane ortoze nabrojiti ortopedska pomagala usporediti pomagala za kretanje primijeniti hod na štakama 71

Ortopedska se pomagala smatraju medicinskim proizvodima koji omogućuju poboljšanje oštećenih funkcija, odnosno organa i sustava organa, nastalih kao posljedica bolesti ili ozljede. Međunarodna organizacija za standarde definirala je ortozu (grč. orthos – usprav no, ravno, pravilno) kao vanjsko namješteno pomagalo koje utječe na strukturna ili funkcijska obilježja neuromuskularnog i skeletnog sustava. Ona su ortoped ska (mehanička) pomagala koja s pomoću vanjskih sila nadomještaju, kontro liraju, poboljšavaju, popravljaju ili obnavljaju funkciju pojedinih dijelova tijela. Medicinsko-tehnička disciplina koja se bavi ortozama jest ortotika, kao grana or topedske tehnike. Bavi se konstrukcijom, izradom, primjenom i vrednovanjem ortopedskih pomagala. U ortopedska pomagala ubrajamo: proteze, ortoze, orto pedske cipele i uloške, pomagala za kretanje, elektronička i pomoćna pomagala. Ortoze su prije svega ortopedska pomagala čija je funkcija rasterećenje, korek cija, fiksacija i kompenzacija. To su vanjske, egzoskeletne naprave koje mogu poboljšati oslabljene ili izgubljene funkcije dijelova lokomotornog sustava uzro kovane raznim strukturnim ili neuromuskularnim oštećenjima.

Važno je znati: Svaka ortoza mora biti u skladu s biomehaničkim principima ljudskog pokreta i kretanja i pokrivati patologiju za koju je namijenjena. Njihovo se djelovanje temelji na primjeni korektivnih sila usmjerenih na pojedine dijelove tijela, a veličina je tlaka ograničena podnošljivošću kože i mekih tkiva. Zato treba raspodijeliti sile na što veću površinu i pritom se koristiti utvrđenim uporišnim točkama. Ortoze imenujemo po zglobovima ili segmentima koje obuhvaćaju, uz eventualnu oznaku funkcije. Mogu se rabiti privremeno, kao sastavni dio liječenja ili rehabilitacije, i trajno, u osoba u kojih su onemogućeni kretanje i veća samostalnost u životu.

Indikacija za ortopedsko pomagalo započinje činjenicom da je bolesniku potreb no pomagalo koje će mu omogućiti mobilnost. U odabir ortopedskog pomagala treba uključiti sve one koji posjeduju stručna znanja o ortopedskim pomagalima, a posebno o ortozama, među koje ubrajamo ortopeda ili kirurga, medicinsku sestru i tehničara, fizijatra, fizioterapeuta, radnog terapeuta i po potrebi druge zdravstvene djelatnike, a važno je sudjelovanje bolesnika i njegove obitelji.

Kategorizacija ortoza Ortoze se, prema anatomskim segmentima, kategoriziraju na ortoze donjih udova, ortoze gornjih udova i ortoze trupa. 72

Vještine medicinske sestre / tehničara u gipsaonici

Slika 5-1. Ortoza za gležanj i stopalo

Slika 5-2. Ortoza za kontrolu koljena

Danas je u uporabi širok spektar različitih materijala za izradu ortoza kao što su sintetički, kompozitni i termoplastični materijali, a sve češće ulaze u uporabu i ugljična vlakna. Ortoze se sklapaju od ležišta, tračnica, obruča, zglobova i remena ili vrpci za pri čvršćivanje. Ležište obuhvaća, imobilizira-stabilizira ili silama djeluje na odre đeni dio tijela. Obruči prenose tjelesnu težinu i silama djeluju preko ležišta te povezuje dijelove ortoza preko ortotičkih zglobova. Razni remeni i vrpce služe za kopčanje, suspenzije, zadržavanje ili silama djeluje na biomehaniku ortoze (sl. 5-1., 5-2.).

Vrste ortoza Postoje serijske i individualizirane ortoze. Serijske su ortoze gotovi proizvodi koji se izrađuju u različitim veličinama, te mogu biti i polugotovi proizvodi koji se naknadno mogu djelomično modificirati prema anatomskim strukturama osobe i njezinim potrebama. Individualizirane su ortoze ortopedska pomagala koja se izrađuju individualno za svaku osobu. Uglavnom su to ortopedska pomagala kojima se bolesnici služe tijekom duljeg razdoblja ili trajno. Najčešći i najrašireniji način uzimanja negativa za izradu individualizirane or toze jest trodimenzionalno uzimanje mjera sadrenim ili sintetičkim zavojem. Negativ se nakon stvrdnjavanja i skidanja dodatno modificira i korigira u željeni položaj. Izlijevanjem sadre u negativ dobiva se pozitiv koji se naknadno obrađuje i oblikuje prema potrebama osobe i njegove patologije koju pomagalo pokriva. Iako se danas većinom serijski izrađuju, i njih je potrebno svakomu individualno prilagoditi. Za to je potrebno dobro poznavati različite vještine, tehnike izrade Ortopedska pomagala

Ortoze za prste Ortoze za prste mogu biti statičke i dinamičke koje se primjenjuju kod ozljeda DIP i PIP zglobova, ozljeda tetiva, živaca, artritisa, te kod prijeloma falangi pr stiju. Pri ozljedi distalnoga hvatišta ekstenzora (čekićasti prst) postavlja se Stac kova ortoza.

Ortoze za kralježnicu U kliničkom se radu ortoze mogu prepoznati i po imenima autora (Jewett, Shanz), gradova (Philadelphia, Miami), država ili bolnica u kojima su nastale. Sve češće ortoze se nazivaju prema funkciji, bolesti ili patologiji za koju su na mijenjeni (npr. ortoze za bolnu kralježnicu). Prema materijalu izrade dijele se na elastične, polutvrde i tvrde, a prema načinu izrade dijele se na serijske i in dividualne. Tip ortoze prije svega ovisi o tipu i razini ozljede, drugoj patologiji, boli, bolesnikovoj životnoj dobi, konstituciji i aktivnostima u slobodno vrijeme. Cervikalne ortoze (Shanzova ortoza) uključuju ovratnike koji obuhvaćaju samo vratnu kralježnicu i nemaju djelovanje na glavu i toraks. Minimalno ograničava ju pokret (fleksija i ekstenzija) i služe kao kinestetički podsjetnik na smanjenje pokreta glavom. Meki se ovratnik sastoji od spužvastog materijala, a tvrdi se izrađuje od plastike (sl. 5-3.).

Slika 5-3. Shanzova ortoza

Kraniocervikalne ortoze obuhvaćaju zatiljnu kost i bradu radi dodatnog smanje nja opsega pokreta. Philadelphia ovratnik semirigidna je ortoza koja ima prok simalno uporište na zatiljnoj kosti i mandibuli, a distalno na toraksu. Kraniocervikotorakalne ortoze u još većoj mjeri imobiliziraju vratnu kralježnicu jer obuhvaćaju veći dio toraksa uz fiksaciju skeleta glave vrpcama. Zbog pojave 76

Vještine medicinske sestre / tehničara u gipsaonici

velike smrtnosti pri njezinoj primjeni prednost se daje rigidnim kraniocervikal nim ortozama. Torakolumbnosakralne ortoze (Jewettova ortoza) imaju dvije prednje i jednu stražnju uporišnu točku (sternum, simfiza i stražnji dio toraksa). Služi za održa vanje hiperekstenzije u imobilizaciji i liječenju kompresivnoga prijeloma kralješ ka i nakon operacije kao stabilizaciju.

Pomagala za kretanje Pomagala za kretanje omogućuju osobi da bude neovisna i aktivna u svakod nevnom životu. Ovoj skupini ortopedskih pomagala pripadaju štake, hodalice i štap. Ona pomažu pri nošenju tjelesne težinea, održavanju ravnoteže ili obojega. Svako pomagalo ima svoje prednosti i nedostatke ps je potrebno odabrati ono koje bolesniku pruža najbolju kombinaciju stabilnosti i pokretljivosti. Za trajno onesposobljene osobe takvo pomagalo postaje sastavni dio njihove svakodnevi ce te njihove osobnosti. Pomagala za kretanje uglavnom se proizvode od laganih materijala kao što je aluminij, prilagodljiva su, čvrsta, sklopiva i jednostavna za transport.

Štake Dijele se na podlakatne (sl. 5-4., 5-5.) i potpazušne štake. Omogućuju sigurnost pri stajanju, hodanju, kao i rasterećenje donjih udova i kralježnice. Hod na štaka ma moguć je na više načina, pri čemu se bolesnik treba educirati od medicinske sestre i tehničara ili fizioterapeuta. Uglavnom se uporabljuju podlakatne štake jer daju veću mobilnost bolesnike. U starijih osoba i u osoba u slabijoj kondicije prednost se daje potpazušnim štakama radi veće sigurnosti u hodu.

Slika 5-4. Podlakatne štake

Slika 5-5. Trotaktni hod Ortopedska pomagala

Važno je znati: Štake se proizvode u raznim veličinama i visinama. Pri odabiru idealne visine štaka važno je mjeru uzeti stojeći kada je štaka uz tijelo, ruke ispružene, a šaka pridržava štaku u projekciji sredine zgloba kuka s fleksijom lakta od 20 stupnjeva.

Ovisno o razlogu zbog kojega se primjenjuju štake, hod na štakama može biti: •• dvotaktni: –– iskorak nije moguć: izbacuju se obje štake naprijed ispred tijela te se radi doskok do štaka ili malo ispred njih –– iskorak je moguć: desna štaka i lijeva noga istodobno se izbacuju napri jed ispred tijela, a zatim lijeva štaka i desna noga slijede hod. •• trotaktni: –– izbacuju se obje štake naprijed ispred tijela, a istodobno se prenosi tje lesna težina na štake te iskorak sa slabijom nogom, a zatim privlačenje zdravom nogom (sl. 5-5.) •• četverotaktni: –– primjenjuje se kod slabosti udova u osoba koje imaju očuvan iskorak. Hoda se u slijedu: desna štaka naprijed, lijeva noga naprijed, lijeva štaka naprijed, desna noga naprijed. •• hod niz ili uz stube: –– hod niz stube: izbacuju se štake ispred tijela, izvodi iskorak slabijom no gom, a zatim ide zdrava noga –– hod uz stube: iskorak zdravom nogom, izbacuju se štake u razini iskora ka, a zatim se privlači slabija noga.

Štap Omogućuje bolju stabilnost i rasterećenje pri stajanju i hodu. Nose se uvijek u suprotnoj ruci od slabe noge. Propisuju se individualno prema visini te mogu imati jedan ili četiri oslonca.

Hodalica Omogućuje slobodno kretanje i povećavaju sigurnost u starijih osoba koje su imale neočekivane ozljede, zbog gubitka snage ili motoričkih sposobnosti. U ve likom broju slučajeva u starijoj su životnoj dobi hodalice neizostavna pomagala za svakodnevno kretanje, pomažu u održavanju ravnoteže te stvaraju osjećaj sa mostalnosti, umanjuju strah pri kretanju i od rizika od pada.

Vještine medicinske sestre / tehničara u gipsaonici

Pitanja za provjeru znanja: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.

Definiraj ortopedska pomagala. Definiraj ortozu. Objasni djelovanje ortoze. Navedi kategorizaciju ortoza. Usporedi serijske i individualizirane ortoze. Nabroji ortopedska pomagala. Usporedi pomagala za kretanje. Primijeni hod na štakama.

Ortopedska pomagala

6. Funkcionalna imobilizacija prijeloma SADRŽAJ Sintetički materijali . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83

Ishodi učenja: 1. 2. 3. 4.

definirati funkcionalnu imobilizaciju nabrojiti ciljeve funkcionalne imobilizacije opisati glavni princip funkcionalne imobilizacije objasniti prednosti korištenja umjetnim materijalima nad gipsom. 81

Funkcionalna imobilizacija je rana i progresivna aktivacija ozlijeđenog ekstremi teta tijekom zarastanja prijelom. Nastankom prvoga sintetičkog zavoja 1970. g. i objavom zatvorenoga funkcionalnog liječenja prijeloma Sarmienta i Latta 1981. g. tehnika je funkcionalne imobilizacije prijeloma poboljšana pa je sastavni dio konzervativnog liječenja, ali i podrška u postoperativnom liječenju. Funkcional na imobilizacija najčešće dolazi u obliku cirkularnih imobilizacija i narukvica (engl. Braces) (sl. 6-1. i 6-2.). Ciljevi funkcionalne imobilizacije: •• •• •• ••

očuvanje funkcije zglobova smanjenje kontraktura poboljšanje koordinacije tijela ojačanje mišića i njihove funkcije.

Važno je znati: Glavni je princip kombinacija dviju vrsta sintetičkog zavoja: rigidni (tvrdi) i semirigidni (polutvrdi). Uloga je rigidnog zavoja da radi retenciju koštanih ulomaka i/ili kretnji koje mogu uzrokovati pomak, dok semirigidni zavoj oblikuje funkcionalni cilindar oko ekstremiteta. Rigidni se zavoj nalazi u „sendviču“ između slojeva semirigidnoga sintetičkoga zavoja (sl. 6-1. i 6-2.).

Slike 6-1., 6-2. Humeralna narukvica za liječenje prijeloma dijafize nadlaktice

Vještine medicinske sestre / tehničara u gipsaonici

Slika 6-3. Funkcionalna stabilizacija prijeloma palčane kosti na tipičnom mjestu

Sintetički materijali Posljednjih 30-ak godina došlo je do znatnih pomaka u otkrivanju novih materi jala koji se mogu primijeniti za imobilizaciju, ali također i s aspekta pojave novih metoda liječenja prijeloma. Počeli su se pojavljivati prijedlozi za primjenu novih tvari (sintetičkih, termoplastičnih) u svrhu imobilizacije. Sadra je tradicionalno preferirani materijal za sadrene udlage. Jedna je od nje zinih prednosti što je sadra fleksibilnija i ima sporije vrijeme postavljanja od sintetičkih materijala, a to omogućuje više vremena za nanošenje i oblikovanje materijala prije nego ga se postavi. Materijali sa sporijim vremenom postavljanja proizvode manje topline smanjujući tako nelagodu i rizik od opeklina. Sintetički je materijal razumna alternativa zbog manjega troška, stvara manje nereda i lakši je od sadre (sl. 6-4.).

Slika 6-4. Prikaz sintetičkog zavoja

Funkcionalna imobilizacija prijeloma

7. Sprječavanje infekcija u gipsaonici SADRŽAJ Ustrojstvo gipsaonice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86 Instrumenti u gipsaonici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87 Održavanje instrumenata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89

Ishodi učenja: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.

definirati gipsaonicu nabrojiti namještaj i medicinsko-tehničku opremu u gipsaonici nabrojiti instrumente za izradu i skidanje imobilizacija objasniti svrhu instrumenta za izradu i skidanje imobilizacija usporediti pojmove: aseptički rad, sterilizacija i dezinfekcija objasniti svrhu čišćenja instrumenata primijeniti postupak pripreme za djelotvorno pranje zglobnih instrumenata navesti svrhu uporabe medicinskih rukavica u procesu čišćenja kontaminiranih instrumenata 85

Ustrojstvo gipsaonice Gipsaonica je prostorija koja se nalazi u sklopu kirurških odjela i/ili ujedinjenih hitnih bolničkih prijema u kojoj se nalazi sav potreban instrumentarij i materijal za izradu i postavljanje imobilizacija. Gipsaonica je opremljena namještajem i medicinsko-tehničkom operemom. U namještaj se ubrajaju: radni stol za pripremu imobilizacija, police/ormari za po trošni materijal, zidne šine za ovjes aparata i pribora, kolica, police, stol za bo lesnika za ekstenziju i gipsanje. Medicinsko-tehničku opremu koja se nalazi u gipsaonici čine instrumenti za obradu, postavljanje i skidanje gipsa, oscilirajuća pila za skidanje gipsa (sl. 7-1., 7-2., 7-3., 7-4.). Po potrebi uključuje anesteziološ ki aparat, priključak za centralni kisik ili bocu s kisikom.

Slika 7-1. Namještaj u gipsaonici 1

Slika 7-2. Namještaj u gipsaonici 2

Slika 7-3. Namještaj u gipsaonici 3

Slika 7-4. Namještaj u gipsaonici 4

Vještine medicinske sestre / tehničara u gipsaonici

Instrumenti u gipsaonici Pri radu u gipsaonici uporabljuju se instrumenti za izradu i skidanje imobilizaci ja. Instrumenti su načinjeni od nehrđajućeg čelika kako bi se olakšale dezinfek cija i sterilizacija. •• •• •• •• •• •• •• •• ••

škare za rezanje zavoja i tkanine po Listeru škare za rezanje tanjih slojeva gipsa po Brunsu kliješta za gips po Stilleu nož za gips oscilirajuća pila kliješta za skidanje gipsa po Wolfu kliješta za skidanje gipsa po Henningu metar kutomjer.

Škare za rezanje zavoja i tkanina dolaze u različitim dimenzijama. Donji je nož na vrhu zatupljen kako bi se zaštitila koža pri rezanju (sl. 7-5.). Škare za rezanje tanjih slojeva gipsa po Brunsu služe za rezanje rubova longeta. Jedan od noževa može biti nazubljen. Kliješta po Stilleu služe za rezanje cirkularnih gipsanih imobilizacija. Donji je nož uvijek ravan kako bi mogao ravnomjerno kliziti po koži imobiliziranog ek stremiteta (sl. 7-7.). Nož za gips služi za rezanje gipsa, gdje se ne može prići ostalim instrumentima. Oštrica noža može biti konkavna ili konveksna (sl. 7-8.). Oscilirajuća pila može biti na baterije ili priključena u struju. Pri radu s pilom potrebna je vještina i iskustvo kako ne bi nastale porezotine (sl. 7-9.). Kliješta po Wolfu služe za odmicanje rubova imobilizacije od razine kože (sl. 7-10.).

Slika 7-5. Škare za zavoj i tkaninu po Listeru

Slika 7-6. Škare za rezanje tanjih slojeva gipsa po Brunsu Sprječavanje infekcija u gipsaonici

Slika 7-7. Kliješta za gips po Stilleu

Slika 7-8. Nož za gips

Slika 7-9. Oscilirajuća pila

Slika 7-10. Kliješta po Wolfu

Kliješta po Herningu služe kako bi se dva prerezana kraja imobilizacije odma knula jedan od drugoga te time bilo lakše razrezati pamučne niti ispod imobili zacije (sl. 7-11.).

Slika 7-11. Kliješta po Herningu 88

Vještine medicinske sestre / tehničara u gipsaonici

Dezinfekcija, sterilizacija instrumenata i predmeta, pranje ruku, aseptičan rad iznimno su važni za prevenciju bolničkih infekcija. Bolnička je infekcija svaka infekcija u bolesnika koja se pojavljuje neovisno o primarnoj bolesti ili svaka infekcija u zdrave osobe, za koju se utvrdi da je na stala kao posljedica dijagnostike, liječenja ili skrbi, a razvije se tijekom liječenja i skrbi, nakon dijagnostičkog ili terapijskog postupka i otpusta iz bolnice/pruža telja usluga socijalne skrbi u određenom razdoblju. Procjenjuje se da se bolničke infekcije poavljuju u 5 – 10 % hospitaliziranih bolesnika. Svrha čišćenja instrumenata jest inaktivacija i uklanjanje mikroorganizama te sprječavanje infekcija. Instrumenti se mogu čistiti strojno ili ručno te je to po trebno obavljati u zasebnoj prostoriji s osiguranim perivim plohama.

Osnovne preporuke za uspješno čišćenje instrumenata S nečistim/kontaminiranim medicinskim instrumentima mora se postupati ta ko da se smanji rizik od izloženosti infekciji, rizik od ozljeda osoblja, posjetitelja, bolesnika ili od kontaminacije površina u okolini. Prije dezinfekcije ili sterilizacije instrumenti i pribor za višekratnu uporabu mo raju se temeljito očistiti. Prije odlaganja instrumenata za daljnju obradu medicinski djelatnici navlače medicinske rukavice te započinju ručna dekontaminacija i mehaničko čišćenje, a s instrumenata se uklanjaju svi ostatci krvi, tjelesnih tekućina i ostalih tvari.

Važno je znati: Za djelotvorno pranje zglobnih instrumenata, poput škara, hvataljki i slično, nužno je otvoriti ih prije mehaničkog čišćenja. Tako se površine koje se inače preklapaju, otkrivaju i lakše očiste.

Nakon završene ručne dekontaminacije i mehaničkog čišćenja instrumenti se potapaju u prethodno priređene radne otopine dezinficijensa (sl. 7-14.). Mora se pripaziti da su sve površine prekrivene radnom otopinom dezinficijensa, nakon čega se skidaju medicinske rukavice. Instrumenti ostaju potopljeni u radnu oto pinu u propisanome kontaktnom vremenu, prema uputama proizvođača dezinfi cijensa. Nakon provedene dezinfekcije ponovo se navlače medicinske rukavice te se instrumenti vade iz otopine, temeljito se ispiru vodom, posuše i pripremaju se za sterilizaciju ako je ona potrebna. Otopinu za dezinfekciju koja je uporabljena potrebno je svaki dan zamijeniti svježom. Obvezna je dezinfekcija nakon svake uporabe prebrisavanjem alkoholnim pripravkom. Nakon kontakta s izlučinama obvezno je instrumente i sterilizirati. 90

Vještine medicinske sestre / tehničara u gipsaonici

Slika 7-14. Pripremljena otopina dezinficijensa

Slika 7-15. Radna ploha s pripremljenim instrumentima za rad

Prije početka rada obvezno treba pripremiti radne površine i instrumente koji će se rabiti u vrijeme rada (sl. 7-15.). Kada su medicinske sestre/tehničari koji izrađuju i postavljaju imobilizaciju u kontaktu s krvlju, sekretima i izlučinama bolesnika postoji značajan faktor rizi ka za nastanak neželjenih bolesti (HIV i hepatitis). Tijekom posljednjih 30 go dina došlo je do veće uporabe medicinskih rukavica koje se uporabljuju prema općeprihvaćenim smjernicama i preporukama znanstveno-stručnih institucija. Medicinske rukavice omogućuju veći stupanj sigurnosti zdravstvenim djelatni cima u svakodnevnom radu te istodobno štite bolesnike od povećanog rizika za nastanak neželjene infekcije.

Pitanja za provjeru znanja: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.

Definiraj gipsaonicu. Nabroji namještaj i medicinsko-tehničku opremu u gipsaonici. Nabroji instrumente za izradu i skidanje imobilizacija. Objasni svrhu instrumente za izradu i skidanje imobilizacija. Usporedi pojmove: aseptički rad, sterilizacija i dezinfekcija. Objasni svrhu čišćenja instrumenata. Primijeni postupak pripreme za djelotvorno pranje zglobnih instrumenata. Navedi svrhu uporabe medicinskih rukavica u procesu čišćenja kontaminiranih instrumenata. Sprječavanje infekcija u gipsaonici

8. Rad u zoni ionizirajućega zračenja SADRŽAJ Osnovni aspekti specifične zaštite. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94 Zahtjevi u vezi s radnim okolišem u zaštiti od ionizirajućeg zračenja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95 Zaštitna oprema i sredstva. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96

Ishodi učenja: 1. 2. 3. 4. 5.

opisati glavni cilj provedbe zaštite od ionizirajućega zračenja objasniti osnovne načine zaštite od ionizirajućega zračenja objasniti zdravstveni nadzor nad izloženim zdravstvenim radnicima navesti načine ozničavanja opasnosti od ionizirajućega zračenja pripremiti osobna zaštitna sredstva za zaštitu profesionalnog osoblja i bolesnika 93

Zaštita od zračenja regulirana je vrlo strogim zakonskim propisima i podzakon skim aktima koji uređuju cjelokupan problem zaštite od ionizirajućega zračenja na radnome mjestu. Zaštita od ionizirajućega zračenja odnosi se na osobe koje mogu biti izložene zračenju ili eventualnim posljedicama izlaganja takvom zračenju. Glavni cilj pro vedbe zaštite od ionizirajućega zračenja jest sprječavanje nastanka determini stičkih učinaka (vidljivi brzo nakon ozračenja), praćenje te svođenje pojave sto hastičkih učinaka (pojavljuju se kasnije: tumori, mutacije, nasljedne promjene) na najmanju moguću mjeru. Važno je osigurati pri obavljanju djelatnosti koje se služe zračenjima osigurati da korist od izlaganja zračenju uvijek bude veća od moguće štete.

Osnovni aspekti specifične zaštite Postoje tri osnovna načina zaštite od ionizirajućega zračenja: •• dovoljna udaljenost od samog izvora zračenja •• najmanje moguće vrijeme izlaganja zračenju •• uporaba osobne zaštite od zračenja.

Važno je znati: Da bi izlaganje zračenju bilo što manje, udaljenost od izvora treba biti što veća, a vrijeme izloženosti što kraće. Primjenom tih metoda zaštite postiže se najveći mogući učinak zaštite, jer se intenzitet zračenja razmjerno samnjuje s obzirom na kvadratnu udaljenost od izvora zračenja. Povećanjem udaljenosti od izvora zračenja za dva puta, intenzitet se smanjuje za četiri puta.

Ozračenost je proporcionalna vremenu izlaganja, tj. što je osoba dulje izložena ionizirajućemu zračenju, toliko će puta biti veća njezina ozračenost i obrnuto. Tijekom klasične radiografije (npr. slikanje RDG aparatom ozlijeđenog dijela ti jela pri sumnji na prijelom) vrijeme izlaganja ionizirajućem zračenju iznimno je kratko, manje od sekunde. Ionizirajuće zrake prolaskom kroz materiju slabe pa se stoga primjenom zaštite između izvora zračenja i osobe koja je izložena zra čenju bitno smanjuje doza izlaganja. Važni su i materijal od kojeg je zaštita na pravljena, njezina debljina i vrsta zračenja. Materijal koji se najčešće uporabljuje u izradi osobne zaštite od ionizirajućeg zračenja jest olovo.

Vještine medicinske sestre / tehničara u gipsaonici

Zahtjevi u vezi s radnim okolišem u zaštiti od ionizirajućeg zračenja Sve prostorije unutar zdravstvenih ustanova trebaju zadovoljiti kriterije iz Pra vilnika kojim su određeni minimalni uvjeti koji se odnose na prostor, zaposleni ka i medicinsko-tehničku opremu potrebnu za obavljanje zdravstvene djelatno sti koje se koriste ionizirajućim zračenjem. Trebaju zadovoljavati i sve sanitarnotehničke i higijenske. Klinika, zavod ili odjel radiologije, odnosno sve prostorije gdje se obavlja bilo koja radiološka dijagnostička pretraga nužno je izolirati od okoline, a za to se najčešće uporabljuju olovne ploče ili neki drugi kruti kemijski elementi koji sprječavaju prodor rendgenskih zraka jednako kao i olovo.

Jeste li znali: Lokacija rendgenskog odjela također je važna, a poželjno je da se nalazi na ulazu ili blizu ulaza u ustanovu radi lakšeg prijama i obrade hitnih slučajeva. Od početka primjene rendgenskih uređaja pa do danas radiološki se odjeli radiologije najčešće nalaze u podrumima ili prizemljima ustanova jer je takvom lokalizacijom moguće pružiti najbolju zaštitu osoba od ionizirajućega zračenja.

Prostorije u kojima se u uporaljuju rendgenski uređaji trebaju biti projektirane prema propisanim osnovnim načelima zaštite od ionizirajućeg zračenja. Područ je izloženosti zračenju definirano je kao područje na kojemu postoji mogućnost izloženosti zračenju iznad granice propisanog ozračenja za pojedinca. U prostorijama u kojima su smješteni rendgenski uređaji, akceleratori ili dru gi uređaji koji proizvode ionizirajuće zračenje (sl. 8-1.) smije se nalaziti samo potrebna oprema i predmeti koji su nužni za rad i uporabu toga uređaja te je također obveza redovite provjere i kontrole uređaja koji proizvode ionizirajuće

Slika 8-1. Prostorija s rendgenskim uređajem

Slika 8-2. Oznaka „Opasnost od ionizirajućeg zračenja“ Rad u zoni ionizirajućega zračenja

•• zaštitne rukavice (svaki prst treba imati zaseban prostor i trebaju dosezati do laktova) •• zaštitne naočale za zaštitu očne leće (olovno staklo debljine od 0,5 do 1,0 mm) •• zaštitne pregače za bolesnike •• štitnici za bolesnikove ovarije i sjemenike (sl. 8-4.) •• zaštitni učinak zaštitnih rukavica i zaštitne pregače te ovratnika i naočala treba imati vrijednost zaštite jednaku zaštitnom učinku olovu debljine 0,25 mm •• zaštitni učinak zaštitne pregače pri naponu rendgenske cijevi višem od 100 kV ne smije biti manji od zaštitnog učinka olova debljine 0,35 mm •• zaštitne rukavice i zaštitne pregače ne smiju se savijati i ne smiju biti ošteće ne, te se njihova cjelovitost i ispravnost trebaju redovito ispitivati.

Važno je znati: Svi zdravstveni djelatnici koji su u prostoriji gdje se nalazi uređaj koji proizvodi ionizirajuće zračenje ili pri provedbi dijagnostičkog postupka, kao i osobe nad kojima se provodi dijagnostički postupak, imaju obvezu uporabe zaštitnih sredstava. Osobna su zaštitna sredstva nedovoljno učinkovita ako se nalaze izravno unutar snopa zračenja. Ako nije moguće izbjeći da određeni dio tijela bude izložen snopu zračenja, tada je potrebno razmotriti promjenu načina rada ili dijagnostičke metode.

Slika 8-5. Prikaz zaštitne odjeće

Rad u zoni ionizirajućega zračenja

Pitanja za provjeru znanja: 1. 2. 3. 4. 5.

Opiši glavni cilj provedbe zaštite od ionizirajućeg zračenja. Objasni osnovne načine zaštite od ionizirajućeg zračenja. Objasni zdravstveni nadzor izloženih zdravstvenih radnika. Navedi načine označivanja opasnosti od ionizirajućeg zračenja. Pripremi osobna zaštitna sredstva za zaštitu profesionalnog osoblja i bolesnika.

Vještine medicinske sestre / tehničara u gipsaonici

9. Dokumentacija

SADRŽAJ Povijesni presjek primjene sestrinske dokumentacije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100 Sestrinska dokumentacija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100 Dokumentacija medicinskih sestara / tehničara koji izrađuju i postavljaju imobilizacije. . . 101 Elektronička sestrinska dokumentacija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103

Ishodi učenja: 1. navesti primjere dokumentiranja sestrinskih intervencija tijekom povijesti 2. definirati sestrinsku dokumentaciju 3. navesti specifične obrasce koje medicinske sestre / tehničari koji izrađuju i postavljaju imobilizacije moraju dati na uvid pri traženju bolesnikove pisane privole 4. usporediti elektronički zdravstveni zapis i elektronički medicinski zapis 5. objasniti načelo povjerljivosti podataka 6. primijeniti postupak upisivanja podataka u sestrinsku dokumentaciju. 99

Povijesni presjek primjene sestrinske dokumentacije Povijest dokumentiranja seže daleko u prošlost. Zapisi na papirusu u starom Egiptu pisani hijeroglifima koji svjedoče o povijesti Egipta, veterinarskoj zna nosti i kirurškoj problematici sadržavali su i opise sestrinskih intervencija. One su se odnosile na postavljanje zavoja i hranjenje pacijenata s tetanusom. Indij ski zapisi opisuju osobine medicinskih sestara i vještine koje medicinska sestra treba izvoditi. Vođenje sestrinske dokumentacije još je iz vremena Florence Nightingale jedna od najvažnijih i najistaknutijih intervencija koje u svom radu provode medicinske sestre. Usprkos naglašavanju važnosti dokumentiranja, tek uvođenje procesa zdravstvene njege dovodi do posvećivanja veće pažnje doku mentiranju u sestrinstvu. Iz Zakona o sestrinstvu RH proizlazi zakonska obveza medicinskih sestara o dokumentiranju sestrinskih postupaka i korištenje informacijsko-komunikacij skom tehnologijom u svakodnevnom radu. Devedesetih godina prošloga stoljeća u Hrvatskoj je započeta informatizacija zdravstvenog sustava. Sestrinska doku mentacija, na temelju suglasnosti HKMS-a iz 2013. Godine, može se voditi i u elektroničkom obliku te mora sadržavati sve podatke koje sadržavaju propisani obrasci.

Sestrinska dokumentacija Sestrinska je dokumentacija skup podataka koji služe kontroli kvalitete plani rane i provedene zdravstvene njege te je sastavni dio medicinske dokumentacije bolesnika. Medicinska je sestra obvezna evidentirati sve provedene postupke tijekom 24 sata u skladu s odredbama pravilnika o sestrinskoj dokumentaciji u bolničkim zdravstvenim ustanovama. Dokumentacija je i sredstvo komunikacije unutar tima. Medicinska sestra odgovorna je za to da sestrinska dokumentacija bude precizan prikaz liječenja, planiranja i provođenja zdravstvene njege.

Važno je znati: Svaki provedeni postupak i drugi podatci koji se upisuju u sestrinsku dokumentaciju moraju biti upisani u najkraćemu vremenu nakon što je proveden postupak.

Dokumentiranjem se dobivaju informacije koje čine osnovu za unaprjeđenje kvalitete rada, razvoj zdravstvene njege, organizaciju timova, planiranje trajne izobrazbe medicinskih sestara, izradbu nastavnih planova za redovitoo školova nje te izradbu normativa i protokola. 100

Vještine medicinske sestre / tehničara u gipsaonici

Dokumentacija medicinskih sestara / tehničara koji izrađuju i postavljaju imobilizacije Medicinske sestre / tehničari koji izrađuju i postavljaju imobilizacije zaposleni su na OHBP-ima, kirurškim poliklinikama i u kirurškim dvoranama te su samim time obvezni evidentirati i postupati prema sestrinskoj dokumentaciji pripre mljenoj za rad na tim radilištima u skladu s postojećim pravilnicima i internim protokolima svake zdravstvene ustanove. Dokumentacija namijenjena radu u gipsaonici prema postojećim pravilnicima HKMS-a ne postoji i svakako treba razmisliti o njezinoj izradi.

Važno je znati: Prema naputku Agencije za akreditaciju u zdravstvu, za izvođenje svih postupaka trebao bi postojati pisani pristanak.

U dokumentaciji je obvezno evidentirati: •• vrstu imobilizacije koja je postavljena pacijentu •• evidentirati i priložiti potpisani pristanak za izvođenje zahvata, postavljanje imobilizacije, izvođenje repozicije •• pristanak na anesteziju (sl. 9-1., 9-2., 9-3.).

Slika 9-1. Pristanak na anesteziju 1

Slika 9-2. Pristanak na anesteziju 2 Dokumentacija

101

102

Slika 9-3. Pristanak na anesteziju 3

Slika 9-4. Pristanak na hospitalizaciju

Slika 9-5. Otpust pacijenta

Slika 9-6. Hitni bolnički prijam

Vještine medicinske sestre / tehničara u gipsaonici

Slika 9-7. Trijažna košuljica na OHBP-u

Dokumentacija se vodi u papirnatom obliku i u digitalnom obliku u bolničkim informatičkim sustavima (sl. 9-8.).

Slika 9-8. Gipsaonica s pristupom bolničkom informatičkom sustavu

Elektronička sestrinska dokumentacija Razlikujemo elektronički zdravstveni zapis (engl. electronic health record) i elek tronički medicinski zapis (engl. electronic medical record). Medicinski se zapis od nosi na strogo medicinske podatke, a zdravstveni je zapis je širi pojam i obuhvaća i one podatke koji nisu strogo medicinski, npr. podatke o uvjetima stanovanja, zdravstvenim navikama (navikama vezanima uz pušenje cigareta, provođenje osobne higijene i slično). Dokumentacija

103

Dodatak 1

Povijest imobilizacije

SADRŽAJ Povijest imobilizacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105

Ishodi učenja: 1. opisati najstariji pronađeni dokaz o liječenju prijeloma udova imobilizacijom 2. imenovati najistaknutije osobe islamske i arapske medicine koje su imale iskustva u liječenju prijeloma s pomoću imobilizacije 3. objasniti Sarmientove metode imobilizacije 4. opisati razvoj imobilizacije u 19. stoljeću. 105

Najstariji pronađeni spomenuti dokaz o liječenju prijeloma udova imobiliza cijom nalazi se u papirusu istraživača Edwina Smitha. Ostatci imobiliziranih udova otkriveni su u Egiptu 1903. godine, imobilizirana su bila dva slomljena kralješka i bedrena kost, a ostatci imobiliziranih kostiju nađeni su zajedno s drvenim štapićima, koji su s kostima bili povezani zavojima (sl. Dodatak 1-1). U tom je kontekstu važno spomenuti da su vještine starih Egipćana u mumifikaciji imale velik utjecaj na cjelokupno iskustvo i vještine postavljanja imobilizacije u starom Egiptu. Povijesna otkrića pokazuju su da su se neki bolesnici oporavili od prijeloma kosti s pomoću imobilizacije.

Slika Dodatak 1-1. (http://www.archeologiehuiszuidholland.nl/images/Intranet/Middeleeuwen/history_of_treatment_bone_fractures_immobilisation.pdf)

Grčki liječnik Hipokrat koristio se drvenim udlagama u liječenju kostoloma, a potom su tu metodu primjenjivali Rimljani i srednjovjekovni Europljani, što se smatra pretečom moderne imobilizacije kakvu poznajemo danas (sl. Dodatak 1-2 i Dodatak 1-3). Heidelberg kolekcija slika u vlasništvu Codex Manesse iz 1315. g. prikazuje imo bilizaciju potkoljenice drvenim udlagama. Liječnici islamske i arapske medicine imali su veliko iskustvo u aspektima lije čenja prijeloma s pomoću imobilizacije. Pripremali su različite mješavine kojima su se koristili za fiksaciju primitivnih udlaga. Jedan od najproduktivnijih kirurga iz razdoblja srednjeg arapskog doba jest Abu al Kasim az-Zahrawi iz Al Zahra-e, Cordoba (936. – 1013.), koji je napisao 30-ak knjiga iz područja kirurgije i ope racija. Opisao je metodu liječenja prijeloma s pomoću zavoja u više slojeva, a ti su zavoji postavljani centripetalno s obzirom na mjesto prijeloma. Abu al Kasim 106

Vještine medicinske sestre / tehničara u gipsaonici

Slika Dodatak 1-2. https://exarc.net/sites/default/files/wiel10.jpg

Slika Dodatak 1-3. https://exarc.net/sites/default/files/wiel14.jpg

az-Zahrawi uočio je pojavu edema koji nastaje kao posljedica loma te se koristio privremenim udlagama do splašnjavanja edema, nakon čega je postavljao defi nitivne udlage kao konačnu metodu liječenja prijeloma. U izradi udlaga rabio je stabljike trske i lana, a udlaga je bila učvršćena zavojima i/ili konopcem. EL Zahrawi je također uporabljivao mljeveni prah (tj. brašno pomiješano s albumi nima i gumu pomiješanu s izmetom i bjelanjkom jajeta) kao smjesu za fiksaciju udlaga. Iskustva i metodologiju te metode imobilizacije poslije je uspješno pri mjenjivao engleski liječnik i znanstvenik dr. William Cheseldon (1688. – 1752.). Kirurg dr. Benjamin Eocch (1708. – 1776.) iz Engleske napisao je 1676. knjige Praktično tretiranje rane i Kirurški predmeti, u kojima su, među ostalim, opisa ne i prikazane najnovije metode i dostignuća u anatomiji i operaciji, stavljajući naglasak na detaljan opis imobilizacije, tj. uporabu drvenih udlaga u liječenju prijeloma udova. Imobilizacija drvenim udlagama bila je prilično funkcionalna i vodeća metoda u liječenju prijeloma do otkrića i primjene poboljšane tehnike imobilizacije u 19. stoljeću. Godine 1715. dr. Hans Gersdorf dao je jasne upute za primjenu i postavljanje udlaga tijekom liječenja prijeloma. Dr. Gersdorf opisao je drvene udlage koje su bile fiksirane žicom. Osim toga, osmislio je uređaj koji je rabljen za repoziciju koštanih ulomaka. Slične su naprave opisali liječnici Hipocrat i Galen. Važno je spomenuti da su Arapi bili poznati u izradi određenih tipova gipsane imobilizacije s izraženom naprednom metodikom postavljanja. Slična znanja primjenjivana su stoljećima prije u Europi. Godine 1798. engleski diplomat Ea ton neke elemente toga, posebnog znanja donio je u Europu iz arapskih zemalja. Kinezi su dugo stjecali iskustvo u imobilizaciji te su njihovo znanje poslije isko ristili i unaprijedili kirurzi iz Šri Lanke, oni su kombinirali tradicionalnu kinesku medicinu i suvremene spoznaje o imobilizaciji. Njihov je uspjeh objavljen 1964. godine uz uspješnost konsolidacije prijeloma u 98 % slučajeva, ali je važno napo menuti da su mnogi prijelomi zacijeljeli uz znatno skraćenje kosti i razne tipove deformacija jer nisu poznavali metodu repozicije koštanih ulomka. Godine 1967. tzv. Sarmientova metoda uvedena je u kiruršku praksu, a to je u biti metoda funkcionalne imobilizacije gipsom. Kod Sarmientove metode imobi Dodatak

107

lizacije gips je nanesen ispod koljena, kao klasična potkoljena imobilizacija te se pružao do gornjeg ruba ivera, dok je iza pratio donji rub zakoljenske jame. U Francusku je znanstvenik iz Pariza Prasre donio znanje i metode postavljanja imobilizacije iz arapskih zemalja, te se za izradu koristio dehidriranim kalijevim sulfatom. Nakon postupka dehidracije, kalijev sulfat stavljan je u vodu te je po stao vrlo krut, što je bilo izvrsno za uporabu u liječenju prijeloma. Kraj 19. stoljeća obilježen je uporabom gipsa koji je postao vrlo popularan ti jekom 19. stoljeća i primarno je primjenjivan za konzervativnu metodu liječe nja prijeloma. Jedan od najboljih opisa liječenja gipsanom imobilizacijom dao je dr. Joseph-Francois Malgaigne (1806. – 1865.). Dok je njemački liječnik Keyl, iz Berlina, unaprijedio metodu imobilizacije s obzirom na metodu dr. JosephaFrancois Malgaignea i opisao je da dugotrajno liječenje imobilizacijom uzrokuje neke nedostatke kao što su atrofija mišića, kontrakture zglobova i sl. Liječnik Sutch Antonius Mathijesn osmislio je posebnu metodu postavljanja gipsanog zavoja, tzv. gips s „okretanjem“. On je napravio otvor iznad rane kod otvorenog loma, a poslije je svoje iskustvo prenio američkim kirurzima. Godine 1976. M. C. Gorii iz SAD-a predstavio je svoja zapažanja i postignuća iz područja imobilizacije.

Važno je znati: Danas je, uz uporabu sadre, sve popularniji tzv. sintetički gips – fiberglass gips. On je razvijen unatrag nekoliko desetljeća, a sastavljen je od modificirane staklene vune koja je ojačana poliuretanskom smolom. Sintetički je gips mnogo lakši od klasičnoga i mnogo je ugodniji za pacijenta.

Pitanja za provjeru znanja: 1. Opiši najstariji pronađeni dokaz o liječenju prijeloma udova imobilizacijom. 2. Imenuj najistaknutije osobe islamske i arapske medicine koje su imale iskustva u liječenju prijeloma s pomoću imobilizacije. 3. Objasni Sarmientove metode imobilizacije. 4. Opiši razvoj imobilizacije u 19. stoljeću. 108

Vještine medicinske sestre / tehničara u gipsaonici

Literatura 1. Adapa N, Goyal KS. Impact of Casting and Splinting Manipulations on BelowDressing Pressures: An Experimental Model. Hand (N Y). 2019 Jan;14(1):48-55. doi: 10.1177/1558944718799391. Epub 2018 Sep 6. PMID: 30188193; PMCID: PMC6346353. 2. Antabak A, Barišić B, Andabak M, Bradić L, Brajčinović M, Haramina T i sur. Fizikalna svojstva sadrenih zavoja. Liječnički Vjesnik. 2015;137:372–376 3. Barlow D, Bansal R, Barlow T, Rhee SJ, Kuiper JH, Makwana NK. Effect of cotton padding on the setting properties of plaster slabs. Ann R Coll Surg Engl. 2013;95(2):107-109. doi:10.1308/003588413X13511609956291 4. Bobinac D, Dujmović M. Osnove anatomije. Rijeka: Tipomat; 2007. 5. Böhler L. Treatment of Fractures. Wien: Wilhelm Maudrich, 1929. 6. Bonn HW. Praxisbuch Gipsen, Schritt-für-Schritt-Anleitungen zu Gips-, Kun ststoff- und Taperverbänden. Stuttgart: Wissenschaftliche Verlagsgesellschaft mbH; 2003. 7. Bowker P, Powell ES. A clinical evaluation of plaster-of-Paris and eight synthetic fracture splinting materials. Injury. 1992;23:13–20. 8. Boyd AS, Benjamin HJ, Asplund C. Principles of casting and splinting. Am Fam Physician. 2009 Jan 1;79(1):16-22. PMID: 19145960 9. Bradić I. Kirurgija dječje dobi. Zagreb: Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu; 1991.; 1-240 10. Brown, SA, Radja FE. Orthopaedic imobilization techniques: a step-by-step giu de for casting and splinting. Urbana: Sagamore Publishing; 2015. 11. Bukvić N, Lovrić Z, Trninić Z. Traumatologija, Zagreb, 2008. 12. Chudnofsky CR, Byers S. Splinting techniques. In: Roberts JR, Hedges JR, Cha nmugam AS, eds. Clinical Procedures in Emergency Medicine. 4th ed. Phila delphia, Pa: Saunders; 2004:989. 13. Clarke S, Santy-Tomlinson J. Orthopaedic and trauma nursing; An evidence-ba sed approach to musculoskeletal care: Oxford: Wiley Blackwel; 2014; 199-221 14. Čukljek S. Osnove zdravstvene njege. Zagreb: Zdravstveno veleučilište, Studij sestrinstva u Zagrebu; 2005. 15. Dodig M. Biomehanika čovječeg tijela. Sveučilište u Rijeci, 1994., 1-292 16. Dresing K, Trafton P, Engelen J. Casts, Splints, and Support Bandages-Nonoper tive Treatment and Perioperative Protection. Stuttgart: Thieme, 2014. 17. Dresing K, Trafton P. Casts, Negelen J. Splints and Support Bandages-Nonope rative Treatment and Perioperative Protetction. New York: Thieme, 2015. Literatura

109

18. Durking N. Using records review as a quality improvement process. Home He alth Nurse 2006;24:492–502 19. Eiff MP, Hatch R, Calmbach WL, eds. Fracture Management for Primary Care. 2nd ed. Philadelphia, Pa.: Saunders; 2003:1–39. 20. Ellis H. History of surgery. Cambridge: University Press; 2009. 21. Fučkar D. Proces zdravstvene njege. Zagreb, 1995. 22. Gašić M, Placento H, Gvozdanović Z, Neuberg M, Djuran M, Tčić K. Incidence of Complications in Patients Treated with Plaster Splints in Emergency Depar tments in Four Hospitals. Croat Nurs J. 2017; 1(1): 79-90 23. Gašić M. Zadovoljstvo poslom i percepcija edukacije medicinskih sestara/teh ničara koji izrađuju i postavljaju imobilizacije u Hrvatskoj. Osijek: Fakultet za dentalnu medicinu i zdravstvo; 2019. Hrvatska. Dostupno na: https://urn.nsk. hr/urn:nbn:hr:243:734830 24. Guyton A C, Hall J E. Medicinska fiziologija. 13. izd. Zagreb: Medicinska nakla da; 2017. 25. Hančević J. i suradnici. Lomovi i iščašenja. Jastrebarsko: Naklada Slap; 1998. 26. Hančević J, Antoljak T, Korać Ž. Imobilizacija. Zagreb: Medicinska naklada; 2001. 27. Hančević J, Korać Ž, Barišić B. Primjena plastičnih materijala u svrhu imobiliza cije. Medicinski Vjesnik 2000; 32( 1 -4): 111-115 28. Hančević J. i sur. Lomovi i iščašenja. Jastrebarsko: Naklada Slap; 1998. 29. Hančević J. i sur. Imobilizacija, Zagreb: Medicinska naklada, 2001.;1-156. 30. Härter R, Jagdfeld A, Kern M, Martini G, Neumann K. Chekliste Gipstechnik, fixationsverbände, 3 izdanje. Stuttgart, New York: Thieme; 1998. 31. Hebrang A, Lovrenčić M. Radiologija, Zagreb: Medicinska naklada; 2001. 32. Herdman TH, Kamitsuru S. Sestrinske dijagnoze, prijevod 11. izdanja. Zagreb: Naklada Slap; 2020. 33. Jelić M. ur. Ortopedska pomagala 2006. Pomagala za kretanje. Knjiga simpozija: Društvo za protetiku i Ortotiku ISPO-Croatia 2006; 1-116. 34. Jelić M. ur. Ortopedska pomagala 2007. Ortoze za udove i kralježnicu. Knjiga simpozija: Društvo za protetiku i ortotiku ISPO-Croatia 2007; 1-107. 35. Jelić M. ur. Ortopedska pomagala 2008. Propisivanje, izradba, primjena i kon trola pomagala. Knjiga simpozija: Društvo za protetiku i ortotiku ISPO-Croatia 2007; 1-107. 36. Jelić M. ur. Ortopedska pomagala 2010. Novosti u protetici, ortotici i rehabilita ciji. Knjiga simpozija: Društvo za protetiku i ortotiku ISPO-Croatia 2010; 1-70. Narodne novine (NN) broj 119/12; 6-12. 37. Kalauz S. Zdravstvena njega kirurškog bolesnika-opća. I. izdanje. Zagreb: Medi cinska naklada; 2020. 38. Kičić M. E-zdravlje – savjetodavna uloga medicinskih sestara, Acta Med Croati ca, 68 (2014) 65-69, Dostupno na https://hrcak.srce.hr/file/174226 110

Vještine medicinske sestre / tehničara u gipsaonici

Pojmovnik anamneza – skup podataka o prebo ljenim i sadašnjim bolestima ili tego bama, o životnim prilikama navikama i dr. anestezija – medicinska metoda ko jom se primjenom anestetika i drugih lijekova dovodi do gubitka osjećaja bo li (analgezije), gubitka svijesti (amne zije) i gubitka pokretljivosti (opušta nje mišića) asepsa – način rada kojim se potpuno ili većim dijelom uništavaju mikroor ganizmi i njihove spore na predmeti ma koji dolaze u dodir s ranom, čime se isključuje svaka mogućnost svake infekcije i onečišćenje rane, opera cijskog polja, instrumenata, zavoja i ostalog pribora koji se uporebljuje pri operacijama ili liječenju rana autonomni živčani sustav – dio živ čanog sustava koji regulira funkciju unutarnjih organa. Djeluje nesvjesno, najčešće preko unutarnjih refleksa. Naziva se i vegetativnim živčanim su stavom, a sastoji se od dvaju sustava: simpatičkog i parasimpatičkog bolnička infekcija – svaka infekcija bolesnika koja se pojavljuje neovisno o primarnoj bolesti ili svaka infekcija zdrave osobe (zaposlenika u bolnici) za koju se otkrije da je nastala kao poslje dica dijagnostičkih postupaka, liječe nja ili zdravstvene njege cijanoza – lokalno modrilo kože i slu znice, nastaje zbog hipoksemije deterministički učinak – učinak vid ljiv brzo nakon radnje

dezinfekcija – selektivno uništavanje mikroorganizama na površinama, pri boru i opremi, koži i sluznicama bo lesnika te na koži ruku zdravstvenog osoblja edem – oteklina hepatitis – upala jetre bilo kojeg uzro ka, koja dovodi do oštećenja ili unište nja njezinih stanica higroskopan – koji privlači/upija vo du indikacija – naznaka da je prema vrsti bolesti i njezinim znakovima potrebno primijeniti određeni lijek ili terapijski postupak. Vitalna indikacija znači da je potreban radi spašavanja bolesniko va života informirani pristanak ili pristanak informiranog bolesnika – pisani bo lesnikov pristanak na kirurški ili neki drugi invazivni terapijski ili dijagno stički zahvat nakon što je potpuno informiran o zahvatu, mogućim poteš koćama, komplikacijama ili ishodima. Kirurški zahvat ili intenzivni dijagno stički ili terapijski zahvat ne smije se izvesti ako pristanak nije dobiven svje snom voljom bolesnika i bez prisile kalus – novonastalo granulacijsko tki vo između krajeva slomljene kosti komorbiditet – istodobna pojava dvi ju ili više bolesti kontraindikacija – stanje ili sklop okolnosti zbog kojih su određeni te rapijski postupci (primjena nekog lije ka ili izvođenje kirurškog zahvata) ili Pojmovnik

113

neki dijagnostički postupci zabranjeni jer bi ugrozili ili pogoršali bolesnikovo stanje kontrakture – ograničena pokretlji vost zgloba osteosinteza – kirurški postupak spa janja kosti periost – pokosnica rehabilitacija – sustav postupaka os posobljavanja za što normalniji život i rad osoba kojima je sposobnost sma njena zbog bolesti, ozljede ili prirođe ne mane sedacija – stanje smanjene svjesnosti koje se postiže davanjem određenih li jekova koji djeluju na središnji sustav

114

Vještine medicinske sestre / tehničara u gipsaonici

spongiozan – spužvast sterilizacija – postupak uništavanja svih vrsta i svih oblika mikroorga nizama i njihovih spora s predmeta, instrumenata i materijala, što je i pre duvjet aseptičnog rada u svim područ jima medicine, a posebice u kirurškim disciplinama stohastički učinak – učinak koji se po javljuje kasnije, npr. tumori, mutacije, nasljedne promjene udlaga – svako kruto ili elastično sred stvo s pomoću kojeg se imobilizira bo lesni ili ozlijeđeni dio tijela

Kazalo pojmova A abdukcija 12, 35, 41, 61 adukcija 12 agonist 7 Ahilova tetiva 70 akceleracija 10, 91 analgetik 22 analgezija 110 anamneza 16, 22, 108 anestezija 22, 82, 97, 98, 106-109 anhidrit 26 anksioznost 22, 24, 110 antagonisti 7 antebrachium 20 antefleksija 12, 61 antiseptik 22 artikularni prijelom 11 artritis 71, 72 asepsa 22, 81, 85, 87 aspiracija 22 atraumatski postupak 18 atrofija 17, 24, 64, 104

B bifragmentarni prijelom 11 biomehanika 12, 68–70 bol 17, 22, 23, 28, 72, 106, 109, 110

C cervikalna ortoza 72 cijanoza 17, 23

cirkulacija 17, 23, 64, 109 cirkularna imobilizacija 2, 16, 17, 23, 25, 26, 28, 30, 32, 33, 38–40, 42, 44, 45, 50, 54, 55, 59, 61, 62, 64, 65, 78, 83, 109 cjevasti zavoj 30, 31, 35, 36, 42, 45, 47, 48, 50–52, 54, 56, 57, 59, 61

D deformacija 70, 103 dehidracija 26, 104 dekontaminacija 86 demineralizacija 17 depresija 12 Dessaultov zavoj 71 dezinfekcija 81, 83, 85–87 dezinficijens 86, 87 dijafiza 11, 19, 62, 78 dijagnostika 12, 86, 91, 93, 110 distorzija 34, 47 distrofija 17 dokumentacija 22, 24, 95–97, 99, 100, 109, 110 doskok 21, 74 doza 90 doznaka 23 držanje 12

E edem 16, 17, 23, 24, 30, 62, 64, 103, 106 edukacija 2, 22–24, 34, 38, 40, 44, Kazalo pojmova

115

V vaskularizacija 16, 17, 29 vertikalizacija 70, 105, 107, 110 vježbe 24 vlakna 3–5, 7, 69

Š šaka 17, 61–63, 71, 74 šivanje 71

škare 83, 86, 109 štaka 23, 24, 73, 74 štap 73, 74 šupljina 4–6, 22

Ž žica 17, 71, 103 žile 5, 19, 29 žlijezda 92

Kazalo pojmova

119

Izdavač MEDICINSKA NAKLADA ZAGREB, Cankarova 13 Za izdavača MARIJA ELJUGA Urednica ANĐA RAIČ, prof. Lektura tomislav salopek Korektura Inga Borš Grafička obrada MAJA MRAVEC Naslovnicu oblikovao Marijan Zafron Tisak Medicinska naklada, Zagreb

168,00 kn

I S B N 9 7 8 - 9 5 3 -1 7 6 - 9 9 0 -7