Svijet prije nas - POVIJEST 1 by meridijani-izdavac

Mladen Perica Tomorad, Ivana Malus Dražen / Ružica Vuk Tomorad, Hrvoje Gračanin, Vjera Brković i Rona Bušljeta

POVIJEST1 Svijet prije nas

[Udžbenički komplet za povijest u prvom razredu gimnazije]

Svijet prije nas POVIJEST 1

Otkrij i nauči

Krapinski pračovjek Prvi narodi na hrvatskome povijesnom prostoru Život i vjerovanja čovjeka u prapovijesti Najstarija naselja i prvi gradovi Stari Egipat Države starog Istoka Društvo i gospodarstvo na starom Istoku Prvi zakoni Položaj žene i svakodnevica u državama starog Istoka Sparta i Atena Vlast i moć u rimskoj državi Društvo i gospodarstvo u antičkim državama Položaj žene i svakodnevica u staroj Grčkoj i Rimu, Znanost, izumi i obrazovanje u civilizacijama starog Istoka i antičkog Sredozemlja Sport i zabava u staroj povijesti Religije, mitologije i kulture starog svijeta Grci i Rimljani na prostoru današnje Hrvatske

Mladen Tomorad, Ivana Malus Tomorad, Hrvoje Gračanin, Vjera Brković i Rona Bušljeta

Prema novom kurikulumu

POVIJEST1 Svijet prije nas

‘’Ne učimo za školu, nego za život.’’ (lat. Non scholae, sed vitae discimus)

Svijet prije nas – Povijest 1 Bibliotheka Historia Croatica Knjiga 89 Prvo izdanje

Autori: Vjera Brković, prof. pred. (Odjel za povijest, Hrvatsko katoličko sveučilište), doc. dr. sc. Rona Bušljeta (Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu), red. prof. dr. sc. Hrvoje Gračanin (Odsjek za povijest, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu), Ivana Malus Tomorad, prof. povijesti i geografije (OŠ Antuna Augustinčića, Zaprešić), doc. dr. sc. Mladen Tomorad (Odsjek za povijest, Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu) Izbor dodatnih digitalnih sadržaja: doc. dr. sc. Mladen Tomorad

Priprema digitalnih kvizova: doc. dr. sc. Mladen Tomorad i Bartol Tomorad

Autori crteža: Damir Facan Grdiša, akademski slikar, i doc. dr. sc. Mladen Tomorad Urednik: doc. dr. sc. Mladen Tomorad

Izvršna urednica: Petra Somek, prof.

Glavni urednik povijesnih udžbeničkih izdanja: izv. prof. dr. sc. Hrvoje Petrić Recenzenti: red. prof. dr. sc. Marko Pranjić i Ivana Matoković, prof. Lektura i korektura: Lidija Menges, prof.

Korekture: autorski tim i Hrvoje Dečak, mag.nov.

Fotografije: autori i izvori navedeni uz svaku fotografiju Dizajn: Petra Somek i Siniša Nikolić

Prijelom, grafička priprema i izrada grafikona: Grafički studio Duplerica d.o.o., Brozova 8, 10 000 Zagreb, Siniša Nikolić i Ivan Poslek Izrada karata: Meridijani, Neven Olah, Hrvoje Herceg i Mario Žerjav Izrada lenti vremena: Mirjana Mandić

Tisak: Agencija za komercijalnu djelatnost, Zagrebu, srpanj 2019. godine Nakladnik:

Meridijani, Obrtnička 26, 10 430 Samobor Tel.: 01 33 62 367, faks: 01 33 60 321 E-mail: meridijani@meridijani.com www.meridijani.com

Za nakladnika: Petra Somek, prof. © Meridijani, izdavačka kuća – niti jedan dio ovog tiskanog ni digitalnog dijela udžbenika ne smije se umnažati, fotokopirati ni na bilo koji drugi način reproducirati bez nakladnikova pisanog odobrenja jer je intelektualno vlasništvo, poput svakog drugog vlasništva, neotuđivo, zakonom zaštićeno i mora se poštovati. ISBN 978-953-239-240-1 Tiskano u Hrvatskoj, srpanj 2019. godine Gramaža udžbenika: 500 g Cijena: 94 kn

Otkrij i nauči

POVIJEST1 Svijet prije nas

[Udžbenički komplet za povijest u prvom razredu gimnazije]

Autori: Mladen Tomorad, Ivana Malus Tomorad, Hrvoje Gračanin, Vjera Brković i Rona Bušljeta

[Tiskani udžbenik + dodatni digitalni sadržaji] www.meridijani.com/publication/e-udzbenik/povijest-1

Zagreb, 2019. godine

Sadržaj 1. ISTRAŽIVANJE STARE POVIJESTI........................................................................................................9 OTKRIVANJE I ISTRAŽIVANJE STARE POVIJESTI (IZBORNA TEMA).........................................................................10 2. PRAPOVIJEST....................................................................................................................................15 TRAGOM ŽIVOTA U PRAPOVIJESTI................................................................................................................................... 16 POČETCI PROIZVODNJE HRANE I GOSPODARSKIH DJELATNOSTI.......................................................................23 VJEROVANJA I UMJETNOST U PRAPOVIJESTI................................................................................................................33 „URBANA REVOLUCIJA“ I SUSTAV NAVODNJAVANJA (IZBORNA TEMA).............................................................36 3. STARI ISTOK..................................................................................................................................... 39 DRŽAVE PRVIH CIVILIZACIJA............................................................................................................................................. 40 DRUŠTVENE STRUKTURE, ZAKONICI I PRAVO.............................................................................................................. 55 GOSPODARSKE DJELATNOSTI............................................................................................................................................65 IZUMI, ZNANOST I TEHNOLOGIJA.................................................................................................................................. 69 SVAKODNEVICA (IZBORNA TEMA)...................................................................................................................................74 4. ANTIČKI SVIJET................................................................................................................................ 87 GRČKI POLISI – POSTANAK, UREĐENJE, REFORME, RATOVI....................................................................................88 VLAST I MOĆ U RIMSKOJ DRŽAVI OD KRALJEVSTVA DO DEZINTEGRACIJE CARSTVA...............................................................................................................................................107 ANTIČKA DRUŠTVA – GRČKA I RIM................................................................................................................................ 136 ANTIČKA SVAKODNEVICA (IZBORNA TEMA).............................................................................................................149 ANTIČKO GOSPODARSTVO..............................................................................................................................................160 ZNANSTVENA I TEHNOLOŠKA DOSTIGNUĆA ANTIČKOG SVIJETA...................................................................... 171 5. RELIGIJA, FILOZOFIJA, UMJETNOST I KULTURA STAROG SVIJETA.................................................. 177 RAZVOJ PISMENOSTI NA STAROM ISTOKU I U ANTIČKOM SVIJETU.................................................................. 178 RELIGIJE, FILOZOFIJE I UMJETNOST STAROGA SVIJETA........................................................................................... 183 GRČKA I RIMSKA MITOLOGIJA - BOGOVI, KULTOVI, SVETKOVINE (IZBORNA TEMA).................................206 KRŠĆANSTVO......................................................................................................................................................................... 213 DODATNA LITERATURA ZA NASTAVNIKE I UČENIKE........................................................................ 219 POJMOVNIK...................................................................................................................................... 224

Kako se služiti ovim udžbenikom

Naziv jedne od pet nastavnih cjelina u ovom udžbeniku (svaka ima svoju boju)

Naslov nastavne teme

Najava sadržaja učenja - uvod u temu Povijesne karte

Podnaslov

Važni podatci (otisnuti su bold ili masnim tiskanim slovima) Osnovni tekst

Ilustracije i slike podižu zornost sadržaja

U okvirima su tzv. koncepti za razvoj tvog kritičkog i kreativnog mišljenja koji će te potaknuti na aktivnost i istraživački rad Ponovi pitanja za provjeru usvojenosti odgojnoobrazovnih ishoda Lenta vremena (koja će ti pomoći da razviješ kronološko razumijevanje)

Novi pojmovi objašnjeni su na kraju udžbenika

Riječ na početku Dragi učenici i profesori,

nakon iskustva u učenju povijesti tijekom osnovnoškolskog obrazovanja pred vama, učenicima, stoje novi izazovi. U sljedeće četiri godine proširit ćete dosad stečeno znanje, ali i obogatiti ga novim spoznajama te nadograditi ili razviti neke nove vještine. Vaše istraživanje povijesti nastavlja se ovim gimnazijskim udžbenikom koji je osmišljen tako da su povijesni sadržaji predstavljeni kronološkim redoslijedom te se uz njih nalaze različite aktivnosti koje vode dodatnom produbljivanju vašeg znanja. Udžbenik je osmišljen na dvije osnovne razine: 1.) tiskani dio koji je uz obvezne sadržaje, obogaćen s nekoliko izbornih tema te 2.) proširenu digitalnu verziju udžbenika koja obuhvaća nove ilustracije, audiovizualne sadržaje, nove izborne teme i velik broj povijesnih izvora koje smo odabrali i uredili za vas. Na početku svake teme nalaze se odgojno-obrazovni ishodi vezani uz pet područja ljudskog djelovanja (domena): društvo, ekonomija, znanost i tehnologija, politika i filozofsko-religijsko-kulturno područje. Budući da bi se navedeni ishodi trebali ostvariti tijekom obrade sadržaja, teme u udžbeniku obrađene su i prezentirane tako da vode ostvarenju zadanih ishoda i u sebi sadrže isprepletanje glavnih obilježja domena s naglaskom na socijalno područje (društveno uređenje, svakodnevni život, obrazovanje i sl.), političko uređenje, znanstvena i tehnološka dostignuća, ekonomski razvoj i kulturno stvaralaštvo. Kako bi se tijekom nastavnog procesa omogućilo aktivno učenje i razvoj povijesnog mišljenja, osmišljeni su različiti zadatci i aktivnosti za učenike koji će i vama, profesorima, poslužiti u oblikovanju nastave. Ti zadatci i aktivnosti utemeljeni su na tehničkim konceptima iz kurikula i imaju za cilj omogućiti učenicima da na temelju vlastita djelovanja razviju osjećaj za kronologiju, razumiju utjecaj prostora i vremena na događaje, pojave i procese u prošlosti, sagledaju uzroke i posljedice te kontinuitete i promjene, primaju na znanje različite utemeljene perspektive te kritički analiziraju i interpretiraju povijesne izvore. Na kraju udžbenika nalazi se pojmovnik i popis dodatne raspoložive literature na hrvatskom jeziku. Obrađene teme također pružaju mogućnost mrežnog povezivanja sa sadržajima koje smo za vas pripremili na internetskom portalu Stara povijest [www.starapovijest.eu]. Također pozornost obratite na brojne povijesne karte, crteže, slike i usporedne vremenske tablice. Oni nadopunjuju tekst i smatramo da će vama, učenicima, biti od velike koristi. Masno tiskanim slovima označili smo važne podatke koji će svladavanje gradiva učiniti lakšim. Strani izrazi i pojmovi dodatno se objašnjavaju u rječniku na kraju udžbenika. Važno je istaknuti da nije neophodno naučiti sve činjenice, a još manje godine, koje ponajprije služe za to da se neki događaj općenito odredi u vremenu. Za razumijevanje prošlosti važno je razviti svijest o slijedu i povezanosti povijesnih događaja, pojava i procesa, sagledavati ih iz različitih perspektiva te o njima izražavati vlastite stavove i interpretacije imajući uvijek u vidu povijesni kontekst i raspoložive izvore. U nadi da smo u našim nakanama i postavljenim ciljevima barem djelomice uspjeli, predajemo svoje djelo na vaš sud uz riječi jednoga starovjekovnog pisca: Pazi, čitaoče, neće ti biti dosadno! Vaši autori AKTIVNOSTI ZA RAZVOJ POVIJESNOG MIŠLJENJA:

Smjesti u vrijeme i prostor (Koncept – Vrijeme i postor)

Istraži povijesne izvore (Koncept – Rad s povijesnim izvorima)

Objasni uzroke i posljedice (Koncept – Uzroci i posljedice)

Prepoznaj promjene (Koncept – Kontinuitet i promjena)

Sagledaj prošlost (Koncept – Povijesna perspektiva)

Usporedi i zaključi (Koncept – Usporedba i sučeljavanje)

Kako se služiti digitalnom inačicom udžbenika Dodatne digitalne sadržaje za ovaj udžbenik možeš pronaći na mrežnoj stranici: [www.meridijani.com/publication/e-udzbenik/svijet-prije-nas-povijest-1] U tiskanom izdanju otisnute su ikone koje upućuju na dodatne sadržaje kojih u tiskanoj inačici nema, a koji su dostupni besplatno na našoj mrežnoj stranici Foto Pogledaj dodatne fotografije s potpisima i izvorima koje još detaljnije pojašnjavaju nastavne sadržaje Video Pogledaj kratki videozapis o temi koja se obrađuje u nastavnoj jedinici Povijesni izvori Dodatni tekstovi povijesnih izvora Istraži na internetu Za učenike koji žele nadopuniti znanje priredili smo popis korisnih poveznica koje upućuju na povijesne sadržaje na internetu

Tiskani dio udžbenika opremljen je izvorima i zanimljivostima za učenike koji žele produbiti svoje znanje.

IZVOR

ZANIMLJIVOST

Palača u Knosu. (Wikipedia. Foto: Bernard Gagnon)

U svojim su gradovima stari Krećani sagradili prelijepe palače, od kojih je najpoznatija kraljevska palača u Knosu.

ISTRAŽIVANJE STARE POVIJESTI

NASTAVA POVIJESTI U GIMNAZIJI Nastavni sadržaji u ovom udžbeniku poučavaju se kronološkim redoslijedom kao nado gradnja na temeljno znanje iz osnovne škole. U obradi tema naglasak je na produbljivanju znanja i radu s tehničkim konceptima. Od tebe se očekuje da možeš odrediti vremenski i prostorni okvir, shvatiti razloge i posljedice povijesnih zbivanja, sagledati događaje iz različitih perspektiva te o njima konstruktivno raspravljati. Važno je koristiti različite povijesne izvore kako bi mogao/la razvijati analitički pristup i kritičko mišljenje.

ISTRAŽIVANJE STARE POVIJESTI

OTKRIVANJE I ISTRAŽIVANJE STARE POVIJESTI (izborna tema) Prisjeti se što si učio/la u osnovnoj školi o povijesti i njezinu značenju. O čemu nas uči povijest? Zašto učimo povijest? Kako se nazivaju stručnjaci koji proučavaju prošlost? Što su povijesni izvori? Kako ih dijelimo? Gdje se čuvaju povijesni izvori? Tko su arheolozi? Što je arheologija? Ova tema otvorit će ti vrata u umijeće proučavanja stare povijesti.

Istraživanjem najstarijih čovjekovih predaka bave se antropologija i arheologija, a kulture i ljudske civilizacije istražuju arheologija i povijest. Kako bi se otkrili ostatci drevnih ljudskih zajednica, kultura i civilizacija koji se često nalaze pod zemljom ili na dnu rijeka, jezera i mora, treba izvoditi pažljiva i stručna istraživanja – arheološka iskapanja. Prostor na kojem se takvo istraživanje izvodi naziva se arheološko nalazište. Stručnjaci koji vode takva istraživanja i na temelju predmetnih ostataka objašnjavaju život, obilježja društva, kulturu i vjeru drevnog čovjeka nazivaju se arheolozi.

Otvaranje Tutankhamonove grobnice. Istraži što je pronađeno u Tutankhamonovoj grobnici?

Tijekom ranoga novog vijeka brojni su vladari i privatne osobe započeli istraživati drevne ostatke starih civilizacija koje se u početku prikupljaju u privatne zbirke, a kasnije u prve muzejske ustanove. Godine 1683. otvoren je Ashmoleov muzej u Oxfordu (nazvan po starinaru, političaru i učenjaku Eliasu Ashmoleu), prvi javni muzej u svijetu. Idućih stoljeća otvorile su se i druge muzejske ustanove u najvećim europskim i svjetskim gradovima. U Hrvatskoj je prvi muzej otvoren 1820. godine u Splitu. Bio je to Muzej starina koji je kasnije preimenovan u Arheološki muzej u Splitu. Godine 1846. u Zagrebu je otvorena prva središnja muzejska ustanova - Narodni muzej. On je 1939. godine podijeljen u Povijesni muzej Hr-

Gaston Maspero ispred ulaza u faraonsku grobnicu u Tebi. Ova znamenita grobnica otkrivena je 1881. U njoj je otkriveno pedesetak kraljevskih mumija faraona, kraljica te pripadnika najviših društvenih slojeva. Najvažnije su mumije faraona Amenhotepa I., Tutmozisa I., Tutmozisa II., Hatšepsut, Tutmozisa III., Setija I., Ramzesa I., Ramzesa II., Ramzesa III. i Ramzesa IX.

ISTRAŽIVANJE STARE POVIJESTI

William Flinders Petrie ispred Ramezeja (hrama Ramzesa II.) u Tebi. Petrie se smatra najvažnijim britanskim arheologom svih vremena. On je tijekom više od četrdeset godina iskopavanja u Egiptu istraživao gotovo sva staroegipatska nalazišta. Njegova najvažnija otkrića su kraljevske grobnice preddinastijskog i ranodinastijskog razdoblja u Abidu, mumije rimskog razdoblja ili tzv. fajumski portreti te liste preddinastijske keramike nagadske kulture (nazvane po gradu Nagadi, odnosno Naqadi). Pronađi slike najvažnijih otkrića ovog britanskog arheologa i na temelju jednog njegova otkrića rekonstruiraj jedan dio povijesti. Zlatna maska Amenenopea. (Kairo: Egipatski muzej)

U veljači 1939. francuski arheolozi otkrili su neopljačkane kraljevske grobnice iz Trećeg međurazdoblja (21. - 23. dinastija) u blizini hrama božice Mut u Tanisu. U iskopavanjima koja su potrajala do 1946. otkrivene su grobnice brojnih vladara ovog razdoblja. Ovo otkriće se danas ubraja u red najvažnijih arheoloških nalaza iz staroegipatske povijesti.

vatske, Arheološki muzej, Etnografski muzej i Prirodoslovni muzej. Regionalni i gradski muzej u Hrvatskoj osnivaju se tijekom druge polovice 19. i prvoj polovici 20. stoljeća. U njihovim zbirkama čuvaju se vrijedni predmeti iz razdoblja prapovijesnih kultura, grčke kolonizacije Jadrana, ilirskih i keltskih naroda te rimskoga razdoblja. Prapovijesna arheologija počela se razvijati početkom 19. stoljeća. Temeljnu podjelu prapovijesti na tri povijesna razdoblja (kameno doba, brončano i željezno doba) stvorio je danski starinar i arheolog amater Christian Jürgensen Thomsen (1788. – 1865.). Njegovu postavku dokazao je Jens Jacob Asmussen

Worsaae (1821. – 1885.). Njihova osnovna podjela prapovijesti u upotrebi je i danas. Početkom 19. stoljeća počela se razvijati egiptologija. Najvažnija su istraživanja provedena od 1850. do 1939. godine kada su iskopavana gotovo sva važna arheološka nalazišta u Egiptu. Orijentalna arheologija počela se razvijati u prvoj polovici 19. stoljeća kada kreću iskopavanja Babilona, Ninive i Nimruda. U prvoj polovici 20. stoljeća važna su istraživanja Ura. Klinasti natpis iz Asurbanipalove knjižnice u Ninivi. (London: Britanski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Od 1849. do 1852. Austen Henry Layard i Hormuzd Rassam istraživali su ruševine Ninive, gdje su otkrili više od 22.000 klinastih pločica. Godine 1852. Rassam je samostalno nastavio istraživati nalazište te je do 1854. otkrio slavne pločice s Epom o Gilgamešu koje je asirolog George Smith prvi pročitao početkom sedamdesetih godina 19. stoljeća. Zašto je važan Ep o Gilgamešu?

Layard nadgleda iskopavanje Nimruda 1849. g. Iskopavanja ove važne asirske prijestolnice započela su 1845. pod vodstvom Austena Henryja Layarda. Brojni predmeti su kasnije otpremljeni u Britanski muzej.

ISTRAŽIVANJE STARE POVIJESTI

Dio prednje strane prijestolne dvorane u staroj palači Nebukadnezara II. u Babilonu.

Ostatci Herkulaneja.

(Berlin: Muzej Pergamona. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Grad je otkriven 1738. tijekom izgradnje ljetne palače napuljskoga i poslije španjolskoga kralja Karla III. Burbonskog (1716. – 1788.). Arheološka iskapanja započeo je 1749. Karl Weber. Na području grada otkrivene su lijepo očuvane kuće među kojima se posebno ističe „Kuća papirusa“ u kojoj su pronađeni svici papirusa ispisani brojnim antičkim tekstovima. Iskapanje oba grada nastavljeno je sve do danas. Brojni nalazi s ovih nalazišta danas se čuvaju u Arheološkom muzeju u Napulju i Vatikanskom muzeju u Rimu. Istraži što je sve pronađeno u iskapanjima oba grada. Koja je vrijednost tih pronalazaka?

Najvažnija istraživanja Babilona vodio je njemački arheolog Robert Koldewey između 1899. i 1917. g. Tijekom iskopavanja otkriven je Mardukov zigurat, ostatci velikog zigurata Etemenanki, Ištarina vrata, a iskopani su i ostatci „Visećih vrtova“ te velik broj raznovrsnih manjih predmeta. Mnogi tada otkriveni predmeti otpremljeni su u Berlin gdje su danas izloženi na Muzejskom otoku. Istraži kako su izgledali tzv. Viseći vrtovi i otkrij priču koja se iza njih krije. Sumerska harfa.

(Foto: Mladen Tomorad, 2004.)

(London: Britanski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Od 1922. do 1934. britanski arheolog Charles Leonard Woolley iskopavao je sumerski grad Ur. Tijekom istraživanja otkriveni su brojni nalazi kraljevskih grobnica u kojima je pronađeno mnogo vrijednih predmeta. Među najpoznatije se ubrajaju harfa (na slici), bakreni bik, nakit kraljice Puabi, “Kraljevska zastava iz Ura”, “Ovan u šipražju” te brojne skulpture iz raznih razdoblja. U istraživanjima otkriven je gotovo u potpunosti sačuvan zigurat s hramom božice Inane, brojni ostatci hramova raznih bogova te veličanstvena grobnica kraljeva III. dinastije iz Ura.

Ostatci Izeja (hrama božice Izide) u Pompejima. (Foto: Mladen Tomorad, 2004.)

Pompeji su slučajno otkriveni 1599. godine. Arheološka istraživanja započeo je 1748. španjolski vojni inženjer Rocque Joaquin de Alcubierre. Na području Pompeja pronađeni su ostatci brojnih rimskih kuća, Izeja, kazališta, termi i amfiteatra. Među ostatcima grada posebno se ističe “Vila misterija” te brojni erotski prikazi. U studenome 2018. otkrivene su lijepo očuvane freske s prikazom “Lede i labuda”.

ISTRAŽIVANJE STARE POVIJESTI Prva istraživanja antičkih lokaliteta Grčke i Rima započela su još u ranom novom vijeku. Na prostoru Napuljskog zaljeva nalazi se velik broj antičkih nalazišta. Pompeji i Herkulanej slavni su rimski gradovi koji su do danas ostali očuvani zahvaljujući erupciji vulkana Vezuva 79. godine. Njihovo istraživanje započelo je u četrdesetim godinama 18. stoljeća. U Grčkoj i na prostoru Egejskog mora važna su iskopavanja Troje i Mikene u sedamdesetim godinama 19. stoljeća te Knosa u prvoj polovici 20. stoljeća. Mikenske kiklopske zidine. (Foto: Mladen Tomorad, 2016.)

Zlatno posuđe iz tzv. Prijamova blaga. (Berlin: Muzej prapovijesti i rane povijesti. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Potraga za homerskom Trojom počela je još početkom 16. st., ali do sedamdesetih godina 19. st. nije bilo važnijih rezultata. Prva arheološka istraživanja brda Hisarlik, na kojemu su otkriveni ostatci ovoga grada, započela su sredinom šezdesetih godina 19. st. Tijekom ranih istraživanja utvrđeno je da se gradsko naselje razvijalo u brojnim fazama, ali ime naselja nije identificirano. Godine 1871. njemački arheolog amater Heinrich Schliemann (1822. – 1890.) dobio je dozvolu za početak istraživanja koje je proveo u dvije faze, prvu od 1871. do 1873. i drugu od 1878. do 1879. Tijekom iskapanja otkrio je višeslojno naselje koje datira od brončanoga doba do rimskoga razdoblja. Pretpostavio je da bi jedan od tih slojeva trebala biti homerska Troja. U početku je smatrao da je to sloj Troja I., a kasnije Troja II. Među brojnim glasovitim nalazima koje je pronašao 1873. g. najvažnije je „Prijamovo blago“. Schliemann je ove nalaze kasnije prodao Kraljevskom muzeju u Berlinu. Blago se sastojalo od brojnih brončanih i zlatnih predmeta koje su završetkom Drugog svjetskog rata odnijeli ruski vojnici u Moskvu. Većina predmeta koje je Schliemann otkrio danas se čuva u Puškinovom muzeju, a manji dio u Muzejskom otoku u Berlinu. Istraživanja su nastavljena nekoliko puta od devedesetih godina 19. st. Godine 1988. njemački su arheolozi otkrili velik broj vrhova brončanih strijela te spaljene ljudske ostatke s početka 12. st. pr. Kr. U ljeto 2006. otkriveni su ostatci grada koji se datiraju u sredinu 13. st. pr. Kr. Koja je sudbina zadesila Troju? Na prostoru koje današnje države se nalazila Troja?

Arheološko istraživanje Mikene započelo je 1841. kada je jedan grčki arheolog otkrio „Lavlja vrata“. Godine 1874. počela su intenzivnija arheološka iskapanja gradskog naselja kada je Schliemann bez dozvole vlasti kopao duboke rupe na raznim mjestima akropole. Do 1876. on je uz dozvolu i nadzor vlasti obavljao intenzivna istraživanja tijekom kojih je otkrio kraljevske grobnice opremljene bogato ukrašenom grobnom opremom. Istraživanja je temeljio na tumačenju homerskih spjevova. Slavnu zlatnu masku koju je otkrio u jednoj od grobnica nazvao je po mitskom mikenskom kralju Agamemnonu. Jedna otkrivena grobnica dobila je ime po Atreju, a druga po Klitemnestri. Kasnija su istraživanja pokazala da su otkriveni nalazi iz tih grobnica znatno stariji od vremena u koje se datiraju grčko-trojanski ratovi. Arheološka su istraživanja nastavljena 1884. godine te uz prekide traju do danas. Dosad su iskopani i istraženi veliki dijelovi grada. Među brojnim predmetima ističu se zlatni i brončani predmeti iz kraljevskih grobnica, oslikani reljefi, oružje i oruđe te brojni drugi predmeti svakodnevnog života iz druge polovice 2. tisućljeća pr. Kr. Nalazi iz Mikene danas se čuvaju u lokalnom arheološkom muzeju i Nacionalnom arheološkom muzeju u Ateni. Na kojim je homerskim spjevovima Schliemann utemeljio svoja istraživanja?

Koncem 16. stoljeća započela se razvijati ranokršćanska arheologija koja istražuje materijalne ostatke kršćanstva. Biblijska arheologija započela se razvijati još u ranom novom vijeku prvim topografskim istraživanjima svetih mjesta na prostoru Palestine, a arheološka istraživanja počinju tijekom 19. stoljeća. Podvodna arheologija istražuje predmetne ostatke ljudskog djelovanja koji se nalaze ispod razine vodenih površina (rijeka, jezera, mora) od najstarijih razdoblja ljudske povijesti do danas. U Hrvatskoj su arheološka istraživanja započela tijekom prve polovice 19. stoljeća. Istraživani su ostaci brojnih prapovijesnih kultura, ilirska nalazišta te

ISTRAŽIVANJE STARE POVIJESTI jući istraživanjima stručnjaka brojnih humanističkih (arheologija, antropologija, etnologija, povijest, povijest umjetnosti, klasična filologija, filologija), društvenih (geografija, sociologija), prirodnih (biologija, fizika, kemija, matematika) i medicinskih znanosti stvorena je slika o životu ljudi u staro doba, njihovim vladarima i ključnim povijesnim događajima.

Palača u Knosu. (Wikipedia. Foto: Bernard Gagnon)

Grad je bio prijestolnica minojske kulture na otoku Kreti u prvoj polovici 2. tisućljeća pr. Kr. Arheološka istraživanja započela su 1878. kada je lokalni trgovac umjetnina Minos Kalokairinos iskopao zapadnu fasadu palače i dva obližnja spremišta u kojima je pronašao velik broj predmeta. Sustavna istraživanja počela su 1900. kada je britanski arheolog Arthur Evans (1851. – 1941.) pokrenuo svoja višedesetljetna iskapanja. Do 1931., kada je završio s iskapanjima, Evans je otkrio ostatke grada, minojsku palaču te brojne zidne freske. Na prostoru kompleksa palače otkrio je više od 1300 raznih prostorija. Među brojnim otkrivenim predmetima ističe se kameno prijestolje koje je pronađeno u prijestolnoj dvorani ukrašenoj raskošnim freskama, predmeti svakodnevnog života, razne veće i manje skulpture te brojne pločice ispisane linearnim pismom A i B. Nalazi se danas čuvaju u Arheološkom muzeju u Ateni i Ashmoleovom muzeju u Oxfordu.

ostaci grčkih i rimskih naselja. Tijekom 20. stoljeća započinju sustavna istraživanja gotovo svih područja Hrvatske te se razvijaju studiji arheologije na Sveučilištu u Zagrebu i Zadru. Znanstveno-kritičkom analizom predmetnih ostataka i pisanih svjedočanstava o staroj povijesti brojni učenjaci i znanstvenici od kasnog srednjeg vijeka do danas ostvarili su temeljna saznanja o drevnim narodima, prostorima i državama staroga svijeta. Istraživanjem stare povijesti bave se arheolozi i povjesničari raznih specijalizacija (egiptolozi, sumerolozi, asirolozi, judaisti, antičari, etruskolozi, bizantolozi i sl.) koji na temelju raznih izvora i literature pridonose razvoju spoznaja o životu civilizacija staroga svijeta. Zahvalju-

Ponovi Kako su znanstvenici ostvarili današnja saznanja o životu drevnih civilizacija? Tko je zaslužan za podjelu prapovijesti na tri povijesna razdoblja? Koja su važna otkrića potaknula razvoj orijentalistike i orijentalne arheologije? Koja su važna otkrića i znanstvenici postavili temelje antičkoj arheologiji? Razmisli i odgovori na što upućuje okolnost da danas među arheolozima i povjesničarima postoje specijalizacije.

Prepoznaj promjene Usporedi arheološka istraživanja koja se spominju u ovoj temi s arheološkim istraživanjima danas i istakni što se promijenilo, a što ostalo isto s obzirom na arheološka istraživanja i otkrića.

Istraži povijesne izvore a. Na temelju potpisa pod slikama uoči obilježja arheoloških istraživanja prije 20. stoljeća. b. Stavi se u ulogu povjesničara i odaberi povijesne izvore na temelju kojih ćeš rekonstruirati jedan dio povijesti. c. Pomoću poveznice Tutankamonova kletva [https://www.youtube.com/watch?v=cpauNAt3UzQ] dodatno istraži o kakvom je prokletstvu riječ.

Obitelj krapinskog pračovjeka. (Foto: Mladen Tomorad, 2012.)

Najvažnije otkriće starijeg kamenog doba u Hrvatskoj otkriveno je u bizini Krapine, u spilji na Hušnjakovu brdu. Bilo je to otkriće jednog od najvažnijih nalazišta neandertalskog pračovjeka u Europi - krapinskog pračovjeka

PRAPOVIJEST

NAKON UČENJA SLJEDEĆIH NASTAVNIH TEMA MOĆI ĆETE: - opisati biološke i kulturne procese koji su omogućili nastanak najranijih ljudskih zajednica i organizacije društvenoga života idući tragom kronološkoga slijeda i geokulturnih cjelina; - objasniti procese nastanka poljoprivrednih zajednica, sjedilačkog načina života, obrta, trgovine te promjene koje je donijela upotreba metala u svijetu i na hrvat skome povijesnom prostoru; - identificirati vjerovanja i kultove u prapovijesti, religije staroga svijeta te njihov utjecaj na umjetnost; - objasniti nastanak, način života i društvenu organizaciju protohistorijskih etničkih zajednica na hrvatskome povijesnom prostoru; - objasniti početke izrade oruđa i oružja, najvažnije izume, njihovo širenje u svijetu i na hrvatskome povijesnom prostoru; - analizirati tehnološki napredak u ratovanju: metalno oružje, konjaništvo; transpor tu: kotač, kola, zaprežne životinje u prapovijesti i starom vijeku.

PRAPOVIJEST

TRAGOM ŽIVOTA U PRAPOVIJESTI Prisjeti se znanja i informacija koje si naučio/la u osnovnoj školi. Kako su izgledali najstariji čovjekovi predci? Čime su se hranili? U kakvim su zajednicama živjeli? U što su vjerovali ljudi kamenog doba? Poznaješ li neka poznata nalazišta? U sljedećem tekstu proširit ćeš znanja o razvoju prvih čovjekovih predaka u najstarijem razdoblju prapovijesti – starijem kamenom dobu.

Pojava i razvoj najstarijih čovjekovih predaka Najstariji čovjekovi predci − od hominida do homo habilisa Razvoj čovjeka odvijao se kroz više razvojnih stupnjeva tijekom prapovijesti na temelju bioloških procesa i promjena koje su se odvijale milijunima godina. Evolucijom razvijale su se nove ljudske vrste, nastupale promjene u njima i izumirale stare vrste. Znanstvenu teoriju evolucije temeljenu na prirodnom odabiru prvi je postavio britanski znanstvenik Charles Darwin (1809. – 1882.) u djelu Postanak vrsta (1859.). Potkraj tercijara, oko 10 milijuna g. pr. Kr., nastupa dioba najstarijih čovjekolikih majmuna na hominide i pongide ili antropoide. Hominidi su se od svojih predaka razlikovali po uspravnom hodu, što je omogućilo podjelu rada udova – noge služe za hodanje, a ruke i šake za rad, hvatanje i držanje. Najstarije ostatke hominida te osnovu kasnijih praljudi čini skupina australopitek koja je ujedno prijelazni oblik u razvoju između hominida i pongida. Ta se skupina uglavnom hranila biljem, ali jeli su i meso. Najstariji ostatci pronađeni su u Etiopiji u istočnoj Africi. U mjestu Hadar otkriveni su 1974. godine ostatci ženskog kostura kasnije nazvanog Lucy, čija je utvrđena starost oko 3,2 milijuna godina. Građa njezinih kostiju upućuje na uspravni hod i snažnu tjelesnu građu. Ostatci austrolopiteka pronađeni su i u drugim mjestima u Africi. Najpoznatiji su nalazi iz mjesta Taung i Swaartkrans u južnoj Africi te iz klanca Olduvai u Tanzaniji. Razvoj čovjekovih predaka uglavnom se odvijao tijekom najmlađeg geološkog razdoblja Zemlje – kvartara. Dijelimo ga na pleistocen ili diluvij, odnosno ledeno doba (o. 2 milijuna – o. 10.000 g. pr. Kr.) i holocen ili aluvij – geološku sadašnjost. 10 mil. god.

9 mil. god.

10 mil. g. pr. Kr. –

dioba na hominide i pongide

8 mil. god.

Odljev kostura australopiteka nazvanog Lucy, o. 3,2 milijuna g. pr. Kr. (London: Prirodoslovni muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2007. Original: Addis Abeba: Nacionalni muzej.)

Oko 2 milijuna godina izmijenile su se vremenske prilike na Zemlji. Postalo je mnogo hladnije i nastupilo je ledeno doba. Zem lju su prekrili ledenjaci, a pojedini kontinenti bili su spojeni ledenim pokrovom debljine i više od stotinu metara. U idućih 2 milijuna godina izmjenjivala su se ledena i topla razdoblja. Tijekom četiri velika ledena doba – glacijala i tri toplija međurazdoblja – interglacijala razvili su se najstariji poznati čovjekovi predci. Znanstvenici su apsolutnu starost njihovih ostataka odredili uz pomoć metode mjerenja radioaktivnog izotopa ugljika 14C koji je prisutan u svim organskim tvarima. U vrijeme prvog ledenog doba proje oko 20 milijuna godina pojavila se razvijenija vrsta čovjekovog pretka nazvana homo habilis („spretan, okretan čovjek“). On je prvi izrađivao razna pomagala, a svoja iskustva prenosio je na buduće naraštaje. Počeo se baviti lovom u kojem koristi prvo oružje – odlomljenu granu drveta i neobrađene komade kamena. Ostatci homo habilisa pronađeni su u Keniji, južnoj Africi i nalazištima Trinil na Javi i Zhoukoudian u Kini. 7 mil. god.

6 mil. god.

5 mil. god.

PRAPOVIJEST Neandertal Lascaux Crô-Magnon Altamira

Kostenki

Willendorf Hallstat

Dolni Vestonice Krapina La Téne Vin a Vu edol Lepenski Vir Glasinac

Zhoukoudian

Jerihon

TIHI OCEAN Hadar

INDIJSKI OCEAN

Olduvai Gorge

ATLANTSKI OCEAN Apollo

Praljudi Neandertalci Kromanjonci Pe insko slikarstvo Kipi i plodnosti Kultura žarnih polja

Swaartkrans Taung

Mojekerto

Ngandong

Mla e kameno doba Bakreno doba Bron ano doba Starije željezno doba Mla e željezno doba Grad

Karta 1. Najstarija nalazišta praljudi u svijetu Što misliš, zašto je najviše nalazišta iz razdoblja prapovijesti na području Europe?

Pojava prvih praljudi

Oko 700.000 g. pr. Kr. teži životni uvjeti nagnali su praljude da promijene način života. Postali su lovci, a hranili se sitnim životinjama i plodovima biljaka. Živjeli su u skupinama od 15 do 20 jedinki. Budući da su ovisili o lovu životinja, često su se selili u potrazi za hranom. Životni vijek svih praljudi bio je kratak i iznosio je između 30 i 40 godina. Tijekom ledenog doba pračovjek je upoznao vatru. Isprva je se bojao jer ju je upoznao tako što je grom udario i zapalio drvo. Kasnije ju je sam naučio paliti

Homo erectus („uspravan čovjek“) predstavlja sljedeću fazu u razvitku čovjeka. Pojavio se prije oko 1,8 milijuna godina. S homo erectusom pojavili su se prvi praljudi. Njegovi ostatci pronađeni su u Africi, jugoistočnoj Aziji (Kina, Java) i Europi. Kako bi preživio u travnatim ravnicama – savanama, pračovjek je počeo izrađivati prva primitivna oruđa i oružja od obrađenog kamena – oblutke koji se proizvode od o. 2,5 milijuna do 700.000 g. pr. Kr. Najstariji nalaz kamenog oruđa potječe s nalazišta Kada Gona u Etiopiji, a datira se otprije oko 2,6 milijuna godina. Od pojave prvih kamenih oruđa računa se i početak starijega kamenog doba ili paleolitika, koje je trajalo do oko 10.000 g. pr. Kr. Klimatske promjene, teški uvjeti života i stalna potraga za hranom prisilili su praljude da žive nomadskim načinom života. U potrazi za novim lovištima pračovjek se iz svojih najstarijih staništa u Africi i jugoistočnoj Aziji proširio na prostor Australije i Europe. U kasnom paleolitiku ljudi su, prešavši zaleđeni Beringov prolaz, naselili prvo Sjevernu, a potom i Južnu Ameriku. Praljudi u lovu na antilopu. 4 mil. god.

3 mil. god. 3,2 mil. g. pr. Kr. –

2 mil. god.

Lucy

2,5 mil. – 700.000. g. pr. Kr. obluci 2,6 mil. – 10.000 g. pr. Kr. paleolitik

3,5 mil. – 10.000. g. pr. Kr. starije kameno 3,5 mil. – 3.500. g. pr. Kr. kameno doba 4 mil. – 1,6 mil. g. pr. Kr. australopitek

1 mil. god.

500.000

1,8 mil. – 250.000 g. pr. Kr. homo

erectus

doba

2 mil. – 800.000 g. pr. Kr. homo

300.000 – 27.000. g. pr. Kr.

habilis

neandertalac

PRAPOVIJEST trljanjem drveta o lišće i pruće ili kresanjem kamena o kamen pokraj suhog lišća. U početku su se praljudi vatrom štitili od divljih životinja, a kasnije su se njome koristili i da se ugriju u hladnim pećinama – prvim nastambama. U hladnim i toplim razdobljima koja su se izmjenjivala hod pračovjeka postupno je postajao sve uspravniji. Napredovalo je i čovjekovo umijeće izrade pomagala i nastalo prvo oruđe za svakojaku primjenu - ručni klin. U kasnijem paleolitiku praljudi su počeli izrađivati prve nastambe na otvorenom, nalik današnjim šatorima, od pruća, lišća i kože.

Odljev dijela glave neandertalca otkrivenog u dolini Neandertal u Njemačkoj. (London: Prirodoslovni muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2007. Original: Düsseldorf: Muzej neandertalca.)

Ponovi Analiziraj i opiši što je mogao i znao neandertalac u odnosu na čovjekove pretke prije njega.

Početci današnjega čovjeka Prvi neposredni predci današnjega čovjeka Praljudi izrađuju ručne klinove od kamena. Objasni kako su najstariji čovjekovi predci naselili Zemlju i kako su živjeli?

Prije 300.000 g. pr. Kr. pojavio se u Europi i zapadnoj Aziji novi tip praljudi, homo neanderthalensis („neandertalski čovjek“). Bili su to snažni ljudi široka lica i visoki oko 150 cm. Izumrli su oko 27.000 g. pr. Kr. Naziv neandertalac dobili su prema dolini Neandertal u blizini Düsseldorfa u Njemačkoj gdje su 1856. godine otkriveni ostatci lubanje pračovjeka. Živjeli su u skupinama, a boravili su u pećinama. Odijevali su se u kožu ubijenih životinja. Preživljavali su od lova i skupljanja plodova. Neandertalci su se prvi brinuli za svoje pokojnike. Pokapali su ih s oruđem, nakitom i cvijećem. Svaka skupina imala je svoju životinju zaštitnicu koja joj je trebala osigurati uspjeh u lovu i preživljavanju. Veliki mozak neandertalskog pračovjeka ukazuje na mogućnost da su se služili i govorom ili nekom vrstom zvukovne komunikacije.

60.000.

55.000.

60.000 g. pr. Kr. seoba

homo sapiensa iz Afrike

50.000.

Oko 300.000 g. pr. Kr na prostoru Afrike pojavila se skupina direktnih predaka današnjega čovjeka - homo sapiens („razuman čovjek“). Najstariji utvrđeni koštani ostatci homo sapiensa potječu iz Maroka. Prema danas uglavnom prihvaćenoj postavci, čovjek se oko 60.000 g. pr. Kr. počeo širiti iz Afrike na ostale kontinente pa se tako homo sapiens pojavio u Aziji, a potom i u Europi, zamjenjujući starije praljudske skupine ili se miješajući s njima. Iz Azije je čovjek prešao u Sjevernu Ameriku te, duž južnoazijske obale, u Australiju. Uzrok seljenju stručnjaci pripisuju klimatskim promjenama, odnosno povećanju brojnosti zbog naprednijeg oružja i oruđa, što je donijelo pritisak na postojeće izvore hrane i izazvalo unutarnje sukobe. U ovo se vrijeme pojavio i čovjek ponašanjem u potpunosti istovjetan današnjemu. U Europi se oko 35.000 g. pr. Kr. pojavio jedan od razvijenih tipova ove skupine - homo sapiens fossilis („izumrli razuman čovjek“). Naziv kromanjonac dobio je prema spilji Crô-Magnon u Francuskoj gdje su pronađeni njegovi ostatci. On je razuman čovjek koji 45.000.

40.000.

35.000.

35.000 g. pr. Kr. kromanjonac

PRAPOVIJEST Sjeverno more Clancton-On-Sea

A t l a n t s k i o c e a n

Kostenki

Neandertal Saint Acheul Dolní Vestonice

Willendorf Altamira

La Gravette

Lascaux Le Moustier Crô-Magnon

Isturitz

La Madeleine

La Tene

Hallstat Krapina

Grimaldi

Starčevo

Nebo Butmir

Vinča Glasinac

Lepenski Vir

o rn

mo r e

Qalat-Jarmo

Çatal Hüyük

STARIJE KAMENO DOBA Pećinsko slikarstvo Paleolitske Venere SREDNJE KAMENO DOBA MLAĐE KAMENO DOBA BAKRENO DOBA

r e d o z e m n o

BRONČANO DOBA STARIJE ŽELJEZNO DOBA MLAĐE ŽELJEZNO DOBA KULTURA ŽARNIH POLJA

m o r e

Qafzeh Jerihon

Karta 2. Prapovijesna nalazišta u Europi Analiziraj kartu i odgovori gdje je najviše prapovijesnih nalazišta u Europi.

je izrađivao svoja oruđa i preteča je današnjeg čovjeka. Okresivao je kamen i proizvodio savršenije oruđe ručni šiljak. Izrađivao je bolju i kvalitetniju odjeću, a koristio se i primitivnim kopljem. Kod kromanjonaca je bio razvijen kult mrtvih predaka, a pokojnike su pokapali. Čovjek ledenog doba. (Berlin: Muzej prapovijesti i rane povijesti. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Ponovi Opiši i prikaži razvoj najstarijih čovjekovih predaka.

30.000.

25.000.

Čovjek je polako razvijao nove tehnike izrade pomagala i obradom kamena i kosti životinja izrađivao sve kvalitetnija oruđa. Tako su nastali prvi harpun, igla, koplje i nož.

ZANIMLJIVOST Srednjoeuropski čovjek ledenog doba izrađivao je prva glazbala oko 35.000 g. pr. Kr. Do takvog zaključka nedavno su došli njemački arheolozi nakon što su u jednoj pećini u švapskim planinama na jugozapadu Njemačke otkrili ostatke flaute izrađene od kljove mamuta. Drevno glazbalo otkriveno je razbijeno u 31 fragment koji su ponovno sastavljeni. Prema njemačkim arheolozima, flauta je tehničko remek-djelo i ništa slično dosad nije pronađeno ili otkriveno bilo gdje na svijetu. Dosadašnja istraživanja dokazuju da je pradavni čovjek znao izrađivati lijepe glazbene instrumente od tvrdih materijala poput slonovače, ali i upućuju na činjenicu da je prapovijesni čovjek znao svirati, odnosno stvarati glazbu. Na što upućuje okolnost da su praljudi bili kadri izrađivati i svirati glazbene instrumente? 20.000.

18.000.

15.000. 18.000 – 10.000 g. pr. Kr. razno

10.000.

koštano oruđe i oružje

PRAPOVIJEST

Nalazišta starijega kamenog doba na tlu Hrvatske Na prostoru Hrvatske dosad je otkriveno pedesetak nalazišta čovjeka kamenog doba. U pećini Šandalja I u blizini Pule pronađeni su najstariji predmeti oblikovani ljudskom rukom na tlu Hrvatske. Izrađeni su od jezgre kamena, a obrađeni okresivanjem. Ti se nalazi mogu usporediti s onima pronađenima na nalazištu Olduvai.

spretnost u lovu tadašnjeg čovjeka koji je imao pristup mesu životinje odmah nakon što je ona uginula. Nedostatak biljnih ostataka ne omogućuje točno utvrđivanje kojim su se biljkama prehranjivali. U pećini se na ognjištu neprestano održavala vatra kojom se čuvala toplina, osiguravala svjetlost, plašile neprijateljske životinje i kuhala hrana. Oko ognjišta su se vjerojatno okupljali muški i ženski članovi zajednice. Nakon smrti neandertalski je čovjek pokapan s oruđem, jednostavnim nakitom i vijencima od cvijeća. Glava krapinskog pračovjeka, čuvena „lubanja C”.

Oblutak iz pećine Šandalja I. (Zagreb: Arheološki muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

Najvažnije nalazište na prostoru Hrvatske otkriveno je u blizini Krapine. Tijekom ljeta 1899. g. učitelj Josip Rehorić primijetio je neobičan nalaz pepela ispod naslaga pijeska u spilji na Hušnjakovu brdu pokraj Krapine u blizini rijeke Krapinice. Ubrzo je otkriće dojavio znanstveniku Dragutinu Gorjanoviću-Krambergeru koji je potom započeo iskopavanja. Fosilni ostatci pračovjeka prvi su put razaznati 23. kolovoza 1899. g. U rujnu iste godine započela su sustavna iskopavanja područja. U listopadu 1899. nalazi su prvi put predstavljeni u Zagrebu, a u prosincu i u Beču. Iskapanja nastavljena u idućih nekoliko godina (1900. - 1905.) donijela su na svjetlo dana najveću zbirku ostataka neandertalskog čovjeka u Europi. Utvrđeno je otkriće jednog od najvažnijih nalazišta neandertalskog pračovjeka u Europi – krapinskog pračovjeka. Krapinski pračovjek pojavio se oko 130.000 g. pr. Kr., a vjerojatno je izumro u vrijeme nestanka neandertalskog čovjeka oko 28.000 g. pr. Kr. Tijekom dugogodišnjih istraživanja pronađeni su ostatci stotinjak praljudi različite dobi (brojni zubi, lubanje i kosti), mnogo oruđa od kresanog kamena, razna strugala, šiljci, svrdla, sjekire itd. Nalazi brojnih kostiju velikih i srednjih životinja (npr. jelena, bizona, konja, nosoroga, mamuta) upućuju na to da su neandertalci iz Krapine sustavno lovili ili sakupljali strvine uginulih životinja. Novija istraživanja pronađenih kostiju ukazuju na veliku 700.000.

650.000.

700.000 – 20.000. g. pr. Kr. ručni

600.000.

550.000.

klinovi 600.000 g. pr. Kr. obluci

iz Šandalje I.

(London: Prirodoslovni muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2007.)

Original se čuva u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju u Zagrebu

Neandertalsko oruđe iz Vindije. (Zagreb: Arheološki muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2016.)

U pećini Veternici kraj Zagreba također su pronađeni ostatci neandertalskog pračovjeka. Praljudi iz Veternice štovali su kult špiljskog medvjeda. Skupljali su njegove kosti te od njih izrađivali svetišta u svojim spiljama. Medvjed je smatran velikom i snažnom životinjom, a njegovo štovanje trebalo je pružiti pripadnici zajednicu zaštitu i snagu. U spilji Vindiji kraj Varaždina otkriveno je još jedno važno nalazište neandertalskog pračovjeka. Nalazi se datiraju oko 28.000 g. pr. Kr. Osobita važnost ovoga nalaza je u tome što se dotad vjerovalo da je neandertalski pračovjek izumro oko 33.000 g. pr. Kr. 500.000.

450.000.

400.000.

PRAPOVIJEST

Ljudske nastambe starijega i kamenog doba Najstariji čovjekovi predci tražili su stalnu zaštitu od prirodnih sila i raznih grabežljivaca. Zaštitu su najčešće nalazili u prirodnim zaklonima - pećinama. Njih su s vremenom ograđivali obrambenim zidom od naslaganog kamenja i grana drveća zbog dodatne zaštite od divljih životinja, nevremena i pripadnika drugih ljudskih zajednica.

Obitelj krapinskog pračovjeka. (Foto: Mladen Tomorad, 2012.)

ZANIMLJIVOST Budući da su brojne kosti neandertalca iz Krapine bile jako slomljene te pune porezotina, već su znanstvenici prve polovice 20. stoljeća tumačili oštećenja na kostima kao dokaz ritualnog (obrednog) ljudožderstva pripadnika zajednice. Novija istraživanja u drugoj polovici prošlog stoljeća pokazala su da brojna oštećenja potječu od slijeganja zemljišta, ali i nagovijestila mogućnost da su se pripadnici zajednice ukapali nakon što je s kosti mrtvih tijela odstranjeno meso, mišići i tetive. Početkom 2005. na ostatcima kosti neandertalskog čovjeka iz Krapine provedene su nove visokotehnološke analize. One su s velikom vjerojatnošću potvrdile da je čovjekov daleki rođak ritualno komadao mrtve pripadnike zajednice nakon njihove smrti. Do ovog nedavnog otkrića došli su znanstvenici Britanskog muzeja u Londonu. Oni su snimili oštećenja na kostima digitalnim mikroskopima tijekom kojih je utvrđeno da gotovo svi fosilni ostatci kostiju osamdesetak neandertalaca iz Krapine imaju sitne porezotine. Na digitalnim snimkama otkrivena su oštećenja na kostima lubanja i udova. Naime, na njima su pronađeni tragovi rezanja ušiju i jezika te odstranjivanje glave, mesa i mišića od kostiju pomoću kamenih alatki. Time je potvrđeno da su se krapinski neandertalci služili nekom vrstom pogrebnog običaja koji je očito za njih imao simboličko značenje, ali današnjim je znanstvenicima i dalje zagonetno. Forenzičkim metodama utvrđeno je da su tijela bila polegnuta licem prema zemlji te zatim raskomadana. Svi navedeni nalazi ponovno su nagovijestili da su prvi znanstvenici koji su proučavali krapinskog neandertalca možda bili u pravu kada su govorili o mogućnosti ritualnog ljudožderstva. Što misliš, zašto je moguće da je Krapinski neandartalac bio ljudožder?

Ponovi Možemo li tvrditi da je krapinski neandartalac bio na visokom stupnju razvoja? Objasni svoj odgovor. 350.000.

300.000.

250.000.

300.000 – 35.000. g. pr. Kr. homo

Život praljudi u pećini. (Budimpešta: Nacionalni muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2004.)

Međutim, praljudi su još od najstarijih vremena gradili i razne oblike nastambi od drveta, šiblja i koža životinja. Prve takve nastambe izrađene ljudskom rukom otkrivene su u blizini Nice u Francuskoj. Datiraju se između 450.000 i 380.000 g. pr. Kr. Jedna od njih bila je izrađena od šiblja, a zbog dodatne zaštite bila je okružena većim i manjim kamenim blokovima. U jednoj pećini nedaleko od Nice pronađeni su ostatci nastambe slične šatoru koju su pokrivale kože životinja. Neandertalski je pračovjek na prostoru središnje Europe gradio razne oblike nastambi od drveta i kože životinja. Prvo su iskopali rupe u zemljištu. Zatim bi iznad rupe napravili konstrukciju od grane drveća koje bi potom prekrili šibljem, granama drveća i kožama.

200.000.

150.000.

100.000.

50.000.

sapiens 130.000 g. pr. Kr. krapinski

pračovjek

28.000 g. pr. Kr. neandertalac

iz Vindije

20.000.

PRAPOVIJEST

Nastamba od kože i šiblja. (Bruxelles: Prirodoslovni muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2012.)

Potkraj starijega kamenog doba naši su predci počeli izrađivati nastambe nalik na šatore američkih Indijanaca. Prvo bi postavili drvenu konstrukciju od štapova oko kojih bi razapeli kože životinja. Ponekad su podizali i veće nastambe na čijim su krajevima podizane građevine slične šatorima.

Grafički prikaz razvoja najstarijih čovjekovih predaka

Smjesti u prostor i vrijeme Posluži se kartom 1. Najstarija nalazišta praljudi u svijetu i tekstom u udžbeniku. Odredi vremenski i prostorni okvir razvoja najstarijih čovjekovih predaka i prikaži ga pomoću karte i lente vremena.

Prepoznaj promjene U paru razmijeni mišljenje o kojim i kakvim povijesnim kontinuitetima i promjenama možemo govoriti imamo li u vidu ono što je otkriveno u prapovijesti.

Istraži povijesne izvore

Nastamba nalik šatoru od kože i šiblja. (Bruxelles: Prirodoslovni muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2012.)

Preteča koliba potkraj starijeg kamenog doba sastojala se od drvene konstrukcije koju je pokrivalo šiblje i grane drveća umjesto koža životinja. Ponovi Na temelju slika u udžbeniku opiši sličnosti i razlike nastambi tijekom starijeg kamenog doba.

a. Dodatno istraži na poveznici informacije o nastanku čovječanstva i pokušaj ih usporediti s onim što ste u osnovnoj školi učili o darvinizmu. [https://www.youtube.com/watch?v=nwqrZXPSyFY] b. Stavi se u ulogu povjesničara koji želi dokazati da su praljudi bili kadri izrađivati i svirati glazbene instrumente. Kojim bi se povijesnim izvorima poslužio/ la? Objasni svoj izbor.

Sagledaj prošlost Istraži i napiši kratak izvještaj o tome na koji se način tijekom povijesti mijenjala povijesna perspektiva o naseljavanju i životu najstarijih čovjekovih predaka. Možeš se poslužiti informacijama koje možeš pronaći na poveznici: Podrijetlo – povijest čovječanstva: Iskra civilizacije. [https://www.youtube.com/watch?v=1pPmMrUnlKM]

PRAPOVIJEST

POČETCI PROIZVODNJE HRANE I GOSPODARSKIH DJELATNOSTI Prisjeti se što si naučio/la o životu neandertalaca i kromanjonca. Opiši razvoj oruđa u paleolitiku. Kako je klima utjecala na promjene u životu čovjeka? U sljedećem tekstu proširit ćeš znanja o tome kako su nove klimatske promjene utjecale na razvoj čovjeka te kako su se u skladu s tim mijenjale njegove životne navike.

Razvoj ljudi tijekom srednjega i mlađega kamenog doba Čovjek srednjeg kamenog doba (o. 10.000. − 6500. g. pr. Kr.) Prestankom ledenog doba između 13.000 i 10.000 g. pr. Kr. nastupila su topla razdoblja. Klimatske promjene i naglo zatopljenje prouzročili su otapanje ledenjaka i podizanje razine mora i jezera te nestanak mnogih šumovitih područja. Nestale su spore i trome životinje poput mamuta, spiljskog medvjeda, vunastog nosoroga, a svoja su staništa proširile brze manje životinje kao što su jelen i zec. Novonastala jezera ubrzo su nastanile razne vrste riba. U novim su uvjetima nastale promjene u životu čovjeka. Započelo je prijelazno razdoblje koje nazivamo srednje kameno doba ili mezolitik. Čovjek se postupno prilagodio novim prilikama i nestanku starih životinjskih vrsta te se sve više počeo naseljavati u dolinama velikih rijeka. Za lov na brzu vrstu divljači bilo mu je potrebno novo oružje. Tako su izumljeni luk i strijela. U lovu je sve veću ulogu imalo i koplje. Radi lakšeg ulova ribe izumljena je udica, a sve se više koristio harpun te drugi pribor za ribarenje. Čovjek je uskoro dubljenjem i paljenjem debla drveta izrađivao prve čamce kako bi lakše prelazio jezera i nabujale rijeke. Pripitomio je prvu domaću životinju - psa, koji mu je pomagao u lovu. Iako je i dalje živio nomadskim životom, čovjek srednjeg kamenog doba počeo je izrađivati prve jednostavne drvene nastambe. Promjenama uvjeta života ljudi su promijenili način stanovanja. Gradili su prve nastambe od kamena, pruća i gline, a kasnije i od obrađenog drveta. Prvi

Koštani predmet pronađen u mjestu Brandenburg (Njemačka), mezolitik, 9600. – 4000. g. pr. Kr. (Berlin: Muzej prapovijesti i rane povijesti. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Figura životinje pronađena u Gdanjsku (Poljska), o. 6000. – 5000. g. pr. Kr. (Berlin: Muzej prapovijesti i rane povijesti. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

sjedilački stanovnici gradili su nastambe u zemlji pokrivene granjem i zemljom - zemunice, nastambe od drva, slame, trske i zemlje - kolibe i drvene kuće građene na stupovima u vodi - sojenice. Čovjek je već u paleolitiku otkrio da drvo ili spletena trska pliva na vodi. U najstarija vremena izrađivao je prve čamce dubljenjem velikih debla drveta. Tijekom srednjeg i mlađeg kamenog doba vjerojatno su se pojavili prvi kanui. Najstariji nalaz drvenog vesla potječe iz mjesta Star Carr u Yorkshireu u Engleskoj. Drevni narodi starog Istoka izrađivali su čamce od trske. Njima su plovili brojnim kanalima za navodnjavanje i velikim rijekama - Nilom, Eufratom i Tigrisom.

PRAPOVIJEST

Zemunica.

Koliba.

Sojenica.

Čovjek mlađeg kamenog doba (o. 6500. − 3500. g. pr. Kr.) Već tijekom srednjeg kamenog doba čovjek je sakupljao zrnje raznih žitarica koje je koristio za prehranu. U neolitiku čovjek počeo je sijati sakupljeno zrnje u obrađenu zemlju i postupno oplemenjivati žitarice (pšenica, ječam, proso). Isprva je za obradu tla koristio obični zašiljeni štap. Usavršavanjem tehnike izrade oruđa napravio je prve srpove, kuke te plugove od rašljastih grana drveća. Pripitomio je svinju, govedo, ovcu, kozu, konja, magarca i kokoš. Uzgoj domaćih životinja omogućio je ljudima prijelaz s nomadskog na sjedilački način života. Tako je čovjek od lovca i sakupljača hrane postao ratar i stočar. Zbog toga govorimo o poljoprivrednoj Razna oruđa od fino obrađenog kamena. (Budimpešta: Nacionalni muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2004.) ili agrarnoj revoluciji u neolitiku.

Način mljevenja zrna žita prvih ratara. (Budimpešta: Nacionalni muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2004.)

Tadašnji ljudi živjeli su u zajednicama koje nazivamo rodovima. Muški i ženski pripadnici zajednice bili su potpuno ravnopravni. Za starješinu (poglavara) roda najčešće su izabirali najmudrijeg i najhrabrijeg pripadnika zajednice. Međusobno srodni rodovi činili su pleme. Nastupile su promjene u prehrani. Čovjek je počeo pripremati hranu u posudama koje je izrađivao od gline i pekao na vatri. Posude je postupno počeo ukrašavati sitnim rezbarijama i bojanjem, što su bili početci izrade keramike i lončarstva. Tijekom neolitika smanjio se životni vijek ljudi zbog lošije i jednolične prehrane. Zbog blizine životinja s kojima su živjeli ljudi su počeli obolijevati od raznih novih bolesti. 13.000.

12.500.

13.000 – 10.000 g. pr. Kr. prestanak

12.000.

11.500.

11.000.

(New York: Metropolitanski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2005.)

Mijenjao se i način odijevanja. Uzgojem domaćih životinja i raznih biljaka čovjek je osigurao potrebna sredstva za izradu raznih vlakana, vune i konaca. Nastala su prva pomagala na kojima je čovjek tkao razne materijale za odjeću. Najstarije ratarske kulture razvile su se na prostoru starog Istoka, u prednjoj Aziji i u Egiptu, na području velikih naplavnih rijeka - plodnom polumjesecu. 10.500.

ledenog doba

10.000.

9500.

10.000 – 5000 g. pr. Kr. sjekire 10.000 g. pr. Kr. izum

Raznovrsne keramičke posude kulture Nagada (Naqada) I., Gornji Egipat, o. 4000. - 3800. g. pr. Kr.

luka i strijele i pripitomljavanje životinja

9000.

8500.

od obrađenog kamena, prve nastambe

PRAPOVIJEST Prvi brodovi za plovidbu morem vjerojatno su se pojavili početkom 3. tisućljeća pr. Kr. U početku su to bile lađe izgrađene od spletene trske, a nešto kasnije i brodovi s drvenim koritom i kobilicom. Služili su za trgovačka putovanja istočnim Sredozemljem, Crvenim morem i Arapsko-perzijskim zaljevom.

Ljudi mlađega kamenog doba na prostoru Hrvatske živjeli su u plodnim nizinama rijeka i uz obale Jadranskog mora. Nepoznato je tko su bili stanovnici pojedinih naseobina i kako su se nazivali. Prema najvažnijim nalazištima mlađega kamenog doba na našemu prostoru razlikujemo starčevačku, sopotsku, danilsku i hvarsku kulturu. Starčevačka kultura (o. 5500. – o. 4500. g. pr. Kr.) (nazvana po nalazištu Starčevo kraj Pančeva u Srbiji) prostirala se dijelom sjeverne Hrvatske. Njezini nositelji bili su ratari i stočari koji su živjeli u sojenicama, a proizvodili su keramiku. Brojni ostatci lončarskih posuda potvrđuju oblikovanje i bojenje posuđa crvenim bojama. Najvažnija nalazišta su Starčevo na lijevoj obali Dunava i Pepalane kraj Virovitice. Sredinom 5. tisućljeća pr. Kr. potisnula ju je vinčanska kultura (nazvana po nalazištu Vinča kraj Beograda u Srbiji). Sopotska kultura (o. 4300. – o. 3400. g. pr. Kr.) prostirala se Slavonijom. Njezini nositelji gradili su nadzemne kolibe od šiblja, blata i drveta. Najvažnija nalazišta su Sopot i Otok kraj Vinkovaca.

Ponovi Izradi tablicu i usporedi promjene koje su se dogodile u životu čovjeka srednjega i mlađega kamenog doba.

Nalazišta i kulture srednjega i mlađega kamenog doba na tlu hrvatske Ostatci kostiju i oruđa ljudi srednjega kamenog doba pronađeni su u spilji Šandalja II. kod Pule, Velikoj pećini u Hrvatskom zagorju, Romualdovoj pećini na prostoru Limskog kanala, Loparu na Rabu te na još nekim mjestima.

Vindija Punikve

Zagreb Velika Gorica

Pepalane

nav

Veternica

Krapina

Dalj Vučedol

Sav

Nezakcij Šandalja

Donja Dolina

Ripač

Sava

Sopot

Romualdova pećina Lopar

Keramička posuda, starčevačka kultura.

Smilčić a

Krk

Danilo a

in et

Starije kameno doba Mlađe kameno doba

Markova spilja

Grapčeva spilja a

etv

Ner

Bakreno doba Brončano doba Kultura žarnih polja Željezno doba

Karta 3. Prapovijesna nalazišta na tlu Hrvatske Lociraj na karti u kojem dijelu Hrvatske se nalazi najviše prapovijesnih nalazišta. 8000.

7500.

8000 – 6500 g. pr. Kr. prvi

7000.

6500.

6000.

gradovi i sela

6000. g. pr. Kr. pojava keramike, otkriće bakra 6000. – 4200. g. pr. Kr. krug impresso

keramike

5500.

5000.

Keramička posuda, hvarska kultura. 4500.

5500. – 4500. g. pr. Kr. starčevačka kultura 4500. – 3900. g. pr. Kr. danilska kultura 4300. – 3400. g. pr. Kr. sopotska kultura

4000.

3500.

3300.

3900. – 3300. g. pr. Kr.

hvarska kultura

4000 g. pr. Kr. prvi obrtnici i trgovci

PRAPOVIJEST Danilska kultura (o. 4500. – o. 3900. g. pr. Kr.) prostirala se obalom sjeverne i srednje Dalmacije. Njezini pripadnici živjeli su u spiljama i naseljima kružnog i polukružnog oblika koja su ograđivali zidom od kolja. Proizvodili su keramičko posuđe koje su bogato ukrašavali. Najvažnija nalazišta su Danilo kraj Šibenika i Smilčić kraj Zadra. Hvarska kultura (o. 3900. – o. 3300. g. pr. Kr.) rasprostirala se srednjim i južnim dalmatinskim otocima. Nositelji ove kulture živjeli su od ribolova i uzgoja sitne stoke (ovaca i koza). Najvažnija su nalazišta Grapčeva i Markova spilja na otoku Hvaru. Danilska i hvarska kultura pripadaju kulturnom krugu impresso keramike (o. 6000. – o. 4200. g. pr. Kr.), raširene znatnim dijelom Sredozemlja, koja se odlikuje posudama crveno-smeđe boje ukrašenima otiscima školjaka, morskih puževa i zarezima načinjenim oštrim predmetima (otuda i naziv jer impresso na talijanskom znači utisnut). Ponovi

je otkrio bio je bakar. U komadima kamena koji je iskopao u prvim rudnicima nalazila se bakrena ruda koja se u dodiru s vatrom lako i brzo topila. Ljudi su se prvi put susreli s bakrom oko 6000 g. pr. Kr. na prostoru starog Istoka, Panonije i Balkana. Metalno doba započinje oko 3500 g. pr. Kr. jer se tek tada ustalila upotreba bakra u svakodnevnom životu. Metali su se počeli koristiti zbog veće čvrstoće i lakšeg oblikovanja taljenjem i lijevanjem u kalupima. Razdoblje u kojemu čovjek izrađuje predmete od bakra nazivamo bakreno doba.

Bakrena sjekira s područja Mađarske, o. 5000. - 4500. g. pr. Kr. (Kopenhagen: Nacionalni muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2014.)

U potrazi za bakrom ljudi su ubrzo otkrili i kositar. Miješanjem bakra i kositra čovjek je dobio prvu poznatu leguru - broncu koja je zbog veće čvrstoće bila mnogo pogodnija za upotrebu. Kositar je rijedak metal pa se zbog potražnje za njim razvila trgovina s udaljenim krajevima. Ljudi su uskoro otkrili plemenite metale zlato i srebro od kojih su počeli izrađivati luksuzne predmete. Tako su upoznali i plemenite metale. Razdoblje u kojem čovjek izrađuje predmete od bronce nazivamo brončano doba. U početku se Razdoblja metalnog doba bronca koristila za izradu raznog nakita (narukvica, Metalno doba je razdoblje ljudske povijesti u kojem ogrlica, prstenja, naušnica, ukrasnih igli, sigurnosnih čovjek od metala izrađuje oruđe, oružje i predmete kopči – fibula). Kasnije se od bronce izrađivalo i rasvakodnevne upotrebe. Dijeli se na sljedeća razdoblja: zno posuđe, oruđe, oružje, oklopi i bojne kacige. • bakreno doba ili eneolitik – razdoblje u kojem se još upotrebljavaju predmeti od obrađenog kamena, ali sve više prodire upotreba bakra; od o. 3500 g. pr. Kr. do 2200. g. pr. Kr. • brončano doba – razdoblje u kojem se predmeti izrađuju od bronce; od o. 2200 g. pr. Kr. do 1200 g. pr. Kr. • željezno doba – razdoblje u kojem se predmeti izrađuju od željeza; od o. 1200 g. pr. Kr. Zaključi jesu li isto živjeli ljudi na današnjem prostoru Hrvatske u vrijeme srednjega i mlađega kamenog doba kao i ljudi na drugim područjima Europe, Afrike i Azije.

Razvoj ljudi tijekom metalnog doba

Pretpostavlja se da je čovjek otkrio metal tražeći i ko- Brončani mač iz Mesenije (Grčka), 15. - 14. st. pr. Kr. pajući bolje i čvršće komade kamena. Prvi metal koji (Atena: Nacionalni arheološki muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2016.) 3500.

3400.

3300.

3500. – 2200. g. pr. Kr. bakreno

3200.

3100.

3000.

2900.

2800.

2700.

2600.

2500.

2400.

2300.

2200.

2100.

doba 2200. – 200 g. po Kr. megalitske kulture 2200. – 750. g. pr. Kr. brončano doba 2000. – 1.400 g. pr. Kr. Stonehenge

2000.

1900.

1800.

PRAPOVIJEST

Brončana obredna kolica koja vuku dvije ptice, Glasinac (Bosna i Hercegovina), 2. tisućljeće pr. Kr. (Beč: Prirodoslovno-povijesni muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2016.)

Oko 1200. g. pr. Kr. narodi na prostoru Male Azije otkrili su način kako taliti metale za koje je potrebna visoka temperatura. Nastale su prve talionice. Njihovo otkriće omogućilo je dobivanje željeza iz željezne rude. U pećima se željezna ruda miješala s ugljenom, a vatra se pojačavala strujanjem zraka kroz otvor ili mjehovima. Visoka temperatura otapala je željeznu rudu i dobivalo se taljeno željezo. Iz njega su se u kalupima izrađivali razni predmeti svakodnevne upotrebe. Razdoblje u kojemu čovjek izrađuje predmete od željeza nazivamo željezno doba.

lja. Uz ratare i stočare pojavili su se obrtnici koji su izrađivali predmete od metala, kože i keramike. Oni proizvode višak robe. Stoga su se pojavili prvi trgovci koji su robu isprva razmjenjivali, a kasnije i prodavali. Iz skupine obrtnika i trgovaca s vremenom se izdvojio sloj bogatijih ljudi. Njih su često pokapali s nakitom, oruđem i oružjem. Ljudi su tada živjeli u manjim skupinama – rodovima. Članovi roda zajednički su se brinuli o proizvodnji hrane i odjeće, gradnji nastambi i sl. Na čelu zajednice bili su ugledni predstavnici – rodovski prvaci ili starješine. Udruživanjem više rodova u plemena izdvojili su se najistaknutiji i najbogatiji predstavnici rodova koji su postali plemenski poglavari. Ponovi Koje su sve promjene nastupile u svakodnevnom životu ljudi otkrićem metala?

Metalno doba na prostoru Europe Najstarije kulture metalnog doba razvile su se na području starog Istoka, Balkana i panonskog prostora odakle se upotreba metala postupno proširila cijelom Europom. S vremenom su kulture metalnog doba nadjačale kulture neolitskog razdoblja.

Promjene u životu ljudi tijekom metalnog doba Otkriće i uporaba metala snažno su utjecali na život ljudi. Krajem mlađega kamenog doba i početkom metalnog doba podignut je veći broj stalnih nase-

„Badenska kolica“, o. 3500. - 2800. g. pr. Kr. (Budimpešta: Nacionalni muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2004.)

Koliba od pruća, šiblja i blata s područja Panonije, 1. tisućljeće pr. Kr. (Budimpešta: Nacionalni muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2004.) 1800.

1700.

1600.

1500.

1200. g. pr. Kr. početak

1400.

1300.

željeznog doba; prve talionice

1200.

1100.

1000.

U kasnom neolitiku i ranom brončanom dobu u zapadnoj i sjevernoj Europi nastala je kultura megalita čiji su spomenici izrađivani od velikih kamenih blokova. Velik broj megalitskih hramova nalazi se u Irskoj i Velikoj Britaniji, a najpoznatiji je Stonehenge na jugu Engleske. Koja je bila njihova svrha nije točno utvrđeno, ali pretpostavlja se da su imali vjersku ulogu. 900.

1300. – 750 g. pr. Kr. kultura žarnih polja 1200.– 600. g. pr. Kr. halštatska kultura

800.

700.

600.

500.

400.

300.

500. – 120. g. pr. Kr. latenska

200.

kultura; Kelti

400. g. pr. Kr.

doseljavanje Kelta na hrvatski prostor

120.

PRAPOVIJEST

Razni željezni predmeti ranog željeznog doba, Hallstatt (Njemačka), prva polovica 1. tisućljeća pr. Kr.

Stonehenge. (Foto: Ivana Malus Tomorad, 2006.)

U brončanom dobu proširila se kultura čiji su nositelji spaljivali svoje pokojnike, a njihov pepeo pohranjivali u posude, žare, koje su potom zakapali u zemlju. Stoga je ova kultura prozvana kulturom žarnih polja. Najstarije nalazište starijega željeznog doba u Europi smješteno je u blizini austrijskog sela Hallstatt. Ondje je otkriveno groblje s bogatim nalazima raznih metalnih predmeta. Halštatska kultura proširila se srednjom Europom od o. 1200. do o. 600. g. pr. Kr. Kod mjesta La Tène u Švicarskoj otkriveno je najvažnije nalazište mlađeg željeznog doba u Europi. Ondje su pronađeni brojni ostatci oružja i predmeti svakodnevne upotrebe. Latenska kultura protegla se širim prostorom srednje Europe od oko 500. do oko 120. g. pr. Kr.

(Berlin: Muzej prapovijesti i rane povijesti. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Ponovi Usporedi život ljudi u kameno doba i u metalno doba te istakni najvažnije razlike. O čemu svjedoče te promjene?

Kelti Tijekom željeznoga doba u Europi pojavili su se prvi poznati narodi. Najvažniji narod željeznoga doba bili su Kelti. Oni su prvi počeli upotrebljavati željezo i usavršili su način dobivanja metala. Izrađivali su različite predmete svakodnevne upotrebe (posude, poPodru je keltskog utjecaja oko 200. g. pr. Kr. Latenska kultura Glavni plja kaški prodori i djelomi no naseljavanje Keltski prodori na Iberski poluotok (600. - 250. g. pr. Kr.)

ATLANTSKI OCEAN

Keltski prodori u Britaniju i Irsku

La Téne

600. - 250. g. pr. Kr.

Hallstatt

oko 300. g. pr. Kr.

oko 325. g. pr. Kr.

C Rim

387. g. pr. Kr.

Karta 4. Širenje latenske kulture.

oko 280. g. pr. Kr.

rno

PRAPOVIJEST suđe, noževe, oružja, oklope) kao vrsni poznavatelji umijeća lijevanja metala. Kako bi lakše orali tvrdu zemlju, umetali su metalne dodatke na vrhove plugova. Prvi su u Europi izrađivali keramičko posuđe na lončarskom kolu. Bavili su se obrtom, trgovinom, ratarstvom i stočarstvom. Živjeli su na prostoru današnje Francuske, Švicarske, Njemačke i Austrije. Zahvaljujući dugim mačevima od kaljenog željeza Kelti su se na prijelazu iz 5. u 4. st. pr. Kr. proširili na gotovo čitav prostor Europe od Britanije i Irske preko Balkana i Apeninskog poluotoka do istoka Europe i Male Azije. Njihova visoka kultura i kvalitetno oružje i oruđe omogućili su im prevlast na širem europskom prostoru sve do 2. st. pr. Kr. Kelti se bili nositelji latenske kulture.

Keltski bodež s koricama, 5. - 3. st. pr. Kr. (Berlin: Muzej prapovijesti i rane povijesti. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Ponovi Razmisli i odgovori na koji su način Kelti širili utjecaj. Koji se zaključak može iz toga izvući u vezi s nadmoći neke skupine nad drugom?

čanog kamena i kosti i kalupi za lijevanje bakrenih sjekira. Od naročito bogatih nalaza keramike ističu se posude crne boje, ukrašavane urezivanjem raznih oblika. Glasovit je nalaz posude u obliku ptice poznate pod nazivom „vučedolska golubica“. Ovoj kulturi pripada i posuda – „vučedolski kalendar“. „Golubica“. Vučedol, 3. tisućljeće pr. Kr. (Zagreb: Arheološki muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2016.)

Posuda u obliku ptice s nalazišta u Vučedolu jedna je od najzanimljivijih keramičkih posuda iz ranoga metalnog doba s prostora Hrvatske. Pronađena je prigodom arheoloških iskapanja 1938. g. i otad se čuva u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Tijekom godina uvriježilo se mišljenje da posuda prikazuje golubicu, a tek je nedavno dokazano da je zapravo riječ o jarebici. Ta se ptica usko vezuje uz štovanje boga vatre i ljevačkog zanata. Pronađeni nalazi s područja Gradac, koji je smješten na nalazištu Vučedol, daju cjelovit povijesni prikaz razvoja metalurgije tijekom 3. tisućljeća pr. Kr. Upravo je na tom području pronađena najstarija ljevaonica bronce i hram. Novija istraživanja arheologa dokazala su da se ova posuda koristila u obredima koje je predvodio mjesni vrač (šaman). Obredi su bili posvećeni bogu vatre i kovanja koji ima iste značajke kao kasniji grčki bog vatre Hefest. U prvoj polovici rujna 2002. g. arheolozi su pronašli ostatke još jedne slične posude. Buduća bi istraživanja mogla dokazati da su takve posude bile u čestoj uporabi u Vučedolu u kojem je tada živjelo oko 3000 stanovnika. Saznaj tko je otkrio „golubicu“ iz Vučedola. Keramička posuda. Vučedol, 3. tisućljeće pr. Kr. (Vučedol: Muzej vučedolske kulture. Foto: Nenad Tomorad, 2018.)

Život ljudi tijekom metalnog doba na tlu Hrvatske Kulture metalnog doba na tlu Hrvatske Na prijelazu iz mlađega kamenog u metalno doba između Karpata, Jadranskog mora i Alpa prostirala se vučedolska kultura. Dobila je naziv prema nalazištu Vučedol kraj Vukovara. Na prostoru pokraj Dunava pronađene su kuće pravokutnog oblika, oružje od gla-

Na keramičkoj posudi pronađenoj na području Vučedola, tzv. „vučedolskom kalendaru“, prema nedavnom, nepotvrđenom tumačenju arheologa prikazana je podjela godina, na četiri godišnja doba razdijeljenih na 12 polja, odnosno tjedne. Godina započinje početkom proljeća, koje je na posudi označeno suncem, a cijeli kalendar zasnovan je na promatranju zvijezda i zviježđa Orion. Što možeš zaključiti o vučedolskoj kulturi na temelju slikovnih prikaza?

PRAPOVIJEST

Prvi narodi na hrvatskom povijesnom prostoru

Zbog prodora i naseljavanja novih skupina u brončanom dobu nastupile se velike etničke i kulturne promjene. Proširila se upotreba metala u svakodnevnom životu. Najvažnija kultura brončanog doba na tlu Hrvatske koja nastavlja tradicije vučedolske kulture razvila se na području Vinkovaca. Ostala važna nalazišta brončanog doba su Nezakcij (Vizače) u Istri, Donja Dolina na Savi i Ripača na Uni, gdje su otkrivena sojenička naselja. U kasnom brončanom dobu proširila se u sjevernoj Hrvatskoj kultura čiji su predstavnici spremali pepeo pokojnika u glinene posude. Najvažnija su nalazišta otkrivena oko Zagreba i Velike Gorice i u Dalju.

Tijekom željeznog doba pojavili su se prvi poznati narodi na tlu Hrvatske. Bili su to Kelti i Iliri. Prostor na kojemu su obitavali ilirski narodi prostirao se od desne obale Dunava do grčkih granica na jugu, na zapad do ušća rijeke Pad te na istok do južne Morave i Vardara. Neki su se ilirski narodi prebacili i preko Jadranskoga mora na obale srednje i južne Italije. Doseljavanje Kelta sredinom 1. tisućljeća pr. Kr. uzrokovalo je premještanje starosjedilaca i djelomično stapanje s doseljenim narodima. Hrvatski su povijesni prostor nastanjivali brojni narodi. Na području Istre živjeli su Histri s Nezakcijem (Vizače) kao glavnim uporištem. Njihovo podrijetlo nije sasvim razjašnjeno. Iliri su živjeli na prostoru južno od rijeke Save i Kupe. Liburni su držali kraj između Raše i Krke te sučelne sjevernojadranske otoke, a središte im je bilo u Skardoni (Skradin). Između Krke i Cetine bili su Delmati sa središtem u Delminiju (gradina u Duvanjskom polju). U Lici i dijelu zapadne Bosne živjeli su Japodi čije je glavno uporište bio Metul (Viničica kod Josipdola). Ardijejci živjeli su između donje Neretve i rijeke Vojuše u Albaniji sa središtem prvo u Rizonu (Ri-

2.2.29 Idol. Dalj, 16. – 14. st. pr. Kr.

Drava JA Z I

Dun av

AMANTI N

Dunav I SKO RD IS C

I U

C I

Singidun

Dun

Dri

BR E

Nezakcij

Tisa

TA U Drava R IS C I PA Kupa N KO Segestika O N LA P LJ A N I Sava J A Metul PO DI

H IS Ra„ T R I a

Sava

AZ ETI

(Zagreb: Arheološki muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2016.)

Krka

Ženska glava od jantara iz grobnice u Kompolju.

I Skardona

a d

A R IJ A U TA

I NC DA AR

EJ I

ARD IJ E

Dokleja

3400.

3300.

3500. – 2200. g. pr. Kr. bakreno

3200.

doba

3100.

Va rda r

Skodra e

Lis

Grčke kolonije i naselja Važnija ilirska i keltska naselja 3500.

3000.

Karta 5. Raspored starovjekovnih naroda na prostoru između Drave, Dunava i Jadranskog mora tijekom druge polovice 1. tisućljeća pr. Kr.

Rizon

(Zagreb: Arheološki muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2016.)

ina

Epidaur

A D PL

Korkira Melajna

r Far

Isa

I JA D E Z IT SI

TI MA D E L Delminij Salona Epetij Tragurij

2900.

2800.

3000. – 2200 g. pr. Kr. vučedolska

2700.

kultura

2600.

2500.

2400.

2300.

2200.

2100.

2000.

2200. – 750. g. pr. Kr. brončano

doba

PRAPOVIJEST san u Crnoj Gori), a potom u Skodri (Skadar/ Shkodër u Albaniji). Daorsi su obitavali uz lijevu obalu Neretve, a Dezitijati od gornjega toka rijeke Bosne do Drine. IZVORI Govorio sam u svom geografskom prikazu Italije da su Histri bili prvi narod na ilirskom obalnom području; njihova zemlja je nastavak Italije i zemlje Carna; i zbog toga su sadašnji rimski vladari proširili granicu Italije do Pule, istarskog grada. Strabon, Geografija, VII.5.3. Japodi su smješteni na planini Albiju, koja je posljednja planina Alpa, vrlo je uzvišena i doseže do Panonaca s jedne strane i Jadranskog mora s druge strane. Oni su doista ludi ratnici, ali su za Augusta bili potpuno uništeni. ... Njihova je zemlja siromašna, a ljudi žive uglavnom od pića i prosa. ... Putujući uz obalu zemlje Japoda dolazi se do obale zemlje Liburna. Strabon, Geografija, VII.5.4. Zatim dolazi morsko područje Delmata, te njihova morska luka Salona. Ovo pleme je jedno od onih koji su dugo vodili rat protiv Rimljana; ono ima pedeset vrijednih naselja ... Zatim dolaze rijeka Neretva i narod koji živi oko nje Daorsi, Ardijejci i Pleraji. Strabon, Geografija, VII.5.5. Ardijejci su zvani od kasnijih ljudi “Vardieji”. Zato što su pustošili more svojim gusarskim družinama, Rimljani su ih potisnuli u unutrašnjost i prisilili da obrađuju zemlju. Ali zemlja je gruba i siromašna i nije prikladna za ratarske zajednice, pa je zbog toga pleme uništeno i u stvari gotovo izbrisano. Strabon, Geografija, VII.5.6.

IZVOR Plemena u Panoniji su: Breuci, Andazijati, Ditioni, Peirusteji, Mezeji i Dezidijati, čiji vođa je Baton, te druga manja nevažna plemena koja se šire sve do Dalmacije i, kako netko putuje na jug, gotovo do zemlje Ardijejaca. Sva planinska zemlja koja se pruža duž Panonije od Jadranskog mora do Rizonskog zaljeva i zemlje Aridijejaca je Ilirija, pružajući se od između mora i panonskih plemena. Strabon, Geografija, VII.5.3.

Keramičke perle s tri lica. Prozor, 8. - 6. st. pr. Kr. (Zagreb: Arheološki muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2016.)

Keltska plemena naselila su hrvatski prostor u 4. stoljeću pr. Kr. Živjela su na području sjeverno od Save i Kupe. Sa sobom su donijela lončarsko kolo i umijeće kovanja novca. Njihova naselja bila su utvrđena nasipima i jarcima. U panonskome su području živjeli Jazi između Japodska kapa. Varaždina i Daruvara, Kolapijani uz donji i srednji tok (Zagreb: Arheološki muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2016.) Kupe sa središtem u Segestici. Amantini su se naselili na dijelu Srijema uz Dunav, a Breuci između Drave i Ilirski zlatni broš, Save u zapadnoj Slavoniji i u bosanskoj Posavini. Keltski nepoznato nalazište, su Skordisci držali područje oko ušća Save u Dunav i o. 400. - 100. g. pr. Kr. (Beč: Prirodoslovni-povijesni na jugoistok do Morave, a keltski su Taurisci dijelom muzej. Foto: Mladen Tomorad, nastavali zapadni dio današnjega Hrvatskog zagorja. 2016.)

Ponovi Svakodnevni život Ilira ovisio je umnogome od prirodnog okoliša. Temeljne su gospodarske djelatnosti bile zemljoradnja u ravničarskim oblastima i stočarstvo koje je veću zastupljenost imalo u brdovitim

Pomoću povijesne karte opiši razmještaj ilirskih naroda i keltskih plemena na hrvatskom povijesnom prostoru. 1900.

1800.

1700.

1600.

1500.

1400.

1300.

1200.

1100.

1000.

900.

1300. – 750 g. pr. Kr. kultura žarnih polja 1200. – 600. g. pr. Kr. halštatska kultura 1200. g. pr. Kr. početak

željeznog doba; prve talionice

800.

700.

600.

500.

400. g. pr. Kr.

400.

doseljavanje Kelta na hrvatski prostor

PRAPOVIJEST kraškim krajevima. Iliri su se također bavili i trgovinom i obrtom. Predjeli u unutrašnjosti bogati rudama bili su pogodni za razvoj rudarstva i obrade metala. Žitelji priobalja bili su poznati po svom brodograditeljskom i pomorskom umijeću. Glasoviti graditelji brodova bili su Liburni. Osim pomorskom trgovinom bavili su se i gusarstvom, vršeći pljačkaške prepade na tuđe trgovačke brodove. Zloglasni su gusari bili Liburni, Ardijejci i Histri. Male i brze lađe na kojima su plovili zvale su se lembi. Gusarstvo je bilo vrlo unosno zanimanje i Iliri ga se nikako nisu mogli ostaviti, što ih je dovelo u sukob s Rimljanima. Iliri su živjeli u utvrđenim naseljima koje se zovu gra- Ostatci zidova ilirske gradine Daorsona u Oršanjićima kod Stoca u dolini Neretve. dine. Podizali su ih na teško pristupačnim prirodnim uzvisinama i općenito lako branjivim položajima. Smjesti u prostor i vrijeme Utvrde su bile građene od materijala dostupnog u neposrednom okolišu. U priobalju i u kraškim predjeli- Pomoću lente vremena i slijepe karte prikaži ma koristio se kamen, a u panonskim krajevima drvo prostorni okvir razvoja metalnog doba u i zemlja. Utvrđivali su ih najčešće jednim obrambe- Hrvatskoj. nim zidom. U ratno su vrijeme one pružale utočište okolnom stanovništvu. Iliri su bili veoma ratoborni. Objasni uzroke i posljedice Od njihova su oružja najpoznatiji kratki zakrivljeni U paru raspravi uzroke i posljedice agrarne mač, dugačko željezno koplje i strelica umočena u revolucije u neolitiku. otrov. Bili su vični napadu iz zasjede i iznenadnim navalama, a imali su i razrađene načine borbe. Često su ratovali međusobno zbog zemlje, pašnjaka, rudono- Prepoznaj promjene snih područja i slanih izvora. Ilirski grobovi (tumuli ili gomile) bogati su nalazima nakita od bronce i jan- Argumentirano raspravi u paru može li se razdoblje metalnog doba nazvati prijelomnom tara, oruđa, oružja i keramike. točkom prapovijesti. Ni Iliri ni Kelti nisu razvili svoje vlastito pismo te stoga nisu izgradili pisanu kulturu niti ostavili vlastita pisana svjedočanstva o svojoj povijesti. Iza Kelta su Istraži povijesne izvore ostali pojedini pisani spomenici u krajevima gdje su došli u dodir s narodima koji su imali razvijenu pisa- Prouči slikovne prikaze ove teme. Možeš li na temelju njih donijeti određene zaključke o razdoblju nu kulturu: u južnoj Francuskoj i sjevernoj Italiji po kamenog i metalnog doba? Objasni svoje mišljenje. uzoru na italsko pismo te u Španjolskoj po uzoru na grčko pismo. Postoje i ostatci pisma koje se razvilo u Irskoj od 1. do 6. stoljeća, a sačuvano je na kamenim Sagledaj prošlost natpisima. a. Zaključi koliko i kako je agrarna revolucija Ponovi Budući da ni Iliri ni Kelti nisu ostavili vlastita pisana svjedočanstva o svojoj prošlosti, razmisli i odgovori kako to utječe na spoznaje o njihovoj povijesti.

u neolitiku i danas prisutna u svakodnevnom životu i prehrani ljudi. Navedi primjere. Posluži se informacijama koje možeš pronaći na poveznici:  Otkrivanje neolitika. [https://www.youtube.com/watch?v=9ha7cEpGf1g] b. Možemo li tvrditi da postoje određene sličnosti u načinu života današnjih ljudi i prvih naroda na tlu Hrvatske? Obrazloži svoj odgovor.

PRAPOVIJEST

VJEROVANJA I UMJETNOST U PRAPOVIJESTI Opiši što si naučio/la o vjerovanjima praljudi. Kako su praljudi izražavali svoju pobožnost? Poznaješ li neka nalazišta koja to mogu dokazati? U sljedećem tekstu proširit ćeš znanja o tome zašto i kako se formiraju oblici različitih vjerovanja te na kojim se prostorima pojavljuju.

Vjerovanja čovjeka u prapovijesti Duhovni život najstarijih čovjekovih predaka bio je vrlo primitivan. Vjerovali su da je priroda nastanjena dobrim i zlim duhovima. Stoga najstariji oblik vjerovanja nazivamo animizam. Vrač je prigodom obreda u pećinskim zajednicama bio zadužen da pjesmom, plesom i žrtvama pridobije milost najstarijih božanstava – prirodnih sila. Svaka zajednica je za svog duha zaštitnika imala neku životinju. Takav oblik vjerovanja nazivamo animalizam. Vjerovalo se da postoji povezanost ljudske zajednice s predmetima, životinjama i prirodnim silama. Njima u čast izrađivali su se umjetnički predmeti kojima se pripisivala moć zaštitnika zajednice. Taj oblik vjerovanja nazivamo totemizam. Početkom metalnog doba razvile su se prve poznate religije svijeta. Civilizacije prvih pisama na prostoru starog Istoka, Egipta i Egejskog mora stvorile su složene religije s brojnim bogovima. Njihovi mitološki i religijski zapisi sadrže brojne priče o postanku svijeta, bogovima, junacima i mit o općem potopu.

I u Europi su se tijekom metalnog doba razvila složena vjerovanja i vjerski običaji. Kelti su imali vlastite bogove i sveta mjesta. Bogovima su prinosili žrtve i molili im se, a bavili su se i proricanjem budućnosti, zazivanjem pokojnika, tumačenjem snova te raznovrsnim magijskim obredima. Njihovi su se svećenici nazivali druidi. Ponovi Istraži zašto nastaju prve poznate religije svijeta. Na kojem prostoru se one pojavljuju?

Umjetnost paleolitskog čovjeka Vjerojatno su već u starijem paleolitiku nastala prva umjetnička djela praljudi. U razdoblju srednjeg paleolitika pračovjek je počeo ukrašavati svoja obitavališta. Životopisni crteži prikaza lova, bizona, mamuta i jelena te života praljudi pronađeni su u spiljama u zapadnoj Europi, Aziji, Africi i Australiji. Ova vrsta primitivne umjetnosti naziva se spiljsko slikarstvo. Prikazi životinja vrlo su realistični u svim detaljima. Najveći broj pećina otkriven je u Francuskoj. Naj-

Glava bika s Krete. (Oxford: Ashmoleov muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2015.)

Nositelji minojske kulture u prvoj polovici 2. tisućljeća pr. Kr. smatrali su bikove božanstvima, pa su često izrađivali razne oblike njihovih prikaza. Na zidovima palača često su prikazivali igre s bikovima.

Prikaz divljeg goveda iz spilje Altarmira, o. 36.000 g. pr. Kr.

PRAPOVIJEST

Prikaz životinja u spilji Lascaux, o. 17.000 g. pr. Kr. Što možeš zaključiti o umjetnosti paleolitskog čovjeka na temelju slikovnih prikaza?

poznatije primjeri spiljskog slikarstva nalaze se u spilji Lascaux u Francuskoj, Altamira u Španjolskoj i Apollo u Namibiji. Na prostoru Hrvatske nedavno su otkriveni prapovijesni crteži u Romualdovoj pećini u Istri. Očuvanje zajednice ovisilo je o brojnosti i rođenju novih članova. U paleolitskim zajednicama stoga često nalazimo kipiće i reljefe koji simboliziraju žensku plodnost. Izrađeni su od kamena i kosti životinja u obliku gojaznih žena s naglašenim spolnim značajkama. Nazivamo ih paleolitskim Venerama. Takvi kipići pojavljuju se na prostoru od zapadne do istočne Europe. Najpoznatiji primjerci pronađeni su u mjestima Grimaldi u Italiji, Laussel u Francuskoj, Willendorf u Austriji, Dolni Vestonice u Češkoj i Kostenki na Donu u Rusiji. „Venera“ iz Willendorfa, južna Austrija, o. 28.000 - 25.000 g. pr. Kr. (Beč: Prirodoslovno-povijesni muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2016.)

Ponovi Što na temelju paleolitske umjetnosti možeš zaključiti o životu ondašnjega čovjeka? 36.000.

35.000.

34.000.

36.000 – 6.000 g. pr. Kr. spiljsko

33.000.

slikarstvo

32.000.

31.000.

30.000.

29.000.

Umjetnost mlađeg kamenog i metalnog doba

Keramička posuda s prikazom života u dolini Nila, kultura Nagada (Naqada) II., Gornji Egipat, o. 3500. - 3200. g. pr. Kr. (Pariz: Muzej Louvre. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Neolitske kulture proširile su se na prostoru Bliskog istoka, Sredozemlja, Balkana i zapadne Europe. Sjedilački način života, izrada keramike i početci lončarstva omogućili su neolitskom čovjeku da na keramičkim posudama izrazi umjetničke nazore svoga vremena. Keramičke posude ukrašavale su se urezivanjem geometrijskih ukrasa (kružnice, spirale, crte), bojenjem i glačanjem. Osim keramičkih posuda, neolitski čovjek proizvodi likovno pojednostavljene kipiće plodnosti s naglašenim spolnim značajkama. U metalnom dobu razvile su se prve visoke civilizacije koje su oblikovale specifično graditeljstvo i likovnu umjetnost. Najstarije civilizacije nastale su na prostoru starog Istoka, a u 2. tisućljeću pr. Kr. razvile su se nove visoke kulture na prostoru Egejskog mora i kopnene Grčke. U 1. tisućljeću pr. Kr. razvile su se visoke kulture i države u kopnenoj Grčkoj i na Apeninskom poluotoku. 28.000.

27.000.

29.000 – 20.000 g. pr. Kr. „Venere“

26.000.

25.000.

24.000.

23.000.

(kipići plodnosti) starijega kamenog doba

22.000.

21.000.

20.000.

PRAPOVIJEST Nož iz Gabel el-Araka, kultura Nagada (Naqada) II., Gornji Egipat, o. 3500. - 3200. g. pr. Kr.

Minojska vaza s prikazom hobotnice.

(Pariz: Muzej Louvre. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

(Oxford: Ashmoleov muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2015.)

Smjesti u prostor i vrijeme Lociraj na karti prostor starog Istoka, Egipta i Egejskog mora, posluži se lentom vremena u udžbeniku te razmisli zašto i zbog čega se u metalnom dobu oblikuju složene religije s brojnim bogovima i čvrst religijski sustav.

Objasni uzroke i posljedice U paru raspravi i napiši kratak tekst o tome što je uzrokovalo pojavu umjetnosti u prapovijesti i koja je njezina važnost danas.

Prepoznaj promjene Postoje li određene sličnosti u motivima u umjetnosti u vrijeme kamenog i metalnog doba i danas? Svoje zaključke potkrijepi dokazima i razmijeni u paru.

Istraži povijesne izvore Ženski kipić plodnosti, kultura Nagada (Naqada) II., Gornji Egipat, o. 3500. - 3200. g. pr. Kr.

Na internetu istraži i opiši specifičnosti graditeljstva i likovne umjetnosti metalnog doba.

(New York, Brooklyn: Muzej umjetnosti. Foto: Mladen Tomorad, 2003.) 20.000.

19.000.

18.000.

17.000.

16.000.

15.000.

14.000.

13.000.

12.000.

11.000.

10.000.

9000.

8000.

6000 g. pr. Kr. pojava

7000.

keramike

6000.

5000.

4200.

6000. – 4200. g. pr. Kr.

krug impresso keramike

PRAPOVIJEST

„URBANA REVOLUCIJA“ I SUSTAV NAVODNJAVANJA (izborna tema) Prisjeti se kako je klima utjecala na promjene u životu čovjeka. U sljedećem tekstu proširit ćeš svoja znanja o razvoju prvih naselja i prvih gradova, o razvoju poljoprivrede i promjenama koje su utjecale na čovjeka i njegove životne navike.

Ostatci Jerihona. Prvo naselje na njegovu području razvilo se već oko 10.000 g. pr. Kr. kada su u njemu živjeli lovci srednjega kamenog doba. Vjerojatno najstarija gradska zajednica na svijetu razvila se u Jerihonu oko 8000 g. pr. Kr. Tada su njegovi stanovnici organizirali zajednicu sposobnu izgraditi velike kamene zidine koje su okruživale naselje. Zidine su dodatno branile kamene kule. U gradu je u to vrijeme živjelo 20003000 osoba. U okolici naselja arheološkim su iskapanjima otkriveni kanali za navodnjavanje, dokazi obrade polja i uzgoja raznih žitarica.

votinja i obrada zemlje omogućili su povećanje zajednice. U srednjem kamenom dobu na prostoru starog Istoka nastala su prva veća naselja. U novoosnovanim selima i prvim gradovima tadašnji ljudi počeli su živjeti u zajednicama u namjeri da ostvare zajedničke interes. Pojava većeg broja naselja u riječnim dolinama Mezopotamije i Male Azije uzrokovala je „urbanu revoluciju“. Naselja su bila okružena zidinama i jarkom radi bolje obrane od neprijatelja. Najstariji grad je Jerihon u Palestini. Razvoj gradskog naselja okruženog zidinama u čijoj unutrašnjosti su se nalazile okrugle kuće počinje oko 8000. g. pr. Kr. U Turskoj je oko 7000. g. pr. Kr. nastalo veliko gradsko naselje od četvrtastih kuća - Çatal Hüyük [Čatal Hujuk]. Otprilike u isto vrijeme u Mezopotamiji je utemeljeno seosko naselje Qalat-Jarmo [Kalat Džarmo] čiji su se stanovnici bavili ratarstvom i stočarstvom. U 6. tisućljeću pr. Kr. u području između donjih tokova rijeka Eufrata i Tigrisa pojavile su se prve razvijene neolitske kulture Mezopotamije u sklopu kojih su uređena seoska naselja, a stanovništvo je započelo gradnju kanala i navodnjavanje okolne ravnice. Tijekom 4.

Najstarija naselja i prvi gradovi Sjedilački način života uvjetovao je promjene na či- Raznovrsni predmeti srednjega kamenog doba iz Jerihona. tavom prostoru starog Istoka. Zalihe hrane, uzgoj ži- (London: Prirodoslovni muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2007.) 8000.

7500.

8000. g. pr. Kr. Jerihon

7000 g. pr. Kr. Çatal

7000.

Hüyük i Qalat-Jarmo

6500.

6500. – 3500. g. pr. Kr. neolitik

6000.

6000. – 3500. g. pr. Kr. neolitske

5500.

kulture u Mezop

PRAPOVIJEST tisućljeća pr. Kr. iz seoskih su naselja postupno izrasli gradovi iz kojih su do kraja tisućljeća nastali neovisni visoko razvijeni gradovi države Sumerana (Obaid, Uruk, Ur, Eridu, Kiš, Larsa, Lagaš i Nipur). U 6. i 5. tisućljeću pr. Kr. pojavile su se u dolini Nila prve razvijene neolitske kulture Egipta. U prvoj polovici 4. tisućljeća pr. Kr. nastali su prvi gradovi u Donjem Egiptu (Buto/Tell el-Fara’in, Maadi, Tell el-Farkha) i središta prvih staroegipatskih kraljevstva i buduće prijestolnice kasnoga preddinastičkog razdoblja u Gornjem Egiptu (Abid, Hijerakonpol/Kom el-Ahmar, Nagada ili Naqada). Zidna slika s prikazom broda na rijeci Nil. (Oxford: Ashmoleov muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

IZVOR Biblijska knjiga Postanka opisuje nastanak prvih gradova u Mezopotamiji, početak upotrebe opeke te izgradnju tzv. Babilonske kule. 11. 1 Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste. 2 Ali kako su se ljudi selili s istoka, naiđu na jednu dolinu u zemlji Šinearu (Sumer, o. a.), i tu se nastane. 3 Jedan drugom reče: “Hajdemo praviti opeke te ih peći da otvrdnu!”. Opeka im je bila mjesto kamena, a paklina im služila za žbuku. 4 Onda rekoše: “Hajdemo da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!”. 5 Jahve se spusti i vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji. 6 Jahve reče: “Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti. 7 Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije.” 8 Tako ih Jahve rasu odande po svoj zemlji, te ne sazidaše grada. Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Jahve raspršio po svoj zemlji. Biblija, Postanak, 111 – 8.

Nastankom i razvojem prvih gradskih naselja nastupilo je raslojavanje stanovništva prema gospodarskim djelatnostima kojima su se ljudi bavili. U okolici gradova živjelo je seosko stanovništvo zaduženo za obradu poljoprivrednog zemljišta i proizvodnju različite vrste hrane. U prigradskim i gradskim naseljima živjeli su obrtnici različitih zanimanja koji su proizvodili različite proizvode potrebne zajednici. S vremenom stvorio se višak obrtničkih proizvoda pa su se pojavili posrednici, trgovci, koji su razmjenjivali sirovine, gotove prehrambene i obrtničke proizvode za drugu robu potrebnu zajednici. Postupno su se stanovnici raslojili prema bogatstvu i ugledu. 5500.

5000. 5500. – 3000. g. pr. Kr. neolitske

Ova zidna slika otkrivena je u grobnici 100, jednoj od najstarijih obojenih grobnica. Ona je pronađena u staroegipatskom gradu Nehenu, odnosno Hierakonpolu te je izrađena oko 3500. g. pr. Kr. On je u prvoj polovici 4. tisućljeća pr. Kr. postao prijestolnica jednog od kraljevstva Gornjeg Egipta, a u ranom je razdoblju ujedinjene staroegipatske države bio njezina prijestolnica.

Ponovi Što sve možeš saznati na temelju pisanog izvora biblijske knjige Postanka? Izdvoji ono što smatraš važnim činjenicama.

Razvoj sustava navodnjavanja Tijekom srednjega i mlađega kamenog doba u plodnim dolinama rijeka Eufrata, Tigrisa i Nila razvile su se prve napredne ratarske kulture. Te su kulture stvorile rani upravni sustav koji se brinuo o obuzdavanju nabujalih rijeka u razdoblju poplava i izgradnji kanala neophodnih za navodnjavanje polja radi uzgoja poljodjelskih biljaka. Upravni se sustav dalje razvijao i poboljšani su načini osiguravanja potrebnih količina vode. To je bilo osobito važno u Mezopotamiji, gdje se poljoprivredna zemljišta uglavnom sastoje od nekvalitetne zemlje s velikom količinom soli, pa je natapanje polja bilo nužno radi povećanja uroda. Istraži povijesne izvore Istraži i usporedi važnost Nila nekad i danas. Na temelju svojih saznanja napiši kratak izvještaj.

4500.

4000.

3500.

3000.

kulture u Egiptu

potamiji o. 4000 g. pr. Kr.

početak sustava navodnjavanja; prvi obrtnici i trgovci

4000. – 3500. g. pr. Kr. postupno

raslojavanje stanovništva

PRAPOVIJEST

Dolina rijeke Nil. (Foto: Mladen Tomorad, 2006.)

Budući da je u Egiptu kiša rijetkost, tamošnji je život od najranijih dana ovisio o poplavama Nila i izgradnji kanala kojima se natapalo suho pustinjsko tlo. Plodni crni mulj i poplave Nila omogućile su u mlađemu kamenom dobu nastanak visokorazvijenih ratarskih zajednica. Izgradnja sustava kanala i obuzdavanje nabujale rijeke u kišnim razdobljima stvorilo je potrebu za ranom organizacijom područnih okruga – noma, na čijem su se čelu nalazili mjesni upravitelji. Razgranat sustav kanala omogućio je širenje prostora na kojem je bio moguć uzgoj raznih žitarica i raznog povrća, čime je od Egipta stvorena „žitnica starog svijeta“. Nilometar. Kom Ombo, Egipat. (Foto: Mladen Tomorad, 2006.)

U gornjim tokovima, u planinskim krajevima Etiopije i Nubije, Nil čine dvije rijeke - Plavi i Bijeli Nil. Tijekom kišnih razdoblja u južnim tropskim područjima njima znatno naraste vodostaj. Njihovim spajanjem u jedinstvenu rijeku Nil nastaju poplave koje daju život neplodnom pustinjskom tlu. Prve poplave počinju u četvrtom tjednu mjeseca lipnja oko prvog katarakta (praga u koritu Nila) u blizini današnjeg Asuana. Najviši vodostaj Nil postiže u drugoj polovici rujna u blizini Kaira. Nil je svake godine bogato natapao suho pustinjsko tlo vodom, a prilikom povlačenja ostavljao je na zemlji plodan crni riječni mulj. Nilometar je neka vrsta bunara kojim su drevni Egipćani mjerili vodostaj rijeke Nila. Uz njegovu pomoć mogli su predvidjeti početak razdoblja poplava.

Sagledaj prošlost a. Možemo li u razdoblju prapovijesti govoriti o početku ”urbane revolucije”? Argumentiraj svoj zaključak. b. Dodatno istraži koje su se promjene u neolitiku dogodile i zašto, informacije saznaj pomoću poveznice: Putnici neolita. [https://www.youtube.com/watch?v=qico2wwlekI]

Grobnica Darija I. u Iranu, početak 5. st. pr. Kr. (Wikipedia. Foto: Diego Delso)

Darije I. bio je najvažniji perzijski vladar. Pokušao je svoju vlast proširiti i na Europu.

STARI ISTOK

NAKON UČENJA SLJEDEĆIH NASTAVNIH TEMA MOĆI ĆETE: - usporediti promjene u organizaciji društva i položaj pojedinih društvenih slojeva u državama starog Istoka; - objasniti razvoj država i način vladanja na starom Istoku; - usporediti gospodarske djelatnosti i načine proizvodnje u državama starog Istoka; - razlikovati različite megalitske građevine u prapovijesti i graditeljska dostignuća naroda starog vijeka; - opisati pojavu i razvoj pisma, pojavu škola, razvoj znanosti te obilježja religija u starom vijeku.

STARI ISTOK

DRŽAVE PRVIH CIVILIZACIJA Prisjeti se što si naučio o starom Istoku u osnovnoj školi. U kojim su se područjima razvile prve civilizacije i zašto? Kako je utjecao geografski smještaj na razvoj društva i države? Zašto su važne velike rijeke za razvoj država starog Istoka? Kojim su se gospodarskim djelatnostima bavili stanovnici? Kako se naziva vladar koji se nalazi na čelu egipatske države? Prisjeti se glavnih obilježja Egipta. Opiši razvoj sumerskih gradova država. Pomoću sljedećeg teksta proširit ćeš znanja o razvoju gospodarskih djelatnosti i načinima proizvodnje u državama starog Istoka; o promjenama u uređenju društva i položaju pojedinih društvenih slojeva u državama staroga Istoka; o različitom obliku i načinu vladavine u pojedinim državama.

Egipat Preddinastijsko i ranodinastijsko razdoblje (o. 7000. − 2700. g. pr. Kr.) U Donjem Egiptu prve kulture možemo pratiti od početka 7. tisućljeća pr. Kr. čiji su se stanovnici bavili lovom i ribolovom te sakupljanjem plodova raznih biljaka. U 6. tisućljeću i prvoj polovici 5. tisućljeća pr. Kr. stanovništvo je postupno prešlo na obradu zemlje, uzgoj stoke, a počeli su i izrađivati razne lončarske proizvoda. U 4. tisućljeću pr. Kr. stanovnici Donjeg Egipta počeli su razmjenjivati razne obrtničke i poljoprivredne proizvode te obrađivati bakar. Uspostavljene su trgovinske veze s Mezopotamijom i Gornjim Egiptom. U drugoj polovici 4. tisućljeća pr. Kr. otkriveni su dokazi o postojanju prvih kraljevstava koja su se razvila na raznim područjima Delte. U Gornjem Egiptu prve važne kulture razvile su se potkraj mlađega kamenog doba. Njezini stanovnici uglavnom su se bavili obradom zemlje, uzgojem ovaca, koza i goveda te izradom obrtničkih i lončarskih proizvoda. Potkraj 5. tisućljeća pr. Kr. započeo je razvoj trgovine s prostorom Crvenog mora i Donjega Egipta. U prvoj polovici 4. tisućljeća pr. Kr. stvorene su prve političke zajednice sa središtem u Nagadi (Naqadi), Abidu i Hierakonpolu. Na prostoru ovih noma stvorili su se temelji triju kraljevstava koja su se tijekom druge polovice 4. tisućljeća pr. Kr. ujedinila u jedinstveno kraljevstvo na čelu s faraonom. Širenjem kulturnih utjecaja na sjever te povremenim vojnim pohodima ostvareno je oko 3000. g. pr. Kr. ujedinjenje Gornjeg i Donjeg Egipta u jedinstveno egipatsko kraljevstvo. 40

Paleta za šminkanje kralja Narmera ključan je dokaz o ujedinjenju zemlje pod vodstvom Gornjeg Egipta. (Crtež: ©Mladen Tomorad, 2016.)

Na paleti je egipatski kralj prvi put prikazan s krunom Gornjeg i Donjeg Egipta, čime je izraženo ujedinjenje u zajedničku državu. Paleta na sredini ima kružno udubljenje koje je služilo za miješanje šminke. Svaka strana posebno je ukrašena reljefima. Na prednjoj je strani kralj prikazan s bijelom krunom Gornjeg Egipta i toljagom u ruci kojom se sprema dokrajčiti čovjeka koji pred njim kleči i moli za milost. Na stražnjoj strani faraon nosi crvenu krunu Donjeg Egipta i slavi pobjedu nad protivnicima.

Ponovi Na temelju Palete za šminkanje kralja Narmera zaključi kako je završio proces ujedinjenja Gornjeg i Donjeg Egipta?

Ujedinjenjem zemlje počelo je ranodinastijsko razdoblje (o. 3000. – o. 2700. g. pr. Kr.) staroegipatske povijesti. Nema mnogo sačuvanih povijesnih izvora iz tog raz-

STARI ISTOK doblja pa se o njemu vrlo malo zna. To je vrijeme 1. i 2. dinastije kada pojedini vladari vode osvajačke i trgovačke pohode u Palestinu, a u Memfisu, koji je postao upravno središte kraljevstva, nalaze se kraljevske palače, upravne zgrade, razne obrtničke radionice i trgovine. U tom razdoblju stvoreni su svi temelji vladarskog sustava na čijem su čelu bili faraon, vrhovna kraljica i najviši dužnosnik kojega se u egiptologiji uobičajilo zvati vezir. Započeo je vjerski razvoj te su stvoreni temelji vjerovanja u život poslije smrti, što je odredilo razvoj pogrebnih običaja i obreda u sljedećih tri i pol tisuće godina.

Cipar

Sredoze

Staro kraljevstvo (o. 2700. − o. 2160. g. pr. Kr.) i Prvo međurazdoblje (o. 2160. − o. 2055. g. pr. Kr.)

Aleksandrija

Giza Sakkara

I EGIPAT

TEBA

GOR

područje Starog kraljevstva područje utjecaja Srednjeg kraljevstva proširenja za Novog kraljevstva privremene stečevine za Ptolemejevića

Karta 6. Egipat. Analiziraj kartu i zaključi kako je geografski smještaj utjecao na razvoj društva i države.

Stepenasta piramida kralja Đosera sa zagrobnim kompleksom. Sakara. (Foto: Mladen Tomorad, 2006.)

održavale su se dobre trgovačke veze s prostorom Crvenog mora, Sirije i današnjeg Libanona, a pojedini vladari vode i osvajačke pohode u Libiju i Nubiju. Pod sljedećim dvjema dinastijama polagano je opadala unutrašnja moć vladara i jačala su mjesna središta, što je naposljetku prouzročilo krizu središnje vlasti i slom faraonove moći.

Elefantina

(Karnak, Luksor)

Dolina kraljeva

Zap ad n a pustinja

Amarna

NJI EGIPAT

DONJ

MEMFIS

Nakon prvoga kriznog razdoblja i razjedinjenja zem lje tijekom 2. dinastije, dolaskom na vlast 3. dinastije počelo je razdoblje Starog kraljevstva. Njegovo je obilježje prvi veliki uspon staroegipatske države te njezino širenje na Nubiju i Sinaj. Uspostavile su se uspješne trgovačke veze s gradovima na istočnoj obali Sredozemlja, a započeli su i povremeni trgovački pohodi na obalu istočne Afrike, odakle su se dopremali drvo, tamjan, začina, bakar i drago kamenje. Tijekom vladavine faraona Đosera (3. dinastija) počela je izgradnja piramidalnih građevina u Sakari, a njegovi nasljednici iz 4. dinastije, Snofru, Keops (staroegipatski Kufu), Kefren (staroegipatski Kafra) i Mikerin (staroegipatski Menkaura), dali su podići velike piramidalne grobnice u blizini Memfisa, čime su dokazivali svoju neograničenu vlast. Tijekom 4. dinastije

mno more

STARI ISTOK Piramide u Gizi. (Foto: Mladen Tomorad, 2006.)

Istraži kako su građene piramide.

Faraon Mikerin (Menkaura) u pratnji dvoje bogova. Faraon je prikazan s Bijelom krunom Gornjeg Egipta. (Kairo: Egipatski muzej. Foto: Igor Paulić, 2005.)

Kefren (Kafra) kojeg štiti Horus.

nakon kojih se zemlja ponovno ujedinila. Time je počelo razdoblje Srednjeg kraljevstva, koje je potrajalo idućih četiri stotine godina. Opet je izgrađena središnja uprava s novim sjedištem u Tebi. Vladari 11. dinastije podigli su unutrašnje bogatstvo zemlje te se obnovili stare trgovačke veze sa susjednim oblastima, ali uspostavili su i nove s Kretom i Ciprom. Faraoni 11. i 12. dinastije ponovno su podizali piramidalne građevine, ali u blizini jezera Fajum, gdje su izgradili i sustav navodnjavanja. Vrhunac razdoblja dogodio se tijekom 19. stoljeća pr. Kr. kada su započeli i osvajački pohodi u Palestinu i Nubiju, čime je znatno osnažen egipatski utjecaj na istočnom Sredozemlju. No moć države je oslabjela već za vladavine 13. i 14. dinastije koje nisu uspjele očuvati kraljevsku vlast te je započelo novo razdoblje krize.

(Kairo: Egipatski muzej)

Razdoblje prve velike krize – nazvano Prvo međurazdoblje – potrajalo je stotinjak godina. Obilježja su mu društvena i gospodarska kriza, prirodne katastrofe, glad, upadi stranih naroda, slom kraljevske vlasti, raspad jedinstvene uprave te borba za vlast raznih manjih središta moći. Ponovi Zašto se dogodila prva velika kriza u Egiptu?

Srednje kraljevstvo (o. 2055. − o. 1650. g. pr. Kr.) i Drugo međurazdoblje (o. 1650. − 1550. g. pr. Kr.) Sredinom 22. stoljeća pr. Kr. ojačala je moć mjesnih Mentuhotep II. prikazan je s crvenom krunom Donjeg vladara 11. dinastije sa središtem u Tebi, koji su po- Egipta. Pod njegovim vodstvom završile su dugotrajne stupno širili svoju vlast na sjever i jug. U drugoj po- borbe i staroegipatska država se ponovno ujedinila. lovici 21. stoljeća pr. Kr. završile su dugotrajne borbe (Kairo: Egipatski muzej) 5500.

5400.

5300.

o. 5500. – 3000. g. pr. Kr. neolitske

5200.

kulture u Egiptu

5100.

5000.

4900.

4800.

4700.

4600.

4500.

4400.

4300.

4200.

STARI ISTOK

Novo kraljevstvo (o. 1550. − 1069. g. pr. Kr.)

Senusret III. (o. 1870. – o. 1831. g. pr. Kr.). (London: Britanski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Tijekom njegove vladavine Srednje kraljevstvo proživjelo je vrhunac. On je na čelo noma postavio kraljevske činovnike umjesto dotadašnjih nasljednih upravitelja, a pokrenuo je i osvajačke pohode u Palestinu i Nubiju, prekinuvši dugotrajnu miroljubivu politiku.

U Drugom međurazdoblju (o. 1650. – 1550. g. pr. Kr.) Egiptom su vjerojatno usporedno vladale četiri dinastije. U Donjem Egiptu vladala je 15. dinastija stranog naroda Hiksa, a u Gornjem Egiptu 16. i 17. dinastije sa sjedištem u Tebi te nedavno potvrđena dinastija iz Abida. U istom razdoblju u Nubiji je nastalo samostalno kraljevstvo Kuš. Hiksi su bili pridošli semitski ratnici konjanici koji su potkraj 14. dinastije prodrli s istoka u deltu Nila. Središte njihove uprave nalazilo se u istočnom dijelu delte u gradu Avarisu. Iako su preuzeli staroegipatske tekovine vlasti te mjesni upravni sustav, nisu uspjeli dugotrajno zavladati cijelom zemljom. Početkom 16. stoljeća pr. Kr. osamostalili su se južni krajevi sa središtima u Abidu i Tebi, a oko 1550. g. pr. Kr. tebanski vladari 17. dinastije započeli su oslobodilačke ratove koji su u konačnici u vrijeme faraona Amozisa I. postavili temelje 18. dinastiji i početku najveće moći egipatske države. Ponovi Razmisli i odgovori što je sve moglo omogućiti pridošlicama da barem na neko vrijeme nametnu svoju vlast Egipćanima. Zašto možemo govoriti o oslobodilačkim ratovima vladara 17. dinastije?

4100.

4000.

3900.

3800.

o. 4000. – 3000. g pr. Kr. preddinastijske

3700.

kulture u Egiptu

3600.

Novo kraljevstvo vrhunac je političke, kulturne i gospodarske moći starog Egipta. Tijekom ovog razdoblja vladale su tri dinastije, 18., 19. i 20., čiji su vladari najpoznatiji faraoni staroegipatske povijesti. Novo kraljevstvo je razdoblje iz kojeg je sačuvan najveći broj arheoloških i pisanih izvora, što je omogućilo mnogo iscrpnija istraživanja. Vlast je ponovno usredotočena i čvrsto u rukama faraona i njegovih činovnika. Moć kraljeva dodatno naglašava i činjenica da se opet smatraju božanstvima. Obnovljene su stare gospodarske veze sa susjednim oblastima te ojačane veze s minojskom kulturom na Kreti, Ciprom te prostorom Egejskog mora. Podignuta je gospodarska moć države, a prvi je put Egipat zaposjeo znatna područja na Bliskom istoku, sve do Eufrata u Siriji. Uspostavljene su stalne diplomatske veze s gotovo svim državama starog Istoka od Hetitskog kraljevstva do Mezopotamije. Među brojnim vladarima 18. dinastije posebno se ističu kraljica Hatšepsut, koja je vodila uglavnom miroljubivu politiku, dala izgraditi velebni hram u Deir el-Bahriju te poslala trgovačku ekspediciju u zemlju Punt, Tutmozis III., veliki osvajač i ratnik koji je proširio granice kraljevstva na prostor Sirije i Palestine te Nubije do 4. katarakta, te Amenhotep IV., veliki vjerski revolucionar koji je pokušao brojne egipatske bogove zamijeniti vjerovanjem u kult jednoga Sunčeva boga Atona. Njegovi nasljednici nisu uspjeli dugo sačuvati moć 18. dinastije. Potkraj 18. dinastije vlast su preuzeli vrhovni zapovjednici vojske, koji su tijekom 19. i 20. dinastije nastojali očuvati ranije stečevine. U tom se razdoblju posebno ističe Ramzes II. (19. dinastija), graditelj brojnih hramova i osvajač koji je ratovao s Hetitskim kraljevstvom, te Ramzes III. (20. dinastija) koji je branio Egipat od upada udruženih Reljef Amozisa I. (o. 1550. – 1525. g. pr. Kr.). (London: Britanski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Osnivač je 18. dinastije i protjerao je Hikse iz Egipta.

3500.

3400.

3300.

3200.

o. 3000. g. pr. Kr. ujedinjenje

3100.

3000.

2900.

Gornjeg i Donjeg Egipta o. 3000. – 2700. g. pr. Kr.

egipatsko ranodinastijsko doba

2800.

STARI ISTOK

Hram kraljice Hatšepsut (o. 1479. – 1458. g. pr. Kr.). Deir el–Bahri.

Tutmozis III. (o. 1479. – 1425. g. pr. Kr.).

(Foto: Mladen Tomorad, 2006.)

(Kairo: Egipatski muzej)

Grobni reljef Amenhotepa III. (o. 1390. - 1352. g. pr. Kr.). (Berlin: Egipatski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Faraon je sačuvao vojno-političku moć staroegipatske države bez ratova, održavajući stalne diplomatske veze s državama starog Istoka. Stari Egipat je pod njegovom vladavinom proživljavao vrhunac blagostanja te su stari Egipćani ovo vrijeme smatrali zlatnim dobom.

Kip Ramzesa II. (o. 1279. – 1213. g. pr. Kr.) iz Ramezeja. (London: Britanski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Ehnaton i Nefertiti ispred žrtvenog stolca. (Berlin: Egipatski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

osvajačkih plemena koja su došla s mora, iz Libije i s Bliskog istoka, tzv. „naroda s mora“. U drugoj polovici 12. stoljeća pr. Kr. oslabila je unutrašnja moć vladara, što se očitovalo postupnim gubitkom prostora na istočnom Sredozemlju te početkom posljednjeg velikog kriznog razdoblja staroegipatske povijesti. Ponovi Izdvoji najvažnija dostignuća vladara ovoga razdoblja.

2700.

2600.

2500.

2400.

2300.

2200.

2100.

o. 2700. – 1800. g. pr. Kr. gradnja piramida o. 2700. – 2200. g. pr. Kr. Staro kraljevstvo

1900.

o. 2055. – 1650. g. pr. Kr. Srednje o. 2200 – 2055. g. pr. Kr.

o. 2613. – 2494. g. pr. Kr. 4. dinastija

2000.

Prvo međurazdoblje

1800.

1700.

1600.

1500.

kraljevstvo o. 1650. – 1539. g. pr. Kr.

Drugo međurazdoblje

o. 1550. – 1295. g. pr. Kr.

18. dinastija

o. 1539. – 1069. g. pr. Kr. Novo kraljevstvo

1400.

STARI ISTOK

Treće međurazdoblje (o. 1069. − 664. g. pr. Kr.)

Psametik I. (664. – 610. g. pr. Kr.).

Potpuni gubitak središnje vlasti jednoga vladara vidljiv je u gotovo cijelom Trećem međurazdoblju i Kasnom razdoblju kada su se na prijestolju često izmjenjivale strane dinastije (libijska 22. dinastija, etiopska 25. dinastija, perzijska 27. i 31. dinastija) ili osvajači (asirski vladar Asurbanipal II.). Treće međurazdoblje obuhvaća razdoblje od 21. do 25. dinastije. Godine 667. pr. Kr. asirski vladar Asurbanipal kratkotrajno je uključio Egipat u sastav asirskog kraljevstva, čime je završilo ovo razdoblje.

Utemeljitelj je 26. dinastije. On i njegov sin i nasljednik Neko II. (610. – 595. g. pr. Kr.) ponovno su vojnopolitički uzdigli Egipat.

(Bruxelles: Kraljevski muzej umjetnosti i povijesti. Foto: Mladen Tomorad, 2012.)

Perzijski kralj Kambiz (530. – 522. g. pr. Kr.) zarobljava Psametika III., posljednjeg faraona 26. dinastije.

Šešonk I. (945. – 924. g. pr. Kr.). (Heidelberg: Egipatski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2014.)

Utemeljitelj je 22. dinastije. Osvajanjima je pokorio brojne gradove na prostoru Palestine i Izraela te opljačkao Jeruzalem.

Ponovi

Razmisli i zaključi o čemu svjedoči činjenica da su faraoni iz 26. dinastije dopustili osnivanje grčkih kolonija na svojemu području.

Na temelju činjenica iznesenih u ovoj nastavnoj temi odgovori koji je temeljni uzrok slabljenja staroegipatske države tijekom njezine povijesti.

1300.

Ponovi

Kasno razdoblje (o. 664. − 332. g. pr. Kr.)

Helenističko razdoblje (332. − 30. g. pr. Kr.)

Nakon kratkotrajne podložnosti Egipat je doživio ponovni uspon tijekom vladavine 26. dinastije, čime je započelo Kasno razdoblje. Državne su granice proširene na prostor Palestine. Istodobno su u Egiptu svoje prve kolonije podigli Grci u novoosnovanim gradovima Naukratiju i Peluziju. Godine 525. pr. Kr. perzijski kralj Kambiz osvojio je Egipat te je on postao pokrajina Perzijskog kraljevstva. Nakon pobune 404. g. pr. Kr. Egipat se na nešto više od pola stoljeća uspio osloboditi tuđinske vlasti, ali ponovno je 343. g. pr. Kr. kratkotrajno ušao u sastav Perzije. Pohodom makedonskog kralja Aleksandra III. Velikog 332. g. pr. Kr. okončana je perzijska vladavina, što je označilo završetak Kasnog razdoblja.

Tijekom pohoda protiv Perzijskog kraljevstva Aleksandar III. Veliki (334. – 323. g. pr. Kr.) osvojio je Egipat 332. g. pr. Kr. te je 331. u Delti postavio temelje budućega središta cijeloga helenističkog svijeta - Aleksandrije. U borbama koje su uslijedile nakon njegove smrti ubijeni su svi njegovi nasljednici, a vlast u Egiptu preuzeo je njegov dotadašnji vojskovođa Ptolemej koji se 306. g. pr. Kr. proglasio egipatskim kraljem. Time je započelo razdoblje vladavine dinastije Ptolemejevića koje je potrajalo sve do smrti posljednje egipatske kraljice Kleopatre VII. 30. g. pr. Kr. U 3. stoljeću pr. Kr. ponovno se uzdigla moć Egipta koja se može mjeriti s vremenom 18. dinastije. No

1200.

1100.

1000.

900.

800.

o. 1069. – 664. g. pr. Kr. Treće

međurazdoblje

1213. - 1173. g. pr. Kr. ratovi o. 1274. g. pr. Kr. bitka kod Kadeša o. 1295. – 1186. g. pr. Kr. 19. dinastija

s „Narodima s mora“

700.

600.

667. g. pr. Kr. Asirci

osvajaju Egipat

664. – 332. g. pr. Kr. egipatsko Kasno razdoblje 525. g. pr. Kr. Perzijanci osvajaju

Egipat

500.

400.

300.

200.

100.

30.

306.–30. g. pr. Kr. dinastija Ptolemejevića 51. – 30. g. pr. Kr. Kleopatra VII. 332. g. pr. Kr. Aleksandar Veliki osvaja Egipat 30. g. pr. Kr. Rimljani

404. g. pr. Kr. Egipat se oslobađa perzijske vlasti 343. – 332. g. pr. Kr. druga perzijska vladavina Egiptom

osvajaju Egipat

STARI ISTOK pojedini narodi imali su prevlast na prostoru gdje su razvili svoje države.

Sumer

Glava Aleksandra Velikog. (Pariz: Muzej Louvre. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Kleopatra VII. (51. – 30. g. pr. Kr.). (Berlin: Muzej starina. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Ptolemej I. Soter (306. – 282. g. pr. Kr.). (Zagreb: Arheološki muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2003.)

zbog stalnih dinastičkih sukoba te ratova sa suparničkom dinastijom na Bliskom istoku polako su gubili teritorij i slabjela je moć države u 2. i prvoj polovici 1. st. pr. Kr. Posljednji uspon Egipat je doživio tijekom vladavine posljednje kraljice Kleopatre VII. kada su njegove granice obuhvaćale cijelo istočno Sredozem lje, ali zahvaljujući rimskoj potpori. Smrću Kleopatre VII. 30. g. pr. Kr. završilo je faraonsko razdoblje staroegipatske povijesti.

U 6. tisućljeću pr. Kr. između donjih tokova rijeka Eufrata i Tigrisa pojavile su se prve razvijene neolitske kulture Mezopotamije. Tada su uređena seoska naselja, a stanovništvo je počelo izgradnju kanala i navodnjavanje okolne ravnice. U 4. tisućljeću pr. Kr. iz seoskih su naselja postupno izrasli gradovi iz kojih su do kraja tisućljeća nastali neovisni visokorazvijeni gradovi države. Na tom prostoru vladao je narod Sumerana, jedan od najstarijih poznatih naroda na svijetu. Njegovo podrijetlo još nije potpuno utvrđeno. Pretpostavlja se da su se Sumerani na područje današnjeg Iraka doselili sa sjevera te da su se u 4. tisućljeća pr. Kr. stopili s tamošnjim stanovništvom. Potkraj 4. tisućljeća pr. Kr. razvili su se gradovi Uruk, Ur, Kiš, Nipur i Lagaš. Prema sumerskim legendama, gradove države osnivali su bogovi zaštitnici. U ime bogova gradovima su vladali božji predstavnici na zemlji – kraljevi ili vrhovni svećenici. Bez obzira na to tko je bio na čelu države, vladar je bio božji predstavnik i posvemašnji gospodar. Sumerske države neprestano su međusobno ratovale. U određenim su razdobljima jedni gradovi priznavali prevlast drugih.

Ponovi Opiši osobitosti helenističkoga razdoblja u starom Egiptu.

Razvoj država u Mezopotamiji i Maloj Aziji Reljef lagaškoga kralja Ur–Nanše. Girsu

Razvoj država na prostoru starog Istoka moguće je (o. 2550. – 2500. g. pr. Kr.) pratiti od sredine 4. tisućljeća pr. Kr. do helenistič- (Pariz: Muzej Louvre. Foto: Mladen Tomorad, 2011.) koga razdoblja. Tijekom gotovo četiri tisuće godina Što je prikazano na ovom reljefu?

STARI ISTOK Kaspijsko more

Tigris

Akadske države Sumerski prostor

Niniva

Euf

rat

Ašur

Sredozemno more

A Babilon

PRODOR

D Suza Nipur Uruk

I NO

DSK IH

NA RO DA

Karta 7. Mezopotamski gradovi države

Nadmoć Sumerana potrajala je do druge polovice 3. tisućljeća pr. Kr. kada se dogodio prodor semitskih naroda. Ponovi Za što možemo tvrditi da je bila osnova vlasti sumerskih vladara?

Akad i sumerska obnova U drugoj polovici 3. tisućljeća pr. Kr. s Arapskog poluotoka na prostor starog Istoka prodrla su vojnička nomadska plemena semitskih naroda. U sukobu sa starosjediocima pobijedile su pridošlice. Postupno su se Semiti stopili s domorodnim stanovništvom te prihvatili njegove običaje i vjeru. Oko 2340. g. pr. Kr. ojačala je prevlast grada Akada. Grad je osnovao semitski vojskovođa Sargon I. On je uspio osvojiti i ujediniti sve sumerske gradove u jedinstvenu državu. Zavladao je širim prostorom Mezopotamije između Arapsko-perzijskog zaljeva i Sredozemnog mora. IZVOR Ja sam Sargon, moćni kralj, kralja Agada. / Moja majka je bila svećenica, za oca svoga nisam znao, / Brat moga oca volio (živio) je u brda( – ima) / Moj je grad Azupiranu, koji se smjestio na obali Eufrata. / Moja majka, svećenica, zatrudni i u tajnosti me rodi. / Smjesti me u košaru od trstike zalijepivši vrata smolom. / Pusti me u rijeku koja me nije prekrila. / Rijeka me uzdigla i nosila do vodonoše Akija. / Vodonoša Aki posinio me je i

Pobjednička stela akadskoga kralja Sargona I. (o. 2340. – o. 2284. g. pr. Kr.). (Pariz: Muzej Louvre. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

odgojio, / vodar Aki postavi me svojim vrtlarom. / Dok sam bio vrtlar, Inana mi podari svoju ljubav / i za četrdeset i ? godine kraljevstvom sam vladao. / Crnoglavim ljudima [Sumeranima] sam kraljevao i upravljao; / moćne sam planine s brončanim sjekirama osvojio, / popeo sam se na viša područja, / a nižim područjima sam prolazio. / Pomorske krajeve opsjedao sam triput ... / iz mojega grada Agade. Legenda o Sargonu 1 – 30 Sargon, kralj Akada, pojavi se u doba Ištarino i ne imaše ni suparnika ni protivnika. Svim zemljama nametnu svoju strahovladu. Jedanaeste godine doseže more na istoku i osvoji svu zemlju na zapadu. U tim zemljama uspostavi upravu koja je izravno o njemu ovisila. Na zapadu podigne svoje stele. Plijen iz tih zemalja odnese na čamcima. Uza se postavi da stoluju dvorski činovnici na području od pet dvostrukih milja te zadrži vlast u svim zem ljama bez iznimke... U njegovoj starosti sve se zemlje pobuniše protiv njega i opsjedaše ga u Akadu - Sargon ih napadne i pobijedi, pregazi ih i uništi njihovu vojsku. Kasnije se pobuni Subartu [zemlja sjeverno od Babilona na Tigrisu] sa svojim bezbrojnim ljudstvom, no moraše uzmaći pred njegovom silom. Sargon ono nomadsko društvo pretvori u sjedilačko, a njihova dobra odnese u Akad. Iz temelja Babilona uze zemlju i na njoj sagradi drugi Babilon blizu Akada. Zbog svetogrđa što ga tako počini, rasrdi se veliki gospodar Marduk [vrhovni bog Babilona] i bijesno odaleči od njega njegov narod - od istoka do zapada udalji od njega njegove narode i nametnu mu tragičnu sudbu da ne uzmogne počivati u svojem grobu. Novobabilonska kronika. Usporedi prikaz vladavine akadskoga kralja Sargona I. prema dva teksta te uoči i objasni razlike. Na koju te priču podsjeća prikaz iz prvoga teksta o tome kako je Sargonova majka postupila nakon njegova rođenja? Što možeš zaključiti na temelju toga?

STARI ISTOK

Seoba indoeuropskih naroda Krajem 3. i početkom 2. tisućljeća pr. Kr. dogodila se velika promjena na čitavom starom Istoku. U Mezopotamiju i Malu Aziju prodrli su nomadski narodi Indoeuropljana. Njihovu postojbinu obuhvaćalo je šire područje srednje Azije, odnosno euroazijska stepa, a tijekom tog razdoblja proširili su se na prostor Indije, Mezopotamije, Male Azije i Europe. U indoeuropskoj seobi nestale su gotovo sve dotadašnje kulture mlađega kamenog i bakrenog doba. Prema mišljenju nekih istraživača, to veliko premještanje stanovništva bilo je uzrokovano klimatskim promjenama. Ponovi Razmisli i odgovori zašto bi klimatske promjene mogle biti uzrok indoeuropskih seoba.

Starobabilonska država Početkom 2. tisućljeća pr. Kr. u Mezopotamiju se doselio semitski narod Amorićana. Prijestolnicu su osnovali u gradu Babilonu. Njegovi ostatci otkriveni su južno od Bagdada u današnjem Iraku. Najveći uspon novo je kraljevstvo doseglo u vrijeme vladavine Hamurabija. On je ojačao državu i osvojio okolna područja. Za njegovih nasljednika država Babilonaca slabi i gubi prevlast. Pobjednička stela akadskoga kralja Naram-Sina (o. 2260. – o. 2223. g. pr. Kr.). (Pariz: Muzej Louvre. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Nakon Sargonove smrti proširile su se pobune protiv prevlasti Akada. Naram-Sin uspio je ugušiti pobune stanovništva i zakratko ponovno učvrstiti akadsku državu.

Glava Hamurabija (o. 1792. – o. 1750. g. pr. Kr.). (Pariz: Muzej Louvre. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Zbog stalnih pobuna i unutrašnjih nemira akadska se država oko 2159. g. pr. Kr. potpuno raspala. Nakon raspada akadske države premoć su ponovno preuzeli sumerski gradovi Lagaš i Ur. U tom kratkotrajnom razdoblju sumerske obnove ojačala je obrt- Država Hetita nička proizvodnja i trgovačka razmjena s okolnim Početkom 2. tisućljeća pr. Kr. u Malu Aziju prodiru područjima. nomadska plemena Hetita koja ondje osnivaju svoju državu. Prvi vrhunac hetitske države dogodio se poPonovi četkom 16. stoljeća pr. Kr. kada je hetitski vladar zaRazmisli i odgovori zašto su semitski uzeo i opljačkao Babilon. No njegovi nasljednici nisu novopridošlice prihvatili tekovine uspjeli očuvati veliku i jaku državu. Ponovni uspon starosjedilačkog stanovništva. dogodio se u vrijeme kralja Supiluliume I. u 14. sto-

STARI ISTOK U

HETITI

Tigris

ASIR I Eu

C i p ar

fra

HETITI

TU Niniva

Ašur

ASIR I Eu

C ip ar

fra

Biblos

Tir

BI L

U Niniva

Ašur

Sredozemno more

Suza Ur

EGIPAT

Biblos

Tir

BI L

Babilon Nipur

ELA

Jeruzalem

Uruk

Memfis

JA NI

Uruk

Memfis

Babilon Nipur

Jeruzalem

Sredozemno more

Tigris

Suza Ur

EGIPAT Središte babilonske države l

Babilonska država u doba Hamurabija (18. st. pr. Kr.)

Teba

Središte asirske države Asirija u vrijeme Asurbanipala (669. - 629. g. pr. Kr.)

Nova babilonska država

Karta 8. Babilonija i Asirija.

ljeću pr. Kr. kada je osvojen prostor države Mitani. Njegova vladavina osigurala je stabilnost kraljevstva koje se ispriječilo daljnjemu širenju egipatske države. Za Muvatalijeve vladavine izbio je ratni sukob s Ramzesom II. Nekoliko desetljeća kasnije, tijekom vladavine Hatušilija III., sklopljen je trajan mir i uspostavljena stalna granica dvaju kraljevstva. Hetitska je država propala početkom 12. stoljeća pr. Kr. u vrijeme upada tzv. „Naroda s mora“.

Mirovni sporazum između faraona Ramzesa II. i hetitskog kralja Hatušilija III. Sporazum je sklopljen 1259. g. pr. Kr. nakon znamenite bitke kod Kadeša vođene 1274. g. pr. Kr. Riječ je o najstarijem zabilježenom mirovnom sporazumu u povijesti. (Berlin: Egipatski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Prijestolnica hetitske države bila je Hatuša. Grad je bio opasan debelim zidinama, a unutar njih nalazili su se raskošna palača, hramovi, stambene zgrade i knjižnica. Ponovi Opiši što je obilježilo državu Hetita.

Asirija U sjevernim područjima Mezopotamije početkom 2. tisućljeća pr. Kr. nastala je država Asiraca, ali bila je vrlo kratkog vijeka. Dobila je ime po gradu Ašuru. U 14. stoljeću pr. Kr. Asirija je ponovno doživjela uspon, a njezini su vladari osvojili okolna područja. U drugoj polovici 13. stoljeća pr. Kr. Asirci su osvojili i opljačkali Babilon. Asirci su na osvojenim područjima slovili za okrutne ratnike i gospodare. Zarobljenike su koristili kao robove, a stanovništvo je nerijetko raseljavano. Asirci su se surovošću i nasiljem služili smišljeno kao načinom ratovanja kako bi zastrašili protivnike, ali i držali osvojene oblasti u pokornosti. Unatoč tome, strahovlada i plaćanje velikog danka osvajačima često su izazivali ustanke koji su dovodili do nestabilnosti asirske države. Tijekom prva dva stoljeća 1. tisućljeća pr. Kr. Asirija je oslabjela. Novi uspon dogodio se tijekom Novoga asirskog kraljevstva za vladavine Tiglatpilesara III. u drugoj polovici 8. stoljeća pr. Kr. On je pokorio sve narode Mezopotamije i proglasio se kraljem Babilona,

STARI ISTOK Asurbanipal II. (o. 669. – o. 629. g. pr. Kr.) u lovu na lava. (London: Britanski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2014.)

Sumera i Akada. Njegovi nasljednici još su više ojačali moć Asirije. Osvojeni su Izrael i država Urartu oko jezera Van u Maloj Aziji, pokorena je Sirija i napadnut Elam. Najveći uspon Asirija je doživjela u vrijeme vladavine Asurbanipala II. Njegova čvrsta i moćna država prostirala se cijelim prostorom Mezopotamije sve do Egipta koji je osvojen 667. g. pr. Kr. Tada je Asirija bila najveće carstvo u dotadašnjoj povijesti. No za njegovih nasljednika izbile su nove pobune pokorenih naroda, što je prouzročilo slabljenje i raspad asirske države potkraj 7. st. pr. Kr. Ponovi Razmisli i odgovori što se može zaključiti na temelju načina na koji su Asirci postupali prema pokorenim narodima. Istraži jesu li po tome bili drugačiji od ostalih naroda.

Novo babilonsko kraljevstvo Potkraj 7. st. pr. Kr., nezadovoljni okrutnom vladavinom Asiraca, udružili su se vladar Medije i vladar Babilona. Podigli su ustanak protiv Asiraca, što je označilo osnutak Novog babilonskog kraljevstva. Godine 612. g. pr. Kr. osvojili su asirsku prijestolnicu Ninivu. Najveći je uspon Nova babilonska država doživjela za vladavine Nebukadnezara II. On je obnovio Babilon, osvojio Siriju i Palestinu te srušio preostalo židovsko kraljevstvo i Židove odveo na babilonsko područje. Nakon njegove smrti država nije dugo potrajala jer su u susjedstvu ojačale Medija i Perzija. Potpuni slom dogodio se 539. g. pr. Kr. kad je perzijski vladar Kir II. osvojio Babilon. Ponovi Zašto je Nebukadnezar II. odveo Židove s njihova matičnog područja.

Razvoj država na prostoru istočnog Sredozemlja Razvoj židovske države Početkom 2. tisućljeća pr. Kr. semitski narod Židovi iz planinskih predjela Mezopotamije doselili su se u zemlju Kanaan. Prema tradiciji, predvodio ih je Abraham kojega Židovi smatraju praocem svoga naroda. Živjeli su nomadskim životom, a bavili su se stočarstvom. Na čelu plemena nalazili su se patrijarsi. Patrijarsi su bili semitski polunomadski plemenski vođe između 1900. i 1700. g. pr. Kr. Prema tradiciji koju bilježi Petoknjižje, bilo je 12 plemena.

Babilon u doba Nebukadnezara II. (o. 605. – o. 562. g. pr. Kr.). 2000.

1900.

o. 2000. g. pr. Kr.

prva seoba Židova

1800.

1700.

1600.

o. 1900. – 1700. g. pr. Kr. patrijarsi o. 1900. g. pr. Kr. Židovi

u Kanaanu

o. 1700. g. pr. Kr. seoba

Židova u Egipat

1500.

1400.

1300.

F E N I K I J A

e r

o m

Lit a

ra t

S r e d o z e m

Eu f

Biblos

nt Oro

Cipar

SIRIJA

Sidon Tir Genezaretsko jezero

Nazaret

Jordan

Megido

IZRAEL

Jerihon Jeruzalem Betlehem Mrtvo more

STARI ISTOK

Karta 9. Države istočne obale Sredozemlja Razmisli kako je geografski smještaj utjecao na razvoj društava i država na istočnoj obali Sredozemlja?

Prema Petoknjižju, zbog teških uvjeta života i velike gladi odselili su se u plodni Egipat u doba patrijarha Jakova. Ondje su prihvatili sjedilački način života i počeli se baviti poljodjelstvom. U novoj su domovini

isprva živjeli kao slobodni seljaci, a pojedinci su se uspjeli uzdići i na visoke položaje u egipatskom Novom kraljevstvu. Zbog širenja svojega utjecaja ubrzo su se sukobili s faraonima 19. dinastije. Kako bi se spasili od zavisnosti, pod vodstvom Mojsija ponovno su krenuli u seobu preko Crvenog mora i Sinaja u Kanaan. Povjesničari koji prihvaćaju povijesnost seobe datiraju događaj oko 1235. g. pr. Kr. Mojsije se smatra osnivačem židovske vjere, ali nije sasvim utvrđeno je li on povijesna ličnost. Prema Petoknjižju, Mojsije je oslobodio Židove iz egipatskoga ropstva, a bog Jahve mu je na gori Sinaj objavio Deset zapovijedi, utemeljivši židovski narod. Nakon bijega iz Egipta i dugog lutanja Židovi su pod vodstvom Jošue stigli u Kanaan. Dolaskom u novu staru domovinu ubrzo su se zbog svojih običaja sukobili s tamošnjim stanovnicima Filistejcima i Kanaancima. Danas se u povijesnoj znanosti pripovijest o izlasku iz Egipta i dolasku u Kanaan smatra mitom o postanku naroda koji ne počiva na stvarnim okolnostima. Nema dokaza da su Židovi ikad živjeli u starom Egiptu kao skupina, a postojeća istraživanja pokazuju da poluotok Sinaj gotovo i nije bio naseljen u 2. tisućljeću pr. Kr. Umjesto toga, misli se da su bili jedna od skupina naseljenih u Kanaanu koja se oblikovala kao zaseban narod zahvaljujući vjerovanju u Jahvu, isprva samo kao jednoga od bogova, ali jedinoga kojeg se štuje, a poslije i kao jedinoga boga. Židovi su se u povijesnim izvorima prvi put pojavili između 1200. i 1000. g. pr. Kr. Pojedini povjesničari čak i sumnjaju jesu li ikad stvarno djelovali sudci.

Dolazak semitskih doseljenika, možda Židova, u Egipat. Beni Hasan. Što možeš zaključiti o semitskim narodima na temelju ovog prikaza?

1300.

1200.

1100.

o. 1250. – 1023. g. pr. Kr. suci o. 1235. g. pr. Kr. izlazak

iz Egipta

1000. o. 1023. – 586. g. pr. Kr. židovska

900.

800.

700.

600. 586.

kraljevstva 722. g. pr. Kr. Asirci

osvajaju Kraljevstvo Izrael

586. g. pr. Kr.

babilonsko sužanjstvo

STARI ISTOK

Rekonstrukcija Salomonova hrama u Jeruzalemu.

Prema uobičajenom gledištu, sudci su se izdvojili na čelu plemena tijekom dugotrajnih borbi sa starosjediocima Filistejcima i Kanaancima. Oni nisu bili nasljedni plemenski glavari nego osobe koje su se istaknule svojim utjecajem na ljude. Prema Petoknjižju, svi su bili Božji izabranici i radili su prema Božjoj milosti. U posljednja dva stoljeća 2. tisućljeća pr. Kr. vodile su se neprestane borbe sa starosjediocima. To su doba obilježile i stalne svađe među pojedinim židovskim plemenima. Potkraj 2. tisućljeća pr. Kr. izabran je prvi kralj Saul (o. 1030. – o. 1019. g. pr. Kr.)koji je tek djelomično uspio ujediniti razjedinjena plemena. Nakon njegove smrti i kraćeg razdoblja bezvlašća kraljem je proglašen David (o. 1013. – o. 965. g. pr. Kr.) koji se istaknuo tijekom borbi s Filistejcima. On je osvojio Jeruzalem i proglasio ga prijestolnicom. Proširio je vlast na okolna područja uspjevši ujediniti sva plemena na jugu. Sjeverna plemena zadržala su djelomičnu samostalnost. Salomon (o. 965. – o. 926. g. pr. Kr.), Davidov sin i nasljednik, najvažniji je židovski kralj. Uspostavio je trgovačke veze sa susjednim državama koje su gospodarski ojačale državu te proširile njezin utjecaj i ugled. Za njegove vladavine mnogo se gradilo, a posebno je po raskoši bila poznata Salomonova pala1000.

950.

o. 1000. g. pr. Kr.

doseljavanje Perzijanaca i Medijaca

900.

850.

ča. U Jeruzalemu je izgradio Jahvin hram na brežuljku Sion (Salomonov hram). Kako bi osigurao novac za stalne gradnje, Salomon je stvorio središnju upravu, a od židovskih plemena počeo je prikupljati poreze. Prema uobičajenom gledištu, nakon Salomonove smrti židovska se država razdijelila na Kraljevstvo Izrael (njime je vladao Jeroboam) i Kraljevstvo Judu (njime je vladao Roboam). Neki povjesničari smatraju da ujedinjeno kraljevstvo Izraela nije ni postojalo nego da su uvijek postojala dva kraljevstva te da su David i Salomon bili kraljevi Jude. U razdoblju dvaju kraljevstava neki su se vladari vratili mnogoboštvu. Stoga su se uskoro pojavili proroci (Ezekiel, Izaija, Daniel i Jeremija), ljudi iz svih društvenih slojeva, koji su Židove upozoravali da im zbog udaljavanja od Boga prijete opasnosti izvan i unutar granica njihove države. Poučavali su vjeru u Jahvu i naviještali dolazak Mesije – Božjega pomazanika koji će spasiti izraelski narod i obnoviti izraelsko kraljevstvo. Najpoznatiji proroci bili su Ezekiel, Izaija i Daniel. Asirci su 722. g. pr. Kr. srušili Kraljevstvo Izrael, a deset je židovskih plemena bilo porobljeno. Babilonski kralj Nebukadnezar II. osvojio je 586. g. pr. Kr. Kraljevstvo Judu. Tada je u Jeruzalemu srušen Jahvin hram, a Židovi su raseljeni i odvedeni u babilonsko sužanjstvo ili ropstvo. Propašću babilonske države potkraj 6. st. pr. Kr. Židovi su se vratili i obnovili hram. U idućim stoljećima gotovo su se stalno nalazili pod vrhovništvom drugih naroda (Perzijanaca, helenističkih država i Rimljana). Ponovi Koje su osnovne razlike između uobičajenoga gledišta o najranijoj povijesti Židova i gledišta novije povijesne znanosti? Što je prema novom gledištu bilo ključno za oblikovanje Židova kao zasebnog naroda?

Razvoj država na prostoru Iranske visoravni Medija Oko 1000. g. pr. Kr. na područje jugozapadno od Kaspijskog jezera doselila su se plemena Medijaca. Tada su tim prostorom vladali Asirci tako da su u početku priznavali njihovu vlast. Krajem 7. st. pr. 800.

750.

700.

STARI ISTOK

Sard AD

Efez

ARME N I J A

LIDIJA

IK KIL

Milet

Arad

IJA Eu

Biblos

Sredozemno more

BA BI

E GI PAT

Tig r LO

is Babilon

Suza SU ZI JA NA P Pasargada E RZ I Pe Perzepol rz ij sk i za lj ev

Perzija u doba Darija Velikog (522. - 486. g. pr. Kr.) Lidijsko kraljevstvo Medijsko kraljevstvo Novo babilonsko kraljevstvo Središte Perzije Perzijska kraljevska cesta

e o r

Napata KUŠ

Aspadana Ekbatana PA RTIJA

Nil

n o v e C r

NUBIJA

Dendera+ skyrim portishead Abidos Teba Elefantina

MEDI

fra Ašur t

Tir Sidon Jeruzalem Sais Peluzij Naukratij Mendes Heliopol Bubastis Memfis

BAKTRIJA Baktra

Niniva

ASI RI

L HE

re mo

MAKE DON I JA

A TR

sko K a sp i j

I I T S K

Karta 10. Perzijsko kraljevstvo Na temelju karte objasni na kojem se području prostiralo Perzijsko kraljevstvo.

Kirova grobnica u Pasargadi. Izgrađena je od blokova vapnenca. Prema grčkome povjesničaru Strabonu, na grobu se nalazio natpis sljedećeg sadržaja: O, čovječe, ja sam Kir, osnivač Perzijskog kraljevstva i kralj Azije. Ne zavidi mi stoga na ovome građevinskom djelu.

Kr. Medijci su zajedno s Babiloncima srušili asirsku državu. Savez između vladara Medije i Babilona potrajao je šezdesetak godina. Sredinom 6. st. pr. Kr. ojačala je perzijska država na čelu s Kirom II. Oko 550. g. pr. Kr. Kir je napao Mediju, porazio njezina vladara i osvojio glavni grad Ekbatanu. Nakon tog poraza medijska je država postala dijelom Perzije. 650.

600. 550. g. pr. Kr. pad

550.

medijske države

Perzija Oko 1000. g. pr. Kr. na prostor Iranske visoravni doselila su se perzijska plemena. Sredinom 6. stoljeća pr. Kr. Perzijanci su se pod vodstvom Kira II. (559. – 530. g. pr. Kr.) oslobodili vlasti Medijaca. Kir je osnovao dinastiju Ahemenida koja je vladala Perzijom do osvajanja Aleksandra Velikog. Ratujući s okolnim na500.

450.

525. g. pr. Kr. osvajanje Egipta 539. g . pr. Kr. pad Babilona

o. 550. – 330. g. pr. Kr. Perzijsko

kraljevstvo

400.

334. – 330. g. pr. Kr. Aleksandar

350. 330.

III. Veliki osvaja Perziju

STARI ISTOK rodima, Kir je proširio granice države. Godine 539. g. pr. Kr. osvojio je Babilon i srušio Novo babilonsko kraljevstvo. Pod njegovom vlašću našlo se široko područje od Male Azije do rijeke Ind. Za njegove vladavine Židovi su se vratili iz babilonskog sužanjstva. Kirov nasljednik je 525. g. pr. Kr. zaposjeo Egipat. Veliki kralj Darije I. (522. – 486. g. pr. Kr.) proširio je državu i na Malu Aziju. Pokušao je zauzeti područje Europe pa je ratovao sa Skitima, skupinom euroazijskih nomadskih naroda koji su živjeli u južnoj Rusiji i Ukrajini. Zbog uspješne vladavine nosio je naslov Veliki. Mnogi podjarmljeni narodi iskazivali su mu velike počasti. Nekoliko je puta pokušao pokoriti grčke gradove države u Europi, ali njegovi su pohodi završili neuspjehom. Darijev sin i nasljednik Kserkso I. nastavio je ratovanja s Grcima, no bez većih uspjeha. Za njegovih nasljednika Perzija je gubila unutrašnju snagu. Godine 334. pr. Kr. makedonski kralj Aleksandar Veliki krenuo je u veliku vojnu protiv Perzije. Zahvaljujući ratnoj vještini uspio je nakon nekoliko bitaka osvojiti cijelu Perziju te se 330. g. pr. Kr. proglasio perzijskim velikim kraljem. IZVOR

(...) Ni sam kralj ne ubija nikoga zbog jedne jedine krivice, niti ijedan drugi Perzijanac ne ubija nikoga zbog jedne jedine krivice, niti ijedan drugi Perzijanac ne kažnjava okrutnim patnjama vlastite robove zbog jedne jedine krivice nego, tek ako promisli i opazi da je grijeha više i da su veći od zasluga, tada daje oduška svojem bijesu. Kažu da nikada nitko nije ubio vlastita oca niti majku, nego, koliko su se god puta takvi slučajevi dogodili, tvrde da se mora, kad se oni posve ispitaju, otkriti da je to bilo djelo ili podmetnuta djeteta ili djeteta rođena izvan braka: kažu da je neprirodno da pravi roditelji dožive smrt od vlastita djeteta. Herodot, Povijest I.137. O čemu piše Herodot? Koje činjenice možeš izdvojiti kao važne iz ovog izvora?

Ponovi Razmisli i opiši okolnosti na Bliskom istoku koje su pogodovale širenju perzijske vlasti. Informacije možeš pronaći i na poveznici Moćna Perzija. [https://www.youtube.com/watch?v=7yBXRv6kGQA]

Kserkso I. (486. – 464. g. pr. Kr.). (London: Britanski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Smjesti u prostor i vrijeme Kreiraj slijepu kartu i na njoj prikaži razvoj perzijske države.

Prepoznaj promjene Izdvoji promjene koje su obilježile Egipat i otkrij uzroke tih promjena. Možeš se poslužiti informacijama u knjizi Mladena Tomorada, Staroegipatska civilizacija sv. I.: Povijest i kultura starog Egipta (Zagreb: Hrvatski studiji, 2016.)

Istraži povijesne izvore Istraži i napiši kratak osvrt o značaju Hamurabija. Dodatne informacije možeš pronaći na poveznici: Mezopotamija. [https://www.youtube.com/watch?v=sIPwXEXi06c]

Sagledaj prošlost Istraži kako novija povijesna znanost gleda na priču o izlasku Židova iz Egipta. Razmisli i navedi barem još jedan primjer takve priče.

STARI ISTOK

DRUŠTVENE STRUKTURE, ZAKONICI I PRAVO Prisjeti se što si učio/la u osnovnoj školi o drevnim državama starog Istoka, njihovim društvima i zakonicima? Što znaš o Hamurabijevu zakoniku? Uz sljedeći tekst proširit ćeš svoja znanja o promjenama u uređenju društva i položaju pojedinih društvenih slojeva u državama staroga Istoka i upoznat ćeš se s isječcima iz najstarijih zakonika koji su se pojavili u državama drevne Mezopotamije i Egipta.

Društvene strukture na prostoru starog Istoka

oko struka. Faraonska vlast bila je nasljedna, a najčešće ga je nasljeđivao najstariji sin. Imena staroegipatskih faraona sastojala su se od pet osnovnih elemenata koji su vezani uz vladarsku vezu s bogovima, čiji je predstavnik na zemlji, te raznim drugim kraljevskim Egipatsko društvo funkcijama. Tijekom više od tri tisuće godine staroeTijekom duge povijesti staroegipatsko društvo bilo gipatske povijesti vladari nisu nosili sve navedene tije podijeljeno u brojne slojeve koji su se usavršili u tule već samo neke od njih. obavljanju pojedinih poslova. Egipćani su uživali u društvenom statusu ovisno o zanimanju, darovitosti i bogatstvu. Staroegipatski staleži najčešće se dijele IZVOR na svećenstvo, vojsku, službenike, seljaštvo i obrtnike. Drugi dio zemlje preuzeli su kraljevi za svoje prihode, od kojih Na vlasti su se izmjenjivale pojedine vladarske obi- plaćaju trošak svojih ratova, podupiru sjaju svog suda i nagratelji iz raznih egipatskih gradova po kojima su neke đuju s prikladnim darovima sve koji se uzdignu; i ne opterećuju dinastije ili razdoblja dobile ime. Na čelu države nala- privatne građane oporezivanjem, budući da im njihov dobitak zio se kralj čija je vlast bila neograničena – faraon. U od tih prihoda daje veliko obilje. Diodor Sicilski, Knjižnica ranom razdoblju vladar se izvorno nazivao kraljem. povijesti, I.736. Sâm izraz faraon grčki je oblik staroegipatske riječi koja u starijim razdobljima označava uzvišenu kuću – palaču ili kraljevski sud odgovoran za državne poreze, a od Novog kraljevstva naziv za vladara. Kralj se često nazivao i Gospodarom Dviju zemalja ili Kraljem Gornjeg i Donjeg Egipta. Od 4. dinastije faraon se naziva sinom boga Raa, odnosno njegovim zemaljskim utjelovljenjem. Po svome položaju vladar je bio izjednačen s bogovima te je bio zemaljsko utjelovljenje Ozirisova sina Horusa. On je bio gospodar života i smrti svih Egipćana. Pred podanicima se uvijek pojavljivao u svečanoj odjeći, na glavi s dvostrukom krunom Gornjeg (bijela kruna) i Donjeg Egipta (crvena kruna) koju je krasila zlatna glava kobre kao znamena Sunčeve ploče. Ako nije nosio krunu, pojavljivao se s pokrivalom ukrašenim vodoravnim naborima. Službeni znaci kraljevske vlasti bili su trostruki bič i pastirski štap u obliku kuke. Često je oblačio svečanu Ramzes II. priprema se dokrajčiti protivnika. bedrenu pregaču i lavlje krzno s repom koje bi opasao (Kairo: Egipatski muzej.)

STARI ISTOK

Nefertiti, supruga faraona Amenhotepa IV. (Berlin: Egipatski muzej)

Faraon je obično imao više žena, a glavna je bila egipatska kraljica, vrhovna kraljeva supruga. Kraljice su obično bile vrlo moćne osobe u društvu. U rijetkim slučajevima kada nije bilo muškog nasljednika ili je on bio maloljetan, samostalno su preuzimale vlast u zemlji. U takvim slučajevima su na kipovima prikazivane s faraonskom bradom i svim ostalim znakovima vlasti.

Posebno mjesto u egipatskom društvu zauzimala je kraljevska obitelj koja se sastojala od vladarevih rođaka, žena i djece. Njezini članovi živjeli su u raskošnim palačama i obično nisu imali veliku privrednu moć, kako ne bi bili u mogućnosti ugroziti neograničenu faraonovu vlast. Faraonovi sinovi obnašali su razne visoke položaje vezane uz unutarnju ili vanjsku politiku. Česte ženidbene veze faraonove djece s članovima obitelji mjesnih moćnika, vladarima osvojenih područja i susjednih zemalja služile su kao sredstvo učvršćenja vlasti. Više slojeve egipatskog društva činili su vrhovni činovnici, svećenici („sluga boga“) i visoki vojni dužnosnici. Oni su živjeli u bogato opremljenim kućama okruženim ribnjacima, parkovima i manjim bazenima. Brojni činovnici provodili su faraonovu volju. Viši činovnici obavljali su upravne poslove na vladarevu dvoru, u pokrajinama i gradovima. Za njihove usluge vladar ih je nagrađivao zemljom i raznim drugim dobrima (raskošnim palačama, plemenitim metalima i drugim luksuznim predmetima). Brojni svećenici obavljali su vjersku službu u hramovima posvećenim raznim božanstvima, ali i na vladarevu dvoru. U hramskim školama svećenici su obrazovali više slojeve društva. Budući da je preduvjet bavljenja nekim uglednijim zanimanjem bilo dobro poznavanje egipatske religije, svaki dobrostojeći Egipćanin koji je želio postići neko cijenjeno zanimanje morao je pohađati hramske škole. IZVOR Nadalje, cijela je zemlja podijeljena na tri dijela, od kojih prvi od njih drže svećenici, koje stanovništvo najviše poštuje jer su ti ljudi zaduženi za štovanje bogova i zato što zbog svog obrazovanja posjeduju višu inteligenciju od drugih. Od prihoda od zaliha zemlje obavljaju sva žrtvovanja u Egiptu, održavaju svoje pomoćnike i služe svojim potrebama; jer se oduvijek smatra da se počasti plaćene bogovima nikad ne smiju mijenjati, nego ih uvijek moraju provoditi isti ljudi i na isti način, i da oni koji ih provode u ime svih ne bi trebali nedostajati životnim potrepštinama. Jer generalno govoreći, svećenici su prvi koji razmišljaju o najvažnijim stvarima i uvijek su na kraljevoj strani, ponekad kao njegovi pomoćnici, ponekad predlažući mjere i dajući upute, a oni također svojim znanjem o astrologiji i predviđaju buduće događaje te čitaju kralju iz zapisa djela očuvanih u njihovim svetim knjigama, onih koja mogu biti od pomoći. Jer to

Pisar. (Pariz: Muzej Louvre. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Jesu li pisari bili povlašteni sloj u Egiptu? Objasni svoj odgovor. 3500.

3400.

3300.

3200.

o. 3500. - 2340. g. pr. Kr. sumerski

3100.

gradovi države

3000.

2900.

2800.

2700.

o. 3000. – 30. g. pr. Kr. egipatsko

2600.

2500.

2400.

2300.

2200.

kraljevstvo 2340. - 2159. g. pr. Kr. akadska država o. 2159. – o. 2004. g. pr. Kr. sumerska obnova i 3.

2100.

2000.

1900.

1800.

2000. - 612. g. pr. Kr. Asirija

dinastija iz Ura

o. 1900. – 539. g. pr. Kr.

Babilonija

800.

STARI ISTOK nije slučaj s Egipćanima kao što je to slučaj s Grcima, da jedan muškarac ili jedna žena preuzme svećeništvo, ali mnogi se bave žrtvama i počastima koje se plaćaju bogovima i prenose na njihovo potomstvo ista pravila života. Oni također ne plaćaju poreze bilo koje vrste, a po ugledu i moći su drugi iza kralja. Diodor Sicilski, Knjižnica povijesti, I.732-5. O čemu govori ovaj izvor? Razmijeni svoja zapažanja u paru.

Egipatski kopljonoše. (Kairo: Egipatski muzej.)

Egipatski svećenici. (Teba: Hramski kompleks Luksora. Foto: Mladen Tomorad, 2006.)

Oslonac faraonove vlasti bili su vojnici. Zbog brojnih su ratova službu obavljali na raznim bojištima i u stranim zemljama u razdobljima egipatske vojne ekspanzije. Vojnici su za svoju službu dobivali plaću, a samo su najviši vojni dužnosnici dobivali na upotrebu vrijedne posjede. U vojsci je postojala mogućnost napredovanja ovisno o zaslugama u ratu. Na čelu vojske nalazio se vrhovni nadglednik vojske. Tijekom Novoga kraljevstva vojska je bila odlično uređena, a oblikovao se i posebni vojnički stalež u kojem se vojno zvanje baštinilo s oca na sina. Unatoč brojnim pogodnostima, vojni poziv kod starih Egipćana nije bio na velikoj cijeni.

Glavninu stanovništva starog Egipta činilo je veliko mnoštvo ljudi bez ikakvih titula koji su se u izvorima najčešće nazivali podanicima. Ove niže slojeve društva činili su obrtnici, radnici i seljaci. Njihove su obitelji najčešće bile vrlo brojne. Djeca su u pravilu nasljeđivala zanimanja svojih roditelja. U gradovima su brojni slobodni građani obavljali raznovrsne umjetničke i obrtničke poslove. Živjeli su na selu, u gradovima i u manjim obrtničkim naseljima u vrijeme velikih gradnji. Seljaci su obrađivali zemlju, uzgajali razne domaće životinje i ribu. Zemlju su za sjetvu pripremali ručno ili pomoću drvenog pluga koji su vukli volovi. Stanovali su u malenim kolibama od trske, cigle i blata. Uzgajali su lan za potrebe izrade tkanine, a u močvarnim područjima stabljike papirusa. Posebno su uzgajali ovce zbog njezine vune. Bilo je i najamnika koji su često za određenu svotu unajmljivali državnu zemlju i potom je obrađivali.

IZVOR Posljednji dio drže ratnici, kako su oni nazvani, koji su pozvani na sve vojne dužnosti … A budući da je njihov poziv, poput svećenika, nasljedan, ratnici se potiču na hrabrosti uglednim zapisima svojih otaca i, budući da postaju revni učenici ratovanja od njihova dječaštva, oni postaju nepobjedivi zbog svoje smjelosti i vještine. Diodor Sicilski, Knjižnica povijesti, I.737, 9. 1700.

1600.

1500.

1400.

o. 1700. – o. 1200. g. pr. Kr. kraljevstvo

Hetita

1300.

1200.

1100.

1000.

900.

Maketa egipatskoga seljaka koji ore zemlju. (London: Britanski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2011.) 800.

o. 1023. – 586. g. pr. Kr. židovska

700.

kraljevstva

600.

500.

400.

300.

o. 550. – 330. g. pr. Kr. Perzijsko

200.

100.

kraljevstvo

30.

STARI ISTOK Obrtnici su izrađivali razne vrste predmeta od različitih materijala (bakra, bronce, željeza, srebra, zlata, elektrona, drva, stakla, glazirane pečene gline, raznih vrsta kamena) za potrebe svih egipatskih slojeva. Izrađene proizvode razmjenjivali su za drugu robu i hranu, a od helenističkog razdoblja nadalje prodavali su ih za novac. IZVOR Postoje još tri vrste slobodnih građana, naime, pastiri, poljoprivrednici i obrtnici. Sada poljodjelci iznajmljuju pod umjerenim uvjetima obradivu zemlju koju drže kralj, svećenici i ratnici, i provode svoje cijelo vrijeme u obrađivanju tla; i budući da su od ranog djetinjstva odgajani obavljajući različite zadaće poljodjelstva, oni su daleko više iskusni u takvim pitanjima od poljoprivrednika bilo kojeg drugog naroda; od cijelog čovječanstva stekli su najtočnije znanje o prirodi tla, korištenju vode u navodnjavanju, vremenu sjetve i žetve, i žetvi usjeva općenito, neke pojedinosti koje su naučili iz opažanja svojih predaka i škole vlastitog iskustva. I ono što je rečeno vrijedi jednako dobro za pastire, koji dobivaju brigu o životinjama od svojih otaca po zakonu nasljeđivanja, i slijede pastirski život tijekom svih dana svog postojanja. Primili su, istina, mnogo od svojih predaka o najboljoj brizi i hranjenju životinja za ispašu, ali za to ne dodaju malo, zbog svojega interesa u takvim stvarima; a najzačudnija je činjenica da, zbog njihove neobične primjene takvih stvari, ljudi koji su zaduženi za perad i guske, osim što ih proizvode na prirodan način poznat cijelom čovječanstvu, podižu ih vlastitim rukama...; jer ne koriste ptice za izlijeganje jaja, već ih umjetno djelujući svojom vlastitom pameću i vještinom na zapanjujuće načine nadilaze radnje prirode. Nadalje, može se vidjeti da su obrti među Egipćanima vrlo marljivo obrađeni i dovedeni u njihov pravilan razvoj; jer su oni jedini ljudi u kojima je svim obrtnicima zabranjeno da slijede bilo koje drugo zanimanje ili da pripadaju bilo kojoj drugoj klasi građana nego onima propisanim zakonima i prenesenim njihovim roditeljima… zbog čega ništa ne ometa njihov rad. … Među Egipćanima, ako bilo koji obrtnik sudjeluje u javnim poslovima ili nastavi nekoliko zanata, on je teško kažnjen. Diodor Sicilski, Knjižnica povijesti, I.74. Što sve saznaješ na temelju ovog povijesnog izvora?

Sluge su bili ovisan sloj stanovništva vezan uz faraona, odnosno njegov dvor, hramove ili pojedine privatne osobe. Obavljali su raznovrsne poslove koji su obuhvaćali širok raspon zanimanja od zabavljanja gospodara do obrade zemlje i obavljanja kućanskih poslova. Robovi su bili najniži sloj društva. Oni nisu mogli slobodno raspolagati svojim životom i nisu imali pra-

Maketa stolarske radionice iz grobnice Meketre. (New York: Metropolitanski muzej umjetnosti. Foto: Mladen Tomorad, 2005.)

Sluškinja nosi kruh. (London: Britanski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

va. Služili su faraonu i ostalim slojevima društva. Najčešće su bili ratni zarobljenici. Radili su najteže tjelesne poslove u kamenolomima, rudnicima i prigodom velikih graditeljskih pothvata. Egipat nikada nije bio zemlja u kojoj je ropstvo prevladavalo, ali je postojalo. Biblijski zapisi koji opisuju Egipat kao kuću robova vrlo su pristrani i netočni jer su na Egipat gledali prvenstveno kao na zemlju u kojoj su, prema svom kasnijem viđenju, bili neslobodni. Čitava staroegipatska privreda zasnivala se na slobodnom radu najamnika, poljodjelaca, obrtnika i trgovaca. Stoga ropstvo u Egiptu nikada nije bilo rašireno. Staroegipatsko ropstvo uglavnom je bilo vezano uz proizvodnju luksuzne robe i kućanstva, odnosno postojanje kućnih robova koji su to postali u brojnim ratovima ili prodajom u ropstvo na području Bliskog istoka i Nubije.

STARI ISTOK

Ponovi Možemo li tvrditi da je ropstvo bilo rašireno u starom Egiptu? Obrazloži.

Društvo mezopotamskih gradova država tijekom 4. tisućljeća pr. Kr. Stanovništvo u Mezopotamiji prilagodilo se uvjetima života te se u početku bave lovom i ribolovom, a s vremenom stočarstvom i zemljoradnjom. Zanimanja te razvoj obrta i trgovine vidljivi su i u odnosu među spolovima te njihovoj ulozi u pojedinim društvenim zajednicama. U staroj Mezopotamiji su odrasli muškarci, žene i djeca oba spola morali sudjelovati u obavljanju rada za opće dobro, pri čemu su bili isključivo plaćeni u robi, osnovnim potrepštinama za svakodnevni život (žitarice, vuna, odjeća, vino, ulja, obrtnički proizvodi i sl.).

Raslojavanje društva i uvođenje staleškog sustava, što je stajalo u vezi s razvitkom privatnoga vlasništva i ograničavanjem pristupa sredstvima za poljoprivrednu proizvodnju, odnosno zemlji i vodi, podupirali su isključivanje žena iz upravljanja zajednicom. Umjesto pripadnosti zajednici temeljenoj na rodu, oblikovala se staleška pripadnost i pripadnost skupnim zanimanjima, usmjerenim na proizvodnju hrane i služenju hramu. Potkraj 4. tisućljeća pr. Kr. u Sumeru su se pojavili prvi kraljevi (sum. lugal) te vijeća ustrojena od bogatih zemljoposjednika koji su zajednički upravljali gradovima državama. Na prostoru Uruka u 4. tisućljeću pr. Kr. nema arheoloških dokaza o postojanju neslobodnog stanovništva. Ponovi Što možeš zaključiti o položaju žena u mezopotamskim gradovima državama?

Društvo sumerskih gradova država tijekom 3. tisućljeća pr. Kr.

Sumeranin.

Sumeranka.

(New York: Metropolitanski muzej umjetnosti. Foto: Mladen Tomorad, 2005.)

U ranim gradovima državama drevne Mezopotamije u 4. tisućljeću pr. Kr. muškarci i žene zajednički su uživali visok ugled u zajednicama i žene su imale pristup javnim dužnostima. To je bilo društvo koje se u stanovitoj mjeri još zasnivalo na rodu te je ženin ugled proizlazio iz njezine sposobnosti da rađa. Vodeći položaji u društvu još se nisu nasljeđivali. Postupno je moć muškaraca osporila tradicionalne društvene odnose zasnovane na rodu.

Na prijelazu tisućljeća kraljevi u sumerskim gradovima državama preuzimaju vlast. Vladar je bio božji predstavnik i neograničeni gospodar. Kraljevi nadziru politiku države u suradnji sa svećenicima koji se bave vjerskim pitanjima. Sumersko društvo sastojalo se od vladajućeg sloja ratnika i svećenstva te slobodnih seljaka i ovisnih ljudi koji su radili na imanjima bogatih zemljoposjednika i svećenstva. Na dnu društva nalazili su se neslobodni ljudi bez prava - robovi. Njih su uglavnom činili ratni zarobljenici.

Sumerski svećenik. (New York: Metropolitanski muzej umjetnosti. Foto: Mladen Tomorad, 2005.)

STARI ISTOK Njihovi su predstavnici držali najvažnije položaje u državi i među svećenstvom te posjedovali najveći dio (Chicago: Orijentalni institut. državnog zemljišta. Supruge i kćeri vladara i bogatih Foto: Mladen Tomorad, 2018.) zemljoposjednika također su uživale ugled u društvu, ali bile su podložne svojim muževima i očevima. U ovom razdoblju jedini viši društveni položaj koji je ženama davao samostalnost ticao se religije, odnosno svećeničkih zanimanja. Žene su ga uspjele sačuvati zahvaljujući činjenici da su jedino one mogle obavljati pojedine vjerske obrede. Tijekom 3. tisućljeća svećenicama je onemogućeno pravo da imaju djecu. Slobodni ljudi nisu posjedovali zemlju nego su radili na poljima bogatih zemljoposjednika te se bavili obrtima, stočarstvom i trgovinom. Robovi su uglavnom bili ratni zarobljenici koji su bili prisiljeni obavljati razne poslove za državu ili su bili prodani slobodnim ljudima. Oni nisu mogli slobodno raspolagati svojim životom niti su imali pravo na osobnu imovinu. Muškarac na čelu svakog slobodnog kućanstva mogao je u slučaju nužde prodati svoje Slobodni članovi zajednice brinuli su se o obradi po- ukućane u ropstvo. lja, uzgoju stoke, izradi obrtničkih proizvoda te trgovini. Postupno su ova zanimanja postala nasljedna te Ponovi su vezana uz pojedina kućanstva, u sklopu kojih je Na koje društvene slojeve se dijelila društvena bilo uređeno cjelokupno gospodarstvo gradova. Bu- ljestvica drevnih Babilonaca? Razmisli i dući da su žene tijekom 4. tisućljeća pr. Kr. izgubile odgovori zašto je svećenicama bilo onemogućeno da mogućnost ravnopravnog sudjelovanja u upravljanju imaju djecu. zajednicom, to se odrazilo i na kućanstvo, na čije je čelo stupio najstariji muškarac. Asirija Žena iz ranoga babilonskog razdoblja.

Ponovi Kako se sve očitovala moć muškarca u sumerskim gradovima državama?

Babilonija Do konačne društvene podjele na području mezopotamskih država došlo je početkom 2. tisućljeća pr. Kr. U vrijeme kralja Hamurabija (18. st. pr. Kr.) babilonsko društvo podijeljeno je na tri staleža: zemljoposjednike, slobodne ljude i robove. Na čelu države nalazio se kralj i njegova obitelj. Kralj je upravljao državom, odlučivao o svim važnim pitanjima tadašnjega društva, donosio zakone, odlučivao o ratu i miru te životu svojih podanika. U upravljanju državom pomagali su mu svećenici koji su se brinuli o vjerskim pitanjima te bogati zemljoposjednici koji su uz kralja imali svu političku moć u državi.

Asirija se tijekom 2. tisućljeća pr. Kr. razvijala kao trgovačko kraljevstvo s identičnim društvenim uređenjem kao u Babiloniji. No tijekom 1. tisućljeća Asirija je postala kraljevstvo s naglašenom vojnom i osvajačkom strukturom. Na čelu asirske društvene ljestvice nalazio se neograničeni vladar – kralj, koji je odlučivao o sudbini svojih podanika. On je bio gospodar svojih podanika, odgovoran za plodnost zemlje i pravednost asirske vlasti. Nakon njega najistaknutije članove društva činili su pripadnici veleposjedničkoga sloja koji su obavljali razne državne poslove te potom vojnici koji su širili moć Asirije. Srednji društveni sloj činili su slobodnjaci koji su se bavili obrtima i trgovinom, okupljeni u strukovna udruženja. Potom je slijedio sloj manjih zemljoposjednika i seljaka koji su obrađivali veće posjede. Na dnu društvene ljestvice nalazili su se neslobodni ljudi, robovi, uglavnom ratni zarobljenici.

STARI ISTOK Asirski kralj i njegovi sluge. Zidna slika s palače u Til-Barsipu. 8. - 7. st. pr. Kr. (Pariz: Muzej Louvre. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Kraljevstvo Hetita

Asirski konjanici. Reljef s kraljevske palače Sargona II. u Korsabadu. 8. - 7. st. pr. Kr. (London: Britanski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

U hetitskom kraljevstvu važnu su ulogu imali i kralj i kraljica. On je bio vrhovni vladar koji je s brojnim činovništvom bio u potpunosti odvojen od svojih podanika. Kraljica je dobivala naslov doživotno i on joj je jamčio izuzetan utjecaj na političke prilike u državi. Kraljica je imala i sudske ovlasti. Obično bi to bila glavna kraljeva supruga, ali mogla je biti i njegova sestra ili kći. Hetitski tekstovi i slikovni prikazi predočavaju kralja i kraljicu gotovo kao ravnopravne partnere. Kraljevski dvor raspolagao je zasebnom imovinom, svećenstvom te brojnim osobljem (privatni liječnici, službenici, obrtnici i sluge) koji su se brinuli o svim potrebama ljudi na dvoru. Kraljeva djeca živjela su odvojenim dijelovima palače. Odličnici i brojno činovništvo bili su osnovna podrška neograničenoj vlasti kraljeva. Mjesnu vlast predstavljali su odličnici koji su prisegnuli

Asirski zarobljenici. Reljef s kraljevske palače Sargona II. u Korsabadu. 8. - 7. st. pr. Kr. (London: Britanski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Ponovi Što o Asircima možeš zaključiti na temelju slika? Izdvoji i napiši ono što smatraš ključnim činjenicama.

Brončana sjedeća figura muškarca s prostora Male Azije. Boghazkoy. (Berlin: Muzej Pergamona. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

STARI ISTOK na odanost kralju. Oni su posjedovali zemlju koju su obrađivali zavisni slobodni ljudi – zemljoradnici i stočari. U hetitskoj državi također su postojali brojni obrtnici i trgovci koji su po društvenome položaju bili iznad zemljoradnika. Robovi su bili najniži društveni sloj, ali smjeli su stjecati imovinu, čak se i oženiti slobodnim ženama ako su si mogli priuštiti da mladenkinu ocu plate prikladnu cijenu za nju. Muške i ženske figure s prostora Palestine, 14. - 7. st. pr. Kr. (Chicago: Orijentalni institut. Foto: Mladen Tomorad, 2018.)

IZVORI I dogodit će se da će zbog njega Hatuša postati tuđa i potom će poteći mnogo krvi. Odsada neka nitko ne spominje više tavananino [naslov vladajuće kraljice] ime. Neka nitko ne spominje imena njezinih sinova i unuka. Bude li ih spomenuo ijedan od sinova Hatija [oblast u Maloj Aziji koja je činila jezgru hetitske države], prerezat će mu vrat i objesiti ga o vrata. Ako među mojim podanicima itko spomene njihova imena, više neće biti moj podanik. Prerezat će mu vrat i objesiti ga o vrata. Ukaz kralja Hatušilija I. (1586. - 1556. g. pr. kr.) o zabrani spomena kraljičina imena, vjerojatno njegove rođakinje, kćeri njegova prethodnika na prijestolju (Keilschrifttexte aus Boghazköi III 27 = Catalogue des Textes Hittites 5, 5-12) Kad je moj otac postao bog, Arnuvanda [II., o. 1322. – 1321. g. pr. Kr.], moj brat, i ja [Muršili II., 1321. – 1295. g. pr. Kr.] nismo uopće naudili tavanani niti smo joj smanjili moć na bilo koji način. Dok je upravljala palačom i zemljom Hati tijekom vladavine mojega oca [Supiluliuma I. (o. 1344. – 1322. g. pr. Kr.)], na isti način na koji je njima upravljala i tijekom vladavine mojega brata... povlastice (i prava?) koje je imala u vrijeme svojega supruga i ono što joj je bilo zabranjeno, nastavila je. Kao što je sa svojim mužem vladala Hatijem, tako je na isti način vladala Hatijem. Molitva bogovima kralja Muršilija II. (Keilschrifttexte aus Boghazköi XIV 4 = Catalogue des Textes Hittites 70, I 5-13) Razmisli i odgovori o čemu svjedoče ova dva teksta u vezi s moći hetitske vladajuće kraljice.

Ponovi Usporedi sličnosti i razlike u uređenju društva i vlasti između Hetita te Babilonaca i Asiraca.

Židovi

ća pr. Kr. bili podijeljeni na dvanaest plemena na čijem čelu su u početku bili patrijarsi. Nakon bijega iz Egipta na čelo plemenskih zajednica došli su sudci, odnosno plemenski poglavari. Uzdizanjem pojedinih poglavara potkraj 2. tisućljeća pr. Kr. židovska je država postala kraljevstvo na čelu s kraljem. Državni činovnici uglavnom su bili zaduženi za održavanje trgovačkih veza sa susjedima. Tek od uvođenja kraljevstva vojnici su zauzimali važan položaj u društvu. Vojsku su u razdoblju kraljevstva uglavnom činili plaćenici izravno ovisni o kralju. Oni su pomagali u održavanju državnog poretka i ratovima te su za svoje dužnosti nagrađivani. Niže slobodne društvene slojeve činili su obrtnici, zemljoradnici i stočari. Na dnu društvene ljestvice nalazili su se robovi koji su u neslobodan položaj došli tijekom ratova, zbog osobnih dugova ili ih je muški predstavnik obitelji prodao kako bi namirio dugove. IZVOR … Kako podignu svoje oči, opaze povorku Jišmaelaca gdje dolazi iz Gileada. Deve su im nosile mirodije, balzam i mirisavu smolu da ih preprodaju u Egipat. Tada reče Juda svojoj braći: „Što ćemo postići ako ubijemo svog brata a krv njegovu sakrijemo? Hajde da ga prodamo Jišmaelcima; ali ne dižimo na nj ruke. Ta on je naš brat, naše meso.“ Braća ga poslušaju. Uto naiđu ljudi, midjanski trgovci. Braća izvuku Josipa iz čartnje i prodaju ga za dvedeset srebrnika Jišmaelcima, a oni Josipa dovedu u Egipat. Biblija, Postanak, 3725-28. Kako je teklo raslojavanje židovskoga društva? Razmisli i odgovori zašto su tek uvođenjem kraljevstva vojnici počeli igrati važniju ulogu u židovskom društvu.

Perzija

Staleško uređenje prevladavalo je u društvima na Bliskom istoku, gdje se stanovništvo dijelilo na staleže koji Perzijski je vladar, kralj kraljeva, bio vrhovni i neosu međusobno bili različiti s obzirom na obavljane duž- graničeni gospodar svojih podanika. Odlučivao je o nosti. Prema Petoknjižju, Židovi su tijekom 2. tisućlje- njihovu životu i smrti. Od svojih je podanika zahtije2112. 2100.

2050.

o. 2112. – 2095. g. pr. Kr. Ur-Namu

2000.

1950.

1900.

1850.

1800.

1750.

o. 1792. – 1750. g. pr. Kr. Hamurabi

1700.

1650.

STARI ISTOK Glava perzijskoga kraljevskog čuvara. Perzepol, prva polovica 5. st. pr. Kr. (New York: Metropolitanski muzej umjetnosti. Foto: Mladen Tomorad, 2005.)

vao potpunu odanost, a pokornost kralju iskazivala se padanjem ničice - proskinezom. Na vrhu društvene ljestvice bili su pripadnici nasljedne skupine najuglednijih članova perzijskog društva koji su upravljali golemom državom. Najvjerniji predstavnici te skupine bili su na čelu pojedinih pokrajina – satrapija. Bili su to satrapi koji su ravnali velikim brojem pokrajinskih činovnika i podanika te se brinuli o ubiranju poreza, gradnji prometnica, pošti i javnim radovima. Na čelu vojske bili su vojni zapovjednici koji su rukovodili golemom perzijskom vojskom. Niže društvene slojeve činili su poljoprivrednici, obrtnici i trgovci koji su morali opskrbljivati više društvene slojeve svim potrebnim namirnicama te davati vojnike za perzijsku vojsku. Na dnu ljestvice nalazili su se robovi, uglavnom brojni ratni zarobljenici. Njihov život nije bio lagan. Nisu mogli slobodno raspolagati svojim životom te su često morali raditi najteže poslove u državi. Ponovi Gdje je nastala perzijska država? Koja država danas zauzima veći dio nekadašnje Perzije? Razmisli zašto je Perzija bila podijeljena na više manjih teritorijalnih jedinica satrapija?

Zakonici i pravo država starog Istoka Mnogi narodi starog Istoka popisivali su svoje običaje i prihvaćen način ponašanja u određenim društvima te ih objavljivali u obliku zakonika. Najstariji zakonici pojavili su se u državama drevne Mezopotamije i Egipta. 1650.

1600.

1550.

1500.

16. st. pr. Kr. Hetitski

1450.

zakonik

Prema staroegipatskom društvenom poretku, vrhovni sudac i čuvar poretka bio je vladar – faraon. On je donosio kraljevske proglase i odredbe koje su potom njegovi činovnici provodili u djelo. Zakoni su bili zapisani, ali nije se sačuvala nijedna zbirka staroegipatskih zakona. Zahvaljujući egipatskim književnim djelima i izvadcima iz kasnijih vremena, povjesničari mogu proučavati način na koji je djelovala sudska vlast. Na njezinu vrhu bio je vezir i on je predsjedao sudom koji su još od najstarijih vremena činili predstavnici noma. Smrtna kazna određivala se u vrlo rijetkim, odnosno iznimnim slučajevima zbog najtežih zločina. Vrlo teške kazne također su se izricale i za kvarenje vlasti i sudstva, odnosno za potkupljivanje sudaca i činovnika. U nekim su slučajevima sudci bili kažnjeni izricanjem smrtne kazne, a činovnici sakaćenjem tijela poput rezanja nosa ili ušiju. Jedna od najčešćih kazni bila je šibanje počinitelja kaznenog djela. Vrijedi istaknuti način kako su se stari Egipćani odnosili prema kradljivcima. Lopovima nije bila izricana tjelesna kazna (npr. bičevanje, sakaćenje i sl.), nego su umjesto toga vlasniku morali vratiti svu imovinu i kaznu u trostrukoj vrijednosti ukradene robe. Najstariji zakonici drevne Mezopotamije nastali su potkraj 3. tisućljeća pr. Kr. Iz tog vremena djelomično je sačuvan zakonik Ur-Namua, kralja Ura. Njegove odredbe temeljene su na plaćanju kazne za različite prijestupe. Najteže kazne izricale su se za ubojstvo, pljačku, preljub i silovanje. U starom babilonskom razdoblju nastalo je načelo kažnjavanja „oko za oko, zub za zub“, odnosno zakon o odmazdi. Najpoznatiji babilonski zakonik je Hamurabijev zakonik iz 18. stoljeća pr. Kr. Običaje tadašnjeg društva Hamurabi je dao uklesati u kamen. Zakonik je bio vrlo okrutan. Izricao je iznimno stroge kazne za počinitelje. Kazne nisu bile iste za sve nego su se razlikovale prema staležima. Zakonik Ur-Namua. (Istanbul: Arheološki muzej.) 1400.

1350.

1300.

1250.

1200.

o. 1200. g. pr. Kr. Deset

zapovijedi

STARI ISTOK Hamurabijev zakonik. Suza. (Pariz: Muzej Louvre. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Babilonski kralj Hamurabi (1792. – 1750. g. pr. Kr.) dao ga je uklesati na kamenu stelu od diorita visine 2,62 m i objaviti narodu pri kraju svoje duge vladavine. Na vrhu stele prikazan je kralj kako stoji pred sunčanim bogom Šamašom, zaštitnikom pravde, koji ga je pri sastavljanju propisa nadahnuo božanskom mudrošću. Uvodni tekst govori da su ga bog mudrosti i znanja Ea i babilonski bog Marduk poslali na zemlju da bi na njoj uspostavio red i mir. Zakonik sadrži 282 propisa, od kojih dio nije sačuvan u cijelosti. Stelu su u gradu Suzi otkrili francuski arheolozi 1901. g., a danas se čuva u muzeju Louvre u Parizu. IZVOR Donosimo odabrane propise Hamurabijeva zakonika: Čl. 1 Ako čovjek optuži čovjeka i okrivi ga za ubojstvo, pa to ne dokaže, neka se optužitelj ubije. Čl. 3 Ako čovjek u parnici lažno svjedoči, pa rečeno ne dokaže, neka se čovjek ubije ako se u parnici radi o životu. Čl. 6 Ako čovjek ukrade hramovnu ili dvorsku imovinu, neka se ubije; i onaj tko je od njega primio ukradenu imovinu, neka se ubije. Č. 8 Ako lopov nije u mogućnosti da ukradeno nadoknadi, da se ubije. Čl. 21 Ako čovjek iskopa jamu i kroz nju provali u kuću, neka se pred njom ubije i u nju zatrpa. Čl. 22 Ako čovjek počini razbojstvo i bude uhvaćen, neka se ubije. Čl. 142 Ako žena čovjeka koja živi u njegovoj kući odluči napustiti ga da bi se posvetila poslovima i tako zapusti svoju kuću i ponizi svoga muža da se to dokaže; ako njezin muž odluči da je otjera, otjerat će je i ništa joj nije dužan dati na ime otpremnine. Ako je njezin muž nije odlučio otjerati i oženio se drugom ženom, prva žena može ostati u kući svoga muža kao robinja. Čl. 195 Ako sin udari oca, da mu se odsječe ruka. Čl. 196 Ako čovjek izbije oko pripadniku imućnije klase, da se izbije njegovo oko.

Čl. 229 Ako graditelj čovjeku sagradi kuću, ne uradi je čvrsto i kuća se koju je sagradio sruši, pa usmrti vlasnika kuće, taj graditelj da se ubije. Čl. 282 Ako rob svojemu gospodaru kaže: Ti nisi moj gospodar, njegov gospodar treba dokazati da je to njegov rob i neka mu odsiječe uho. Smatraš li da je Hamurabijev zakonik bio pravedan? Objasni svoj odgovor.

U 2. tisućljeću pr. Kr. na starom Istoku nastali su brojni zakonici koji su propisivali način ponašanja u obitelji, sklapanja braka i bračne dužnosti, seksualne odnose, uvjete i način sklapanja raznih ugovora te kazne za teške prijestupe. Najčešće su djelomično sačuvani na brojnim glinenim pločicama. Iz Hetitskog zakonika vidljivo je da se Hetiti izbjegavali smrtnu kaznu, a za najteže prijestupe najčešće su izricali ropstvo i težak tjelesni rad. Židovi svoje zakonske odredbe i postupanja temelje na Deset Božjih zapovijedi i Levitskom zakoniku koji određuju načine ponašanja, dopuštene i nedopuštene radnje te kazne za počinitelje. Ponovi Usporedi zakonike koji se spominju u tekstu i izdvoji sličnosti i razlike.

Smjesti u prostor i vrijeme Odredi i prikaži vremenski i prostorni okvir razvitka prvih društvenih struktura, zakonika i prava.

Prepoznaj promjene Na internetu potraži sliku Vennova dijagrama, iskoristi model dijagrama te u njega upiši sličnosti i razlike između prvih zakonika i današnjih zakona.

Istraži povijesne izvore Istraži tko je bio Diodor Sicilski i koje povijesne činjenice možeš izdvojiti na temelju dijelova iz Knjižnice povijesti koji se nalaze u sklopu ove nastavne teme.

Sagledaj prošlost Kako bi, s obzirom na današnji položaj žena u društvu, protumačio/la položaj žena u mezopotamskim gradovima državama?

STARI ISTOK

GOSPODARSKE DJELATNOSTI Prisjeti se kako je geografski položaj utjecao na promjene u društvu na području država starog Istoka? Koje su se djelatnosti razvijale na tom području? Zašto je bio važan sustav navodnjavanja? Iz sljedećeg teksta doznat ćeš nove informacije o sličnostima i razlikama razvoja gospodarskih djelatnosti u pojedinim državama starog Istoka.

Nil − izvor blagostanja drevnog Egipta Drevna egipatska država razvila se na sjeveroistoku Afrike u plodnoj dolini rijeke Nila. Egipćani su zem lju na kojoj su živjeli nazivali crnom zemljom zbog goleme količine crnoga plodnog mulja koji je Nil donosio tijekom ljetnih poplava. Egipat je plod i dar rijeke Nil. U gornjim tokovima, u planinskim krajevima Etiopije i Nubije, Nil čine dvije rijeke, Plavi i Bijeli Nil. Njima tijekom kišnih razdoblja u južnim tropskim područjima znatno naraste vodostaj. Njihovim spajanjem u jedinstvenu rijeku Nil dolazi do poplave koja daje život neplodnom pustinjskom tlu. Prve poplave počinju tijekom četvrtoga tjedna lipnja na prostoru oko prvog katarakta u blizini Asuana. Najviši vodostaj Nil doseže u drugoj polovici rujna u blizini Kaira (nekadašnji prostor Heliopola i Memfisa). Nil je svake godine bogato natapao suho pustinjsko tlo vodom, a prilikom povlačenja ostavljao je na zemlji plodan crni riječni mulj. Međutim, utjecaj godišnjih poplava Nila znatno je smanjen nakon završetka izgradnje Asuanske brane i jezera Naser 1970. godine.

IZVOR Kad god raste, Nil ne preplavljuje samo Deltu nego mjestimično i navedena područja Libije i Arabije, i to u dužini od dva dana puta u jednom i drugom smjeru, katkada još i više a katkada manje. O prirodi ove rijeke nisam uspio saznati ništa niti od svećenika niti bilo od koga drugoga. Volio bih da sam od njih saznao zašto Nil raste i nadolazi tokom sto dana započevši od ljetnog suncostaja, a kad dosegne tolik broj tih dana, zašto se povlači natrag, a snaga mu toka opada tako da cijelu zimu ima trajno nizak vodostaj, sve do sljedećeg ljetnog suncostaja. Herodot, Povijest II.19. Kako je Herodot opisao godišnju poplavu Nila?

3.3.1 Svečanost poplave Nila. Palestrina, Italija o. 80. g. pr. Kr. (Berlin: Muzej starina. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Egipat je u vrijeme kasne Rimske Republike postao žitnica Rima. Istovremeno, rimskom državom se širi utjecaj egipatske kulture, pa se tako često na raznim reljefima i mozaicima, poput ove na slici, prikazuje svečanost poplave Nila.

Eufrat i Tigris − izvor blagostanja plodne Mezopotamije Najstarije kulture i države starog Istoka razvile su se u Mezopotamiji između rijeka Eufrata i Tigrisa. U plodnim nizinama države su osnovali ratnički narodi koji su u početku živjeli u gradovima državama. Tek potkraj 3. tisućljeća pr. Kr., u razdoblju akadskog kraljevstva, počelo je stvaranje većih državnih tvorevina koje su tijekom 1. tisućljeća pr. Kr. obuhvatile veći dio (Novo asirsko kraljevstvo i Novo babilonsko kraljevstvo) ili cjelokupni prostor starog Istoka (Perzijsko kraljevstvo).

STARI ISTOK

Gospodarstvo na prostoru starog Istoka

IZVOR Asirska zemlja ne obiluje kišom, ali ona hrani korijenje žita. Usjevi sazrijevaju zalijevani vodom iz rijeke i žito donosi rod, ali ne onako kako se to događa u Egiptu, gdje rijeka sama natapa oranice, već se voda za zalijevanje prenosi ručno ili s pomoću sisaljki. A cijelo je babilonsko područje, poput egipatskoga, ispresijecano kanalima; najveći kanal je plovan, okrenut je prema zimskom suncu i vodi od Eufrata do druge rijeke, do Tigrisa, na kojem leži grad Nin [Niniva]. Od svih krajeva koji su nama poznati ovaj je daleko najbolji po tome koliki su prinosi Demetrinih plodova [pojam kojim su stari Grci označavali žito]. Još od davnina nisu ni pokušavali ovamo prenijeti druge biljke, smokvu, vinovu lozu ili maslinu. No Demetrini plodovi ovdje tako dobro rađaju da su prinosi sve u svemu dvjestostruki, a u najboljim godinama čak i tristostruki. Tu listovi pšenice i ječma lako dosežu širinu od četiri prsta. Premda mi je dobro poznato koliko velike porastu stabljike prosa i sezama, to neću ni spominjati, jer mi je jasno da oni koji nisu posjetili babilonsku zemlju već i ovo što sam kazao o plodovima smatraju sasvim nevjerojatnim. Ne upotrebljavaju uopće ulje od masline nego ga dobivaju od sezama. A u cijeloj im dolini rastu palme, od kojih većina nosi plodove, a iz njih dobivaju i hranu, i vino, i med; palme uzgajaju poput smokava, te – između ostalog – plod onih palmi koje Grci nazivaju muškima vežu za palme na kojima rađaju datulje da bi kukci šiškari ušli u njih i pridonijeli njihovu zrenju i da plod ne bi otpao: naime, muške palme nose, kao i divlje smokve, šiškare u svojem plodu. Herodot, Povijest I.193. Kako Herodot opisuje područje Mezopotamije?

Život drevnih Egipćana bio je usko vezan uz obavljanje raznih gospodarskih djelatnosti koje su im osiguravale život. Obrada zemlje, kopanje kanala za navodnjavanje, uzgoj žitarica (pšenica, ječam) te raznih vrsta voća i povrća bili su temelj života Egipćana. Godišnje poplave Nila nanosile su veliku količinu plodnoga mulja koji obogaćuje polja i omogućuje uzgoj raznih žitarica i različitoga voća i povrća. Seljaci su, uz uzgoj raznih vrsta žitarica, uzgajali povrće (grašak, grah, leća, krastavci, poriluk i luk) i voće (grožđe, datulje, smokve, lubenice). Zbog potrebe za mesom bavili su se i stočarstvom. Uzgajale su se razne vrste Utovar žita na brodove iz grobnice Onsua. 15. st. pr. Kr. (Pariz: Muzej Louvre. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Rijekom Nil odvijao se na raznim brodovima prijevoz svih vrsta tereta. Za obavljanje teških tjelesnih poslova i prijevoz uzgajali su se i volovi i magarci.

Prikaz egipatskih poljodjelskih poslova iz grobnice Onsua. 15. st. pr. Kr. (Pariz: Muzej Louvre. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Zemlja se orala primitivnim vrstama pluga i okopavala motikom s dugim drvenim oštricama. Nakon završetka oranja i pripreme zemlje uslijedilo je sijanje, odnosno bacanje sjemenja koje je potom uz pomoć stoke utiskivano u zemlju. Nakon nekoliko mjeseci, tijekom žetve, snopovi žitarica rezani su jednostavnim srpom izrađenim od drveta s oštricom od kremena ili bronce. Nakon žetve snopovi su se prenosili magarcima ili bikovima do žitnice, gdje se zrno odvajalo od stabljike gnječenjem i pomoću sita. 4000.

3900.

3800.

o. 4000. g. pr. Kr. početak

3700.

3600.

3500.

3400.

sustava navodnjavanja; prvi obrtnici i trgovci

3300.

3200.

3100.

3000.

2900.

2800.

2700.

2600.

2500.

2400.

2300.

STARI ISTOK domaćih životinja (goveda, ovce, koze, svinje, guske, patke i golubovi), a u ribnjacima razne vrste riba. Umjetnički i obrtnički poslovi obavljali su se u seoskim i gradskim zajednicama. Obrtnici su izrađivali razno oružje, oruđe, predmete za svakodnevnu uporabu (odjeću, obuću, keramičke i drvene posude, košare s poklopcima). Često su se bavili građevinskim poslovima i obradom kamena. Umjetnička zanimanja uključivala su razne oblike zabavljača koji su često sudjelovali na zabavama pripadnika najviših staleža. Bili su to svirači, glumci i plesači. Državni radnici i robovi kopali su rudnike, iskopavali i čistili kanale, gradili ceste te radili u kamenolomima. Razmjena dobara bila je temelj staroegipatske trgovine sve do vremena perzijskih osvajanja kada se u Egipat uveo novac. Vrijednost robe određivala se mjernim jedinicama temeljenim na težini metala, prvenstveno zlata i srebra. Uvođenjem novca u 6. stoljeću pr. Kr. promijenio se način razmjene dobara, ali novac je u početku bio vrlo malo upotrebljavan. On se počeo učestalije upotrebljavati tek potkraj 4. stoljeća pr. Kr. Stanovništvo mezopotamskih civilizacija prilagodilo se uvjetima života na području plodnog međuriječja. Na starom Istoku stanovništvo se bavilo obradom zemlje, uzgojem stoke, raznim obrtničkim zanimanjima i trgovinom. Poljoprivredna zanimanja uključivala su zemljoradnike i stočare. Zemlja se uglavnom orala uz pomoć pluga koji su vukli volovi. Tijekom 4. tisućljeća usavršavanje poljoprivrede i izgradnja sustava navodnjavanja omogućili su pojavu viška proizvoda te podjelu zanimanja. Višak proizvedenih proizvoda najčešće je završavao u razmjeni onih proizvoda koji na prostoru Mezopotamije nedostaju poput metala, kamena i drva. Na cijelom starom Istoku bili su vrlo razvijeni obrti koji su prerađivali razne vrste kamena te izrađivali predmete od metala, keramike i kože. Za potrebe proizvodnje hrane razvila su se posebna zanimanja poput pekara, kuhara, mesara i pivara. Obrtnička zanimanja najčešće su uključivala stolare, košarare, lončare, tkalce, pralje, kovače, kožare, zlatare te razne izrađivače nakita. Područje Male Azije bilo je bogato srebrom i raznom metalnom rudom pa se na tom području vrlo rano razvilo rudarstvo i obrada metala. Kvalitetan kamen i lapis lazuli (poludragi kamen plave boje) kopali su se na prostoru 2200.

2100.

2000.

1900.

1800.

1700.

1600.

1500.

o. 1200. – 800. g pr. Kr. vrhunac

1400.

Kola koja vuku volovi. (New York: Metropolitanski muzej umjetnosti. Foto: Mladen Tomorad, 2005.)

Roba se najčešće prevozila rijekama i kolima. Na slici su prikazana kola s područja Male Azije tijekom druge polovice 3. tisućljeća pr. Kr.

današnjega Irana i Afganistana te su ih uvozili mezopotamski gradovi države koji su njime oskudijevali. Na cijelom starom Istoku bila je vrlo razvijena proiz vodnja vune i raznih tkanina. Na prostoru istočnog Sredozemlja muškarci i žene zajednički su obrađivali malobrojna plodna područja na kojima su obitavali, a žene su obavljale i uobičajene ženske poslove (kuhanje, pranje, tkanje, šivanje i brigu o djeci). Posebnu ulogu su u razvoju obrta, trgovine i pomorstva imali Feničani, koji su živjeli na području današnjega Libanona, Sirije i Izraela, ali nisu tvorili jedinstvenu državu nego su bili organizirani u zasebne gradove države. Najvažniji su bili Akon, Biblos, Beijrut, Sidon i Tir. Feničko područje najvećim je dijelom pokrivala zemlja Kanaan iz biblijskoga Starog zavjeta. Ime Feničana potječe od grčke riječi koja znači grimizan (crvenoljubičast). Bila je to posebna boja koja se rabila za bojenje tkanina koja se dobivala od jedne vrste morskoga puža. Puž je u obrani puštao tekućinu zvanu porfira ili purpura. Grimizne tkanine Feničana bile su vrlo tražena i skupocjena roba, a s vremenom je ta vrsta tkanine postala znak visokog položaja i dostojanstva. Osim grimiznim tkaninama, Feničani su trgovali i drugim raznovrsnim obrtničkim proizvodima izrađenim od željeza, bakra, plemenitih metala i prozirnog stakla. Na prostoru Sredozemlja i istočnih obala Atlantskog oceana naročito je bilo cijenjeno feničko vino i cedrovo drvo koje je Feničanima omogućilo gradnju čvrstih brodova. Njima su plovili uz obale zapadne Europe i Afrike. Bili su najpoznatiji trgovci starog svijeta. 1300.

1200.

feničke kulture i gospodarstva

1100.

1000.

900.

800.

6. st. pr. Kr. početak

700.

600.

upotrebe novca

500.

STARI ISTOK „Zastava iz Ura“. (London: Britanski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Prikaz svakodnevnog života Sumera. Riječ je o ukrasnoj drvenoj ploči s dvjema stranama, a tema je rat i mir. Na strani na kojoj je prikazan rat, vidljiv je (odozgo prema dolje) kralj nadnaravne veličine kako vodi sputane zarobljenike, bitka te bojna kola na četiri kotača u akciji. Na strani na kojoj je prikazan mir, vidi se (odozgo prema dolje) gozba na kojoj kralj sjedi pred počasnim uzvanicima, okružen poslužiteljima, sviračima i plesačima, povorka obrtnika i trgovaca koji dovode životinje i donose darove te povorka seljaka koji tjeraju stoku i dostavljaju hranu. Ne zna se kojoj je točno svrsi predmet služio.

Ponovi Zaključi koja je bila najvažnija proizvodna djelatnost u državama starog Istoka. Obrazloži svoj odgovor.

Prepoznaj promjene Zaključi što se promijenilo, a što ostalo isto u vrijeme starog Istoka i danas kada je u pitanju razvoj gospodarstva.

Istraži povijesne izvore Feničani prevoze cedrovinu na području Libanona. (Pariz: Muzej Louvre. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Saznaj koristi li se i danas cedrovina za izradu brodova.

Dodatno istraži razvoj gospodarstva starog Istoka i na temelju otkrivenog izradi usporednu tablicu.

STARI ISTOK

IZUMI, ZNANOST I TEHNOLOGIJA Na temelju saznanja koja si do sada stekao/la pokušaj zamisliti kako su izumi i znanost promijenili život ljudi te kako su oružja i prijevoz postali izravna ratna i osvajačka sredstva gotovo svim tadašnjim narodima. Koje su znanosti razvili narodi starog Istoka? Što misliš, zašto su stari narodi mogli zvijezde i ostala nebeska tijela proučavati golim okom? U sljedećem tekstu saznat ćeš više o tome, ali i o drugim brojnim znanstvenim i tehnološkim dostignućima.

Izumi Prvi kotač pojavio se na području drevne Mezopotamije i Balkana sredinom 4. tisućljeća pr. Kr. Isprva su ih pravili od velikih drvenih blokova. Tek kasnije nastala su prva kola i kotači izrađeni od više komada drva. Kola su se u početku koristila za prijevoz tereta, a kasnije i za prijevoz putnika. Vukli su ih pripitomljeni bivoli, bikovi i konji. U Egiptu su se kola počela koristiti oko 1700. g. pr. Kr. kad su ih sa sobom dopremili ratoborni pripadnici pustinjskih selilačkih plemena.

lja) ili umjetnička djela (skulpture, posude i sl.). Iz te potrebe razvili su i brojne alate koji su im omogućili rezanje, klesanje i obradu kamena. Prenošenje velikih kamenih blokova već je potkraj 4. tisućljeća pr. Kr. i u arhajskom razdoblju natjeralo Egipćane da na temelju poznavanja matematike i fizikalnih sila razviju temelje mehanike. Razvili su sustave poluga i drugih naprava kojima su podizali teški teret, a za pomicanje su upotrebljavali kotače i debla stabala po kojima su se kotrljali i vukli teški kameni blokovi i predmeti izrađeni od kamena. Za podizanje teškog tereta na više razine upotrebljavali su zemljane nasipe uz koje su vukli teret. Također su započeli izgradnju kvalitetnih brodova na kojima su prenosili građevni materijal.

Sumerska kola, 3. tisućljeće pr. Kr. (Bruxelles: Kraljevski muzej umjetnosti. Foto: Mladen Tomorad, 2012.)

Kako bi nadomjestili nedostatak kvalitetnog građevnog materijala, Sumerani su vrlo rano počeli upotrebljavati glinu za proizvodnju opeke sušene na suncu. Egipćani su već oko 2700. g. pr. Kr. počeli koristiti kamen kao građevinski materijal pri gradnji velikih javnih objekata i grobnica vladara. Na starom Istoku razvile su se različite tehnike graditeljstva i obrade materijala. Posebno je bila važna obrada raznih vrsta kamena potrebnih za graditeljske pothvate (od grobnica do hramskih kompleksa i nase-

Maketa egipatskog broda izrađena od keramike. Kultura Nagada (Naqada) I.-II., 4000. – 3500. g. pr. Kr. (Berlin: Egipatski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Narodi starog Istoka prvi su razvili raznovrsno oružje koje su koristili za česte ratove. U 3. tisućljeću pr. Kr. izrađivali su vrhove strijela od bakra, a u 2. tisućljeću pr. Kr. od bronce. Istodobno počinju lijevati i kovati mačeve i bojne sjekire te izrađivati koplja čije vrhove izrađuju od metala. Zbog obrane su

STARI ISTOK Koplja i štit. Egipat, Srednje kraljevstvo. (Pariz: Muzej Louvre. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Kr., no njihova uporaba nikada nije bila jako raširena. Proizvodilo se taljenjem čistog silicijeva dioksida i dodavanjem minerala kako bi se dobile razne boje staklenih pasti. Drvo se obrađivalo raznim alatima (pilama, sjekirama, maljem, dlijetom, svrdlom), a razni drveni dijelovi spajali su se postupkom utora koji često primjenjuju i današnji stolari. Vrč od staklene paste. Egipat, 15. st. pr. Kr. (Zagreb: Muzej Mimara.)

Sjekira. Egipat, Srednje kraljevstvo. (Pariz: Muzej Louvre. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Ponovi Opiši načine proizvodnje pojedinih materijala. Jesu li se neke tehnologije obrade materijala zadržale do danas?

drevni narodi izradili prve štitove od drveta i kože. Sredinom 2. tisućljeća pr. Kr. izrađivali su se veći i čvršći lukovi kojima su se mogle odapinjati strelice na veću udaljenost. Upotreba bojnih kola sredinom 2. tisućljeća pr. Kr. omogućila je Egipćanima, a tijekom 1. tisućljeća pr. Kr. Asircima i Perzijancima, širenje granica na prostrana područja istočnog Sredozemlja. Ponovi Koji bi od izuma starog Istoka izdvojio/la kao najvažniji? Obrazloži zašto.

Tehnologije obrade materijala Obrada metala bila je vrlo raširena već potkraj 4. tisućljeća pr. Kr. Upotrebljavali su se zlato, srebro, bakar, kositar, bronca i željezo. Bakar se obrađivao udaranjem te taljenjem. Predmeti od bronce izrađivali su se postupkom izgubljenog voska (izradom uzorka, kalupa i odljeva od voska koji potom služi za izradu metalnog odljeva, dok se voštani odljev otopi pa je zato riječ o „izgubljenom vosku“). Željezo se obrađivalo na visokim temperaturama taljenjem i kovanjem. Zlato i srebro talili su se zagrijavanjem na vatri te potom obrađivali postupkom izgubljenog voska ili pomoću tlaka. Egipćani su upotrebljavali i slitinu zlata i bakra za izradu raznih vrsta nakita. Staklo i staklena pasta primjenjivali su se od početka 2. tisućljeća pr.

Znanost U Egiptu su se bogatiji slojevi društva i činovnici obrazovali u hramskim školama. Učitelji su učenike podučavali pisanju, čitanju, računanju i slikanju. Zbog graditeljskih su se potreba vrlo rano razvile algebra i geometrija. Egipćani su proučavali nebeska tijela i razvili astronomiju. Za egipatsko je društvo astronomija bila vrlo bitna iz nekoliko razloga. Služila je u određivanju vremena poplave Nila koja je bila ključna za egipatsko poljodjelstvo, imala je izuzetnu ulogu u egipatskoj religiji, a astronomskim su se spoznajama stari Egipćani kasnije koristili i u moreplovstvu. Astronomske su spoznaje upotrebljavali u određivanju položaja piramida i hramova, a primjenjivali su ih i u mjerenju vremena. Već su vrlo rano imali prilično točan kalendar. Godina je bila podijeljena na 12 mjeseci po 30 dana. Početak godine bio je obilježen dodavanjem tzv. pet godišnjih dana. Proglašeni su svečanim danima i bili su doba velikoga slavlja i gošćenja. Astrologija je u Egiptu bila uvedena tek za vladavine Ptolemejevića, a temeljila se na babilonskom uzoru. Proučavajući ljudsko tijelo stari su Egipćani pridonijeli i razvoju medicine. Poznato je da su obavljali operacije, a razvijeno je bilo i zubarstvo. U liječenju su se koristili čaranjem jer se vjerovalo kako su za bolesti odgovorni zli bogovi i demoni. Jako su rašireni bili amuleti koji su nositelja trebali štititi od bolesti. Stari Egipćani su u ondašnjem svijetu bili

STARI ISTOK

Staroegipatski uređaj za mjerenje dužine, 14. st. pr. Kr. (Pariz: Muzej Louvre. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

poznati po medicinskom znanju pa su strani vladari često tražili od faraona da im pošalje svojega najboljeg liječnika. Stanovnici Mezopotamije promatrali su nebeska tijela i razvili su astronomiju i astrologiju. Astrologija je bila osobito razvijena u Babiloniji, gdje su postojala i napredna matematička znanja. Upravo je uvjerenje da izvanredne nebeske pojave utječu na događaje na Zemlji tjeralo Babilonce da motre nebo. Smatrali su da kretanje nebeskih tijela, osobito pet glavnih planeta (Merkura, Venere, Marsa, Jupitera i Saturna) – svaki je bio dodijeljen jednome božanstvu i često se spominju u astronomskim tablicama – može odrediti ljudsku sudbinu. Svećenici su na temelju predviđanja Mjesečevih pomrčina stvarali astrološka izvješća za kraljevstvo, a zaključke su izvodili prema prošlim poklapanjima između nebeskih i zemaljskih pojava. Predviđanje bi glasilo ovako: Dvadeset petoga dana nastat će Mjesečeva pomrčina; sirijsko će se kraljevstvo suočiti s velikom opasnosti, a Venera se neće vidjeti. Mjesečeve su pomrčine držali nepovoljnim znamenom uperenim protiv svojih kraljeva, a objašnjavali su ih tvrdnjom da Mjesečeva boga napadaju zlodusi. I u astronomiji i graditeljstvu primjenjivali su algebru i geometriju. Osnovica u računanju bio im je broj 60 (šezdesetni sustav). Godina je bila razdijeljena na mjesece, tjedne (nisu bili istovrijedni našima) i dane. Sumerani su o. 3000. g. pr. Kr. dijelili dan na noć i dan. Svaki je trajao 12 sati. Babilonci su sustav proširili uključivši jedinice koje odgovaraju našim minutama, a protjecanje vremena mjerili su posebnim spravama, vodenim i sunčanim satom. U Babilonu je sunčana godina bila podijeljena u dva godišnja doba, „ljeto“ koje je uključivalo žetvu ječma u drugoj polovici svibnja ili početkom lipnja i „zimu“ koja je otprilike odgovarala današnjoj jeseni i zimi. Više se

Staroegipatski kalendar, o. 2050. – 1650. g. pr. Kr. Najstariji narod koji je godinu podijelio na 365 dana bili su Egipćani. Njihov se kalendar temeljio na putovanju Zemlje oko Sunca - Sunčev kalendar. Egipatska se godina dijelila na 12 mjeseci, a svaki je mjesec imao 30 dana. Preostalih pet dana bili su dani blagdana i raznih svečanosti. Koji su još narodi imali kalendar? Kako je izgledao njihov kalendar?

godišnjih doba računalo u sjevernim zemljama - tri u Asiriji, a četiri u Maloj Aziji, zbog drukčijeg podneblja. Naposljetku je prevladao Mjesečev kalendar koji su koristili još stari Sumerani. Uporaba lunarnoga računanja počela je prevladavati u 21. stoljeću pr. Kr., što se vjerojatno imalo zahvaliti gospodarskome napretku. Posudba ječma mogla se zajmoprimcu mjeriti do vršenja žita sljedeće godine. Šira upotreba srebra kao uobičajene vrijednosti zahtijevala je prilagodljivije platne rokove. Osoba koja je unajmila slugu u jednome mjesecu na rok od godinu dana znala je da će ugovor biti okončan kada opet nastupi taj mjesec. Babilonski je mjesec brojao 29 (šuplji) ili 30 dana (puni). Završni dan, kao i sedmi, četrnaesti, dvadeset prvi i dvadeset osmi svakoga mjeseca smatrani su „prokletima“. Na te su se dane prekidale mnoge dje-

STARI ISTOK latnosti, dok su svećenici stvorili obrede kako bi odvratili navodno zlo koje je tada prijetilo. Kako bi se uskladila razlika između Sunčeva i Mjesečeva kalendara, uveden je umetnuti mjesec, ali se isprva ubacivao nasumce, prema stvarnim i izmišljenim potrebama. Tek nakon što su Perzijanci osvojili Babilon, uvedena je sustavnost, a za to su bili zaduženi svećenici. Sumerani su pridonijeli razvoju medicine jer su poput starih Egipćana proučavali ljudsko zdravlje. Čak su ustanovili i prva mjerila valjanoga liječničkog postupanja koja su uvrštena u Hamurabijev zakonik. Zakonik je propisivao naknade liječnicima za uslugu, ali i kazne za nesavjesno liječenje. Babilonsko i asirsko liječništvo bilo je povezano čaranjem kako bi se zarobili demoni za koje su vjerovali da uzrokuju bolesti.

Ponovi Koje današnje znanosti su razvili narodi starog Istoka? Na temelju usporedne tablice odredi sličnosti i razlike u razvoju znanosti kod starih Egipćana i drevnih Mezopotamaca.

Obrazovanje Budući da je većina Egipćana pripadala najnižim društvenim slojevima kojima pisanje i čitanje nije bilo potrebno, pismenost je bila povlastica i ključ napredovanja u društvu. Pisati i čitati znali su članovi kraljevske obitelji, visoki činovnici, svećenici i vojni časnici te pisari kao ključni dio državne uprave. Temeljno pismo bilo je hijeroglifsko, od kojega se u 3. tisućljeću pr. Kr. razvilo pismo koje više nije bilo hijeroglifsko nego kurzivno i ispisivalo se na papirusu i vapnenim ili glinenim pločicama. To je pismo u 7. stoljeću pr. Kr. dobilo još jednu inačicu. Pisari su se obrazovali u posebnim školama u kraljevskim upravnim odjelima i u hramovima. Oni su poučavani u pisanju i čitanju raznih uredskih i upravnih tekstova, raznih isprava vjerskog karaktera te pisama vezanih uz svakodnevni život i gospodarstvo. Najveći dio naroda starog Istoka pripadao je nižim, neobrazovanim društvenim slojevima. Obrazovani pisari, svećenici, činovnici i vojni časnici koristili su na cijelom starom Istoku klinasto pismo koje su urezivali u glinene pločice. Ovo pismo počelo se razvijati u drugoj polovici 4. tisućljeća pr. Kr. kada su se

Seti I. (o. 1290. – 1279. g. pr. Kr.) u pratnji svojega sina, mladoga Ramzesa II. ispred kraljevskog popisa vladara. Reljef u hramu Setija I. u egipatskom gradu Abidu. 6000.

5900.

5800.

5700.

o. 6000. g. pr. Kr. pojava

5600.

5500.

5400.

5300.

5200.

5100.

5000.

4900.

4800.

4700.

4600.

4500.

4400.

4300.

4200.

4100.

4000.

3900.

3800.

3600.

keramike, otkriće bakra o. 3900. – 3500. g. pr. Kr. razvoj

hijeroglifskog pisma o. 3500. g. pr. Kr. izum

3700.

kotača i kola

3500.

3400.

STARI ISTOK

Pismo babilonskog vladara Burna-Buriša II. egipatskom kralju Amenhotepu III. Amarna, prva polovica 14. st. pr. Kr. (London: Britanski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Tekst je ispisan akadskim jezikom i klinastim pismom, jezikom diplomacije starog Istoka. Koji se jezik danas smatra jezikom diplomacije?

Ponovi

pojavile i prve škole. U školama su učenici učili pisati na glinenim pločicama, o čemu svjedoče brojne pločice koje su njihovi učitelji kasnije ispravljali. Osnovna zadaća škola bila je obrazovanje pisara koji će znati pisati, čitati i računati. Ova znanja bila su potrebna u državnoj upravi i trgovini. U Mezopotamiji su škole bile privatne te su ih pohađala samo djeca bogatih pripadnika viših slojeva kako bi se obrazovala za poslove u državnoj upravi, trgovačkim, vojnim i svećeničkim zanimanjima. Škole su uglavnom pohađala muška djeca. Samo su djevojčice iz kraljevskih obitelji ili one koje su se pripremale za svećenice pohađale takve škole. U školama se učilo pisanje, čitanje, računanje (geometrija i algebra), ali se također promatrala priroda te kretanje nebeskih tijela. Učenici su bili obučavani i u izradi glinenih pločica koje su koristili za pisanje. Matematička znanja iz geometrije bila su vrlo važna za buduće graditelje državnih zgrada i hramova, a znanja iz algebre za računanje raznih prihoda, prikupljanje poreza ili raspodjelu žitarica. U školama se tijekom cijele povijesti mezopotamskih civilizacija učio sumerski, a kasnije i akadski jezik. Ova dva jezika, iako se već od kraja 3. 3300.

3200.

3100.

3000.

2900.

2800.

2700.

2600.

2500.

2400.

2300.

o. 3000. g. pr. Kr. o. 3200. g. pr. Kr.

klinasto pismo

početak podjele godine

o. 2700. – 1800. g. pr. Kr.

gradnja piramida

2200.

tisućljeća pr. Kr. nisu više koristila u svakodnevnom govoru, ostala su jezici uprave sve do perzijskih osvajanja sredinom 6. stoljeća pr. Kr. Na istočnoj obali Sredozemlja Židovi su također razvili svoje škole u kojima su učenike podučavali religiji, ratovanju i raznim znanjima potrebnim za buduća zanimanja. Školovala su se muška i ženska djeca, a glava obitelji bio je zadužen za vjersko obrazovanje koje je uključivalo poznavanje Petoknjižja, odnosno Tore. Vjera i molitve počele su se učiti već u petoj godini života, a osnovno obrazovanje stjecalo se u dobi od 12 do 13 godina. Nakon što su stekli osnovna znanja, dječaci su nastavili obrazovanje te su učili židovske zakone, povijest i vjerske zapise Staroga zavjeta i Talmuda. Učitelji su bili bolje obrazovani pisari u dobi od više od trideset godina te farizeji, osobito obučeni pisari koji su se posebno obrazovali te su proučavali i tumačili Toru.

2100.

Koja je osnovna zadaća obrazovanja kod naroda starog Istoka? Što se sve učilo u njihovim školama?

Objasni uzroke i posljedice U paru raspravi što je potaknulo izume te razvoj znanosti i tehnologije u državama starog Istoka.

Prepoznaj promjene Koje je značenje promjena na području znanosti i tehnologije o kojima si učio/la u ovoj temi?

Sagledaj prošlost Zaključi i u paru raspravi koja je bila važnost izuma starog Istoka i kakva je njihova važnost s gledišta današnjega vremena. 2000.

1900.

1800.

1700.

1600.

1500.

1400.

o. 2050. – 1069. g. pr. Kr. grobnice u stijeni o. 2200. – 750. g. pr. Kr. brončano doba o. 1600. g. pr. Kr. početak korištenja staklene paste o. 1550. – 1069. g. pr. Kr. hramovi Novog kraljevstva

1300.

1200.

1100.

1000.

900.

o. 1200 g. pr. Kr. početak

800. 750.

željeznog doba; prve talionice

STARI ISTOK

SVAKODNEVICA (izborna tema) U sljedećem tekstu saznat ćeš mnogo zanimljivih i novih informacija o svakodnevnom životu naroda starog Istoka, kakav je bio položaj žene u društvu, kako su se hranili, odijevali, o stanovanju, o zabavama i sl. Moći ćeš pronaći sličnosti i razlike Egipta i Mezopotamije. Sve zanimljivosti pokušaj povezati i usporediti s današnjim načinom života.

Egipat Brak i vlasništvo Da bi Egipćani sklopili brak, bio je dovoljan pristanak na suživot u zajedničkom domaćinstvu između osoba koje su u njega ulazile. Pod pojmom braka Egipćani su smatrali osnutak zajedničkog kućanstva. Bilo je dopušteno da muškarac ima i više žena ako ih je mogao uzdržavati. Egipćani su poznavali rastavu braka čiji je uzrok najčešće bio preljub supruga ili supruge, ali i drugi razlozi poput bolesti ili neplodnosti supruge te vrsta posla koju je suprug obavljao. Brakovi su se jednostavno sklapali i raskidali, a preudaja je bila uobičajena. Razvod bi nastupio odlaskom žene iz kućanstva. Žena je

uvijek bila zaštićena pri razvodu braka. Ako bi razvod nastupio, dobivala je trećinu svoga miraza te polovicu imovine koju su ona i suprug zajednički stekli tijekom braka. Djeca su ostajala pod očevom skrbi. Djeca su bila osnovni cilj svakog braka. Staroegipatske obitelji imale su mnogo djece. Smrtnost među mlađom djece bila je vrlo velika. Bez obzira na spol, djeca su nastavljala lozu svake obitelji, pomagala roditeljima i obiteljima u obavljanju raznih poslova, često su preuzimala obiteljska zanimanja te se brinula o pogrebu svojih roditelja. Staroegipatsko društvo još je od preddinastijskog razdoblja poznavalo pojam privatnog vlasništva. Od vremena Starog kraljevstva postojale su isprave kojima se potvrđivala privatna svojina neke osobe. Prijenos vlasništva na pojedinca potvrđivao se oporukama. Ponovi Kako su stari Egipćani stupali u brak? Kako je izgledao postupak razvoda? Kakvi su bili imovinski odnosi između muškaraca i žena u nekom braku i u slučaju razvoda? Što znaš o djeci u staroegipatskom društvu?

Položaj žene

Svećenik Ptahmai s obitelji. Sakara, 19. dinastija. (Berlin: Egipatski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Egipćanke su po pravnom položaju bile jednake muškarcima. Mogle su sklapati ugovore, obavljati raznovrsna zanimanja te posjedovati imovinu. Također su mogle naslijediti svoga supruga ili djecu. Egipćani su davali jednaku plaću muškarcima i ženama za iste poslove, što nije slučaj ni u mnogim današnjim društvima. Pripadnice viših slojeva su, kao i muškarci, živjele na raskošnim imanjima, gdje su se uglavnom brinule o svojoj djeci, nadgledale razne kućanske poslove te u slobodno vrijeme zabavljale. Žene nižih društvenih slojeva živjele su u manjim zajedničkim kućanstvima

STARI ISTOK

Zidna slika žene Tjepu. Novo kraljevstvo, 18. dinastija.

Bračni par: Amenhotep IV. Ehnaton i Nefertiti.

(New York: Muzej lijepih umjetnosti u Brooklynu. Foto: Mladen Tomorad, 2003.)

(Pariz: Muzej Louvre. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

sa supruzima i djecom. Život im nije bio lagan jer su se morale brinuti o obitelji, kućanskim poslovima te često raditi i razne obrtničke i poljoprivredne poslove. Imale su velik broj djece jer je smrtnost bila izrazito velika. Zbog teških uvjeta života prosječna dob žena iznosila je između 25 i 30 godina. Supruga i majka – to su bile glavne uloge žena u staroegipatskom društvu. Dob za ulazak u brak ovisio je o seksualnoj zrelosti, pa su se djevojčice udavale već s 12 ili 13 godina, a dječaci su možda bili koju godinu stariji. Idealna dob za sklapanje braka za djevojke iznosila je 15 godina, a za mladiće 20 godina. Za razliku od muškaraca, žene u starom Egiptu često nisu bile obučavane za obavljanje različitih poslova – imale su samo osnovno znanje stečeno u obitelji. Najčešće su nasljeđivale zanimanja roditelja, a sama izobrazba bila je svojevrstan znak zrelosti. Žene viših društvenih slojeva često su bile obučavane za svećenice u brojnim hramskim kompleksima glavnih staroegipatskih božica (Neit, Izida, Hator), a i za manje svećeničke uloge u hramovima drugih bogova. Poznati su i slučajevi u kojima su žene, barem od vremena Srednjeg kraljevstva, bile obrazovane za pisare. Većinu starih Egipćanki podučavale su majke za poslove održavanja kućanstva, odnosno za obrtnička zanimanja kojima

Svećenica. (Aleksandrija: Grčko-rimski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2018.)

Kakav je danas položaj žena u Egiptu?

su se bavili njihovi roditelji. U Trećem međurazdoblju dio mladih djevojaka iz viših društvenih slojeva slan je u hramove boga zraka i plodnosti Amuna gdje su se obučavale za svećenice, odnosno za ulogu „žena boga Amuna“. Malo izvora svjedoči o tome da su se žene bavile pisanjem ili književnošću, ali to ne znači da takvih slučajeva nije bilo u većem broju. Žene su obavljale raznovrsne poslove poput zemljoradnje, brige za stoku, obrtnička zanimanja (tkanje, pečenje i pripremanje raznih vrsta hrane, izrada grnčarije, nakita, parfema i sl.). Bile su i služavke, pralje i dojilje, a

Egipćanka nosi košaru s hranom i patku. (Kopenhagen: Nova gliptoteka Carlsberg. Foto: Mladen Tomorad, 2014.)

STARI ISTOK posebno su bile cijenjene kraljevske dojilje. Neke žene bavile su se umjetničkim zanimanjima sviračica, pjevačica i plesačica. Polugole plesačice često su zabavljale goste na gozbama viših društvenih slojeva. Starim Egipćanima nije bila strana ni prostitucija kojom su se bavili pripadnici oba spola. Žene su se bavile i posebnim zanimanjem naricateljica - tugovale su za preminulim članovima obitelji koja ih je unajmila. Tijekom ptolemejskog i rimskog razdoblja poznati su slučajevi u kojima su se žene bavile medicinom i znanošću. Ponovi Opiši život žene viših društvenih slojeva. Kojim zanimanjima su se bavile Egipćanke srednjih i nižih društvenih slojeva? Kakvo obrazovanje su mogle steći? Koja su obilježja bračnoga života starih Egipćanki?

Prehrana stanovništva Seljaci su za potrebe prehrane egipatskog stanovni štva uzgajali razne vrste žitarica. Žitarice su spremali i čuvali u posebno izrađenim zgradama sličnim današnjim silosima. Osnovna namirnica bile su razne vrste kruha i pogača. Uzgajali su raznovrsno povrće, a najčešće grašak, grah, leću, krastavce, poriluk i luk. Prehranu su upotpunjavali raznovrsnim voćem, najčešće grožđem, datuljama, smokvama i lubenicama. U svakodnevnoj prehrani našle su se razne vrste mesa. Razne domaće životinje (goveda, ovce, koze, svinje, guske, patke i golubovi) uzgajali su radi mesa, no samo su najbogatiji sebi mogli priuštiti njegovu svakodnevnu potrošnju. U ribnjacima su uzgajali razne vrste riba. Viši slojevi društva ponekad su jeli i ždralove i paunove. U pripremanju hrane upotrebljavali su sol, razno bilje, začine i aromatično bilje. Hranu su zaslađivali medom, sokom od datulja ili drugog slatkog voća. Dio začina nabavljali su trgovačkim vezama iz Indije i Dalekog istoka. Ulje za kuhanje, kućnu uporabu, svjetiljke ili ljekovite masti proizvodili su od različitih vrsta biljaka i sjemenja (primjerice, sezam, ricinus, ljiljan, maslina). Stari Egipćani poznavali su razne vrste napitaka. Najčešće su pili vodu i raznovrsne voćne sokove. Od vinove loze proizvodili su vino, a od ječma pivo. Uzgajali su raznolike vrste vinove loze te su proizvodili bijela i crna vina.

Razno sušeno voće i povrće. (London: Britanski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2015.)

IZVOR Drugi žive od pšenice i raži, a kad bi se netko od Egipćana time hranio, smatrali bi to najvećom sramotom, pa jelo priređuju od nekakva kukuruza koji poneki nazivaju pir. Tijesto mijese nogama, a ilovaču rukama kojima također skupljaju i smeće. Herodot, Povijest, II.36.

Ponovi Koje su namirnice Egipćani najčešće koristili u svojoj prehrani? Jesu li Egipćani jeli mnogo mesa i ribe? Čime su začinjavali hranu? Koje su sve napitke pili stari Egipćani?

Stanovanje Stari Egipćani poznavali su dvije vrste nastamba. Prva je označavala kuću u njezinu općem značenju, ali i kuću u kojoj se obavljao neki određeni posao i nastambu ograđenu zidom koja je uključivala dvorišni prostor i popratne zgrade. Egipćani su živjeli u četvrtastim kućama s ravnim krovom. Zgrade su se obično gradile od slame, blata te opeke izrađene od blata i kamena. Materijal od kojeg su se gradile ovisio je o imovinskom stanju njezinih vlasnika. Svaka kuća imala je dijelove u kojima se spavalo i odvojene dijelove u kojima se živjelo preko dana. Kuhinjski prostori obično su bili u dvorišnom prostoru, odvojeni od ostatka kuće. Svaka kuhinja imala je veliku krušnu peć izrađenu od gline u kojoj su se pripremala različita jela. U krugu dvorišta obično je bila smještena obrtnička radionica i staja

STARI ISTOK

Model egipatske kuće.

Namještaj iz grobnice.

(London: Britanski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

(Pariz: Muzej Louvre. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

za stoku. U podzemnim prostorijama, koje su bile znatno hladnije od ostatka kuće, stari su Egipćani gradili ostave za hranu kako bi namirnice održavali svježima. Bogatija imanja imala su u sklopu kuće i veliki spremnik za žito, staje za stoku, malene pivovare i vinske podrume. Kuće su često bile ukrašene prizorima iz svakodnevnog života kojima su zidovi bili oslikani raznim obojenim ili oslikanim keramičkim pločicama. U zidovima kuća Egipćani su imali i mala svetišta posvećena raznim bogovima koji su štitili kućevlasnike. Kuće nisu bile bogato namještene. Najčešće je svaka kuća imala krevete za spavanje izrađene od raznih materijala, ovisno o imovinskom stanju vlasnika. Kreveti su imali drveni okvir unutar kojeg se stavljao madrac izrađen od slame. Ostali dijelovi namještaja obično su bili stolići za jelo, klupice, stolice s naslonima, poneki ormarić za odjeću i kozmetički pribor. Egipćani su jako pazili na higijenu pa su im kuće uvijek imale veće ili manje kupaonice. One su obično bile odvojene prostorije s kamenim podom gdje se osoba koja se kupala mogla polijevati vodom i prati. Nakon kupanja voda se odstranjivala posudama i rukama. Bogatiji slojevi imali su i veće kade u kojima su se mogli kupati. Egipćani su nuždu obavljali na nekoj vrsti čučavca koji se kasnije ispirao vodom, a izmet je odlazio u jamu ispod prostorije ili se odnosio i pokapao u pijesak. Palače najbogatijih slojeva kao i vladarske obitelji najčešće su bile građene od sušene opeke. Pojedini dijelovi zgrada (pragovi, dovratnici, nadvratnici, stupovi) gradili su se od kamena, a stupovi i grede na stropu od drva. Bile su to višekatnice ograđene zidom od sušene opeke. Palače su najčešće uključivale nekoliko zgra-

da u kojima je bila smještena posluga, stoka, kuhinja, spremišta itd. te od glavne zgrade u kojoj su živjeli njezini vlasnici. Dvorišta bogatih imanja ponekad su imala malene bazene s vodom u kojima su plivale ribe i koji su bili ukrašeni lotosom. Zidovi ovakvih zdanja bili su najčešće lijepo obojeni živim bojama te ukrašeni raznim uresima i stupovima. Kuće srednjih slojeva egipatskog društva bile su izgrađene od sušene opeke i imale su ravan krov. Kuće seljaka i nižih slojeva izrađivane su od opeka, ali i od raznih vrsta stabljika koje su se mogle pronaći uz obale Nila, potom oblaganih blatom. Arheološka istraživanja na nalazištima Tell el-Amarna i Deir el-Medina vrlo lijepo su pokazala način na koji su kuće građene, raspored prostorija te uvjete života u njima. Prostorije su osvjetljavali bakljama, svijećama, a kasnije i uljanicama. IZVOR Drugi narodi provode život odvojeno od životinja, a Egipćani žive zajedno s njima. Herodot, Povijest, II.36.

Ponovi Koje su sve vrste nastamba poznavali stari Egipćani? Opiši izgled staroegipatskih kuća. Kako su izgledale staroegipatske palače? Usporedi i zaključi postoje li razlike u mjestu stanovanja s obzirom na društveni položaj.

Odijevanje Egipćani su nosili razne tipove odjeće koja se izrađivala od laganih lanenih tkanina raznih prirodnih boja. Muškarci iz nižih društvenih slojeva oblačili

STARI ISTOK tkanina. Dok su haljine bogatijih slojeva sezale sve do gležnjeva i bile vrlo lagane, ali bogato ukrašene, haljine nižih slojeva društva mnogo su jednostavnije. (Berlin: Egipatski muzej. Foto: Bogatije žene često su nosile razne perike, nakit oko Mladen Tomorad, 2011.) vrata, na rukama i prstima. Kao i muškarci, nosile su razne vrste sandala. Tijekom Novog kraljevstva stigla je iz Sirije i Palestine šivana haljina iznad koje su žene nosile gotovo prozirne lanene ogrtače. Žene koje su se bavile umjetničkim zanimanjima poput sviračica ili su se u vrlo jednostavnu plesačica nosile su lagane prozirne haljine koje su više odjeću koja se sastojala pokazivale nego skrivale. od neke vrste pregače koja se omatala oko pasa i protezala do koljena. Muškarci iz srednjih društvenih slojeva pokrivali su i gornje dijelove tijela nekom vrstom tunike. Viši društveni slojevi oblačili su se u laganu haljinu koja se stezala pojasom oko pasa te je sezala sve do gležnjeva. Na nogama su nosili razne vrste sandala. Tijekom Novog kraljevstva u Egiptu se proširila nova moda odijevanja. Muškarci su nosili lanene haljine s rukavima i naramenicama, a oko bokova su imali pregače. Faraon se odijevao u nekoliko vrsta bogato ukrašene Sviračice i plesačice. Nebamunova grobnica. Teba, 18. odjeće. Kao i drugi slojevi društva, često je nosio pre- dinastija. (London: Britanski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2011.) gaču, ali i posebno izrađenu haljinu koja se oko pasa vezala pojasom. Na glavi je imao pokrivalo za glavu, krunu ili neku vrstu peri- IZVOR ke. Često mu se za bradu Svaki muškarac nosi dvije halje, a svaka žena samo jednu. Karipričvršćivala lažna brada. ke i konopce jedara drugi privezuju izvana, a Egipćani iznutra. Žene su se odijevale u Herodot, Povijest, II.36. ogrtače ili lagane haljine. Razlika u odjeći nižih i Ponovi viših slojeva vidljiva je u Razlikuje li se način odijevanja starih Egipćana uresima i kakvoći izrade prema imovinskom položaju? Na temelju slika Grobni reljef pisara i suca Ankirptaha. Staro kraljevstvo.

opiši kako su se odijevale žene viših društvenih slojeva, a kako nižih slojeva. Kako je izgledala odjeća faraona? Faraon Mikerin (Menkaura) u pratnji kraljice Khamerernebti. (Boston: Muzej lijepih umjetnosti. Foto: Mladen Tomorad, 2005.)

Zabava Jedan od najdražih oblika zabave u starom Egiptu bila je glazba. Ona je bila prisutna u svakodnevnom životu, vjerskim obredima, svečanostima i zabavama. Egipćani su poznavali razna glazbala (sistrum – vrstu

STARI ISTOK

Akrobatkinja. Deir el-Medina, 19. - 20. dinastija. (Torino: Egipatski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2018.)

Svečana gozba bogatijih društvenih slojeva. Nebamunova grobnica. Teba, 18. dinastija. (London: Britanski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

udaraljke, flautu, frulu, liru, lutnju, harfu i bubnjeve). Bogati društveni slojevi zabavljali su se na gozbama uz ples, jelo i piće. Na svečanim gozbama izvodile su se raznovrsne akrobatske točke, hrvanje i borbe štapovima, a mlade su plesačice zabavljale publiku. Raznovrsne akrobacije najčešće su izvodili djevojke i mladići u odjeći. Egipćani su poznavali i razne vrste igara. Vrlo rano su se pojavile prve igre na ploči na kojima su polja bila ispisana raznim hijeroglifskim znakovima. Postoje naznake da su prve igre na ploču došle u Egipat s Bliskog istoka. Igrači su trebali imati sreće, ali i određenu strategiju kako bi pobijedili jer su se potezi određivali štapićima ili kostima koje su se bacale iz šake. Djeca drevnih Egipćana slobodno su vrijeme često provodila u igri. Djevojčice su se uglavnom igrale raznovrsnim drvenim ili platnenim lutkama te marionetama. Dječaci su se igrali loptama, pikulama i štapovima. Egipćanima nisu bile strane ni sportske i atletske igre pa su vježbali, gimnasticirali i izvodili razne akrobacije. Mladići su poučavani lovu, streljaštvu, pecanju, utrkama zaprega, trčanju, skakanju i plivanju od djetinjstva. Viši društveni slojevi natjecali su se i u utrkama konja. U sportska natjecanja mogu se ubrojiti utrke lađama kada su veslači prelazili razdaljinu i do 32 km. Još jedno natjecanje na vodi bila je borba štapovima dviju posada, od četiri do šest boraca u svakom čamcu, koje su trebale protivnike baciti u Nil. Staroegipatske borilačke vještine uključivale su hrvanje, borbe sa štapovima te boks.

Senet. Nebamunova grobnica. Teba, 18. dinastija. (London: Britanski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Senet je bila najpopularnija igra na ploči. Mogla su je igrati dva igrača na ploči s 30 polja (kuća) razdijeljenih u tri reda s po deset polja (kuća). Svaki igrač je na početku imao pet (razdoblje Starog kraljevstva), a kasnije sedam (razdoblje Novog kraljevstva) figurica koje je trebao provesti kroz sva polja na ploči. Drugi igrač ga je trebao spriječiti u tome, a sâm u isti mah doći do kraja ploče. Postojala su „sretna“ (15) i „nesretna polja“ (16, 27). Posljednjih pet polja nosilo je posebna imena: dobro, loše, tri, dva, jedan koja su tijekom Novoga kraljevstva postala oznake broja bogova. Na grobnim reljefima pokojnici su često prikazivani kako igraju ovu igru jer je ona dobila posebno mjesto u poimanju zagrobnog života, odnosno oblika razonode. Pravila igre i polja na ploči pomalo podsjećaju na današnju društvenu igru Zmije i ljestve.

Ehnatonove kćeri u igri. (Oxford: Ashmoleov muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

STARI ISTOK

Borba štapovima. Sunčev hram faraona Niuserre. Abu Gurob, 5. dinastija. (Berlin: Egipatski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Najčešća zabava viših društvenih slojeva bili su lov i ribolov. Uvijek se oblikovala lovačka družina sastavljena od lovaca i uglednika koji su priređivali lov. Raznovrsne životinje često su se hvatale žive uz pomoć mreža, a ponekad su se ubijale strijelama i kopljima.

Lov na ptice iz Nebamunove grobnice. (London: Britanski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2015.) Na temelju slika opiši staroegipatski lov na opasne životinje, lov na ribe i lov na ptice.

Ponovi Kako su se sve zabavljali drevni Egipćani? Opiši njihove gozbe. Što znaš o staroegipatskim igrama na ploči? Kako su se igrali dječaci, a kako djevojčice? Koji je bio osnovni oblik zabave viših društvenih slojeva?

Tutankhamunova škrinja s prikazom faraona u lovu. Dolina kraljeva, KV62. (Kairo: Egipatski muzej.)

Stari Istok Brak i vlasništvo O poimanju braka i vlasništva u državama starog Istoka svjedoče brojni zakonici koji nam rasvjetljavaju život u pojedinim krajevima. Predodžba o „ljubavi“ u državama drevne Mezopotamije znatno se razlikovala od današnjeg poimanja. U Sumeru i Babiloniji brak je ponajprije označavao posjed i imovinu. Na starom Istoku djevojčice su dosezale zrelost za udaju ulaskom u pubertet te su se često udavale vrlo mlade, u dobi od 12 do 20 godina. Supruzi su većinom bili već odrasli muškarci u dobi od 20 do 32 godine. Svaki brak sklapao se pravnim činom između muškarca i žene, a ako nije postojala isprava koja je potvrđivala njihovu zajednicu, država nije mogla pravno zaštititi njihovu djecu. Brak nisu sklapali zaljubljeni pojedinci, nego predstavnici njihovih obitelji. Sâm čin sklapanja braka predočavao je ekonomsko ujedinjenje dviju obitelji iz kojih su dolazili supružnici. Pri takvim dogovorenim brakovima bio je čest slučaj da se budući muž i žena nisu uopće upoznali prije sklapanja braka. Djecu su znali vjenčavati prije nego što su dosegla godine potrebne za ulazak u brak te su nastavila živjeti u vlastitim obiteljima sve dok ne bi sazreli. Osnovna svrha bračne zajednice bila je rađanje zakonitog potomstva. Djeca su u Mezopotamiji bila oblik osiguranja i brige za vlastitu starost. Da bi se ostvarila svrha braka, koji se načelno zasnivao na jednoženstvu, odgovornost za slučaj da ne bi bilo djece najčešće je pripisivana ženi, a brojni zakoni dopuštali

STARI ISTOK su drugi brak ili robinju priležnicu koja bi rodila potomstvo. Mnogoženstvo je bilo moguće, ali uglavnom za bogate pripadnike društva i vladare koji su često imali hareme. Početkom 4. tisućljeća pr. Kr. položaj žene i muškarca u sumerskim gradovima državama bio je još uvelike jednakopravan. Ustroj obitelji dokraja se promijenio početkom 3. tisućljeća pr. Kr. kada je postao patrijarhalan. Najstariji muškarac postao je glava obitelji, odgovoran za sve članove kućanstva. On je odlučivao o svim važnim poslovima kućanstva i obiteljskim pitanjima te dogovarao brakove ukućana. Odnosi u babilonskoj obitelji sadržavali su sve elemente patrijarhata u kojemu je presudnu riječ imao muškarac.

su supruge morale biti vjerne, a suprugu je svaki oblik nevjere bio dopušten. Žena nije mogla naslijediti supruga. Hetitsko društvo bilo je također patrijarhalno. Najstariji muškarac bio je glava obitelji i odlučivao je o sudbini svih ostalih članova, osobito ženskih. Žene su imala jednaka prava zatražiti razvod kao i muškarci. Miraz je mogao naslijediti suprug ako bi supruga umrla u njegovu domu. U slučaju da je ostala živjeti u roditeljskom domu i ondje rodila djecu, njezin miraz naslijedila su djeca. Kraljevske kćeri najčešće nisu mogle odlučivati o tome s kim će se vjenčati i roditelji su se njima najčešće služili za sklapanje međudržavnih saveza. Brakovi nižih i srednjih društvenih slojeva bili su uglavnom jednoženačke zajednice. Kraljevi i prinčevi smjeli su imati više žena koje su živjele u haremima.

Bračni par. Mezopotamija, o. 2000. – 1700. g. pr. Kr. (New York: Metropolitanski muzej umjetnosti. Foto: Mladen Tomorad, 2003.)

U mezopotamskim je državama razvod braka bio moguć, ali uglavnom u slučajevima muževe nevjere. Svaka žena imala je pravo na vlastitu imovinu stečenu prije braka ili u braku, poput darovanja i slično. Roditeljsku je vlast obnašao otac, a majka ju je preuzimala samo u slučaju suprugove odsutnosti ili smrti. Tada je preuzimala i brigu o obiteljskoj imovini. Otac je odlučivao o životu i smrti djece, a majka je imala ograničena prava nad djecom. Roditeljska vlast nad djecom ponekad je za posljedicu imala prodaju djece u ropstvo ili dužničko ropstvo, usvojenje ili odvođenje djevojaka u svećenice. Babilonsko nasljedno pravo pravilo je razliku među zakonskim nasljednicima. Muška djeca bila su nužni zakonski nasljednici, dok su ženska djeca prilikom udaje dobivala nasljedni dio – miraz. U Asiriji su isprva brakovi s više žena bili rijetki. No postali su česta pojava već potkraj 2. tisućljeća pr. Kr. Takva politika nastavila se sve do kraja asirske države potkraj 7. st. pr. Kr. Prema asirskim zakonima jedino

Ženske figurice iz Male Azije, 2. – 1. tisućljeće pr. Kr. (Chicago: Orijentalni institut. Foto: Mladen Tomorad, 2018.)

Na prostoru današnje Palestine i Izraela obitelj je imala izraženu patrijarhalnu crtu. Obiteljski odnosi zasnivali su se na uzajamnosti plemenskoga potomstva i svijesti o neraskidivosti obitelji. Židovski običaji dopuštali su mnogoženstvo. Ženik je morao ocu djevojke platiti propisan iznos jer je imovina najčešće ostajala u vlasništvu žene koja se udavala, a rjeđe u vlasništvu njezinih rođaka. Suprug se za nevjeru strogo kažnjavao, a za preljub s udanom ženom bila je propisana smrtna kazna. Obiteljski i bračni odnosi kod Židova bili su uređeni tako da su žene imale određena prava, poput zabrane da ih se proda. Doduše, otac je imao pravo prodati djecu u nuždi. Razvod je bio dopušten ako bi suprug iznašao ženi određene

STARI ISTOK

Perzijanci. Perzepol. (London: Britanski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

„mane“. S druge strane, ženi je razvod pružao mogućnost preudaje. U perzijskom društvu muškarci su mogli imati više žena, ali i veći broj priležnica. Obitelji su bile brojne, a posebno se cijenio broj sinova. IZVOR Svatko se ženi s većim brojem zakonitih žena, a pribavljaju sebi još mnogo više inoča. Odmah nakon junaštva u borbi, muškarcu se kao najveća vrlina ukazuje ako ima mnogo sinova: onome tko ih ima najviše kralj svake godine šalje darove. Mnoštvo smatraju snagom. Sinove odgajaju od njihove pete do dvadesete godine samo za troje - za jahanje, gađanje lukom i govorenje istine. Prije nego što navrši pet godina, ne izlazi pred očevo lice već boravi kod žena. A tako čine zato da ne bi uopće rastužio oca ako umre kao malo dijete. Herodot, Povijest, I.136.

Ponovi Opiši kako se poimao brak kod naroda starog Istoka te usporedi s današnjom predodžbom. Kako se brak sklapao i koja je bila njegova svrha? Kako je izgledao razvod? Koja su društva starog Istoka poznavala mogućnost mnogoženstva? Razmisli i odgovori koji su bili osnovni preduvjeti i svrha mnogoženstva. Kako je izgledalo ženino pravo nasljeđivanja supruga?

Položaj žene Spolne razlike između muškaraca i žena bile su izražene u svim vidovima u pojedinim država starog Isto-

ka. Dok je muškarac „glava kuće“, njezin zaštitnik te osiguravatelj prihoda, ženina uloga poglavito je vezana uz domaćinstvo, majčinstvo i bračne dužnosti te obavljanje raznovrsnih kućanskih poslova (kuhanje, pranje, šivanje i tkanje). Kad su nakon sklapanja braka mladenci počeli živjeti u novom kućanstvu, život žene bio je uglavnom ograničen na rađanje, odgoj djece, vođenje kućanstva i održavanje vjerskih običaja. Uz ove svakodnevne poslove žene su se mogle baviti raznim obrtničkim zanimanjima te prodavati proizvode izvan kuće. S obzirom na važnost rađanja u ostvarenju ženine društvene uloge, žene su amuletima koje su često nosile ili biljkama nastojale odagnati zloćudne demone, sve u nastojanju da spriječe pobačaj. Tijekom većeg dijela babilonske povijesti žene su smjele samostalno obavljati razne poslove, bilo u svoje ili suprugovo ime, te se baviti obrtom ili trgovinom, ali su im se znatno smanjile mogućnosti u odnosu na sumersko ili akadsko razdoblje. U kasnije mezopotamsko doba žene su postupno izgubile slobodu te postale roba koju muškarci prodaju i kupuju. U asirskom društvu žene iz nižih društvenih slojeva izgubile su mnoga prava i svedene su na građane drugog reda, ali njihov je položaj usporediv s položajem žena u Babiloniji. Prema asirskom pravu, sa ženama su rijetko ophodilo kao sa samosvojnim pojedincima. U osnovi su bile vlasništvo svojih muževa i očeva koji su odlučivali o njihovoj sudbini. Za prekršaje bile su zakonom kažnjavane vrlo okrutnim kaznama. Glavna ženska uloga bila je rađanje muške djece koja će postati novi vojnici potrebni za očuvanje asirskog kraljevstva. U kućanstvima su, uz suprugu, nerijetko živjele brojne sluškinje s kojima je gospodar kuće imao spolne odnose. U asirskom društvu ropkinje su često radile u javnim kućama koje su pohodili brojni Asirci. Žene iz viših društvenih slojeva, one povezane s kraljevskom palačom, vodile su drukčiji život. Postoje dokazi da su smjele posjedovati imovinu i kupovati zemlju te slati i primati pisma. U kasnijem asirskom razdoblju kraljica je bila vrlo važna osoba, ali njezin je ugled počivao na položaju kao majke budućega kralja. Tako je Samu-Ramat, poznatija po grčkom obliku svojega imena Semiramida, bila neuobičajeno utjecajna u prvih pet godina vladavine svojega sina potkraj 9. stoljeća pr. Kr. tako da je to ušlo i u kasnije priče koje su prepričavali stari Grci. Izvori svjedoče o službenicama koje su vodile kućanstva članica kraljevske obitelji. Žene su igrale i važnu

STARI ISTOK

Asirka koja stoji, 9. – 8. st. pr. Kr. (St. Louis: Muzej St. Louisa. Foto: Mladen Tomorad, 2018.)

Gola ženska figurica. Megido, o. 950. – 732. g. pr. Kr. (Chicago: Orijentalni institut. Foto: Mladen Tomorad, 2018.)

ulogu u vjerskim obredima te radile kao svećenice. Neke su djelovale i kao proročice koje su objavljivale poruke bogova. U hetitskom društvu ženina je glavna zadaća bila roditeljstvo, dakle rađanje i odgoj djece. No žene su smjele obavljati i razne poslove izvan kuće. Nije sačuvano mnogo pisanih izvora o položaju žene u perzijskom društvu. Poznato je da su se žene smjele baviti raznim zanimanjima te su za njih dobivale uglavnom istu količinu hrane kao i muškarci. U svim razdobljima povijesti starog Istoka očekivana životna dob žena bila je razmjerno niska zbog velike smrtnosti i čestih nepredviđenih poteškoća pri porođaju te je iznosila između 25 i 35 godina.

smokve, jabuke, šipak i breskve. Do 1. tisućljeća pr. Kr. obroke su najčešće pripremali od govedine i ovčetine, a ponekad i svinjetine. Meso se peklo na žaru ili ražnju, kuhalo na pari ili vodi. Od mesa i raznog povrća kuhali su se gulaši, juhe ili pekle pite. Narodi drevne Mezopotamije pripremali su i skakavce na žaru. Jela od jaja su uglavnom pripremana samo u kuhinjama viših društvenih slojeva. Za pripremu jela, ovisno o krajevima, koristili su biljno, maslinovo i sezamovo ulje. Sol su upotrebljavali prilikom sušenja te kako bi spriječili kvarenje mesa. Nabavljali su ga iz suhih pustinjskih područja ili s obala Sredozemnog i Crvenog mora te iz Perzijskog zaljeva. Od ječma i pšenice proizvodili su slabije i jače vrste piva koje su začinjavali raznim začinima. Trošili su ga svi društveni slojevi bez obzira na dob radi manje mogućnosti zaraze. U brdovitim kišnim područjima uzgajali su vinovu lozu od koje su proizvodili razna vina. Potrošnja vina i suhih grožđica bila je uglavnom povlastica vladajućih društvenih slojeva.

Ponovi Kojim su se sve zanimanjima žene starog Istoka smjele baviti?

Razni začini s prostora starog Istoka. (Kopenhagen: Nova gliptoteka Carlsberg. Foto: Mladen Tomorad, 2014.)

Prehrana stanovništva U državama starog Istoka žitarice čine najvažniji dio prehrane. Za pripremu kruha i raznih kaša najviše su se koristili ječam i pšenica. U prehrani su često koristili i datulje koje su sušili ili od njih izrađivali razne sirupe. Upotreba meda nije bila svagdje uobičajena. Od povrća najčešće su trošili luk i češnjak, a od voća

Ponovi Koja je bila osnovna namirnica naroda starog Istoka? Koje su sve namirnice koristili? Razmisli i odgovori o čemu je ovisila ovakva prehrana. Koji su napitak i zašto pili svi društveni slojevi bez obzira na dob?

STARI ISTOK

Stanovanje Stanovnici naroda starog Istoka živjeli su u selima i gradovima. Nastambe su najčešće bile izrađene od opeke sušene na suncu. U središtu mezopotamskih gradova smjestile su se najvažnije zgrade: zigurat – stepenasta piramidalna građevina različite namjene, hramovi, upravne zgrade i palače. Zbog nedostatka kamena i drveta građevine u Mezopotamiji najčešće su izrađivane od opeke. Pripadnici viših društvenih slojeva živjeli su u palačama koje su uključivale stambene zgrade, radionice i skladišta. Palače su također bile izgrađene na više razina, pokrivao ih je ravni krov i često su bile lijepo Ukras kraljevske palače ukrašene. Sargona II. u Korsabadu, kraj 8. st. pr. Kr.

(Pariz: Muzej Louvre. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

3.5.29. Rekonstrukcija zigurata. (Berlin: Muzej Pergamona. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

(Pariz: Muzej Louvre. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Perzijske palače i gradovi često su ukrašeni brojnim stupovima izrađenim od kamena. Najbolji primjer takvoga graditeljstva su apadane - prijestolne dvorane sa stupovima, kraljevske dvorane i vratnice Kserksa I. u Perzepolu te kraljevske palače Darija I. u Suzi. Većina stanovnika u Mezopotamiji živjela je u manjim nastambama. Kuće su obično građene od opeke i blata, a njihova veličina ovisila je o društvenom položaju i bogatstvu pojedinca. Siromašan sloj živio je u kružnim kućama s jednom prostorijom u čijem se središtu nalazio potporni stup. Kuće srednjeg i višeg sloja bile su višekatnice sastavljene od više prostorija. U prizemlju su bili kuhinja i ognjište, prostorija u kojoj su primani gosti, manja soba s oltarom te grobnica smještena u podrumskim prostorima. U otvorenom vanjskom dijelu kuće bila je stoka. Na katu nalazile su se spavaonice. Neke su kuće imale i maleni drveni balkon koji je gledao na dvorište. Ponekad su bile opremljene i kupaonicom. Kuća je bila pokrivena krovom izrađenim od trske, drveta i blata. Prostorije su osvjetljavali bakljama, svijećama, a kasnije i uljanicama.

U 1. tisućljeća pr. Kr., tijekom asirske i perzijske prevlasti na starom Istoku, palače su građene od kamenih blokova koji su često vrlo lijepo ukrašeni. Ostatci takvih palača otkriveni su u Korsabadu, Ninivi, Nimrudu, Ašuru u Asiriji te Suzi, Ekbatani i Perzepolu u današnjem Iranu. U novom babilonskom kraljevstvu palače u Babilonu gradile su se od plavo obojenih Asirska kuća. opeka koje su bile lijepo ukrašene raznim prikazima u (Berlin: Muzej Pergamona. Foto: Mladen Tomorad, 2011.) drugim bojama.

Glava stupa apadane iz palače Darija I. u Suzi.

STARI ISTOK

Model kuće sa starog Istoka. (Pariz: Muzej Louvre. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Model kuće u drevnom Izraelu. Megido, 10. – 8. st. pr. Kr. (Chicago: Orijentalni institut. Foto: Mladen Tomorad, 2018.)

Ponovi Koja su osnovna obilježja stanovanja u drevnoj Mezopotamiji? Koji je bio glavni građevni materijal? Opiši izgled kuća na starom Istoku.

Odijevanje

kulture. Babilonci i Asirci nosili su suknje izrađene od vune. Vojnici su bili odjeveni u suknje koje su oko donjeg ruba imale ukrase, a preko ramena bile su opasane šalovima. Na glavama su imali kacige od kože ili metala s rogatim ukrasima. U babilonskom razdoblju obuvali su razne sandale. U hladnim područjima bogatiji pripadnici društva nosili su kožne cipele. U kasnoj asirskoj državi prestala je upotreba suknja te su se muškarci odijevali u košulje bez rukava. Asirski vojnici bili su obučeni u košulje koje su im sezale do koljena te prsni oklop izrađen od platna, žice i kože koji je oko pojasa bio privezan širokom remenom. Na glavama su imali kacige. Žene su u 2. i 1. tisućljeću pr. Kr. obično odijevale duge haljine (s rukavima ili bez njih) ili suknje, a oko ramena ogrtač. Frizure su ukrašavale vrpcama ili dijademom, a ponekad su nosile i raznovrsne kape ili marame. Ukrašavale su se ogrlicama, naušnicama, narukvicama, prstenjem, a na odjeću su pričvršćivale broševe. Bogatije žene obuvale su sandale, a pripadnice nižih društvenih slojeva hodale su bose. Tijekom razdoblja asirske prevlasti žene su počele pokrivati lice, što je bila oznaka višega društvenog položaja te ugleda. Asirski su zakoni propisivali koje se žene moraju pokrivati velom, a koje ne smiju ovisno o staležu, položaju i zanimanju. Ženama je kosa često bila obješena s obje strane lica. Robinje i prostitutke jedine se nisu smjele pokrivati velom. Perzijanci su nastavili običaje odijevanja započete u kasnom asirskom razdoblja. Uglavnom su nosili ko-

Odjeća naroda starog Istoka odgovarala je različitim klimatskih uvjetima prostora na kojima su živjeli. U višim hladnim predjelima nosili su topliju odjeću, a u vrućim suhim pustinjskim krajevima lakšu. Odjeću su najčešće izrađivali od vune koja je bila jedan od najvažnijih trgovačkih proizvoda cijelog područja, ali i od lana. Drevni Sumerani odijevali su se uglavnom u suknje s pričvršćenim ovčjim kožama, a dužina im je ovisila o društvenom položaju osobe. Sluge i vojnici nosili su kraću odjeću, a predstavnici viših društvenih slojeva dužu. Odjeća je bila omotana oko tijela i pričvršćena pribadačama. Vrlo mala djeca uglavnom su bila gola, dok su starija djeca bila odjevena poput svojih roditelja. Noge su im uglavnom bile bose. Žene drevne Mezopotamije imale su prirodnu kosu te nisu koristile perike. Božice su najčešće prikazivane u dugim, nabranim haljinama ili uskim suknjama izrađenim od obojenih vunenih tkanina. Crtež odjeće raznih naroda starog svijeta. Veće razlike u odijevanju muških i ženskih predstav- Na temelju slikovnog prikaza zaključi kojim narodima nika zajednica nastupile su tek s razvojem babilonske pripadaju pojedini likovi.

STARI ISTOK šulje bez rukava načinjene od vune ili lana koje su često ukrašavane raznim uresima od zlata i drugih metala. Obuvali su sandale s debelim i tankim potplatima, a ponekad i zatvorene cipele. Visoke cipele koristili su samo konjanici. Vladari su nosili duge lijepo ukrašene obojene haljine koje su sezale do stopala, često s ponekim dodatcima. Na glavama su nosili razne vrste pokrivala.

Svirač harfe. Larsa, sumersko razdoblje. (Pariz: Muzej Louvre. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Ponovi Od kojih su sve materijala izrađivali odjeću narodi starog Istoka? Uoči sličnosti i razlike između odjeće starih Egipćana i odjeće naroda drevne Mezopotamije.

Muškarac i žena. Sumer, sredina 3. tisućljeća pr. Kr.

Zabava Narodi starog Istoka nisu poznavali brojne oblike zabave poput starih Egipćana. Najvažniji oblik zabave bile su bogate gozbe, slavlja i svečanosti na kojima su gosti jeli meso i pili pivo, a ponekad i vino. Tijekom gozbi goste su često zabavljali svirači ili sviračice, oskudno odjevene plesačice i akrobati. Perzijanci su osobito cijenili proslave rođendana, kada su priređivali bogate obroke i zabave. Uz to što su se tako zabavljali, narodi starog Istoka su razne prijepore rješavali borbom. Od sportskih borbi u današnjem smislu riječi najvažnije su bile hrvanje i boks. Ponekad su se priređivale i borbe u kojima su se borci borili do smrti. Često su se utrkivali. Poput egipatskih faraona, asirski su kraljevi također priređivali kraljevski lov na lavove kada su u kolima koje su vukli konji lukom i strijelom ubijali divlju životinju. U drevnoj Mezopotamiji ljudi su se također zabavljali bacanjem kocke s četiri strane. Igrali su razne igre na ploči, čija su polja ponekad bila označena raznim znakovima zodijaka. U helenističkom razdoblju na cijelom području pod utjecajem Grka počela su se odvijati razna sportska natjecanja poput utrka dvokolica u posebno izgrađenim trkalištima. Popularnost je porasla i raznim borilačkim natjecanjima koja su se odvijala u vježbalištima i hrvalištima. U vrijeme rimske prevlasti gradila su se borilišta za gladijatorske borbe.

(Chicago: Orijentalni institut. Foto: Mladen Tomorad, 2018.)

Ponovi Koji su sve oblici zabave postojali na starom Istoku? Na koji način su se promijenili oblici zabave u helenističkom i rimskom razdoblju?

Prepoznaj promjene Zajedno sa svojim parom pokušaj izdvojiti koje su sličnosti, a koje razlike u načinu prehrane, odijevanja i zabave nekada i danas.

Istraži povijesne izvore Istraži kakav je bio položaj žene u društvima staroga Istoka i prezentiraj svoja saznanja u pisanom obliku.

Usporedi i zaključi Iz teksta izdvoji i u svoju bilježnicu napiši glavna obilježja i razlike društava Egipta i Mezopotamije.

ANTIČKI SVIJET Pogled na Atensku akropolu. Akropola, sveto brdo iznad Atene, utvrđena je još od mikenskog doba, a ponovno je izgrađena u zlatno doba stare Grčke, u 5. stoljeću pr. Kr. Bio je to najizazovniji pothvat u povijesti grčkoga graditeljstva.

ANTIČKI SVIJET

NAKON UČENJA SLJEDEĆIH NASTAVNIH TEMA MOĆI ĆETE: - objasniti uzrok nastanka i organizaciju polisa; - analizirati društvene strukture u drevnoj grčkoj i rimskoj državi; - opisati oblike upravljanja atenskom državom te politički položaj pojedinih društve nih skupina; - istražiti uzroke i posljedice ratova u drevnoj Grčkoj: od grčko-trojanskoga rata do osvajanja Aleksandra Velikog; - usporediti znanstvena i tehnološka dostignuća pojedinih naroda staroga svijeta; - povezati gospodarske aktivnosti Grka i Rimljana s njihovim utjecajem na hrvatski povijesni prostor; - analizirati organizaciju rimske vojske i širenje rimske države te organizaciju vlasti u provincijama na tri kontinenta, posebice na hrvatskome povijesnom prostoru; - usporediti obilježja različitih oblika vlasti u rimskoj državi.

ANTIČKI SVIJET

GRČKI POLISI − POSTANAK, UREĐENJE, REFORME, RATOVI Prisjeti se što si naučio/la o staroj Grčkoj u osnovnoj školi. Kako su Grci sebe nazivali? Kako su se nazivali grčki gradovi države? Kojih se velikih grčkih ratova prisjećaš? Kako se zvao najveći osvajač Starog svijeta koji je svojim osvajanjima pokušao ujediniti Istok i Zapad? U sljedećoj temi produbit ćeš svoja znanja o grčkoj civilizaciji čija su kulturna dostignuća u Europi vidljiva i danas.

Rani razvoj grčkoga prostora do kraja mračnoga razdoblja Kreta

Krećani su kao vrsni pomorci razvili jaku trgovačku flotu. Njihovi brodovi dopremali su robu u luke na feničkom prostoru, u Egiptu i na Peloponezu te ubirali danak s obližnjih područja. Kretski gradovi nisu bili utvrđeni. Krećani su vjerovali da im je brodovlje toliko moćno da može čuvati njihove luke i naselja od napada s mora. U 15. stoljeću pr. Kr. nastupilo je naglo propadanje izvorne minojske civilizacije. Uzrok tomu bila je erupcija vulkana na otoku Teri. Misli se da je nastali veliki plimni val uništio kretsku flotu. Naslage vulkanskoga pepela i erupcijom izazvano pogoršanje klimatskih uvjeta naštetili su poljoprivrednoj proizvodnji na otoku, a nestašice su potkopale ugled i vlast viših društvenih slojeva. Prouzročene slabosti privukle su strane napadače kojima se Krećani nisu mogli suprotstaviti pa su potkraj 15. stoljeća pr. Kr. Kretom zavladali Mikenjani.

Na otoku Kreti početkom 2. tisućljeća pr. Kr. nastupio je razvoj većih neovisnih gradskih središta. Njihovo glavno obilježje bilo je postojanje palače kao upravnog središta viših društvenih slojeva koji su posjedovali moć, bogatstvo i ugled. Najpoznatija palača sagrađena je u gradu Knosu. Otvoreno je pitanje jesu li se iz tih središta razvila pojedinačna kraljevstva, iako grčki mit spominje kralja Minoja koji bi vladao cijelim otokom i po kojemu je kretska civilizacija dobila ime minojska. Simbol moći bila je dvostruka sjekira – labris prema kojoj je palača u Knosu prozvana labirint. U 17. stoljeću pr. Kr. palače su stradale u potresu, ali su vrlo brzo iznova podignute i Kraljevsko prijestolje iz palače u Knosu. povećane. Ta činjenica možda svjedoči da je Knos postao (Oxford: Ashmoleov muzej. kulturno i političko središte kretske civilizacije. Foto: Mladen Tomorad, 2015.)

IZVOR Minoj je od onih, za koje po predaji znamo, kao najstariji pribavio sebi brodovlje i zavladao najvećim dijelom sadašnjeg helenskog mora, zagospodario Kikladskim otocima i prvi naselio veliku većinu njih otjeravši Karane i postavivši svoje sinove za gospodare. I gonio je gusare s mora, koliko je mogao, naravski zato da ima veće dohotke. (...) Kad je Minoj uredio brodovlje, lakše se plovilo od jednih do drugih, jer je on tada, kad je naseljavao mnoge otoke, protjerao s njih razbojnike. Tukidid, Povijest Peloponeskog rata, I.4, 8. Tko je bio Minoj?

Među brojnim otkrivenim predmetima koje je iskopao britanski arheolog Arthur Evans ističe se kameno prijestolje koje je otkriveno u prijestolnoj dvorani ukrašenoj raskošnim freskama. Istraži koje je još predmete otkrio Arthur Evans? Izdvoji i opiši jedan.

ANTIČKI SVIJET Najveći doprinos istraživanju minojske kulture dao je britanski arheolog Arthur Evans koji je istražio mnoge gradove na Kreti. Najvažniji gradovi bili su Knos, Fest i Hagija Trijada. Ponovi Opiši minojsku civilizaciju. Koje je bilo glavno obilježje čvršćega političkog uređenja drevne Krete? Na temelju čega se zaključuje da je Knos postao središte kretske civilizacije? Pogledaj na poveznici Propast minojske civilizacije i objasni kako je propala izvorna kretska civilizacija. [https://www.youtube.com/ watch?v=fCjca6407tg]

Prvi valovi seobe grčkih plemena Početkom 2. tisućljeća pr. Kr. nomadska grčka plemena krenula su sa sjevera u seobu na područje današnje Grčke. Udruživala su se u saveze. Tijekom 2. tisućljeća pr. Kr. doseljavala su se u valovima. Plemena Ahejaca naselila su poluotok Peloponez, Jonjana poluotok Atiku, a Eoljana prostor Beotije i Tesalije. Pokorili su domaće stanovnike - Pelazge. S vreme-

nom su se osvajači pomiješali sa starosjediocima i pod njihovim utjecajem prihvatili sjedilački način života. Tijekom seobe najveći ugled u grčkom društvu imali su istaknuti ratnici. Oni su se okupili u vijeću ratnika koje je postupno preuzelo vlast u grčkim plemenima. S trajnim naseljavanjem nastalo je na egejskom prostoru novo društveno uređenje čiji je temelj bilo krvno srodstvo. Osnovica gospodarstva bio je rod. Rodovi su se organizirali u veće zajednice – bratstva. Pripadnici bratstva koji su živjeli na istom prostoru bili su okupljeni u pleme. Ponovi Kako je izgledao politički ustroj grčkoga društva u vrijeme doseljavanja? Opiši kako je bilo uređeno grčko društvo nakon doseljavanja.

Mikena Doseljena ahejska plemena osnovala su oko 1600. g. pr. Kr. jaku državu sa središtem u Mikeni. Ostala važna središta bili su utvrđeni gradovi Tirint, Sparta, Karta 11. Grčko naseljavanje egejskog prostora

Pomoću karte utvrdi područja naseljavanja grčkih plemena te na osnovi vlastita istraživanja razluči razdoblja u kojima su se ta premještanja dogodila.

ANTIČKI SVIJET opljačkani. Moguće je i da su razaranja koja je pretrpio stari Istok prouzročila manjak robe i prihoda te nestašice u mikenskom društvu, što je potaknulo sukobe i unutarnje ratove između mikenskih gradova zbog dostupnih prirodnih izvora. U pojedinim područjima obilježja mikenske kulture opstala su do sredine 11. stoljeća pr. Kr. Ponovi Objasni važnost kiklopskih zidova. Koji su mogući uzroci sloma mikenske kulture? Maketa Mikene.

Troja i grčko-trojanski rat

(Mikena: Arheološki muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2016.)

Prikaz mikenskih ratnika, druga polovica 13. st. pr. Kr.

Grad Troja ili Ilij, kako su ga nazivali Grci prema akropoli grada Troje, razvio se na zapadnoj obali Male Azije u 3. tisućljeću pr. Kr. Zbog čestih provala pljačkaških plemena u prvoj polovici 2. tisućljeća pr. Kr. Trojanci su grad opasali debelim bedemima. Bili su bogati, a bavili su se obrtom, poljoprivredom i trgovinom.

(Atena: Nacionalni arheološki muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2016.)

Atena, Pil i Teba. Na čelu pojedinih gradskih središta nalazio se kralj koji je bio i vjerski poglavar. Mikena je imala utvrđeni gornji grad – akropolu s pojasom debelih kamenih zidova koje su nazivali kiklopskim zidinama. Grci su vjerovali da su ove zidine izgradili mitski jednooki divovi – Kiklopi. Mikensko društvo se dijelilo na plemstvo, svećenstvo, službenike i obično stanovništvo - pučane, sluge i robove. Ratovali su s okolnim gradovima, a potkraj 15. stoljeća pr. Kr. osvojili su i opljačkali kretske gradove. Mikenjani su imali razvijene trgovačke dodire s istočnim Sredozemljem, a svoju su robu prodavali i u zapadnom Sredozemlju, sve do današnje Španjolske i Tunisa. Njihovi su keramički proizvodi dospjeli i do sjevernog Jadrana i Bugarske. Potkraj 13. stoljeća pr. Kr. na širem prostoru istočnog Sredozemlja dogodio se prodor tzv. Naroda s mora. Njihove su navale uništile gotovo sve brončane kulture na starom Istoku i Egejskom moru. Obično se misli da su u tim prodorima mikenski gradovi bili početkom 12. stoljeća pr. Kr. osvojeni i 2700.

2650.

2600.

o. 2700. g. pr. Kr. početak

2550.

2500.

minojske kulture

2450.

2400.

2350.

2300.

2250.

Ostatci Troje snimljeni iz zraka. Potraga za Trojom počela je još početkom 16. stoljeća, ali do sedamdesetih godina 19. stoljeća nije bilo važnijih rezultata. Prva arheološka istraživanja brda Hisarlik, na kojem su otkriveni ostatci Troje, započela su sredinom šezdesetih godina 19. stoljeća. Godine 1871. Heinrich Schliemann je počeo iskapanje tijekom kojeg je otkrio višeslojno naselje koje datira od brončanog doba do rimskog razdoblja. Pretpostavio je da bi jedan od tih slojeva trebala biti homerska Troja. Godine 1988. njemački su arheolozi pod vodstvom Manfreda Korfmanna otkrili velik broj vrhova brončanih strijela te spaljene ljudske ostatke s početka 12. st. pr. Kr. U ljeto 2006. otkriveni su ostatci grada koji se datiraju u sredinu 13. st. pr. Kr. i mogli bi odgovarati razdoblju grčko-trojanskog rata. O junacima toga rata snimljeno je mnogo filmova. Jedan od posljednjih je film Troja iz 2004. godine. 2200.

2150.

o. 2000. – 1100. g. pr. Kr. početak

2100.

2050.

2000.

1950.

doseljavanja grčkih plemena o. 1900. g. pr. Kr. Troja opasana zidinama

1900.

1850.

1800.

1750.

1700.

ANTIČKI SVIJET Smatra se da su početkom 12. stoljeća pr. Kr. Troju napala ujedinjena ahejska plemena koja je prema mitu predvodio mikenski kralj Agamemnon. Grad bi bio uništen nakon desetogodišnje opsade pa se otuda pretpostavilo da je rat trajao od oko 1193. do 1183. g. pr. Kr. Prema nekim mišljenjima, priča o grčkotrojanskom ratu mogla bi čuvati uspomenu na sukobe između dvaju saveza koji se spominju u hetitskim tekstovima. Jedan savez okupljao je gradove države u zapadnoj Maloj Aziji, u koje je pripadala i Troja, a drugi se spominje pod imenom Ahhijava pa se smatra da se odnosi na Ahejce.

Ponovi Gdje se nalazila Troja? Kako se u povijesnoj znanosti pokušava objasniti priča o grčkotrojanskom ratu?

Seoba Dorana i homerska Grčka Nekako istodobno s prodorom tzv. Naroda s mora zbio se i posljednji val doseljavanja grčkih plemena dolaskom Dorana. Prema starijoj pretpostavci, njihov dolazak potaknuo je premještanje ostalih grčkih plemena. Ahejci su se preselili na sjever Peloponeza, Jonjani na otoke i južna obalna područja Male Azije, a Eoljani na sjeverna obalna područja Male Azije. Doranima se pripisivalo i da su uništili mikensku kulturu zahvaljujući ratničkoj nadmoći jer su za izradu oružja i raznog oruđa koristili novu kovinu – željezo, dok su starija grčka plemena koristila brončano oružje. Danas se starija pretpostavka više ne smatra valjanom. Propast mikenske kulture objašnjava se kao ishod više činitelja, vanjskih, kao što je provala tzv. Naroda s mora, ali još više unutarnjih, kao što su međusobni sukobi. Čini se da su se upravo pod utjecajem unutarnjih previranja ranija grčka plemena, odustavši od sjedilačkog načina života, počela premještati u potrazi za boljim životnim uvjetima. Doseljavanje Dorana promatra se kao dugotrajno zbivanje tijekom kojega su manje dorske skupine prodirale u srednju i južnu Grčku. Pritom se smatra da doseljavanje nije uvijek imalo oblik nasilnog osvajanja, iako su se Dorani naposljetku ustoličili u nekadašnjim mikenskim središtima. Slomom mikenske kulture počelo je razdoblje homerske Grčke. Uzima se da je ono trajalo od sredine 12. do sredine 8. stoljeća pr. Kr. Bilo je to vrijeme gospodarskog i društvenog nazadovanja. Propala je privreda temeljena na moći središnje vlasti – koju je predstavljala vladarska palača – da vodi brigu o preraspodjeli bogatstva, nestalo je reda i poretka, iščeznula je pismenost, opseg trgovine je znatno pao, smanjilo se stanovništvo i napuštena su naselja, bilo je sve manje metala i opala je kvaliteta obrtničkih proizvoda.

Grčki ratnici, o. 1200. g. pr. Kr. (Atena: Nacionalni arheološki muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2016.)

Na glavi nose kacigu, tijelo im je oklopljeno vjerojatno kožnim i žičanim oklopom, a u rukama imaju koplje i štit. Ova vaza otkrivena je tijekom arheoloških istraživanja Mikene te predstavlja vjerojatni izgled mikenskih i drugih grčkih ratnika tijekom grčko-trojanskog rata. Zlatna pogrebna maska. (Atena: Nacionalni arheološki muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2016.)

Slavnu zlatnu masku otkrio je Heinrich Schliemann u jednoj od grobnica tijekom arheoloških iskapanja Mikene. Nazvana je po mitskom mikenskom kralju Agamemnonu, jednom od glavnih likova grčkotrojanskog rata. 1700.

1650.

1600.

1550.

o. 1600. g. pr. Kr.

1500.

1450.

1400.

1350.

1300.

o. 1450. g. pr. Kr. propast minojske o. 1500. g. pr. Kr. mitska Minojeva vladavina

početak mikenske kulture

kulture

1250.

1200.

1150.

1100.

1050.

1000.

950.

900.

12. – 8. st. pr. Kr. homerska Grčka o. 1150. g. pr. Kr. propast mikenske kulture i doseljavanje o. 1193. – 1183. g. pr. Kr. grčko-trojanski rat o. 1200. g. pr. Kr. provale tzv. Naroda s mora

850.

800.

750.

Dorana

700.

ANTIČKI SVIJET

Ponovi Koja je bitna razlika u objašnjavanju doseljavanja Dorana i propasti mikenske kulture između starog i novog tumačenja? Koja su obilježja razdoblja od sredine 12. do sredine 8. st. pr. Kr.?

Razvoj grčkih gradova država

Sparta i Atena − razvoj društvenog uređenja do kraja 6. stoljeća pr. Kr. Sparta

Dorani su nakon doseljavanja u pokrajinu LakoniNakon homerskog doba grčke povijesti slijedilo je ju na poluotoku Peloponezu pokorili starosjedioce razdoblje unutarnjeg učvršćivanja. Njegovo najvaž- Ahejce i osnovali polis čije je središte bila Sparta ili nije obilježje bilo je osnutak brojnih malih gradova Lakedemon (oko 900. g. pr. Kr.). država – polisa koji su neprestano ratovali. Grad je tvorila utvrda - akropola i prigradsko naselje ispod utvrde. Središte gradskog života bio je otvoren trg – agora, gdje su se održavale narodne skupštine. U blizini trga bio je smješten hram posvećen zaštitniku grada, gradsko kazalište i vježbalište. Preraspodjela zemlje uvjetovala je novo društveno raslojavanje. U gradovima se izdvojio manji sloj uglednih i moćnih građana – aristokracija. Ona je uz kralja vladala grčkim gradovima. Ipak, većinu stanovništva činio je običan puk – demos. U demos su se ubrajali seljaci, obrtnici i trgovci. On je imao ograničena prava u odlučivanju i upravljanju polisom. Herojsko svetište posvećeno Menelaju. On je bio brat Agamemnonov i kralj Sparte. Zbog otmice njegove supruge Helene započeo je grčko-trojanski rat. Menelaj je u Sparti štovan stoljećima nakon završetka legendarnoga rata. U 8. stoljeću pr. Kr. u istočnom dijelu grada podignuto mu je svetište prikazano na slici. Do danas se nije očuvalo mnogo drevnih građevina tog važnoga grčkog grada. Među bolje očuvanim građevinama je kazalište iz rimskog razdoblja.

Zidine Tirinta. (Foto: Mladen Tomorad, 2016.)

Tirint je bilo jedno od najvažnijih središta mikenske kulture. Početkom 12. st. pr. Kr. stradao je u požaru. Neki istraživači misle da je požar izbio zbog potresa. U tzv. mračno doba grčke povijesti mjesto je bilo slabo naseljeno. Grad ni poslije nije dosegao nekadašnju važnost.

Ponovi Objasni prava i dužnosti aristokracije te prava i dužnosti demosa. Opiši izgled grčkoga grada države.

Kako bi održali vlast nad brojnijim pokorenim stanovništvom, Spartanci su izgradili snažnu vojničku državu. Prvotno su Spartu činila četiri naselja. No Spartanci su nastojali proširiti svoj polis na susjedne plodne ravnice. Najžešći otpor pružili su im Mesenjani. Tek nakon tri rata Mesenjani su poraženi i pretvoreni u helote. Na čelu spartanske države bila su dvojica kraljeva. Oni su imali neograničenu vlast samo u vrijeme rata. Tada su zapovijedali vojskom i mogli su odlučivati o životu i smrti svojih vojnika. U mirno doba kraljevi su bili članovi vijeća staraca koje je vodilo državne poslove. Osim kraljeva, u vijeću staraca bilo

ANTIČKI SVIJET

5 EFORA

VIJEĆE STARACA (GERUZIJA)

2 KRALJA (vrhovni zapovjednici)

Grčki pješak (hoplit) u borbi, sredina 6. stoljeća pr. Kr. (New York: Metropolitanski muzej umjetnosti. Foto: Mladen Tomorad, 2005.)

Pješaci su bili opremljeni kacigom, prsnim oklopom, štitom te mačem ili kopljem. Da održe vlast nad brojnijim pokorenim stanovništvom i obrane se od vanjskih neprijatelja, Spartanci su izgradili snažnu vojničku državu. Dječaci su sa sedam godina odvajani od roditelja i u vojarnama odgajani za ratnike. Kako bi postali hrabri i izdržljivi ratnici, dječaci su morali obavljati teške tjelesne vježbe i podnositi glad i hladnoću. Smatralo se da su spartanski pješaci najbolji vojnici u cijeloj Grčkoj.

je 28 uglednih Spartanaca starijih od 60 godina. Članstvo u vijeću bilo je doživotno. Vijeće staraca imalo je, osim političke, prvenstveno sudsku vlast. Iako su na čelu Sparte bila dvojica kraljeva, Sparta nije bila monarhija nego aristokratska republika. Najvišu vlast imalo je pet najutjecajnijih Spartanaca – efori. Oni su štitili interese Spartanaca i nadzirali rad vijeća staraca i narodne skupštine u koju su ulazili svi punoljetni Spartanci. Tijekom jednogodišnje vlasti efori su imali nadzor nad čitavim javnim i privatnim životom u Sparti. Oni su mogli pozvati na odgovornost i same kraljeve ako su smatrali da ne rade u interesu države. Sparta je već oko 550. g. pr. Kr. okupila oko sebe brojne polise na Peloponezu. Tako je nastao Peloponeski savez. Taj je savez bio pretežno sastavljen od aristokratskih polisa u kojima se većina stanovništva bavila poljoprivredom. Ponovi U kakvim je okolnostima osnovan spartanski polis? Zašto su Spartanci zaratili s Mesenjanima? Objasni obilježja spartanskog društva i politički ustroj spartanskog polisa.

SPARTANCI slobodni spartanski građani

SPARTANCI

PERIJECI slobodni seljaci (bez političkih prava, služe u vojsci)

PERIJECI

HELOTI zemljoradnici bez posjeda (potpuno obespravljeni)

VOJSKA

NARODNA SKUPŠTINA

Shema ustroja spartanske države.

ARHONTI 9 izabranih dužnosnika

ARISTOKRATSKO VIJEĆE ILI AREOPAG arhonti nakon službe

NARODNA SKUPŠTINA ILI EKLEZIJA svi punopravni Atenjani

Shema ustroja atenske države tijekom 7. st. pr. Kr. Usporedi spartanski i atenski društveno-politički sustav te uoči sličnosti i razlike. Analiziraj odnose među društvenim slojevima u odnosu na državni ustroj.

Atena Jonjani su se doselili na poluotok Atiku, izmiješali s Ahejcima te usred plodne nizine osnovali polis – Atenu. Obala Atike dobro je razvedena i ima dosta prirodnih luka, od kojih je najvažnija Pirej. Unutrašnjost Atike bila je bogata srebrom, zlatom i mramorom. Ujedinjenje Atike legenda pripisuje junaku Tezeju koji se smatra prvim kraljem Atene. Do 7. stoljeća pr. Kr. Atenom su vladali nasljedni kraljevi uz pomoć moćnih atenskih aristokratskih rodova. Od 7. stoljeća pr. Kr. atenska je aristokracija iz vlastitih redova izabirala devetoricu najbogatijih ljudi – arhonata – kojima se na godinu dana dala upravljačka vlast. Svaki je arhont imao jedno područje djelovanja, pa je tako među njima bila raspoređena izvršna, vojna i sudska vlast. Nakon službe arhonti su postali doživotni članovi aristokratskog vijeća. Kraljevska je čast potpuno ukinuta i

ANTIČKI SVIJET Atena je postala aristokratska republika. Uz arhonte i aristokratsko vijeće postojala je i narodna skupština. U nju su ulazili svi punoljetni Atenjani. Njezin je utjecaj bio malen jer se sastajala samo da joj aristokrati objave svoje odluke. Politička prava nisu imali neslobodni ljudi – robovi, stranci ili meteci, žene i djeca. Ponovi Objasni kako se dijelilo stanovništvo u atenskom polisu te njihova prava i dužnosti. Opiši ustroj atenskog polisa nakon ukidanja kraljevske vlasti.

Borba za uspostavu demokracije u atenskoj državi S vremenom je narod bio sve nezadovoljniji vladavinom aristokracije te je tražio veće sudjelovanje u vlasti. Osobito je promjene zahtijevao dio demosa koji je stekao gospodarsku moć, a nije imao politička prava. Zbog straha od stalnih pobuna aristokrati su bili prisiljeni na popuštanje. Godine 621. pr. Kr. tadašnji je arhont za zakonodavstvo Drakont napravio popis postojećih običaja. Tako je ograničena samovolja sudaca koji su usmenu tradiciju tumačili u skladu sa svojim interesima. Drakont je ukinuo krvnu osvetu i zaštitio privatno pravo. Popisao je kaznena djela i kazne za njih. Za svaki je prijestup propisana smrtna kazna bilo da se radilo o sitnoj krađi ili ubojstvu. Zakoni su zbog pretjerane strogoće ostali poznati kao Drakontovi zakoni. Njima je ozakonjeno dužničko ropstvo u Ateni. IZVOR Stari je ustav prije Drakonta bio ovakav. Činovnike su postavljali između bogatih plemića, a ti su najprije vršili službu doživotno, kasnije pak deset godina. Najznatnije i najstarije službe bijahu basilej [vrhovni svećenik], polemarh [ratovođa] i arhont. Od tih je najstarija bila čast basilejeva (jer ona je bila od davnine); kao druga pridošla je kasnije čast polemarhova, jer su neki od kraljeva bili nesposobni za vođenje ratova. Posljednja uvedena je služba arhontova. Da je arhontat nastao posljednji od spomenutih službi, potvrda je i to, što arhont ne upravlja nijednom žrtvom od predaka baštinjenom kao basilej i polemarh, nego samo onima koje su kasnije uvedene. Zato je i postala ta služba istom u novije vrijeme znatna, pošto je povećana novim ovlaštenjima. Tesmoteti [sudski dužnosnici] su izabrani mnogo godina kasnije, kada su se već vlasti birale na godinu 900.

890.

880.

9. st. pr. Kr. Likurg,

870.

spartanski zakonodavac

o. 900. g . pr. Kr. Dorani

860.

osnivaju Spartu

850.

840.

830.

820.

810.

800.

dana, sa zadatkom, da napišu pravice i da ih čuvaju za presudu u prijepornim stvarima. Zato ta služba jedina i nije trajala više od godine dana. S obzirom na vrijeme toliko su dakle te službe udaljene jedna od druge. Vijeće areopagitâ bilo je dužno čuvati zakone; ono je upravljalo vrlo mnogima i najznatnijim državnim poslovima kažnjavajući i globeći samovlasno sve, koji su se nedolično vladali. Arhonti su se birali između bogatih plemića, a od njih su postajali areopagiti [članovi aristokratskog vijeća]. Zato i jest ta služba jedina doživotna i sada. Takav je bio nacrt prvoga ustava. Aristotel, Ustav atenski, 3-4. Što Aristotel opisuje ovim tekstom? Koji mu je bio motiv?

Nezadovoljstvo u atenskom polisu dosegnulo je početkom 6. stoljeća pr. Kr. vrhunac. Zakonodavac Solon pokušao je smanjiti razlike među stanovništvom i riješiti društvene probleme. Potjecao je iz ugledne aristokratske obitelji, ali je po zanimanju bio trgovac. Zbog dobrog uvida u život aristokracije i naroda dobio je podršku obje strane te je izabran za arhonta za zakonodavstvo. Solon je 594. g. pr. Kr. izradio zakonik kojim je postavio temelje kasnijoj atenskoj demokraciji. Njime su ukinuti dugovi seljaka i dužničko ropstvo te su državnim novcem oslobođeni svi ljudi koji su zbog duga postali robovi. Solon je podijelio stanovništvo Atike na četiri razreda. Kao osnovno mjerilo za određivanje prava i obveza građana uzeo je popis imovine. Građani s većom imovinom imali su veće obveze prema državi (porezi, služba u vojsci), ali i veća prava na sudjelovanje u vlasti. Podjelom građana na razrede uvedena je timokracija – vladavina imućnih, pa su politička prava počela ovisiti o bogatstvu, a ne o pripadnosti aristokraciji ili demosu. Solon je ustanovio narodnu skupštinu u kojoj su mogli glasovati svi atički građani. Budući da se ona redovito sastajala i da je uvedeno glasovanje dizanjem ruku, skupština je stvarno odlučivala o izboru činovnika, donošenju zakona te o ratu i miru. Solon je uveo vijeće četiri

Solon. (Rim: Vatikanski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2019.) 790.

780.

770.

760.

750.

740.

730.

720.

710.

700.

ANTIČKI SVIJET stotina. Ono je predlagalo zakone, a sastojalo se od 400 građana izabranih ždrijebom na godinu dana. U vijeće četiri stotina i narodni sud birali su se samo pripadnici prva tri razreda. Jedino su najimućniji mogli biti izabrani za arhonte i kasnije ući u aristokratsko vijeće. Aristokratsko je vijeće zadržalo velike ovlasti: nadziralo je rad skupštine i vijeća četiri stotine te je moglo poništiti njihove odluke. Shema ustroja atenske države nakon Solonovih reformi.

ARHONTI 9 izabranih dužnosnika

VIJEĆE najprije 400, a zatim 500 izabranih građana

Usporedbom s ranijom shemom (str. 93) uoči promjene u odnosu na državni ustroj Atene u 7. st. pr. Kr.

NARODNA SKUPŠTINA ILI EKLEZIJA svi punopravni Atenjani

Solonovim reformama nisu bili u potpunosti zadovoljni ni pripadnici naroda ni aristokracija. Solon nije odobrio zahtjev naroda da se aristokratska zemlja razdijeli siromašnom seljaštvu. Iako su aristokrati bili jako oštećeni ukidanjem dugova, ipak su uspjeli sačuvati velike posjede i vodeća mjesta u državnoj upravi. Iskoristivši borbu za prevlast među aristokratskim rodovima i oslanjajući se na vlastitu ratničku slavu, na vlast se u Ateni odlukom narodne skupštine uspeo Pizistrat. Pod izlikom da mu je život ugrožen Pizistrat je zatražio da mu se odobri oružana straža. Time je u Ateni uvedena tiranida. Iako je čak dvaput bio protjeran iz Atene jer je izgubio podršku aristokracije, uspio je uz pomoć vojske koju su mu stavili na raspolaganje saveznici iz drugih gradova država 546. g. pr. Kr. zavladati Atenom. Mudro je upravljao Atenom. Pripadnicima aristokracije omogućio je obnašanje najvažnijih javnih službi, ali obnašatelje je određivao on. Nižim slojevima je pomagao izdašnim posudbama novca. U vlasti se nije oslanjao samo na političku umješnost i govorničko umijeće kojim je pridobivao narodnu skupštinu za svoje prijedloge nego i na dobro naoružanu osobnu stražu koja je bila upadljiv pokazatelj njegove moći. Veliku brigu pokazivao je za gospodarski napredak, podupirući maslinarstvo i trgovinu. Pod njime i njegovim sinovima Atena je kovala i svoj prvi srebrni novac. 690.

680.

7. st. pr. Kr. prestanak

670.

660.

650.

640.

Zbog Pizistratova ugleda njegova je tiranida nakon smrti 527. g. pr. Kr. nesmetano prešla u ruke njegovih sinova. Pizistratovi sinovi Hiparh i Hipija naslijedili su oca te vladali Atenom do 510. g. pr. Kr. Hiparha su 514. g. pr. Kr. ubili Harmodije i Aristogiton, a Hipija je bio prisiljen otići u progonstvo u Perziju. Tijekom grčko-perzijskih ratova borio se protiv Atenjana na strani Perzijanaca. Tek su 510. g. pr. Kr. Pizistratovići zbačeni s vlasti nakon vojnog udara Sparte na čelu Peloponeskog saveza, a na poticaj moćnoga atenskog aristokratskog roda Alkmeonovića.

630.

620.

610.

600.

590.

Harmodije i Aristogiton. (Rim: Nacionalni rimski muzej – Palača Massimo. Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

Političku neravnopravnost atenskih građana ukinuo je arhont Klisten koji je pripadao Alkmeonovićima. Reformama iz 508./507. g. pr. Kr. ukinuo je politička prava nastala na temelju bogatstva i podrijetla. Atiku je podijelio na deset teritorijalnih okruga. Stanovništvo je tada bilo raspoređeno prema mjestu stanovanja. Time je aristokracija izgubila svoja uporišta i moć. Svaki okrug slao je 50 predstavnika u vijeće pet stotina koje je postalo najvažnije političko tijelo. Članovi vijeća pet stotina birali su se ždrijebom. Svaki je atenski građanin imao pravo birati i biti biran za sve dužnosti u državi. Svi su bili jednaki pred zakonom. No kako se državne službe nisu plaćale, siromašni stanovnici krajeva udaljenih od Atene nisu se mogli koristiti stečenim pravima. 580.

570.

560.

550.

540.

530.

520.

510.

500.

486.

razdoblja kraljeva u Ateni 621. g. pr. Kr. Drakontovi

zakoni

594. g. pr. Kr.

550. g. pr. Kr. nastanak Peloponeskog saveza

Solonove reforme 546. g. pr. Kr. Kir

II. zauzima grčke polise u Maloj Aziji

522. – 486. g. pr. Kr. Darije I. 508. – 507. g. pr. Kr. tiranida Hiparha 514. g. pr. Kr. Klistenove reforme i Hipije ubojstvo Hiparha 546. – 527. g. pr. Kr. Pizistratova tiranida

527. – 510. g. pr. Kr.

ANTIČKI SVIJET Kako bi spriječio novo uvođenje tiranide, Klisten je pravdajući se da je udaljenost do Male Azije prevelika. uveo ostrakizam, glasovanje crijepićima kojima su se Grci su se odlučno branili, no usprkos jakom otporu bili su potučeni. Padom Mileta 494. g. pr. Kr. ustanak je osuđivali na izgnanstvo za državu opasni građani. ugušen, a Grci su ponovno Osudbene pločice (ostrake) morali plaćati Perzijancima s imenima grčkih državnika golem danak. Perikla (1), Kimona (2) i Aristida Perzijski veliki kralj Darije (3). I. odlučio je osvojiti boga(Atena: Muzej Atalove stoje. Foto: Mladen Tomorad, 2016.) te gradove Grčke. Pomoć U atenskoj narodnoj skupštini koju su Atena i Eretrija svaki je građanin mogao na glinenu pružile maloazijskim Grcipločicu upisati ime onoga za koga ma iskoristio je kao izliku je sumnjao da teži za uspostavom za napad na Grčku. Tako je svoje samovlade. Onaj čije je ime dobilo najviše glasova morao je ustanak maloazijskih Grka napustiti državu na deset godina, postao povod za grčko– ali bez ikakve štete za svoju čast ili perzijske ratove. imovinu. Da bi bio izgnan iz Atene građanin je trebao biti upisan na pločicu čak 6000 puta.

Ponovi Objasni razlike unutar atenskog demosa. Izdvoji važne odredbe Drakontovih zakona i objasni svoj izbor. Objasni što je timokracija, a što tiranida. Kako je unaprijeđen atenski polis za vladavine Pizistrata? Uz pomoć Vennova dijagrama izdvoji sličnosti i razlike Solonovih i Klistenovih reformi.

Ratovi i društveni razvoj grčkih polisa do sredine 4. stoljeća pr. Kr. Grčko-perzijski ratovi (492. − 449. g. pr. Kr.) Sredinom 6. st. pr. Kr. grčki gradovi u Maloj Aziji i došli su pod vlast perzijskog velikog kralja Kira II. No maloazijski su Grci teško podnosili perzijsku vlast jer su morali plaćati velik danak. Osim toga, Perzijanci su podržavali feničke trgovce, što je štetilo razvoju grčke trgovine. Zbog toga su Grci 500. g. pr. Kr. podigli ustanak protiv Perzije. Središte grčkog ustanka bio je Milet. Maloazijski su Grci zatražili pomoć europskih Grka, ali su svoje brodove u pomoć poslale samo Atena i Eretrija na Eubeji. Najjači grčki polis Sparta odbio je poslati potporu 500.

499.

498.

497.

496.

495.

494.

493.

500. – 449. g. pr. Kr. grčko-perzijski ratovi 500. – 494. g. pr. Kr. ustanak jonskih Grka u Maloj Aziji 500. g. pr. Kr. pobuna maloazijskih Grka 494. g. pr. Kr.

492.

poraz jonskih Grka

491.

490.

489.

Darije I.

(London: Britanski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Bojeći se osvete Perzijanaca zbog sudjelovanja u ustanku, Atenjani su se odlučili zaštititi. Novi arhont Temistoklo uvidio je opasnost koja je prijetila Ateni napadnu li je Perzijanci s mora. Zalagao se za izgradnju jake mornarice i ratne luke u Pirejskom zaljevu. Aristokracija je odbila njegov plan priklonivši se Miltijadu koji je smatrao da Atena treba ojačati kopnenu vojsku. Prvi Darijev pohod 492. g. pr. Kr. propao je zbog oluje koja je uništila perzijske brodove. No 490. g. pr. Kr. perzijska se vojska iskrcala na Maratonskom polju nedaleko od Atene. Brojčano nadmoćnijim perzijskim četama suprotstavila se bolje opremljena i dobro uvježbana atenska vojska. Atenjani su zatražili pomoć Spartanaca, ali je ona došla prekasno. Atenskoj je vojsci u potporu stiglo samo tisuću hoplita – teško naoružanih pješaka – iz Plateje. Svjesni da brane slobodu, Atenjani predvođeni Miltijadom borili su se hrabro i potukli perzijsku vojsku. Dotad neporaženi Perzijanci prekinuli su vojni pohod skrhani neočekivanim neuspjehom. Pobijedivši na Maratonskom polju, Atena je počela preuzimati vodeći položaj u Grčkoj. Nakon bitke na Maratonskom polju Temistoklo je uspio steći naklonost atenske aristokracije te je prema njegovoj zamisli u Ateni započela gradnja jake mornarice. Temistoklo je novačio pripadnike najnižega posjedničkog razreda za veslače dajući im aktivna politička prava. 488.

487.

486.

485.

484.

483.

482.

481.

486. – 464. g. pr. Kr. Kserkso I. 490. g. pr. Kr. bitka kod Maratona 492. g. pr. Kr. Makedonija priznaje 487. g. pr. Kr. prvo izgnanstvo 481. g. pr. Kr. nastanak

perzijsko vrhovništvo

na temelju ostrakizma

saveza grčkih polisa

480.

479.

478.

479. g. pr. Kr. bitka

477.

476.

kod Plateje u Termopilskom klancu, bitka kod Salamine

480. g. pr. Kr. bitka

ANTIČKI SVIJET TRAKIJA MAKEDONIJA Pela Kserksov kanal 492.

480.

rt Artemizij

Termopili

Miltijad.

480.

Delfi 490.

Plateja 479.

Hij

Maraton

Efez

Atena

Salamina

Planine Mikale 479.

480.

Milet 499.

Sparta

Perzijsko Carstvo

(Ravena: Nacionalni arheološki muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2003.)

Sard

Perzijske zavisne države Neopredijeljene grčke države Grčki protivnici Perzije Središta pobune maloazijskih polisa

Rod

Bitke Pomorski i kopneni pohodi Perzijanaca 492. g. pr. Kr. Darijev pohod 490. g. pr. Kr. Pomorski i kopneni pohod Perzijanaca za Kserksa 480. g. pr. Kr. Napredovanje pobunjenih grčkih gradova država

Karta 12. Grčko-perzijski ratovi Lociraj ključne bitke. Odredi kojim su slijedom i na koji način Perzijanci pokušavali pokoriti Grčku.

Izgradnja mornarice financirala se iz prihoda rudnika srebra u Lauriju, a bogati atenski građani opremali su ih o vlastitom trošku. Tako je započeo uspon Atene u najjaču pomorsku silu Grčke. Temistoklovom planu stvaranja ratne mornarice koji je obuhvaćao proširenje političkih prava najsiromašnijih atenskih građana suprotstavio se vojskovođa Aristid, vođa konzervativne aristokratske stranke. Stoga ga je Temistoklo dao ostrakizmom protjerati iz Atene. Temistoklo. (Kopenhagen: Muzej Thorvaldesen. Foto: Mladen Tomorad, 2014.)

Atenski vojskovođa i političar koji je smatrao da će u borbi Grka i Perzijanaca pobijediti onaj tko bude imao prevlast na moru. Godine 2014. na temelju stripovskog predloška snimljen je film 300: Uspon carstva u kojem je prikazan sukob Atenjana s Perzijancima prije i tijekom bitke kod Salamine. 476.

475.

474.

473.

472.

478./477. g. pr. Kr. nastanak

471.

470.

469.

468.

Delsko–atičkog pomorskog saveza

467.

466.

465.

464.

Atenski vojskovođa i pobjednik nad Perzijancima na Maratonskom polju 490. g. pr. Kr. Nakon pobjede atenski je glasnik Fidipid trčao 42 kilometra od Maratona do Atene. Kad je Atenjanima javio radosnu vijest i upozorio ih na opasnost koja i dalje prijeti od perzijske vojske, srušio se mrtav od iscrpljenosti. Njemu u čast se na svakim Olimpijskim igrama trči maraton, najteža olimpijska disciplina.

IZVOR Ta za Temistokla se pripovijeda da je strastveno čeznuo za slavom i da je iz častoljublja toliko žudio za velikim djelima da su ga još kao mladića, kad je došlo do bitke s barbarima kod Maratona i kad je svima bila na ustima Miltijadova umješnost u vođenju vojske, viđali većinom zadubljena u vlastite misli, po cijele noći nije spavao i pristojno je izbjegavao uobičajene pijanke, a onima, koji su ga zapitkivali čudeći se promjeni njegova načina života, odgovarao bi da mu Miltijadova pobjeda ne da spavati. Ostali su, naime, poraz barbara kod Maratona držali završetkom rata, Temistoklo pak tek početkom većih bojeva za koje je sebe mazao uljem poput atleta kao branič čitave Helade [Grčke] i vježbao svoj grad za ono što je, zasada još daleko, očekivao da ima doći. Ponajprije, kako su Atenjani običavali dijeliti između sebe dohotke od srebrnih rudnika u Lauriju, on se jedini usudi istupiti pred narodnu skupštinu s prijedlogom da se ta dioba napusti i da se tim novcem izgrade troveslarke za rat s Eginjanima. Taj je, naime, rat bio u to doba najznačajniji u Heladi i otočani su mnoštvom svojih brodova 463.

462.

461.

460.

459.

458.

457.

465. – 424. g. pr. Kr. Artakserkso I. 461. – 429. g. pr. Kr. Periklovo doba 454. g. pr. Kr. blagajna

456.

455.

Delsko–atičkog saveza iz Dela prebačena u Atenu

454.

453.

452.

ANTIČKI SVIJET kralj Leonida dočekao je Perzijance u Termopilskom klancu. Nakon kratkotrajne bitke, Leonidu je Kserksov glasnik pozvao na predaju. Budući da je Spartancima predaja bila zabranjena, Leonida se junački borio sa svojom vojskom dok svi nisu izginuli. Tako Godine 481. pr. Kr. okupio se zbor predstavnika grč- su Spartanci poraženi, a kih država. Bojeći se snažne neprijateljske vojske, Grci Perzijancima je bio otvoren su se ujedinili u savez pod vodstvom Sparte. U Grčkoj put prema Ateni. Leonida, moderni spomenik u Termopilima. je objavljen opći mir i prestale su razmirice između Sukob spartanske i perzijske vojske inspirirao je američkog grčkih polisa. Spartanski dužnosnici i Temistoklo zaautora stripova Franka Millera da 1998. nacrta vrlo počeli su izradu zajedničkog plana obrane od Perzije. popularan strip 300 koji je poslužio kao predložak za Pripreme za novi rat protiv Grka nastavio je Darijev istoimeni film iz 2006. g. nasljednik Kserkso I. On je odlučio istovremeno napasti Grčku s mora i s kopna. Za prijelaz vojske na Dok su Perzijanci ratovali sa Spartancima, na Temieuropsko tlo Kserkso je dao sagraditi dva mosta na stoklov prijedlog atenske su se žene, djeca, starci i Helespontu (danas Dardaneli) i prokop za flotu kroz robovi sklonili iz grada na obližnje otoke Salaminu i prevlaku poluotoka Atosa. No snažna je oluja uništila Eginu, a muškarci su se pripremali za bitku na moru. mostove. Kad je to čuo, Kserkso je zapovjedio da se Perzijanci su opustošili Atiku, a samu Atenu spalili. more kod Helesponta izbičuje da ga kazni, a ljudi koji Presudna bitka između Grka i Perzijanaca zbila se kod su upravljali gradnjom mosta su ubijeni. Nove su mo- otoka Salamine 480. g. pr. Kr. Grke, koji su klonuli duhom zbog poraza Spartanaca i perzijskih pustošestove sagradili drugi graditelji. nja, atenski je vojskovođa Temistoklo uspio potaknuti na otpor. Zahvaljujući njegovoj hrabrosti i lukavstvu, male atenske lađe uspjele su odnijeti pobjedu. U uskom tjesnacu kod Salamine brojni veliki i teško pokretni perzijski brodovi međusobno su si smetali. To su iskoristili Grci i svojim brodovljem potopili perzijske lađe. Sâm Kserkso je s obale promatrao poraz svojih vojnika. Bitka kod Salamine bila je posljednji veći sukob Perzijanaca i Grka. Nakon poraza kod Plateje 479. g. pr. Kr. perzijski je kralj odustao od osvajanja Grčke. Grčko-perzijski ratovi završili su nakon poraza Perzijanaca na Cipru 449. g. pr. Kr. Prigodom potpisivanja mira između Grka i Perzijanaca perzijski se kralj morao odreći Cipra te grčkih gradova u Maloj Aziji i na egejskim otocima. Kserkso I. U ratovima protiv Perzijanaca najvažnije pobjede Grci (London: Britanski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2011.) su odnijeli na moru. Budući da je Atena imala najjaču Godine 480. pr. Kr. Kserkso je ponovno poveo brojne mornaricu, njezine zasluge za poraz neprijatelja bile kopnene čete i veliko brodovlje na Grčku. Spartanski su najveće. Stoga joj je ugled porastao. Mnogi polisi gospodarili morem. Zato je Temistoklo to lakše promaknuo svoju zamisao jer sugrađane nije plašio Darijem niti Perzijancima - ti su, naime, bili odveć daleko da bi izazvali ozbiljan strah svojim mogućim dolaskom – već se za ratne pripreme u zgodan čas poslužio njihovom mržnjom i zavišću pred Eginjanima. Rezultat je bio da je tim novcem sagrađeno stotinu troveslarki, koje su stvarno sudjelovale u pomorskome boju protiv Kserksa. Plutarh, Temistoklo, 3-4. Koje vrijedne povijesne činjenice možeš izvući iz ovog povijesnog izvora? Kako je prikazan Temistoklo?

451.

450.

449.

448.

447.

446.

445.

449. g. pr. Kr. kraj grčko-perzijskih 449. g. pr. Kr. bitka kod Cipra

444.

ratova

443.

442.

441.

440.

439.

465. – 424. g. pr. Kr. Artakserkso I. 461. – 429. g. pr. Kr. Periklovo doba

438.

437.

436.

435.

434.

433.

432.

431.

430.

429.

431. – 404. g. pr. Kr. Peloponeski rat 430. – 428. g. pr. Kr. teška

zarazna bolest hara Atiku 429. g. pr. Kr. Periklova smrt

428.

427.

ANTIČKI SVIJET su radi obrane od perzijske opasnosti sklopili s Atenom savez. Tako je na Aristidov poticaj nastao Delsko-atički pomorski savez. U njemu je Atena imala hegemoniju, a sjedište saveza nalazilo se na otoku Delu. Članice saveza bile su usmjerene na pomorstvo i trgovinu. U savez su postupno ušli gotovo svi egejski otoci i gradovi u Maloj Aziji te brojni polisi u Grčkoj. Vodeći položaj koji je Sparta imala u Grčkoj prije ratova s Perzijancima bio je ugrožen rastućom moći Atene. Iako su se Grci zajedničkim snagama oduprli neprijatelju, ubrzo su različitosti između grčkih polisa i težnja za prevlašću u Grčkoj prouzročili nove sukobe.

slove aristokratskog vijeća je, uz skupštinu, preuzelo i vijeće pet stotina. Ono je obavljalo tekuće poslove i pripremalo prijedloge zakona koje se iznosilo pred skupštinu. Ždrijebom su birani i članovi narodnog suda koji je obavljao većinu sudskih poslova. Zahvaljujući tim promjenama Atena je postala demokratska republika – u upravi polisom stvarno je sudjelovao veći broj građana nego ikada ranije.

Ponovi

Periklo, 5. st. pr. Kr.

Zašto su Grci podigli ustanak protiv Perzije. Opiši posljedice bitke u Termopilskom klancu. Objasni odnose među grčkim polisima.

(Berlin: Muzej starina. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Atenska demokracija ipak nije bila potpuna jer nije vladao sav narod. Politička prava imali su samo atenski građani. Žene, meteci i robovi nisu mogli sudjelovati u političkom životu polisa. Siromašni građani koji su živjeli daleko od Atene nisu dolazili na sjednice narodne skupštine jer bi tako ostali bez zarade. Atenska je demokracija živjela od robovskog rada i podređenosti pojedinih članica pomorskog saveza. Bogati stanovnici Atene bili su opterećeni davanjem novca za pripremu kazališnih predstava i opremanje brodova.

Atenska demokracija u Periklovo doba Sredinom 5. stoljeća pr. Kr. u Ateni se uzdigao Periklo. On je bio pripadnik atenske aristokracije (po majci je potjecao iz roda Alkmeonovića), no ostao je poznat po zalaganju za bolje uvjete života atenskoga demosa. Bio je dobro obrazovan, izvrstan govornik, a podršku puka dobio je zbog promjena koje je proveo. Od 443. g. pr. Kr. bio je svake godine izabiran za stratega koji je imao nadležnost samo za vojna pitanja, ali njegov je ugled davao njegovim prijedlozima presudnu važnost. U vrijeme njegova neprekinutog upravljanja atenskim državnim poslovima (443. – 429. g. pr. Kr.) demokracija je u Ateni dosegnula vrhunac. Svi atenski građani imali su pristup svim državnim položajima, izuzevši položaju stratega. Određeno je da atenskim građanima pripadaju samo one osobe čija su oba roditelja pravi Atenjani. Periklo je uveo dnevnice za obavljanje državnih poslova, a kasnije je uvedena i plaća za sudjelovanje u radu narodne skupštine. Siromašnijim je građanima tako omogućio pristup u upravu i sudstvo. Dužnosnici su se birali ždrijebom. Uvedena je i odšteta za gubitak radnog vremena zbog pohađanja kazališta. Periklo je svu vlast predao narodnoj skupštini koju su činili svi slobodni Atenjani stariji od 20 godina. Ona je rješavala sve najvažnije državne poslove: donosila je zakone, odlučivala o ratu i miru, birala i nadgledala državne službenike, odlučivala o vanjskoj politici, nadzirala privredne i novčane poslove. Po427.

426.

425.

424.

423.

422.

421.

421. – 416. g. pr. Kr. mir

između Atene i Sparte

420.

419.

418.

417.

416.

415. – 413. g. pr. Kr. pohod

protiv Sirakuze

Ponovi Objasni promjene koje su uvedene u Ateni u Periklovo doba. Razmisli i odgovori zašto u ovom vremenu Atenjanima nije bila otvorena služba stratega. Objasni tvrdnju da je Atena postala demokratska republika.

Peloponeski rat (431. − 404. g. pr. Kr.) Privredna moć Atene i njezin utjecaj u grčkim polisima ugrožavali su trgovačke interese drugih razvijenih gradova. Atena je podupirala spartanski demos u borbi protiv aristokracije i tako smanjivala utjecaj Sparte na Peloponezu. Nastojala je proširiti utjecaj u čitavoj Grčkoj te je sve više svoje saveznike stavljala u podređen položaj. Zato su mnogi polisi tražili zaštitu Sparte. Postupno su se povećavale napetosti između članica Atenskoga pomorskog saveza i Peloponeskoga saveza, prerastavši u pravi ratni obračun. Taj je sukob

415.

414.

413.

412. g. pr. Kr. Alkibijad

bježi u Perziju

412.

411.

410.

409.

408.

407.

406.

405.

405. g. pr. Kr. bitka kod Egospotama 404. g. pr. Kr. kraj rata; predaje

Atene

404.

ANTIČKI SVIJET prozvan Peloponeskim ratom, a trajao je od 431. do 404. g. pr. Kr. Započela je borba Atene i Sparte za hegemoniju u Grčkoj, ali i borba za uspostavu demokracije, odnosno oligarhije u drugim grčkim polisima. Povod ratu bila je pomoć koju je Atena dala Korkiri (Krfu), tada u sukobu s matičnim gradom Korintom, članom Peloponeskog saveza. Iz toga se razvilo nadmetanje između Korinta i Atene. Korint je bio Ateni glavni trgovački suparnik pa je ona pokušala zavladati Korintskim zaljevom i prevlakom te preuzeti prvenstvo u trgovini. Strahujući da će Atena proširiti utjecaj na njezin račun, Sparta joj je na poticaj Korinta navijestila rat. U njega su se uključili spartanski i atenski saveznici, pa je rat zahvatio čitavu Grčku. Sparta i njezini saveznici imali su jaku i uvježbanu kopnenu vojsku, dok je Atena imala premoć na moru. Spartanski hopliti pustošili su atička polja nastojeći prekinuti opskrbu stanovništva žitom. No Atenjanima je žito dolazilo brodovima iz jonskih gradova u Maloj Aziji. Na spartanska su pustošenja Atenjani odgovarali napadima na peloponesku obalu. Zbog brojnih izbjeglica i loših higijenskih uvjeta u Ateni se proširila teška zarazna bolest. Od nje je umro i Periklo. Tako je Atena ostala bez vještog i sposobnog vojskovođe. Za dvogodišnje epidemije Atika je izgubila gotovo trećinu stanovništva. Oslabljena Atena bila je 421. g. pr. Kr. prisiljena potpisati mir.

neobičan i smrdljiv zadah. Zatim je iz tog slijedila kihavica i promuklost, i za ne mnogo vremena silazila je mučnina u prsi uz žestok kašalj. I kad bi se bolest ustalila u želucu, preokretala bi ga, i nastupala su svakovrsna izlučivanja žuči, koliko su im god imena dali liječnici, i to uz veliku bol. Većinu je obuzimalo prazno riganje uzrokujući žestoko trzanje, što bi jednima brzo prestalo, a drugim i mnogo kasnije. Kad bi se tijelo izvana diralo, nije bilo ni odviše vruće ni blijedo, nego crvenkasto i plavkasto, sve osuto malim mjehurićima i prištevima. A jednako je bilo jesu li (ljudi) pili više ili manje. Nisu se mogli smiriti, i besanica ih je neprestano mučila. Većina je umirala deveti ili sedmi dan od unutarnje vrućine, premda su još imali snage. (...) Umirali su i oni zanemareni i oni brižno njegovani. Nije bilo nijednog lijeka, za koji se moglo reći da će koristiti onima, koji ga budu uzimali, jer što je jednomu koristilo, to je drugomu škodilo. (...) A jače ih je pritisnulo kod tadašnje nevolje i gomilanje ljudi s poljâ u grad, ali isto tako i same došljake. Nije bilo kuća, nego su stanovali u ljetno doba u zagušljivim kolibama, pa je pošast harala bez svakog reda, te su mrtvaci, kako su umirali, ležali jedni na drugima, ili su se ljudi polumrtvi valjali po cestama i oko svih izvora žedni vode. Tukidid, Povijest Peloponeskog rata, II, 49, 51-52. O čemu govori ovaj povijesni izvor? Je li autor povezan s događajem o kojem piše?

Primirje je bilo kratkotrajno. U Ateni su sve veći utjecaj stjecali pojedinci koji su vlastite probitke stavljali ispred interesa države. Jedan od tih demagoga bio je i sposoban vojskovođa Alkibijad. Na njegov je nagovor atenski narod odobrio pohod protiv Sirakuze (415. – 413. g. pr. Kr.) na Siciliji koja je opskrbljivala Spartu hranom. Brojno atensko stanovništvo uputilo se brodovima prema Siciliji nadajući Akibijad. se velikom plijenu. Atenski su se vlastodršci pobojali (Bologna: Nacionalni arheološki muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2003.) Alkibijadova utjecaja i opozvali su ga s pohoda kaBio je jedan od poznatijih atenskih neći mu suditi. Stoga je on pobjegao Spartancima i narodnih vođa i vještih vojskovođa otkrio im atenske slabosti. Sparta je poslala pomoć tijekom Peloponeskog rata. sicilskim gradovima pa je atenska vojska doživjela Kasnije je pobjegao u Perziju gdje katastrofu. Atenska mornarica je uništena, a 7000 je ubijen. zarobljenika je upućeno na prisilni rad u zloglasne sicilske kamenolome. IZVOR Na Alkibijadov su savjet Spartanci izgradili snažne Prvi put stade se pošast javljati među Atenjanima, a govorilo brodove i ponovno počeli pustošiti Atiku. Potpose, da je i prije bjesnjela na mnogim mjestima i na Lemnu mognuti perzijskim novcem, Spartanci su odlučili i drugdje, no ipak se nije pamtilo, da je tolika kuga i takav Ateni nanijeti konačni poraz. U bitci kod Egospotapomor ljudi igdje bio. Ni liječnici je naime nisu u početku mogli ma 405. g. pr. Kr. uništeni su ostatci atenske vojske. liječiti zbog neznanja, nego su sami najviše umirali, što su više Oslabljena napuštanjem saveznika i gubitkom broposjećivali bolesnike (...). dovlja, Atena je bila primorana na predaju (404. g. (Ljude je) spopala silna vrućina u glavi, crvenilo očiju i vatrupr. Kr.). ština, a unutra je ždrijelo i jezik odmah podbijala krv, i širili su

100

ANTIČKI SVIJET Posljedice poraza za Atenu bile su kobne. Morala se odreći svojih posjeda, raspustiti Atički pomorski savez, predati gotovo svu ratnu mornaricu i srušiti gradske zidine. U Ateni je srušena demokracija i vlast je povjerena tridesetorici građana. Atena nikad više nije bila tako moćna kao u Periklovo doba. Sparta je opet stekla prevlast među polisima, no Atena je ostala kulturno središte Grčke. Ponovi Izdvoji i opiši povod, uzroke i posljedice Peloponeskog rata.

Razvoj Makedonije i grčkih polisa do kraja helenističkog razdoblja

Filip II. (359. – 336. g. pr. Kr.). Skopje. (Foto: Mladen Tomorad, 2013.)

Bio je poznat po podmićivanju neprijatelja. Glasovita je njegova izreka: Zlatom natovareni magarac može osvojiti i neosvojivu tvrđavu. Spomenik na slici izgrađen je u modernoj obnovi makedonskoga glavnoga grada Skoplja. U podnožju vodoskoka prikaz je Filip II., njegova supruga Olimpijada i njihov sin Aleksandar, budući kralj Aleksandar III. Veliki, te cijeli ciklus Aleksandrove mladosti od rođenja do mladenačkih dana. Objasni izreku Filipa II. Vrijedi li ona i danas?

Uspon Makedonije u vrijeme Filipa II. Makedonija je bila planinska zemlja smještena između Trakije, Tesalije i Ilirije. Makedonci su govorili grčkim jezikom i vjerovali u grčke bogove te su se zbog toga smatrali grčkim narodom. No Makedonci su imali i vlastiti domaći jezik koji se razlikovao od grčkog. Njegovali su i običaje drukčije od grčkih, vjerovali su u neke bogove koji su Grcima bili nepoznati. Zbog toga su Grci smatrali Makedonce barbarima. Makedonski su kraljevi smišljeno usvajali i širili grčki jezik i kulturu pa su grčki jezik i kultura na kraju prevladali među Makedoncima. Prijestolnica makedonskih vladara nalazila se u Peli. Temelje makedonske moći postavio je kralj Filip II. Uspjehe je postigao zahvaljujući vojnoj vještini i izvrsnom diplomatskom umijeću. Nastojao je uzdignuti Makedoniju u najjaču državu na grčkome prostoru. Najprije je sredio odnose sa susjednim narodima s kojima su Makedonci bili u čestim sukobima i proširio je državu. Građanske i vojne dužnosti je povjerio uglednim i sebi odanim Makedoncima. Tako je oslabio moć aristokracije i učvrstio svoju vlast. Još je kao mladić boravio u grčkom polisu Tebi i ondje upoznao grčku kulturu i običaje. U Tebi je svjedočio i vojničkoj vještini tebanskog kralja i njegovih ratnika. Stečena vojna znanja kasnije su mu olakšala da preuredi makedonsku vojsku. Došavši na prijestolje, odlučio je isko-

ristiti nesložnost Grka i osvojiti Grčku i Perziju. Najprije je preuredio i ojačao makedonsku vojsku. Od seljaka je stvorio snažno pješaštvo naoružano mačevima, velikim štitovima i dugim kopljima (sarisa), a konjanike je činila makedonska aristokracija. Pješaštvo je postrojio u borbene jedinice od 16 zbijenih redova vojnika – falange. Konjaništvo je tvorilo krila vojske, a pješaštvo je djelovalo s boka. Mješovitim načinom borbe svih odreda postavljen je temelj novoj vojnoj taktici. Makedonsko koplje dugačko više od 7 metara učinilo je makedonsku falangu najubojitijom na svijetu. Zahvaljujući svemu tome, vojska je postala izuzetno dobro uređena i uvježbana. Filipov pokušaj širenja na Egejsko more uzrokovao je sukob s Atenom. Širenje Makedonije lišilo bi Atenu bogatih kolonija u Trakiji na obalama sjevernoga Egejskog mora i ugrozilo njezinu trgovinu. Nakon gubitka posjeda u Trakiji atensko se stanovništvo podijelilo. Promakedonska stranka bila je za očuvanje mira. Aristokracija je stala uz Filipa misleći da će on vratiti snagu i moć Grka te slomiti vlast Perzijanaca nad maloazijskim Grcima. Filip ih je zauzvrat bogato nagradio zlatnim novcem iz makedonskih rudnika. Bojeći se gubitka utjecaja, grčki demokrati su se suprotstavili makedonskom kralju. Predvodnik protu-

101

ANTIČKI SVIJET makedonske stranke bio je Demosten. Taj najslavniji grčki govornik u svojim je govorima – filipikama - oštro istupio protiv Filipa. Demostenovi neumorni pozivi na borbu rezultirali su stvaranjem saveza grčkih država. No sve je bilo uzaludno. Filipova je vojska 338. g. pr. Kr. u bitci kod Heroneje porazila Grke pa je Grčka došla pod makedonsku vlast. Nakon bitke Filip je u Korintu sazvao zbor grčkih država. Proglasio je među njima mir i združio ih u Korintski savez pod vlastitim vodstvom. Zatim je započeo pripreme za osvajanje Perzije, no uoči pohoda je ubijen. Demosten. (Pariz: Muzej Louvre. Foto: Mladen Tomorad 2011.)

Ovaj Atenjanin je sjajnim govorima upozoravao na makedonsku opasnost. No postupci razjedinjenih grčkih gradova država nisu odgovarali snazi njegovih riječi. Kad je kralj Filip pročitao jedan zajedljiv govor svojega protivnika, rekao je kroz smijeh: Da mi taj Atenjanin navijesti rat, imenovao bih ga svojim zapovjednikom. Znameniti govornik je u mladosti mucao i imao piskutav glas. Ipak, napornom je vježbom usavršio govorničku vještinu. Kažu da je na morskoj obali nadvikivao bučne valove ustima punim kamenčića. Uskoro ga u Grčkoj nitko nije mogao nadmašiti rječitošću i glasom. Filip i Aleksandar su Demostena ostavili na životu, ali je jedan Aleksandrov nasljednik zatražio njegovu smrt. Stoga je 322. g. pr. Kr. počinio samoubojstvo. Atena mu je podigla spomenik na kojemu je stajao natpis: Demostene, da si imao silu kakva ti je bila rječitost, Grčka ne bi danas nosila okove. Objasni što znači natpis na spomeniku Demostenu.

Ponovi S pomoću povijesne karte odredi smještaj Makedonije za vladavine Filipa II. Kako je Filip II. ojačao makedonsku državu? Zašto je važna bitka kod Heroneje?

njegov otac, bio je vrlo obrazovan i izvrstan vojskovođa. Od 13. do 16. godine njegov je učitelj bio glasoviti filozof Aristotel. Aleksandar je osobito volio i cijenio grčku kulturu. Najdraži pjesnik bio mu je Homer, a junak Ahilej. Aleksandar III. Veliki. (London: Britanski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

O njegovu životu snimljeni su brojni filmovi među kojima se ističu Aleksandar Veliki iz 1956. i Aleksandar iz 2004. Pogledaj film o Aleksandru i usporedi filmski prikaz Aleksandra s onim što si naučio/la na satu.

Na početku vladavine Aleksandar je morao skršiti pobune Tračana, Ilira i Grka protiv svoje vlasti. Najprije je osigurao granice na sjeveru, a zatim je dva puta upao s vojskom u Grčku i prisilio Grke da ga priznaju za vladara. Teba, središte ustanka, bila je razorena. Nakon toga nastavio je pripreme za rat protiv Perzijanaca. Aleksandar je već u proljeće 334. g. pr. Kr. pošao s oko 30.000 pješaka i 5000 konjanika u vojni pohod protiv perzijskoga vladara Darija III. Ubrzo nakon prelaska Helesponta sukobio se s perzijskom vojskom kod rijeke Granik u sjeverozapadnoj Maloj Aziji i žestoko je porazio. Maloazijski Grci su ga dočekali kao osloboditelja. Nakon zauzimanja Male Azije Aleksandrova je vojska krenula dalje prema Siriji. Druga velika bitka s vojskom Darija III. zbila se u dolini Isa 333. g. pr. Kr. Zahvaljujući vještom vodstvu i hrabrosti, Aleksandar je ponovno porazio brojčano znatno jačeg protivnika. Darije je usred bitke napustio čete i pobjegao, a njegova je obitelj pala u ropstvo. IZVOR

Aleksandar III. Veliki − najveći osvajač staroga svijeta Filipov sin i nasljednik Aleksandar (336. – 323. g. pr. Kr.) došao je na prijestolje sa samo 20 godina. Kao i

(...) zauzevši i grad Gordij, za koji se priča da je postao sjedište drevnog Mide [legendarni kralj Lidije], vidje kola o kojima se mnogo govorilo, čvrsto vezana drenovim likom i ču o tome priču, u koju vjeruju barbari, da je onome tko razriješi čvor suđeno da postane kraljem svega svijeta. Većina autora, dakle, kaže,

359. 358. 357. 356. 355. 354. 353. 352. 351. 350. 349. 348. 347. 346. 345. 344. 343. 342. 341. 340. 339. 338. 337. 336. 335. 334. 333. 332. 331. 330. 329. 328. 327. 326. 325. 324. 323. 322. 321. 320. 359. – 336. g. pr. Kr. Filip

II.

333. g. pr. Kr. Aleksandar

338. g. pr. Kr. bitka

presjeca „gordijski čvor“; bitka kod Isa

102

kod Heroneje

337. g. pr. Kr. Korintski savez 334. g. pr. Kr. bitka kod Granika 332. g. pr. Kr. Aleksandar

osvaja Egipat 331. g. pr. Kr. Aleksandar osniva Aleksandriju; bitka kod Gaugamele

336. – 323. g. pr. Kr. Aleksandar

330. g. pr. Kr. Aleksandar

spaljuje Perzepol

III. Veliki

329. – 324. g. pr. Kr. osvaja područja do rijeke Ind 334. – 330. g. pr. Kr. Aleksandrov pohod protiv Perzije

ANTIČKI SVIJET TRAKIJA

is igr

333.

Efez Milet

Baktra

Atena

Sparta

338.

HELADA

GranikMALA AZIJA Gordij Sard

334.

Heroneja

Aralsko jezero

ijs

Crno more

MAKEDONIJA Pela

Kasp

Dunav

Is Gaugamela

331.

BAKTRIJA

MEDIJA

Ekbatana E Cipar BiblosSIRIJA ufra t S r e Kreta Sidon doze DamaskMEZOPOTAMIJA m n o m o r e Tir Suza Babilon Aleksandrija

i z .

putevi Aleksandrovih osvajanja

INDIJA

bitke

Bukefala

država Aleksandra Velikog (336. - 323. g. pr. Kr.)

Ind

Perzepol

Teba

PERZIJA

EGIPAT

Nil

Oaza Siva

Aleksandrija

Memfis

Aleksandrija Eshata

Karta 13. Osvajanja Aleksandra III. Velikog.

Perzijska kraljevska cesta

Pomoću povijesne karte lociraj ključne bitke i navedi koja je područja Aleksandar osvojio. Dokle se protezala Aleksandrova država? kako su krajevi čvora bili skriveni i zapleteni toliko mnogo puta između sebe zamršenim zavojima, da je Aleksandar, ne znajući kako da ga razriješi, rasjekao uzao mačem i da su se iz njega tako rasječena pomolili mnogi završetci. Ali Aristobul [makedonski časnik i pisac nesačuvana Aleksandrova životopisa] veli da ga je on sasvim lako razvezao izvadivši iz rude drveni klin koji je držao skupa jarmeni remen i onda pažljivo izvukavši jaram. Plutarh, Aleksandar, 18. Što znači izraz gordijski čvor?

Aleksandar III. u borbi s perzijskim vladarom Darijem III. (Napulj: Nacionalni arheološki muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2004.)

Na slici je prikazana bitka kod Isa 333. g. pr. Kr. u kojoj je Aleksandar potukao znatno veće perzijske snage. Ova zidna slika pronađena je u ruševinama Pompeja. Prisjeti se gdje su Pompeji i što znaš o Pompejima.

Aleksandar je lako zaposjeo feničku obalu. Jedino je fenički grad Tir pružio žešći otpor, no nakon sedmomjesečne opsade bio je osvojen i razoren, a njegovo stanovništvo prodano u ropstvo. Aleksandru je sada bio otvoren put prema Egiptu. Njega mu je perzijski satrap predao bez borbe. Aleksandra su egipatski svećenici okrunili za faraona. Tijekom boravka u Egiptu na ušću Nila osnovao je grad Aleksandriju. Grad je preuzeo ulogu razorenog Tira te se ubrzo razvio u važno kulturno i trgovačko središte. Istovremeno je Darije okupio veliku vojsku kod Babilona. Posljednji veliki sukob između dvojice vladara zbio se na prostranom polju kod Gaugamele 331. g. pr. Kr.. Ponovno je perzijska vojska izgubila, a sâm Darije III. spasio se bijegom. Nakon bitke Aleksandar je proglašen kraljem Azije. Zatim je bez borbe zauzeo Mezopotamiju. U njegove je ruke došlo golemo blago perzijskih prijestolnica. Vojni pohod koji je Aleksandar vodio kao vladar ujedinjenih Grka završio je razaranjem Perzepola. Vojska je službeno raspuštena, a tko je htio mogao je ostati u vojsci kao plaćenik. Progoneći Darija, Aleksandar je osvojio Baktriju i današnji istočni Iran. Perzijskoga vladara ubrzo je ubio jedan njegov podanik. Darijevom smrću izumrla je perzijska dinastija i Aleksandar je uzeo naslov velikog kralja.

320. 319. 318. 317. 316. 315. 314. 313. 312. 311. 310. 309. 308. 307. 306. 305. 304. 303. 302. 301. 300. 299. 298. 297. 296. 295. 294. 293. 292. 291. 290. 289. 288. 287. 286. 285. 284. 283. 282. 281. 280. 322. – 281. g. pr. Kr.

326. g. pr. Kr.

prodor u Indiju

324. g. pr. Kr.

povratak u Suzu, „vjenčanje naroda“

321. g. pr. Kr. Ptolemej I. prenosi Aleksandrovo tijelo u Aleksandriju 323. g. pr. Kr. Aleksandar umire u Babilonu

311. g. pr. Kr.

borbe među dijadosima

ubijen Aleksandar IV.

338. – 168. g. pr. Kr. makedonsko kraljevstvo 338. – 30. g. pr. Kr. helenističko razdoblje 306. – 30. g. pr. Kr. dinastija Ptolemejevića 305. – 60. g. pr. Kr. dinastija Seleukovića 301. g. pr. Kr. bitka kod Ipsa 281. g. pr. Kr. kraj razdoblja dijadoha

103

ANTIČKI SVIJET Želeći postati gospodar svijeta, Aleksandar je nastavio osvajanja prema istoku. U Indiji (327. – 325. g. pr. Kr.) njegovi su se vojnici prvi put borili protiv bojnih slonova. Nakon zauzimanja dijela Indije Aleksandar je kanio prodrijeti do rijeke Ganges na kraju svijeta. Iscrpljeni ratovanjima, glađu i raznim bolestima, Aleksandrovi su vojnici odbili ići u daljnja osvajanja. Tako je vojska nakon desetogodišnjeg pohoda započela povratak u domovinu. Dio vojske se pod Nearhovim vodstvom spustio do ušća Inda, a zatim morskim putem do ušća Eufrata. Taj je put imao i istraživački karakter i Nearh je kasnije napisao spis o putovanju duž azijske obale u kojem je dao detaljan opis biljaka i životinja tog područja. Na prolasku kroz bezvodnu pustinju Gedrozije (današnji Beludžistan) dio je vojske predvođen Aleksandrom pretrpio teške gubitke u ljudstvu. Vrativši se u Mezopotamiju, Aleksandar je odlučio zbližiti Grke s Perzijancima i stvoriti jedan narod. Upriličio je veliko vjenčanje 80 makedonskih časnika i 10 tisuća vojnika s Perzijankama (vjenčanje Europe i Azije). Petodnevna svadba održala se prema perzijskim običajima u Suzi. Sâm Aleksandar oženio se Statirom, kćeri Darija III. Potom je proglasio Babilon novom prijestolnicom svojega velikog carstva. Aleksandar je preuzeo mnoge perzijske običaje, što je izazvalo ogorčenje Grka i Makedonaca. Aleksandar je naumio proširiti granice svoje države te osvojiti sjevernu Afriku i Italiju. Za priprema tih pohoda obolio je i ubrzo umro. Pokopan je u Aleksandriji u Egiptu. Zbog svih postignuća tijekom svoje kratkotrajne vladavine već su ga suvremenici prozvali Aleksandrom Velikim. Ponovi S kim se Aleksandar sukobio neposredno nakon stupanja na prijestolje? Pomoću povijesne karte navedi koja je sva područja Aleksandar osvojio i dokle se protezalo Aleksandrovo carstvo? Opiši kako je Aleksandar pokušao stvoriti jedan narod unutar svojega carstva. Razmisli i odgovori zašto je to želio ostvariti.

Država Aleksandra Velikog Nakon povratka s vojnog pohoda Aleksandar je uredio državu i učvrstio svoju vlast. Svi narodi u državi imali su ista prava. Utemeljio je nove gradove i sela te dao kovati velike količine novca od zlata i srebra iz perzijske državne blagajne. Tim je novcem sagradio nove prometnice, kanale i luke. U osvojena područja postupno je prodirala grčka kultura, grčki jezik i grčki način života. Još tijekom osvajanja osnovao je četrdesetak gradova imenom Aleksandrija u kojima su cvali obrt i trgovina. Aleksandar je bio vođen idejom o stvaranju velikoga carstva u kojemu bi ujedinio Istok i Zapad. Stoga su svi narodi u državi imali ista prava. Aleksandar i njegovi nasljednici nastojali su očuvati postojeće načine života naroda starog Istoka. Postupno su se miješali grčko-makedonski običaji s istočnjačkima. U tom su miješanju osobito veliku ulogu imali grčki jezik koji je postao međunarodni te gradovi starog Istoka koji su poprimili grčki ustroj. Ponovi Opiši kako je Aleksandar Veliki uredio svoju državu. Što se promijenilo u životu naroda starog Istoka dolaskom Aleksandra? Saznaj kako se zvala majka Aleksandra Velikog te istraži njezin život, njezinu ulogu u ondašnjim zbivanjima te osobito njezin odnos sa sinom.

Raspad Aleksandrove države i nastanak helenističkih država Aleksandar nije imenovao nasljednika, a njegov je sin rođen nakon očeve iznenadne smrti. Jedinstvo Aleksandrove države se nakon smrti svoga tvorca vrlo kratko održalo. Golemu su državu podijelili Filipovi i Aleksandrovi generali. Aleksandrove nasljednike nazivamo dijadosima. Nakon dugotrajnih borbi za vlast u kojima je bio ubijen i Aleksandrov sin, dijadosi su se sukobili 301. g. pr. Kr. u bitki kod Ipsa. Shvatili su da nijedan neće moći samostalno vladati cijelom državom pa su podijelili vlast. Aleksandrova se država tako raspala na četiri velike države i nekoliko manjih. Najmoćnije helenističke države bile su ptolemejski Egipat, kraljevstvo Seleukovića (od Inda do Sirije), Makedonija (koja je uključivala i Grčku) i Lizima-

359. 355. 350. 345. 340. 335. 330. 325. 320. 315. 310. 305. 300. 295. 290. 285. 280. 275. 270. 265. 260. 255. 250. 245. 240. 235. 230. 225. 220. 215. 210. 205. 200. 195.

104

OVAJ DIO LENTE VREMENA DETALJNIJE JE PRIKAZAN NA PRETHODNIM STRANICAMA

338. – 168. g. pr. Kr. makedonsko kraljevstvo 338. – 30. g. pr. Kr. helenističko razdoblje 306. – 30. g. pr. Kr. dinastija Ptolemejevića 305. – 60. g. pr. Kr. dinastija Seleukovića

ANTIČKI SVIJET K aspijsko

nav

Crno more

je zero

Pela Pergam Tigris

Sparta

Sredo

zemn Kirena

KRALJEV

KRA

Antiohija Biblos Sidon Tir

o m ore

STV O

Baktra

LJE

fra

Babilon

VST

Ekbatana

LEU

Suza

In d

PERGAM

KOV

IĆA

Aleksandrija

Perzepol

Arap

m or

sko

Kraljevstvo Ptolemejevića

Teba

Nil

Kraljevstvo Seleukovića

ĆA VI

Makedonija

A RA B I J A

Epir

Memfis

OL EM EJ E

In d

Atena

mor

Karta 14. Glavna helenistička kraljevstva Odredi koja su područja obuhvaćala helenistička kraljevstva i ustanovi koje se države danas nalaze na tom području.

hova država (Trakija i dio Male Azije). Od manjih Godine 281. pr. Kr. Seleuk je porazio Lizimaha i su država najjače bile Pergam, Kapadokija, Bitinija, osvojio njegovu državu, ali godinu je dana kasnije i Pont u Maloj Aziji te Armenija. sâm ubijen kao posljednji dijadoh. Tako su se održala tri velika helenistička kraljevstva. Ona su etničkim i Seleuk I. kulturnim podrijetlom te unutarnjim ustrojem bila (Pariz: Muzej Louvre. Foto: bitno različita. Zajedničko im je bilo to što su nastala Mladen Tomorad, 2011.) na ruševinama Aleksandrova carstva i što su se oslaBio je osnivač kraljevstva njala na makedonske vojnike i grčku kulturu. Vladari Seleukovića. u tim državama imali su neograničenu vlast koja je počivala na snažnoj vojsci. U Makedoniji, Trakiji i Tesaliji na vlasti se učvrstila dinastija potomaka Aleksandrova vojskovođe Antigona. Zahvaljujući rudnicima i lukama na Egejskom moru, makedonski je kralj stjecao golema bogatstva. No nevolja je bila u tome što je kralj tražio od Grka da priznaju njegovu premoć. Ptolemej I. (London: Britanski muzej. Foto: To je izazvalo jak otpor Atene i Sparte, ali i novih Mladen Tomorad, 2011.) saveza grčkih gradova država koji su htjeli sačuvati Ptolemej I. bio je jedini neovisnost od makedonskog kralja. Dinastija AntiAleksandrov vojskovođa i gonovih potomka uspjela se održati na vlasti sve do nasljednik koji je preživio žestoke borbe za vlast i 168. g. pr. Kr. kada su u bitci kod Pidne Rimljani umro prirodnom smrću, porazili makedonskog kralja Perzeja. Godine 146. izdahnuvši u svom krevetu pr. Kr. konačan poraz doživjeli su Grci. Razoreno u kraljevskoj palači u je Središte grčkog otpora, Korint, a Makedonija i Aleksandriji. Grčka pretvorene su u rimske provincije. 195. 190. 185. 180. 175. 170. 165. 160. 155. 150. 145. 140. 135. 130. 125. 120. 115. 110. 105. 100. 95.

168. g. pr. Kr. bitka kod Pidne; pad Makedonije

146. g. pr. Kr. Rimljani osvajaju Grčku

90.

85.

80.

75.

70.

65.

64. g. pr. Kr. kraj kraljevstva Seleukovića

60.

55.

50.

45.

40.

35.

30.

30. g. pr. Kr. Rimljani osvajaju Egipat 63. g. pr. Kr. Rimljani osvajaju Siriju

105

ANTIČKI SVIJET U Aziji je nastala najveća helenistička država – kraljevstvo Seleukovića. Obuhvaćala je veći dio Male Azije, Siriju, Mezopotamiju i Iransko visočje do Indije. U njoj je vladala dinastija potomaka dijadoha Seleuka. Postupno su se pojedine oblasti u državi osamostalile tako da su Seleukovići u 1. st. pr. Kr. bili ograničeni samo na područje Sirije. Prijestolnica im je bila Antiohija. Rimljani su malo pomalo podvlastili gotovo sva područja koja su se nalazila u sastavu kraljevstva Seleukovića. Zadnje njegove ostatke osvojio je rimski vojskovođa Pompej 64. g. pr. Kr., stvorivši rimsku pokrajinu Siriju.

U Egiptu se gotovo tri stoljeća na vlasti održala dinastija Ptolemejevića. Njihovo kraljevstvo je, uz Egipat, obuhvaćalo i današnju Kirenaiku, Palestinu i Transjordaniju. Ptolemej je uredio vojsku, ojačao gospodarstvo i dogradio Aleksandriju kao prijestolnicu svoje države. Grad je postao središte trgovine, umjetnosti i književnosti. Dinastija Ptolemejevića održala se na vlasti sve do 30. g. pr. Kr. kada je nakon poraza koji su joj nanijeli Rimljani egipatska kraljica Kleopatra VII. počinila samoubojstvo. Preuređenjem Egipta u rimsku pokrajinu završilo je helenističko doba grčke povijesti.

Objasni uzroke i posljedice Izdvoji političke, društvene i ekonomske uzroke i posljedice razvoja atenske demokracije.

Prepoznaj promjene Pomoću poveznice doznaj više o izborima u Grčkoj i Rimu te ih usporedi s izborima u današnje vrijeme. [https://www.youtube.com/watch?v=Wqu4saoZJ5M]

Kleopatra VII. i njezin sin Ptolemej XV. Cezarion na zidu hrama u Denderi. (Foto: Mladen Tomorad, 2006.)

Ponovi Zaključi koje su posljedice raspada Aleksandrove države.

106

Istraži povijesne izvore Istraži i prezentiraj kako se moderna demokracija razlikuje od atenske.

Sagledaj prošlost S obzirom na današnja obilježja države, možemo li tvrditi da su u staroj Grčkoj gradovi imali obilježja država? Obrazloži svoj odgovor.

ANTIČKI SVIJET

VLAST I MOĆ U RIMSKOJ DRŽAVI OD KRALJEVSTVA DO DEZINTEGRACIJE CARSTVA Prisjeti se što si u osnovnoj školi naučio/la o razvoju rimske države i ustroju rimskoga društva. Tko su bili patriciji, a tko plebejci? Prisjeti se legende o osnutku grada Rima. Objasni razvitak Rima od grada države do Carstva, preobrazbu njegova ustroja te raspad. Objasni kako su oružja i prijevoz postali izravna ratna i osvajačka sredstva. U sljedećoj temi obrađuje se cjelokupna povijest nastanka i razvoja rimske države od Kraljevstva do političkoga sloma Carstva na zapadu. Italici Etruš ani Ligurci Veneti

Ilirski narodi

Nezakcij

Velika Gr ka Kartažani

Genua

Kelti Arno

Ja Volci Korzika

Tarkvinij

Volsinij Tib

Veji

Ostija

Askul

Tragurij

Isa

Far

Korkira Melajna Epidaur

Rim

Kuma Pompeji Neapol

Tarent

Sardinija

Tiren

sko more

Regij

Hipon Regij

Kartaga

Akragant (Agrigent)

Sirakuza

Karta 15. Najstariji narodi na tlu Italije Prouči kartu i odredi prostor koji su naselili najstariji narodi na tlu Italije.

107

ANTIČKI SVIJET

Rim u doba kraljeva Postanak grada Rima O najstarijoj povijesti Rima zna se vrlo malo jer Rimljani isprva nisu poznavali pismo pa za to vrijeme nema pisanih povijesnih izvora. Podrijetlo Rima još je tajnovito. Starorimska predaja govori da su Rim osnovali blizanci Romul i Rem, potomci trojanskog junaka Eneje koji je nakon pada Troje pobjegao u Italiju. Prema predaji blizanci su utemeljili grad 753. g. pr. Kr. te je potom Romul postao prvi rimski kralj. Ri- Vučica doji Romula i Rema. mljani su od legendarnog osnutka grada (lat. ab Urbe (Rim: Kapitolijski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2019.) Legenda o osnutku Rima govori o blizancima Romulu i condita) brojili godine. Remu. Oni su bili sinovi boga rata Marsa i Reje Silvije, kćeri kralja Numitora, Enejina potomak. Da osigura vlast u Albi Longi, gradu koji je prema predaji utemeljio Enejin sin Askanije, Amulije je svrgnuo brata Numitora i dao pogubiti njegove sinove, a kćer Reju Silviju prisilio je da postane svećenica. No Reja Silvija je bogu Marsu rodila sinove Romula i Rema. Odmah nakon njihova rođenja Amulije je dao baciti Reju Silviju i njezine sinove u Tiber. Reja Silvija se uz pomoć boga rijeke Tibera spasila, a košara s Romulom i Remom nasukala se na obalu. Spasila ih je vučica koja ih je dojila i grijala svojim tijelom. Odgojio ih je pastir Faustul. Kada su odrasla, braća su s brojnim sudrugovima otišla u Albu Longu i ubila Amulija. Predali su vlast Numitoru. Otkrivši da su Numitorovi unuci, željeli su postati vladari. Ne želeći se sukobiti s djedom, odlučili su nedaleko od Albe Longe podići novi, veći grad. Između braće izbila je svađa u kojoj je Rem izgubio život. Novoosnovani grad dobio je po Romulu ime Roma ili Rim. Romul je postao njegov prvi kralj. Zanimljivo je da Romulovim imenom počinje i završava povijest starovjekovnog Rima. Naime, posljednji rimski car zvao se Romul August. Objasni razliku između legende o postanku grada Rima i znanstvenih istraživanja.

Prikaz prvobitnog rimskog naselja iz 8. stoljeća pr. Kr. (Rim: Kapitolijski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

753. 750.

Arheološka istraživanja omogućila su točnije utvrđivanje rane rimske povijesti. Latini su živjeli u samom središtu Apeninskog poluotoka, na lijevoj obali Tibera. Ondje su u 10. stoljeću pr. Kr. podigli na sedam brežuljaka nekoliko naselja. Najstarije naselje nalazilo se na brežuljku Palatinu. Između brežuljaka bile su močvare koje su štitile stanovništvo od upada neprijatelja i pljačkaša. Potkraj 7. i početkom 6. stoljeća pr. Kr. Etruščani su prešli Tiber i osvojili cijelo područje na kojem su obitavali Latini. Smatra se da su 575. g. pr. Kr. latinska naselja na sedam brežuljaka ogradili zidom i tako stvorili grad koji su prozvali Rim. Prethodno su isušili močvare između brežuljaka, usmjerivši kanalom vodu prema Tiberu. Na jednom povišenom mjestu uređen je trg (lat. forum Romanum) na kome su Latini trgovali s Etruščanima, Kar- Ostatci najstarijeg naselja na brežuljku Palatinu. tažanima i Grcima. Osim razmjene robe, Latini su (Foto: Mladen Tomorad, 2019.) 745.

740.

735.

753. – 509. g. pr. Kr. Rimsko 753. – 716. g. pr. Kr. Romul

108

730.

Kraljevstvo

725.

720.

715.

710.

705.

700.

715. – 673. g. pr. Kr. Numa

695.

Pompilije

690.

685.

680.

675.

670.

665.

660.

673. – 642. g. pr. Kr. Tul

655.

650.

645.

640.

Hostilije 642. – 617. g. pr. Kr. Anko

Marcije

635.

630.

ANTIČKI SVIJET

Zidine podignute u 6. stoljeću pr. Kr.

1 2 3

Rimski forum Jupiterov hram Zgrada Senata

N RI

rimski brežuljak

KAPITOLIJ

Marsova poljana

KAPITOL IJ

ESKVILIN 2

PALATIN lik

i c ir k

Reljef s prikazom etruščanskih ratnika. Tarkvinija, 7. stoljeće pr. Kr.

CELIJ

(Tarkvinija: Nacionalni etrurski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

Prostor rimskih brežuljaka na kojem je osnovan grad.

tako upoznavali kulture naprednijih naroda te su od njih preuzimali razne tekovine. Trg je ubrzo postao glavno mjesto za trgovačke, državne i sudske rasprave. U središtu trga bila je govornica, a okruživale su ga javne zgrade, dućani i mjenjačnice. Ponovi Zašto se ne zna mnogo o najstarijoj povijesti Rima?

Rimski kraljevi Prema rimskoj predaji, Rimom su u početku vladali kraljevi. Prvi od sedmorice kraljeva bio je Romul. Rimska tradicija kaže da je on ustrojio rimsku vojsku, izvršio društvenu podjelu, osnovao senat i povećao broj stanovnika. Za kraljeva Rim je proširio vlast na okolni teritorij. Grad je utvrđen zidinama te je počela gradnja hramova i javnih zgrada. Rim se iz nekoliko naselja razvio u jako trgovačko središte i najveći grad Lacija i okolice. Prema predaji, četvrti rimski kralj dao je u 7. stoljeću pr. Kr. sagraditi prvi most na Tiberu, na čijem je ušću osnovao koloniju Ostiju koja se razvila u rimsku luku. No arheološkim istraživanjima 630.

625.

620.

615.

610.

605.

600.

616. – 579. g. pr. Kr. Lucije

595.

590.

Tarkvinije Prisk

585.

580.

575.

570.

u nekadašnjoj Ostiji nisu pronađeni nalazi stariji od 4. stoljeća pr. Kr. Danas se smatra da su presudnu ulogu u nastanku i prvom razvoju grada Rima imali etruščanski kraljevi koji su vladali u Rimu. Prihvati li se datum iz rimske predaje, krajem 7. stoljeća pr. Kr. Rim je potpao pod vlast Etruščana. Prema tradiciji, prvi etruščanski kralj Rima Tarkvinije Prisko sagradio je trkalište za konje i kola (lat. Circus maximus), uveo štovanje trojstva najvažnijih rimskih bogova Jupitera, Junone i Minerve te udario temelje najvećemu rimskome svetištu, hramu boga Jupitera na brežuljku Kapitoliju. Prema etruščanskom je uzoru sagrađena i kanalizacijska mreža (lat. Cloaca maxima). Šestom rimskom kralju Serviju Tuliju, koji je prema predaji vladao u 6. stoljeću pr. Kr., pripisuje se provedba društvene reforme. Zbog brojčane nadmoći, sve većega gospodarskoga utjecaja te činjenice da je obavljao vojnu službu i o vlastitom trošku nabavljao ratnu opremu plebs – kako su zbirno nazivani plebejci – uvršten je u rimski narod, ali nisu imali sva prava. Nisu smjeli obnašati državne i vjerske službe ni poznavati zakone niti su smjeli stupati u brak s patricijima. Reformom su građani podijeljeni u pet imovinskih razreda. Svaki je razred davao određeni broj vojnih postrojba - centurija. Sirotinja bez imovine ostala je izvan te podjele. Ukinuta je stara podjela stanovništva temeljena na krvnom srodstvu i umjesto toga uvedena podjela po mjestu stanovanja, četiri gradske jedinice i više seoskih. Građani su se počeli sastajati 565.

560.

578. – 534. g. pr. Kr. Servije

Tulije

555.

550.

545.

540.

535.

530.

525.

520.

515.

509.

534. – 509. g. pr. Kr. Lucije Tarkvinije Oholi 509. g. pr. Kr. kraj Kraljevstva

109

ANTIČKI SVIJET

Lucije Junije Brut. (Rim: Kapitolijski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

Veliki odvod kanalizacije. Rimljani su vrlo rano imali sustav odvodnje otpadnih voda. Izgrađen je u 6. st. pr. Kr. Isprva je to bio običan otvoreni kanal, načinjen tako što se korito jednoga potoka obložilo kamenom. U 3. st. pr. Kr. pokriven je polukružnim kamenim svodom. Iznimno je djelo graditeljske vještine. Služio je za sabiranje svih podzemnih izvora te za odvodnju kako stajaćih voda i kaljuža na gradskome području tako i nečistoća u rijeku Tiber. U carsko su doba na njega spojene i javne kupelji i javni zahodi, a i učvršćen je betonom. Ovo ulje na platnu koje prikazuje izgled Velikog odvoda (središnji donji dio slike) naslikao je danski slikar Christoffer Wilhelm Eckersberg 1814. godine. Istraži zašto je danski slikar naslikao ovu sliku u 19. stoljeću.

u skupštinama u kojima se glasovalo po centurijama. Novim je uređenjem omogućeno bolje oporezivanje i bolje vojno ustrojstvo. Serviju Tuliju pripisuje se i gradnja zidina kojima su utvrđena naselja na sedam brežuljaka, ali današnji ostatci zidina potječu poglavito s početka 4. stoljeća pr. Kr. Međutim, arheološka istraživanja iznjedrila su i nalaze koji potječu iz ranijeg vremena pa nije isključeno da je rimska tradicija bila u pravu te da su prve zidine bile sagrađene još u 6. stoljeću pr. Kr. Napokon, etruščanski gradovi su u to vrijeme također bili opasani obrambenim zidovima radi lakše obrane pa se isto može zaključiti i za Rim kojim su vladali etruščanski kraljevi. Posljednji od trojice etruščanskih kraljeva bio je Tarkvinije Oholi. Prema predaji, Rimljani su bili nezadovoljni njegovom vladavinom jer se oštro obračunavao s protivnicima. Pod vodstvom patricija Lucija Junija Bruta, koji je bio s njima u srodstvu, podigli su ustanak, zbacili ga s vlasti te potom prognali i ostale Tarkvinijevce. Tako je 509. g. pr. Kr. posljednji rimski kralj izgubio vlast, a Rim je postao republika.

110

Etruščani su isprva snažno utjecali na rimsku kulturu, umjetnost i graditeljstvo. Rimljani su od njih preuzeli obrede, znakove vlasti, mnoge bogove, a brojni etruščanski obrtnici pozvani su u Rim da obave graditeljske radove i ukrase hramove. Tek se u 4. stoljeću pr. Kr. rimska umjetnost počela udaljavati od etruščansko-italske i razvijati vlastiti stil. Ponovi Razmisli i odgovori na koje te reforme u starogrčkoj povijesti podsjećaju reforme pripisane Serviju Tuliju. S kojim se događajem iz starogrčke povijesti može usporediti godina kad je prema rimskoj tradiciji zbačen posljednji rimski kralj? Što bi se iz toga moglo zaključiti?

Rimski senatori. (Rim: Ara pacis. Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

Državno uređenje Rima u doba kraljeva U prvom razdoblju na čelu Rima bio je kralj (lat. rex) koji je imao političku, vjersku, vojnu, sudsku i zakonodavnu vlast. No njegova je moć ipak bila ograniče-

ANTIČKI SVIJET na. Kralj se pri donošenju odluka morao savjetovati sa senatom. On se prema tradiciji prvotno sastojao od 100 ljudi, a zatim je povećan na 300 ljudi (starješine rodova - svaki rod davao je jednoga člana u senat). Članovi senata bili su pripadnici najbogatijih i naj uglednijih rimskih obitelji. Oni su najčešće bili stariji od 60 godina, a dužnost senatora bila je doživotna. Svi su odrasli muškarci, pripadnici rimskoga naroda, sudjelovali u vlasti čineći narodnu skupštinu. Ona je birala državne službenike i odobravala zakone koje je predlagao senat. Kraljeva vlast nije bila nasljedna. Čak je postojala osoba koja je nakon smrti kralja vodila poslove monarhije dok se nije odredio novi kralj. Ponovi Može li se uređenje Rima u doba kraljeva usporediti s ranim uređenjem starogrčkih polisa Sparte i Atene? Izdvoji i objasni sličnosti i razlike.

zuli, a stari su postali doživotni članovi senata. Konzuli su sazivali senat i narodnu skupštinu, predsjedali im i brinuli se za provođenje njihovih zaključaka. U vrijeme rata bili su zapovjednici vojske. Konzulima je bio podređen isprva samo jedan pretor, a kasnije dvojica koji su obnašali sudsku vlast. Narodna skupština donosila je zakone i birala državne službenike. Vrhovna vlast je i dalje bila u rukama senata jer su senatori potvrđivali odluke narodne skupštine, vodili vanjsku politiku, brinuli se o financijama, nadzirali rad državnih službenika i stvarali prijedloge zakona koje je skupština trebala samo načelno odobriti. Kada je državi prijetila velika opasnost, birao se diktator. Konzuli bi tada odstupili s položaja i sva je vlast na šest mjeseci predana u ruke jednog čovjeka. U doba kasne Rimske Republike diktatori su povećali moć te su vlast zadržavali i dulje od šest mjeseci. Ponovi

Razvoj rimske države u doba Republike

Opiši ovlasti diktatora. Vladaju li i danas diktatori s takvim ovlastima?

Borba za političku ravnopravnost

Ukidanjem kraljevske vlasti još su više jačali patriciji. Oni su imali ekonomsku moć i političku vlast preko senata i različitih državnih službi te nadzor nad zakonima koji su se prenosili usmenom predajom. Tada je ojačao sukob između patricija i plebejaca koji je trajao čak dva stoljeća. To je s jedne strane bila borba za zemlju, a s druge strane borba za izjednačavanje u političkim pravima. Većina plebejaca bila je siromašna, imala je malo zemlje, pa se zaduživala. Ne mogavši vratiti dug, plebejci su pretvarani u robove. Tek potkraj 4. stoljeća pr. Kr. ukinuto je u Rimu dužničko ropstvo. Dio plebejaca obogatio se zahvaljujući obrtu i trgovini. Ti su plebejci započeli borbu za sudjelovanje u političkom životu. Plebejci su mogli sudjelovati u radu narodne skupštine, ali nisu mogli biti birani u državne službe i postati senatori. Tražili su veća prava i zato što su morali plaćati porez i služiti vojsku. Jedan od prvih sukoba između patricija i plebejaca zbio se 494. g. pr. Kr. Plebejci su uoči pohoda protiv Državno uređenje u doba Rimske jednog susjednog naroda napustili Rim uz prijetnju Republike da će osnovati vlastitu državu. Patriciji su na pregovoUkidanjem kraljevske vlasti na čelo države došla su re poslali svog čovjeka koji je imao velik ugled među dvojica konzula. Birali su se iz redova patricija, a ob- plebejcima. Njemu je uspjelo izmiriti suprotstavljene našali su vlast godinu dana. Potom su birani novi kon- strane time što su patriciji pristali na ustupke. Plebejci Izbori u Rimskoj Republici. Građanin odjeven u togu prima od voditelja izbora glasačku pločicu, a građanin zdesna ubacuje pločicu u izbornu posudu. Prikaz na zlatnom republikanskom novcu. Glasovanje u Rimskoj Republici odvijalo se u narodnoj skupštini. Građani bi na posebne pločice upisali slažu li se s nekim prijedlogom ili ne. Potom bi te pločice ubacili u izbornu posudu. Kada su se birali državni službenici, na pločicu bi se upisalo ime odabranika. Glasovalo se u izbornim jedinicama. Izbore za državne službenike predvodili su konzuli. Održavanje izbora ovisilo je i o povoljnim znamenjima koja su se dobivala proricanjem. Ako su znamenja bila nepovoljna, izbori bi se odgađali. Ovo je omogućavalo i razne zloupotrebe.

509. 505. 500. 495. 490. 485. 480. 475. 470. 465. 460. 455. 450. 445. 440. 435. 430. 425. 420. 415. 410. 405. 400. 395. 390. 385. 380. 375. 370.367. 367. g. pr. Kr.

494. g. pr. Kr. – 509. g. pr. Kr. –

uvođenje pučkih tribuna

početak Rimske Republike

445. g. pr. Kr. – 450. g. pr. Kr. –

odobreni brakovi između patricija i plebejaca

nastanak Zakonika dvanaest ploča

plebejci mogu biti izabrani za konzule

111

ANTIČKI SVIJET su dobili mogućnost da među sobom biraju dvojicu Rimskoj Republici. Tako je nečije podrijetlo postapredstavnika - pučke tribune. Oni su ih zastupali i lo manje bitno od njegova bogatstva. Stanovništvo se borili se za njihova prava. Pučki tribuni su se birali počelo dijeliti na bogataše i sirotinju. na godinu dana i bili su zaštićeni - nitko ih osim naPonovi rodne skupštine nije mogao smijeniti s dužnosti ili pozvati na odgovornost. Imali su i pravo veta - mogli Objasni kako je bilo podijeljeno rimsko su zabraniti provođenje neke odluke (osim naredbi stanovništvo u najstarije doba. Zašto su diktatora) ako su smatrali da nije pravedna ili da je na patriciji bili povlašten sloj u rimskom društvu? Objasni zašto se sprječavalo miješanje patricija i plebejaca. štetu plebejaca. Patricij s poprsjem svojih predaka. (Rim: Kapitolijski muzej – Centrala Montemartini. Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

Postupno su se bogati plebejci uspjeli izboriti za bolji politički položaj. Godine 451./450. pr. Kr. sastavljeno je deseteročlano povjerenstvo u kojem su petorica bili plebejci. Ono je na temelju starog običajnog prava popisalo zakone i urezalo ih na dvanaest brončanih ploča. Tako je nastao Zakonik dvanaest ploča koji je bio izložen na Forumu da ga svatko može pročitati. Tim su se zakonima zapravo ozakonila prava patricija, ali smanjene su zloupotrebe njihove vlasti. Taj je zakonik postao osnovni izvor rimskoga prava. Brakovi između patricija i plebejaca njime su i dalje bili zabranjeni, a dopušteni su 445. g. pr. Kr. S vremenom su plebejci mogli biti birani i za konzule, a postale su im dostupne i ostale visoke državne službe. To ipak nije značilo potpunu demokratizaciju rimskoga državnog poretka jer političke dužnosti nisu bile pristupačne manje imućnim plebejcima. Zakonima je ograničena i vlast patricija koji su tako izgubili dugotrajnu političku i ekonomsku prevlast. Stvorio se novi društveni sloj, a činili su ga patriciji i imućni plebejci koji su se uzdigli među državne službenike. Oni su vodili cjelokupnu politiku Rima. Siromašan narod nije utjecao na političke prilike u

112

Zašto je bio važan Zakonik dvanaest ploča za društveno-političko uređenje Rima?

Rimska vojska Rimska je vojska bila najbolja vojska starog vijeka. Resile su je željezna stega i izvrsna uvježbanost. Za rane Republike vojnici su se sami, prema svojim mogućnostima, brinuli o naoružanju. Siromašni seljaci činili su pješaštvo naoružano kopljima i mačevima. Pješaci su bili zaštićeni štitovima, a neki su imali i oklop i kacigu. Imućniji Rimljani bili su konjanici. Tek je krajem 2. stoljeća pr. Kr. ustrojena stalna vojska koja je dobivala plaću i vojnu opremu. Na čelu vojske stajao je vojskovođa. Mogli su to biti konzuli ili vojni zapovjednici koje su imenovali konzuli, odnosno senat. Osnovna postrojba u rimskoj vojsci bila je legija. Nju su činili teško i lako naoružani pješaci te konjanici. Samo su rimski građani mogli biti vojnici legije - legionari, a pomoćne čete bile su sastavljene od stanovništva pokorenih krajeva.

Reljef friza s prikazom rimskih vojnika, 1. st. (Berlin: Muzej starina. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Veliku važnost za rimska osvajanja imali su vojni tabori. Rimljani su ih podizali na povišenome mjestu u obliku pravokutnika i utvrđivali ih. To su činili prije noće-

ANTIČKI SVIJET

Reljef s prikazom rimskog trijumfa nad Židovima. (Rim: Vatikanski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

Proslavu pobjede Rimljani su preuzeli od Etruščana. Senat bi vojskovođi dodijelio trijumf ako je izvojevao istinsku pobjedu i ako je u boju palo barem 5000 neprijatelja. Pravo na trijumf imali su samo najviši državni dužnosnici. Pobjednička povorka prolazila je Rimom od Marsove poljane preko glavnoga gradskog trga do Kapitolija. Ondje se nalazio Jupiterov hram, gdje je slavodobitnik prinosio žrtvu zahvalnicu. Na čelu povorke koračali su senatori i državni službenici. Slijedio je ratni plijen s prikazima boja i pobjednikovih ratnih djela te ratni zarobljenici. Potom je u pratnji svećenika išao žrtveni vol, a zatim slavodobitnik. Ispred njega su bili pjevači, glazbenici i lakrdijaši. On se vozio na raskošnoj dvokolici koju su vukla četiri bijela konja. Bio je odjeven u raskošnu grimiznu halju prošivenu zlatom i u ruci imao žezlo od slonovače s likom orla na vrhu. Iza leđa mu je stajao državni rob i nad glavom držao lovorov vijenac, znak pobjede. Za kolima su išli vojnici i oni ovjenčani lovorom. Povorku je pratio oduševljeni narod i ushićeno dovikivao: Živio, pobjedniče! Vojnici su pjevali i vesele pjesmice, a vojskovođi dobacivali čak i rugalice. Ulice i trgovi kojima je povorka prolazila bili su svečano ukrašeni, a svi hramovi otvoreni. Proslava bi završila darivanjem i čašćenjem puka i vojnika.

Stega u vojsci bila je strogo održavana nagradama i kaznama. Rimski je vojnik smatrao da ide u rat voljom bogova te je bio poslušan i hrabar. Neposluh se strogo kažnjavao batinanjem ili čak smrću. No rimski su vojnici bili i nagrađivani za hrabru borbu za svoju zemlju. Najveća čast koju je pobjednički vojskovođa mogao doživjeti bio je trijumf. Odjeven u grimiznu togu i s lovorovim vijencem na glavi, vojskovođa bi u pratnji svojih vojnika ušao u Rim u svečanoj povorci sastavljenoj od visokih državnih dužnosnika. Ponovi

Rimski vojni tabor. Usporedi sliku rimskoga vojnog tabora i njegov opis u udžbeniku.

nja kako ih neprijatelj ne bi mogao iznenaditi. Svaka je postrojba imala točno određeno mjesto unutar tabora. Vojnici su spavali u šatorima. U samom središtu tabora bio je žrtvenik, šator zapovjednika i trg na kojem su se vojnici okupljali (zborno mjesto). Unutar tabora dopremale su se i različite ratne sprave za bacanje velikih strijela i kamenja, velike drvene opsadne kule te kipovi bogova. Svaki je vojnik morao uz oružje nositi i oruđe za izgradnju utvrda (motike, lopate, pile i dr.). Zbog takvog su opterećenja vojnici trebali biti izdržljivi, ali imali su na neprijateljskom prostoru osjećaj sigurnosti.

U čemu je bila snaga rimske vojske? Razmisli i odgovori zašto su samo rimski građani mogli biti legionari.

Širenje rimske države do kraja Republike Širenje rimske države u ranoj Republici Iako su se u samom Rimu vodile žestoke borbe između patricija i plebejaca, Rimljani su težili za širenjem državnog područja. Svi slojevi rimskog društva bili su zainteresirani za odlazak u vojne pohode jer su dobivali udio u plijenu i dio osvojenog područja. Rimljani su isprva proširili vlast u Laciju, a zatim su se

113

ANTIČKI SVIJET postupno nametnuli svim narodima na Apeninskom poluotoku. Nakon protjerivanja etruščanskoga kralja Tarkvinija Oholog Rimljani su se oslobodili etruščanske vlasti. No Rimljani su s Etruščanima i okolnim italskim narodima vodili teške i iscrpljujuće ratove tijekom cijelog 5. stoljeća pr. Kr. Ponovi Zašto su Rimljani bili zainteresirani za odlazak u vojne pohode? Objasni njihov motiv.

Provala Gala i daljnje rimsko širenje Apeninskim poluotokom

(...) Zaposjevši Rim, Breno opkoli Kapitolij stražom … A kad jedan od njih, osmjelivši se, stane blizu uz Marka Papirija [rimski patricij] i, primaknuvši ruku, blago ga uhvati za podbradak i stane ga potezati za bradu koja mu je bila dugačka. Papirije, udarivši ga štapom, razbije mu glavu, no barbarin ga, trgnuvši mač, ubije. Nato, nasrnuvši, pobiše i ostale i smaknuše svakog od drugih Rimljana na koga su se namjerili, a kuće pljačkahu i plijenjahu kroz mnogo dana, zatim ih spališe i sravniše sa zemljom u svojem bijesu na branitelje Kapitolija jer se ovi ne odazvaše na njihove pozive na predaju, nego im čak, braneći se sa zidova od njihovih navala, zadaše teške udarce. Zbog toga Gali opustošiše grad i okrenuše pod mač sve koje su uspijevali uhvatiti, muškarce i žene, starce i djecu bez razlike. Plutarh, Kamilo, 22. Što znaš o autoru ovog izvora? Odakle autoru informacije koje navodi?

Početkom 4. stoljeća pr. Kr. u srednju su Italiju sa sjevera prodrli Kelti koje su Rimljani nazivali Galima. Gali su već krajem 5. st. pr. Kr. prešli Alpe, opljačkali Padsku nizinu te iz nje potisnuli Etruščane. Poslije toga nastavili su pohod prema Rimu. Prema predaji, Gali su 390. ili 387. g. pr. Kr. zauzeli cijeli Rim osim utvrde na brežuljku Kapitoliju. Onamo su se sklonili muškarci sposobni za boj zajedno sa ženama i djecom. Gali su bezuspješno opsjedali utvrdu. Jedne noći pokušali su se uspeti na nju. Rimljani na straži nisu ništa opazili, ali probudile su se svete guske, čuvarice Junonina hrama. Gakanjem i lepetanjem krila uzbunile su branitelje koji su odbili napad. Galski ratnici. Da se oslobode od opsade, Rimljani su namjeravali platiti Galima otkupninu u zlatu. No u posljednji čas spasili su ih okolni saveznici na čelu s jednim moćnim Rimljaninom kojeg su prethodno poslali po pomoć. Nakon toga obnovili su grad koji je stradao u pustošenju i pljački. Nakon rata s Galima Rim je bio ponovno izgrađen i utvrđen bedemima. IZVOR Treći dan poslije bitke stiže Breno [galski vođa] do grad sa svojom vojskom; našavši gradska vrata otvorena i zidine bez branitelja, najprije se uplaši zasjede i varke ne mogavši vjerovati da su Rimljani zapali u tako posvemašnje beznađe. Ali kad razabra istinu, ujahavši kroz Kolinska vrata, zauzme Rim nešto više od tristo šezdeset godina od njegova osnutka ako se može vjerovati u čuvanje točnosti kronologije podataka o slijedu tih događaja, kad je ovu i u pogledu drugih kasnijih uprava ta katastrofa učinila dvojbenom. Čini se ipak da je o toj velikoj nesreći i zauzeću Rima neki više–manje neodređen glas odmah dopro do Helade [Grčke]

114

Samnitski predmeti iz svakodnevnog života. (London: Britanski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Što na temelju slike možeš zaključiti o svakodnevnom životu Samnićana?

Rim se brzo oporavio od upada Gala i nastavio politiku širenja. Rimljani su malo-pomalo uspostavili prevlast nad italskim narodima. Za Rimljane su bili izuzetno teški dugotrajni ratovi sa Samnićanima. Iako su se bavili stočarstvom, Samnićani su bili na glasu kao hrabri vojnici. Zbog

ANTIČKI SVIJET stalnog porasta stanovništva težili su proširenju svojeg teritorija na okolna područja. Kada su Samnićani zauzeli bogatu i plodnu Kampaniju, došli su u sukob s Rimljanima. Tijekom pola stoljeća Rimljani su morali voditi čak tri rata protiv Samnićana. Iako su Samnićanima u trećem ratu pomogli Etruščani i Gali, rimska je vojska 290. g. pr. Kr. izašla iz rata kao pobjednik. Gali su potisnuti na sjever, a Etruščani su bili prisiljeni zaključiti savez s Rimom. Tako je cijela srednja Italija došla pod rimsku vlast. Ponovi Opiši kako je Rim osvojio srednju Italiju.

Pohod kralja Pira

Pir, epirski kralj.

Nakon pobjede nad italskim narodima Rimljani su došli u neposrednu blizinu grčkih gradova u južnoj Italiji. Tu su se sukobili s bogatim grčkim gradom Tarentom. Tarent je pozvao u pomoć epirskoga kralja Pira. Pir je bio izuzetno sposoban vojskovođa koji je težio osnovati veliku državu na zapadu.

(Napulj: Nacionalni arheološki muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2004.)

IZVOR A bio je neki Kineja, čovjek Tesalac, koji se umnošću činio veoma vrsnim i za koga se držalo, jer je bio učenik govornika Demostena, da od tadašnjih govornika uopće jedini kao na slici podsjeća slušaoce na Demostenovu snagu i vještinu. (...) Pir je govorio da mu je Kineja riječima pribavio više gradova nego on sam sebi oružjem. I uvijek je toga čovjeka nadasve štovao i koristio se njime. Videći, dakle, tada Pira spremna za pohod u Italiju, ovaj [Kineja] zapodjene s njim ovakav razgovor našavši ga dokona: “Za Rimljane, Pire, kažu da su bojovni i da vladaju mnogim ratu vještim narodima. Ako bi bog dao da nadvladamo te ljude, koju će nam korist pribaviti pobjeda?” A Pir odgovori: “Pitaš, Kinejo, za ono što je očevidno. Pobijedimo li Rimljane, nema ondje ni barbarskoga ni helenskoga grada da nam je u boju ravan, nego ćemo jednim udarcem steći čitavu Italiju, a nepoznavanje njezine veličine, ljepote i snage dolikuje valjda prije nekome drugom nego tebi.” Malo zastavši, Kineja reče: “Kad osvojimo Italiju, kralju,

što ćemo onda?” I Pir, ne razabirući njegovu misao, odvrati: “U blizini Sicilija pruža ruke, otok bogat i mnogoljudan, a veoma lako osvojiv; ta razdor je, Kinejo, sada ondje posvuda, bezvlađe po gradovima i naprasitost pučkih vođa otkako je umro Agatoklo [tiranin i kralj Sirakuze].” “To što kažeš vjerojatno je”, reče Kineja, “ali zacijelo nam je to međa ratovanju, zauzimanje Sicilije?” “Bog nam davao,” odgovori Pir, “pobjedu i uspjeh! To će nam biti tek uvodne borbe za velike pothvate. Ta tko bi se suzdržao da ne posegne za Libijom i Kartagom kad mu dođe na dohvat, a umalo ju je zauzeo Agatoklo kad je krišom utekao iz Sirakuze i preplovio more s malim brojem brodova. A dan nam se, kad postanemo gospodari tih zemalja, nitko od naših, sada preuzetnih neprijatelja neće oprijeti, što da se o tome i govori?” “Nije potrebno”, reče Kineja, “ta jasno je da će uz toliku moć biti moguće ponovno osvojiti Makedoniju i sigurno vladati Heladom. Ali kad sve podložimo sebi, što ćemo tada?” Tad Pir, nasmiješivši se, reče: “Provodit ćemo mnogo vremena u besposličarenju, svakog dana, dragi moj, bit će pred nama trbušast vrč i u povjerljivim razgovorima razveseljavat ćemo jedan drugoga.” Kad je napokon dotle doveo Pira u razgovoru, Kineja reče: “Pa što nam onda sada stoji na putu ako se hoćemo prihvatiti vrčeva i provoditi vrijeme u dokolici jedan s drugim? Nemamo li to već sada i nije li nam bez muke na raspolaganju ono čega se namjeravamo domoći krvlju i velikim naporima i opasnostima nanijevši drugima i sami pretrpjevši mnoga zla?” Tim riječima Kineja Pira više ozlovolji nego promijeni jer je spoznao koliko sreću ostavlja za sobom, ali nije se mogao odreći svojih nada za kojima je posizao. Plutarh, Pir, 14. O čemu govori ovaj povijesni izvor? Može li se on smatrati pouzdanom povijesnom građom?

Prihvativši prijedlog Tarentinaca, Pir je skupio vojsku od 25.000 ljudi i 20 ratnih slonova. Rimljani se nisu znali oduprijeti vojsci u kojoj su bili ratni slonovi te su poraženi u prvoj bitci 280. g. pr. Kr. Već iduće godine je Pir ponovno porazio Rimljane, ali imao je tolike gubitke (Pirova pobjeda) da je ponudio Rimljanima sklapanje mira. Rimljani su odbili ponuđeni mir i pripremali se za okršaj s Pirom. On je u međuvremenu započeo rat i s Kartažanima na Siciliji. Vrativši se u Italiju, Pir se 275. g. pr. Kr. ponovno sukobio s rimskom vojskom. Rimljani su zapaljenim strjelicama uplašili slonove i potom porazili Pirovu vojsku. Pir je pobjegao u Epir, a Rimljani su nakon kratkog vremena pokorili grčke gradove u južnoj Italiji. Ponovi Objasni uzrok, tijek i posljedice rimskih sukoba s epirskim kraljem Pirom.

115

ANTIČKI SVIJET

Rajn

ATLANTSKI OCEAN

a Du

GALIJA

PRIALPSKA GALIJA Narbon

HISPANIJA

ILIRIK

Trazimensko jezero

ore Crno m

ITALIJA

Korzika

Sagunt

Rim

Nova Kartaga

Sardinija

Kana

MAKEDONIJA

Kartaga

Zama pripojeno u 3. st. pr. Kr.

AZIJA

Sicilija

Sirakuza

SIRIJA

Korint

Antiohija

AFRIKA

Tarent

Kreta

Cipar

pripojeno u 2. st. pr. Kr. pripojeno u 1. st. pr. Kr.

Kirena

pod rimskim pokroviteljstvom (167. g. pr. Kr.)

Aleksandrija

EGIPAT

Hanibalov pohod (218. - 201. g. pr. Kr.)

Karta 16. Širenje Rimske Republike Pokaži na povijesnoj karti područja koja je Rim osvojio i pretvorio u svoje provincije.

Uređenje rimske vlasti u Italiji Sredinom 3. stoljeća pr. Kr. Rimljani su postali gospodari srednjeg i južnog dijela Apeninskog poluotoka. Oni su se različito odnosili prema pokorenom stanovništvu. Nekim italskim općinama ostavili su slobodu te je njihovo stanovništvo imalo potpuno ili djelomično rimsko građansko pravo. Djelomično građansko pravo značilo je pravo na imovinu i pravo sklapanja brakova, ali ne i pravo sudjelovanja u političkom životu države. Općine koje su imale ograničeno građansko pravo nazivale su se municipiji. Veći dio pokorenih italskih naroda činio je rimske saveznike. Oni su sačuvali unutarnje uređenje, ali u vanjskim poslovima bili su ovisni o Rimu. Ostale općine su u cijelosti podvrgnute rimskoj vlasti. Tako su Rimljani lukavo preduhitrili protivnike, onemogućivši im da se povežu zbog istih ciljeva i ustanu protiv njih. Rimljani su primjenjivali načelo Podijeli pa vladaj (lat. Divide et impera). Svi pokoreni stanovnici davali su Rimu čete za ratovanje i imali su obvezu plaćanja poreza. Na dijelu osvojenog područja Rimljani su osnivali naseobine - kolonije. Kolonije su naseljavali siromašni

116

građani Rima i isluženi vojnici - veterani. Iz njih se postupno širila rimska kultura i latinski jezik, što se označava pojmom romanizacije. Rimljani su kulturni utjecaj širili među pokorenim narodima mirnim putem i od njih su preuzimali različite tekovine. Novoosvojene gradove povezivali su cestama, čija je namjena bila prvenstveno vojna, te unaprjeđivali gradnjom javnih zgrada, vodovoda i hramova. Zahvaljujući ulaganju u njih, napredovali su promet, trgovina i razni obrti. Rim je postupno politički, kulturno i jezično ujedinio narode Apeninskog poluotoka. Rimljani su kolonije osnivali i u provincijama, nastojeći na jednak način učvrstiti svoju vlast na osvojenim područjima. Ponovi Objasni načelo rimske politike „podijeli pa vladaj“. Misliš li da se i danas primjenjuje takvo načelo? Objasni svoj odgovor. Na koji način su Rimljani učvršćivali svoju vlast nad pokorenim narodima i krajevima?

ANTIČKI SVIJET

Kartaga Porast rimske moći doveo je Rimljane do neizbježnog sukoba s vladaricom zapadnog Sredozemlja - Kartagom. Kartagu su još potkraj 9. st. pr. Kr. osnovali Feničani u sjevernoj Africi. Uskoro je počelo njezino jačanje i širenje utjecaja na područje sjeverne Afrike, a zatim je zavladala i današnjom južnom španjolskom obalom, zapadnom Sicilijom, Sardinijom, Korzikom i brojnim manjim otocima zapadnog Sredozemlja. Njezino je izdizanje bilo posljedica razvijenih trgovačkih veza, dobre poljoprivrede i snažna brodovlja. Ponovi Na čemu je počivala moć Kartage?

Punski ratovi Rimljani su Kartažane zvali Punjanima (lat. Poeni), a ratove koje su s njima s prekidima vodili nazivamo punskim ratovima. Zauzećem Italije i davanjem zaštite južnoitalskim Grcima Rimljani su ugrozili trgovačku prevlast Kartage u zapadnom dijelu Sredozemlja. Rimljani su težili i za osvajanjem Sicilije zbog njezine plodne zemlje i bogatstva žitom. Rimu je smetala prevlast Kartage u zapadnom Sredozemlju i zbog tih je suprotnosti izbio rat. U Prvom punskom ratu (264. – 241. g. pr. Kr.) borbe su se vodile zbog prevlasti nad žitorodnom Sicilijom.

Rimski bojni brodovi. (Napulj: Nacionalni arheološki muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2004.)

Rat je izbio nakon što su Rimljani pružili potporu gradu Mesini koji je otjerao kartašku posadu. Rimljani su vrlo brzo uvidjeli da bez snažne mornarice neće uspjeti pobijediti Kartagu pa su izgradili velike ratne brodove s pomičnim mostovima koje bi se kukama zakačili za ogradu neprijateljskih brodova. Tako je rimsko pješaštvo moglo prijeći na neprijateljski brod i boriti se kao na kopnu. Nova taktika Rimljanima je ubrzo donijela prvu veliku pomorsku pobjedu. Ohrabreni pobjedom, Rimljani su prenijeli rat u Afriku da zadaju konačni udarac Kartagi, ali rimsku su vojsku prorijedili neprestani napadi Kartažana. Rimljani su Kartažane konačno porazili 241. g. pr. Kr. Mirovnim ugovorom Kartaga je ustupila Rimljanima Siciliju i obvezala se na plaćanje velike ratne odštete. Kartagi su ubrzo oduzete i Sardinija i Korzika. Sva su tri otoka pretvorena u rimske pokrajine - provincije. Kartažani su nakon gubitka Sicilije i Sardinije prebacili interesno područje u bogatu Hispaniju, započevši osvajanje Pirenejskog poluotoka iz kartaških priobalnih gradova. Uskoro je kartaški vrhovni zapovjednik

Hanibal u Italiji. Jacopo Ripanda, 1507. – 1508. g. (Rim: Kapitolijski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

Što možeš zaključiti na temelju slike o Hanibalovu pohodu na Italiju?

117

ANTIČKI SVIJET postao mladi Hanibal iz uglednoga kartaškog roda Barka. Bio je izvrstan vojskovođa, vrlo obrazovan i cijenjen među vojnicima zbog hrabrosti i odlučnosti. Hanibal je 219. g. pr. Kr. osvojio grad Sagunt i njegovi su stanovnici zatražili zaštitu od Rimljana. Oni su u to vrijeme nastojali skršiti pobune Gala u gornjoj Italiji pa Saguntu nisu poslali pomoć. Hanibal je počeo pripremati ratni pohod preko rijeke Ebra koja je bila granica područja utjecaja između Rimljana i Kartažana. Pokrenuvši kartašku vojsku, čime je počeo Drugi punski rat (218. – 201. g. pr. Kr.), poveo ju je preko planinskih lanaca Pireneja i Alpa do Italije. Vojska se prepolovila zbog snažne zime, teško prohodnih puteva i napada alpskih plemena. Rimljani su poslali čete u Hispaniju, ali su one stigle prekasno da bi zaustavile Kartažane. Već na samom početku svojega pohoda Hanibal je dvaput pobijedio Rimljane. Potukao je rimsku vojsku i u prvoj velikoj bitki 217. g. pr. Kr. kod Trazimenskog jezera. Druga velika bitka vođena je 216. g. pr. Kr. kod Kane. Rimljani su pretrpjeli jedan od najtežih poraza u svojoj povijesti. Godine 211. pr. Kr. Hanibal je krenuo i na Rim, zaustavivši se na brdima u blizini grada. Vidjevši brzo napredovanje Hanibalove vojske, uplašeni su Rimljani vikali Hanibal pred vratima! (lat. Hannibal ante portas!). Usprkos vojnoj premoći, Hanibal je odustao od osvajanja Rima. Njegovi su vojnici bili iscrpljeni, a iz Kartage nije stigla podrška koju je očekivao. Kartažani nisu uspjeli ni u pokušajima da Rimljanima preotmu Sardiniju i Siciliju. U međuvremenu je rimski vojskovođa Publije Kornelije Scipion osvojio Hispaniju te poveo vojsku u Afriku. Kartažani su pozvali Hanibala da dođe braniti svoju domovinu. U presudnoj bitci na kartaškom području u Africi Hanibal je poražen i Kartagi su nametnuti teški mirovni uvjeti. Morala je platiti veliku ratnu odštetu, odreći se Hispanije te predati većinu ratne mornarice i zabranjeno joj je ratovanje izvan Afrike. U Africi je Kartaga smjela ratovati samo uz odobrenje Rima. Hispanija je pretvorena u rimsku provinciju. Unatoč teškim uvjetima mira, Kartaga se nakon poraza brzo oporavila. Obnova kartaške trgovačke prevlasti na Sredozemlju ojačala je rimske težnje za potpunim uništenjem opasnog suparnika. Kakvo je bilo ozračje u Rim najbolje pokazuju riječi kojima je ugledni rimski senator Marko Porcije Katon završavao svaki govor u senatu: Uostalom, mislim da Kartagu

118

Ostatci rimske kolonije Kartage. (Foto: Mirjana Malus Paulić & Igor Paulić, 2004.)

Na području koje se današnje države nalazila Kartaga?

treba razoriti (lat. Ceterum censeo Carthaginem esse delendam). Na područje Kartage neprestano je upadao kralj susjedne oblasti Numidije koji je bio rimski saveznik. Kartažani su ga napali bez rimskog odobrenja, što je Rim iskoristio objavivši im rat pa je izbio Treći punski rat (149. – 146. g. pr. Kr.). Usprkos snažnom otporu, Kartaga je opljačkana i spaljena, a stanovništvo pretvoreno u roblje. Osvojeno kartaško područje Rimljani su ustrojili kao provinciju Afriku. Ponovi Razlikuj uzroke i povode punskih ratova. Opiši tijek ratova i njihove neposredne posljedice. Razmisli i odgovori koje su bile trajnije posljedice rimske pobjede nad Kartagom.

Rimljani na istočnom Sredozemlju Rimljani su se još tijekom ratovanja s Kartažanima sukobili s helenističkim kraljevstvima. S Makedoncima su vodili tri iscrpljujuća rata. Godine 168. pr. Kr. rimske su legije konačno presudno porazile makedonsku vojsku. Makedonija je izgubila samostalnost i morala je plaćati težak danak. Iz nje su u Rim dovedene tisuće taoca i golem ratni plijen. Makedonija je 146. g. pr. Kr. pretvorena u provinciju i postala je uporište za daljnja osvajanja na Balkanskom poluotoku. Rimljani su 146. g. pr. Kr. razorili Korint, sjedište otpora Grka, te su Grčku uključili u provinciju Makedoniju. Godine 133. pr. Kr. posljednji je pergamski kralj umro bez nasljednika, ostavivši oporučno svoje kraljevstvo Rimu. Usprkos otporu pobunjenika, Rimljani su pokorili Malu Aziju. Pergamsko kraljevstvo je 128. g. pr. Kr. postalo rimska provincija Azija. Sirija je podvrgnuta 63. g. pr. Kr., a Egipat 30. g. pr.

ANTIČKI SVIJET Kr. Tako su prestala postajati kraljevstva nastala na ru- nički rimski konzul proslavio prvi trijumf nad Ilirima. ševinama države Aleksandra Velikog, a Rim je postao Novi poredak na istočnoj obali Jadrana nije bio dugospodar cijelog Sredozemlja. goga vijeka. Jedan od ilirskih poglavara koji su izvukli korist od Teutina poraza, Dimitrije Farski, napustio Ponovi je savezništvo s Rimljanima i u težnji za širenjem svoje Zašto je Rimljanima bio važan Egipat? vlasti povezao se s Makedoncima. Obnovio je i guOpiši način rimskog ovladavanja cijelim sarske prepade po Egejskome moru. To je potaknulo Sredozemljem. vojnu akciju Rimljana. Oni su u Drugom ilirskom ratu porazili Dimitrija Farskog (219. g. pr. Kr.) i naRimski ratovi protiv Ilira metnuli vrhovništvo Ilirskom kraljevstvu. Kad su sredinom 3. st. pr. Kr. u savezu južnoilirskih Takvo je stanje potrajalo nekoliko desetljeća. Dolanaroda udruženih u Ilirsko kraljevstvo prevlast stekli skom na prijestolje kralja Gentija promijenila se ilirArdijejci, počeo je uspon ilirske moći. Njihov kralj ska politika. On se ponovno povezao s MakedonciAgron prisilio je na podložnost gotovo sve jadranske ma koji su u to vrijeme ratovali s Rimom. Saznavši Grke, povezao se s Makedonijom i uspješno upleo u za Gentijevu nevjeru, Rimljani su se odlučili hitro grčke razmirice, pronijevši slavu ilirskoga oružja. Za obračunati s nepouzdanim saveznikom i pokrenuli su njega je procvalo ilirsko gusarstvo, što se sukobilo s Treći ilirski rat (168. g. pr. Kr.). Gentije je poražen i interesima rimskih trgovaca. Nakon Agronove smrti zajedno s obitelji zarobljen. Svi su otpremljeni u Rim zavladala je kraljica Teuta u ime maloljetnoga posin- i ondje su kao osobiti ukras sudjelovali u trijumfu ka Pina. Ona je dopuštala gusarske prepade sve do pobjedničkoga vojskovođe (167. g. pr. Kr.). Ilirsko je obala Peloponeza i krenula u osvajačke pohode pre- kraljevstvo prestalo postojati ma Grčkoj. Udarila je i na posljednju slobodnu grč- i podijeljeno je na tri oblasti ku koloniju na istočnoj obali Jadranu, Isu, koja se za pod vrhovnom vlašću Rima. pomoć obratila Rimljanima. Rimski je senat uputio na ilirski dvor poslanike. Oni su od Teute zatražili da Ilirima zabrani gusarenje i prekine opsadu Ise. Kraljica je odvratila da svojim podanicima ne može zabraniti gusarenje. Nakon što je po njezinu nalogu ubijen jedan od rimskih poslanika, izbio je Prvi ilirski rat (229. – 228. g. pr. Kr.). Teuta je poražena i morala je posinku prepustiti prijestolje, pristati na plaćanje danka i pomiriti se s diobom svoga područja vladanja. Poslije ugovorena mira nestala je s pozornice povijesti. Ilirima je bila ograničena i plovidba, dok je pobjed-

Brončana kovanica ilirskog kralja Gentija.

Propast ilirske države na jugu nije značila i prestanak ilirskog otpora. Rimljani su morali ratovati protiv pojedinačnih naroda. U 2. stoljeću pr. Kr. Rimljanima su se pokorili Liburni, ugroženi Delmatima i Japodima. Protiv ova dva naroda Rimljani su u 1. stoljeću pr. Kr. vodili žestoke i dugotrajne borbe s promjenjivom srećom, pretrpjevši nekoliko teških poraza. Ovo široko područje na istočnoj obali Jadrana i u zaleđu Rimljani su prozvali Ilirikom. Još prije Rimljani su se sukobili sa zasebnim narodom Histra koji su se također bavili gusarenjem. Svladali su ih nakon tri pohoda, zauzevši konačno njihovo središte Nezakcij (177. g. pr. Kr.). Zbog veza s Italijom, ali zacijelo i posebnosti samih Histra kao narodne skupine, njihovo područje Rimljani nisu smatrali dijelom Ilirika. Ponovi

Ilirska kraljica Teuta nalaže ubojstvo rimskog poslanika.

Zašto Histri nisu smatrani dijelom Ilirika?

(Augustyn Mirys, 18. stoljeće.)

119

ANTIČKI SVIJET

Rimsko osvajanje Ilirika i uređenje ilirskih pokrajina Delmati i Japodi iskoristili su građanski rat između Cezara i Pompeja da se iznova uzdignu. Cezarovu vojskovođi koji je trebao srediti nemirne prilike najprije su Japodi nanijeli teške gubitke, a zatim su ga Delmati hametice potukli (47. g. pr. Kr.), oduzevši rimskoj vojsci bojne znakove, što je bila velika sramota. Oktavijan je pokorio Japode i Delmate u tri uzastopna pohoda (35. – 33. g. pr. Kr.) te vratio izgubljene bojne znakove. Na mjestu tada osvojene Segestike dao je osnovati koloniju Sisciju koja je postala čvrsta točka za daljnje rimske prodore u unutrašnjost. Godine 12. g. pr. Kr. pokoreni su Breuci i Amantini u današnjoj Slavoniji i Srijemu te su Rimljani izbili na srednji Dunav. Napredovanje u unutrašnjost Ilirika nastavilo se u iduće tri godine. Rimsko je osvajanje dovršeno nakon ugušenja velikog ilirskog ustanka početkom 1. stoljeća. Tada je uspostavljena granica na Dunavu. Rimska vlast opterećivala je ilirske podanike. Osobito su teško podnosili promjene u svojim društvima pod rimskim utjecajem. Na to su se nadovezale zloupotrebe predstavnika rimskih vlasti, visoki porezi i novačenja mladih Ilira u pomoćne čete. Stvoreno silno nezadovoljstvo izlilo se 6. g. po Kr. u veliki ustanak. Predvodili su ga Baton iz naroda Dezitijata u današnjoj središnjoj Bosni i Baton iz naroda Breuka pa su ga Rimljani prozvali Batonskim ratom (lat. bellum Batonianum). Pobuna se poput požara proširila cijelim Ilirikom. U Rimu je zavladao užas jer se vjerovalo da će ustanici krenuti na samu prijestolnicu. Tada je Carstvo uprlo sve snage. U Rimu su bila provedena novačenja, raspisani novi porezi i rimske čete skrenute s drugih bojišta. Rimljani su oprezno nastupali i postupno potiskivali neprijatelja. Napokon je 9. g. po Kr. ugušen ustanak koji je jedan rimski pisac nazvao najtežim od svih izvanjskih ratova poslije punskih. Panonija i Dalmacija konačno su pokorene. Zaposjevši koncem 1. stoljeća pr. Kr. cijelo područje od Jadranskog mora do Dunava, Rimljani su ga uključili u jedinstvenu provinciju Ilirik. Konačnim učvršćenjem rimske vlasti poslije ugušenja velikog ilirskog ustanka moglo se dovršiti ustrojavanje pokrajine. Jedinstveni je Ilirik 10. g. po Kr. podijeljen na 343. 340. 335. 330. 325. 320. 315.

(Beč: Muzej povijesti umjetnosti. Foto: Mladen Tomorad, 2013.)

Veliki ustanak ilirskih naroda s početka 1. st. naziva se i Batonov ustanak jer su dvojica najistaknutijih vođa nosila isto ime. No dok je Baton iz naroda Breuka na kraju prešao na rimsku stranu, Baton iz naroda Dezidijata ostao je dosljedan u borbi. Dopavši u zarobljeništvo, rimskome je vojskovođi na upit o razlozima pobune odgovorio: Krivnja je na vama samima. Jer, za čuvare svojih stada niste slali ni pse niti pastire, već vukove. Što je Baton ovom izjavom htio poručiti?

dva dijela, Donji Ilirik ili Panoniju sa sjedištem u Petovionu ili Petoviju (Ptuj) i Gornji Ilirik ili Dalmaciju sa sjedištem u Saloni (Solin). Provincija Panonija bila je smještena otprilike između istočnih Alpa, Dunava i Save. Dalmacija se prostirala od jadranske obale na jugu do otprilike Save na sjeveru i od rijeke Raše na zapadu do središnje Srbije i sjeverne Albanije na istoku i jugoistoku. Histrija, koja je obuhvaćala uglavnom današnju Istru, pripojena je Italiji kao dio njezine desete oblasti (spojena s Venetijom po kojoj je i buduća Venecija dobila ime). Granicu između Histrije i Dalmacije činila je rijeka Raša. Početkom 2. stoljeća za vladavine cara Trajana Panonija je podijeljena na Gornju i Donju Panoniju. Kad je Dioklecijan izvršio preustroj rimskih pokrajina, odvojio je od Dalmacije njezin krajnji istočni i jugoistočni dio, stvorivši od njega pokrajinu Prevalitanu sa

310. 305. 300. 295. 290. 285. 280. 275. 270. 265. 260. 255. 250. 245. 240. 235. 230. 225. 220. 215.

280. – 275. g. pr. Kr. Pir u Italiji 264. – 241. g. pr. Kr. Prvi punski rat ropstvo u Rimu 241. g. pr. Kr. Sicilija

326. g. pr. Kr. ukinuto dužničko 343. – 290. g. pr. Kr. rimsko-samnitski

120

Gema Augusta u čast pobjede nad Ilirima 9. godine.

ratovi

238. g. pr. Kr. Kartaga

prva rimska provincija odstupa Sardiniju i Korziku

210. 205. 200. 195. 190.

185.

219. – 201. g. pr. Kr. Drugi punski rat 216. g. pr. Kr. bitka kod Kane 229. – 228. g. pr. Kr. 219. g. pr. Kr. 178. – 177. g. pr. Kr.

Prvi ilirski rat

180.

175.

170.

168. g. pr. Kr.

Drugi ilirski rat Rimljani pokoravaju Histre Treći ilirski rat

165.

ANTIČKI SVIJET

Drava Tisa

Akva Viva Akve Jaze

Sava

Akvileja

HISTRIJA

Drava

PANONIJA

Siscija

Kupa

Raša

Parencij

av Dun

Andautonija

Mursa Cibale

Pola

Dunav

Marsonija

Una

Senija

Sirmij

Dun

Dri

Jader

DALMACIJA

ina

Salona

Traugurij

Epetij

r a n

Narona

PREVALITANA

Epidaur

Dalmacija

podru je unutar Rimskog Carstva

Panonija

Vard

Venetija

Koje su prostore obuhvaćale pokrajine Panonija i Dalmacija? Kamo je pripojena Histrija? Koja je rijeka bila granica između Dalmacije i Histrije, a koja između sjevernih i južnih Panonijâ?

Karta 17. Rimske pokrajine na hrvatskom povijesnom prostoru

sjedištem u Skodri (Skadar, alb. Shkodër). I Gornja i Donja Panonija su podijeljene, a granica je tekla rijekom Dravom. Gornja Panonija pretvorena je u Prvu Panoniju na sjeveru te Saviju (Savsku Panoniju) na jugu sa sjedištem u Sisciji, a Donja Panonija u Valeriju na sjeveru te Drugu Panoniju na jugu sa sjedištem u Sirmiju (Sremska Mitrovica). Hrvatske su krajeve, osim Dalmacije, obuhvaćale Panonija Savija i Druga Panonija. Ova upravna podjela potrajala je do nestanka rimske vlasti u hrvatskim krajevima. Za cara Konstantina I. sve su četiri Panonije i Dalmacija bile okupljene u višu upravnu oblast poznatu kao Panonska dijeceza, a poslije i Zapadni Ilirik. Njome su upravljali carevi koji su stolovali u Italiji. Doduše, u prvoj polovici 5. stoljeća panonske pokrajine su potpale pod istočnorimskoga cara.

Ponovi Kakav je bio ishod Oktavijanovih pohoda? Kakve su sve promjene donijele Trajanove, Dioklecijanove i Konstantinove pokrajinske preuredbe?

Obilježja rimskih ratova Rimljani su samo u početku vodili obrambene ratove, osobito protiv Gala. Češće su oni napadali svoje susjede. Sami Rimljani radije su vjerovali da vode pravedne ratove iz samoobrane. Tek tako su mogli uživati podršku bogova za ratne pothvate. Kasnije su izazvali druge države da im navijeste rat. Oni bi uzvratili objavom rata, djelujući tobože u vlastitu obranu. Time su jačali ratni polet i opravdavali se u očima drugih. 0.

165. 160.

155.

150.

145.

140.

135.

130.

125.

120.

156. – 12. g. pr. Kr. ratovi

115.

110.

105.

100.

95.

90.

protiv Delmata, Japoda i Panonaca

149. – 146. g. pr. Kr. Treći punski rat 156. – 155. g. pr. Kr. prvi rat Rimljana protiv Delmata

85.

80.

75.

70.

65.

60.

35. – 33. g. pr. Kr. Oktavijanov pohod 31. g. pr. Kr.

bitka kod Akcija

55.

50.

45.

40.

35.

30.

25.

20.

15.

10.

protiv Japoda i Delmata 6. – 9. g. pr. Kr.

30. g. pr. Kr. samoubojstvo

Antonija i Kleopatre VII.

veliki ustanak Ilira

10. g. podjela

Ilirika na Dalmaciju i Panoniju

121

10.

ANTIČKI SVIJET Ratni pohodi pogodovali su svim slojevima rimskog društva. Mnogi su se nadali slavi i bogatstvu. Zbog porasta broja stanovnika Rim je trebao nova plodna područja, što ga je sukobljavalo sa susjedima. Kasniji osvajački ratovi bili su posljedica sve izraženije težnje za prevlašću nad drugim državama. Prevlast je imala i izravnu gospodarsku korist, kako za državu, tako i za pojedinca. Rimljani su se različito odnosili prema pokorenim oblastima. U Italiji su nekim gradovima ostavili samoupravu, druge su povezali savezom, a ostale u potpunosti podčinili svojoj vlasti. Svi pokoreni gradovi bili su dužni Rimu pružati čete i plaćati porez. Osvojene oblasti izvan Italije Rimljani su uredili kao provincije. U njima su se novačili vojnici i ubirali visoki porezi. Na čelu provincije stajao je namjesnik koji je imao svu vojnu, upravnu i sudsku vlast. Namjesnici su se nerijetko bogatili zlorabeći svoj položaj. Zbog toga su u provincijama izbijale pobune.

pobunjeni italski narodi u njemu vojno poraženi, zapravo su odnijeli pobjedu jer su postigli ono što su tražili. Ponovi Zašto je izbio tzv. Saveznički rat?

Gaj Marije i Lucije Kornelije Sula Jedan od častohlepnih pojedinaca kojem je uspjelo vinuti se na vrhunce vlasti kasne Rimske Republike bio je Gaj Marije. Plebejskoga podrijetla, ugled je stekao u brojnim ratovima koje je vodio potkraj 2. st. pr. Kr. Svojim vojnim uspjesima stekao je veliku slavu koja ga je učinila vođom srednjih i nižih slojeva rimskih građana, a zapravo igračkom u rukama drugih, još požudnijih za vlašću.

Ponovi Objasni glavna obilježja rimskih ratova.

Politički i društveni nemiri tijekom 1. stoljeća pr. Kr. Savezničko pitanje Jedna od temeljnih suprotnosti u rimskoj državi bila je i ona između italskih saveznika Rima i rimskih građana. Saveznici su bili obvezni Rimu staviti na raspolaganje svoje čete kao pojačanje i sudjelovali su u svim ratovima, ali nisu bili oslobođeni plaćanja vojnoga poreza, bili su isključeni iz raspodjele zemljišta i nisu imali pravo priziva na narodnu skupštinu. Italske seljake ugrožavala su posezanja rimskih veleposjednika, a stanovnici italskih gradova nisu mogli konkurirati Rimljanima u trgovačkim poslovima po provincijama. Savezničko je pitanje uskoro preraslo u prvorazredni politički problem. Neuspjeh zagovornika dodjeljivanja rimskoga građanskog prava italskim saveznicima doveo je do izbijanja Savezničkog rata (90. – 88. g. pr. Kr.). Iako su 90.

89.

88.

87.

86.

85.

88. – 82. g. pr. Kr. prvi 90. – 88. g. pr. Kr. Saveznički

122

84.

83.

82.

81.

80.

79.

78.

77.

76.

građanski rat

rat

82. – 79. g. pr. Kr. Sulina

diktatura

75.

Gaj Marije.

Lucije Kornelije Sula.

(München: Gliptoteka.)

U doba Marijeva uspona sve se više isticao Lucije Kornelije Sula. On je bio još jedan častohlepnik koji je potjecao iz starog, iako osiromašenog patricijskoga roda. I on se proslavio tijekom ratova koje je Republika vodila potkraj 2. i početkom 1. stoljeća pr. Kr. Kad se Rim sukobio s kraljem Ponta koji je nastojao proširiti svoju vlast u Maloj Aziji, Sula je izabran za konzula i povjereno mu je zapovjedništvo u pohodu protiv njega (88. g. pr. Kr.). Međutim, narodna je skupština razriješila Sulu i zapovjedništvo prenijela na Marija. Zbog toga je Sula prvi u rimskoj povijesti poveo rimsku vojsku na Rim, što je označilo početak građanskoga rata. Osvojivši grad, nametnuo je svoje imenovanje, dok je Marije pobjegao u Afriku. Nakon toga Sula je krenuo u pohod na Istok. Tijekom njegove odsutnosti Marije je 87. g. pr. Kr. izno74.

73.

72.

71.

70.

69.

68.

67.

66.

65.

64.

63.

63. g. pr. Kr. Katilinina urota 60. g. pr. Kr. prvi

62.

61.

trijumvirat

60.

59.

58.

ANTIČKI SVIJET va osvojio vlast, zaveo strahovladu i krvavo se svetio Sulinim pristašama. Umro je početkom sljedeće godine. Marijevi pristaše su vladali Rimom do 82. g. pr. Kr. Tada je Sula, vrativši se s uspješno okončanoga pohoda, izvojevao odlučujuću pobjedu i proglasio se diktatorom na neodređeno vrijeme, što je bilo bez presedana. Započeo je s progonima protivnika i prvi je javno izlagao popise nepodobnih sugrađana koji su se smjeli nekažnjeno ubiti i čiji bi imetak država zaplijenila. Prokazivači su bili nagrađivani udjelom u zaplijenjenom imetku, a robovi koji bi ubili svoje gospodare koji su bili stavljeni izvan zakona dobivali su slobodu. Sulina je vladavina išla u korist senatorske aristokracije. Premda je svojim preuredbama ojačao položaj senata i uništio brojne protivnike senatorske aristokracije, nije uspio u naumu da svojim pristašama trajnije osigura prevlast. Stoga je 79. g. pr. Kr. položio diktatorske ovlasti i povukao se u iz javnog života. Umro je sljedeće godine. Ponovi Zašto i kako je izbio prvi građanski rat u rimskoj povijesti? Razmisli zašto se Sula proglasio diktatorom.

Prvi trijumvirat Sulina diktatura nije riješila nijedan bitni problem. Borbe za vlast pojedinaca ili čitavih skupina nastavile su se nesmanjenom žestinom. Prilike su dodatno opterećivali novi, treći rat protiv pontskoga kralja, koji je konačno poražen, te ustanak robova u Italiji pod Spartakovim vodstvom. U to vrijeme svojim su se utjecajem počeli uzdizati Marko Licinije Kras i Gnej Pompej. Prvi je bio nekadašnji Sulin pristaša koji se besramno obogatio u progonima Sulinih protivnika, a drugi je bio veleposjednik koji je težio za samovladom u korist senatorskih krugova. Kras je skršio Spartakov ustanak, dok je Pompej po nalogu senata suzbio Marijeve pristaše koji su zavladali u Hispaniji. Osobito se proslavio ratom protiv gusara koji su postali prava napast na Sredozemlju i pobjedonosnim privođenjem kraju pohoda protiv pontskoga kraljevstva, nakon čega je proširio rimsku vlast i moć na Istoku. Za Pompejeve odsutnosti Kras je oko sebe okupio zavjereničku skupinu u kojoj su se, među ostalima, nalazili Gaj Julije Cezar, pripadnik staroga patricij58.

57.

56.

55.

54.

53.

52.

51.

50.

49.

48.

47.

46.

45.

44.

43.

Marko Licinije Kras.

Gnej Pompej.

(Pariz: Muzej Louvre. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

(Venecija: Nacionalni arheološki muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2018.)

skog roda koji je Krasu dugovao velike iznose i potpuno ovisio o njemu, te Lucije Sergije Katilina, osiromašeni patricij mračne prošlosti. Kras je zamislio ubiti konzule te da njega izaberu za diktatora. Naum je otkriven i zavjera je propala. Tada je Katilina sâm nakanio izvesti prevrat. Izgubivši uzastopce na izborima za konzula, odlučio je 63. g. pr. Kr. vlast osvojiti silom. Za novu je zavjeru doznao tadašnji konzul Marko Tulije Ciceron, najveći rimski govornik, prvi iz svojega roda koji je postigao sve državne službe i ušao u senatorski stalež. U glasovitome govoru u senatu razotkrio je zavjeru i dobio nalog da se obračuna sa zavjerenicima. Katilina je uspio pobjeći, ali je 62. g. pr. Kr. poginuo na čelu svojih vojnika. Za zasluge je Ciceron dobio naslov Oca domovine. Šezdesetih godina 1. stojeća pr. Kr. u središtu je pozornosti bilo dužničko pitanje. Nezadovoljstvo puka bilo je svakim danom sve veće, a kriza države sve očitija. Najprodorniji Rimljani i dalje su nastojali prigrabiti vlast. Uvidjevši da su prilike za to zrele, no svjesni da bi se samostalnim istupom izvrgnuli prevelikoj pogibelji, Kras, Pompej i Cezar sklopili su 60. g. pr. Kr. tajni neslužbeni sporazum prozvan trijumviratom – savezom trojice. Bio je to spoj novca, moći i političke umješnosti. Kras je bio silno bogat i imao je jake veze u novčarskim krugovima. Pompej se dičio neospornom ratnom slavom i uživao je potporu vlastitih vojnika. Cezar se znao učiniti dopadljivim puku i bio je vrlo omiljen. Glavna je svrha trijumvirata bila da se svakom od njegovih članova u ostvarenju vlastitih težnji na raspolaganje stave sredstva sve trojice. Savez nije počivao na čvrstim temeljima. Pompej i Kras nisu 42.

41.

40.

39.

38.

37.

36.

35.

34.

33.

32.

31.

30.

29.

28.

27.

27. g. pr. Kr.

58. – 51. g. pr. Kr. Cezarov

pohod protiv Gala

48. g. pr. Kr.

53. g. pr. Kr.

Krasova pogibija

Pompejeva smrt

49. – 45. g. pr. Kr.

drugi građanski rat

43. g. pr. Kr.

drugi trijumvirat 44. g. pr. Kr.

Cezarovo umorstvo

36. g. pr. Kr.

Lepid uklonjen iz trijumvirata

31. pr. Kr. bitka kod Akcija 30. g. pr. Kr. samoubojstvo

Antonija i Kleopatre VII.

Oktavijan postaje August; kraj Republike

123

ANTIČKI SVIJET vjerovali jedan drugome. Njihovo pomirenje bilo je djelo Cezara koji je najviše dobio sporazumom. Trijumvirima se nitko nije mogao suprotstaviti i oni su prigrabili svu vlast. Cezar je postao konzul za 59. g. pr. Kr. te je uspio protiv senata progurati dva zemljišna zakona u korist isluženih vojnika i siromašnih građana. Da osigura svoj položaj, dao je da mu se dodijeli petogodišnja uprava nad Galijom i Ilirikom. Pohodima protiv Gala Cezar je kanio steći vojnu slavu koja bi se mogla usporediti s Pompejevom i namaknuti nova bogatstva. Godine 56. pr. Kr. trijumviri su poduzeli pravu diobu svijeta. Pompej i Kras su zajedno obnašali službu konzula 55. g. pr. Kr. Zatim je Kras na petogodišnju upravu dobio Siriju, a Pompej Hispaniju, dok su Cezaru produžili zapovjedništvo u Galiji. No uskoro su se odnosi stubokom promijenili. Ponovi Na koji su se način častohlepni pojedinci nastojali domoći vlasti u Rimu? Kako je stvoren prvi trijumvirat?

Cezarova diktatura Kad je 53. g. pr. Kr. poginuo Kras u vojnome pohodu na istoku, nestalo je krhke ravnoteže u savezu. Naraslo suparništvo između Cezara i Pompeja, uz kojega je pristala i senatska oligarhija, prouzročilo je početkom 49. g. pr. Kr. građanski rat. Senat je proglasio izvanredno stanje, pripremao Cezarovu smjenu i Pompeju povjerio zapovjedništvo nad svojim četama. Cezar, koji je kratko prije uspješno pokorio Galiju, odlučio je situaciju razriješiti oružjem. S vojskom je prešao rijeku Rubikon koja je činila granicu između Italije i Galije. Pompej je pobjegao u Grčku i 48. g. pr. Kr. konačno je poražen. Na bijegu je u Egiptu ubijen po nalogu egipatskoga kralja. Progoneći Pompeja, Cezar je također prispio u Egipat. Ondje je upoznao Kleopatru VII. te se upleo u dinastičke borbe između nje i njezina brata. Istupivši i kao Pompejev osvetnik, porazio je Kleopatrina brata i nju postavio za kraljicu Egipta. Nakon toga je još porazio jednoga maloazijskoga kralja te u Africi i Hispaniji potukao preostale Pompejeve pristaše. U Rimu je proslavio četverostruki trijumf. Godine 45. pr. Kr. postao je neosporni gospodar rimske države. Već 48. g. pr. Kr. Cezar je dobio diktaturu na neograničeno vrijeme, službu konzula na pet godina i doži-

124

Gaj Julije Cezar. (Berlin: Muzej starina. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Bio je poznat po svojim uzrečicama. Tako je, pokrećući građanski rat protiv svoga suparnika Pompeja, uzviknuo pred svojim vojnicima: Kocka je bačena. To se i danas govori kod donošenja važnih, sudbonosnih odluka. Nakon što je u jednoj jedinoj bitci odlučujuće porazio jednoga maloazijskog kralja, poručio je u Rim: Dođoh, vidjeh, pobijedih. Te su riječi postale istoznačnica za brzu i laku pobjedu. A kad je u času pogibije među onima koji su ga napali ugledao i svoga štićenika Marija Junija Bruta, navodno je kazao: I ti, sinko?! To je izraz koji se i danas koristi kad među krivcima za neki prijestup ugledamo nekoga komu smo se najmanje nadali. Koristiš li ti izjave koje se spominju u opisu? Jesi li čuo/la da ih netko danas koristi?

votne ovlasti pučkoga tribuna. U Cezarove najvažnije mjere kojima je nastojao poboljšati stanje u državi ubrajaju se preustroj državnih poslova i preuređenje kalendara, poticanje romanizacije u pokrajinama, velikodušno dodjeljivanje rimskoga građanskog prava, podupiranje veterana, poboljšanje pokrajinske uprave i održavanje ravnoteže među staležima. Senat mu je podijelio naslove vojskovođe i Oca domovine te potvrdio položaj doživotnoga diktatora. Premda je odbio naslov kralja, nije isključeno da je težio vladavini po uzoru na helenističke monarhije. Bili su ga slavili i kao poluboga. Cezar je suvereno vladao Rimom. Kao vođa rimskih građana iz srednjega i nižega sloja dugogodišnju je senatorsku vladavinu zamijenio vlašću jednoga čovjeka. No oporba protiv Cezara nije nestala. Senatorska je aristokracija strahovala od gubitka nekadašnjeg utjecaja. Stvorena je zavjera u kojoj je pod izlikom zaštite staroga republikanskog poretka ubijen 44. g. pr. Kr. Cezar. Bio mu je priređen veličanstveni pogreb. Kasnije je proglašen i bogom. Ponovi Zbog čega je izbio građanski rat između Cezara i Pompeja te koji mu je bio ishod? Usporedi Cezarove i Periklove mjere te njihov utjecaj na rimsko, odnosno atensko društvo.

ANTIČKI SVIJET

Drugi trijumvirat Cezarova smrt otvorila je prostor novim borbama za vlast. Prvenstvo je preuzeo Cezarov suborac i konzul u godini njegove pogibije Marko Antonije. Njemu se suprotstavio dotad malo poznati Cezarov pranećak Gaj Oktavije kojega je on posinio u tajnoj oporuci. Promijenio je ime u Gaj Julije Cezar – nadimak Oktavijan bio je neslužben – te istupio kao Cezarov baštinik. Najprije se sa senatom povezao protiv Antonija i bio je jedan od zapovjednika senatske vojske upućene protiv njega. Kad mu je senat odbio dati konzulsku čast, Oktavijan je s vojskom prodro u Rim i dao se izabrati za konzula. Uspio je osigurati i osudu Cezarovih ubojica (Proskripcije) koji su na Istoku okupljali vojsku. Nakon toga je sklopio sporazum s Antonijem. Oni su zajedno s vojskovođom Markom Emilijem Lepidom sklopili drugi trijumvirat koji je imao punu zakonsku podlogu (43. g. pr. Kr.). Senat im je bio prisiljen dati i diktatorske ovlasti. Smjesta su počele političke čistke kako bi uklonili protivnike. U njima je stradao i Ciceron.

g. pr. Kr. Oktavijanovo je brodovlje nadvladalo Antonijevu i Kleopatrinu flotu. Njih su dvoje pobjegli u Aleksandriju. Iduće su godine izvršili samoubojstvo kad je Oktavijanova vojska ušla u Egipat koji je tako postao rimskom provincijom i nalazio se pod izravnom Oktavijanovom upravom. Oktavijan je zavladao cijelom rimskom državom te je utvrđena samovlada kao novi oblik vladavine. To je značilo konačni slom Republike. Kleopatra VII. (Pariz: Muzej Louvre. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Ponovi Koja je razlika između prvog i drugog trijumvirata? Pogledaj na poveznici: Propast Rimske Republike i početak Carstva. [https://www.youtube.com/watch?v=IZ7UZh39OiY]

Razvoj rimske države tijekom razdoblja ranog Rimskog Carstva Marko Antonije.

Oktavijan.

(Zagreb: Arheološki muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2004.)

(Boston: Muzej lijepih umjetnosti. Foto: Mladen Tomorad, 2005.)

Zatim su trijumviri poveli rat protiv Cezarovih ubojica i 42. g. pr. Kr. presudno ih porazili u Makedoniji. Godine 40. pr. Kr. dogovorili su se o podjeli vlasti u rimskoj državi. Antonije je dobio Istok, Oktavijan Zapad s Italijom, a Lepid afričke pokrajine. Dok je Antonije vojevao na istoku i upleo se u ljubavnu vezu s Kleopatrom, Oktavijan je iz trijumvirata istisnuo Lepida. Nakon nekoliko pokušaja pomirenja izbio je između Oktavijana i Antonija otvoreni sukob. Senat je po Oktavijanovu nalogu proglasio rat Kleopatri i posredno Antoniju koji je smatran njezinim saveznikom. U pomorskoj bitci kod rta Akcija u Epiru 31.

Augustova vlast Domogavši se vrhovne vlasti, Oktavijan je bio dovoljno mudar da ostavi privid republikanskog uređenja, a da za sebe prigrabi sve moguće ovlasti. Niz je godina uzastopce biran za konzula. Godine 27. pr. Kr. odrekao se izvanrednoga položaja, pa mu je senat dodijelio naslov Augusta koji je postao njegovim novim osobnim imenom. Dobio je i ovlasti kojom su mu na upravu predane brojne provincije s vojskom. Nešto kasnije dana mu je potpuna vlast pučkoga tribuna koja je jamčila nepovredivost njegove osobe. Stekao je i druga posebna ovlaštenja poput nadzora nad opskrbom žitom i vodom. Bio je i vrhovni svećenik, a dobio je i naslov Oca domovine u priznanje za blagotvornu vladavinu. Zapovjedništvo nad vojskom i nadzor nad državnom riznicom činili su temelj njegove vlasti,

125

ANTIČKI SVIJET a imao je i presudnu riječ pri imenovanju državnih službenika. Nadzirao je senat koji je očistio od protivnika. Djelokrug senata dodatno je ograničavao savjet Augustovih bliskih suradnika prokušane vjernosti. Po njegovu naslovu prvaka senata (lat. princeps senatus) sustav vladavine koji je zaveo nazvan je principat. U težnji da iznutra i izvana ojača državu August se prihvatio mnogih preuredbi. Uveo je zakone kojima je nastojao obnoviti tradicionalne građanske vrline, staru rimsku vjeru i obiteljski život. Staleže se potrudio staviti u službu novoga vladarskog sustava. Sastav je senatorske aristokracije izmijenjen tako da odgovara njegovim interesima. Aristokrati su se sad borili za Augustovu naklonost jer su se jedino njegovom privolom mogli domoći prestižnoga konzulskog položaja i vojnoga zapovjedništva. Srednji stalež postao je Augustov oslonac u središnjoj i pokrajinskoj upravi. Puk je umirivan redovitom razdiobom žita i priređivanjem javnih igara. August je stvorio stalnu stajaću vojsku i ustalio broj legija. Stvorio je stalnu stražu po uzoru na tjelohranitelje republikanskih zapovjednika. Bili su to pretorijanci koji su imali posebnu plaću i povlastice. Uspostavio je i redovne pomoćne čete sastavljene od podloženih naroda. Veteranima je podijelio zemljišta širom Carstva osnivajući brojne kolonije koje su služile kao uporišta romanizaciji. Područje države bilo je podijeljeno na carske i senatske pokrajine. Carske su pokrajine bile pod izravnim carevim nadzorom i u njima se nalazila gotovo sva vojska. Tamošnji su namjesnici bili vladarevi osobni opunomoćenici. U carske su se pokrajine ubrajala novosvojena područja

Nadgrobni spomenik rimskog časnika, kraj 1. st. pr. Kr. (Oxford: Ashmoleov muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Tko su bili rimski centuriji?

126

i pogranične oblasti. Senatskim pokrajinama smatrale su se mirne pokrajine u kojima u pravilu nije bilo vojske. Njihovi su namjesnici bili svake godine određivani ždrijebom prema staroj republikanskoj praksi. August se na temelju svojih ovlasti smio uplesti i u upravu senatskih pokrajina. Izuzetak od ove podjele činio je Egipat zbog svoje ekonomske i strateške važnosti. Car ga je povjerio namjesniku iz srednjega staleža. Italija je bila podijeljena na okruge, imala je jedinstvenu upravu i uživala povlašten položaj. Osvajanja koja je pokrenuo August imala su za cilj proširiti i učvrstiti rimsku vlast, uobličiti granice i učiniti ih lakše obranjivima. Ponovi Izradi tablicu i usporedi Augustove ovlasti sa Sulinim i Cezarovim ovlastima. Koje su značajke Augustove vladavine? Izdvoji i objasni njegove glavne reforme.

Julijevsko-klaudijevska dinastija Jedno od bitnih pitanja koje je zaokupljalo Augusta bilo je nasljeđivanje. Budući da je nadživio većinu unaprijed određenih nasljednika, na kraju je posinio pastorka Tiberija koji je pripadao patricijskom rodu Klaudijevaca. Stoga se vladarska kuća Augustovih i Tiberijevih neposrednih nasljednika naziva julijevsko-klaudijevskom. Njihova je vlast počivala na jednakim temeljima kao i osnivača principata. Ulogu u imenovanju novoga vladara imao je i senat koji je službeno potvrđivao njegove ovlasti. Daljnje učvršćenje careva položaja i sveobuhvatnosti carske vlasti nailazilo je na otpor pripadnika senatorske aristokracije koji su težili za djelatnijim i izravnijim sudioništvom u vladavini. Taj je sukob znao postati osobito žestok ako je na prijestolje došao car koji je imao manje smisla za načelno održavanje privida republikanskog uređenja, kao u slučajevima Kaligule i Nerona. Carevi su zato nerijetko bili suočeni s urotama i pokušajima prevrata. Izgradnja središnje carske uprave se nastavila. Klaudije je za državne službenike često uzimao oslobođenike – bivše robove. Veliku je važnost stekao zapovjednik pretorijanaca koji je postao jedno od glavnih uporišta carske vlasti i blizak vladarev suradnik. Pretorijanska je straža poslije Kaligulina umorstva čak sebi uzela za pravo postaviti novoga cara. Djelomično stoga da vojska ne bi bila besposlena jer su pokrajine i granice bile

ANTIČKI SVIJET mahom mirne, povremeno su pokretani vojni pohodi. Klaudije je tako započeo s osvajanjem Britanije. Rimska se vlast širila i pretvaranjem savezničkih državica ili ovisnih oblasti u provincije. Neron (54. – 68.). Pojedini su carevi iskazivali (Zagreb: Arheološki muzej. osobitu brigu za provincije Foto: Mladen Tomorad, 2004.) i osnivanje rimskih kolonija tako da je romanizacija napredovala. Vlast Augustove dinastije završila je Neronom koji je vladavinom nalik helenističkoj monarhiji izazvao veliko nezadovoljstvo senatora. Nakon što su mnogi među njima životom platili neuspio pokušaj prevrata, razvila se ogorčena borba između njih i cara. Naposljetku su ga proglasili neprijateljem i Neron je suočen s vojnom pobunom izvršio samoubojstvo. Ponovi Koje su bitna obilježja vladavine julijevskoklaudijevske kuće? Zbog čega su izbijali sukobi između cara i senata?

Flavijevska dinastija Neronova smrt otvorila je prostor borbama za vlast. Pretorijanci i pokrajinske vojske natjecali su se u imenovanju vladara. Godina 69. poznata je kao godina četvorice careva. Iz nastaloga građanskog rata kao pobjednici izišli su Flavijevci. Bilo je očevidno da je vojska novi čimbenik koji postavlja i svrgava careve. Novi vladar imenom Vespazijan (69. – 79.) bio je prvi car nesenatorskoga podrijetla. Carem su ga proglasile legije na istoku dok je zapovijedao pohodom protiv pobunjenih Židova. Oružjem je osvojio vlast, a senat je ozakonio njegovu vladavinu potvrdivši mu ovlasti koje su držali August, Tiberije i Klaudije. Još za života osigurao je nesmetani prijenos vlasti na dvojicu sinova. Sva trojica vladara (Vespazijan, Tit, Domicijan) bili su dobri upravljači. Brinuli su o državnim prihodima i poticali razvoj provincija. Nastavilo se osnivanje kolonija i podjeljivanje rimskoga građanskog prava stanovništvu pokrajina. Predstavnicima italskih i pokrajinskih romaniziranih visokih slojeva bio je omogućen pristup u senat. U Rimu su bile izgrađene brojne raskošne građevine. Za Flavijevaca dovršen je rat protiv Židova koji su još u doba Nerona podigli ustanak. Osvojivši Jeruzalem,

Trijumf nad Židovima. Reljef s Titova slavoluka u Rimu. (Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

Tit (79. – 81.) je bio stariji Vespazijanov sin i njegov neposredni nasljednik. Istraži koji još slavoluci postoje iz doba starog Rima? Je li kasnije u povijesti netko dao izgraditi slavoluk?

Rimljani su ga razrušili, a židovska je oblast postala rimska pokrajina. Nakon toga su se Židovi počeli pojačano raseljavati po Rimskome Carstvu. Prošireno je i područje u Britaniji pod rimskom vlašću, a i pripojen je dio Germanije između gornjih tokova Rajne i Dunava. Podignut je i sustav utvrda duž dijela sjevernih granica kako bi se ojačala njihova obrana – limes. Posljednji je vladar flavijevske dinastije pao kao žrtva urote ljudi iz vlastita okružja koji su se zbog careve strahovlade počeli pribojavati za život. Senatori s kojima se car odavno razišao ne skrivajući više težnju za samovlašću i zahtijevajući da ga se oslovljava gospodarem i bogom s radošću su dočekali vijest o njegovoj smrti. Ponovi Opiši što je obilježilo vladavinu Flavijevaca.

Antoninska dinastija Vladarska dinastija koja je preuzela vlast nakon Flavijevaca dobila je ime po svome četvrtom predstavniku Antoninu Piju. Sustav nasljeđivanja temeljio se na posvajanju. Takvo što nije bila novina jer se oslanjalo na aristokratsku obiteljsku politiku i odgovaralo je nastojanju senatora da se uvede odabir najboljega, odnosno vladara koji će biti naklonjeniji senatu. Taj je postupak napustio Marko Aurelije Antonin, car poznat i kao jedan od najistaknutijih rimskih filozofa, kad je za suvladara i nasljednika odredio svojega sina.

127

ANTIČKI SVIJET BRITANIJA

ATLANTSKI OCEAN

Londinij

Visla

GERMANIJA jna

Kasp

Mogontijak

GALIJA

Olbija

ITALIJA

HISPANIJA

Salona

Rim Korduba

Sirmij

ILIRIK

MAURETANIJA

Kartaga

TRAKIJA

Cezareja

AZIJA

Tesalonika

Sard Efez

AHEJA

no more

Bizantij

Herkulanej

Pompeji

Antiohija

Atena

Kirena

pokrajine pripojene pod Augustovim neposrednim nasljednicima

SIRIJA

Babilon

Damask

Tir

pokrajine za Augusta

ore

Siscija

Masilija

PANONIJA

Akvileja

Narbon

ijs

Lugdun

JUDEJA

Jeruzalem

Aleksandrija Memfis

oblast pripojena za Vespazijanove vladarske kuće

EGIPAT

pokrajine osvojene za Trajana

Teba

područja ovisna o Rimskom Carstvu

Karta 18. Rimsko Carstvo tijekom 2. stoljeća Analiziraj kartu, kada je Rimsko Carstvo doživjelo teritorijalni vrhunac?

Tijekom vladavine antoninske dinastije na carsko se prijestolje uspelo nekoliko vrlo sposobnih vladara. Trajan je jedan od najglasovitijih rimskih careva i prvi car rođen izvan Italije. Njegovu je vladavinu obilježila Hadrijan snažna osvajačka politika i dotad najveće širenje Rim(117. – 138.) kao skoga Carstva. Najprije je u dva pohoda osvojio podgospodar svijeta. (Berlin: Muzej ručje sjeverno od donjega Dunava. Zatim se po uzoru starina. Foto: Mladen na Aleksandra Velikog okrenuo na Istok, osnovavši na Tomorad, 2011.) zauzetome području u Mezopotamiji tri nove pokrajine. Hadrijan je morao velik dio tek pripojenih istoč- Za Antoninâ je carska vlast nastavila jačati daljnih oblasti napustiti i posvetiti se učvršćivanju granica. njom izgradnjom državne uprave i carskoga činovništva. U njemu, umjesto slobodnjaka, sve je više na važnosti dobivao srednji stalež. U vojsci su polako počeli pretezati pokrajinci, u čemu je udjela imalo smanjeno zanimanje Italika za vojnu službu. I dalje je bila velika briga za napredak pokrajina. Hadrijan je od svih careva bio najveći putnik proTrajan (98. – 117.). putovavši gotovo cijelo Carstvo da bi se upoznao (London: Britanski muzej. Foto: s mjesnim prilikama. U pokrajinama se poticala Mladen Tomorad, 2011.) romanizacija i osnivale su se kolonije. Osobita se pažnja davala graditeljstvu. Gradilo se posvuda, u Rimu, Italiji i pokrajinama. Velika se pozornost 27.25.

20.

15.

10.

27. g. pr. Kr. – 68. g. julijevsko-klaudijevska 27. g. pr. Kr. – 14. g. Augustova

128

vladavina

10.

dinastija

15.

20.

25.

43. g. početak

30.

35.

40.

osvajanja Britanije

45.

50.

55.

60.

65.

66. – 74. g. prvi

veliki židovski ustanak

68. – 69. g. građanski

rat

70.

75.

80.

85.

90.

95.

69. – 96. g. dinastija Flavijevaca 69. – 79. g. Vespazijan 70. g. pad Jeruzalema

100.

105.

ANTIČKI SVIJET posvećivala i obrani granica. Podignut je sustav graničnih utvrđenja u Britaniji, na Rajni i Dunavu, u Siriji i Africi. Iako je Rimsko Carstvo za vladavine Antoninâ doživjelo najveće blagostanje, javili su se i prvi znakovi nestabilnosti. U pokrajinama su učestale pobune protiv rimske vlasti. Najveći su otpor pokazali Židovi koji su ustali više puta, za Trajana, Hadrijana i Antonina Pija. Osobito je žestok bio ustanak potkraj Hadrijanove vladavine. Nakon što je ugušen, Židovima je bilo zabranjeno da žive u Jeruzalemu koji je postao rimska kolonija. Carevanje Marka Aurelija Antonina obilježili su ratovi. Prvo je izbio rat na istoku. Nakon pet godina ratovanja pobjednička je rimska vojska sa sobom donijela pošast koja je niz godina bjesnila Carstvom. Nedugo potom rimska se granica na Dunavu našla teško pritisnuta raznim barbarskim narodima. Rat je potrajao više od deset godina jasno pokazavši opasnosti od razvučene granice i slabosti obrambenoga sustava. Premda su utrošena silna sredstva da se obnovi vojska i osiguraju granice, blagostanje pokrajina i Rima još nije bilo ozbiljnije ugroženo.

Detalj stupa Marka Aurelija Antonina. Spomen na borbe protiv barbarskih naroda na srednjem Dunavu. (Foto: Mladen Tomorad, 2019.).

Otkrij gdje se nalazi stup Marka Aurelija Antonina i što je prikazano na reljefu stupa. Komod (180. – 192.) obučen kao Herkul. (Rim: Kapitolijski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

Sin i nasljednik Marka Aurelija Antonina. Bio je zadnji car dinastije Antoninâ. Komod je i jedan od glavnih likova filmske uspješnice Gladijator (2000.) koja se većinom ne temelji na povijesnim činjenicama.

Markov sin i nasljednik, Komod, smjesta je nakon očeve smrti sklopio mir s barbarima. On je bio prvi vladar koji se rodio u grimizu, odnosno za očeva carevanja. Vlast je prenosio na svoje miljenike, dok se on prepuštao užicima. Naročito je uživao u gladijatorskim borbama u kojima je i osobno sudjelovao. Zbog neskriveno samovoljne vladavine sukobio se sa senatom, što je bio odmak od politike njegovih prethodnika. Na kraju je tražio da mu se iskazuju i božanske počasti. Njegova je strahovlada potaknula zavjeru koja ga je stajala života.

Marko Aurelije Antonin (161. – 180.). (Rim: Kapitolijski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2019.) 105.

110.

115.

120.

125.

130.

135.

140.

145.

150.

155.

160.

96. – 192. g. dinastija 132. – 135. g. drugi

165.

170.

175.

180.

185.

190.

Antonina

veliki židovski ustanak

195.

200.

205.

210.

193. – 235. g. dinastije 193. – 194. g. građanski

215.

220.

225.

230.

Severa

rat

129

235.

ANTIČKI SVIJET

Ponovi Istraži vladavinu Komoda i usporedi ono što si pronašao/la s onim prikazanim u filmu Gladijator. Koja su obilježja vladavine Antoninâ? Koji su bili znakovi nestabilnosti?

Kriza i rasap Rimskog Carstva Kriza trećega stoljeća Nakon ubojstva Markova sina te pogibije njegova neposrednog nasljednika, pretorijanci su za bogatu novčanu naknadu na prijestolje uzdigli jednog imućnog senatora. Takav razvoj prilika nisu prihvatile vojske u provincijama i njihovi zapovjednici. Izbio je novi građanski rat. Bila je to još jedna godina četvorice careva (192. - 193.). Iz te je borbe kao pobjednik izišao namjesnik pokrajine Panonije Septimije Sever koji je postao osnivač nove dinastije. Septimije Sever (193. – 211.) sa suprugom Julijom Domnom i sinovima Karakalom (197. – 217.) i Getom (209. – 211.), čije je lice izbrisano nakon što ga je stariji brat dao ubiti, proglasivši nad njim zabranu sjećanja.

Aleksandar Sever (222. – 235.). (Pariz: Muzej Louvre. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

za gospodarstvo Carstva. Novac je gubio na vrijednosti smanjenjem udjela plemenitih metala, a kovao se ponajprije za vojničke plaće. Ipak, Carstvo je i dalje uživalo u razmjernome blagostanju. No još u prvoj polovici 3. stoljeća započelo je za Rimsko Carstvo razdoblje teških iskušenja. Vanjskopolitička kriza imala je dalekosežne unutrašnjopolitičke posljedice. Rim se morao braniti na svim bojišnicama, osobito na Rajni, donjemu Dunavu i gornjem Eufratu. Brojni su narodi udarili na sjeverne rimske granice, probili ih i pustošila Carstvom. Perzija je pod novom dinastijom obnovila moć i pokrenula niz ratova koji su ozbiljno ugrožavali rimske posjede na Istoku.

(Berlin: Muzej starina. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Prvu polovicu 3. stoljeća obilježilo je daljnje jačanje carske vlasti na svim područjima. Vojska je postala glavni oslonac careva. Podrška vojnika osigurana je novim povlasticama. Olakšano im je napredovanje u službi i uspon u viteški stalež. Smanjena je povlaštenost Italije, a porasli su moć i utjecaj pokrajinaca. U tom je razdoblju rimsko pravo dosegnulo vrhunac razvoja. Vođeni su i razmjerno uspješni ratovi na istočnim i sjevernim granicama. No raskošne gradnje, povećanje vojne snage i rast troškova uzdržavanja vojske bili su znatno opterećenje

130

Rimski legionari na granicama Carstva. (Edinburgh: Muzej Škotske. Foto: Mladen Tomorad, 2009.)

Pogledaj na poveznici Granica između Rima i barbara. [https://www.youtube.com/watch?v=9P-LDl8z3MI]

Stalna je vojna opasnost činila neophodnom nazočnost cara na svakome kriznom području. Uz društvene napetosti, izostanak istinskog osjećaja zajedništva

ANTIČKI SVIJET Zenobija u lancima. (St. Louis: Umjetnički muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2018.)

Zenobija je zavladala Palmirom (Tadmor u Siriji) nakon smrti supruga Odenata, a u ime njihova malodobnoga sina. Postupno je proširila vlast i utjecaj na znatan dio rimskoga Istoka, ali je naposljetku palmirsku moć skršio 272. car Aurelijan.

i nepostojanje pravila u nasljeđivanju bio je to jedan od glavnih razloga za brzu smjenu careva u 3. stoljeću. Postavljanje pokrajinskih namjesnika i vojskovođa za careve postala su gotovo uobičajena stvar. To je vodilo u građanske ratove protiv vladajućega cara ili drugih suparnika. Carstvo se u drugoj polovici 3. stoljeća čak bilo privremeno raspalo i na tri dijela. Ti su sukobi naštetili i gospodarstvu Carstva. Nastupilo je trajno obezvrjeđenje novca, uvedeni su porezi koji su tjerali ljude da napuštaju imovinu te su nastale prilike koje su od dužnosti i obveza pripadnika viših slojeva u gradovima širom Carstva stvorile teško podnošljiv teret. Građanski ratovi bitno su otežavali učinkovitu obranu granica i općenito smanjivali obrambenu sposobnost Carstva. Carevi su neprestano stajali pred dvostrukom zadaćom. Morali su braniti svoj položaj i istovremeno pomagati ugroženim područjima. Stoga su iz vlastite obitelji uzimali suvladare. No ti su se pokušaji slomili zato što sinovi, osim pokojih izuzetaka, nisu ocu bili dorasli kao vojskovođe niti je obično bio dovoljan broj sinova za svaku oblast pod ratnom opasnošću. Vojska je postala presudni čimbenik. Senat je najvećim dijelom potisnut u stranu. Službena senatska privola novoj carskoj vlasti više nije bila potrebna. Senat je, umjesto staroga plemstva, činilo poglavito novo službeničko plemstvo iz viteškoga staleža koje je dolazilo iz vojske i često bili površno romanizirano.

Budući da nije postojala središnja ustanova nadležna za imenovanje novih vladara, konačnu je riječ imala vojska i pretorijanci u Rimu. Novi položaj careva našao je izraz u poštovanju iskazivanom caru i ophođenju prema njemu. Ako je u prvim stoljećima car barem načelno bio samo najviši službenik i prvi građanin, tada je postao samovoljni vlastodržac. Takav je razvitak dosegao prvi vrhunac kad je jedan car neosporno nastupio kao gospodar i bog (lat. Dominus et deus). Nešto što se prije smatralo nečuvenim i izazivalo otpor, prihvaćeno je kao činjenica. U 3. stoljeću dobrim je dijelom dovršena izgradnja središnjega činovničkog aparata. U suprotnosti s uvriježenim jedinstvom civilnih i vojnih ovlasti, karijere civilnih i vojnih službenika počele su se odjeljivati. Civilna je uprava povojačena i najviše su službe popunjavane prijašnjim časnicima. Glavna je zadaća bila urediti sustav koji će omogućiti stalan dotok sredstava potrebnih za podmirivanje golemih vojnih troškova. Otpornost vojnih snaga ojačala se stavljanjem naglaska na konjaništvo za razliku od prethodnoga prvenstvenog oslonca na pješaštvo. Ponovi Koja su obilježja krize u kojoj se našlo Carstvo u 3. st.? S kakvim su sve nedaćama bili suočeni stanovnici Carstva?

Dioklecijanovo doba Iako se stanje katkad doimalo bezizglednim, bilo je pokušaja da se ono izmijeni. Za to su osobito bili zaslužni carevi podrijetlom iz Ilirika koji su se uspješno nosili s vanjskim i unutarnjim neprilikama. Pravi je preokret nastupio usponom Dioklecijana (284. – 305.) na prijestolje. Dioklecijan je bio niskoga podrijetla i rodom iz okolice Salone u Dalmaciji. Carem ga je proglasila vojska. Došavši na vlast, nadovezao se na promjene koje su nastupile u proteklome razdoblju te je stvorio državnopolitički sustav koji se uobičajilo zvati dominat. On je utemeljen na izuzetnome položaju vladara kao potpunoga gospodara svih podanika. Caru su iskazivane božanske počasti i njegovoj se osobi moralo pristupati s najdubljim poštovanjem prema strogo utvrđenim pravilima. Kako bi ustalio vlast, osigurao obranu granica i spriječio nezakonita zacarenja, Dioklecijan je uveo novu upravnu i teritorijalnu podjelu Carstva. Isprva je uzeo

131

ANTIČKI SVIJET Sj e v e r no m or e

ITA

Sena

LIJE

Kasp

Atla n tski ocean

Dunav

Crno more

PONT

fra

m n o

m o

Tigris

r e

Četvorica vladara (Maksimilijan, Galerije, Dioklecijan i Konstancije I.). (Venecija: Crkva sv. Marka. Foto: Mladen Tomorad, 2018.)

Skulptura koja prikazuje četvoricu rimskih vladara u vrijeme cara Dioklecijana prvotno se nalazila u Konstantinopolu. Mlečani su je tijekom srednjeg vijeka prenijeli u Veneciju. Danas se nalazi ispred crkve sv. Marka. Istraži zašto se bazilika sv. Marka u Veneciji smatra jednom od najneobičnijih crkvi u Europi.

jednoga suvladara koji je dobio viši carski naslov augusta, a onda je i sebi i njemu dodijelio kao pomoćnike i nasljednike dvojicu suvladara s nižim carskim naslo-

132

I S

Nil

Karta 19. Rimsko Carstvo pod Dioklecijanom i Konstantinom I. Usporedi ovu povijesnu kartu s kartom 18. Rimsko Carstvo tijekom 2. stoljeća i opiši razlike.

A F R

HIS PA N

MEZIJ

S r

Dunav

m e

Drav

TRA

vom cezara. Rim je načelno ostao glavni grad, no oni su vladali iz središta koja su se nalazila bliže granicama. Preuredbom pokrajinske uprave državno je područje razdijeljeno na više upravne oblasti – dijeceze i mnogo veći broj pokrajina, kako bi se smanjila moć provincijskih namjesnika. Ukinuta je razlika između senatskih i carskih provincija. Italija je izgubila povlašteni, a Egipat posebni položaj. I središnja je uprava doživjela promjene uvođenjem posebnih odjela za određene poslove. Nestala je stara podjela na zvanja namijenjena pripadnicima senatorskog i srednjeg staleža, a civilna i vojna služba su odijeljene. Vojna je snaga povećana i izvršene su preinake u vojnome ustroju i zapovjedništvu. Nastavilo se naseljavanje barbara i njihovo primanje u vojsku. Snažno činovništvo i istočnjački dvorski obredi imali su za cilj ojačati carsku vlast. Ponovi Opiši kakav je bio položaj careva u preobraženome Rimskom Carstvu? Izdvoji i objasni najznačajnije Dioklecijanove reforme.

ANTIČKI SVIJET pograničnu vojsku koja je trajno smještena na granicama i zadužena za njihovu obranu te pokretnu vojsku koja se mogla koristiti na različitim bojišnicama. Nastavljeno je naseljavanje barbara na rimsko tlo i njihovo novačenje pa je sve manja bila razlika između Rimljana i barbara u Carstvu. Konstantin je izvršio i izmjene u poreznom i novčanom sustavu. Odlučno je pristao uz kršćanstvo koje je proglasio ravnopravnom vjerom u cijelome Carstvu. Kasniji su mu naraštaji zbog toga dali pridjevak Veliki. Prepoznavši veću važnost istočnih pokrajina koja se odražavala u njihovoj većoj privrednoj snazi, Konstantin je na mjestu drevne grčke naseobine Bizantija, na razmeđu Europe i Azije, dao podići novu prijestolnicu - Konstantinopol, Konstantinov Grad. Grad je posvećen 330. g. nakon nekoliko godina gradnje. Zbog svog iznimno povoljnoga položaja veoma brzo se razvio u najvažnije trgovačko i prometno čvorište tadašnjega svijeta, a postao je političko, vojno i gospodarsko središte istočne polovice Rimskoga Carstva. Ponovi Konstantin I. Veliki (306. – 337.). (Istanbul: Aja Sofija.)

Na ovoj zidnoj slici Konstantin je prikazan s modelom buduće prijestolnice. Slika je vjerojatno izrađena sredinom 6. stoljeća u vrijeme bizantskog cara Justinijana I. (527. – 565.) koji je podigao crkvu sv. Mudrosti, poznatiju kao Aja Sofija.

Konstantin Veliki Samo godinu dana nakon što su Dioklecijan i njegov suvladar odstupili s vlasti izbile su nove borbe za vlast. Iz njih je kao pobjednik izišao Konstantin I., sin jednoga Dioklecijanova suvladara. Riješivši se na kraju svih suparnika, utemeljio je novu dinastiju. On je bio na čelu države kao august, a njegova trojica sinova bili su mu suvladari kao cezari. Konstantin je nastavio Dioklecijanove preuredbe. Do kraja je razvio kasnorimsku pokrajinsku i središnju upravu. Dijeceze je okupio u četiri velike upravne jedinice na čelu kojih su bili najviši pokrajinski dužnosti s isključivo civilnim ovlastima. Ukinuti su stari pretorijanci i ustrojena je nova dvorska straža. Dvorska uprava dobila je stalni oblik stvaranjem novih službi. Dioklecijanovo razdvajanje civilne i vojne vlasti dovršeno je uvođenjem najviših vojnih zapovjedništava. Za Konstantina je provedena i konačna podjela na

Na koji je način Konstantin nastavio Dioklecijanove reforme i koje je novine uveo? Gdje je osnovao novu prijestolnicu i zašto?

Rimsko Carstvo u četvrtom stoljeću Nakon Konstantinove smrti za Rimsko je Carstvo ponovno započelo razdoblje unutrašnjih previranja. Učestali su građanski ratovi vojno i gospodarski iscrpili državu. Osobito žestokim unutarnjim sukobima obilovale su pedesete godine 4. stoljeća. Položaj Carstva bio je sve teži što je više jačao pritisak barbara na granice. Usprkos nekim sjajnim uspjesima nisu se mogle zaustaviti opetovane provale raznih skupina na tlo Carstva. Od kraja tridesetih do početka sedamdesetih godina 4. stoljeća vladalo je gotovo stalno ratno stanje između Carstva i Perzijanaca. Valentinijan I., car iz druge polovice 4. stoljeća koji je vodio podrijetlo iz rimske južne Panonije, grada Cibala (Vinkovci), utemeljio je novu dinastiju. On je mnogo učinio za sigurnost sjevernih rimskih granica ratujući osobno ili preko svojih vojskovođa. Pojačao je i pogranične utvrde. Bratu je povjerio vlast nad istočnim pokrajinama, a starijega sina uzeo je za suvladara na Zapadu. S tom se dinastijom povezivao i posljednji rimski car koji je vladao jedinstvenim Rimskim

133

ANTIČKI SVIJET

ATLANTSKI OCEAN

Visla

Kolonija Agripinska

Kaspij

jna

Gal ija

Salona

Italija

Ilirik

Rim

S r e d Kartaga

Dunav

Hadrijanopol

Mala Azija Antiohija

Atena

Afri ka

o more

Konstantinopol

Tesalonika

n o

i an

Sirmij

Akvileja Ravena

Sirija

m o r e

Elija Kapitolina (Jeruzalem)

Zapadno Rimsko Carstvo

Aleksandrija

Istočno Rimsko Carstvo Granica diobe Carstva nakon smrti Teodozija I.

Egipat

Karta 20. Teodozijeva podjela Rimskog Carstva Kako je došlo do podjele Carstva?

Teodozije I. (379. – 395.). (Madrid: Kraljevska akademija povijesti.)

Rimski car Teodozije I. prikazan je na ceremonijalnom srebrnom tanjuru. On je vjerojatno izrađen u Konstantinopolu 388. godine. Teodozije sjedi na prijestolju obučen u svečanu grimiznu odjeću. S njegove obje strane sjede njegovi suvladari, lijevo Valentinijan II. (375. – 392.), mlađi sin Valentinijana I. (364. – 375.), koji u ruci drži žezlo i kuglu, a desno Teodozijev stariji sin Arkadije (383. – 408.) s kuglom u ruci. On je okružen carskom tjelesnom stražom koju čine barbarski plaćenici. Riječ je o jednom od najpoznatijih kasnoantičkih carskih prikaza. 235.

240.

245.

250.

255.

260.

235. – 284. g. razdoblje vojnoga bezvlašća 260. – 274. g. tzv.

134

Galsko Carstvo

265.

270.

275.

280.

285.

290.

Carstvom – Teodozije I. Teodozije je ujedno bio i utemeljitelj posljednje carske dinastije koja je vladala na Zapadu. Još za života uzeo je svoja dva sina za suvladare i odredio ih za nasljednike. Starijemu je kao područje vlasti dodijelio istočni dio, a mlađemu zapadni dio Carstva. Iako dioba Carstva između više careva nije bila novost, ova je podjela ostala trajna. Načelno se i dalje radilo o jedinstvenome Carstvu, ali postupno su se dva dijela države sve više razilazila i među njima je zavladalo suparništvo. Kad je 395. g. umro Teodozije I. i carsku su vlast preuzeli njegovi sinovi (Horacije i Arkadije), koje je već prije uzeo za suvladare, možemo govoriti o Zapadnom i Istočnom Rimskom Carstvu. Kopneno međucarsko razgraničenje slijedilo je Dioklecijanovu pokrajinsku podjelu spuštajući se rijekom Drinom i granicom Prevalitane na jadransku obalu. Ponovi Kako je podijeljeno Rimsko Carstvo? Koji su još tebi poznati carevi podijelili Carstvo između više suvladara? 295.

300.

284. – 305. g. Dioklecijan 271. – 280. g. izgradnja

Aurelijanova zida oko Rima 262. – 272. g. tzv. Palmirsko Carstvo

305.

310.

315.

320.

325.

306. – 337. g. Konstantin 306. – 313. g. razdoblje

građanskoga rata

330.

335.

340.

I. 330. g. osnutak Konstantinopola

345.

350.

355.

360

ANTIČKI SVIJET

Propast carske vlasti na Zapadu U drugoj polovici 5. stoljeća neposredna je vlast zapadnorimskoga cara bila ograničena samo na Italiju. Car je ovisio o zapovjednicima barbarskih plaćeničkih četa koji su po volji postavljali i svrgavali vladare. Budući da u carsku blagajnu više nisu pristizali porezi iz ostalih pokrajina, ponestalo je novca za plaćanje vojske i plaćenici su tražili da ih se namiri u zemlji. Glavni vojskovođa Orest, podrijetlom iz južne Panonije, iskoristio je njihovo nezadovoljstvo. Obećavši da će udovoljiti zahtjevima, stekao je podršku, otjerao 475. g. zakonitoga cara Julija Nepota koji je pobjegao u Dalmaciju i postavio maloljetnoga sina Romula za Grobnica Gale Placidije u Raveni. novoga vladara. No kad je uskoro postalo jasno kako (Foto: Mladen Tomorad, 2003.) nije u stanju održati obećanje, izbila je pobuna plaćenika. Njihov vođa dao je 476. g. ubiti Oresta, a njegova sina svrgnuti i zatočiti. Tim je činom nestalo carske vlasti u Italiji. Još je službeno u Dalmaciji vladao Julije Nepot, a njegovim ubojstvom u Dioklecijanovoj Smjesti u prostor i vrijeme palači 480. g. propala je carska vlast na Zapadu.

Izradi sinkroničke tablice te poveži i usporedi istovremena zbivanja u staroj Grčkoj i Rimu.

Prepoznaj promjene Izradi usporednu tablicu razdoblja rimske povijesti. Okomito odredi skupine informacija koje će uspoređivati, a vodoravno razdoblja rimske povijesti. Na temelju tablice opiši što se mijenjalo, a što ostalo isto u starom Rimu. Romul August (475. – 476.). (Zagreb: Arheološki muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2004.)

Istraži povijesne izvore

Budući da je bio malodoban, zbog čega je i pogrdno prozvan „Augustul“ (carić), pravu vlast imao je njegov otac Orest. Nakon svrgavanja poslan je na imanje u južnoj Italiji, gdje je vjerojatno još početkom 6. st. bio živ.

a. Istraži za kojega je cara Rimsko Carstvo doseglo najveći opseg i o tom caru napiši pisani rad. b. Na temelju slika i opisa careva julijevskoklaudijevske dinastije odaberi jednog cara i dodatno istraži zanimljivosti o njemu u digitalnom dijelu udžbenika. O tome napiši kratak pisani uradak.

Ponovi

Sagledaj prošlost

Kakav je bio položaj zapadnorimskih careva u drugoj polovici 5. st.? Zašto je izbila pobuna barbarskih plaćenika? Opiši proces propadanja Rimskog Carstva. 360.

365.

370.

375.

380.

385.

390.

379. – 395. g. Teodozije

395.

400.

405.

410.

Raspravi u paru kakva je bila važnost glavnoga gradskog trga u Rimu. Ima li trg i danas takvo značenje? 415.

420.

425.

435.

440.

445.

450.

455.

I. 476. g.

460.

465.

470.

475.

svrgnut Romul August 480. g. umro Julije Nepot

135

480.

ANTIČKI SVIJET

ANTIČKA DRUŠTVA − GRČKA I RIM Pokušaj na temelju znanja iz prethodnih tema vezanih za grčki i rimski svijet navesti osnovne razlike društava Grčke i Rima. Kakav je bio politički ustroj grčkoga društva nakon doseljavanja? Objasni obilježja spartanskog društva i politički ustroj spartanskoga polisa. Objasni kako se dijelilo stanovništvo u atenskom polisu i njihova prava i dužnosti? Je li u Ateni uistinu vladala demokracija? U sljedećem tekstu steći ćeš dodatne informacije kako bi mogao uspoređivati i analizirati društvene strukture u staroj Grčkoj i u rimskoj državi.

Društvo grčkoga svijeta Grčko društvo Grčko društvo bilo je podijeljeno u odvojene društvene skupine temeljene na moći i imovini. Ono se razlikovalo u pojedinim gradovima državama tijekom različitih razdoblja. U razdoblju kretske civilizacije na čelu države nalazili su se pripadnici najuglednijega i najistaknutijega društvenog sloja - elita, a s obzirom na svjedočanstva kasnijih grčkih izvora, možda i kralj. Pripadnici elite s obiteljima su živjeli u raskošnim palačama. Važna uloga elite bila je preraspodjela bogatstva. Homerski spjevovi Ilijada i Odiseja svjedoče od društvenom raslojavanju među doseljenim Grcima. Tijekom druge polovice 2. tisućljeća pr. Kr., u razdoblju grčke seobe, najveći ugled u grčkom društvu imali su istaknuti ratnici. Na njihovu čelu nalazio se ratnički vladar koji nije imao potpuno pravo vlasništva nad svim dobrima na svojem području. Takvo pravo je u to vrijeme pripadalo samo bogovima. Riječ je o uređenju zasnovanom na teokraciji, odnosno vlasti koju su vladari dobivali izravno od bogova. Vladari su imali upravne i vjerske dužnosti. Vladar je bio patrijarh koji se brinuo o svojoj obitelji i državi. Vladarova supruga obavljala je razne vladarske i svećeničke dužnosti. Uz vladara i njegovu suprugu državnu vlast tijekom tog razdoblja držala je njihova obitelj koja ima i najveće prihode u državi. Ahejsko društvo bilo je podijeljeno na staleže ovisno o imovinskom statusu i ugledu. Na vrhu se nalazio stalež ratnika koji se okupljao u vijeću ratnika. Tijekom grčke seobe oni su postupno preuzeli vlast u grčkim plemenima stvorivši

136

tako vojnu demokraciju. Iz njihovih redova izdvojila se aristokracija koja je postupno preuzela vlast na osvojenim područjima. Druga najvažnija osoba u društvu bio je poglavar staleža ratnika koji je bio istaknuti član staleža vojne aristokracije te je vjerojatno obnašao dužnost zapovjednika vojnih postrojbi u ratu (ratnici heroji). U kasnijem razdoblju vladar je postao kralj – bazilej (grč. basileús). Nižu društvenu skupinu činili su pripadnici oslobođeni plaćanja poreza. Njih su činili svećenici, službenici, zemljoradnici, obrtnici i pastiri. Najniža društvena skupina bili su tjelesni radnici koji su imali obvezu plaćanja poreza.

Zlatni prsten s prikazom borbe. Mikena. Kretsko-mikensko razdoblje, 13. - 12. st. pr. Kr. (Atena: Nacionalni arheološki muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2016.)

U vrijeme mikenske kulture na čelu društvene ljestvice bili su kraljevi te viši slojevi koji su posjedovali zemlju i moć. Kućanstva su činila osnovnu jedinicu društva u sklopu koje su se obavljali svi nužni poslovi obrade zemlje, uzgoja stoke i ribolova. Bogati zemljoposjednici bili su gospodari političkog života pojedinih gradova država. Najvažniji zemljoposjednik bio je kralj, a ostali su bili njegovi podložnici, odnosno zemljoposjednička aristokracija iz čijih se redova

ANTIČKI SVIJET birao kralj. Niži društveni slojevi podložni kralju i aristokraciji činili su narod koji je radio i privređivao za više društvene slojeve. Na dnu društvene ljestvice bilo je neslobodno stanovništvo robovi. Prema homerskim spjevovima, najvažniji je grčki grad u vrijeme grčko-trojanskih ratova bio Mikena, a na njegovu čelu nalazio se kralj Agamemnon. IZVOR Agamemnon je, kako mi se čini, sakupio vojsku, jer se svojom moći isticao nad tadašnjim vladarima... Tukidid, Povijest Peloponeskog rata, I.9.

Prvog i sedmog dana u mjesecu dobiva svaki od njih na državni trošak odraslu životinju za žrtvovanje u Apolonovu svetištu i uz to medimnu ječmenog brašna i lakonsku četvrtinu vina, a na svim natjecanjima pripadaju im počasna mjesta. Oni imaju pravo birati koga god žele među građanima za proksena, a svaki od njih i odabire dva pitijca: pitijci su ljudi koji postavljaju pitanja u Delfima, a blaguju s kraljevima na državni trošak. Ako kraljevi ne dođu na objed, šalju im u kuću svakome dva henika ječmenog brašna i kotilu vina, a ako su nazočni objedu, daje im se od svega dvostruko; na isti ih način časte i kad su pozvani na objed u kuću nekog pojedinca. Oni čuvaju sva proročanstva koja dobiju, a s njima su upoznati još jedino pitijci. Samo kraljevi donose presude u ovim slučajevima: u vezi s djevojkom nasljednicom očeva imanja, za koga se mora udati ako je otac nije prije nekome obećao, te u vezi s javnim putevima. Ako netko želi posvojiti dijete, čini to u prisutnosti kraljeva. Oni sudjeluju u vijećima staraca kojih ima dvadeset i osam; a ako ne dođu na vijećanje, kraljevske ovlasti imaju njihovi najbliži rođaci među starcima, koji tad raspolažu s dva glasa više, a treći je njihov vlastiti. Herodot, Povijest, VI.56-57. Što na temelju ovog povijesnog izvora možeš zaključiti o vlasti dvojice kraljeva?

Nakon tzv. mračnog doba grčke povijesti, od sredine 8. do početka 5. stoljeća pr. Kr., stvorena je razlika u društvenom poretku različitih polisa. Tada su oblikovane zajednice kojima su vladali nasljedni kraljevi, tirani, mjesna aristokracija ili polisi u kojima su građani samostalno upravljali. Najpoznatiji primjeri različitoga društvenog poretka su Sparta i Atena. Unatoč tome što je imala dvojicu kraljeva, Sparta je bila aristokratska republika. Svi slobodni muškarci sposobni za vojnu službu činili su elitu. Bili IZVOR su oslobođeni tjelesnog rada, a glavni im je zadatak Kad je Helada [Grčka] postajala moćnija i stala stjecati još više bio da budu neprestano spremni za rat. Na nižem novaca nego prije, ponajviše su u gradovima nastajale silničke stupnju društvene ljestvice bili su starosjedioci koji vlade. Tukidid, Povijest Peloponeskog rata, I.13. nisu pružili otpor kada su Dorani zaposjedali pokrajinu Lakoniju. Oni su bili pretvoren u perijeke. Predaja pripisuje stvaranje spartanskog državnog i Nisu smjeli sudjelovati u političkom životu polidruštvenog ustroja mitskom zakonodavcu Likurgu. sa, ali sačuvali su osobnu slobodu i služili u vojsci. Glavni mu je cilj bio održati jedinstvo među vladaOružjem pokoreno starosjedilačko stanovništvo jućim Spartancima i očuvati u pokornosti brojno Spartanci su pretvorili u robove – helote, koji nisu stanovništvo kako ih ne bi svrgnuli s vlasti. Na čelu imali politička prava. Svaki je punoljetni Spartanac spartanske države bila su dvojica kraljeva. dobio od države jednak dio zemlje koju su obrađivali heloti, a perijeci su se bavili obrtom, trgovinom i poljodjelstvom. No Spartanci nisu živjeli na IZVOR dobivenim posjedima nego u vojarnama. Spartanci su svojim kraljevima dodijeli ove časne dužnosti: dvije svećeničke službe, onu za Zeusa Lakedemonjanina i za Zeusa Nebesnika; zatim da vode rat protiv svake zemlje po vlastitoj volji, a da ih nijedan Spartanac u tome ne smije sprečavati jer će mu se u suprotnom slučaju to upisivati u teške grijehe; da kraljevi prvi idu u bitku, a posljednji iz nje izlaze; da ih za vojnog pohoda čuva sto odabranih muževa; da pri polasku u boj mogu upotrijebiti onoliko žrtvenih životinja koliko hoće, a od svih žrtvenih životinja smiju uzimati kože i plećke. (...) To su prava kraljeva u ratu, a u miru su im dana ova prava: ako se prinosi kakva javna žrtva, za gozbeni stol prvi sjedaju kraljevi i njih prve poslužuju, dajući im dvostruko više od svega nego drugim sudionicima gozbe; oni imaju pravo na prvo prinošenje žrtve ljevanice i na kože posluženih životinja.

IZVOR Od više novina što ih je Likurg uveo prva i najvažnija bila je osnivanje vijeća staraca za koje Platon kaže da je, združeno s „grozničavom“ vladom kraljeva i dobivši jednak glas s njime u odlučivanju o najvažnijim pitanjima, pribavilo državi sigurnost i trijeznu umjerenost. Jer dok je politički poredak ranije bio neustaljen i naginjao sad za kraljevima prema tiranidi, sad za mnoštvom prema demokraciji, dobivši u moći vijeća neku vrst ravnomjerna opterećenja za državni brod i dovevši ga u ravnotežu, on sada steče najsigurniju sređenost i stabilnost budući da je dvadeset i

137

ANTIČKI SVIJET osam vijećnika uvijek pružalo potporu kraljevima kad se radilo o suprotstavljanju demokraciji, a s druge strane ojačavali su narod da se odupre prijetnji tiranide. Aristotel kaže da je broj od dvadeset osam vijećnika bio utvrđen tako što su Likurga dvojica od njegovih prvotnih trideset pristaša ostavila pošto su se uplašila. Ali Sfere veli da ih je odmah od početka toliko sudjelovalo u Likurgovu naumu. Neki bi razlog zadržavanju baš tog broja moglo biti i to što se on dobiva od sedmice pomnožene s četiri i što je, budući da čini zbroj svojih faktora, prvi savršeni broj poslije šestice. No meni se čini najvjerojatnijim da je Likurg odredio toliko vijećnika zato da bi ukupan broj bio trideset pribrajanjem dvojice kraljeva onoj dvadesetosmorici. (...) Starce vijećnike postavio je, kako je spomenuto, isprva sam Likurg između onih koju su sudjelovali u izvršenju njegova nauma; a kasnije je uredio da svako smrću ispražnjeno mjesto popunjava onaj za kojega prosude da je vrlinom najbolji od Spartanaca koji su navršili šezdeset godina. I od svih nadmetanja na svijetu činilo se da je to bilo najveće i da je na njemu borba bila najživlja; jer nije trebalo izabrati najbržega od brzih niti najsnažnijega među snažnima, nego među vrsnima i mudrima najvrsnijega i najmudrijega da kao pobjedničku nagradu za svoju vrlinu ima doživotnu, da tako kažem, vrhovnu vlast u državi budući gospodarom života i smrti, časti i beščašća i uopće svih najvažnijih životnih pitanja. A izbor se obavljao na ovaj način. Pošto se sastala narodna skupština, odabrani su ljudi bili zatvarani u obližnju prostoriju. Tada niti su oni mogli vidjeti skupštinu niti skupština njih, nego su samo čuli viku skupštinara. Jer kao i u drugim prilikama vika skupštine odlučivala je između kandidata koji nisu bili uvođeni svi zajedno nego pojedinačno po redoslijedu određenu žrijebom i prolazili su šutke kroz nju. Onda su zatvoreni sudci koji su kod sebe imali tablice za pisanje, bilježili jačinu vike za svakog pojedinca ne znajući komu je upućena osim da je bio uveden prvi, drugi ili treći i tako dalje. A onaj koji je bio pozdravljen najjačom i najglasnijom vikom, njega su proglašavali izabranim. Taj bi, ovjenčan vijencem, redom pohodio hramove bogova; slijedilo ga je mnoštvo mladih ljudi hvaleći i veličajući ga, te mnoge žene slaveći njegovu vrlinu hvalospjevima i nazivajući njegov život sretnim. A svaki od njegovih najbližih, nudeći mu večeru, govorio je da ga grad časti tom trpezom. Završivši svoj obilazak, odlazio je na zajedničko blagovanje; i ondje je sve drugo bilo kao obično osim što su predanj stavljali još jedan obrok koji je on uzeo pa ga čuvao; poslije večere od žena iz njegove rodbine koje su se nalazile na vratima zajedničke blagovaonice pozivao je k sebi onu koju je najviše cijenio, i dajući joj sačuvani obrok, govorio je da ga je on dobio kao nagradu za vrlinu i da ga kao takav daje njoj tako da su i nju žene hvalile i pratile je kući. Plutarh, Likurg, 5, 26. Kakvu je ulogu Likurg imao u spartanskom društvu?

Atensko se stanovništvo dijelilo na aristokraciju, demos i robove. Moć aristokracije počivala je na velikim zemljoposjedima, vojnoj vještini i naoružanju. Ukidanjem kraljevske službe u 7. stoljeću pr. Kr. stvorena je aristokratska republika na čelu s aristo138

kratskim vijećem koje su kontrolirali pojedini aristokratski rodovi, dok je upravljanje državom povjereno arhontima biranima iz redova aristokracije. Vlast se nalazila u rukama nekolicine pa je tako uspostavljena oligarhija. Svi punoljetni Atenjani činili su demos. Uz demos postojale su još dvije društvene skupine: robovi te stranci ili meteci. Dio demosa obogatio se baveći se obrtom, trgovinom i pomorstvom. Mnogi od njih počeli su koristiti robovsku radnu snagu. Veći dio naroda, osobito ratari i ribari, nisu mogli živjeti od skromnih prihoda. Želeći poboljšati položaj, seljaci su od aristokrata uzimali zemlju u zakup. Zakupnine su bile velike, a plaćale su se u novcu. Siromašni seljaci su posuđivali novac i za žito i stoku. Tako su često zapadali u dugove. Nije li seljak vratio dug, njegova je imovina prelazila u vlasništvo aristokrata. Ako je vrijednost njegove imovine bila manja od duga, seljak i njegova obitelj izgubili bi slobodu. To se zvalo dužničko ropstvo. Bogata grčka aristokracija mogla je živjeti lagodnim životom jer su za nju radili brojni robovi. Robovi su se isprva uzimali među pokorenim stanovništvom i ratnim zarobljenicima, a kasnije su ljudi zapadali u ropstvo i zbog nemogućnosti da otplate dug. Robovi su radili kao posluga u kućama, na poljima, u obrtničkim radionicama i rudnicima. S vremenom su se među robovima pojavili i trgovci, učitelji i liječnici. Siromašniji stanovnici polisa koji nisu imali robove sami su obavljali svakodnevne poslove u kući i na zemlji.

Brak i vlasništvo Idealan grčki brak bio je onaj u kojemu je muškarac glava obitelji, a žena poslušna kućanica koja podilazi suprugu. Žene su se udavale vrlo mlade, u dobi od 14 do 18 godina, dok su muškarci nerijetko bili zreli muškarci između 25 i 30 godina. IZVOR U pravo vrijeme dovedi ženu u kuću svoju, / Kad od trideset godina nisi ni mnogo mlađi, / Niti stariji mnogo, tada je ženidbe doba. / Četiri godine djevojka, pete neka se uda. / Djevojku uzmi, nju ćeš uputit u brižno kućanstvo. / Najbolje takvu, koja u susjedstvu stanuje blizu. / Oči otvori da se na radost drugom ne ženiš. / Ništa naime čovjek ne ugrabi bolje od žene, / Ako je dobra, ali ništa strašnije od zle: / Žena nezasita muža i bez vatre lako sažeže, / a kako on snažan bio i starost mu naprti rano. Hesiod, Djela i dani, 695-705.

ANTIČKI SVIJET slučajevima kada je žena postala udovica ili se razvela, njezin otac ili skrbnik često su joj nalazili novog supruga. U Sparti su djevojke ulazile u brak s navršenih 18 ili više godina. Njihovi supruzi zbog vojnih obaveza nisu mogli živjeti u zajedničkom kućanstvu do navršenih 30 godina. Ako su se ranije ženili, rijetko su viđali supruge i djecu. Muškarac i žena, kretsko-mikensko razdoblje. Mikena, o. 1300. g. pr. Kr. (Atena: Nacionalni arheološki muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2016.)

Svadbena povorka. (Kopenhagen: Nacionalni muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2014.)

O udaji kćeri odlučivao je otac ili skrbnik. Brak se sklapao oblikom ugovora između mladenkina oca i mladoženje pa se često događalo da se mladenka i njezin budući suprug nisu ni poznavali prije vjenčanja. U najvećem broju slučajeva mlada je suprugu donosila bračni dar – miraz, što je trebalo jamčiti prava buduće supruge. Grci su poput mnogih drugih naroda starog vijeka mogli razvrgnuti brak pod različitim uvjetima. Muškarac je bio odgovoran za prekid bračne zajednice u slučajevima kad je u kuću doveo drugu ženu, nije obavljao bračne dužnosti, nije se dobro ophodio prema ženi ili ju je zlostavljao. U takvim slučajevima miraz se prekidom braka vraćao supruzi. Miraz je ponekad bio skroman, a ponekad je bio puno veći od suprugove imovine pa je stoga mogao biti vrlo važan element dobrog ophođenja prema ženi. Dok je brak trajao, mirazom je raspolagao isključivo suprug. U

IZVOR Brakovi su se sklapali otmicom djevojaka, ali ne dok su još malene i nezrele za brak, nego kad su u punom cvatu svoje ljepote i posve zrele. Otetu bi preuzela ona koju nazivaju djeverušom, pa joj je ošišala glavu do kože, a onda, odjenuvši je u mušku gornju haljinu i sandale, položila je na slamaricu samu, bez svjetla. Tad bi joj mladoženja, niti pijan niti iznemogao nego trijezan, povečeravši kao uvijek na zajedničkom blagovalištu, krišom se ušuljavši, odriješio pojas djevojaštva i, podigavši je na ruke, prenio je na počivaljku. Pošto bi s njom proveo nedugo vrijeme, pristojno je odlazio u svoje uobičajeno prenoćište da ondje spava s drugim mladim ljudima. I tako je postupao i unaprijed provodeći dan i počivajući noću sa svojim vršnjacima, a svoju nevjestu pohađajući kriomice uz svaku mjeru opreza, pun stida i straha da ga ne opazi netko od ukućana; ujedno se i mlada dovijala i pomagala mu kako da neprimjetno udese sastanak jedno s drugim kad se pruži prigoda. I to nisu činili samo kratko vrijeme; neki su tako i djecu dobili prije nego su za danjeg svijetla vidjeli svoje žene. (…) Plutarh, Likurg, 15. Iz teksta udžbenika saznao/la si o grčkome braku. Kakvo je tvoje mišljenje o takvom braku?

Imovinom je uglavnom raspolagao muškarac na čelu obitelji, a supruge su imale vrlo ograničena vlasnička prava u gotovo svim grčkim zajednicama. Na primjer, u Ateni žene nisu mogle samostalno sklapati imovinske ugovore, niti su punopravno mogle naslijediti oca jer je njihov imetak postao vlasništvo trenutačnog ili budućeg supruga. U Sparti su, za razliku od ostalih polisa, žene imale znatno veća prava u nasljeđivanju i prenošenju imovine. Ponovi Kako se sklapao brak kod starih Grka? Kada su djevojke ulazile u brak, a kada muškarci? Uoči sličnosti i razlike u bračnim i nasljednim pravima žena u grčkim polisima.

139

ANTIČKI SVIJET

Položaj žene U mikenskom razdoblju žena je majka i hraniteljica obitelji. U ranijem minojskom razdoblju ne stječe se takav dojam. Grobni nalazi koji potvrđuju visok položaj žena postoje u oba razdoblja, kao i istaknuta društvena uloga svećenica. No s vremenom je njihov broj sve više opadao te se u grčkom društvu postupno razvio patrijarhalni sustav u kojemu je muškarac na čelu obitelji. Od sredine 12. do početka 5. stoljeća pr. Kr. aristokracija je imala svu moć u grčkim polisima, a žena je sve više bila svedena na ulogu kućanice. To je bio svijet ratnika i heroja kako je djelomično opisan i u homerskim spjevovima. Žene su bile predmet žudnje i trofej ratnih pohoda (kao, na primjer, u grčko-trojanskom ratu). Nisu imale veliku mogućnost izbora jer su gotovo uvijek bile žrtve ili promatračice zbivanja. Homerski spjevovi upućuju na to da su žene nestalna bića, čije srce lako zaboravlja supruga i djecu te izabire novoga partnera. Istodobno nitko ne postavlja pitanje muške nevjere, njihovih ljubavnica i priležnica. Žene u grčkim tragedijama nerijetko su snažne, osvetoljubive, a ponekad i destruktivne osobe koje zbog ljubomore razaraju sve što ih okružuje. Kasnije, u razdoblju klasične Grčke (5. i 4. stoljeće pr. Kr.), muškarac se uvijek bavio državnim poslovima i sportom, a žena je ostajala kod kuće, brinula se o kućanstvu i odgoju djece. Nije imala politička prava, ali bila je cijenjena unutar obitelji. Žena je nadzirala rad slugu, ravnala poslovima u kući te učila kćeri pjevanju, kuhanju i tkanju. Žene su vrlo rijetko mogle utjecati na društvena i politička zbivanja u grčkim polisima. Rijetki su slučajevi kada je moćna i uspješna žena izazivala divljenje Grka.

Ubojstvo nevjerne supruge Klitemnestre. (Atena: Muzej kikladske umjetnosti. Foto: Mladen Tomorad, 2016.)

140

Scena iz ženskih prostorija, o. 460. g. pr. Kr. Žena sjedi i prede vunu. (Atena: Nacionalni arheološki muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2016.)

Atenski izvori iz 5. i 4. stoljeća pr. Kr. nerijetko upućuju na to da je ženska uloga prvenstveno briga o kućanstvu, djeci ili bračnim dužnostima. Grčki izvori iz tog vremena vrlo rijetko govore o ženama, a sam Periklo upućuje na to u govoru koji donosi znameniti grčki povjesničar Tukidid. IZVOR “A ako treba da se malo sjetim i ženske vrline onih koje će sad biti udovice, sve ću izreći kratkom preporukom. Velika će vam biti čast, ako ne zaostanete za prirodom svoga spola, te ako se među muškarcima bude što manje govorilo o vašoj vrlini i prijekoru.” Tukidid, Povijest Peloponeskog rata, II.45.

Što su žene pripadale nižim slojevima grčkog društva, to su slobodnije mogle izlaziti iz kuća radi obavljanja kućanskih poslova, sastajanja po ulicama, ali i pozivati druge žene na druženja u vlastiti dom. Za razliku od brojnih drugih grčkih polisa djevojke su u Sparti morale pohađati školu. Bile su odgajane da budu vjerne građanke kojima će najviši ideali biti majčinstvo i odgoj djece. Djevojke su u domu učile obavljati razne kućne poslove, a od sedme godine su redovito vježbale kako bi se priviknule na napore te ulogu majki budućih spartanskih vojnika. Njihova prehrana bila je bogata i izdašna kako bi bile zdrave i snažne. Spartanke su imale puno više slobodnog vremena nego žene u drugim grčkim polisima zbog kasnije udaje i čestog izbivanja muškarca iz zajedničkih kućanstava. Ovakav način života odnosio se samo na supruge vodećeg društvenog sloja Spartanaca, dok su supruge perijeka i helota živjele poput drugih žena u grčkim polisima.

ANTIČKI SVIJET Žene su tijekom cijele starogrčke povijesti neometano Učili su ih i o atenskoj demokraciji i društvenoj odsudjelovale u raznim vjerskim svečanostima, a nerijet- govornosti. Grci su općenito njegovali predodžbu o ko su se bavile svećeničkim zanimanjima. skladnome spoju tjelesnih i duševnih vrlina u osobi – „ljepote i dobrote“, odnosno snažno tijelo i razvijeno ćudoređe, koji su činili savršenoga pojedinca. To se postizalo tjelesnim odgojem te umnim i duševnim IZVOR oplemenjivanjem izobrazbom u filozofiji, književnoTijelo djevojaka očeličio je trčanjem, hrvanjem i bacanjem sti, glazbi i politici. Osobito je atenska aristokracija u diska i koplja da bi plod njihovih utroba, dobivši jedar zametak sebi vidjela oživotvorenje toga ideala. u jedrim tijelima, bolje sazrijevao, a one se same, podnijevši Spartanske dječake i djevojčice su do sedme ili osme porod s jakošću, lakše i uspješnije borile s porođajnim bolima. godine odgajali i podučavali roditelji. Nakon toga su Oslobađajući ih svake mekušnosti, razmažena odgoja i ženskadječaci odvajani od roditelja i povjeravani slobodnim stih navika, priviknu djevojke da ništa manje nego momci idu u muškarcima dokazana karaktera i sposobnosti. U voo ophodima samo u donjoj haljini i da na određenim svetkovinama plešu i pjevaju u nazočnosti mladića koji ih gledaju. Oda- jarnama su među vršnjacima bili odgajani za ratnike, a istovremeno su dobivali poduku iz čitanja i pisanja. tle im je moglo nadoći na pamet i da govore i da misle onako Kako bi postali hrabri i izdržljivi borci, dječaci su kako se izvješćuje o Leonidinoj ženi Gorgi. Kad joj je, naime, neka, kako se čini, strana žena rekla: „Vi Lakonke jedine vladate morali obavljati teške tjelesne vježbe, podnositi glad muževima“, ona je odgovorila: „Ta jedine i rađamo muževe.“ i hladnoću. Učilo ih se i krasti jer će možda kao odraPlutarh, Likurg, 14. sli vojnici boraviti na neprijateljskom području gdje će sami trebati nabavljati hranu i druge potrepštine. Ponovi Ako bi bili uhvaćeni u krađi, kažnjavani su batinaOpiši život žene u grčkim polisima. Što možeš ma zato što su bili otkriveni. Jedina umjetnost koju zaključiti o položaju žene u grčkom društvu? su Spartanci njegovali bila je glazba. Primijetili su da Kakve su bile njezine uloge, prava i dužnosti? Koja je ona pridonosi skladu pokreta i ohrabruje ratnike u razlika u pravima Spartanki i Atenjanki? boju. Zato su Spartanci išli u bitke pjevajući ratne pjesme.

Obrazovanje

Do početka 5. stoljeća pr. Kr. sačuvano je vrlo malo izvora koji govore o grčkim školama. Dok su bila mala, djecu iz aristokratskih obitelji obrazovale su dadilje, a u mladosti stariji odgojitelji, ponekad visokoobrazovani robovi – pedagozi. Do razdoblja klasične Grčke osnovni dio obrazovanja mladića bila su razna atletska natjecanja kojima su stjecali snagu i izdržljivost. Obučavani su i u raznim vojnim vještinama borbe koje je uključivalo mačevanje, gađanje lukom i strijelom, bacanje i rukovanje kopljem, boksanje i hrvanje. Do 8. stoljeća pr. Kr., kada je nastupilo širenje grčkoga pisma, osnovna znanja prenosila su se s koljena na koljeno usmenom predajom. Takva izobrazba sadržavala je učenje o grčkoj mitologiji i vjeri, ali i povijesnu predaju pojedinih polisa. Potpuni sustav obrazovanja oblikovan je tek u 5. stoljeću pr. Kr. U atenskom društvu djevojke nisu smjele ići u školu, ali mnoge su dobile osnovnu poduku od majki. Dječake su od sedme godine pedagozi podučavali pisanju, čitanju, računanju, glazbi i tjelovježbi.

IZVOR Čitanje i pisanje učili su samo za najnužnije potrebe; sva je ostala njihova izobrazba bila sračunata na to da dobro slušaju zapovijedi, ustrajno podnose napore i pobjeđuju u borbi. Plutarh, Likurg, 16.

Spartance su navikavali da govore samo ako ih stariji pitaju te da daju kratke i sažete odgovore. Tako se i danas za kratke, jasne i duhovite odgovore kaže da su lakonski odgovori. IZVOR Dječaci su također učili da se služe govorom čija je rijetkost bila praćena ljupkošću i koji je mnogo pažljiva razmatranja sažimao u malo riječi. ... „a ja vidim da lakonski govor, premda se čini kratkim, još kako pogađa u srce stvari i opčinjava um slušateljstva.“ Plutarh, Likurg, 19.

141

ANTIČKI SVIJET

Ponovi Tko je obučavao djecu u mlađoj dobi? Kakva je bila osnovna poduka dječaka? Kakvo su obrazovanje dobivale djevojčice i od koga? Koji je bio obrazovno-odgojni ideal atenske aristokracije? Otkrij koja bi latinska poslovica najbliže odgovarala tom idealu. Opiši spartanski odgoj.

Društvo rimskog svijeta Etruščani Osnovne jedinice etruščanskog društva bile su rod i obitelj. Na čelu obitelji nalazio se otac koji je prema patrijarhalnim pravilima odlučivao o životu i smrti obiteljskih članova. Otac obitelji bio je i svećenik koji brine o vjerskih aktivnostima i štovanju etruščanskih bogova. Ženska i muška djeca bila su ravnopravna te su imala jednaka prava u nasljeđivanju. Na čelu roda bio je vođa. Mjesni rodovi često su bili u zavadi te su međusobno ratovali. Tako se s vremenom u etruščanskim zajednicama uzdignula ratnička aristokracija iz čijih je redova izabiran kralj. Kraljevi su bili odjeveni u grimiznu halju koja je sezala do koljena i ogrtač sa zlatnim vezom, imali su zlatne krune, a prijestolje im je bilo od bjelokosti. No etruščanski kraljevi nisu imali veću moć od bo-

gate aristokracije. Za kralja i aristokraciju radili su brojni niži društveni slojevi koji su se bavili obrtom, zemljoradnjom, stočarstvom i trgovinom. U slučaju ratova davali su i vojnike. Aristokrati su posjedovali robove koji su obrađivali zemlju, isušivali je i gradili velike kanale te podizali gradove s vodovodima i popločanim ulicama. Robove su činili uglavnom ratni zarobljenici ili osobe koje su pale u dužničko ropstvo. Ponovi Objasni etruščansko društveno uređenje. Tko se nalazio na čelu roda? Iz čijih se redova izabirao etruščanski kralj?

Rimsko društvo Prema rimskoj predaji, još je prvi rimski kralj Romul podijelio građane na patricije i plebejce. Zbog nejednakosti vodila se stoljetna borba između te dvije društvene skupine. Rimsko se stanovništvo prema predaji dijelilo na 300 rodova koji su bili udruženi u 30 bratstava. Deset bratstava činilo je pleme. U Rimu su postojala tri plemena. S vremenom su se rodovi raspali i nastale su patrijarhalne obitelji (lat. familia). Pripadnici tih starih obitelji zvali su se patriciji. U početku su samo patriciji činili rimski narod (lat. populus Romanus). Rim je bio njihova domovina. Patriciji su kao najstariji stanovnici bili povlašteni dio rimskog društva jer su imali sva politička prava i bili vlasnici zemlje. Ostali stanovnici Rima zvali su se plebejci. Smatra se da su oni bili potomci pokorenih naroda i doseljenici. Bili su slobodni, ali nisu imali politička prava. Bavili su se zemljoradnjom, obrtom i trgovinom. Brakovi između patricija i plebejaca bili su zabranjeni. Osim plebejaca, u Rimu su postojali i štićenici - klijenti. To su bili slobodni ljudi koje je u zaštitu uzeo ugledan ili bogat Rimljanin, njihov pokrovitelj – patron. Klijent je morao biti vjeran i poslušan patronu koji mu je zauzvrat dao zemlju u zakup i štitio ga pred sudom. Ponovi

Etruščani. (Chiusi: Arheološki muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2003.)

142

Opiši osnovna obilježja ranoga rimskog društva. Usporedi rimsko društvo s etruščanskim i starogrčkim nakon tzv. mračnoga doba grčke povijesti te uoči sličnosti i razlike.

ANTIČKI SVIJET

Društvene promjene Velika su osvajanja potaknula niz promjena u rimskome gospodarstvu i društvu, što je dugoročno potaknulo razne oblike društvenih nemira. Na udaru se prvo našlo seljaštvo. Rim još nije imao stalnu, profesionalnu vojsku i svi su za boj sposobni rimski građani podlijegali obvezi novačenja uz uvjet da posjeduju zemlju. Česti i dugotrajni ratovi odvlačili su ih na bojišta diljem Sredozemlja zbog čega su zapuštali imanja i poslove. Kako bi zadržali posjed i obnovili proizvodnju, zaduživali su se u imućnijih sugrađana. Zbog jeftinije robe koja je pristizala iz pokrajina ili s veleposjeda nisu za vlastite proizvode mogli postići odgovarajuću cijenu. Kad više nisu bili u stanju otplatiti zajmove, morali su ili odstupiti zajmodavcu posjed ili ga prodati. To je od njih stvaralo bezemljaše koji su mogli raditi kao nadničari. S obzirom na to da su ratovi omogućili priljev znatnoga broja robova, veleposjednicima se nije isplatilo unajmljivati slobodnu radnu snagu jer je rad robova bio besplatan, njihova cijena niska i uzdržavanje jeftino. Manji broj osiromašenih i upropaštenih seljaka uspio je otvoriti obrt ili trgovinu na malo. Većina ih se pak upućivala u Rim gdje su u sirotinjskim četvrtima životarili od javnih podjela namirnica i novca te od darova imućnih sugrađana. Taj sloj rimskoga stanovništva koji je ostao bez prihoda nije plaćao porez niti služio vojsku prozvan je proleterima jer je imao samo svoje potomstvo. Dok su seljaci propadali, veleposjednici su sitne posjede gutali založnim pravom na temelju novca koji su posudili ili kupnjom i samovoljno prisvajali znatne dijelove državne zemlje te tako postajali vlasnici prostranih poljoprivrednih dobra koja su obrađivali robovi. To je u potpunosti izmijenilo italsko gospodarstvo koje se nekoć temeljilo na malome zemljoposjedu. Veleposjednici su pretežno pripadali senatorskom staležu i najviše su se okoristili osvajanjima jer se državna uprava nalazila u njihovim rukama. Kao vojni zapovjednici dobivali su najveći udio u pobjedničkome plijenu, a isluženi su državni dužnosnici postajali namjesnici u pokrajinama u kojima su se mogli prilično obogatiti. Senatorima je jednom zakonskom odredbom s kraja 3. stoljeća pr. Kr. bilo ograničeno poslovno poduzetništvo. To je otvorilo prostor još jednoj društvenoj skupini da iz novonastalih prilika izvuče korist. Bili su to poduzetni plebejci koji su golem imetak stekli baveći se novčarstvom, zelenaštvom,

trgovinom na veliko, trgovinom u dalekim zemljama i zakupom poreza u pokrajinama. Oni su pripadali staležu konjanika ili vitezova koji su ime dugovali činjenici što su raspolagali s dovoljno novca da opreme i uzdržavaju konja te su u ratu služili u konjaništvu. Unatoč tomu što su se vitezovi mogli po imovinskim prilikama izjednačiti sa senatorima, ograničen im je bio ulazak u više državne službe. Ponovi Opiši život seljaštva u rimskome društvu tijekom rane Rimske Republike. Kako je izgledao život veleposjednika? Kako se nazivaju imanja na kojima su oni živjeli?

Pokušaj društveno-gospodarskih reformi potkraj 2. stoljeća pr. Kr. Osiromašenje znatnog dijela rimskog pučanstva nužno se nepovoljno odrazilo na opće stanje društva. Broj punopravnih rimskih građana sve se više smanjivao pa je prijetilo i smanjivanje broja vojnika i povećanje broja nezadovoljnika. Italija je bila puna bezemljaša i robova. Proleteri u Rimu živjeli su od državne pripomoći, milostinje i prigodne zarade. Budući da su zadržali glasačko pravo i mogli na narodnim skupštinama birati državne službenike, bili su podatna meta slavohlepnih kandidata za državne službe koji su doslovce kupovali njihove glasove. Potrebu za promjenama uviđali su i pojedini istaknuti pripadnici rimskoga društva. Braća Tiberije i Gaj Grakho pripadali su plebejskome rodu Sempronijevaca koji je već odavno izborio važno mjesto u rimskome društvu. Tiberije je izabran za pučkog tribuna 133. g. pr. Kr. Ponukan propašću

Tiberije i Gaj Grakho.

143

ANTIČKI SVIJET slobodnih seljaka, brojnošću građana bez zemljoposjeda, rastućim brojem robova na veleposjedima i slabljenjem rimske vojne snage posegnuo je za zemljišnom reformom. Zamislio je obnovu stare zakonske odredbe koju je ograničavala površinu državne zemlje koja je zakupljivao pojedinac, uglavnom imućni ljudi. Veći dio takva zemljišta trebao se, uz odštetu, oduzeti i podijeliti siromasima ili bezemljašima uz neznatnu zakupninu. Budući da se većina senata tome žestoko protivila, Tiberije je dao da narodna skupština smijeni njegova sudruga u službi koji je uložio veto, što je bio prvi takav slučaj u dotadašnjoj povijesti Rima. Nakon prihvaćanja zakonskoga prijedloga ustrojen je tročlani odbor za preraspodjelu zemlje. Zbog svega toga Tiberije je optužen da je narušio svetost tribunskoga položaja i da je želio postati tiranin. Da ostvari daljnje planove i osigura se od optužbi koje su ga pogađale, Tiberije se opet kandidirao za pučkoga tribuna. Tada se senat poslužio potpuno nezakonitim postupkom. Tiberije je proglašen državnim neprijateljem te ga je skupina senatora i vitezova ubila. Njegovi su zakoni ostali na snazi jer je nezadovoljstvo bilo preveliko, ali njihova je dosljedna provedba sputavana. Gaj Grakho nastavio je politički program starijega brata. On je pritom odlučio steći podršku svih slobodnih građana. Prvi je put izabran za pučkog tribuna 123. g. pr. Kr. Donio je brojne zakone koji su išli u korist vitezova i puka. Obnovio je ovlasti tročlanoga odbora za preraspodjelu državnoga zemljišta. Zakonski je ograničio cijenu žita. Omogućio je vitezovima veći utjecaj u pokrajinskim upravama i štitio je njihove poslovne interese. Nakon što je izabran za pučkog tribuna 122. g. pr. Kr., uspio je donijeti zakon o osnivanju prekomorskih kolonija. No kad je predložio da se rimsko građansko pravo dodijeli italskim saveznicima, to je otuđilo dio njegovih pristaša te je pokušaj doživio neuspjeh. Posljedica je bila ta da nije iznova izabran za pučkoga tribuna. Njegovi protivnici među aristokratima tada su pokušali poništiti Gajeve zakone, a on se radi zaštite okružio naoružanom družinom. Kad je na narodnoj skupštini nesretno poginuo jedan njegov protivnik, senat je to iskoristio da proglasi izvanredno stanje i objavi rat Gaju. U sukobima koji su izbili Gaj je počinio samoubojstvo davši da ga ubije njegov rob, a život je izgubilo više od 3000 građana. Tako su reforme

144

braće Grakho ugušene u krvi. Senat je postao oruđe u rukama nekolicine. Dok su se raznim mjerama reforme i zakoni Gaja Grakha ograničavali, zakoni u korist vitezova ostali su nedirnuti. Doduše, jedan je zakon, donesen nešto kasnije, omogućio sitnim posjednicima da preuzmu vlasništvo nad državnim zemljištem koje su držali. Kako bi olakšao položaj siromašnijih društvenih slojeva, poslije je Gaj Julije Cezar poništio neka njihova dugovanja te odredio neke nove načine kako da ih podmire. Ponovi Kakve društveno-gospodarske reforme su pokušala provesti braća Grakho? Što je značila optužba da je Tiberije Grakho želio postati tiranin? Razmisli i odgovori zašto su zakoni u korist vitezova ostali nedirnuti.

Život robova Iako je dužničko ropstvo u rimskoj državi ukinuto zakonskom odredbom iz 326. g. pr. Kr., lakoća kojom su se robovi mogli kupiti po niskim cijenama u razdoblju osvajanja i njihovo jeftino uzdržavanje navelo je vlasnike veleposjeda i srednjih posjeda da se radije služe robovskom nego slobodnom radnom snagom. Osim rada na zemljišnim posjedima, robovi su obavljali i druge poslove. Bili su kućna posluga, pastiri, vrtlari i radnici u radionicama. Robovi su se osobito bojali rada u rudnicima i mlinovima. Ništa manje naporan nije bio rad u kamenolomima niti veslača na galijama. Među kućnim robovima i robinjama posebno su mjesto zauzimali liječnici, učitelji, odgojitelji i dadilje. Cijenjeni su bili i dobri pjevači i svirači, glumci, govornici i filozofi. Robinje su često mijenjale vlasnike i obavljale su raznovrsne poslove za svoje gospodare. Bile su često priležnice, domaćice i sluškinje. Uvjeti u kojima su robovi živjeli ovisili su o poslu koji su obavljali, ali i o stavu njihovih gospodara. Koliko je sredinom 2. stoljeća pr. Kr. bio težak pritisak na robove, pokazuje načelo rimskoga patricija Marka Porcija Katona Starijeg koji je smatrao da robovi, osim rada, jela i kazne, ne bi smjeli ništa drugo poznavati, već bi ih se što je moguće svrsishodnije trebalo ubiti radom. Životni su uvjeti robova bili općenito loši. Na javnim tržnicama prodavani su poput kakve robe, na njih se gledalo kao na obično oruđe, bili su vlasništvo svojih

ANTIČKI SVIJET skog razdoblja. Sve češće im se davala osobna sloboda i postajali bi oslobođenici. Mogli su i sami otkupiti slobodu. Kao oslobođenici ostali bi štićenici bivšega gospodara, a neki među njima stekli su i velika bogatstva. Oslobođenike je zapošljavala i carska uprava.

Brak i vlasništvo Nadgrobni spomenik gladijatora Marcijala, 1. st. (Oxford: Ashmoleov muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Osnova rimskoga društva bila je obitelj koja nije sasvim odgovarala današnjem poimanju te riječi. Bila je to velika obitelj koju su činili roditelji, djeca, obitelj odraslih sinova, šira rodbina, klijenti i robovi. Smisao joj je bio zadovoljavanje životnih potreba svih njezin članova, gospodarskih, društvenih i vjerskih. Način života svake rimske obitelji zasnivao se na etičkim i pravnim pravilima života tadašnjeg društva. Na čelu obitelji bio je otac obitelji (lat. pater familias). On je raspolagao obiteljskim imetkom te imao pravo odlučivanja o životu i smrti svih članova obitelji pa su mu svi ukućani morali iskazivali poslušnost i poštovanje. Otac obitelji je vodio brigu o nabavi i održavanju oružja i poučavao je sinove vojnim vještinama. Brak je bio ugovor koji je pravno propisan rimskim zakonicima već u doba Republike. Rimski brakovi najčešće su dogovarani između članova dviju obitelji te su bili svojevrstan savez. Osjećaji i ljubav nisu bili važni nego interesi obitelji. Stoga je otac obitelji izabirao zaručnice ili zaručnike svojim sinovima i kćerima. U kasnijem razdoblju djeca su mogla odbiti predložen brak kao ne-

gospodara koji su nad njima imali pravo života i smrti i smjeli izvršavati svakojake okrutnosti. S robovima koji su obavljali naporne poslove postupalo se naročito kruto: preko noći zatvarani su okovani u tijesne radionice, žigosani poput stoke, hranjeni lošom i najjeftinijom hranom te držani polugoli. Kad bi ostarjeli ili se razboljeli, ponovno bi ih prodavali. Stoga nije bila ni rijetkost da rob ubije gospodara. Zloglasna kazna za prekršaje robova bila je njihova prodaja u gladijatorske škole. Robovi su bili i izravno kupovani za potrebe tih škola. Ondje su pod strogom stegom obučavani za borbu te su njihovi međusobni bojevi rimskim bogatašima pružali zabavu. S vremenom su gladijatorske borbe prerasle u prave krvave predstave koje su vladajući slojevi u Rimu organizirali za razbibrigu besposlenoj svjetini. Borbu protiv gospodara robovi su najčešće vodili na gospodarskome polju. Gdje god su mogli hotimičnim su nemarom smanjivali prinose. Nesnosni životni uvjeti tjerali su robove i na bijeg ili podizanje ustanka. Prva velika pobuna robova izbila je na Siciliji (136. – 132. g. pr. Kr.). Najpoznatiji i najveći ustanak robova u Italiji je poveo trački gladijator Spartak (74. – 71. g. pr. Kr.). Nakon dugotrajnih i žestokih borbi pobuna gladijatora pod vodstvom Spartaka ugušena je u krvi 71. g. pr. Kr. Nakon pobune većina uhvaćenih bivših gladijatora i robova je razapeta na križeve uz rimske puteve od Kapue do Rima. Robovima je porasla cijena kako je sa završetkom osvajačkih ratova pao njihov priljev. No nikada nisu prestali biti dostupni, poglavito uz granice. Odnos Muškarac i žena. Pompeji. prema robovima također se promijenio početkom car- (Napulj: Arheološki muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2004.)

145

ANTIČKI SVIJET prihvatljiv, a otac je zatim kćeri ili sinu tražio novoga životnog partnera, odnosno partnericu. Zaruke, koje su potvrđivale savez među obiteljima, često su sklapane još u dječačkoj, odnosno djevojačkoj dobi. Djevojčice i djevojke su u brak ulazile dosegnuvši spolnu zrelost, u dobi između 12 i 18 godina. Mladići se nikad nisu ženili prije navršene 13 godine, a najčešće u dobi između 20 i 30 godina. Temelj braka bio je osiguranje potomstva i nastavak života svake obitelji. Aristokratkinje su u kasnijim vremenima pokazivale sve veću nesklonost prema uobičajenom majčinstvu. U 1. stoljeću pr. Kr. većina aristokratkinja nije dojila vlastitu djecu nego je unajmljivala dojilje. Dan vjenčanja uvijek se pažljivo birao među sretnim danima rimskoga kalendara kako bi se osigurala njegova trajnost i sreća. Svadba i svadbena povorka bili su uvijek popraćeni veseljem i glazbom, a često i gozbom u kojoj su sudjelovali članovi obje obitelji. Tijekom svečanosti vjenčanja djevojka je otpraćena do doma svoga supruga gdje su je djeveri prenijeli preko kućnoga praga. Nakon što bi je njezine djeveruše odvele do bračne postelje, svadbena je povorka napustila kuću, a novopečeni supružnici su ostali nasamo te se prepuštali prvoj bračnoj noći. Stupanjem u brak Rimljanka je u doba rane Republike potpala pod vlast svojeg supruga zajedno sa svojom imovinom - mirazom. Ako bi joj suprug umro, bila bi podložna najstarijemu muškom članu obitelji. Do 1. stoljeća pr. Kr. prilike su se promijenile jer bi ostala pod očevom vlašću unatoč tome što se preselila u muževu kuću. Napokon, i sinovi su ostajali pod očinskom vlašću čak i nakon što su zasnovali vlastite obitelji dok god je otac bio na životu. Očekivalo se i da kći ostane odana ocu, čak i ako se zbog toga ne bi slagala s mužem. Ona je zadržala očinsko ime i ne bi uzela muževo. Supruga – udana gospođa (lat. matrona) i majka obitelji (lat. mater familias) – službeno je postala gospodaricom kuće koja nije imala nikakvu vlast u domaćinstvu, ali su je ukućani poštovali. Ona je suprugova životna družica koja mu osigurava nasljednike. Rimsko pravo određivalo je mogućnost da se u slučaju neplodnosti supruge ona vraća svojemu ocu kako bi njezin suprug mogao uzeti novu ženu koja će mu podariti djecu. Rimljani su poput mnogih drugih naroda Staroga svijeta pravno poznavali mogućnost razvoda braka. Osnova za razvod je u prvom vremenu bila ženina neplodnost ili preljub. Isprva su samo muškarci smjeli prekidati brakove. Od kasne Republike već su i žene mogle zatražiti 146

Livija Druzila (58. g. pr. Kr. – 29. g.), supruga Augustova, majka cara Tiberija, baka cara Klaudija, prabaka cara Kaligule, šukunbaka cara Nerona. Narona. (Oxford: Ashmoleov muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Smatrali su je uzorom rimske matrone. Njezine vrline bile su štedljivost, skromnost, jednostavnost, iskrenost, pobožnost i čednost. Znamen čednosti bila je prerada vune pa se stoga na brojnim ženskim nadgrobnim spomenicima nalazi prikaz košare s vunom i stolac. I od žena iz viših slojeva očekivalo se da znaju presti te je Livija naglašeno pokazivala svoje umijeće. Smatraju li se navedene vrline rimske matrone i danas važnim vrlinama? Objasni svoj odgovor.

razvod braka, i to bez točno određenog razloga. Prekid braka nastupao je od trenutka kad je jedan od supružnika obavijestio bračnoga druga da im je brak završio. Nakon toga bi supruga uzimala natrag glavninu miraza, osim ako razlog razvoda nije bio preljub, te napustila zajedničko kućanstvo. Raskid braka je potvrđivalo sedam svjedoka. Muškarci su kao povod razvoda mogli navesti svaku sitnicu koja im se nije svidjela kod supruge. Najčešći je bio pronalazak bogatije i utjecajnije žene koja im je osigurala veći miraz. Tada bi jednostavno otjerali staru suprugu iz kuće. Važni rimski građani znali su se ženiti više puta tijekom života, a i žene su često brzo nakon prekida braka stupale u novi. Djeca su nakon razvoda najčešće ostajala kod oca, ako supruga nije mogla dokazati da joj je bivši muž bezvrijedna osoba. Rimljani i Rimljanke stupali su u brak i poslije smrti prethodnih supružnika. Udovac se smio oženiti odmah nakon što mu je preminula supruga. Udovica je morala čekati deset mjeseci, a od vremena cara Augusta i dvanaest. Razlog za taj propis bila je želja da se nedvojbeno može utvrditi tko je otac djeteta ako bi udovica prethodno ostala trudna. Rimski zakoni od kasne Republike nisu dozvoljavali muževo nasilje prema ženi. Ako bi muž tukao ženu, to je bila dovoljna osnova za razvod ili pokretanje sudskog postupka. Općenito se očekivalo da muškarac bude dobar suprug te da se ponaša umjereno i dolično prema ženi. Rimska djeca su u potpunosti bila podčinjena ocu obitelji koji je odlučivao o svim važnim pojedinostima njihova života, od rođenja do udaje ili ženidbe, odabira zanimanja i slično. Sinovi iz bogatijih i utjecajnih obitelji često su pratili očeve u obavljanju državnih poslova.

ANTIČKI SVIJET Iako su mladići postali punoljetni sa 16 godina, ocu su Rimljanka iz ostali podložni sve do njegove smrti. Kćeri i sinovi bili su Pompeja. Arheološki jednako cijenjeni u rimskoj obitelji, a imali su i jednaka (Napulj: muzej. Foto: Mladen prava u raspodjeli očeve imovine. Tomorad, 2004.) Ponovi Opiši rimsku obitelj. Tko je bio na čelu rimske obitelji? Kako se sklapao, a kako raskidao brak kod Rimljana? Tko su matrone? Kakav je bio pravni položaj djece u rimskome društvu?

Položaj žene Slobodne žene bile su rimske građanke, ali bez prava glasa. Budući da nisu imale politička prava i dužnosti, rimski izvori o ženama relativno malo govore s izuzetkom pojedinih žena iz vrlo bogatih i utjecajnih rimskih obitelji. Život Rimljanke vrtio se oko nadzora kuće, brige o kućnoj posluzi i djeci te obavljanju svakodnevnih kućanskih poslova. Majka je također brinula o odgoju svoje maloljetne djece. Djevojčice su već od malenih dana provodile vrijeme kod kuće učeći plesti i šivati. Smrtnost žena tijekom porođaja ili nakon njega bila je vrlo visoka, a prosječna životna dob žene iznosila je između 25 i 30 godina. Prosječna životna dob muškarca iznosila je između 30 i 35 godina. IZVOR Jedan natpis na pogrebnoj steli neke Klaudije iz 2. st. pr. Kr. lijepo prikazuje što su Rimljani smatrali za ženske ideale: „Ovo je nedragi grob drage žene. Voljela je muža svim srcem. Rodila je dva sina. Jednog od njih ostavlja na zemlji, drugog pod zemljom. Bila je dražesna govora i otmjena koraka. Skrbila je za kuću. Plela je vunu. To je sve što se ima reći.“ Izvor: Mary Beard, SPQR – Povijest starog Rima. Zagreb: Školska knjiga, 2018., 272.

U ranijem razdoblju otmjene Rimljanke iz bogatijih obitelji obično su prele vunu te nadgledale rad članova obitelji, od sluškinja do slugu. U kasnijim vremenima često su posao nadzora rada slugu, sluškinja i robova u domaćinstvu dale podređenim nadzornicama ili domaćicama koje su često bile oslobođenice iz dijela rimske obitelji. Nakon što bi na taj način bile oslobođenje raznih kućanskih poslova, bogate Rimljanke su mogle voditi lagodan život i uživati u uljepšavanju, posjetima drugim ženama, šetnji ili večernjim zabavama. No mogle su i voditi kućanstvo u ime muže-

Da se uz fotografiju ne spominje u naslovu „Rimljanka”, na temelju čega bi mogao/la zaključiti da je riječ o Rimljanki?

va ako su izbivali na vojnim pohodima ili službenim dužnostima u pokrajinama, ponekad i po nekoliko godina. Budući da su po rimskom pravu imale određenu poslovnu sposobnost, smjele su sklapati ugovore, baviti se poslovnim pothvatima, posuđivati novac, posjedovati nekretnine i financirati javne radove. U 1. stoljeću poznati su primjeri žena iz viših slojeva koje su se bavile prijevozom roba. Žene iz nižih slojeva bile su i liječnice, dadilje, dojilje i babice. Neke su vodile vlastite obrtničke radionice, bavile se trgovinom i držale gostionice. Radile su i kao sviračice i glumice, iako su se ta zanimanja povezivala s prostitucijom pa se na njih gledalo sa zazorom. U siromašnijim obiteljima žene su same obavljale sve kućanske poslove. Pritom su majke učile kćeri kuhanju, tkanju, čišćenju i ostalim kućanskim poslovima da bi nakon udaje one bile spremne obavljati ulogu mater familias. U ranijim vremenima očekivalo se od Rimljanke da ponajprije boravi kod kuće, no u kasnijem su razdoblju imale slobodu izlaska iz domova te samostalnog odlaska u kazalište ili kupelji. Jedna od rijetkih javnih dužnosti u kojima su žene igrale važnu ulogu bila je religija, a u tome se posebno isticao položaj svećenica. U pravilu su to bile kao bračne družice svojih muževa svećenika, ali bilo je i obreda namijenjenih samo ženama. Svećenice su najčešće potjecale iz viših društvenih slojeva rimskog društva te je taj položaj mogla obnašati samo visoko moralna osoba. Posebno važnu ulogu među svećenicama imale su svećenice božice Veste – vestalke, koje su se brinule o svetoj vatri u hramu božice Veste. Bile su obvezane na čednost, a gubitak djevičanstva smatrao se kobnim predznakom za dobrobit Rima pa je u skladu s time kazna za prijestupnicu bila smrt. Položaj vestalke nosio je sa sobom i povlastice. Ona bi pre-

147

ANTIČKI SVIJET stala potpadati pod vlast oca obitelji i stekla bi punu pravnu samostalnost te bi mogla potpuno slobodno raspolagati svojom imovinom. Osim toga, kada je posjećivala kazalište ili cirk, smjela je sjesti na počasna mjesta namijenjena senatorima. Nakon što bi prošla njihova služba u trajanju od 30 godina – a svećenice bi postale u dobi od šest do deset godina – smjele su se udati i voditi uobičajen građanski život. Međutim, prema dostupnim svjedočanstvima samo je mali broj bivših vestalki iskoristio tu mogućnost. Ponovi Opiši položaj žene u rimskom društvu. Kojim su se sve zanimanjima Rimljanke mogle baviti? Što možeš reći o položaju svećenica? Što znaš o vestalkama?

Obrazovanje U ranome rimskom društvu sav se odgoj odvijao u kući te su djecu odgajali i obrazovali otac i majka. U prvim godinama života usvajali su od majke običaje i pravila rimskoga društva. Djevojčice su i poslije ostajale pod majčinom paskom te učile kućanske poslove poput predenja vune. Dječaci bi prelazili u očeve ruke, a on ih je podučavao raznim praktičnim, osobito poljoprivrednim znanjima. Školovanje je bilo namijenjeno djeci imućnih i utjecajnih Rimljana koji su mogli platiti školu i odreći se rada svoje djece u svakodnevnome privređivanju. Osim sporta i ratništva, dječaci su učili čitati i pisati, a upoznavali su se i s rimskim pravom, upravljanjem državom i govorništvom. Podvrgavani su i vojnoj izobrazbi. Odgoj nije služio samo stjecanju znanja nego i razvijanju vrijednosti poput poslušnosti, skromnosti, postojanosti, stege, hrabrosti i muževnosti. Njihov bi odgoj završio kad su sa 16 godina postali punoljetni. Pod utjecajem grčke kulture tijekom 2. stoljeća pr. Kr. promijenilo se i obrazovanje. Pojavili su se učitelji – bili su to robovi ili oslobođenici – koji su po kućama ili u javnim školama djecu učili čitati, pisati i računati. Ti su učitelji često bili grčkog podrijetla. Javna škola nije bila državna jer ona nije postojala, nego je bila privatna koju je mogao osnovati i u njoj podučavati svaki obrazovani muškarac. Muška i ženska djeca imućnih i utjecajnih Rimljana počela su pohađati javnu školu s navršenih sedam godina. U njoj su učila čitati i pisati na latinskom i grčkom jeziku te osnove računanja, a završavala su je u dobi od 12

148

Antonija Mlađa, majka cara Klaudija. (Falerij, prva polovica 1. st. Berlin: Muzej starina. Foto: Mladen Tomorad, 2003.)

Antonija Mlađa, kći Marka Antonija i nećakinja cara Augusta, tipičan je primjer otmjene Rimljanke. Nakon muževe smrti više se nije udavala. U rimskom društvu osobito su bile na cijeni prvi put udane žene i udovice koje se više nisu preudavale, a rodile su djecu. Nije imala visoko mišljenje o svojemu najmlađem djetetu Klaudiju kojeg je navodno nazivala „čudovištem“. Istraži zašto je majka cara Klaudija nazivala „čudovištem“.

godina. Do škole i natrag pratio ih je rob – pedagog, čiji je zadatak bio štititi ih od opasnosti na ulici te dodatno poučavati. Završetkom osnovnog obrazovanja djevojke nisu nastavljale školovanje. Mladići su polazili gramatičku školu u kojoj su učili grčku i rimsku književnost, mitologiju, filozofiju, povijest i geografiju. Od 16. do 20. godine pohađali su retorsku školu gdje su ih podučavali govorništvu koje im je bilo potrebno u kasnijem političkom životu. Velika se važnost davala tjelesnim vježbama kako bi mladići bili uvijek spremni za ratnu službu. U osnovnoj školi odgoj je bio veoma strog i naporan, učilo se oponašanjem, a batine i kazneni zadatci bili su najvažnije odgojno sredstvo. Nastava je ljeti počinjala u svitanje, a zimi dok je još bila noć te trajala do kasno poslijepodne, uz kratku stranku u podne. Nastave nije bilo od kraja srpnja do sredine listopada. Objasni uzroke i posljedice Istraži razloge različitog načina odgajanja u Ateni i Sparti te posljedice tih različitih načina odgoja. Rezultate istraživanja prikaži kratkim sastavkom.

Prepoznaj promjene Usporedi rimsko i grčko obrazovanje te potom uoči ono što se promijenilo i što je ostalo isto do danas na području obrazovanja.

ANTIČKI SVIJET

ANTIČKA SVAKODNEVICA (izborna tema) U sljedećem tekstu saznat ćeš mnogo zanimljivih i novih informacija o svakodnevnom životu starih Grka i Rimljana, kako su se hranili, odijevali, o načinu na koji su se zabavljali u slobodno vrijeme. Sve zanimljivosti pokušaj povezati s današnjim načinom života te izdvoji sličnosti i razlike.

Svakodnevica grčkog svijeta Prehrana stanovništva Hrana starih Grka uglavnom se sastojala od kruha pripremljenog od raznih žitarica te raznih kaša. Brašno potrebno za izradu kruha mljelo se iz neke vrste žita i raznih vrsta pšenice. Kuhari su od brašna također pripremali razne vrste slastica koje su uglavnom zaslađivali medom. Prilikom pripreme hrane uglavnom su koristili maslinovo ulje. Hranu su začinjavali solju, bosiljkom i metvicom. Od povrća najviše su koristili rotkvicu, kupus, krastavce, artičoke, celer, leću, slanutak, grah, grašak, luk i češnjak. Također su jeli meso, ali zbog njegove skupoće jeli su ga samo u manjim količinama, i to vrlo rijetko. Lovci su lovili divlje životinje i ptice čije meso su također koristili u prehrani. Meso je stoga bilo jelo bogova i grčkih heroja. Kako bi nadomjestili meso, stanovnici koji su živjeli uz rijeke i priobalna područja često su se hranili ribom. Najčešće su jeli ribu koju su posluživali uz kruh, maslinovo ulje i razne grahorice. Od mlijeka koza i ovaca uglavnom su proizvodili sladak ili slan sir koji su često jeli uz maslinovo ulje. Mlijeko su pili vrlo rijetko te su običaj pijenja mlijeka smatrali barbarskim, jednako kao i pijenje nerazrijeđenog vina. Vodu su zbog opasnosti od zaraze rijetko pili, gaseći žeđ razrijeđenim vinom.

Stanovanje U ranim razdobljima grčke povijesti nastambe različitog tipa uglavnom su bile izrađene od opeke sušene na suncu, gline i drva. Grci su kamen u širokoj upotrebi počeli koristiti tek tijekom 5. i 4. stoljeća pr. Kr. Jedine građevine koje su u ranijemu razdoblju bile

građene od kamena bile su palače vladara i hramovi. Ostatci palača minojske i mikenske kulture pronađeni u Knosu, Mikeni i Troji upućuju na to kako su živjeli predstavnici aristokracije u brončanom dobu. Palača u Knosu zauzima površinu od 6 hektara, a u njezinu kompleksu otkriveno je gotovo 1300 prostorija čiji su zidovi bili ukrašeni brojnim freskama. Središnja, po svoj prilici vladarska soba s prijestoljem ukrašena je brojnim prizorima s mitološkim životinjama. U razdoblju mikenske kulture nastale su palače okružene debelim, tzv. kiklopskim zidinama. Od od 8. do 5. stoljeća pr. Kr. Grci su počeli koristiti kamen za izgradnju brojnih javnih zgrada i hramova. Najcjenjenija vrsta kamena bio je mramor, a njime su se ukrašavale najvažnije zgrade poput hrama Partenona. Zgrade su često bile povezane redom stupova. Ponekad su stupovi u nizu smješteni ispred ulaza, ali i sa sve četiri strane zgrade. Kuće su imale i natkriveni trijem koji su podržavali stupovi. Grci nisu koristili lukove u gradnji. Njihove zgrade imale su kvadratni izgled. Najbolji primjeri grčkoga graditeljstva njihovi su brojni hramovi. Budući da se čvrsti kamen uglavnom koristio samo za gradnju palača i javnih zgrada, kuće za stanovanje bile su obično izgrađene od jeftinijih materijala (naslaganog kamenja, blata i opeke). U pravilu su bile vrlo jednostavnog oblika, a ulice između njih bile su vrlo uske. Zidovi su bili vrlo tanki tako da su provalnici laganim udarcem noge u zid mogli provaliti u kuću. Kuće su obično građene oko središnjeg otvorenog dvorišta. U kućama imućnih osoba sobe su se na sve četiri strane nadovezivale na dvorište, a postojale su zasebne sobe koje su služile kao kupaonice. Samo su zidovi imućnijih bili ukrašeni freskama. Podovi su često bili prekriveni životinjskim kožama ili pokrivačima načinjenim od trske. Krovovi su najčešće bili pokriveni drvenim gredama i crijepovima od pečene zemlje. Kuće su ponekad imale odvojene pro-

149

ANTIČKI SVIJET Hefestov hram u Ateni. (Foto: Mladen Tomorad, 2016.)

storije namijenjene boravku žena, obično u stražnjim dijelovima zgrade. Na sjevernoj strani kuća muškarci su obično imali zasebne odaje u kojima su se družili i zabavljali. Kuće siromašnijih Grka sastojale su se od jedne veće prostorije koja se ponekad pregrađivala.

Žene su nosile dugu i široku haljinu bez rukava s bogatim naborima. U početku se taj četvrtasti komad odjeće zakopčavao na ramenima i vezao u struku, a kasnije su dijelovi na ramenima bili zašiveni. Bio je najčešće izrađen od vune.

Ponovi

Kako su izgledale palače starih Grka? Usporedi izgled kuća imućnih i nižih slojeva društva.

Na internetu pronađi slike i opiši nekoliko karakterističnih vrsta odjeće starih Grka.

Odijevanje

Zabava

Tijekom većeg dijela grčke povijesti način odijevanja malo se mijenjao. Muškarci i žene nosili su sličnu odjeću izrađenu od vune i lana, a na nogama sandale. Kako bi se zaštitili od jarkog sunca, Grci su nosili razne vrste pokrivala za glavu. Grci su se u početku odijevali u jednostavnu debelu vunenu tuniku bez rukava ili samo s jednim rukavom, a prsa i desna ruka često su im bila otkriveni. S vremenom počeli su nositi vunenu ili lanenu odjeću koja je imala dugi ili kratki oblik s kratkim rukavima ili bez njih. Nalikovala je košuljama koje su se nosile na golo tijelo. Takvo dugo ruho uglednici su nosili svakodnevno, a neopasanog su često koristili kao spavaću košulju. Kratko se nosilo u borbi, lovu i raznim svakodnevnim poslovima. Muška inačica izrađivala se u bijeloj boji, a ženska u raznim bojama te s brojnim ukrasima i šarama. Preko ovog ruha nosio se obično ogrtač u obliku četvrtastog komada tkanine. Obavijao se oko tijela od lijeve ruke do ispod desnog pazuha te prebacivao preko lijevog ramena tako da su desno rame i ruka uvijek ostajali nepokriveni. Kada su izlazile na ulicu, žene su također nosile sličan ogrtač.

Grci su mnogo vremena provodili izvan kuće. Budući da su od ranog djetinjstva veliku važnost pridavali tjelesnom razvoju i njezi tijela, često su boravili na raznim borilištima gdje su se bavili atletskim disciplinama, boksom i hrvanjem. Upravo su stoga razvili sportska natjecanja. Najpoznatije natjecanje bile su Olimpijske igre koje su se održavale svake četvrte godine u čast boga Zeusa u svetištu Olimpiji. Tijekom petodnevnog trajanja igara grčke državice su prestale ratovati jer je bilo proglašeno sveto primirje. Mladići iz svih grčkih polisa natjecali su se u trčanju, bacanju koplja i diska, skakanju u dalj i hrvanju. Pobjednik je dobivao grančicu svete masline i bio je slavljen u svome gradu i cijeloj Grčkoj. Od prvih Olimpijskih igara 776. g. pr. Kr. Grci su počeli brojiti godine. Razdoblje između dviju olimpijskih igara nazvano je olimpijadom. Od svih su natjecanja Olimpijske igre bile najpoznatije. Osim Olimpijskih igara održavale su se i Istamske igre u Korintu u Posejdonovu čast, Pitijske igre u Delfima u Apolonovu čast te Nemejske igre u slavu oca bogova Zeusa u svetištu Nemeji u sjeveroistoč-

150

ANTIČKI SVIJET

Ruševine grčkoga grada Olimpije na poluotoku Peloponezu. Od 720. g. pr. Kr. natjecatelji na Olimpijskim igrama borili su se goli. Naime, na 15. olimpijskim igrama Orsip je u utrci izgubio pregaču oko bokova pa je dalje trčao gol. Otad su se svi natjecatelji u Olimpiji borili bez odjeće, a kasnije je to uvedeno i na drugim natjecanjima. Od 5. st. pr. Kr. u Olimpiji su se, osim sportskih natjecanja, održavale i kazališne priredbe, natjecanja u govorništvu i umjetničke izložbe. Kada prestaje biti društveno prihvatljivo natjecati se gol u sportu?

Mladi pobjednik atletskih natjecanja s grančicom svete masline na glavi. (Atena: Nacionalni arheološki muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2016.)

Zašto su pobjednici natjecanja dobivali grančicu svete masline? Što ona simbolizira?

Trkači, o. 530. g. pr. Kr. (New York: Metropolitanski muzej umjetnosti. Foto: Mladen Tomorad, 2005.)

nom dijelu Peloponeza. Arheološki nalazi upućuju na to da su se stari Grci natjecali u momčadskim sportovima poput hokeja na travi. U 5. i 4. stoljeću pr. Kr. te tijekom helenističkog razdoblja vrlo su popularne bile utrke dvokolica, ali i konjske utrke. Grci su već ujutro odlazili na glavni trg – agoru – gdje su prepričavali novosti i trgovali ili u gimnazij – vježbalište gdje su jačali svoja tijela. Ono je često bilo spojeno s posebnom zgradom u kojoj su mogli boksati i hrvati. U nekim gradovima bili su izgrađeni

Stadij u Epidauru. (Foto: Mladen Tomorad, 2016.)

veliki stadiji na kojima su se odvijala razna atletska sportska natjecanja. Uz vježbališta su se nalazile knjižnice (biblioteke) i gajevi u kojima su Grci vodili dugotrajne razgovore. Česta su bila druženja u javnim kupalištima. Navečer su se ponovno sastajali s prijateljima na gozbama i zabavljali uz glazbu, ples i razgovor. Često su se okup ljali i u kazalištima gdje su gledali glumačke izvedbe

151

ANTIČKI SVIJET

Banket, gozba uglavnom priređivana samo za muškarce. (Pest/Paestum: Arheološki muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2004.)

književnih djela kao i prigodom svetkovina koje su se održavale u čast grčkih bogova. Od 5. stoljeća pr. Kr. u Olimpiji su se, osim sportskih natjecanja, održavale i kazališne priredbe, natjecanja u govorništvu i umjetničke izložbe. Glazba je također bila važan dio njihove zabave. Od svih oblika umjetnosti Spartanci su jedino njegovali glazbu. Primijetili su da ona pridonosi skladu pokreta i ohrabruje ratnike u boju pa su u bitke često odlazili pjevajući ratne pjesme. Ponovi Koje su sportske discipline bile prisutne na Olimpijskim igrama u antičkoj Grčkoj, a koje su prisutne danas na Olimpijskim igrama? Gdje su se Grci često sastajali i družili? Koje su se sve javne zgrade za zabavu i razonodu nalazile na agori?

Svakodnevica rimskog svijeta Prehrana stanovništva Prehrambene navike najvećeg dijela rimskog stanovništva uglavnom su se sastojale od onih životnih namirnica koje su im bile dostupne. Na jelovniku se često nalazilo voće, povrće, med i mliječni proizvodi, a rjeđe meso. Zbog nemogućnosti kupovine mesa siromašni Rimljani hranili su se isključivo povrćem i prerađevinama žitarica. U carsko doba svaki se mjesec rimskom puku besplatno dijelilo žito. U 3. stoljeću

152

Mozaik s prikazom raznovrsnih prehrambenih namirnica Rimljana. (Rim: Vatikanski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

podjela je proširena i povećana. Car Septimije Sever pridodao je dnevno sljedovanje ulja, a car Aurelijan djelio je svinjetinu koja je Rimljanima bila najomiljenije meso i vino po sniženim cijenama. Naposljetku je i mjesečnu podjelu žita zamijenio dnevnim obrokom kruha. U kasnoj Republici i u Rimskom Carstvu mnogi građani Rima živjeli su u većim kućama u kojima nije bilo kuhinje, pa su se često hranili u manjim zalogajnicama i krčmama smještenim na ulicama grada. Siromašniji slojevi hranili su se jednostavnim jelima pripremljenim od žitarica. Uz žitnu kašu ili kruh obično

ANTIČKI SVIJET

Stanovanje

Reljef pastira s kravama, 1. st. (St. Louis: Muzej St. Louisa. Foto: Mladen Tomorad, 2018.)

se služilo voće, vino i maslinovo ulje. Na jelovniku su često bile masline te razno povrće. Jela od povrća najčešće su se pripremala od luka, češnjaka, rotkvice, celera, šparoge, mrkve, repe, tikvica, europskoga graha, graška i leće. Od voća najčešće su jeli smokve, grožđe, datulje, jabuke, kruške, dud, breskve, marelice i trešnje. Hranu su često dopunjavali raznim vrstama orašastih plodova, najčešće lješnjacima i bademima. Od mlijeka koza i ovaca pravili su razne vrste sira, a ponekad su ga začinjavali češnjakom. Stanovnici priobalnih naselja i otoka pripremali su razna jela od ribe. Meso peradi jeli su jako rijetko. Bogatiji slojevi društva hranili su se složenijim jelima sačinjenim od mesa, raznog povrća i voća. Od mesa su uglavnom jeli svinjetinu i teletinu. Upotreba govedine uglavnom se smatrala barbarskim činom. Kuhari bogatijih rimskih građana hranu su često dopunjavali raznim umacima koje su začinjavali origanom, kuminom, korijandrom, koromačem, đumbirom, soli, paprom, medom, octom, vinom i grožđicama. Na zabavama su se posluživala brojna složena jela, a ponekad jela sastavljena od egzotičnih životinja (primjerice, paunova, flaminga, deva). Za doručak su najčešće jeli kruh sa solju. Sredinom dana pojeli su poneko jaje i kruh, a bogatiji slojevi meso i jaja. Glavni obrok dana bio je tijekom kasnoga popodneva. Bogatim slojevima društva tijekom glavnoga obroka posluživano je nekoliko sljedova raznih vrsta jela. Ponovi Opiši što su najčešće jeli Rimljani. Uoči na koji se način razlikovala prehrana siromašnih i bogatijih slojeva.

U središtu rimskih gradova nalazio se forum. On je bio središte javnog života gdje su se obavljali politički, pravni, vjerski i trgovački poslovi. U blizini foruma često su bile posebne građevine namijenjene zabavi (terme, amfiteatri, kazališta). U okolnim ulicama bile su kuće za stanovanje. U početku su Rimljani živjeli u jednostavnim, skromnim domovima. Siromašni slojevi društva živjeli su u kućama koje su se sastojale od jedne prostorije, a često i u jednostavnim okruglim ili četvrtastim kolibama izrađenim od šiblja, drva, slame i blata. Prosjaci su često noćili u na brzinu složenim straćarama koje su bile prislonjene na neke druge nastambe. U kasnoj rimskoj Republici i u Rimskom Carstvu plebejske obitelji, stranci i siromašni slojevi Rima i Ostije živjeli su u stambenim višekatnicama bez kuhinje (insulama). One su obično imale četiri kata. Većina jednosobnih stanova bila je vrlo mračna i neudobna. Upotreba vatre bila je uglavnom zabranjena, ali to nije sprječavalo njihove stanovnike da koriste žeravnike pa je nerijetko dolazilo do požara.

Rimska višekatnica (insula).

Srednji i viši slojevi društva živjeli su u obiteljskim kućama koje su nerijetko bile ukrašene raznim freskama, mozaicima i kipovima. Kuće su bile odvojene zidovima, a sastojale su se od više prostorija koje su često imale prozore koji su gledali na vanjsko dvorište kuće. U kuću se ulazilo kroz prednju prostoriju – atrij, koja je često bila ukrašena obiteljskim portretima. Na stropu atrija često je bio otvor kroz koji su prodirale sunčeve zrake osvjetljavajući prostor, a u podnožju se nalazio manji bazen u koji je padala voda tijekom kišnih dana. Atrij je služio kao mjesto gdje su se dočekivali gosti. Iz atrija su najčešće vodili ulazi u bočne spavaće sobe, a u pravilu ih je bilo između četiri i šest. Iz stražnjega dijela atrija vodio je hodnik u

153

ANTIČKI SVIJET

Atrij kuće u Herkulaneju. (Foto: Mladen Tomorad, 2004.)

Unutrašnjost vile bogatih društvenih slojeva u Herkulaneju. (Foto: Mladen Tomorad, 2004.)

posebno krilo doma u kojem su bila smještena raznovrsna spremišta ili radne prostorije. U dijelu radnih prostorija vlasnik kuće nerijetko je primao klijente, poslovne partnere i političke suradnike. Iza ovog dijela kuće nalazile su se privatne prostorije te sobe za zabavu i razonodu. Svaka rimska obiteljska kuća imala je omanju kuhinju u kojoj se pripremala hrana. Neke kuće su također imale vrt okružen stupovima. Već su se u kasno doba Republike među Rimljanima produbile imovinske razlike. Tada su bogataši skrom ne domove zamijenili raskošnim palačama i bogato opremljenim ladanjskim kućama – vilama (lat. villa). Najčešće su stanovali u raskošnim gradskim kućama s unutrašnjim dvorištem. Od velegradske vreve skla-

Što možeš zaključiti o životu bogatih društvenih slojeva na temelju prikaza unutrašnjosti vile?

njali su se u ladanjske kuće u predgrađu. Priređivali su bogate i nerijetko raskalašene gozbe. Vile su najčešće bile građene u sklopu imanja izvan naseljenih mjesta te su se sastojale od većeg broja prostorija i zgrada. Neke su bile skromnije građevine na poljoprivrednom imanju na kojem je živjela cijela familija, a poneke su bile vrlo luksuzne i bogato ukrašene. Rimski carevi gradili su vile koje su uz carske palače uključivale parkove, bazene i hramove. Najbolji primjer ovakve vrste gradnje je vila cara Hadrijana u današnjem Tivoliju nedaleko od Rima.

Ostatci rimskih kuća i ulice u Ostiji. (Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

Usporedi izgled grčkih i rimskih gradova.

154

ANTIČKI SVIJET Hadrijanova vila u Tivoliju. (Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

IZVOR Dok se naime pričinilo, da su Heleni osobiti vješti u izgradnji gradova, jer su vodili računa o ljepoti i utvrđenosti mjesta, o lukama i plodnosti zemlje, Rimljani su se ponajviše pobrinuli za ono, što su ovi zanemarili, tj. za taracanje putova, za dovođenje vode (vodovode), i za podzemne kanale, koji mogu isprati gradsku nečist i odvoditi je u Tiber. Popločiše i putove prema selu poduzevši i prokapanja brežuljaka i zasipavanja jaruga tako, da su teretna kola mogla prihvaćati terete lađa. Podzemni kanali, presvođeni jednako tesanim kamenom, ostavili su neke putove, dobre za prolaz sa sijenom. Količina vodovodom dovedene vode je tolika, da kroz grad i podzemne kanale teku rijeke, a gotovo svaka kuća ima vodene spremice, vodoskoke i obilje česmi, u što je osobitu brigu uložio Marko Agripa, koji je ukrasio grad i mnogim drugim ukrasnim djelima. (...) Tako su, na primjer, Pompej, božanski Cezar, August i Augustovi sinovi i prijatelji, žena i sestra nadmašili svaku brigu kao i trošak za građevine. Najviše tih građevina ima Marsovo polje, koje je k svojoj prirodnoj ljepoti pridružilo i po smišljenoj osnovi stvoren ukras. (...) U blizini tog polja nalazi se i drugo polje, i uokolo njega čitavo mnoštvo trijemova, i gajeva, i tri kazališta, tako da se može pričiniti sitnicom opisivanje ostaloga grada. Zato što su držali to mjesto najdoličnijim, podigli su na njemu spomenike najznamenitijim muževima i ženama. Od njih je najvredniji da se spomene tzv. mauzolej, velik humak uz rijeku, podignut na visoku kamenu temelju od bijela mramora, koji je sve do vrha pokriven uvijek zelenim drvećem. Na samome vrhu nalazi se mjedeni kip cara Augusta, a ispod humka je grobnica Augustova, zatim njegovih rođaka, i prijatelja. Odostrag pak se nalazi veliki gaj, koji ima divne trijemove. U sredini polja je mjesto, gdje je on spaljen, okruženo zidom od bijela mramora, i unaokolo opasano željeznom ogradom, dok je s unutarnje strane zasađeno crnim topolama. Ako bi tko opet pošao na stari trg i vidio pored njega nanizan jedan trg za drugim, pa kraljevske trijemove i hramove, ako bi usto još vidio i Kapitol i umjetnička djela na njemu, zatim ona na Palatinskom brežuljku i u Livijinu šetalištu, mogao bi lako zaboraviti ono, što se nalazi izvan trga. Takav je Rim. Strabon, Geografija, V.3.8. Izdvoji povijesne činjenice koje donosi ovaj izvor.

Ponovi Opiši izgled rimskih gradova. Jesu li danas gradovi tako uređeni?

Odijevanje i ukrašavanje Odjeća koju su Rimljani nosili označavala je njihov društveni položaj. Izrađivana je od vune, pamuka, lana, a ponekad i od svile koja se uvozila s istoka. Bogatiji i utjecajniji Rimljani nosili su bijele vunene plašteve – toge i tunike. Žene su nosile višeslojnu odjeću koja se sastojala od tunike s rukavima, dugačke urešene haljine vezane u struku i ogrtača od pravokutne tkanine, čiji se jedan dio prebacivao preko glave. Oko bokova često su nosili pojaseve. Odjeća nižih društvenih slojeva i robova uglavnom se sastojala od kraćih tunika izrađenih od jeftinijih materijala i jednostavnih boja. Nosili su i jednostavan četvrtasti vuneni ogrtač ili kabanicu

Žena i djevojčica obučene u tuniku. (Rim: Kapitolijski muzej – Centrala Montemartini. Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

155

ANTIČKI SVIJET Muškarac odjeven u togu. (Rim: Kapitolijski muzej – Centrala Montemartini. Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

koja im je nerijetko služila i kao pokrivač za hladnih noći ili zimi. Muška tunika bila je kraća, a ženska duga. Ženska tunika s kraćim i dužim rukavima dosezala je do gležnjeva te je bila izrađena od četvrtaste vunene tkanine koja je imala otvore za ruke i glavu. Ispod tunike neke su Rimljanke nosile povez oko grudi i gaćice koje su im pokrivale bokove. Na nogama su Rimljani nosili sandale i čizmice. Sandale su nosili uglavnom u kući, a pričvršćivale su se oko nogu manjim kožnim remenjem. Izvan kuće Rimljani i Rimljanke nosili su čizmice izrađene od kože koje su dopirale do listova nogu, a učvršćivale su se s četiri kožna remena. Žene su se često ukrašavale raznim nakitom (narukvicama, ogrlicama, prstenjem) i rupcima. Odjeću su najčešće učvršćivale kopčama od metala – fibulama. Bogatije Rimljanke su za hlađenje koristile lepeze. Od kozmetičkih sredstava Rimljanke su uvijek sa sobom nosile bočicu s mirisnim uljem, iglu za šivanje i toaletnu posudu. Za zaštitu od sunca nosile su neke vrste suncobrana. Rimljanke su posebnu pažnju posvećivale ukrašavanju kose i izradi frizura. Moda se stalno mijenjala te je često bila pod utjecajem važnih i utjecajnih Rimljanki čije su frizure oponašane i desetljećima nakon njihove smrti. Mlade djevojke najčešće su nosile jednostavnije i kraće oblike frizura, a bogatije i utjecajnije matrone vrlo složene i ponekad neobične „visoke“ frizure. Ponovi Usporedi način odijevanja i uređivanja muškaraca i žena u Rimu s današnjim načinom odijevanja. Postoje li određene sličnosti?

156

Zabava Rimljani su tijekom Kraljevstva malo vremena trošili na zabavu i opuštanje. Povremeno su igrali društvene igre i bacali kocke. U Republici i Rimskom Carstvu broj raznih oblika zabave uvelike se povećao. Tijekom svetkovina posjećivali su kazališta koja su isprva bila drvena i mogla se rasklopiti nakon odigranih predstava. U kazalištu su gledatelji uživali u raznim glumačkim predstavama popraćenima i glazbom i plesom. U Rimu su glasovita kazališta bila Pompejevo i Marcelovo iz Augustova vremena.

Rimsko kazalište u Ostiji. (Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

Postoje li sličnosti u načinima zabave između antičkih Grka i Rimljana?

U javnim kupalištima ili termama, u kojima su se uz dvorane za kupanje, parnu kupelj i svlačionice nalazile knjižnice, vježbališta, igrališta, prostori za druženje i trgovine, posjetitelji su njegovali tijela, čitali književna djela, raspravljali o dnevnim događajima i vodili poslovne razgovore. U Rimu su najveće terme bile Karakaline i Dioklecijanove. U javnim su se knjižnicama čitala i proučavala razna pisana djela, ali i slušala predavanja pisaca i učenjaka. U Rimu je prvu knjižnicu podigao rimski političar, govornik i pisac Gaj Azinije Polion potkraj 1. stoljeća pr. Kr., a gradili su ih i carevi August, Tiberije, Vespazijan, Domicijan i Trajan. Tijekom Republike promatranje sportskih natjecanja postalo je sve popularnije, a njihova omiljenost rasprostranila se širenjem rimske države. Rimljani su

ANTIČKI SVIJET

Flavijevski amfiteatar (Kolosej) u Rimu. (Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

s užitkom gledali konjske utrke, gladijatorske borbe, borbe divljih životinja i atletska natjecanja. Zabavu su pronalazili i u sudjelovanju u povorkama za vjerskih i svjetovnih svečanosti. Sportska natjecanja jednako su promatrali muškarci i žene iz svih društvenih slojeva. U stadiju su se odigravala atletska natjecanja. Poznat je bio Domicijanov stadij u Rimu. Rimljani su također odlazili u vježbalište ili hrvalište. U ponekim gradovima održavale su se i razne igre loptom u kojima je sudjelovao veći broj Rimljana. Lopte su se često dodavale ili udarale, a ovom vrstom zabave jednako su se bavili muškarci i žene. Gladijatorske borbe pojavile su se još kod Etruščana, a svoju popularnost u rimskom društvu stječu barem od 3. stoljeća pr. Kr. U početku su se održavale samo tijekom pogreba važnih rimskih građana, a kasnije su priređivane neovisno u razno doba godine. Najčešće su se borila dva protivnika, nerijetko do smrti. Gla-

Mozaik s prikazom gladijatorskih borbi.

dijatori su gotovo uvijek bili robovi koji su služili u raznim gladijatorskim skupinama. Borbe gladijatora, ali i zvijeri te ponekad čitave bitke prikazivale su se u borilištu ili amfiteatru. Najslavniji i najveći bio je Flavijevski amfiteatar poznatiji kao Kolosej (lat. Colosseum).

IZVOR Triput sam priredio svečane gladijatorske igre u svoje ime, a pet puta u ime svojih sinova ili unuka; u tim se igrama do konačne odluke borilo oko 10 000 ljudi. Dvaput u svoje ime, a treći put u ime svoga unuka dadoh da se za narod izvede borba atleta odasvud dozvanih. Javne sam igre priredio u svoje ime četiri puta, a umjesto drugih poglavarstvenika dvadeset i tri puta. Uime Zbora petnaestorice, kao njegov predstojnik, priredio sam sa sudrugom u službi Markom Agripom stogodišnje javne igre za konzula Gaja Furnija i Gaja Silana. Kao trinaesti put konzul, prvi sam dao izvesti javne igre u čast Marsa Osvetnika, što su ih poslije toga vremena tijekom sljedećih godina priređivali sa mnom konzuli prema odluci senata. Dvadeset i šest puta sam naredio da se za narod u moje ime ili mojih sinova i unuka izvedu borbe s afričkim zvijerima u cirku, na trgu ili u amfiteatrima, pri čemu je ubijeno oko 3500 zvijeri. Za narod sam dao izvesti s onu stranu Tibera, gdje je sada gaj Cezarâ, prikaz pomorske bitke, pošto sam zapovjedio da se iskopa dno dugo 1800 stopa, a široko 1200 stopa. Tu je vodilo bitku trideset brodova s kljunovima, troveslarki i doveslarki, te više manjih brodova. Na tim brodovima borilo se, osim veslača, oko 3000 ljudi. Djela božanskog Augusta - Ankirski spomenik, 22-23. Zašto su Rimljani priređivali gladijatorske igre?

157

ANTIČKI SVIJET

Ponovi Koji su bili najčešći oblici razonode drevnih Rimljana? Kako su se zabavljala rimska djeca? Navedi neke česte oblike rimskih igara i usporedi ih s današnjim.

Bolesti i zdravlje u antičkim državama Rimski trkač s konjem. (Rim: Nacionalni rimski muzej – Palača Massimo. Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

Uz gladijatorske borbe u amfiteatrima ponekad su se održavale i borbe životinja, ali i izložbe egzotičnih životinja koje su putnici dopremali iz dalekih zemalja. Ponekad su se posebno obučeni lovci robovi borili protiv opasnih životinja poput lavova. Razni kradljivci i zločinci nerijetko su bili osuđivani na smrt te bacani u arenu gdje su ih ubijali lavovi. U specijalno izrađenim trkalištima održavale su se utrke dvokolica i konjske utrke. Najveće trkalište nalazilo se u Rimu, a bilo je poznato pod nazivom Veliki cirk (lat. Circus Maximus). Dvokolicu, kojom je upravljao iskusni vozač, obično su vukla dva ili četiri konja. Utrke su se obično odvijale tijekom raznih svetkovina, a Rimljani su se nerijetko kladili na pobjednike tih utrka. Igre na ploči te razne vrste kocke bile su također vrlo popularne među Rimljanima. Kockice koje su se bacale najčešće su bile izrađene od kosti životinja, drva ili slonovače. Djeca i odrasli bacali su malene pikule. Ovim vrstama igara zabavljali su se u svojim domovima, ali i na javnim mjestima. Djeca su se igrala raznim drvenim i krpenim igračkama. Djevojčice su se često igrale lutkama, a u noći prije vjenčanja mlade djevojke nerijetko su se opraštale od svojih igračaka darujući ih kućnim bogovima. Život u Rimu bio je prožet i brojnim svetkovinama s veselim i razuzdanim povorkama kroz grad i igrokazima. Čestim su i skupim javnim igrama i svečanostima, izgradnjom veličanstvenih zdanja za odmor i zabavu te darovima carevi kupovali društveni mir jer je Rim bio prepun siromašnih i besposlenih ljudi.

158

Civilizacije Staroga svijeta nisu imale dovoljno razvijen sanitarni sustav. Smeće se nerijetko bacalo na uske ulice gradova. Tijekom vrućih ljetnih mjeseci brojni glodavci i kukci kopali su po ostatcima smeća i izmeta, a smrad je na gradskim ulicama često bio nepodnošljiv. Bili su to vrlo dobri uvjeti za razvoj brojnih bolesti koje su zbog nedostatka lijekova često završavale smrću. Iz antičkoga doba postoje brojni zapisi koji opisuju pošasti koje su poharale brojna sredozemna područja. Znanstvenici su na temelju proučavanja mumija starih Egipćana otkrili da su drevni ljudi bolovali od većine bolesti koje su prisutne i danas. Neke bolesti poput velikih boginja, gube i kuge danas su relativno rijetke, a u starom vijeku njihova smrtnost bila je izrazito velika. Povijesni izvori svjedoče o nekoliko velikih epidemiji zaraznih bolesti. Jedna takva je poharala Atenu početkom trećeg desetljeća 5. stoljeća pr. Kr. Od nje je umro Periklo. Ni danas se ne zna točno o kojoj je bolesti bila riječ. Druga je velika pošast bjesnila Rimskim Carstvom u drugoj polovici 2. stoljeća, a vjerojatno se radilo o epidemiji boginja ili ospica. Nova pošast u Rimskom Carstvu izbila je u drugoj polovici 3. stoljeća koja je odnijela živote dvojice careva, a misli se da su u pitanju bile boginje. U četrdesetim godinama 6. stoljeća znatne dijelove Sredozemlja poharala je kuga koja je u manjem opsegu izbijala sve do druge polovice 8. stoljeća. To je ujedno i jedini sigurni zabilježeni slučaj epidemije kuge u starom vijeku. Životna dob bila je razmjerno niska. Prosječna dob žena iznosila je između 25 i 35 godina, a muškarca između 30 i 40 godina. Smrtnost male djece bila je izrazito visoka, o čemu govore brojni izvori iz svih povijesnih razdoblja i sa svih prostora. Liječilo se uglavnom vračanjem ili upotrebom raznih ljekovitih biljaka. Osobe koje su poznavale građu čo-

ANTIČKI SVIJET ograničena jer su vrlo rijetko obavljali operacije na živim ljudima. Zbog toga su liječnici unutrašnjost ljudskog tijela uglavnom poznavali prema raznim životinjama koje su ubijali. Higijenski uvjeti bili su uglavnom loši. Egipćani su se često prali. Neki narodi starog Istoka te Grci i Rimljani imali su posebne prostorije u kućama koje su služile kao kupaonice. Stanovnici grčkog i rimskog svijeta često su se kupali i u termama. Higijena zubi je uglavnom bila vrlo loša, a zubi su im se često kvarili. Egipćani su ponekad čistili svoje zube pomoReljef liječnika heroja. ću jednostavnih četkica. (Berlin: Muzej starina. Foto: Mladen Tomorad, 2011.) Zbog nečiste vode koju su koristili nerijetki su bili vjekova tijela i razne oblike liječenja redovito su uživa- razni oblici parazitskih le velik ugled u društvu. Na starom Istoku vjerovali su oboljenja. da se istjerivanjem zloduha mogu odvratiti uzročnici raznih bolesti. Egipćani su smatrali da pomoću magijskih obreda mogu izliječiti bolesnika ili da se bolest može spriječiti nošenjem amuleta. U medicinskim papirusima opisivali su razne oblike pomoći pri tjelesnim ozljedama. Stari Grci su uglavnom liječili primjenom raznog ljekovitog bilja i molitvom bogovima. Narodi Staroga svijeta smatrali su da bolesti mogu biti Asklepije, grčki bog tjelesne ili duševne, a postupci kojima su ih liječili liječništva. (Berlin: Muzej starina. Foto: ovisili su o raznim pokazateljima koje su zapisivali na Mladen Tomorad, 2011.) glinene pločice ili svitke papirusa. Narodi starog Istoka bolesti su dijelili na bolesti pojedinih dijelova tijela (glave, zuba, oči, nosa, noge i stopala, bubrega, kože i izmetnog otvora). Razna oboljenja unutarnjih orga- Ponovi na uglavnom su se smatrala bolestima uzrokovanim „rukom duhova“. Stari Grci svoja su liječnička zna- Koja je bila prosječna životna dob muškaraca, a nja zasnivali na učenju o četiri tjelesne tekućine (krv, koja žena u društvima Starog svijeta? Kakvi su bili higijenski uvjeti u društvima Starog svijeta? žuč, sluz i crna žuč), čija neravnoteža uzrokuje bolesti. Smatrali su da bolesti mogu izazvati i otrovna isparavanja iz tla koja se prenose zrakom te tako dalje šire. Prepoznaj promjene Kirurški zahvati bili su vrlo rijetki. Proučavanjem mumija drevnih Egipćana poznato je da su oni po- Istraži kako su se hranili antički Grci i usporedi nekad otvarali utrobu ili glavu osobe kako bi pronašli to s prehranom ljudi danas. Ono što otkriješ uzrok bolesti. Mjesečni ciklus žene smatrao se neči- prikaži u T-tablici te posebno napiši što se promijenilo, a što je ostalo isto. stim, a spolni odnos tijekom mjesečnice bio je često zabranjen. O trudnoći se također razmjerno malo znalo. Znali su da je uzrok trudnoće muško sjeme, Istraži povijesne izvore ali kako se razvijao ljudski zametak, bila je zagonetka. Istraži što su Rimljani znali o bolestima i Egipćani su bili prvi narod koji je donekle bio upo- liječenju i o tome napiši sastavak. znat s građom ljudskog tijela. Njihova znanja bila su

159

ANTIČKI SVIJET

ANTIČKO GOSPODARSTVO Iz svakodnevnog života izvuci zaključak o važnosti utjecaja geografskog smještaja za razvoj djelatnosti. Koja se zanimanja javljaju kod naroda koji žive uz more, a koja u unutrašnjosti? Zbog čega su se pojedini narodi selili i tražili nove prostore? U sljedećem tekstu upoznat ćeš narode koji su povezani gospodarskim, kulturnim i trgovačkim vezama.

Gospodarstvo grčkog svijeta Kreta Mediteranska klima i plodna zemlja omogućili su stanovništvu otoka Krete rani razvoj ratarstva, stočarstva i ribolova. Povoljan položaj otoka pospješio je napredak raznih obrta, trgovine i pomorstva. Minojci su kao vrsni pomorci bili posrednici između Egipta, starog Istoka i Europe. Na svojim brodovima prevozili su žito iz Egipta, obrtničke proizvode starog Istoka, a iz Europe vino, maslinovo ulje, bakar i robove. Izvozili su i vlastite proizvode, vino, ulje, vunu i umjetničke predmete.

Minojsko brodovlje, 16. st. pr. Kr. (Atena: Ratni muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2016.)

Ponovi Čime su se bavili stanovnici Krete? Što misliš, zašto su se bavili baš tim djelatnostima?

160

Gospodarstvo antičke Grčke i Makedonije Nomadska grčka plemena u seobenom su se razdoblju bavila stočarstvom. Nakon seobe, počela su se u novoj domovini baviti uzgojem maslina i vinove loze, ribarstvom, brodogradnjom i pomorstvom. Ahejci, Jonjani i Eoljani bili su ratari, obrtnici, trgovci i pomorci. Dorani su nakon dolaska u novu domovinu prihvatili sjedilački način života i postupno se počeli baviti ratarstvom, stočarstvom, ribolovom i pomorstvom. U planinskim krajevima Grčke razvili su se mali seljački posjedi. Tamošnji stanovnici uzgajali su masline, vinovu lozu, žitarice i povrće. Uz zemljoradnju, stanovništvo planinskih krajeva bavilo se i uzgojem stoke. Budući da dio stanovništva nije mogao živjeti isključivo od poljodjelstva i stočarstva, počeo se baviti obrtom. Smjestili su se u prigradskom naselju ispod gradskih zidina. Proizvodili su oružje i ratnu opremu, alate, posuđe i tkanine. Stanovnici primorja bavili su se ribolovom. Trgovci su u početku razmjenjivali proizvode između obrtnika i seljaka. Od 7. stoljeća pr. Kr. prodavali su ih za novac. Polisi u staroj Grčkoj započeli su vlastitu proizvodnju novca u 6. stoljeću pr. Kr. Najpoznatiji novac grčkih polisa bile su atenske kovanice s likom sove koja je predočavala božicu Atenu. Grčke kovanice najčešće su se nazivale drahmama. Grčki kolonisti prenijeli su upotrebu novca u južnu Italiju i na Siciliju već Atenski novac sa znakom sove. (Oxford: Ashmoleov muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Zašto se u Grčkoj počeo kovati novac?

ANTIČKI SVIJET ATLANTSKI OCEAN

Olbija

Hersonez

Masilija

Ja dr

Tingis

Lucent

Sardinija

Hipon Regij

ore no m

m o Bizantij Epidamno Kuma Tarent Apolonija Neapol Brundizij Atena Efez Mesana Korint Milet Halikarnas Sparta Sicilija Cipar m Kreta

Trapezunt

Majnaka

Korzika

Korkira Melajna

Kartaga

Hadrumet

Grčke kolonije

Biblos Sidon Tir

Kirena Naukrat

Velika Grčka

Memfis

Kolonizacija Feničana

Karta 21. Grčka i fenička kolonizacija Sredozemlja Lociraj na karti glavna trgovačka središta.

potkraj 6. i početkom 5. stoljeća pr. Kr. Novac s raznim oznakama izrađivao se od bakra, srebra i zlata. Planinski krajolik s vrlo malo plodnih ravnica odredio je uvjete života u Grčkoj. Nedostatak obradivog tla vrlo je rano natjerao stanovnike grčkih gradova na iseljavanje. U potrazi za novim životnim prostorom mlađi ljudi, zakupci i prezaduženi seljaci kretali su na neizvjesni put osnivajući prve grčke naseobine na obalama Sredozemnog i Crnog mora od 8. do 2. stoljeća pr. Kr. U novoj zemlji Grci su u blizini mora i ušća rijeka osnivali svoje kolonije. Ondje su se bavili

zemljoradnjom, obrtom i trgovinom. Naseljavali su samo one krajeve u kojima nije bilo feničkih naseobina. Pojedini gradovi smišljeno su osnivali nove naseobine da prošire utjecaj i osiguraju nova tržišta za svoju robu. Stanovnici starih gradova ždrijebom su odlučivali tko će se iseliti. Novi gradovi bili su neovisni o polisu iz kojeg je poteklo njegovo stanovništvo. Između kolonije i matičnog polisa – metropole – razvijale su se snažne kulturne i trgovačke veze. Stari grčki gradovi u kolonije su izvozili proizvode od keramike i plemeGrčki hramovi u Posejdoniji na jugu Italije, 6. – 5. st. pr. Kr. (Foto: Mladen Tomorad 2004.)

Najsjevernije grčke kolonije u srednjoj i južnoj Italiji razvile su se u Napuljskom zaljevu (Herkulanej). Nešto južnije razvio se grčki grad Posejdonija koji su Rimljani preimenovali kasnije u Pest (Paestum). Njegove ruševine vidljive su i danas. Među brojnim sačuvanim spomenicima ističu se tri lijepa hrama, od kojih se ostatci dva mogu vidjeti na slici. Pomoću povijesne karte lociraj najsjevernije grčke kolonije u Italiji. 800.

750.

700.

650.

600.

550.

500.

450. 8. – 3. st. pr. Kr. grčka

6. st. pr. Kr. početak

kovanja novca u grčkim polisima

o. 620. g. pr. Kr. početak

upotrebe novca

400.

350.

300.

250.

200.

kolonizacija

161

ANTIČKI SVIJET nitih metala, ulje, vino i tkanine, a uvozili su žitarice, vunu, lan, konoplju, metale, jantar i mirise. Nove naseobine ubrzale su razvoj grčkih gradova. Doba grčke kolonizacije završilo je u 3. stoljeću pr. Kr. Svoje kolonije Grci su osnivali na obalama Crnog mora, uz zapadnu obalu Male Azije, na jugu Apeninskog poluotoka, na Siciliji, u južnoj Francuskoj i Španjolskoj, sjevernoj Africi, Egiptu i na istočnoj obali Jadrana. Na jugu Apeninskog poluotoka i na Siciliji nalazio se velik broj kolonija koje su Grci nazivali Velikom Grčkom (grč. Megálē Hellás). Najvažnije grčke kolonije bile su Bizantij, Sinopa i Trapezunt na obali Crnog mora, Milet, Efez i Smirna na zapadnoj obali Male Azije, Sirakuza, Mesina, Tarent, Pestum i Neapol u Velikoj Grčkoj, Masilija u današnjoj južnoj Francuskoj, Naukratij u Egiptu i Kirena u sjevernoj Africi. Gospodarstvo grčkih polisa tako je uvelike ovisilo o poljoprivrednoj proizvodnji (ratarstvu, stočarstvu, voćarstvu, maslinarstvu i vinogradarstvu), obrtima, ribarstvu i trgovini. Posebnu važnost imalo je obrtni štvo, o čemu svjedoči činjenica da su važni grčki bogovi bili Hefest – bog kovanja i Atena – zaštitnica obrtnika te božica tkalaca, drvodjelaca i lončara. U većini grčkih gradova obrtima su se bavili razni slojevi stanovništva, a to je posebno vidljivo u Ateni i Korintu, gdje su se cijenili obrtnici i ručni rad. Žena prede vunu, o. 490. g. pr. Kr. (London: Britanski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

IZVOR Pa kao što vojskovođe imaju svaki svoju vojsku, tako je svaki obrt imao postrojeno mnoštvo prostih nadničara kao oruđe za rad majstorima onako kako je to tijelo duši, tako da su potrebe tih pothvata tako reći svakoj dobi i prirodnoj sposobnosti dijelile i razdavale ono obilje. Plutarh, Periklo, 12. Zašto je obrtništvo bilo važno u antičkoj Grčkoj?

162

Grčki trgovci važu žito. (New York: Metropolitanski muzej umjetnosti. Foto: Mladen Tomorad, 2005.)

Makedonci su se bavili zemljoradnjom, uzgojem stoke i vinogradarstvom. Živjeli su u dolinama velikih rijeka Vardara i Strume. Ponovi Čime su se bavila grčka plemena prije, a čime nakon seobe? Zbog čega su se Grci počeli seliti s matičnoga područja?

Grčke naseobine na Jadranu Grci su prve kolonije na području istočne obale Jadrana osnovali krajem 6. stoljeća pr. Kr. Bila je to naseobina Korkira Melajna (Crna Korkira) na otoku Korčuli, koju su osnovali stanovnici otoka Krfa. Sirakuški tiranin Dionizije Stariji osnovao je početkom 4. stoljeća pr. Kr. koloniju Isu na otoku Visu. Stanovnici grčkog otoka Para osnovali su oko 385./384. g. pr. Kr. koloniju Far (Stari Grad na Hvaru). U blizini Lumbarde na Korčuli postojala je još jedna grčka kolonija o čijem osnutku svjedoči najstariji natpis pronađen na hrvatskom prostoru - Lumbardska psefizma. Ostale važne grčke kolonije bile su Tragurij (Trogir) i Epetij (Stobreč). Grčki su naseljenici život uredili na uobičajen grčki način. Gradove su opasali zidinama i ustrojili ih prema grčkome uzoru. U njima su podigli razne građevine. Uzgajali su masline i vinovu lozu, vadili kamen na Braču, Korčuli i kod Trogira. Trgovali su s domaćim ilirskim narodima nudeći im svoje obrtničke proizvode i one koje su dopremali iz vanjskoga grčkog svijeta.

ANTIČKI SVIJET „Lumbardska psefizma“. (Zagreb: Arheološki muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2016.)

Ulomak grčkog natpisa nastao je tijekom 4. stoljeća pr. Kr. te zadrži zaključak skupštine (psefizmu). Natpis propisuje imovinske odnose grčkih naseljenika na otoku Korčuli te njihov odnos s obližnjim ilirskim stanovništvom. Otkriven je 1877. g. te je najstariji pisani spomenik pronađen na tlu Hrvatske. Godine 2018. pronađen je još jedan ulomak tijekom novih arheoloških istraživanja. Tko je i kako pronašao „Lumbardsku psefizmu“?

Grci su u zaleđe izvozili proizvode od stakla, posuđe od keramike, razni nakit, oruđe i oružje, maslinovo ulje i vino, a uvozili su metalnu rudu, vunu i sol. Znatno su utjecali na napredak zemljoradnje, graditeljstvo, razvoj ilirskog obrta, trgovine, brodogradnje, pojavu i uporabu novca, širenje pisma, kao i na razvitak drugih djelatnosti, društvenih slojeva i društvenog ustroja na području istočne jadranske obale. Znameniti Grci iz novoutemeljenih gradova čak su se srodili s domaćim ilirskim plemstvom. Ponovi

vost. U najranijim razdobljima Rimljani su uglavnom živjeli od obrade zemlje. Zemljišne posjede su obrađivali samostalno ili uz pomoć robova i slugu iz redova familije. Tijekom Kraljevstva većina stanovništva bavila se poljoprivrednim djelatnostima uzgajajući stoku, žitarice, masline i vinovu lozu, ali i pčelarstvom. Manji dio stanovništva obavljao je u početku malobrojna obrtnička zanimanja u prizemnim prostorijama vlastitih kuća. U slučajevima kada nisu imali vlastiti prostor za obavljanje obrta, prizemne prostorije unajmljivali su od drugih vlasnika nekretnina. Budući da je u početku prostor rimske države bio skučen na grad Rim i njegovu bližu okolicu, broj obrtnika nije bio velik. Izrađivali su uglavnom keramičke predmete, obrađivali bakar, mjed, broncu, olovo i željezo lijevanjem i kovanjem te oblikovali raznovrsne predmete od drva. Sa širenjem rimske države tijekom Republike osnažila je potražnja za obrtničkim proizvodima, pa se broj obrtnika znatno povećao. Poput Grka, i Rimljani su imali velik broj zanimanja koja su se bavila obradom zemlje, uzgojem stoke i pripremom živežnih namirnica za jelo. Odlazeći u vojne pohode, muškarci su napuštali svakodnevne poslove te su zapuštena polja često propadala. Tako je poraslo siromaštvo Rimljana, a to je utjecalo i na jednostavnost životnih navika. Rim se smjestio na razmeđu puteva koji su vodili od južnih dijelova Apeninskog poluotoka u Etruriju i plodne doline Tibera koja spaja unutrašnjost Lacija sa

Kad su nastale prve grčke kolonije na Jadranu? Na karti pronađi najpoznatije među njima. Opiši i objasni odnose između grčkih kolonija na istočnom Jadranu i u zaleđu.

Razvoj rimskog gospodarstva od Kraljevstva do početka Carstva Rimsko gospodarstvo u doba Kraljevstva i rane Republike

Brončano i željezno oružje s prostora Italije, prva

Rimljane su u doba Kraljevstva i rane Republike resile polovica 1. tisućljeća pr. Kr. jednostavnost u načinu života te skromnost i marlji- (London: Britanski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

163

ANTIČKI SVIJET Ostatci Ostije. (Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

Sredozemljem. Vrlo povoljan smještaj znatno je utjecao na razvoj njegova trgovačkog i gospodarskog utjecaja tijekom ranih stoljeća. U doba Kraljevstva i rane Republike trgovina se odvijala robnom razmjenom među rimskim građanima, ali i okolnim prostorima. Budući da se rimski utjecaj proširio na prostor gdje su se nalazile važne solane smještene na ušću rijeke Tibera, Rimljani su ondje utemeljili grad Ostiju. S vremenom je grad postao izrazito važna uvozna i izvozna rimska trgovačka luka. Ubrzo su rimski trgovci počeli trgovati s brojnim narodima Apeninskog poluotoka, grčkim gradovima te područjem pod vlašću Kartage. U idućim stoljećima rimsko je gospodarstvo ojačalo, povećala se obrtnička proizvodnja i razvile su se prometnice na prostoru Lacija. Zbog gospodarskog blagostanja u doba Kraljevstva i rane Republike započelo je znatno doseljavanje brojnih obrtnika i trgovaca u Rim, čime se pospješilo daljnje jačanje rimskoga gospodarstva i političkog utjecaja. U 6. i 5. stoljeću pr. Kr. započelo je snažnije širenje rimskih granica u Laciju, a u idućim stoljećima na prostor cijeloga Apeninskog poluotoka. Širenjem rimske države i osnivanjem kolonija povećao se broj rimskih građana. Godine 443. pr. Kr. uvela se posebna služba koju su obavljala dvojica dužnosnika koji su popisivali rimske građane i njihov imetak. Time se omogućio bolji porezni nadzor, što je imalo znatan utjecaj na prihode državne blagajne. Porezni nameti u početku su se sastojali od davanja dijela godišnjih prihoda državi. Kao sredstvo robne razmjene tijekom prvih stoljeća Republike u upotrebi su bili veći komadi bronce koji su otkriveni u raznim ostavama iz ovoga razdoblja. Oni su se vagali kako bi se utvrdila njihova vrijednost. U kasnijem razdoblju Rimljani su kao sredstvo robne razmjene koristili i otisnute brončane poluge.

164

Ponovi Čime su se sve bavili Rimljani u Kraljevstvu? Koja je grana gospodarstva bila najrazvijenija u to vrijeme? Zbog čega je bila posebno važna Ostija? Koja su bila sredstva robne razmjene tijekom prvih stoljeća Republike?

Razvoj rimskoga gospodarstva tijekom razvijene Republike U 3. i 2. stoljeću pr. Kr. Rimska Republika vodila je brojne ratove prvenstveno iz gospodarskih razloga. Jedan od najvažnijih problema bilo je gusarenje na Jadranu i istočnom Sredozemlju, čime su znatno bili pogođeni italski trgovci. Kako bi prekinuli napade na njihove brodove, vodili su ratove koji se mogu opisati kao kazneni pohodi protiv pojedinih naroda ili kraljevstava. Širenjem rimskog područja na Apeninskom poluotoka te utjecaja na Sredozemlju povećali su se državni prihodi od raznih oblika poreza. Pokoreni narodi te podložena kraljevstva dužni su plaćati godišnji danak. Ponekad su i povoljni mirovni sporazumi donijeli Republici velike prihode. Na primjer, završetkom Prvoga punskog rata 241. g. pr. Kr. Kartaga se obvezala plaćati godišnji danak u iznosu od 300 talenata (oko 7800 kg) srebra u idućih deset godina, a završetkom Drugoga punskog rata 201. g. pr. Kr. morala je godišnje plaćati 200 talenta (oko 5200 kg) srebra u sljedećih 50 godina. Godine 188. pr. Kr. država Seleukovića, nakon poraza koji je doživio njezin kralj, obvezala se plaćati danak u iznosu od 1000 talenata (oko 26.000 kg) srebra u sljedećih 12 godina. Ratni prihodi nerijetko su bili dijeljeni među vojnicima koji su sudjelovali u pohodima. Dio prihoda koristio se za

ANTIČKI SVIJET Na novoosvojenim područjima dio zemljišta bio je raspodijeljen vojnim veteranima ili seljacima, a dio zemljišta ostao je u vlasništvu države. Najveći dio državnog zemljišta koristio se za uzgoj ratarskih kultura ili stočarstvo. To je zemljište davano u zakup, u pravilu bogatim građanima. Solane i rudnici također su potpale pod vlasništvo države te su također nerijetko iznajmljivani. Ponovi Reljef s prikazom slugu. Na temelju čega možeš zaključiti da se radi o slugama?

gradnju hramova i drugih javnih zgrada. Najveći dio prihoda završio je u državnoj riznici. Završetkom rata protiv Makedonije 167. g. pr. Kr. prihodi od ratovanja bili su toliki da rimski građani u Italiji više nisu bili dužni plaćati godišnji porez državi. Završetkom Prvog punskog rata na novoosvojenim područjima stvorene su prve provincije u kojima su se uveli posebni porezi, koji su nerijetko teško pogađali tamošnje stanovništvo. Upravitelji provincija mogli su dodatno oporezivati stanovništvo za potrebe svojeg osoblja i vojnih postrojbi te za izgradnju prometnica i brodova. Stoga su u provincijama učestalo izbijale pobune koje su najčešće gušene u krvi. Izvori ne daju točne podatke o tome na koji način su se plaćali porezi u provincijama. Veći dio danka vjerojatno se davao u robi poput žitarica, vina, maslinova ulja, poljoprivrednih i obrtničkih proizvoda, a manji dio u novcu. Potkraj Rimske Republike pojavili su se posebni poreznici koji su zakupili od države pravo da prikupljaju porez od seljaštva. Često su se bogatili prikupljanjem većeg iznosa poreza od službeno procijenjenog za neku oblast, osobito u provincijama. Njihova mreža razvila se na cijelom području rimske države u 1. stoljeću pr. Kr., a zloupotreba se sve više povećavala. Na granicama Republike uspostavljene su i carinske ispostave gdje se roba oporezivala u raznim postotnim iznosima. U kasnoj Republici i carskom dobu postojali su i drugi porezni nameti, koji su se naplaćivali u postotku vrijednosti oporezivog dijela proizvoda ili imovine. Da bi se olakšala trgovina, tijekom Drugog punskog rata započelo je kovanje srebrne kovanice – denara, koja je postala osnovna novčana jedinica tijekom idućih stoljeća. 800.

750.

700.

650.

600.

550.

Što moraju plaćati pokoreni narodi i zašto? Koja je uloga rimskih provincija u razvoju rimskoga gospodarstva? Razmisli i odgovori zašto je rimska država davala prikupljanje poreza u zakup.

Razvoj rimskoga gospodarstva u kasnoj rimskoj Republici i ranom Carstvu Tijekom 1. stoljeća pr. Kr. senat je igrao bitnu ulogu u raznim gospodarskim djelatnostima. Jedan od važnih poslova bila je brige o nabavi i raspodjeli žita građanima Rima. Senat je imao udjela i u utvrđivanju cijene raznih životnih namirnica. U posljednjim stoljećima Republike znatno se povećao uvoz žitarica iz Egipta te raznih obrtničkih i poljoprivrednih proizvoda iz udaljenih područja Sredozemlja, ali i izvoz talijanskog vina i drugih proizvoda. Gaj Julije Cezar sredinom četrdesetih godina 1. stoljeća pr. Kr. izvršio je gospodarske reforme. On je preustrojio ubiranje provincijskih poreza ograničivši ulogu zakupnika poreza u istočnim provincijama. Ukinuo je i broj robova koji su na prostoru Italije mogli raditi kao pastiri kako bi smanjio mogućnost novih pobuna robova. Završetak građanskih ratova omogućio je nesmetan gospodarski razvitak Rima i pokrajina, a posvuda su bili uspostavljeni red i mir. Nove reforme rimskoga gospodarstva proveo je car August. Kako bi suzbio zloupotrebe i iskorištavanje provincija, odredio je visinu državne plaće koja se isplaćivala namjesnicima provincija. Osnovao je posebnu vojnu državnu blagajnu iz koje su se isplaćivale naknade vojnim veteranima umjesto zemlje, čime se spriječio stalno prisutan problem vlasničkih prava. Veterani su nakon odslužene vojne službe naseljavali kolonije izvan Italije, čime se spriječio daljnji pritisak na raspodjelu zemljoposje-

500.

443. g. pr. Kr. uvedena u Rimskoj Republici posebna služba za popisivanje rimskih građana

450.

400.

350.

upotrebe novca u Rimskoj Republici

300.

250.

200.

o. 300. g. pr. Kr. početak

165

ANTIČKI SVIJET Novac Oktavijana. (Zagreb: Arheološki muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2004.)

Zlatni novac cara Domicijana. (Zagreb: Arheološki muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2004.)

Usporedi novac Oktavijana i cara Domicijana. Koje su sličnosti, a koje razlike?

da u Italiji. Puk je bio umirivan redovitom razdiobom žita i priređivanjem javnih igara. U kasnoj Republici i ranom dobu Carstva u upotrebu je uveden zlatni novac – jedan zlatnik (aurej) vrijedio je 25 srebrnih denara – te brončani sestercij (ranije je sestercij bio srebrni novac, četvrtina denara), koji je kovao senat. Kovnice novca u početku su bile smještene u Rimu, a u Rimskom Carstvu pojavile su se i provincijske kovnice novca. Ponovi Tko je određivao cijene živežnih namirnica u kasnoj Republici? Razmisli i odgovori zašto je promijenjen način ubiranja poreza u provincijama. Zašto je bila potrebno osnovati vojnu državnu blagajnu? Koje su glavne novčane jedinice postojale u rimskoj državi?

Trgovački brod za prijevoz žita iz Aleksandrije imena Isis Geminiana. (Vatikan: Vatikanski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

Razvoj rimskoga gospodarstva u doba Carstva Gospodarski život u prva dva stoljeća Rimskog Carstva Razvoj rimskoga gospodarstva nastavio se u prva dva stoljeća Rimskoga Carstva. Iako je bilo razdoblja krize, gospodarski razvoj dobro je napredovao, što je vidljivo iz gradnje javnih građevina (amfiteatri, kazališta, kupelji, hramovi, akvedukti) i cesta u svim provincijama. Uspostavljene su i trgovačke veze s Dalekim istokom odakle su se uvozili svila, začini i luksuzna roba plaćeni zlatom. Mirne prilike u državi u prva dva stoljeća Carstva povoljno su se odrazile na stanje u gospodarstvu. Osobito su pogodovale trgovini koja se poglavito odvijala mo-

166

Rimska kola s dva konja, 3. st. Magnezij, Turska. (Oxford: Ashmoleov muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

rem. Za razvoj trgovine ključne su bile potrebe države i samoga grada Rima. Kako bi se trgovina pospješila, izgrađene su i nove luke, svjetionici i trgovačko brodovlje kojim su trgovci plovili cijelim Sredozemljem. Plovidba je ovisila o godišnjemu dobu, a nastojala se izbjeći od studenoga do ožujka, dok su najpogodnija bila četiri ljetna mjeseca. Najvažnije luke bile su Ostija, pristaništa u Napuljskom zaljevu te Aleksandrija. Ovdje su bile osnovane zasebne trgovačke flote. Za prijevoz su se zbog nižih troškova koristile i rijeke gdje god su bile plovne. Na rijekama su osnovane i

ANTIČKI SVIJET

Detalj trgovačke ulice u Pompejima. (Foto: Mladen Tomorad, 2004.)

Na slici je prikazan dio ulice gdje se pripremala i prodavala hrana. Vide se ostatci peći i posude za hranu. Istraži kakvom su se trgovinom bavili ljudi u Pompejima.

zasebne riječne flote. Snažno riječno ratno brodovlje plovilo je Dunavom, Dravom i Savom te bdjelo nad kretanjima barbara. Najviše se trgovalo žitom, maslinovim uljem i vinom. Kopneni promet temeljio se na zamršenoj mreži vojnih cesta koje su vojnici sustavno gradili po cijelome Carstvu i koje su ponajprije služile vojnim potrebama. Trgovcima se katkad dopuštala njihova uporaba uz plaćanje pristojbe, ali je prijevoz bio spor i skup. Zato se prevozila uglavnom lakša i skupocjenija trgovačka roba. Cestama je išla i državna pošta. U Carstvu je bila vrlo razvijena i trgovina robljem. Obrt je također doživio procvat. Većina proizvodnih djelatnosti bila je u rukama slobodnih obrtnika. Moglo ih se naći u svakome gradu i proizvodili su uglavnom za mjesno tržište i njemu pružali usluge. No bilo je i velikih postrojenja koja su proizvodila veliku količinu robe, ponajprije lončarske proizvode, koji su opskrbljivali i udaljene provincije. U većim su gradovima obrtnici tvorili posebna udruženja u kojima je članstvo u 3. stoljeću postalo stalno i nasljedno. Vrlo su napredne bile obrtničke radionice u Italiji, no istočne su provincije općenito prednjačile. I u zapadnim se pokrajinama postupno

razvila obrtnička proizvodnja koja je mogla zadovoljiti mjesnu potražnju. Veće radionice rabile su i podjelu rada tako da je svaki radnik bio zadužen za dio proizvodnoga postupka. Strojevi su slabo primjenjivani. Državne radionice proizvodile su oružje i drugu vojničku opremu. Tkanine i lončarska roba bili su najtraženiji. Željezo i drugi metali potrebni u proizvodnji dobivali su se iz rudnika. Najvažniji izvori rudnoga blaga bili su u Hispaniji i alpskome području, iako ih je bilo i u Britaniji i iliričkim oblastima. Najveći dio stanovništva i dalje se bavio poljoprivredom. Rad na zemlji bio je težak, a prinosi niski i ovisni o brojnim činiteljima. Tijekom stoljeća broj seljaka neprestano je opadao, a broj zapuštenih imanja postupno se povećavao. Najveće opterećenje predstavljao je porez na obrađeno zemljište. Iako slobodni seljaci nikad nisu u potpunosti nestali, pretežan ih je broj bio sveden na položaj kolona. Koloni su bili zakupnici zemljišne čestice u vlasništvu veleposjednika koju su obrađivali uz plaćanje najma u novcu ili dijelu uroda ili obavljanjem usluga. Kolone su od doba ranoga Carstva veleposjednici sve više upošljavali na svojim veleposjedima jer je robovski rad postao neisplativiji. Uski sloj bogataša činili su veleposjednici koji su dolazili iz redova senatorske aristokracije i vitezova. Bogataši su kupovali zemlju ne samo zato što je ona davala ugled, nego i zato što je kupovina nekretnine bila glavni način na koji su mogli ulagati. Zemljišta su otkupljivali od maloposjednika, pritom se nerijetko služeći prisilnim sredstvima u nastojanju da izbjegnu plaćanje poreza. Gradovi su činili okosnicu života Rimskog Carstva. Izgradnjom i gospodarskim razvitkom gradova Rimljani su nastojali uvjeriti provincijalce u moć i veličanstvo rimske države, istodobno stvarajući uporišta carske politike. Na Zapadu su rimske vlasti poticale osnivanje gradova, no istočne pokrajine uvelike su nadmašivale zapadne po broju gradova. Rimski su gradovi nastajali na mjestu starih domaćih naselja ili su se dizali novi na raskrižjima putova, kod riječnih prijelaza i na strateškim točkama duž granice. Mogli su se razviti i iz vojnih tabora. Postojale su dvije osnovne vrste rimskih gradova, kolonije i municipiji. Kolonije su bile naseobine rimskih građana sastavljene obično od isluženih vojnika, pravno su bile samo-

167

ANTIČKI SVIJET stalne i imale su sličnu upravu kao grad Rim. U prvoj polovici 2. stoljeća osnivao ih je još car Hadrijan, no od sredine 2. stoljeća u većini slučajeva postojećim se gradovima samo dodjeljivao kolonijalni status. Municipiji su bili domorodački gradovi sa samoupravom, čiji su stanovnici bili nositelji ograničenoga rimskog građanskog prava. Nova gospodarska kriza nastupila je potkraj 2. stoljeća kada je vrijednost srebrnog novca počela opadati, a cijene svih vrsta proizvoda rasti. Kriza je djelomično bila uzrokovana prestankom osvajačkih ratova te izrazito velikim troškovima čuvanje državne granice. Kada je 212. g. car Karakala uredbom dodijelio rimsko građansko pravo svim slobodnim stanovnicima Carstva, učinio je to uvelike potaknut željom da poveća porezne prihode koje su plaćali rimski građani. Poznato je da je car povećao pristojbu za oslobođenje robova i da je udvostručio porez na nasljedstvo. Car Karakala. (Berlin: Muzej starina. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Ponovi Opiši razvoj glavnih gospodarskih djelatnosti u prvim stoljećima Carstva. Koja je bila uloga kolona? Razmisli i odgovori koja je bila važnost gradova za gospodarstvo.

Gospodarske prilike u kasnom Rimskom Carstvu Tijekom prve polovice 3. stoljeća gospodarska je kriza u rimskoj državi bila sve izrazitiji. Gospodarstvo je teško stradavalo uslijed barbarskih pustošenja, vojnih upada, građanskih ratova i prisilnih otuđenja imovine i prinosa. Brojni su gradovi bili uništeni, polja poharana, a stoka oteta. Poljoprivredna proizvodnja, trgovina i obrt su nazadovali. Prekomjerno kovanje i obezvrjeđenje novca prouzročilo je rast plaća i cijena. Novačenja i visoki porezi, pljačkaši i razne pošasti teško su pogodili stanovništvo koje se osjetno smanjilo. Kako bi se nadomjestio nestanak radne snage, na tlo Carstva postupno su doseljavane 211. 200.

150.

o. 211. g. pr. Kr. uvođenje

168

100.

denara u Rimskoj Republici

50.

barbarske skupine čiji su predstavnici nerijetko novačeni u vojne postrojbe. Zbog smanjene vrijednosti novca prevladavala su sve više davanja u poljoprivrednim proizvodima, u radnim uslugama i robi. Država je postupno preuzela nadzor nad cjelokupnim gospodarstvom i podredila ga svojim potrebama. Car Dioklecijan. (Sofija: Arheološki muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2012.)

Istraži zanimljivosti o caru Dioklecijanu i na temelju otkrivenog napiši kratak izvještaj.

Reformama cara Dioklecijana potkraj 3. stoljeća gospodarstvo se djelomično opravilo. Nakon što je preuredio državnu i vojnu upravu, Dioklecijan je proveo i novčanu i poreznu reformu. Umjesto raznih oblika dotadašnjih davanja uveo je godišnji porez u poljoprivrednim proizvodima koji se prikupljao s ratarskih i stočarskih posjeda. Raznim reformama vezao je stanovništvo uz obiteljska zanimanja. Osobe koje su živjele od obrade zemlje i uzgoja stoke vezane su uz vlasnikovo zemljište, a napuštanje posjeda bilo je zabranjeno. Njihovi potomci koji su naslijedili zakup baštinili su ista ograničenja. Tako se željela osigurati obrada tla i naplata poreza. Ta je mjera služila i interesima zemljoposjednika kad više nisu mogli doći do dovoljno radne snage. Ovakav oblik društveno-gospodarskih odnosa zove se kolonat. Postupno su obrtnička i trgovačka zanimanja također postala nasljedna. Kako bi spriječio rast cijena proizvoda, Dioklecijan je zakonskom odredbom 301. g. propisao cijenu za pojedine proizvode te cijenu usluga svih radnika. Tako je odredio trajne plaće obrtnika i nadničara. Uveo je smrtnu kaznu za sve one koji su naplaćivali više cijene od dopuštenih. No zakon nije polučio spomena vrijedan učinak pa je ubrzo bio ukinut. Reforme je početkom 4. stoljeća nastavio car Konstantin I. Uveo je zlatnik solid (lat. solidus) koji je ostao temelj financija Istočnog Rimskog Carstva (Bizanta) sve do 11. stoljeća. Dioklecijanove i Konstantinove reforme ciljale su osigurati redovit prihod države kako bi mogla podmirivati velike troškove održavanja vojske i činovništva. 100.

212. g. uredba

150.

200.

250.

300.

301. g. Dioklecijanova uredba o najvišim cijenama roba i plaćama radnika 309. g. Konstantin I. počinje kovati zlatni solid 324. g. zlatni solid postaje novac u cijelom Rimskom Carstvu

cara Karakale o građanskom pravu

324.

ANTIČKI SVIJET Ulomak uredbe cara Dioklecijana koja je određivala najvišu cijenu proizvoda i plaće obrtnika i nadničara, 301. g. (Atena: Epigrafski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2016.)

Postoji li danas odredba koja određuje najvišu cijenu proizvoda i plaća obrtnika i trgovaca? Ostatci vile na Velikom Brijunu. (Foto: Mladen Tomorad, 2004.)

Od kraja 4. stoljeća rimske granice bile su pod neprestanim pritiskom brojnih barbarskih naroda. Pljačkaški upadi u granične provincije potaknuli su napuštanje mnogih zemljoposjeda te smanjivanja broja stanovnika Rimskog Carstva koje je trpjelo štetu i u epidemijama zaraznih bolesti. Seoska i gradska naselja opustošili su česti pljačkaški pohodi, a naselja su nerijetko ostala trajno napuštena. Obrtnička i poljoprivredna proizvodnja bila je u stalnom padu. Nemirna vremena i nesigurnost prometnica znatno su oslabili trgovinu. Ponovi Kakve su se bitne gospodarske promjene dogodile u kasnome Rimskom Carstvu? Razmisli i odgovori kakav je utjecaj na gospodarstvo imala unutrašnja i vanjska nesigurnost države.

Rimsko gospodarstvo u provincijama u Iliriku Rimski mir tijekom prva dva stoljeća Carstva bio je doba gospodarskoga napretka za Dalmaciju i Panoniju. Razvedenost obale Dalmacije i sigurne luke pogodovale su plovidbi i pomorskoj trgovini. Dalmatinski su mornari uživali ugled vrsnih pomoraca. Razvijeno je bilo i ribarstvo i stočarstvo. Važno mjesto u gospodarstvu priobalja imali su uzgoj maslina i vinove loze te proizvodnja maslinova ulja, vina i soli. Golema su imanja bila u vlasništvu rimskih veleposjednika i cara. Dalmaciju

je osobito privlačnom činilo rudno bogatstvo. Rimljani su otvorili mnogo rudnika i vadili željezo, olovo, zlato i srebro. Glavna nalazišta zlata bila su u porječjima Vrbasa, Fojnice, Željeznice i Lašve. Rudnika željeza bilo je i u Dalmaciji i u Panoniji. Car Trajan zaveo je red u upravljanje iliričkim rudokopima. Sjedište upravitelja željeznih rudnika bilo je u Sisciji (Sisak), srebrnih rudnika u Domaviji (Sasi kod Srebrenice u Bosni i Hercegovini), a zlatnih rudnika u Saloni (Solin). Iskorištavanje rudnoga blaga utjecalo je i na razvoj metalnoga obrta. Salona je bila središte zlatarstva. Sa zlatnim i srebrnim rudnicima u najbližoj su vezi bile i kovnice novca. U Dalmaciji ih nije bilo, no u Panoniji su radile dvije - u Sisciji koja je otvorena sredinom 3. stoljeća i u Sirmiju (Sremska Mitrovica) koja je s radom počela u 4. stoljeću. U Panoniji je bila razvijena poljoprivredna i obrtnička proizvodnja. Plovne su rijeke pogodovale razvoju prometa i trgovine jer su omogućavale jednostavan i jeftin prijevoz robe. Velike riječne luke bile su Marsonija (Slavonski Brod) i Siscija. Uz panonske izvore tople i kisele vode Rimljani su uredili lječilišta. U Akvama Jazama, odnosno Jaškim Toplicama (Varaždinske Toplice), nalazilo se ljekovito kupalište za najviše slojeve rimskog društva. U Panoniji, kao i u Dalmaciji bilo je kamenoloma. U Panoniji se isticao kamenolom odlična građevnog kamena u Fruškoj gori, a u Dalmaciji ih je najviše bilo oko Tragurija (Trogir) i na Braču. Osim poreza i drugih nameta rimskoj je državi važan prihod iz Panonije i Dalmacije nosila ilirička carin-

169

ANTIČKI SVIJET Ostatci vojnoga logora u Burnu (lat. Burnum, selo Ivoševci blizu Knina). Što misliš, zašto je baš na tom mjestu osnovan vojni logor?

ska uprava. Zadaća utvrđene granice nije bila samo obrana, već i nadzor nad uvozom i izvozom robe. Pojedini proizvodi poput željeza, oružja, vina, ulja, žita, soli i zlata bili su izuzeti od izvoza, dok se za svaki uvoz plaćala carina. Kasnije se plaćala pristojba i za prijevoz robe iz jedne pokrajine u drugu. U prvo vrijeme su na čelu carinske uprave stajali privatni zakupnici, a krajem 2. stoljeća stavljena je pod izravni državni nadzor. Rimski su vojnici gradili i održavali ceste, mostove i utvrđene tabore, a prisutnost vojske poticala je razvitak gospodarskih djelatnosti jer je trebalo zadovoljiti potrebe vojne opskrbe. Ishodište cesta za Panoniju i Dalmaciju bila je Akvileja, grad na sjeveru Italije. Od panonskih cesta važne su one koje su išle duž Drave i Save i spajale glavna panonska mjesta. Od dalmatinskih glavna je ona koja je vodila uz obalu nadovezujući se u Dirahiju (Drač) na čuvenu cestu koja je preko Tesalonike (Solun) završavala u Konstantinopolu. Kao i u drugim pokrajinama, gradovi su bili uporišta romanizacije. Rimske vlasti poticale su njihovo osnivanje. U kolonijama su naseljavani italski doseljenici i isluženi vojnici koji su se obično vraćali u pokrajine u kojima su službovali i često zasnivali obitelji s domaćim ženama. Najstarije kolonije u Dalmaciji bile su Salona i Narona (Vid kod Metkovića). Kasnije su još utemeljeni Jader (Zadar) te sredinom 1. stoljeća Ekvo (Čitluk kod Sinja). Jedan rimski pisac navodi i Epidaur (Cavtat) kao koloniju. Salona je bila sjedište namjesnika i glavno gospodarsko središte Dalmacije. Veliku je važnost kao lučko i trgovačko središte stekla i Narona. Od municipija treba izdvojiti Tarsatiku (Tr-

170

sat kod Rijeke), Seniju (Senj), Skardonu (Skradin) i Varvariju (Bribir kod Skradina). Najstarija kolonija u Histriji bila je Pola (Pula), a u prvoj polovici 1. stoljeća kolonijski status dobio je i Parencij (Poreč). Osnivanje gradova u Panoniji započelo je kasnije. Prve su panonske kolonije na hrvatskome povijesnom prostoru bile Siscija i Sirmij. Od municipija valja spomenuti Andautoniju (Ščitarjevo kod Velike Gorice), Marsoniju, Akve Jaze, Mursu (Osijek) koja je na položaj kolonije uzdignuta u prvoj polovici 2. stoljeća za Hadrijana i Cibale (Vinkovci) koje su kolonija postale početkom 3. stoljeća. Gradovi su se osobito u Panoniji razvili iz vojnih tabora. Ponovi Opiši razvoj rimskoga gospodarstva u iliričkim provincijama. Kojim gospodarskim djelatnostima su se bavili stanovnici Panonije, a kojima stanovništvo Dalmacije? Koji je važan izvor prihoda na prostoru Panonije i Dalmacije?

Istraži povijesne izvore Istraži što smo baštinili od antičkih Grka. Na temelju rezultata istraživanja izradi plakat.

Sagledaj prošlost Možemo li tvrditi da je antičko gospodarstvo bilo razvijeno? Objasni svoj odgovor i potkrijepi ga primjerima.

ANTIČKI SVIJET

ZNANSTVENA I TEHNOLOŠKA DOSTIGNUĆA ANTIČKOG SVIJETA Na temelju dosadašnjeg učenja povijesti pokušaj procijeniti važnost povijesnih izvora za znanstvenika istraživača. Razmisli i obrazloži koliko su danas važna znanstvena i tehnološka dostignuća koja smo baštinili iz starog vijeka. Tko je otac povijesti? Tko je otac medicine? Zašto nam je važan Pitagora? Zašto je za geografiju važan Eratosten? Tko je otkrio zakon o težini? U sljedećem tekstu možeš pronaći dodatne informacije o svim važnim znanstvenim i tehnološkim dostignućima starog vijeka.

Razvoj povijesnih znanosti Prva pisana povijesna djela javljaju se u staroj Grčkoj u 6. stoljeću pr. Kr. Tadašnji grčki povjesničari prikupljaju podatke o prošlim događajima bez provjere njihove istinitosti. Ovo opisujem onako kako se meni čini da je istinito jer predaje su Grka međusobno proturječne i čine mi se smiješnim, glasovita je rečenica najpoznatijega ranog povjesničara, Hekateja iz Mileta. U 5. stoljeću pr. Kr. grčki povjesničar i putopisac Herodot iz Halikarnasa zapisuje u djelu Povijest povijesne događaje i običaje naroda istočne obale Sredozemlja. On se smatra ocem povijesti jer je prvi nastojao provjeriti istinitost i vjerodostojnost podataka, a njegov rad označava začetke povijesnog istraživanja. U svojoj Povijesti on je tražio uzroke grčko-perzijskih ratova te opisao nastanak i razvoj perzijske države, povijest Egipta, Feničana i grčkih kolonija u Maloj Aziji. Herodot je događaje pripisivao volji bogova. 4.6.1 Herodot. (Berlin: Muzej prapovijesti i rane povijesti. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Od koliko se zasebnih dijelova (knjiga) sastoji Herodotova Povijest? Pronađi u knjižnici hrvatski prijevod Herodotove Povijesti te odaberi i opiši sadržaj jedne njezine knjige.

U drugoj polovici 5. stoljeća pr. Kr. Atenjanin Tukidid prvi je tražio uzroke društveno-političkih događaja u stvarnim zbivanjima te uočavao razliku između dubljih uzroka i vanjskih povoda. Napisao je djelo Peloponeski rat u kojemu je opisao ratne sukobe između grčkih polisa. Poznati povjesničar helenističkog razdoblja bio je Polibije (kraj 3. – 2. st. pr. Kr.). U djelu Povijest Tukidid. svijeta prikazao je uspon (Oxford: Ashmoleov muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2015.) Rima do vladajuće sile Sredozemlja. Opisao je vrijeme od početka punskih ratova (264. g. pr. Kr.) do konačnog poraza Makedonije (168. g. pr. Kr.). Rimski povjesničari nastavili su grčku tradiciju pisanja povijesti. U svojim su djelima isticali da su vrline Rimljana, junaštvo, požrtvovnost, krepost, zaslužnost, preduvjet za njihovu vojnu i političku snagu i bogatstvo. Rimski govornik i mislilac Ciceron u 1. stoljeću pr. Kr. povijest je objasnio sljedećim riječima: Povijest je svjedokinja vremena, svjetlo istine, život uspomene, učiteljica života, objaviteljica starih vremena. Njegove riječi najbolje svjedoče o tadašnjem shvaćanju prošlosti i o ulozi povijesti.

171

ANTIČKI SVIJET Danas su sačuvani dijelovi njegove povijesti Rimskog Carstva od 96. do 378. godine. Uzor mu je bio Tacit pa je stoga povijesno djelo počeo godinom kojom je Tacit stao. Kršćanski pisci također su bilježili povijesne događaje u tzv. svjetskim kronikama koje su započinjale stvaranjem svijeta, a događaje su razvrstavale po godinama. Najpoznatiji pisci ove vrste povijesnih zapisa bili su Euzebije iz Cezareje (3. – 4. st.) i Jeronim (4. – 5. st.). Euzebije iz Cezareje napisao je i djelo o povijesti kršćanske Crkve, čime je uveo novu vrstu povijesnoga spisateljstva. Marko Tulije Ciceron. (Pariz: Muzej Louvre. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Na temelju Ciceronova objašnjenja povijesti zaključi razlikuje li se tadašnje i današnje shvaćanje uloge povijesti.

Gaj Julije Cezar. (Berlin: Muzej starina. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Rimski državnik i vojskovođa Gaj Julije Cezar (1. st. pr. Kr.) opisao je vlastite ratove (Galski rat, Građanski rat), ali piše u trećemu licu. Tit Livije (1. st. pr. Kr./1. st.) jedan je od najvećih rimskih povjesničara. U djelu Od osnutka Grada obuhvatio je čitavu rimsku povijest od njezinih legendarnih početaka do 9. g. pr. Kr. Sačuvao se samo manji dio. On je u svome djelu veličao rimsku prošlost. Najznamenitiji rimski povjesničar je Tacit (1./2. st. po Kr.). On je u svojim djelima pokušavao objasniti cjelokupan povijesni razvoj i događaje zapisivati bez pristranosti i sasvim stvarno. Njegovi su najvažniji spisi djelomično sačuvane Historije („Povijesti“) i Anali („Godišnjaci“) koji opisuju povijest Carstva od 14. do 96. godine. Grci i Rimljani bilježili su i životopise važnih ličnosti iz grčke i rimske povijesti. Grk Plutarh (1. – 2. st.) u Usporednim životopisima uspoređivao je živote znamenitih grčkih i rimskih ličnosti. Rimljanin Svetonije (1. – 2. st.) donio je životopise dvanaest rimskih vladara, počevši od Gaja Julija Cezara, u svojemu slavnom djelu Životi careva. Amijan Marcelin (4. st.) bio je među posljednjim velikim antičkim povjesničarima koji je ispitivački pisao svoja djela, nastojeći raščlaniti uzroke i posljedice.

172

Ponovi Kako se razvijalo povijesno spisateljstvo u staroj Grčkoj? Kako su rimski povjesničari pisali o prošlosti? Navedi najpoznatije grčke i rimske povjesničare. Razmisli i odgovori zašto su kršćanski pisci počeli pisati povijesna djela.

Razvoj liječništva i medicinskih znanja Stari Grci prvi su liječenju i bolestima pristupali sa stajališta koje bismo danas nazvali znanstvenim. Najpoznatiji grčki liječnik bio je Hipokrat s Kosa (5. – 4. st. pr. Kr.). On je osnovao školu liječenja temeljenu na proučavanju tijela i raznih pokazatelja bolesti, utvrđivanju vrste bolesti i određivanja načina liječenja. Njegov pristup i danas je osnova medicine. U 2. i početkom 3. stoljeća Grk Galen, koji je najviše djelovao u Rimu, proučavao je živčani sustav čovjeka, mokraću i ulogu žila. Njegova anatomija čovjeka, iako s mnogim pogreškama, učila se u Europi idućih više od tisuću godina. Ponovi Zašto su važni Hipokrat i Galen?

Razvoj prirodnih znanosti i geografije Grčki su učenjaci bitno pridonijeli razvoju matematike. Brojni učenjaci putovali su u 7. i 6. st. pr. Kr. u Egipat i upoznavali egipatsku matematiku i mehaniku. Posjećivali su i Babilon. Stečena su znanja prenijeli u Grčku te su ih unaprijedili vlastitim matematičkim postavkama. Grčki učenjaci bavili su se i astronomijom, mehanikom, opažanjem prirode i geografijom. Isprva su to bili filozofi koji su proučavali svijet oko sebe.

ANTIČKI SVIJET

Pitagora. (Rim: Vatikanski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

Karta Europe, Afrike i Azije Klaudija Ptolemeja.

Anaksimen (6. st. pr. Kr.) se smatra prvim meteorologom jer je proučavao vremenske prilike. Mislio je da je sve nastalo iz nemjerljive šupljine ispunjene zrakom. Po njemu je svemir bio polukugla, a Zemlja ravna ploča koju drži zrak. Sunce, Mjesec i sve zvijezde nastali su od Zemlje i načinjeni su od vatre, a gibaju se oko Zemlje. Pitagora (6. - 5. st. pr. Kr.) je već zamišljao Zemlju kao kuglu koja lebdi sama u svemiru, a oko nje kruže Sunce, Mjesec i zvijezde koji su također okrugli. On je smatrao da je sve moguće izraziti brojevima. Njegovi sljedbenici razvili su mišljenje da je red u svemiru matematičke naravi te da se svi odnosi u prirodi mogu svesti na matematičke operacije i objasniti brojevima. Aristarh (4. – 3. st. pr. Kr.) je prvi ustvrdio da se Zem lja vrti oko Sunca i oko svoje osi. Tada se ta zamisao smatrala bezbožnom. Procijenio je i razmjernu veličinu i udaljenost Sunca i Mjeseca u odnosu na Zemlju. Zamisao o savršenom kružnom obliku nebeskih tijela potpuno je utvrdio Aristotel (4. st. pr. Kr.). Prema njegovom mišljenju, u središtu svemira je nepomična Zemlja koju tvore kopno i voda, a njezine slojeve čini

zrak, potom slijedi vatra, a u trećemu se sloju miješaju vatra i zrak. Tako je meteore i komete, koji su zbog nenadanog pojavljivanja i nepravilna gibanja narušavali pretpostavljeno savršenstvo svemira, Aristotel objašnjavao kao meteorološku pojavu. Aristotel je i prvi podijelio Zemlju na pet toplinskih pojaseva. Najvažniji antički astronom bio je Hiparh (2. st. pr. Kr.). Odbacio je sva astrološka tumačenja gibanja nebeskih tijela, kojim su se bavili još stari Babilonci, ali i postavku da se nebeska tijela kreću oko Sunca. Pomno je bilježio položaje zvijezda i dobivene rezultate uspoređivao sa starijim opažanjima. Sastavio je i prvi cjeloviti popis zvijezda, izmjerivši širinu i dužinu položaja pojedinih zvijezda. Klaudije Ptolemej (2. st.) bio je istaknuti učenjak koji se poglavito bavio matematikom i astronomijom, a djelovao je u Aleksandriji. Dodatno je razradio sustav koji je ostao temelj astronomije do ranoga novog vijeka, a prema kojemu je Zemlja kugla i leži nepomično u središtu svemira, dok se oko nje gibaju sva ostala nebeska tijela. Kako bi mogao uskladiti opažene nepravilnosti s uvriježenom predodžbom o jednoobraznom kružnom kretanju nebeskih tijela,

173

ANTIČKI SVIJET ustanovio je složenu matematičku postavku njihova gibanja. Proširio je i Hiparhov popis zvijezda. Bio je i vrstan kartograf pa je sastavio važno djelo s kartama tada poznatog svijeta. Proučavao je i matematičke odnose među tonovima i suzvučje. Najistaknutiji matematičar antike bio je Euklid (4. – 3. st. pr. Kr.). On je utemeljio aleksandrijsku matematičku školu. Jedan od najvećih matematičara bio je i Arhimed (3. st. pr. Kr.). Osobito se bavio fizikom. U mehanici je otkrio zakon o težini, zakon poluge te slavni zakon prozvan po njemu: Tijelo uronjeno u tekućinu lakše je za težinu istisnute tekućine. Bio je i vješt izumitelj. Izradio je koloturnik za podizanje teških tereta, a gradio je i ratne sprave. Eratosten (3. – 2. st. pr. Kr.) se smatra osnivačem znanstvene geografije. Prvi je izračunao opseg Zemlje nakon što je prvu procjenu bio iznio Aristotel. Načinio je i zemljovid prema vlastitoj predodžbi Zemlje. Ponovi Kojim su se znanostima ponajviše bavili grčki učenjaci? Na koje su sve načine unaprijedili znanstvene spoznaje? Istraži značenje Arhimedovih otkrića u matematici.

Aleksandrija − središte antičke znanosti i kulture Središte helenističke kulture bila je Aleksandrija u Egiptu. Podigao ju je Aleksandar Veliki neposredno nakon osvajanja Egipta 331. g. pr. Kr. Grad je uređen prema helenističkim nacrtima, s ravnim, širokim ulicama koje su se sjekle pod pravim kutom i brojnim javnim građevinama. Procvat trgovine i obrta te opći razvoj privrede utjecali su na širenje ljudskog znanja i napredak mnogih znanosti. Egipatski kralj Ptolemej I. u Aleksandriji je osnovao Muzej, kuću muza, ustanovu u kojoj su se izučavale brojne znanosti. Muzej se sastojao od brojnih dvorana za predavanja, soba za znanstvena istraživanja, odjela za astronomska promatranja, različitih zbirki te brojnih vrtova. U njemu je bila i velika knjižnica s više od 500 tisuća svitaka znanstvenih i književnih djela. Ona je bila znanstveno i umjetničko središte helenističkog svijeta. U njoj su djelovali mnogi učenjaci. 585.

550. 582. – 496. g. pr. Kr. Pitagora

585. – 525. g. pr. Kr. Anaksimen

174

500.

450.

400.

Maketa svjetionika na otoku Faru. Budući da su se godinama nakon osnutka grada Aleksandrije brojni brodovi razbijali o strmu obalu, nametnula se potreba za gradnjom svjetionika s kojeg bi se brodovi sigurno usmjeravali u aleksandrijsku luku. Svjetionik je izgradio Ptolemej I. početkom 3. stoljeća pr. Kr. Bio je visok 135 metara, a stajao je na šestometarskom podnožju koje ga je za olujnog nevremena branilo od velikih valova. Na vrhu je stajao kip boga mora Posejdona ili Zeusa. Ispod je bio prostor gdje je gorjela vatra. Ispred žeravnika s vatrom bilo je zrcalo za signalizaciju. Židovski povjesničar Josip Flavije u 1. stoljeću izračunao je da se njegova svjetlost mogla vidjeti s udaljenosti od 56 kilometara. Svjetionik je bio oštećen u brojnim potresima, a srušio se u prvoj polovici 14. stoljeću nakon jednog razornog potresa. Njegov je izgled opisao antički geograf Strabon (1. st. pr. Kr. – 1. st.): „Na krajnjem rtu otoka stoji stijena, koju sa svih strana oplakuje more, a na njoj je podignut toranj, upravo čudesno izgrađen od bijelog mramora. O njemu kolaju brojne pripovijesti. Ime je dobio prema otoku na kojem stoji.” Strabon, Geografija, XVII.I.6.

Ponovi Razmisli o važnosti Aleksandrijske knjižnice koja je bila mjesto u kojem su se mnogi znanstvenici družili i boravili. Koje je najstarije poznato književno djelo iz Babilona sačuvano u toj knjižnici? Pronađi kako danas izgleda knjižnica u Aleksandriji. Istraži što je to svitak i kako je izgledala knjiga u antici.

350.

460. – 380. g. pr. Kr. Hipokrat 384. – 322. g. pr. Kr. Aristotel 330. – 275. g. pr. Kr. Euklid

300.

250.

200.

310. – 230. g. pr. Kr. Aristarh 275. – 196. g. pr. Kr. Eratosten 287. – 211. g. pr. Kr. Arhimed

150. 190. – 120. g. pr. Kr. Hiparh

100.

ANTIČKI SVIJET

Rimska cestogradnja i mostogradnja Rimljani su bili cijenjeni kao veliki graditelji. Od Etruščana su preuzeli upotrebu polukružnog luka i svoda te ih spajali s obilježjima grčkoga graditeljstva. Gradili su brojne vodovode (akvedukte) i sustave odvodnje otpadnih voda, stambene i javne zgrade, a cestama su povezivali grad Rim s okolnim oblastima i udaljenim provincijama. U provincijama su podizali građevine po uzoru na one u Rimu. Umijeće zidanja lukovima i uporaba cementa omogućili su izgradnju vodovoda i mostova.

graditelja. Još su u Zakoniku dvanaest ploča propisali najmanju širinu cesta. Gradili su ih u više slojeva, popločavali kamenim pločama i označavali miljokazima. Prilikom njihove gradnje koristili su raspoloživi materijal koji su mogli pronaći u bližoj okolici. Postupak gradnje započinjao je čišćenjem zemljišta od drveća i žbunja te drugih prepreka na putu. Potom je iskopan rov, a na utabanu zemlju nanosio se sloj rimskoga betona. Na njega se postavljala mješavina kamenja i pijeska, a potom mješavina pijeska ili tla pomiješana s glinom ili betonom. Na površinu ceste postavljale su se velike kamene ploče koje su bile izglačane kako bi se omogućila bolja prohodnost prometa. U močvarnim krajevima postavljala se drvena podloga kao osnova ceste. Preko brdskog i planinskog zemljišta gradile su se prometnice koje su postupno svladavale uspon u obliku zmijolikih zavoja - serpentina. Tuneli su se prokopavali na mjestima gdje je to bilo nužno, a svod tunela presvlačio se u smjesu gline i betona. Ponekad su se zbog sigurnosti gradili i noseći lukovi u tunelima. Veliki, teški teret podizan je pomoću kolotura kojim su upravljali robovi ili životinje pod nadzorom robova. Njime su se služili prilikom spuštanja i podizanja kamena te drvene građe.

Akvedukt u Segoviji u današnjoj Španjolskoj. Izgrađen je tijekom druge polovice 1. i početkom 2. stoljeća. Izvorno je bio dug 18 kilometara. Danas je sačuvano oko 1600 m vodovoda sa 166 lukova.

Rimljani su bili najveći graditelji prometnica u starome vijeku. Rimske ceste građene su s namjerom da na najbrži način povežu razne krajeve velike države. Italiju su prošarali cestovnom mrežom kojoj je ishodište bio Rim. Stoga se govorilo da svi putovi vode u Rim. Rimljani su često prokopavali brdske ceste, izravnavali zemljište, iznad klanaca i rijeka gradili su mostove, a po potrebi probijali i tunele. Ceste su gradili vojnici, mjesni radnici i robovi pod nadzorom rimskih 50.

50. 23. – 79. g. Plinije

Stariji

65. – 130. g. Apolodor

(graditelj)

100. 46. – 120. g. Plutarh 56. – 118. g. Tacit 70. – 122. g. Svetonije

Apijeva cesta (Via Appia). Najstarija popločena cesta bila je Apijeva cesta sagrađena 312. g. pr. Kr. Vodila je od Rima do Kapue (Capua) i bila duga 220 km. Kasnije je produžena do Brundizija (Brindisi). Tijekom druge polovice 1. stoljeća rimski pjesnik Stacije nazvao ju je „kraljicom svih cesta“. Postoje li u Hrvatskoj ceste koje su izgrađene u vrijeme starog Rima?

150. 85. – 165. g. Klaudije 129. – 200. g. Galen

200.

Ptolemej

250.

300.

350.

420.

260. – 339. g. Euzebije 325. – 395. g. Amijan

Marcelin

347. – 420. g. sv.

175

Jeronim

ANTIČKI SVIJET

Rimski most preko rijeke Guardiane u Španjolskoj. Smatra se da mu je nekadašnja puna dužina iznosila 755 metara i da je imao 62 luka. To je najduži danas očuvani rimski most.

Duž cesta Rimljani su podizali poštanske postaje za zamjenu konja, gostionice i stražarnice. Prvi mostovi građeni su od drva, a s vremenom su Rimljani gradili mostove i od kamena. Prvi rimski kameni most izgrađen je prijeko rijeke Tiber u prvoj polovici 2. stoljeća pr. Kr. Zahvaljujući korištenju luka u graditeljstvu, Rimljani su mogli graditi velike kamene mostove s kraćim ili dužim rasponima preko dolina i velikih rijeka. Mostogradnja se temeljila na postavljanju betonskih stupova na obalama rijeka ili klanaca koji su služili kao potpornji lukova. Potom bi se podigla drvena gradnja u koju se izlijevao beton da poveže stupove. Betonska jezgra natkrivala se kamenim pokrovom. Ako bi izgradnja morala biti brza, kao osnovni građevni materijal koristilo se drvo, a ponekad su se podizali i pontonski mostovi pomoću manjih čamaca. Vrhunac u gradnji mostova bio je most preko Dunava koji je po zapovijedi cara Trajana podigao graditelj Apolodor. On je provodio i careve graditeljske pothvate u Rimu.

kovanjem raznih ohlađenih komada izrađivali su se raznovrsni metalni predmeti. U grčkom i rimskom razdoblju najčešće su u upotrebi bili bronca, željezo, zlato i srebro. U izradi keramičkog posuđa posebnu važnost imao je izum lončarskog kola. Zahvaljujući tom izumu izrađivali su se lončarski proizvodi visoke kakvoće. U rimskom i helenističkom razdoblju počele su se izrađivati prozirne staklene posude izrađene puhanjem. Stakleni predmeti često su upotrebljavani u svakodnevnom životu za spremanje raznih začina, miomirisa (parfema) i mirisnih ulja. Od stakla i staklene paste izrađivale su se i razne posude, zdjelice i tanjuri.

Dvoručna vaza iz Aleksandrije, 1. stoljeće. (Zagreb: Muzej Mimara).

Ponovi Prisjeti se tko je zaslužan za širenje lončarskog kola u Europi.

Tehnologija obrade materijala

Prepoznaj promjene

Stari Grci i Rimljani unaprijedili su obradu bronce i željeza. Tijekom 1. tisućljeća pr. Kr. metalna ruda razbijala se u komade, a potom stavljala u jednostavne peći u kojima se ruda pokrivala drvenim ugljenom ili drvom kako bi se spalio nepotrebni sumpor i kisik. Potom se rudača mlinovima drobila u komade, a usitnjeni komadi čistili su se vodom od raznih nečistoća. Metal se potom zagrijavao u pećima i talio kako bi se očistio od dodatnih nečistoća. Nakon toga se hladio ili ulijevao u kalupe. Dodatnim zagrijavanjem i

Istraži u kojem se obliku danas primjenjuje Hipokratova zakletva u medicini. Pronađi na internetu informacije o Hipokratovoj zakletvi i usporedi je s njezinom današnjom inačicom.

176

Istraži povijesne izvore Istraži postoje li u današnjem svijetu znanstveni centri (središta) izvrsnosti kao što je bila Aleksandrijska knjižnica u doba helenizma.

RELIGIJE, FILOZOFIJE I UMJETNOST STAROG SVIJETA Rimski vodovod - akvedukt Pont du Gard u Francuskoj, 1. stoljeće. Rimljani su bili cijenjeni graditelji. Umijeće zidanja lukovima i upotreba cementa omogućili su im izgradnju vodovoda i mostova.

RELIGIJA, FILOZOFIJA, UMJETNOST I KULTURA STAROG SVIJETA

NAKON UČENJA SLJEDEĆIH NASTAVNIH TEMA MOĆI ĆETE: - usporediti razvoj pisma staroga svijeta, pojavu škola i razvoj filozofske misli te obilježja vjerovanja i religija; - objasniti pojavu kršćanstva, progone i uspon kršćanstva do državne religije u Rimskom Carstvu te širenje kršćanstva na hrvatskom povijesnom prostoru.

177

RELIGIJE, FILOZOFIJE I UMJETNOST STAROG SVIJETA

RAZVOJ PISMENOSTI NA STAROM ISTOKU I U ANTIČKOM SVIJETU Prisjeti se kada je otkriveno pismo. S tim događajem prestaje prapovijest i počinje povijesno razdoblje. Zašto je važno pismo? U sljedećem tekstu doznat ćeš mnogo zanimljivosti i novih informacija koje su vezane za pojavu pisma i razvoj pismenosti.

Pojava prvih pisama

pločicama i komadima kamena vapnenca, isprva za Prva su pisma bila slikovna. Isprva je pisani znak zai- sastavljanje poslovnih i pravnih spisa, a poslije i za sta označavao što je i predočavao, primjerice nacrtani osobne potrebe. U kasnoj antici i u ranom srednjem čovjek značio je čovjeka, kuća kuću i sl. U daljnjem vijeku Egipćani su koristili i koptsko pismo. razvoju slikovno pismo postalo je pojmovno, odnoPločica s imenom faraona Narmera. sno slovna slika počela je predočavati pojam. Znače(London: Britanski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2011.) nje više nije bilo doslovno nego preneseno, dobiveno Na pločici je ispisano kraljevsko ime asocijacijom. Kasnije su takve slike prestale prikaziujedinitelja Gornjeg i Donjeg Egipta vati pojam, već su počele označavati dijelove (slog ili ranim oblikom hijeroglifskog pisma. glas) odnosne riječi, kao u staroegipatskom i klinaDatira se o. 3000. g. pr. Kr. stom (klinovom) pismu. Najstariji oblik pisma otkriven je u Egiptu početkom 21. stoljeća. Pretpostavlja se da su otkriveni komadi, ispisani ranim oblikom hijeroglifskog pisma, nastali o. 3900. g. pr. Kr. Riječ je o tekstu ispisanom hijeroglifskim znakovima s imenom dosad najstarijega Klinasto pismo. Ištarino poznatog vladara Gornjeg Egipta. Tijekom 4. tisućspuštanje u podzemni svijet. ljeća pr. Kr. egipatska kraljevska imena ispisivala su se (London: Britanski muzej. Foto: iznad građevine nalik na vanjsko pročelje palače s dva Mladen Tomorad, 2011.) tornja sa svake strane, između kojih se nalaze vratnice. Iznad prikazane građevine ispisivao se simbol kraljeva imena. Hijeroglifsko je pismo u svom najstarijem obliku spomeničko pismo kojim su bile ispisane razne kamene ploče, reljefi i hramovi. No ono nije bilo podesno za razne upravne i vjerske poslove. Stoga se u kasnom 4. tisućljeću pr. Kr. egipatsko hijeroglifsko pismo sve više usavršavalo, pa je na prijelazu iz 4. u 3. tisućljeće pr. Kr. bilo razvijeno nakošeno (kurzivno) pismo – hijeratsko (svećeničko), koje se nanosilo pomoću trske na listove papirusa, krhotine lonaca ili kamen Tablica s Krete ispisana linearnim pismom A, vapnenac. Još kasnije, u 7. stoljeću pr. Kr., razvilo se o. 1450. g. pr. Kr. pojednostavljeno nakošeno pismo – demotsko (puč- (Atena: Epigrafski muzej. Foto: ko), koje se koristilo za pisanje na papirusu, drvenim Mladen Tomorad, 2016.)

178

RELIGIJE, FILOZOFIJE I UMJETNOST STAROG SVIJETA U Mezopotamiji najstariji oblici pisma pojavili su se o. 3200. g. pr. Kr. Riječ je o ranim oblicima pisma koje je u ranim sumerskim gradovima urezivano u glinene pločice – klinasto (klinovo) pismo. Rani oblici sumerskoga pisma rijetko su se sačuvali. U 3. tisućljeću pr. Kr. razvili su se sumerski jezik i pismo, što je zaustavljeno prodorom Akađana o. 2400. g. pr. Kr. Klinaste pločice ispisane raznim oblicima akadskoga jezika ostale su u mezopotamskim kraljevstvima u službenoj upotrebi sve do sredine 6. stoljeća pr. Kr. Na egejskom prostoru razvilo se linearno pismo A. Ono se o. 2000. g. pr. Kr. pojavilo na Kreti i još nekim egejskim otocima te na Peloponezu. Riječ je o slikovnom pismu koje nije grčkoga podrijetla. Nestalo je propašću minojske kulture o. 1400. g. pr. Kr. Iako su ga tijekom druge polovice 20. stoljeća pokušali odgonetnuti brojni istraživači, do danas nije dešifrirano. Najstariji oblik grčkog pisma je linearno pismo B. Ono se upotrebljavalo u razdoblju kretsko-mikenske kulture te je vezano uz prvu seobu grčkih plemena na egejski prostor i u Grčku. Sadržavalo je čak 87 znakova, a do danas je očuvano na glinenim pločicama. Otkriveno je tijekom arheoloških istraživanja Arthura Evansa početkom 20. stoljeća. Prvi pokušaji njegova dešifriranja zbili su se u prvoj polovici 20. stoljeća. Godine 1953. odgonetnuli su ga Michael Ventris i John Chadwick. Ovo pismo predstavlja prijelaz sa slikovnog na glasovno.

Najstariji grčki natpis u Atici otkriven na Atenskoj akropoli, o. 800. g. pr. Kr. (Atena: Epigrafski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2016.)

U južnom Kanaanu narod Židova razvio je hebrejski jezik i pismo. Potkraj tzv. mračnog doba grčke povijesti pojavilo se grčko pismo. Ono se pojavilo kao prilagođeno feničko pismo u 8. stoljeću pr. Kr. Ubrzo se proširilo istočnim Sredozemljem te je tijekom daljnjega razvoja doživjelo brojne promjene. Etruščani su pisali etruščanskim pismom koje do danas nije odgonetnuto. Danas se najduži etruščanski natpis čuva u Arheološkom muzeju u Zagrebu pod nazivom Liber linteus zagrabiensis („Zagrebačka lanena knjiga“). Riječ je o više od četiri metra dugom lanenom povoju ispisanom etruščanskim pismom kojim je bila obavijena mumija Egipćanke pristigla u Narodni muzej u Zagrebu 1862. godine.

Tablica s Krete ispisana linearnim pismom B, o. 1375. g. pr. Kr. (Atena: Epigrafski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2016.)

Sredinom 2. tisućljeća pr. Kr. narodi koji su obitavali u Kanaanu razvili su rani alfabet s 27 ili 28 znakova. Time je pismo od slikovnog postalo glasovno. Feničani su ga potkraj 2. tisućljeća razvili u pismo s 22 znaka. Brojni sredozemni narodi (Grci, Italici, Latini, Arapi) posudili su fenički alfabet te su ga dodatno razvili stvorivši vlastita pisma. Izmijenjenim narječjem Feničana kasnije se govorilo i u kartaškoj državi.

Zagrebačka lanena knjiga ili Povoji lanene knjige. (Zagreb: Arheološki muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2004.)

Natpis se nalazi na lanenom povoju kojim je bila zamotana ženska mumija kupljena sredinom 19. stoljeća u Egiptu. To je jedini preostali etruščanski tekst s književnim obilježjima i jedini očuvani primjerak lanene knjige iz staroga vijeka. Tekst Zagrebačke lanene knjige sadrži niz obrednih propisa primjerenih čašćenju raznih etruščanskih božanstava. Uz njihova se imena spominju žrtveni darovi i nadnevci pojedinih svetkovina.

179

RELIGIJE, FILOZOFIJE I UMJETNOST STAROG SVIJETA Latinski natpis iz Akva Jaza posvećen Izidi i Serapisu, 2. st.

Jezici staroga svijeta i njihovo odgonetavanje

(Varaždinske Toplice: Zavičajni muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2016.)

Najvažniji jezici kojima su se služili narodi staroga svijeta bili su, ovisno o vremenu i prostoru: sumerski, staroegipatski, akadski (asirsko-babilonski), elamski, kanaanski (fenički, hebrejski), aramejski, staroperzijski, starogrčki, etruščanski i latinski. Staroegipatskim jezikom govorili su drevni Egipćani. Jezik se, uz razne prilagodbe i promjene, koristio do 11. stoljeća kada ga je u potpunosti zamijenio arapski jezik. Klasično hijeroglifsko pismo i staroegipatski književni jezik razvili su se početkom Starog kraljevstva (o. 2700. g. pr. Kr.). Staroegipatsko slikovno pismo privlačilo je pozornost stručnjaka još od antike, ali s obzirom na to da je pismo izašlo iz uporabe, potkraj antike nitko ga nije znao pročitati. Prvi ga je odgonetnuo Jean-François Champollion (1790. – 1832.). On je 1822. g. objelodanio prvi način čitanja hijeroglifskog pisma, a u idućim desetljećima on i drugi znanstvenici objavili su prve rječnike i gramatike te tako postavili temelje egiptologije. Sumerskim jezikom govorili su narodi južne Mezopotamije u 4. i 3. tisućljeću pr. Kr. Taj se jezik prestao upotrebljavati u govoru potkraj 3. tisućljeća pr. Kr., a nastavio se koristiti kao jezik pisma u obliku književnih, znanstvenih i vjerskih zapisa do početka kršćanskog razdoblja. Jezik drevnih Sumerana ostao je zapisan na klinastim natpisima. Sumerski jezik od-

Latinsko pismo pojavilo se o. 500. g. pr. Kr. Tijekom Rimske Republike i Rimskog Carstva proširilo se rimskim provincijama te je u upotrebi i danas. Ponovi Kada i gdje se razvijaju najraniji oblici pisma? Razmisli i odgovori što je sve u čovjekovom svakodnevnom bavljenju olakšalo prijelaz sa slikovnog na glasovno pismo.

Jean-François Champollion sjedi ispred hrama u Luksoru u društvu članova francusko-toskanske ekspedicije 1828. – 1829. g. (Firenca: Egipatski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2015.)

Istraži život i djelovanje Jean-Françoisa Champolliona.

4000. 3900. 3800. 3700. 3600. 3500. 3400. 3300. 3200. 3100. 3000. 2900. 2800. 2700. 2600. 2500. 2400. 2300. 2200. 2100. 2000. 1900. 1800. 1700. 1600. 1500. 1400 4000. – 2000. g. pr. Kr. sumerski jezik 3900. g. pr. Kr. staroegipatsko pismo 3200. g. pr. Kr. hijeratsko

180

(svećeničko) pismo

3200. g. pr. Kr.

klinasto pismo

2700. g. pr. Kr. počeci staroegipatskoga književnog jezika

2500. g. pr. Kr. – 100. g. akadski jezici 2000. – 600. g. pr. Kr. asirski jezik

1900. – 100. g. pr. Kr. babilonski 1400. g. pr. Kr. pojava starogrčkog jezika

jezik

RELIGIJE, FILOZOFIJE I UMJETNOST STAROG SVIJETA

Pismo Jean-Françoisa Champolliona o odgonetavanju hijeroglifa. Paris, 1822. Champollion je još tijekom studija primijetio da je koptski jezik mlađa inačica staroegipatskog, a već je 1808. g. identificirao 15 demotskih znakova s koptskim istoznačnicama. Nastavio je istraživanja do 1822. g. kada ih je prvi put objavio u čuvenom pismu u kojem je objasnio svoj istraživački postupak. Usporedbom s nekoliko egipatskih spomenika s hijeroglifskim pismom i grčkoga natpisa uspio je odgonetnuti imena Ptolemej i Kleopatra. Pronašao je slova p, t, l, m, i s, k, e, a, v. Na obelisku i na još dva predmeta pronašao je kraljevska imena Ptolemaios i Kleopatra uokvirena ovalom (kartušama).

gonetnuo je Julius Oppert (1825. – 1905.) u drugoj polovici 19. stoljeća. Sredinom 3. tisućljeća pr. Kr. brojni su novi narodi naselili prostor starog Istoka i Sredozemlja. Akadski, odnosno asirsko-babilonski jezik spada u skupinu najvažnijih semitskih jezika drevne Mezopotamije. U raznim oblicima upotrebljavao se od o. 2500. g. pr. Kr. – 100. g. Većina sačuvanih pisanih tekstova s područja Mezopotamije nastalih nakon 1500. g. pr. Kr. pisana je na umjetno stvorenom književnom jeziku – “standardnom babilonskom jeziku” koji je također ispisivan klinastim pismom. Za odgonetavanje zaslužan je veći broj znanstvenika koji su od konca 18. stoljeća pokušali otkriti tajnu njihova čitanja. Među njima valja istaknuti Georga Friedricha Grotefend (1775. – 1853.) i Henryja Creswickea Rawlinsona (1810. – 1895.). Zahvaljujući njihovim naporima do 1851. otkriveno je gotovo 200 znakova akadskog i babilonskog pisma. 1400. 1300. 1200. 1100. 1000.

1200. g. pr. Kr.

900.

800.

1000. g. pr. Kr.

700.

600.

800. g. pr. Kr.

500.

400.

rani kanaanski alfabet fenički alfabet pojava grčkoga pisma

300.

200.

Grotefendov pokušaj odgonetavanja klinastog pisma. On je proučavao jedan staroperzijskih vladarski tekst. Budući da je bio stručnjak za starogrčku povijest, znao je imena perzijskih kraljeva iz Herodotove Povijesti, iako nije poznavao staroperzijski jezik. Shvatio je da se iza kraljeva imena spominje vladarski naslov i ime kraljeva oca. Veliki pomak dogodio se kad je zapazio da otac jednoga kralja nije sâm naveden kao kralj, a znao je da je to bilo samo u slučaju kralja Kira II. i Darija I. Ključnom u odgonetavanju pokazala su se imena očeva i sinova. Otac Darija I. bio je Histasp, a sina Kserkso, dok su se Kirov otac i sin zvali Kambiz. Usporedbom je zaključio da kralj iz teksta mora biti Darije, što mu je omogućilo da 1802. otkrije 10 od 37 znakova staroperzijskog jezika. Bio je to prvi korak do konačnog odgonetavanja klinastog pisma. Akademija znanosti i umjetnosti u Göttingenu odbila je objaviti rezultate njegovih istraživanja, a ona su kasnije objavljena u radovima drugih istraživača koje je potaknuo u daljnjem radu na istraživanju klinastog pisma. Henry Creswicke Rawlinson. On je započeo svoja istraživanja tijekom službe u britanskoj Istočnoindijskoj kompaniji. Rowlinson je još 1827. napustio Englesku te je na istoku proveo sljedeće dvadeset i dvije godine služeći kao vojni časnik. Godine 1833. poslan je u Perziju gdje je prepisao natpis kralja Darija I. na planini iznad sela Behistun te je ubrzo započeo njegovo istraživanje. Do 1837. uspio je pročitati prva dva odlomka natpisa. U sljedeće dvije godine nastavio je istraživanja te je 1839. poslao prvu verziju odgonetnutih znakova klinastog pisma. Nadovezujući se i na rezultate drugih istraživača, među njima i Grotefenda, usavršio je staroperzijski alfabet koji je u međuvremenu sastavio. Rezultate svog istraživanja objavio je 1847. i 1849. g. 100.

550. – 330. g. pr. Kr.

staroperzijski jezik

100.

200.

300.

400.

500.

600.

700.

800.

650. g. pr. Kr. – 500. g. demotsko (pučko) pismo 200. – 1100. g. koptski jezik 800. g. pr. Kr. – 100. g. upotreba etruščanskog jezika i pisma 500. g. pr. Kr. pojava latinskog jezika i pisma

900.

1000.

181

1100.

RELIGIJE, FILOZOFIJE I UMJETNOST STAROG SVIJETA

Trojezični natpis iz Behistuna. Natpis ispisan klinastim pismom je na staroperzijskom, babilonskom i elamskom jeziku, a slavi pobjedu kralja Darija I. Velikog nad protivnicima.

Na prostoru današnjega Irana razvio se još u 4. tisućljeću pr. Kr. zaseban jezik elamski, koji se u kasnijoj inačici koristio i u vrijeme ahemenidskoga Perzijskoga kraljevstva. Najvažniju ulogu na tome prostoru dobio je staroperzijski jezik koji je postao službeni jezik Perzijskoga kraljevstva (o. 550. – 330. g. pr. Kr.). Kanaanski jezici govorili su se na prostoru Kanaana, a među njima su najvažniji bili fenički i hebrejski jezik. Čini se da je do kraja 1. tisućljeća pr. Kr. većina kanaanskih jezika izumrla, a sačuvao se jedino hebrejski jezik kojim su govorili Židovi, prvenstveno kao jezik vjerskih i književnih tekstova. Iz svakodnevne upotrebe iščeznuo je u kasnoj antici, ali je ponovno smišljeno oživljen potkraj 19. stoljeća među europskim i palestinskim Židovima koji su željeli obnoviti židovsku državu u Palestini. Posebnu je ulogu na Bliskome istoku u starome vijeku odigrao aramejski jezik koji spada u skupinu semitskih jezika. Tijekom prve polovice 2. tisućljeća pr. Kr. odvojio se od kanaanskoga jezika. Aramejski je postao govorni jezik Asirije, Babilonije, Sirije i Palestine tijekom 1. tisućljeća pr. Kr., a usvojili su ga i Židovi. Širenju aramejskog pridonijelo je i Perzijsko kraljevstvo pa je aramejski izrastao u jezik sporazumijevanja na cijelome Bliskom istoku, dok ga u helenističkom razdoblju nije počeo potiskivati grčki jezik, a od rano-

182

ga srednjeg vijeka arapski. Danas se aramejski govori još u pojedinim selima u Siriji, Turskoj, Iraku i Iranu. Grčki jezik započeo se razvijati o. 1400. g. pr. Kr. Najranija svjedočanstva o njemu u pisanom obliku potječu iz mikenskoga doba iz središnje Grčke, s Peloponeza i Krete. Od 8. do 4. stoljeća pr. Kr. razvijao se klasični grčki jezik koji se proširio znatnim dijelom Sredozemlja. U Italiji su se razvili italski jezici, od kojih je naposljetku glavnu ulogu stekao latinski koji se pojavio o. 500. g. pr. Kr. Zaseban je jezik bio etruščanski kojim su se od 9. stoljeća pr. Kr. do 1. stoljeća služili Etruščani. Širenjem Rimske Republike i Rimskog Carstva latinski jezik proširio se euro-sredozemnim prostorom. Na istočnome Sredozemlju glavni jezik pismenosti u Rimskome Carstvu ostao je grčki. U zapadnoj Europi je latinski tijekom srednjega i ranoga novoga vijeka bio jezik učenosti, književnosti, politike i kršćanske vjere. Sve do 19. stoljeća predavanja na europskim sveučilištima održavala su se na latinskom jeziku.

Ponovi Kojim jezikom su se služili pisari mezopotamskih kultura i civilizacija od kraja 3. tisućljeća pr. Kr.? Navedi poznate jezike starog svijeta.

Objasni uzroke i posljedice Istraži koji su razlozi pojave pisma i kakve su bile njezine posljedice. Dodatne informacije možeš pronaći na poveznici Putovanje pisma [https://www.youtube.com/watch?v=ymUMEo6E5Og]. Rezultate istraživanja grafički prikaži.

Prepoznaj promjene U paru raspravi koje su sličnosti, a koje razlike između jezika staroga svijeta i današnjih jezika. Svoje zaključke prezentiraj u tablici.

RELIGIJE, FILOZOFIJE I UMJETNOST STAROG SVIJETA

RELIGIJE, FILOZOFIJE I UMJETNOST STAROGA SVIJETA Prisjeti se onoga što si učio o vjerovanjima u prapovijesti. Zašto je čovjek imao potrebu biti pobožan i štovati razna božanstva? U sljedećem tekstu pronaći ćeš mnogo novih informacija o obilježjima različitih vjerovanja i religija staroga svijeta.

Religije i mitologije naroda starog Istoka i Etruščana Vjerovanja Egipćana Velika većina naroda starog Istoka vjerovala je u brojne bogove, pa se stoga njihove religije nazivaju mnogobožačkim – politeističkim. Egipćani su vjerovali u više od dvije stotine bogova i zloduha (demona). U egipatskoj mitologiji najvažniji su mitovi o postanku svijeta i mit o Ozirisu i Izidi. Najvažniji egipatski bogovi bili su: • Ra – bog Sunca, vrhovni bog i faraonov otac • Mut – majka bogova; Raova žena

• Oziris – bog vegetacije; nakon smrti bog plodnosti i zagrobnog svijeta • Izida – Ozirisova žena; čarobnica, vjerna žena i žalobnica • Horus – Ozirisov i Izidin sin; bog sokol; poistovjećen s faraonom • Set – Ozirisov brat i njegov ubojica; bog suše – štovan kao krokodil ili nilski konj • Hator – božica majka; štovana kao krava • Anubis – bog smrti i majstor balzamiranja; štovan kao čovjek s glavom šakala • Tot – bog znanja i pisar bogova; štovan kao ptica ibis ili psoglavi babun • Ma’at – žena Tota; božica istine i vječnog poretka; štovana kao pero na vagi • Bastet – božica veselja i ljubavi; štovana kao mačka.

Papirus Knjige mrtvih pisara Anija. Prikazano je vaganje srca pred brojnim staroegipatskim bogovima. Egipćani su vjerovali da samo pravedan čovjek može kročiti u podzemni svijet mrtvih pa su stoga zamišljali da nakon smrti svaki pokojnik mora proći suđenje bogova. Suđenje se sastojalo od vaganja srca. S jedne strane vage postavilo se pero koje predstavlja božicu pravde, a s druge strane srce pokojnika. Ako je vaga bila uravnotežena ili je pero prevagnulo, čovjekova duša mogla je nastaviti zagrobni život. Ako bi srce bilo teže od pera, njegovom dušom se pogostilo demonsko biće nalik na krokodila s desne strane papirusa. Kakva su vjerovanja o zagrobnom životu bila kod starih Egipćana?

183

RELIGIJE, FILOZOFIJE I UMJETNOST STAROG SVIJETA Ehnaton, Nefertiti i njihova djeca. (Berlin: Egipatski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Egipatski faraon Ehnaton i njegova supruga Nefertiti proveli su kratkotrajnu promjenu vjerovanja sredina 14. stoljeća pr. Kr. Vjeru u više bogova zamijenili su vjerovanjem u boga Atona kojega je predočavala Sunčeva ploča. U današnjoj znanosti nije razjašnjeno je li faraon htio da vjera u Atona zamijeni vjeru u sve ostale staroegipatske bogove, što bi značilo da je namjeravao uvesti jednoboštvo – monoteizam, ili je želio da Aton bude vrhovni bog, dok bi svi ostali bogovi postali manje važni, ili je želio da Aton samo uživa prvenstvo među ostalim bogovima. Nezadovoljni svećenici i narod pružili su otpor njihovim promjenama pa su se ubrzo nakon njihove smrti Egipćani vratili mnogoboštvu. Koje su danas religije monoteističke?

Oziris. (Deir el-Bahri: Hram kraljice Hatšepsut. Foto: Mladen Tomorad, 2016.)

Oziris je prema staroegipatskom mitu bio prvi gospodar zemlje koji je prve divlje ljude naučio jesti, obrađivati zemlju i uzgajati stoku, štovati bogove i pisati. On je bio i prvi zakonodavac. Njegov brat Set bio je željan vlasti pa ga je uz pomoć urotnika ubio i njegovo tijelo bacio u Nil. Ozirisova žena Izida nakon duge potrage pronašla je tijelo mrtvoga muža u namjeri da začne s njime sina Horusa. Kad je Set saznao da je Izida pronašla Ozirisa, sâm je krenuo u potragu za tijelom. Pronašavši ga, rasjekao ga je na četrnaest dijelova koje je potom razbacao po Egiptu. Izida je opet krenula u potragu za dijelovima tijela. Pronašla je sve osim njegova spolovila. Od dijelova je obnovila mrtvoga muža i obavila obred balzamiranja kojim je Ozirisa vratila u život. On je od tada gospodar svijeta mrtvih. Nakon što je njihov sin Horus odrastao, zaratio je sa stricem Setom. Poslije dugog suđenja i borbe dvaju bogova, Horusu je vraćeno njegovo pravo na prijestolje Gornjeg i Donjeg Egipta. Faraon se stoga u egipatskoj mitologiji štovao kao utjelovljenje Horusa i gospodar čitave zemlje. Godine 2016. snimljen je film Bogovi Egipta koji na moderan način u osnovi prikazuje ovaj mit. Pogledaj film i usporedi sličnosti i razlike s mitom.

Vjerovanja naroda Mezopotamije Narodi drevne Mezopotamije vjerovali su u prirodne sile, osobna božanstva i brojne zloduhe. Razvili su bogatu mitologiju u kojoj se ističu mitovi o nastanku svijeta i o sveopćem potopu. Svi narodi vjerovali su u iste sile i bogove, ali su im u vrijeme prevlasti Babilonaca i Asiraca nadjenuta drugačija imena. Najvažniji bogovi bili su: • An / Anu – bog neba i gospodar svijeta • Enlil – bog vjetra, oluje i kiše, gospodar ljudske sudbine – vrhovno božanstvo Sumerana • Enki / Ea – bog voda, mudrosti i umjetnosti

184

• Ninhursag – supruga Enkijeva / Eina, božica zemlje • Nergal – bog podzemnog svijeta i smrti • Inana / Ištar – božica plodnosti, ljubavi i rata • Damuzi / Tamuz – bog vegetacije, Inanin/Ištarin ljubavnik • Utu / Šamaš – bog sunca i pravde, Inanin/Ištarin brat blizanac • Marduk – vrhovni bog grada Babilona, poslije vrhovno božanstvo Babilonaca • Nabu – Mardukov sin, bog pismenosti i mudrosti.

RELIGIJE, FILOZOFIJE I UMJETNOST STAROG SVIJETA Inana/Ištar, mezopotamska božica ljubavi i rata. (Chicago: Orijentalni institut. Foto: Mladen Tomorad 2018.)

Ep o Gilgamešu, 12. pločica s opisom potopa. (London: Britanski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Među brojnim mitskim i legendarnim vladarima sumerskih gradova najviše se ističe Gilgameš o kojem je u Sumeru nastao glasoviti Ep o Gilgamešu. Gilgameš je bio vladar sumerskoga grada Uruka. Rani popisi sumerskih vladara navode Gilgameša kao božanskoga vladara koji je pokorio okolne gradove, a prema predaji je vladao 126 godina. Nedostatak izvora ne može sa sigurnošću potvrditi njegovu vladavinu. Ep o Gilgamešu opisuje junačka djela poluboga Gilgameša koja su opisana na dvanaest glinenih pločica otkrivenih u Ninivi sredinom 19. stoljeća. Iz epa se može iščitati odnos tadašnjeg čovjeka prema bogovima, prirodi, ljubavi, prijateljstvu, ali i njegov pustolovni i borbeni duh. Gilgameš je prikazan kao herojska ličnost koja u epu prolazi iz jedne pustolovine u drugu. Na početku epa Gilgameš vlada Urukom. Stanovnici su se zbog njegova načina vladavine žalili bogovima koji stvaraju Eabanija (Enkidua) kako bi zabavili Gilgameša (I. pločica). On je uskoro postao Gilgamešov nerazdvojni sudrug i pomoćnik (II. pločica) u brojnim pustolovinama koje su ih odvele izvan granica grada. Njihov najglasovitiji podvig bilo je ubojstvo čudovišta Humababe. Humbaba je bio čuvar svete cedrove šume koji je počinio svetogrđe protiv sumerskih bogova (III. pločica). Podvig je opisan u IV. i V. pločici epa. Nakon ovoga podviga sama boginja ljubavi, plodnosti i rata Inana poželjela je Gilgameša za muža i ljubavnika, ali ju je on odbio (VI. pločica). Stoga je ona na njega poslala “nebeskoga bika” kojeg su Gilgameš i Eabani uspjeli svladati i ubiti. Uskoro nakon toga Eabani se razbolio i umro (VII. i VIII. pločica) pa je Gilgameš pošao u bezuspješnu potragu za vječnim životom (IX. – XI. pločica). Nakon bezuspješna lutanja vratio se u Uruk gdje je vladao sve do svoje smrti (XII. pločica).

Vjerovanja naroda istočne obale Sredozemlja Židovska je vjera vrlo rano prošla razvoj od vjerovanja u jednoga glavnoga boga kojega treba štovati do vjerovanja u samo jednoga boga, čime su Židovi postali jednobošci pa stoga njihovu vjeru nazivamo monoteističkom. Prema Starom zavjetu sklopili su savez s bogom Jahvom. Povijest njihove vjere i države opisana je u svetoj knjizi Židova - Tori koja sadrži prvih pet knjiga Starog zavjeta. Kršćani su je kasnije uvrstili u svoju svetu knjigu – Bibliju. Sveti simboli židovske vjere su Deset zapovijedi Božjih, Zavjetni kovčeg i menora – svijećnjak koji predočuje dane stvaranja svijeta. Svi ti predmeti nalazili su se u Jahvinu hramu u Jeruzalemu. Feničani su bili mnogobošci. Njihova vjera razvila se pod utjecajem susjednih naroda. Gradovi su imali svoje bogove zaštitnike kojima su se prinosile i ljudske žrtve. Najpoznatiji su bogovi bili Melkart, zaštitnik Tira, te Ba’al, bog vegetacije i oluje i zaštitnik Biblosa. Hetiti su također bili mnogobošci i vjerovali su u prirodne sile. Ba’al. (Chicago: Orijentalni institut. Foto: Mladen Tomorad, 2018.)

Vjerovanja Perzijanaca U 6. stoljeću pr. Kr. u Perziji je živio prorok Zaratustra (grčki Zoroaster). Za njega se tvrdi da je sastavio svetu knjigu Avestu u kojoj su zapisana vjerska učenja Perzijanaca. On je propovijedao vjerovanje o stalnoj borbi dviju suprotstavljenih sila, dobra (bog Ahura Mazda) i zla (bog Ahriman). Prema Zaratustrinim učenjima čovjekova je zadaća stalna borba protiv zla. U perzijskim je svetištima neprestano gorjela sveta vatra koja je simbolizirala Ahuru Mazdu. Vjerovanje u borbu dviju suprotstavljenih sila dobra i zla naziva se zoroastrizam. U Perziji se razvio i kult sunčanoga boga Mitre. Njegovo se štovanje proširilo na područje gotovo cijeloga Starog svijeta.

185

RELIGIJE, FILOZOFIJE I UMJETNOST STAROG SVIJETA

Vjerovanja Etruščana U etruščanskoj je vjeri snažno bio izražen kult mrtvih i strah od raznih demona. Vjerovali su u zagrobni život, a grobovi su im bili umjetnički ukrašeni. U njih su Etruščani stavljali predmete za koje su smatrali da će im biti potrebni u zagrobnom životu - željezne kacige, mačeve, štitove, opremu za konje, oruđe za sjetvu i dr. Žene su bile pokapane s nakitom. Po uzoru na Grke imali su sportske i umjetničke pogrebne igre uz glazbu. Mnogi etruščanski bogovi bili su preuzeti iz grčke mitologije, a osim njih štovali su se i mjesni bogovi. Vrhovni bog Etruščana bio je Tinija, a njegova se žena zvala Uni. Ta su božanstva odgovarala rimskom Jupiteru i Junoni, a njihova kći Meniva Minervi. Prirodne pojave su smatrali voljom bogova. Etruščani su vjerovali i u različita proricanja i gatanja. Tako su njihovi svećenici objašnjavali volju bogova pomoću utrobe žrtvenih životinja, a vračevi su proricali iz leta ptica.

grobnice. Običan puk je najčešće pokapao svoje mrtve u male grobne rake. Najpoznatije pogrebne običaje razvili su drevni Egipćani. Oni su vjerovali da čovjekova duša nastavlja živjeti na drugom svijetu – svijetu mrtvih. Stoga su nastojali očuvati tijelo pokojnika od propadanja. Tijela obrađena u ovom postupku nazivamo mumijama. Pokojnike su zakapali u izgrađene grobnice. Još u ranom dinastičkom razdoblju faraoni su počeli graditi grobnice koje su im trebale osigurati zagrobni život. U početku su to skromne pravokutne građevine – mastabe – čiji su zidovi bili izgrađeni od opeke i drveta, a bile su pokrivene gredama i zemljom. Tijekom 3. dinastije iz njih su se razvile stepenaste piramide. Vjerojatno ih je prvi izgradio faraon Đoser i njegov dvorski predstojnik, graditelj i liječnik Imhotep.

Zidna slika iz Grobnice augurâ (vračeva) u Tarkviniji. (Kopenhagen: Nova Carlsbergova gliptoteka. Foto: Mladen Tomorad, 2014.)

Ponovi Usporedi vjerovanja starih Egipćana i mezopotamskih naroda te uoči sličnosti i razlike. Koja su bila obilježja etruščanskih vjerovanja? Unutrašnjost mastabe iz Staroga kraljevstva.

Pogrebni običaji, obredi i svetkovine

Snofru, faraon 4. dinastije, izgradio je tri piramide. Prva je podignuta na nalazištu Meidum, a dvije blizu Sakkare. Snofruovi nasljednici Keops (Kufu), Kefren (Kafra) i Mikerin (Menkaura) izgradili su Pogrebni običaji Egipćana i naroda kompleks piramida na nalazištu Giza kraj Kaira. U starog Istoka unutrašnjosti piramide nalazila se zagrobna komora u Svi narodi civilizacija starog Istoka pokapali su mrtve koju su faraoni obredno pokapani. u razne oblike grobnica. Vladari su obično polagani u U Srednjem kraljevstvu viši državni službenici i kraljevi veće kraljevske grobnice, a njihovi dvorjani u manje počeli su se pokapati u grobnice u stijenama. U stjenovi-

186

RELIGIJE, FILOZOFIJE I UMJETNOST STAROG SVIJETA

Egipatska mumifikacija. Grčki povjesničar Herodot dao je podrobni opis postupka mumifikacije. Postojala su tri načina balzamiranja ovisno o ugledu i bogatstvu pokojnika. Najskuplji način bio je predviđen za faraona i visoke državne dužnosnike. Iz tijela pokojnika najprije su se odstranili unutarnji organi. Tada se utroba očistila i oprala palminim vinom. Nakon što su je ispunili cimetom, solju i drugim začinima, zašili bi otvor na trbuhu. Tijelo je zatim stajalo u soli 70 dana. Nakon toga su ga oprali i omotali finim lanenim trakama koje su lijepili nekom vrstom smole. Izvađene organe stavljali su u posebne posude. Obrađeno tijelo se pokapalo u lijepo izrađene drvene, kamene ili čak zlatne ljesove. Istraži gdje su sve pronađene ljudske mumije.

Obredi i svetkovine

Kraljica Nefertari, supruga Ramzesa II., u društvu bogova Ra i Izide. Teba, Dolina kraljica.

te obronke kopale su se pogrebne komore koje su u početku imale manji, a kasnije i veći broj pogrebnih odaja. Njih su često ukrašavali lijepim zidnim slikama s prikazima svakodnevnog života i svijeta mrtvih. Ovaj tip grobnica izrađivao se na brojnim mjestima u Gornjem Egiptu. Najpoznatije grobnice ovog tipa nalaze na zapadnoj obali Tebe, gdje su pokopani faraoni (Dolina kraljeva) i kraljice (Dolina kraljica) od 18. do 20. dinastije.

Jedan od najvažnijih vidljivih elemenata kojim su narodi starog Istoka iskazivali vjerska uvjerenja bili su razni obredi, svečanosti i svetkovine. Oni su se obično izvodili u hramovima. Prizori svakodnevnih obreda i svečanosti koje su se odvijale u hramovima isklesani su na zidovima unutrašnjeg svetišta hrama. Na tim prikazima vladar obično obavlja odred koji su tijekom svakodnevnih povorki izvodili svećenici. Takvi prizori urezani su na zidove da bi se održao neprekinuti slijed takvih radnji kako bi kralj, kao sin bogova, tako svakodnevno prinosio žrtve bogovima. Osnovni cilj obreda prinošenja žrtve nije bio “nahraniti” božanstva, nego podržati razmjenu dobara kad živi služe bogove i duhove te im prinose žrtve, a zauzvrat od njih dobivaju svakovrsnu podršku i blagoslov. Svećenici su svakodnevno (tijekom jutra i večeri) kao sluge bogova izvodili obrede ponovna rođenja bogova kada se pročišćavao sveti prikaz boga koji je stajao u svetištu. Tijekom obreda glavni svećenik s pomoćnicima ulazio je u svetište gdje je izgovarao riječi himne divljenja i klanjanja bogu. Potom bi svukli božanski kip, odstranili svu šminku i nakit te ga oprali finim uljima. Nakon završetka obreda čišćenja božanski kip

2900. 2850. 2800. 2750. 2700. 2650. 2600. 2550. 2500. 2450. 2400. 2350. 2300. 2250. 2200. 2150. 2100. 2050. 2000. 1950. 1900. 1850. 1800. 1750. 1700. 1650. 1600. 1550. 1500. 1450. 1400. 1350. 1300. 1250. 1200. 1150. 1100. 1069. o. 2700. – 1800. g. pr. Kr. gradnja o. 2900. g. pr. Kr. početak

mumifikacije

piramida

o. 1550. – 1069. g. pr. Kr. hramovi Novog kraljevstva o. 2050. – 1069. g. pr. Kr. staroegipatske

grobnice u stijeni

187

RELIGIJE, FILOZOFIJE I UMJETNOST STAROG SVIJETA ponovno je obučen u čistu odjeću, našminkan, okićen nakitom te su mu vraćeni božanski znakovi. Pred boga bi se tada stavljao jutarnji obrok, odnosno žrtva. Sličan obred izvodio se i u predvečerje. U hramovima su se također odvijale i razne druge svečanosti. Kad bi se osnivao novi hram, izvodila se svečanost posvećenja tla. Tada je faraon posvećivao novoosnovani hram božanstvu koje ga je potom trebalo nastanjivati. Prizori ovih obreda mogu se vidjeti na unutrašnjim zidovima mnogih hramova. Uz dnevne obrede, tijekom godine su se u raznim hramovima priređivale i svetkovine posvećene pojedinim bogovima. Bila je to jedinstvena prilika da običan puk bude u izravnom doticaju s bogovima i svetim obredima. Tada se puk okupljao izvan hramskih zidina te sudjelovao u povorkama. Obično su svetkovine uključivale prenošenje božanskoga kipa na malenim pomičnim svetim barkama po zemlji i po vodi. Ponekad su svetkovine trebale ovjekovječiti ponovne susrete među bogovima ljubavnicima. U helenističkom i rimskom dobu neke svetkovine bile su povezane s raznim tajanstvenim kultovima, poput onih posvećenih Ozirisu. Hramovi su nerijetko bili i mjesta znanja i obrazovanja, a ponekad i mjesta liječenja. Stari Egipćani su tako prvi razvili bolnice u sklopu hramskih kompleksa, koje su kasnije Grci nazvali sanatorijima. Jedan od takvih najstarijih kompleksa nalazio se u hramu božice Hator u Denderi.

Antička filozofija Grci su postavili temelje filozofiji. Posebno je snažno bilo djelovanje grčkih mislilaca – filozofa. Oni su težili za spoznajom o postanku svijeta, bavili se razmišljanjima o prirodi, čovjeku i društvu. Prvi su zaključili da čovjekom i prirodom ne upravljaju božanska bića već prirodne pojave i čovjek. Ocem filozofije smatra se Tales (7./6. st. pr. Kr.) iz Mileta. Osim njega u najpoznatije pripadnike miletske filozofske škole ubrajamo Anaksimandra i Anaksimena. Drugu je filozofsku školu osnovao Pitagora (6. st. pr. Kr.) sa Sama. Osim filozofijom, Pitagora se bavio i matematikom i astronomijom. Postavio je Pitagorin poučak i naučavao o okruglom obliku Zemlje. Heraklit (5./4. st. pr. 624.

Kr.) mislio je da je prapočelo svega vatra i naučavao je misao o vječnom kretanju u prirodi i društvu, koji su u neprestanoj suprotnosti. Demokrit (5./4. st. pr. Kr.) smatrao je da se sve tvari sastoje od sitnih nedjeljivih čestica – atoma. U drugoj polovici 5. st. pr. Kr. pojavila se sve veća potreba za znanjem koje su počeli širiti putujući učitelji – sofisti. Oni su za plaću u gradovima poučavali mladiće govorništvu (retorici), filozofiji, književnosti, umjetnosti, gramatici, pravu, politici i dr. S vremenom su razvili i vlastita filozofska shvaćanja. Najpoznatiji sofist bio je Protagora (5. st. pr. Kr.). Nasuprot sofistima djelovao je filozof Sokrat (5./4. st. pr. Kr.), jedan od najcjenjenijih mislilaca svih vremena. On je uvidio propadanje grčkoga društva - pohlepnost, zlobu i samoljublje pojedinaca na vlasti. Poznat je po razgovorima koje je s učenicima i nepoznatim prolaznicima vodio na atenskim trgovima i ulicama. Nepravedno optužen zbog bezbožništva, mirno je prihvatio smrtnu presudu i ispio vrč s otrovom. Sokrat. (Rim: Kapitolijski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

U razgovorima s mladima, ali i s političarima, umjetnicima i obrtnicima, Sokrat je širio ideju o osobnoj slobodi i oslanjanju na vlastitu prosudbu. Privukao je Atenjane na razgovor govoreći da on ništa ne zna te ih postupno, pitanjima i odgovorima, svojom logikom navodio, često šaljivo i podsmješljivo, na preispitivanje vlastitih razmišljanja i postojećih zakona. Gubeći potkrepu za vlastite stavove, sugovornici su na kraju razgovora bili uvjereni u istinitost Sokratovih tvrdnji. Istraži razloge zbog kojih je Sokrat osuđen na smrt.

Platon (5./4. st. pr. Kr.) je nastavio učenje svog učitelja Sokrata. Osnovao je nedaleko od Atene filozofsku školu koju je nazvao Akademija. Najvažnije mu je djelo spis Država u kojem je raspravljao o pravednosti i mogućnosti da se ona ostvari u idealnoj državi. Među Platonovim se učenicima istaknuo Aristotel, kojeg mnogi smatraju najvećim filozofom staroga vijeka. Utemeljio je i vlastitu filozofsku školu. Upući-

610. 600. 590. 580. 570. 560. 550. 540. 530. 520. 510. 500. 490. 480. 470. 460. 450. 440. 430. 420. 410. 400. 390. 380. 370. 360. 350. 340. 330. 320. 310. 300. 290. 280. 270. 260. 250. 240. 230. 220.

624. – 546. g. pr. Kr. Tales 535. – 475. g. pr. Kr. Heraklit 610. – 546. g. pr. Kr. Anaksimandar 585. – 525. g. pr. Kr. Anaksimen 582. – 496. g. pr. Kr. Pitagora

188

428. – 347. g. pr. Kr. Platon 481. – 411. g. pr. Kr. Protagora 384. – 322. g. pr. Kr. Aristotel 469. – 399. g. pr. Kr. Sokrat 341. – 270. g. pr. Kr. Epikur 460. – 370. g. pr. Kr. Demokrit 335. – 262. g. pr. Kr. Zenon

RELIGIJE, FILOZOFIJE I UMJETNOST STAROG SVIJETA

Ponovi Razmisli i odgovori o čemu svjedoče različita razmišljanja grčkih filozofa. Otkrij kako su Marka Aurelija Antonina zbog njegova bavljenja filozofijom zvali suvremenici i objasni zašto.

Platon. (Rim: Kapitolijski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

Graditeljska i umjetnička dostignuća naroda starog Istoka

Aristotel. (Beč: Muzej povijesti umjetnosti. Foto: Mladen Tomorad, 2016.) Istraži zašto je za Aristotela demokracija bila loš oblik vlasti.

Egipat je danas najpoznatiji po ostatcima svojih čudesnih građevina. Vladari su već u najranijim razdobljima gradili velike grobnice koje su im trebale osigurati život poslije smrti. U početku su one bile skromnije građevine. U razdoblju Starog kraljevstva razvile su se savršenije grobne građevine - piramide. Najpoznatije piramide nalaze se u blizini Kaira kod mjesta Gize. Izgradnja piramida trajalo je dugo, i do 20 godina, a gradili su ih na desetke tisuća obrtnika i robova. Egipatski hramovi od kamena počeli su se graditi u Starom kraljevstvu. Ukrašavali su ih obrađenim i oslikanim stupovima ispisanima pismom. Najpoznatiji su hramovi na prostoru Tebe, ali i na drugim područjima od delte Nila pa sve do južne Nubije. Egipćani su poznati i po obeliscima i biljnim stupovima kojima su ukrašavali hramove. Izrađivali su i vrlo lijepe kipove i reljefe ukrašene živopisnim bojama kojima su urešavali hramove i grobnice. Oni danas krase brojne svjetske muzeje.

vao je učenike da prikupljaju dotad poznata znanja iz različitih znanstvenih područja i prvi ih je sustavno sredio. Napisao je oko tisuću većih i manjih djela. Smatra se jednim od najutjecajnijih mislilaca svih vremena. Tijekom helenizma u Ateni se nastavila snažna djelatnost filozofa. Osim starih filozofskih škola pojavile su se nove ideje. Demokritovu je filozofiju nastavio Epikur sa Sama. U Ateni je osnovao školu čiji su polaznici nazvani epikurejcima. Epikur je učio da je cilj čovjekova života postizanje osobne sreće i uživanje, a zagovarao je povlačenje iz društvenog života. Na temelju proučavanja prirode ljudi su se trebali osloboditi praznovjerja da se bogovi upleću u njihove živote i straha od smrti. Razmatranjima o sreći bavili su se i stoici. Njihova se škola nalazila u jednoj atenskoj dvorani sa stupovima, odakle i njihov naziv. Osnivačem stoičke filozofije Bračni par Rasmatra se Cipranin Zenon. On je težio stvaranju svjethotep i Nofret, ske države u kojoj ne bi bilo razlike između bogatih i 26. stoljeće pr. siromašnih kao niti između Grka i barbara. Zenon je Kr. sreću smatrao najvišim ciljem ljudskog postojanja te (Kairo: Egipatski muzej.) nju treba tražiti u kreposnom životu. Za razliku od Egipćani su epikurejaca, stoici su smatrali da se svaki čovjek treba različitim baviti društvenim radom. Stoičko naučavanje osobito bojama su cijenili dijadosi, a kasnije je steklo mnogo pristaša prikazivali među rimskim vodećim krugovima. Od rimskih filo- muškarce i žene. zofa koji su pripadali stoičkom smjeru treba spome- Muškarac uvijek nuti Lucija Aneja Seneku Mlađega, učitelja cara Ne- ima tamniju boju kože, a žene rona te cara Marka Aurelija Antonina. svjetliju.

220. 210. 200. 190. 180. 170. 160. 150. 140. 130. 120. 110. 100. 90. 80.

70. 60.

50. 40. 30.

20.

10.

20.

30. 40. 50. 60. 70.

80. 90. 100. 110. 120. 130. 140. 150. 160. 160. 180.

4. – 65. g. Seneka 121. – 180. g. Marko

Aurelije Antonin

189

RELIGIJE, FILOZOFIJE I UMJETNOST STAROG SVIJETA

Egipatske piramide u Gizi. (Foto: Mladen Tomorad, 2006.)

U izgradnji velikih piramida sudjelovali su svi Egipćani. Posao je obavljalo i do 100 tisuća ljudi. Veliki kameni blokovi vadili su se iz kamenoloma na istoku. Kopnom i rijekom Nilom dopremali su ih do gradilišta. Gradnja cesta za potrebe prijevoza znala je potrajati i 10 godina. Toliko je još vremena trebalo i za izgradnju najvećih piramide faraona Keopsa (staroeg. Kufu) i Kefrena (staroeg. Kafra). Kameni blokovi koji su se ugrađivali u piramidu posebno su obrađivani i glačani. Piramida se gradila u obliku stepeništa. Pošto bi izgradili prvu stepenicu, na nju bi dizali nove kamene blokove pomoću sprava od kratkih drvenih greda. Potom su se posebnim spravama pomicali uzduž stepenica. Nakon izgradnje rubovi piramide su se dodatno obrađivali nanošenjem pijeska, blata i sličnih materijala da stranice budu što glađe. S vremenom su se gornji slojevi istrošili i danas su piramide ponovno poprimile izgled stepenica.

Pogrebni sarkofazi faraona Tutankhamuna. (Kairo: Egipatski muzej.)

Pročelje hramskoga kompleksa Luksora, o. 1500. - 1200. g. pr. Kr. (Foto: Mladen Tomorad, 2006.)

U studenome 1922. britanski arheolog Howard Carter otkrio je na zapadnoj obali Tebe grobnicu faraona Tutankhamuna, jedno od najglasovitijih arheoloških otkrića svih vremena. Ona pukim slučajem nije postala plijenom pljačkaša grobova. U njoj su pronađeni najbolje sačuvani predmeti iz svakodnevnog života, kipići bogova i sarkofag s maskom od čistoga zlata.

3500. 3400. 3300. 3200. 3100. 3000. 2900. 2800. 2700. 2600. 2500. 2400. 2300. 2200. 2100. 2000. 1900. 1800. 1700. 1600. 1500. 1400. 1300. 1200. 1100. 1000. 900. 800. 700. 600. o. 3500. – 550. g. pr. Kr. gradnja

zigurata o. 2700. – 1800. g. pr. Kr. gradnja

190

500. 400. 330.

piramida

o. 1550. – 1069. g. pr. Kr. hramovi Novog o. 2345. – 2160. g. pr. Kr. Tekstovi piramida kraljevstva o. 2050. – 1069. g. pr. Kr. staroegipatske grobnice u stijeni o. 605. – 562. g. pr. Kr. vladavina Nebukadnezara

559. – 330. g. pr. Kr. dinastija

Ahemenida

RELIGIJE, FILOZOFIJE I UMJETNOST STAROG SVIJETA Najglasovitiji su bili vrtovi kraljice Semiramide koje su Grci i Rimljani smatrali jednim od sedam čuda staroga svijeta.

Tekstovi piramida u unutrašnjosti Unasove piramide.

Stari Egipćani poznati su i po brojnim književnim, mudrosnim i vjerskim tekstovima. Potkraj 5. dinastije i na početku 6. dinastije hijeroglifskim su pismom na zidove piramida ispisane molitve i zagrobne upute pokojniku. Njih zovemo tekstovima piramida. Duhovnu krizu, beznađe i nesigurnost života izražavali su u tužaljkama. Među najpoznatijim književnim djelima starih Egipćana su Jadikovka Ipu-Ura, Razgovor očajnika s vlastitom dušom, Sinuhe Egipćanin i Brodolomčeva priča. Ponovi Kakvu tematiku obrađuju književna djela starih Egipćana?

Stanovnici istočne obale Sredozemlja i Mezopotamije prvi su gradili svodove. U gradovima su podizali velike stepenaste piramidalne građevine od opeke različite namjene – zigurate. Gradili su se ili obnavljali sve do sredine 1. tisućljeća pr. Kr. Na vrhu zigurata najčešće je bio izgrađen hram ili svetište posvećen raznovrsnim mezopotamskim božanstvima. Zigurat je bio središte društvenog života države. Babilon je bio najveći grad starog Istoka. Za vladavine Nebukadnezara II. grad je iznova sagrađen i opasan debelim zidinama. Najpoznatija gradska vrata bila su Ištarine dveri posvećene božici Ištar. U gradu su se nalazile mnoge lijepe građevine, od kojih se isticao zigurat na sedam katova posvećen bogu Marduku babilonska kula. Grad su krasili brojni vrtovi izgrađeni na visokim terasama u okolici bogataških kuća.

Ištarine dveri. (Berlin: Muzej Pergamona. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Babilonska gradska vrata posvećena božici Ištar. Grad je ležao u plodnoj ravnici rijeke Eufrata. Početkom 6. st. pr. Kr. kralj Nebukadnezar II. ga je ponovno podigao u obliku četverokuta. Grad je okruživao duboki obrambeni jarak ispunjen vodom, a potom i širok, visok zid. Zid je bio utvrđen brojnim kulama s prolazima za četveropreg. Oko zida bilo je izgrađeno oko stotinu ukrašenih ulaza s vratima od metala. Rijeka je dijelila grad na dva dijela. U njemu su se nalazile mnoge trokatnice i četverokatnice od opeke. U jednom dijelu grada bila je sagrađena kraljevska palača, a u drugom zigurat na sedam katova posvećen bogu Marduku - babilonska kula. Grad su također krasili brojni vrtovi izgrađeni na visokim terasama u okolici bogataških kuća. Tko je bila božica Ištar i zašto su njoj bila posvećena babilonska gradska vrata?

Vrtovi legendarne babilonske kraljice Semiramide. Grci i Rimljani su ove terasaste vrtove zbog njihove ljepote smatrali jednim od sedam čuda Staroga svijeta.

191

RELIGIJE, FILOZOFIJE I UMJETNOST STAROG SVIJETA

Svirač harfe koji sjedi izrađen od bijelog mramora, o. 2800. – 2700. g. pr. Kr.

Ostatci Perzepola. Od kraja 6. do kraja 4. st. pr. Kr. perzijska prijestolnica bila je ukrašena brojnim palačama i drugim zdanjima. Godine 330. pr. Kr. makedonski kralj Aleksandar Veliki osvojio je grad te ga dao opljačkati i spaliti.

Asirci su u svojim prijestolnicama (Ninivi, Dur Šarrukinu/Korsabadu, Nimrudu, Ašuru) gradili lijepo ukrašene kraljevske palače čiji se ostatci danas mogu vidjeti u brojnim svjetskim muzejima. Perzijanci su u svojim glavnim gradovima satrapija i u vladarskim prijestolnicama Perzepolu, Suzi i Ekbatani dali podići i ukrasiti palače i grobnice te izrađivati kipove i razne druge spomenike. Palače su krasili reljefi na kojima su prikazani krilati lavovi, sfinge, krilate Sunčeve ploče i kraljevska straža. Perzijski su majstori bili vrsni u obradi plemenitih metala i izradi keramike i nakita. Glavna značajka perzijskoga graditeljstva je apadana – prijestolna dvorana sa stupovima.

(New York: Metropolitanski muzej umjetnosti. Foto: Mladen Tomorad, 2003.)

tija Kraljevska palača u Knosu. Palače su ukrašavali stupovima u živim crvenim bojama, oslikanim zidovima s mitskim prikazima i prizorima iz svakodnevice. Slike su često prikazivale igre s bikovima. Otkrivene grobnice bogate su predmetima od plemenitih metala, bjelokosti i keramike. Njihove glasovite glinene vaze bile su oslikane biljnim ukrasima, prizorima iz svakodnevnog života te iz mora.

Umjetnost grčkoga svijeta Umjetnost bakrenog i brončanog doba na prostoru Egejskog mora U brončanom dobu, o. 3200. g. pr. Kr., razvila se jedna od najstarijih kultura egejskoga prostora na otočju Kikladi. Njezino stanovništvo bavilo se obradom mramora od kojeg su izrađivali jednostavne kipiće muškaraca i žena. Nositelji minojske kulture na otoku Kreti poznati su po izradi brojnih umjetničkih predmeta. U gradovima su podigli prelijepe palače, od kojih je najpozna-

Palača u Knosu. U kompleksu palače Arthur Evans otkrio je više od 1300 raznih prostorija s oslikanim zidovima i brojnim predmetima svakodnevnog života.

3200. 3150. 3100. 3050. 3000. 2950. 2900. 2850. 2800. 2750. 2700. 2650. 2600. 2550. 2500. 2450. 2400. 2350. 2300. 2250. 2200. 2150. 2100. 2050. 2000. 1950. 1900. 1850. 1800. 1750. 1700. 1650. 1600. 1550. o. 3200. – 1050. g. pr. Kr. kikladska

192

kultura

o. 2700. – 1450. g. pr. Kr. minojska

kultura

RELIGIJE, FILOZOFIJE I UMJETNOST STAROG SVIJETA

Minojska vaza s prikazom hobotnice. (Oxford: Ashmoleov muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2015.)

Glasovite glinene vaze minojske kulture bile su oslikane biljnim ukrasima, prizorima iz svakodnevnog života i iz mora.

Mikenjani su svoje palače također ukrašavali freskama. U mikenskim je grobnicama pronađeno brojno oružje od bronce i predmeti od plemenitih metala. Najznamenitije su zlatne maske. Među mikenskim spomenicima treba izdvojiti ulaz u gradsku utvrdu Lavlja vrata i Atrejevu riznicu. Brojna premještanja raznih naroda, pljačke i pustošenja širega prostora istočnog Sredozemlja potkraj 13. i tijekom 12. st. pr. Kr. prekinula su razvoj mikenske kulture.

Ulaz u Atrejevu riznicu. (Mikena. Foto: Mladen Tomorad, 2016.).

Godine 1874. njemački je znanstvenik i arheolog Heinrich Schliemann započeo veća arheološka iskopavanja Mikene. Do 1876. uz dozvolu i nadzor vlasti obavljao je istraživanja tijekom kojih je otkrio kraljevske grobnice opremljene bogato ukrašenom grobnom opremom. Istraživanja je temeljio na homerskim spjevovima. Jedna od otkrivenih grobnica dobila je ime po Atreju, a jedna po Klitemnestri. Kasnija istraživanja pokazala su da su otkriveni nalazi iz tih grobnica znatno stariji od vremena u koje se datira grčkotrojanski rat.

Ponovi Koja su temeljna obilježja umjetnosti starih kultura na egejskome prostoru?

Grčka umjetnost

Lavlja vrata. (Mikena. Foto: Mladen Tomorad, 2016.)

Godine 1841. grčki arheolog Kyriakos Psistakis započeo je istraživanje Mikene te je iste godine iskopao i ovaj slavni spomenik.

Razvoj starogrčke umjetnosti može se podijeliti u četiri osnovna razdoblja čiji su se umjetnički pravci razvijali od 10. st. pr. Kr. do 1. st. Kulturu Grka do njihova pada pod vlast Makedonije (338. g. pr. Kr.) nazivamo grčkom ili helenskom kulturom. Geometrijsko razdoblje (10. – 8. st. pr. Kr.) dobilo je naziv prema umjetničkom stilu koji se očituje u prikazu geometrijskih, pravocrtnih motiva. Taj se ukras najčešće sreće na grčkim keramičkim vazama čije su površine bogato oslikane raznim oblicima. Tek su se u 8. stoljeću pr. Kr. pojavili likovi životinja i čovjeka. Geometrijski je stil u 7. stoljeću pr. Kr. zamijenio stari stil (7. – 6. st. pr. Kr.). Tada su nastali osnovni oblici grčke umjetnosti koji su se zadržali nekoliko stoljeća. Započela je gradnja grčkih hramova s posebnim graditeljskim stilovima. Grci su prve građevine gradili od osušene cigle i drva, a postupno su prešli na

1550. 1500. 1450. 1400. 1350. 1300. 1250. 1200. 1150. 1100. 1050. 1000. 950. 900. 850. 800. 750. 700. 650. 600. 550. 500. 450. 400. 350. 300. 250. 200. 150. 100. 50. o. 3200. – 1050. g. pr. Kr. kikladska o. 1600. – 1100. g. pr. Kr. mikenska

kultura

OVAJ DIO LENTE VREMENA DETALJNIJE JE PRIKAZAN NA SLJEDEĆE 4 STRANICE 193

50. 100.

RELIGIJE, FILOZOFIJE I UMJETNOST STAROG SVIJETA

Geometrijska posuda. (New York: Metropolitanski muzej umjetnosti. Foto: Mladen Tomorad, 2003.)

Kuros.

Kora.

(Atena: Nacionalni arheološki muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2016.)

(Berlin: Muzej starina. Foto: Mladen Tomorad, 2003.)

gradnju kamenom i mramorom. Grčki su se hramovi odlikovali veličinom, jednostavnošću i skladom oblika. U kiparstvu su se isticali kipovi nagoga skladno građenog muškarca (kuros) i odjevene djevojke (kora). Na tim je likovima zamjetan blag osmijeh, krupne oči, duga kosa i mali iskorak. U klasičnom razdoblju (5. – 4. st. pr. Kr.) grčka umjetnost je dosegla vrhunac. Središte grčke kulture bila je Atena. U Ateni su se okupljali ljudi koji su cijenili ljepotu, slobodu i želju za napretkom. U njoj se najviše gradilo u doba Perikla. Obnovu atenske Akropole, stradale u ratovima s Perzijancima, vodio je kipar Fidija. Tada je izgrađeno vrhunsko djelo grčkoga graditeljstva – Partenon. Fidija je uz pomoć učenika ukrasio hram reljefima i kipovima. Znameniti su bili njegovi kipovi Atene i Zeusa. Atenin kip izrađen od zlata i bjelokosti bio je visok devet metara, a vrh njezina koplja i perjanica kacige mogli su se vidjeti Kip božice Atene, Fidija, daleko s mora. Uz Partenon sagrađeni su hram Ereh- sredina 5. st. pr. Kr. (Bologna: Nacionalni arheološki tej i Odeon. Osim hramova, Grci su gradili trgove, muzej. Foto: Mladen Tomorad, vijećnice, gimnazije, stadije i kazališta (teatre). Grčki 2003.) 1000.

990.

980.

970.

960.

950.

o. 1000. – 700. g. pr. Kr. geometrijsko

940.

930.

920.

910.

900.

890.

880.

870.

860.

850.

840.

830.

820.

810.

800.

Bacač diska, Miron, sredina 5. st. pr. Kr. (London: Britanski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2011.) 790.

780.

770.

760.

razdoblje 8. – 7. st. pr. Kr. Homer 8. – 7. st. pr. Kr. Hesiod

194

750.

740.

730.

720.

RELIGIJE, FILOZOFIJE I UMJETNOST STAROG SVIJETA

Partenon. (Atena: Akropola. Foto: Mladen Tomorad, 2016.)

Obnovu Akropole vodio je Periklov prijatelj, kipar Fidija, sredinom 5. st. pr. Kr. Tada je izgrađeno vrhunsko djelo grčkoga graditeljstva – Partenon, hram božice Atene. Fidija je uz pomoć učenika ukrasio hram reljefima i kipovima.

su kipari postali pravi majstori u prikazivanju ljepote, sklada i snage ljudskoga tijela. U Periklovo doba djelovali su i kipari Miron i Poliklet. U helenističkom razdoblju (sredina 4. st. pr. Kr. – 1. st.) u umjetnosti su nastupile velike promjene. Bogatstvo helenističkih kraljeva najviše se očitovalo u graditeljstvu. Da bi pokazali moć, vladari su podizali velike i raskošne građevine s mnogo detalja. Na dvorovima su okupljali poznate graditelje i kipare. Vladari Pergama dali su ukrasiti gradsku akropolu. Najljepša građevina bio je Zeusov žrtvenik. Brojni istočni gradovi zadobili su grčki izgled s pravokutnim ulicama, trgom i vijećnicom kao središtem, hramovima, stadijima, gimnazijima, kazalištima i dr. Većinom se njegovao bogati i kićeni graditeljski stil. U kipar710.

700.

690.

680.

670.

660.

650.

640.

630.

620.

610.

600.

590.

580.

Erehtej (Erehtejon). (Atena: Akropola. Foto: Mladen Tomorad, 2016.)

Ova predivna građevina podignuta je potkraj 5. st. pr. Kr. u doba Peloponeskog rata. U njoj su se štovali kultovi raznih bogova.

Afrodita iz Mila. (Pariz: Muzej Louvre. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Prelijep kip vjerojatno je izradio kipar Aleksandar iz Antiohije potkraj 2. st. pr. Kr. Prethodno se pripisivala helenističkom kiparu Praksitelu ili njegovim učenicima. 570.

560.

550.

540.

530.

447. – 432. g. pr. Kr. izgradnja Partenona 6. st. pr. Kr. Ezop 6. st. pr. Kr. Tespis

520.

510.

500.

490.

480.

470.

460.

450.

440.

500. – 300. g. pr. Kr. klasično razdoblje o. 500. – 438. g. pr. Kr. Fidija prva pol. 5. st. – 440. g. pr. Kr. Miron 525. – 456. g. pr. Kr. Eshil 495. – 406. g. pr. Kr. Sofoklo 485. – 406. g. pr. Kr. Euripid 518. – 446. g. pr. Kr. Pindar

195

430.

RELIGIJE, FILOZOFIJE I UMJETNOST STAROG SVIJETA

Grčka književnost Prvi poznati europski pjesnik bio je Homer (? 8./7. st. pr. Kr.). Osim što se ne zna kad bi Homer bio rođen niti kad je umro, neki stručnjaci izražavaju sumnju da je uopće postojao. Homerski spjevovi Ilijada i Odiseja najviši su doseg pjesničkog stvaralaštva antičkoga doba. Prema predaji, slijepi je Homer uz pratnju dječaka putovao Grčkom i uz zvukove lire pjevao svoje pjesme. Prvi dokazani grčki književnik bio je Hesiod (8./7. st. pr. Kr.). U poznatom spjevu Postanak bogova opisao je postanak svijeta i grčke bogove, a u drugome djelu Djela i dani dao je radni kalendar i upute za obavljanje seoskih poslova. U 6. stoljeću pr. Kr. basnama se proslavio Ezop. Smatra se da ih je napisao oko 400. Pindar (6./5. st. pr. Kr.) je dosegao vrhunce grčkoga lirskog pjesništva. Već su ga za života smatrali svegrčkim pjesnikom. Proslavio se hvalospjevima, pobjedničkim i svečanim pjesmama u kojima je veličao olimpijske pobjednike i njihove zavičaje.

Laokoont i njegovi sinovi. (Rim: Vatikanski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

Laokoontova skupina izrađena je u 1. st. pr. Kr. Prema mitu trojanski svećenik Laokoont pokušao je odgovoriti stanovnike Troje od uvođenja trojanskoga konja u grad. Za kaznu su mu bogovi poslali zmije koje su njega i njegove sinove udavile. Na kipu je izvrsno prikazana borba sa zmijama te bol Laokoonta i dvojice njegovih sinova. Pronađena je u vili rimskog cara Hadrijana u Tivoliju blizu Rima. Riječ je o rimskoj preslici helenističkog izvornika.

Hesiod. (Rim: Kapitolijski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

U Periklovo doba procvala je književnost. U kazališnim su djelima najčešće prikazivani svakodnevni život i priče iz mitologije. Iz obrednih svečanosti u čast bogu Dionizu razvile su se drame – književna djela u obliku razgovora praćena glazbom. Drame se dijele na tragedije – djela ozbiljnog i tužnog sadržaja i komedije – djela veselog i šaljivog sadržaja. U kazalištu su u početku postojali samo ples i pjevanje zbora (kora). Članovi su bili obučeni kao satiri – dlakava, kozonoga, poluljudska bića s repom i maskom. Pjesnik Tespis uveo je u kazalište glumca koji je govorio uvodni i popratni tekst. Prema legendi, Tespis je osnivač tragedije. Najpoznatiji pisci tragedija – tragičari – stare Grčke bili su Eshil, Sofoklo i Euripid. Eshil je pravi tvorac tragedije. Napisao je 90 drama, od kojih je sedam sačuvano. Uveo je u drame drugoga glumca i dijalog, a Sofoklo je uvođenjem trećega glumca pojačao dramatičnost svojih djela. Od 123 njegova djela ostalo je sačuva-

stvu su se sve više uvodili pokret i iskazivanje osjećaja. Najvažniji kipari bili su Praksitel, Skopa i Lizip. Iz tog su vremena ostala prekrasna umjetnička djela poput Nike sa Samotrake nepoznatoga rodskog kipara ili kip Afrodite iz Mila. U 1. stoljeću pr. Kr. nastala je glasovita Laokoontova skupina. Potkraj 4. stoljeća pr. Kr. nestalo je grčko slikarstvo na vazama nakon kasnog procvata u Ateni i Velikoj Grčkoj. U helenizmu se osobita važnost pridavala zidnom slikarstvu. Ponovi Navedi glavna razdoblja u razvoju grčke umjetnosti i ukratko objasni njihova obilježja. 470.

460.

450.

440.

430.

420.

410.

447. – 432. g. pr. Kr. izgradnja Partenona 448. – 385. g. pr. Kr. 495. – 406. g. pr. Kr. Sofoklo 485. – 406. g. pr. Kr. Euripid

196

400.

390.

380.

370.

360.

421. – 406. g. pr. Kr. izgradnja 420. – 330. g. pr. Kr. Skopa

Aristofan 450. g. pr. Kr. Mironov

kip bacača diska

Erehteja

350.

340.

330.

320.

310.

300.

4. st. pr. Kr. Lizip

364. – 320. g. pr. Kr. Praksitel 342. – 293. g. pr. Kr. Menandar 350. g. pr. Kr. kazalište u Epidauru

290.

280.

270.

260.

250.

240.

230.

220.

210.

200.

3. st. pr. Kr. Teokrit 310. – 240. g. pr. Kr. Kalimah 295. – 215. g. pr. Kr. Apolonije

190. g. pr. Kr. kip Nike sa Samotrake

Rodski

190.

180

RELIGIJE, FILOZOFIJE I UMJETNOST STAROG SVIJETA Grčko kazalište u Epidauru. (Foto: Mladen Tomorad, 2016.)

Stari Grci voljeli su odlaziti u kazalište gdje su se prepuštali razonodi i zabavi. Kazalište u Epidauru najveće je grčko kazalište. Izgrađeno je o. 350. g. pr. Kr. Što misliš, zašto su Grci cijenili kazalište?

znanstvenik i dvorski pjesnik Ptolemejevića. Uz Teokrita iz Sirakuze i Apolonija Rodskog bio je najvažniji predstavnik aleksandrijske poezije. Teokrit je pisao pjesme s prizorima iz seoskog i pastirskog života - idile, koje su izražavale želje bogataša za bijegom iz raskalašenog života u gradu i čežnju za seoskom jednostavnošću. U doba helenizma najomiljenije su bile komedije. Tada je nastala nova komedija koja je bila usmjerena na život običnog čovjeka, ponajprije na ženu kao majku, suprugu i ljubavnicu. Glavni predstavnik nove komedije je Menandar. Ponovi

Eshil.

Sofoklo.

(Berlin: Muzej prapovijesti i rane povijesti. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

(London: Britanski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

no samo sedam tragedija. Posljednji veliki tragičar stare Grčke bio je Euripid. Iako nije za života stekao takvu slavu kao Eshil i Sofoklo, složenošću je svojih drama snažno utjecao na kasniju književnost. Njegove drame karakterizira snažan dijalog poput prepirke, pretvorbe glumaca, prolog koji uvodi u radnju i bog koji na kraju donosi rješenje (deus ex machina). U tragedije je uveo snažne ženske likove. Iz kora i njegovih pjesama razvila se i komedija. Aristofan (4./3. st. pr. Kr.) je bio najpoznatiji pisac komedije – komediograf – antike. Bio je omiljen zato što je u svojim komedijama oštro kritizirao političare, filozofe i književnike svoga doba. U helenističkom razdoblju istaknuo se svestrani Kalimah iz Kirene. Bio je čuvar aleksandrijske knjižnice, 180.

170.

160.

150.

140.

130.

120.

110.

100.

90.

80.

70.

60.

50.

Što znaš o razvoju književnosti u Grka? Kako je nastala tragedija? Koja su obilježja helenističke književnosti?

Umjetničko nasljeđe grčke kolonizacije Jadrana Najvažnije grčke kolonije na jadranskoj obali bile su Isa (Vis) na otoku Visu, Crna Korkira (Korčula) na otoku Korčuli, Far (Stari Grad) na otoku Hvaru, Tragurij (Trogir) i Epetij (Stobreč). Na prostoru grčkih kolonija i dalmatinskih gradova otkriveni su ostatci grčkih luka, javnih zgrada, hramova i kazališta. Najbolje sačuvano kazalište otkriveno je na otoku Visu. Nalazi gradskoga graditeljstva nisu najbolje sačuvani. Mnogo su bolje sačuvani nalazi keramičkih vaza, koje su često ukrašene mitološkim motivima. Na tlu Hrvatske otkriveno je nekoliko važnih umjetničkih djela 40.

30.

o. 350. g. pr. Kr. – 100. g. helenističko 180. g. pr. Kr. Zeusov žrtvenik u Pergamu

130. – 100. g. pr. Kr. „Afrodite

s Mila“

20.

10.

20.

30.

40.

50.

60.

70.

80.

razdoblje

197

90.

100.

RELIGIJE, FILOZOFIJE I UMJETNOST STAROG SVIJETA

Umjetnost rimskoga svijeta Etruščani

Brončana glava Artemide iz Ise. Vis.

Etruščani su usporedo s političkim usponom razvijali umjetnost koja je vrhunac postigla u 6. stoljeću pr. Kr. Bili su poznati graditelji. Etruščani su pokapani u grobnice izrađene u obliku humka (tumula) ili iskopane u brežuljke. Unutrašnjost grobnice ukrašavali su brojnim zidnim slikama s prikazima svakodnevnog života i mitologije.

Hrvatski Apoksiomen. (Mali Lošinj: Muzej Apoksiomena.)

Reljef Kairosa. (Split: Arheološki muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2003.)

Izvornik se danas čuva u samostanu sv. Nikole u Trogiru.

starogrčke umjetnosti. Brončana skulptura Hrvatskog Apoksiomena iz 2. ili 1. stoljeća pr. Kr. pronađena je 1996. u blizini Lošinja, a danas se čuva u Muzeju Apoksiomena u Malom Lošinju. U Trogiru je otkriven reljef Kairosa, boga sretnog trenutka, koji se danas čuva u Arheološkom muzeju u Splitu. Na području Ise otkrivena je brončana glava Artemide iz 4. stoljeća pr. Kr. koja se danas čuva u viškom muzeju. Duž jadranske obale otkrivene su kovanice grčkog novca koje su kovale grčke kolonije smještene u Isi i Farosu.

Etruščanska grobnica u obliku tumula. (Cerveteri: Etruščanska nekropola. Foto: Tanja Bezjak, 2018.)

Ponovi Što na temelju umjetničkoga nasljeđa grčke kolonizacije Jadrana možemo zaključiti o grčkoj prisutnosti?

198

Himera (spoj lava, divlje koze i zmije sa zmajskom glavom) iz etruščanskoga grada Arecija, kraj 5. – početak 4. st. pr. Kr. (Firenca: Nacionalni arheološki muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2015.)

RELIGIJE, FILOZOFIJE I UMJETNOST STAROG SVIJETA Venera, božica ljubavi. (London: Britanski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Zahvaljujući helenističkim uzorima, Rimljani su usavršili grčki kiparski stil. Među najljepšim primjerima rimskoga kiparstva ovaj je kip božice Venere iz 1. ili 2. stoljeća. Istraži kojim je slikarskim djelima Venera bila motiv.

Grobnica leoparda. (Tarkvinija: Nekropola Monterozzi. Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

Etrurske grobnice bile su opremljene raznovrsnim grobnim prilozima (kipićima, posuđem, oružjem i oruđem). Budući da su preminule spaljivali, njihov su pepeo spremali u grobne posude (urne) koje su ukrašavali kiparskim prikazima preminulih. Zidovi grobnica bila su ukrašeni lijepim zidnim slikama s prikazima svakodnevnog života i etruščanske mitologije. Grobnica na slici smatra se jednom od najljepših. Izrađena je oko 470. g. pr. Kr.

Etruščanski umjetnici prikazivali su gozbe, plesove, pogrebne igre i tužbalice te stvorili vjerne portretne prikaze. Njihovi hramovi bili su slični grčkima, ali imali su više ukrasa. Građeni su od drva s pročeljima ukrašenim likovima od pečene gline. Ostavili su i izuzetna slikarska i kiparska djela. Književna umjetnička djela Etruščana nisu preživjela, ali ostale su sačuvane grobnice i hramovi. Ponovi Razmisli o čemu svjedoči grčki utjecaj na etruščansku umjetnost.

Rimska umjetnost Etruščani su u ranom razdoblju snažno utjecali na rimsku kulturu, umjetnost i graditeljstvo. Brojni etruščanski obrtnici pozvani su u Rim da obave graditeljske radove i ukrase hramove. Pod utjecajem naroda koje su podvrgnuli, Rimljani su razvili vlastitu umjetnost. U slikarstvu i kiparstvu na Rimljane je snažan utjecaj izvršila grčka i helenistička umjetnost. Rimsko kiparstvo temeljilo se najviše na grčkim uzorima. Prevladavalo je portretno kiparstvo s uglavnom vjerno prikazanim kipovima i poprsjima vladara i uglednika.

Marko Aurelije Antonin. (Berlin: Muzej starina. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Za razliku od Grka koji su prikazivali primjerene i uljepšane likove, Rimljani su nastojali očuvati vjerne crte svakog čovjeka. U takvim su prikazima dosegnuli zavidnu vještinu. Izrađivali su mramorne i brončane glave, poprsja i čitave kipove rimskih velikodostojnika, vojskovođa i državnika, ali i privatnih osoba, govornika i glumaca – ukratko pripadnika svih staleža. Iz osvojenih gradova dopremljena su brojna kiparska djela pa je Rim s vremenom postao pravi muzej antičke umjetnosti. Isti je pristup vidljiv i na reljefima koji su često glavni ukras građevina. Oltar Augustova mira prikazuje cara s članovima obitelji u vjerskoj povorci, reljef na

199

RELIGIJE, FILOZOFIJE I UMJETNOST STAROG SVIJETA

Rimski forum. (Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

Titovu slavoluku oslikava proslavu njegove pobjede nad Židovima, a na Trajanovu stupu nižu se prizori iz carevih pohoda protiv naroda na području sjeverno od donjega Dunava. Pod još većim grčkim utjecajem stajalo je slikarstvo. Prikazivali su se ljudski likovi koji su dočaravali svakodnevni život, krajolici, gradski okoliš i mitološki prizori. Freskama i mozaicima bile su ukrašene javne građevine, kao i gradske i ladanjske kuće bogataša. Najljepši primjeri slikarstva sačuvani su u kućama u Pompejima. Rimljani su osobito bili cijenjeni kao veliki graditelji i upravo su u graditeljstvu dosegnuli vrhunac. Od Etruščana su preuzeli upotrebu polukružnog luka i

svoda te ih spajali s obilježjima grčkoga graditeljstva. Veliku važnost kod Rimljana imalo je oblikovanje javnoga prostora. U Rimu je najpoznatiji bio Rimski forum, a trgove su također dali sagraditi Cezar te carevi poput Augusta, Vespazijana i Trajana. Oko trga nalazile su se javne građevine poput hramova i bazilika – zgrada namijenjenih sudovanju, trgovanju i javnom okupljanju. Najpoznatije su bazilike u Rimu bile Augustova, Trajanova i Konstantinova. Trgove su ukrašavali i slavoluci koji su obilježavali carske pobjede i čuvali spomen na njih za potomstvo. Među najbolje sačuvanim slavolucima su Titov i Konstantinov u Rimu. Reljef oltara Augustova mira (Ara pacis) s prikazom cara Augusta i članova njegove obitelji u vjerskoj povorci. (Rim: Muzej Are pacis. Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

800.

790.

780.

770.

8. – 4. st. pr. Kr. umjetnost

200

760.

750.

740.

730.

720.

710.

700.

690.

680.

670.

660.

650.

640.

630.

620.

610.

Etruščana 6. st. pr. Kr. Veliki

odvod, Veliki cirk, hram božice Veste

600.

590.

580.

570.

560.

550.

540.

530.

520.

510.

RELIGIJE, FILOZOFIJE I UMJETNOST STAROG SVIJETA

Hadrijanova grobnica

Augustova grobnica

Tabor carske straže

Dioklecijanove kupelji

Aurelijanov stup

Aurelijanov zid

Trajanov trg Trajanove kupelji Kolosej

Augustov trg

Carska palača

Veliki cirk

akvedukt zidine

Karakaline kupelji

Karta grada Rima i njegovih najvažnijih carskih građevina s početka 4. stoljeća. Istraži i napiši sastavak o najvažnijim rimskim carskim građevinama prikazanim na karti.

Trajanov stup u Rimu. (Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

Trijumfalni stup izrađen je tijekom izgradnje Trajanova foruma u Rimu, između 106. i 113. g. Ukrašen je reljefima koji prikazuju dva Trajanova vojna pohoda protiv Dačana, naroda na području sjeverno od donjega Dunava, čiju je državu uništio. Na području njihove države ustrojio je provinciju Dakiju. Konstantinov slavoluk u Rimu. (Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

Na slici je prikazan slavoluk cara Konstantina I. Velikog izgrađen između 312. i 315. g. kako bi ovjekovječio važnu Konstantinovu pobjedu nad suparničkim carem. Riječ je o najvećem rimskom slavoluku koji je ukrašen brojnim reljefima, a prikazuje carsku povijest od početka 2. st. do Konstantinova razdoblja. Trajanov forum. (Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

U blizini staroga gradskog foruma početkom 2. st. započela je gradnja najvećeg i najbolje sačuvanog rimskog foruma. Na njegovu području opstali su dijelovi Trajanove tržnice, Trajanova stupa na kojem su ovjekovječene njegove pobjede početkom 2. st., velika bazilika koja je služila za razne upravne poslove te zgrade rimske knjižnice. Što znaš o caru Trajanu? 510.

500.

490.

480.

470.

460.

450.

440.

430.

420.

410.

400.

390.

380.

370.

360.

350.

340.

330.

320.

310.

300.

290.

280.

270.

260.

250.

240.

201

230.

240.

RELIGIJE, FILOZOFIJE I UMJETNOST STAROG SVIJETA Panteon. (Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

Rimski je Panteon, hram svih bogova, vrhunac rimske graditeljske vještine i najveća antička kupolna građevina. Izgrađen je u prvoj polovici 2. st. u vrijeme cara Hadrijana.

Rimska književnost

Marcelovo kazalište u Rimu. (Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

Ovo kazalište izgrađeno je potkraj 1. st. pr. Kr. u čast Augustova nećaka Marcela. U kazalištu su posjetitelji mogli pratiti glazbene i dramske predstave.

Graditeljske su novine pridonijele nastanku novih oblika u graditeljstvu, od kojih je najvažnija bila kupola. Rimski je Panteon, hram svih bogova, vrhunac rimske graditeljske vještine i najveća antička kupolna građevina. Javna kupališta, kazališta, trkališta, borilišta i palače također su svjedočanstva o neumornome graditeljskom žaru Rimljana. S jednakim se marom gradilo i u pokrajinama, o čemu i danas svjedoče brojni ostatci. Ponovi Navedi ostatke koji svjedoče o graditeljskom umijeću Rimljana u gradu Rimu. 230.

220.

210.

202

200.

190.

180.

170.

160.

150.

140.

130.

120.

110.

100.

Doba mira i gospodarskoga procvata omogućilo je razvoj učenosti i umjetnosti. Rim je bio središte kulturnoga života, a carevi i bogati pojedinci poput Gaja Cilnija Mecenata bili su pokrovitelji umjetnosti. Augustovo vrijeme vidjelo je mnoge izuzetne književnike. Tada su djelovali poznati pjesnici Vergilije, Propercije, Horacije i Ovidije. August je novčano potpomagao i poticao njihov rad, očekujući zauzvrat da oni veličaju njega i julijevski rod. Vergilije slovi za najvećega rimskog pjesnika. Najpoznatije mu je djelo Eneida u kojemu je prikazao lutanja trojanskoga junaka Eneje kao praoca Rimljana i njegov dolazak u Italiju. Ovidije je također jedan od najistaknutijih rimskih pjesnika. Njega je, doduše, naposljetku August dao prognati iz Rima kao nepoćudnog. Glavna su Ovidijeva djela Preobrazbe u kojima je pjesnički obradio priče o preobrazbama iz svijeta grčkih i rimskih bogova i junaka, završivši Cezarovim uzdizanjem u boga i slavljenjem Augusta, te Fasti (Kalendar svetkovina) koji opisuju svečanosti i običaje Rimljana te su time podupirali Augustovu vjersku politiku. I Horacije je u svojim glasovitim Pjesmama slavio Augusta, njegovu obitelj i politiku. Na prijelazu iz 1. u 2. stoljeće živjeli su i stvarali pjesnici Marcijal i Juvenal. Marcijal je poznat po epigramima u kojima je dao duhovit, jezgrovit i često rugalački prikaz rimskoga društva i suvremenika, a Juvenal po satirama u kojima se oborio na negativne pojave u rimskome društvu i u životu prijestolnice. Posljednji je veliki latin90.

80.

o. 30. g. pr. Kr. izgradnja slavoluka Sergijevaca 27. g. pr. Kr. početak gradnje Panteona 19. g. pr. Kr. umro Vergilije 15. g. pr. Kr. umro Propercije

70.

60.

50.

40.

30.

20.

11. g. pr. Kr. otvoreno Marcelovo kazalište 8. g. pr. Kr. umrli Horacije i Mecenat

10.

20.

18. g. umro 2. – 14. g. izgradnja

30.

Ovidije

Augustova hrama u Puli

40.

50.

RELIGIJE, FILOZOFIJE I UMJETNOST STAROG SVIJETA su Parentij (Poreč), Pola (Pula), Senija (Senj), Enona (Nin), Jader (Zadar), Tragurij (Trogir), Salona (Solin), Narona (Vid), Epetij (Stobreč), Siscija (Sisak), Andautonija (Šćitarjevo), Akve Jaze (Varaždinske Toplice), Akve Balise (Daruvar), Marsonija (Slavonski Brod), Mursa (Osijek) i Cibale (Vinkovci). U blizini gradskih naselja te na selu nastale su rustične vile. Najpoznatiji takav nalaz je na otoku Veliki Brijun u Vergilije. uvali Verige, gdje su sačuvani ostatci gospodarskih zgra(Rim: Kapitolijski muzej – da, hramskoga graditeljstva i rimske vile. Ostatci rustične Centrala Montemartini. Foto: Mladen Tomorad, 2019.) vile iz 1. stoljeća pronađeni su i u Labinici kraj Poreča i Šijanu kraj Pule. U Mogorjelu su otkriveni ostatci utvrski književnik Apulej, pisac romana Preobrazbe ili Zlatni đene vile iz 4. stoljeća koji potvrđuju nesigurna vremena magarac u kojemu je radnja posvećena pustolovinama u kasnome Rimskom Carstvu. jednoga mladića pretvorenoga čarolijom u magarca. U Puli je sačuvan najveći dio ostataka rimskoga gradskog graditeljstva. Sačuvani ostatci gradskih zidina i Ponovi dva gradska vrata (Herkulova vrata, Dvojna vrata), Tko je potpomagao razvoj umjetnosti? Koji su forum, amfiteatar, slavoluk Sergijevaca, Augustov najpoznatiji pjesnici Augustova doba i po čemu hram te ostatci dvaju kazališta. su bili poznati?

Umjetničko nasljeđe rimske uprave na prostoru Hrvatske Višestoljetna izloženost utjecaju rimske civilizacije bila je iznimno važna za opći kulturni razvitak starosjedilačkoga stanovništva na prostoru današnje Hrvatske. Prihvaćanje nadmoćnije kulture osvajača, ali i zadržavanje domaćih tradicija očitovalo se u osebujnome prožimanju tih dviju sastavnica koje je bilo zamjetno na mnogim poljima. No prihvaćanje obilježja rimske kulture nije bilo posvuda jednako snažno. Priobalje i otoci koji su mnogo ranije došli u dodir s grčkom i rimskom kulturom bili su stoga potpunije pod njezinim utjecajem, dok su teže dostupni brdoviti predjeli u unutrašnjosti umnogome ostali njoj neizloženi. Rimska kolonizacija Ilirika imala je za posljedicu velike promjene u prirodnom okolišu jer su se počela razvijati gradska naselja. Gradovi su pravilnog oblika s uobičajenom mrežom rimskih pravokutnih ulica, čiji su ostatci vidljivi i danas u gradskoj jezgri Poreča, Zadra i Splita. Gradska središta bila su ukrašena brojnim reljefima i ukrasima koji su i danas vidljivi u nekim gradskim središtima (Pula, Zadar) ili u arheološkim muzejima diljem Hrvatske. Važna gradska središta u kojima su i danas vidljivi ostatci rimskih naselja bila 50.

60.

70.

80.

90.

100.

81. g. Titov slavoluk

110.

120.

130.

140.

150.

160.

170.

118. – 128. g. Hadrijan nadograđuje 106. – 113. g. izgradnja Trajanova stupa 102. g. umro Marcijal

69. – 81. g. izgradnja Pulske arene

180.

190.

Panteon 170. g. 216. g.

Slavoluk Sergijevaca u Puli. (Foto: Mladen Tomorad, 2004.)

Izgrađen je potkraj 1. stoljeća pr. Kr. u kasnom helenističkom stilu, a po narudžbi moćne rimske obitelji Sergijevaca u rimskoj koloniji Puli. Spomenik je podignut u spomen na trojicu braće koja su sudjelovala u bitci kod Akcija 31. g. pr. Kr. 200.

210.

220.

umro Apulej

dovršene Karakaline kupke

230.

240.

250.

260.

270.

280.

290.

300.

310. 315.

295. – 305. g. izgradnja Dioklecijanove palače 302. g. dovršene Dioklecijanove kupelji 312. – 315. g. izgradnja Konstantinovog slavoluka 313. g. dovršena Konstantinova bazilika

203

RELIGIJE, FILOZOFIJE I UMJETNOST STAROG SVIJETA Amfiteatar u Puli. (Foto: Mladen Tomorad, 2004.)

Pulska arena izgrađena je u 1. stoljeću i bila je šesti po veličini amfiteatar u Rimskome Carstvu. Gradnja je započela još u Augustovo doba, a dovršena je pod vladavinom dinastije Flavijevaca u drugoj polovici 1. st. Amfiteatar je izgrađen kao pravilna kružna građevina u koju se ulazilo kroz 15 ulaza, a služila je za održavanje raznih sportskih i gladijatorskih igara. Čemu danas služi arena u Puli? Augustov hram u Puli. (Foto: Mladen Tomorad, 2004.)

Podignut je između 2. i 14. g., a posvećen je Romi, utjelovljenju grada Rima, i božanskom Augustu.

Jedan od najznamenitijih spomenika rimske kulture svakako je palača cara Dioklecijana podignuta nedaleko od Salone. Ona čini jezgru današnjega Splita. Bila je sagrađena kao utvrđeni vojni tabor koji su branili čvrsti zidovi i 16 kula, a u njoj se nalazio carev dvor, grobnica, hramovi, vojarna i stanovi za službenike i sluge. Izgrađena je potkraj 3. i početkom 4. stoljeća, a za njezinu izgradnju korišteni su kameni stupovi dovezeni iz Egipta. Egipatska sfinga iz doba 18. dinastije smještena na trgu palače okruženom stupovima (peristil) jedan je od najpoznatijih ukrasa palače. U Split je s brojnim drugim egipatskim ukrasima dopremljena iz egipatskoga hrama u Karnaku. Među sačuvanim spomenicima ističe se nekadašnja careva grobnica, a danas katedrala sv. Dujma.

204

Treba spomenuti i palaču u zaljevu Polače na Mljetu koja je nakon Dioklecijanove palače i Pulska arene treći najočuvaniji i najveći spomenik na hrvatskom Jadranu.

Nekadašnji izgled Dioklecijanove palače u Splitu. Zašto je Dioklecijan izgradio svoju palaču u današnjem Splitu?

Peristil Dioklecijanove palače u Splitu. (Foto: Mladen Tomorad, 2003.)

RELIGIJE, FILOZOFIJE I UMJETNOST STAROG SVIJETA Trajanov kip iz Salone. (Beč: Muzej povijesti umjetnosti. Foto: Mladen Tomorad, 2013.)

Dioklecijanov akvedukt u Solinu (Foto: Ivan Basić, 2019.)

Istraži koji su sve ostaci iz rimskoga vremena sačuvani u današnjem Solinu i napiši o tome sastavak.

Znatni ostatci rimskoga gradskog graditeljstva sačuvali su se u Solinu, gdje su vidljive ruševine akvedukta, gradskog naselja i kazališta. U sjeverozapadnoj Hrvatske, u Šćitarjevu i Varaždinskim Toplicama, otkriveni su ostatci rimskih termi. Ostatci rimske umjetnosti pronađeni su na brojnim arheološkim nalazištima u Hrvatskoj. U ostatcima nekih gradskih naselja (npr. Krk) otkriveni su i rimski mozaici. Brojni se predmeti poput kipova, kamenih ljesova ili sarkofaga, posuđa, nakita, oružja i novca čuvaju u muzejima ili u privatnim zbirkama. U Hrvatskoj su se sačuvali i brojni primjeri rimskih nadgrobnih spomenika. Rimske grobnice bile su ukrašene raznim oblicima kamenih stela s uklesanim reljefima osoba, bračnih parova i rimskih vojnika. Ponekad su stele ukrašene kultnim i mitološkim motivima. Također su kao spomenička građa iz rimskoga vremena važna poprsja i kipovi rimskih građana obaju spolova i svih dobi kao i raznih rimskih i istočnjačkih božanstava.

Solinjanka. (Zagreb: Arheološki muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2016.)

Ponovi Navedi najvažnija gradska naselja iz rimskoga doba na tlu Hrvatske. Opiši njihov izgled te nabroji najvažnije kulturno-povijesne spomenike. Koja su važna dostignuća rimske umjetnosti otkrivena na tlu Hrvatske?

Prepoznaj promjene Pomoću poveznice Staroegipatske grobnice zaključi kakav je bio odnos prema smrti i vjerovanje u zagrobni život [http://www.meketre.org/].

Istraži povijesne izvore a. Potraži knjigu Stari Egipat – povijest, književnost i umjetnost drevnih Egipćana, autora Igora Uranića (Zagreb 2002.), te u njoj pronađi dijelove staroegipatskih djela: Jadikovka Ipu-Ura, Razgovor očajnika s vlastitom dušom, Sinuhe Egipćanin i Brodolomčeva priča. Napiši kratak sastavak o njihovu sadržaju i svojim dojmovima o pročitanom. b. Potraži u stručnim knjigama ili drugim pomagalima (enciklopedijama, rječnicima) koja su tri temeljna grčka graditeljska stila te ih ukratko opiši. c. Istraži zašto je Sokrat optužen za kvarenje atenske mladeži i o tome napiši kratak izvještaj.

Sagledaj prošlost Usporedi politički i društveni položaj žene kod Platona i Aristotela te zaključi kod kojeg od njih dvojice je položaj žene bliži današnjem.

Usporedi i zaključi Usporedi vjerovanja o zagrobnom životu kod Grka i Rimljana s vjerovanjima naroda starog Istoka. U svoju bilježnicu nacrtajte tablicu koja se sastoji od dva stupca. U tablicu, u suradnji sa svojim parom, izdvoji sličnosti i razlike.

205

RELIGIJE, FILOZOFIJE I UMJETNOST STAROG SVIJETA

GRČKA I RIMSKA MITOLOGIJA - BOGOVI, KULTOVI, SVETKOVINE (izborna tema) Prisjeti se iz osnovne škole naziva vrhovnih božanstava iz grčke i rimske mitologije. Grci i Rimljani su u čast svojih bogova podizali hramove te im priređivali razne svečanosti i natjecanja. U sljedećem tekstu moći ćeš pronaći mnogo novih i zanimljivih informacija o vjeri i vjerovanju starih Grka i Rimljana. Upoznat ćeš zajednička obilježja grčke i rimske mitologije, nazive bogova, kultove i svetkovine.

Grčka mitologija - bogovi, kultovi i svetkovine Homer i Hesiod - temelji grčke mitologije Najstariji pisani izvori koji svjedoče o vjerovanjima starih Grka nastali su tijekom 8. i 7. st. pr. Kr. Napisali su ih grčki pjesnici i književnici Homer i Hesiod. Homer (8./7. st. pr. Kr.?) je u epskim spjevovima Homer. (Boston: Muzej lijepih umjetnosti. Foto: Mladen Tomorad, 2005.)

U 8. ili 7. st. pr. Kr. (kako se većinom misli) slavni je grčki pjesnik Homer opisao desetogodišnju opsadu Troje u spjevu Ilijada. U Odiseji opisao je povratak grčkog junaka Odiseja u domovinu Itaku. Nakon što su otkrića Troje i Mikene koja je ostvario Heinrich Schliemann potvrdila istinitost Homerovih stihova, ona se smatraju vrijednim izvorom za najranija razdoblja grčke povijesti. Objasni zašto se Homera i Hesioda smatra temeljima saznanja o grčkoj mitologiji.

206

Ilijadi i Odiseji opisao svijet grčkih bogova i heroja tijekom grčko-trojanskog rata. Hesiod (8./7. st. pr. Kr.) je nešto kasnije u svome spjevu Postanak bogova opisao postanak svijeta i grčkih bogova. U kasnijim stoljećima drugi grčki književnici zapisali su brojne grčke mitove iz kojih crpimo osnovne informacije o grčkim vjerovanjima.

Vjera i vjerovanja starih Grka Sve što se zbivalo u prirodi ili među ljudima, a nije se moglo objasniti, Grci su smatrali djelom bogova. Grci su bili mnogobošci, a vjerovali su u obiteljske i sve grčke bogove. O svojim su bogovima smislili mnoge mitove. Prema grčkoj mitologiji, nad svim bogovima i ljudima vladala je sudbina, a protiv nje bio je nemoćan i sâm Zeus, što god da je poduzimao. Prema vjerovanju Grka, bogovi su živjeli na planini Olimp. Grci su bogove zamišljali s ljudskim manama i vrlinama: oni se vole i mrze, svađaju, žene, vesele, uživaju u jelu i piću (ambroziji i nektaru). Homer i Hesiod opisali su bogove kao moćne, besmrtne i uvijek mlade ljude. Svaki je bog štitio i promicao neku ljudsku djelatnost. Najvažniji grčki bogovi bili su: • Zeus – gospodar neba i zemlje, vrhovni bog svih Grka, otac mnogih bogova i heroja • Posejdon – Zeusov brat, bog mora • Had – Zeusov brat, bog podzemnog svijeta • Apolon – bog svjetlosti i pjesništva, ratarstva i stočarstva • Hefest – bog vatre i kovačkog umijeća

RELIGIJE, FILOZOFIJE I UMJETNOST STAROG SVIJETA • Ares – bog rata • Atena – božica mudrosti • Artemida – božica lova • Afrodita – božica ljubavi i ljepote • Dioniz – bog vina i veselja • Hera – Zeusova žena, zaštitnica žena i braka • Demetra – božica poljodjelstva.

Kupanje Afrodite. (Rim: Nacionalni rimski muzej – Palača Massimo. Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

5.3.2 Posejdon, Dioniz i Zeus. (Kopenhagen: Nacionalni muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2014.)

Posejdon drži trozubac, Dioniz čašu za vino, a Zeus munju. Zeus nije bio oduvijek najviši bog Grka. Vladar svijeta postao je nakon što je s prijestolja svrgnuo oca. Prema pjesniku Hesiodu, u početku je postojao Kaos – nered. Od Kaosa je potekla božica Geja (Zemlja) koja je rodila boga Urana (nebo). Od Urana i Geje nastali su brojni Titani i Kiklopi. Uran se bojao da će mu njegova djeca preoteti vlast te ih je zatočio. No titan Kron uspio je osloboditi braću i zavladati svijetom. U strahu pred mogućom pobunom progutao je svoju djecu. Njegova žena Reja uspjela je skriti najmlađega sina Zeusa koji je, odrastavši, odlučio svrgnuti oca. Uz pomoć braće koju je oslobodio iz Kronove utrobe te nekih Titana i Kiklopa, Zeus je zbacio oca s vlasti i postao vrhovni bog Grka. Pronađi i prepričaj neku priču iz grčke mitologije.

Osim zajedničkih, Grci su štovali i obiteljske bogove. To su bili duhovi predaka. Vjerovalo se da predci štite i pomažu potomcima, a oni su im zahvaljivali prinoseći im žrtve. Kućno ognjište bilo je svetište koje je povezivalo pretke s potomcima. Otac kao glava obitelji bio je obiteljski svećenik, brinuo se da vatra na ognjištu uvijek gori te je tražio pomoć bogova i predaka. Svaki je grčki grad imao boga ili božicu koji su ga štitili. Zauzvrat im je prinosio žrtve, u njihovu čast

Afrodita je bila božica ljubavi i ljepote. Njezinu naklonost su željeli svi Grci. Bila je supruga boga Hefesta, ali imala je mnogo ljubavnika među bogovima i smrtnicima. Prema priči, jednom prilikom odigrao se događaj koji je postao povod grčko-trojanskoga rata. Trojanski junak Paris susreo je Atenu, Heru i Afroditu. One su ga zamolile da prosudi koja je od njih najljepša. Svaka mu je nešto obećala. Afrodita mu je obećala najljepšu ženu na svijetu. Stoga je on prosudio da je Afrodita najljepša. Uskoro je upoznao Helenu te su njihov susret i ljubavna veza naposljetku potaknuli rat koji je opisan u brojnim grčkim mitovima.

Afrodita i Ares. (Venecija: Nacionalni arheološki muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2018.)

Ares je bio bog rata. Budući da su Grci često ratovali, mnogi su od njih težili za njegovom naklonošću. Na ovom reljefu prikazan je u društvu ljubavnice Afrodite s kojom je imao petero djece.

207

RELIGIJE, FILOZOFIJE I UMJETNOST STAROG SVIJETA

Svetište božice Atene u Delfima. Osim proricanja promatranjem stvarnih pojava poput kišnih kapljica, leta ptica, utrobe životinja ili nebeskih pojava, kod Grka su omiljena bila usmena proricanja. Pritom su Grci smatrali da dobivaju obavijesti izravno od boga. Najveći ugled imalo je svetište i proročište u Delfima. Ondje je svećenica Pitija davala nerazumljive ili dvosmislene odgovore na pitanja koja su u važnim prilikama pojedinci, gradovi ili države upućivali proročištu. Onaj koji je tražio pomoć najprije je morao platiti pristojbu i žrtvovati kozu pa je pitanje postavio u pisanom obliku. Pitija je sjedila na tronošcu u blizini svetog kamena koji su Grci smatrali središtem svijeta. Vjerojatno je u zemlji bila pukotina iz koje se izdizala omamljujuća para. Pitija je nejasno mrmljala odgovore koje su zapravo u stihovima sastavljali svećenici. Osim takvog načina proricanja, osoba je mogla ždrijebom izabrati jedan od dva ponuđena odgovora. Pronađi u rječniku što znači pridjev pitijski.

podizao hramove i priređivao razne svečanosti i natjecanja. Neki su hramovi bili i proročišta. Ondje su svećenici tumačili volju bogova i proricali ljudima budućnost. Najglasovitije je bilo Apolonovo proročište u Delfima. Uz delfijsko svetište najpoznatije je bilo svetište u Olimpiji.

Ponovi Kako su Grci zamišljali bogove? Navedi nekoliko grčkih bogova i djelatnosti čiji su oni bili pokrovitelji. Usporedi grčke predodžbe o bogovima s predodžbama o bogovima naroda starog Istoka te uoči sličnosti i razlike.

208

Tezej ubija Minotaura. (Boston: Muzej lijepih umjetnosti. Foto: Mladen Tomorad, 2005.)

Jedan od najvećih junaka grčke mitologije bio je Tezej, legendarni kralj Atene.

RELIGIJE, FILOZOFIJE I UMJETNOST STAROG SVIJETA

Grčki heroji Kreta je bila iznimno važna u mitologiji starih Grka. U vrijeme njezina najvećeg uspona nastali su mitovi o tvorcu labirinta Dedalu, kretskom kralju Minoju i njegovu sinu Minotauru, Tezeju i Arijadni te Egeju prema kojemu je Egejsko more dobilo ime. Grci su štovali i heroje. Heroji su bili junaci uglavnom rođeni iz veze nekog božanstva i običnog čovjeka te su posjedovali neko božansko svojstvo. Uz već spomenutog Tezeja, najpoznatiji su heroji bili Perzej, Jazon, Heraklo, Ahilej i Odisej. Ponovi Tko su bili heroji? Opiši neke poznate grčke mitove.

Vjerovanja u doba helenizma Narodi u helenističkim kraljevstvima postupno su napustili vjerovanja u stare grčke bogove te prihvatili vjerske obrede i božanstva starog Istoka. Nova helenistička božanstva (Izida, Serapis, Mitra i dr.) poprimila su grčke i istočnjačke vjerske elemente. Vjerovanja i kultura nastali za helenizma imali su velik utjecaj u vrijeme Rimskog Carstva kada su se proširili cijelim Sredozemljem. Serapis. (Vatikan. Vatikanski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

Serapis je bio vrhovno egipatsko božanstvo u helenističkom i rimskom razdoblju. Riječ je o heleniziranoj inačici boga koja je spojila obilježja nekoliko božanstava s istočne obale Sredozemlja te egipatskoga boga Ozirisa i grčkoga boga Zeusa. Tijekom vladavine Ptolemeja I. Serapisov se kult proširio Egiptom. U sljedećim stoljećima njegovo štovanje postupno se proširilo cijelim Sredozemlja i rimskom državom. Ovo poprsje boga Serapisa pronađeno je u Aleksandriji.

Izida. (Rim: Kapitolijski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

Egipatska božica, čarobnica, vjerna žena i žalobnica boga Ozirisa te simbolična majka i zaštitnica faraona. U helenističkom razdoblju preuzela je ulogu supruge boga Serapisa te se njezin kult proširio Sredozemljem i Rimskom Republikom. U Egiptu u doba Ptolemejevića njoj u čast izgrađen je prelijepi hram na otoku File u blizini današnjeg Asuana. Ovaj kip božice Izide pronađen je u Pompejima.

Ponovi Koje je temeljno obilježje vjerovanja u bogove u helenističko doba? Razmisli i odgovori zašto je takvo što bilo moguće.

Rimska mitologija − bogovi, kultovi i svetkovine Vjera i vjerovanja starih Rimljana U najstarije doba Rimljani su štovali božanstva prirodnih sila i pojava, poljske i šumske bogove, duhove zaštitnike svojih putova, kuća i obitelji. Obiteljski bogovi su zapravo bili duhovi predaka. Njih su morali štovati svi članovi obitelji. Kipovi predaka stajali su uz kućno ognjište. Vatra na tom ognjištu se nije smjela ugasiti jer je ono povezivalo pretke s potomcima. Otac obitelji je kao glavni svećenik obitelji izgovarao molitve obiteljskim bogovima i prinosio im žrtve na domaćem ognjištu. Rimski kućni bogovi, zaštitnici obitelji, nazivali su se penati. Oni su se brinuli o blagostanju i napretku obitelji. Ti su dobri duhovi stanovnici kuće. Izvan kuće o obitelji su se

209

RELIGIJE, FILOZOFIJE I UMJETNOST STAROG SVIJETA

Lari u prizoru prinošenja žrtve. (Napulj: Nacionalni arheološki muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2004.)

Lari su bili bogovi zaštitnici rimske kuće. Ova zidna slika otkrivena je u Pompejima. S obje strane gornjeg dijela slike prikazani su lari, a u središtu je prikaz žrtvovanja.

brinuli lari. Oni su isprva bili bogovi livada koji su čuvali imanja rimskih građana. Kasnije su smatrani duhovima preminulih i zamjenjivali su ih s penatima. Rimljani su ih za svetkovina častili žrtvama i zazivali u molitvama da ih zaštite. Svaki član obitelji imao je vlastitoga genija koji se smatrao njegovim osobnim čuvarom, izrazom njegove duhovne energije, sposobnosti i cijeloga njegovog bića. Pod utjecajem Grka i Etruščana, Rimljani su počeli zamišljati bogove u ljudskom liku i izdvajati pojedina božanstva. Grčkim su bogovima davali etruščanska imena i postupno je svaki bog imao rimsku inačicu. Bogovi su bili gospodari prirodnih sila i pokrovitelji pojedinih ljudskih djelatnosti. Najvažniji rimski bogovi bili su: • Jupiter – bog neba, vrhovno rimsko božanstvo • Junona – Jupiterova žena, zaštitnica žena i braka • Minerva – zaštitnica obrta i mudrosti Jupiter, Junona i Minerva su činili kapitolijsko trojstvo kojemu je bio posvećen veliki hram na brežuljku Kapitoliju u Rimu. Drugi važni bogovi bili su: • Dijana – božica lova • Venera – božica ljubavi • Mars – Venerin suprug, bog rata • Neptun – Jupiterov brat, bog mora • Pluton – Jupiterov brat, bog podzemnog svijeta i bogatstva. Rimljani su štovali bogove vjerujući da ih oni štite. Radi zahvalnosti gradili su im veličanstvene hramove u kojima su svećenici molili i prinosili žrtve. Rimljani su bili iznimno praznovjerni. Održavali su 1193.

1150.

1100.

1050.

1000.

950.

900.

850.

Jupiter, bog neba. (Vatikan: Vatikanski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

Minerva, zaštitnica obrta i mudrosti. (Rim: Nacionalni rimski muzej – Palača Massimo. Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

vjerske obrede strogo se pridržavajući pravila da ne dođe do pogreške kojom bi razljutili bogove. Osim vjerskih obreda, bili su skloni raznim gatanjima i proricanjima budućnosti. Te su običaje preuzeli od Etruščana. Tako su se u osobito važnim slučajevima vojskovođe u ratu i poglavari u samom Rimu obraćali proricateljima koji su gatali po utrobi životinja i tumačili nebeske znakove ili vračevima koji su volju bogova 800.

750.

700.

650.

600.

550.

8./7. st. pr. Kr. Homer 1193. – 1183. g. pr. Kr. grčko-trojanski

210

rat

o. 750. – 650. g. pr. Kr. Hesiod 6. st. pr. Kr. Vestin hram u Rimu 497. g. pr. Kr. Saturnov

hram u Rimu

500.

RELIGIJE, FILOZOFIJE I UMJETNOST STAROG SVIJETA Mars, bog rata.

Reljef posvećen božici Vesti.

(Rim: Kapitolijski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

(Berlin: Muzej starina. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

objašnjavali iz leta ptica i po tome kako su svete kokoši kljucale zrno. U Rimu su se njegovali različiti kultovi. Kult se kod Rimljana sastojao od prinošenja žrtava životinja i biljnih plodova, molitvi i posebnih obrednih radnji. Prema bogovima su se iskazivali vjernost i pobožnost. Budući da su obredi u rimskoj religiji bili iznimno važni, svećenici su dobili bitnu ulogu u rimskom društvu. Bili su udruženi u posebne zborove. Najviše je mjesto među svećenicima zauzimao zbor pontifika. Njegovi su svećenici nadzirali bogoslužja, odlučivali o vjerskim pitanjima, određivali koji su dani pogodni za obavljanje državnih poslova, uređivali kalendar, pisali ljetopise... Na čelu im je bio vrhovni svećenik (lat. pontifex maximus). Kult božice Veste bio je osobito cijenjen. Vesta je bila božica domaćeg ognjišta i njegove vatre. Budući da je kućno ognjište bilo mjesto okupljanja i utočište obitelji, Rimljani su Vestu smatrali i zaštitnicom obitelji u širem smislu, pa i cijeloga Rima i rimske države. Za djevojku je bila velika čast ako je bila izabrana za jednu od šest Vestinih svećenica – vestalku. U dobi od šest do deset godina djevojka je otišla u Vestin hram te se zavjetovala na vječno djevičanstvo. Vestalke su bile dužne ostati u službi 30 godina. Deset su godina učile, deset godina obavljale službu, a zatim deset godina poučavale o njoj. Najvažnija im je zadaća bila 450.

400.

350.

300.

250.

306. g. pr. Kr. dolazak kulta Serapisa u Aleksandriju

200.

150.

Božica Vesta je bila zaštitnica ognjišta i božica svete vatre. Vestu su Rimljani štovali još od najranijih vremena. U Rimu su joj već u 6. st. pr. Kr. podigli hram. U rimskoj državi bile su vrlo cijenjene njezine svećenice. Istraži koja je bila uloga vestalki u rimskome društvu i religiji.

održavanje vječne vatre na državnom ognjištu u Vestinu hramu i prinošenje svakodnevnih žrtava. Rimljani su pokorenim narodima odobravali štovanje njihovih bogova i vjerskih običaja. No s produbljivanjem imovinskih razlika među stanovništvom pojavilo se nezadovoljstvo postojećom vlasti i službenom religijom. U helenističkom razdoblju u Rim je s istoka stiglo i štovanje novih bogova. Zbog toga su se počeli širiti različiti tajanstveni kultovi, čije je glavno obilježje bio poseban obred kojim su se pristupnici upućivali u božanske tajne. Upravo su tim dojmljivim i nesvakidašnjim obredima mamili poklonike. Ispunjavali su im najskrivenije žudnje, poput obećanja vječnoga života. Većinom su se bez razlike obraćali svim slojevima društva, svim spolovima i svim narodima. To im je omogućilo još širu prihvaćenost. Zbog toga ih je državna vlast strogo nadzirala. U kasnoj Republici senatori su se bojali da štovanje novih bogova potkopava stare rimske običaje i tako prijeti prevlasti senata u državi i društvu. Kako bi spriječio njihovo daljnje širenje, rimski senat je sredinom 1. stoljeća pr. Kr. zabranio njihovo štovanje u granicama gradova. No nakon više od pola stoljeća njihovo se širenje nije više moglo spriječiti te su neki od tih kultova izjednačeni s vrhovnim rimskim božanstvima (Izida, Serapis). U Rimskom Carstvu službena se rimska vjera temeljila na trojstvu vrhovnih bogova Jupitera, Junone i Minerve uz štovanje ostalih rimskih inačica grčkih

100.

50.

počeci zabrane istočnjačkih religija

100.

150.

200.

250.

car Elagabal nameće kult boga Sunca iz Emese za državnu religiju 27. g. pr. Kr. – 38. g. zabranjeno 274. g. car Aurelijan proglašava štovanje štovanje istočnjačkih kultova Nepobjedivog Sunca državnim kultom 220. – 222. g.

58. g. pr. Kr. 220. g. pr. Kr. prvi hram Izide i Serapisa u Rimu

50.

13. g. pr. Kr.

Marcelovo kazalište

211

274.

RELIGIJE, FILOZOFIJE I UMJETNOST STAROG SVIJETA koji su vladali potkraj 2. i u prvim desetljećima 3. stoljeća. Među njih se ubrajaju kultovi Kibele i Atisa iz Frigije u Maloj Aziji, Izide i Ozirisa iz Egipta i Mitre, božanstva svjetlosti podrijetlom iz Perzije, koji je poistovjećen s bogom Sunca. Jedan je od tih careva, vrhovni svećenik sunčanoga boga Elagabala iz Emese u Siriji, po kojemu je i dobio nadimak, htio cijelome Carstvu nametnuti njegovo štovanje pod imenom Nepobjedivo Sunce. Kasnije je i car Aurelijan (270. – 275.) uveo u Rim kult Nepobjedivoga boga Sunca. Njegovo se rođenje slavilo 25. prosinca. Poklonik toga kulta bio je i car Konstantin I. U te izrazito uspješne kultove ubrajalo se i kršćanstvo.

Svetkovina u čast božice Izide. Herkulanej. (Foto: Mladen Tomorad, 2004.)

bogova. Očuvali su se i obredi i svečanosti drevnih rimskih božanstava. Kultovi državnih bogova doživjeli su svojevrstan preporod kad je August pokušao zaustaviti prodor stranih istočnjačkih kultova. Carski kult također je zauzimao važno mjesto u službenoj vjeri. Božici Romi, genijima careva i vladarima podizani su hramovi u pokrajinskim središtima. Jedanput godišnje održavale su se ondje glavne proslave na koje su dolazili predstavnici iz cijele pokrajine da prinesu žrtve i tako iskažu vjernost Rimu i Carstvu. Rimska je vlast pak pazila na to da zaštiti najslavnija sjedišta tradicionalnih kultova u pokrajinama te je nastojala tamošnje vjerske organizacije ojačati i očuvati od propadanja. Službeni su kultovi bili samo izraz političke odanosti i poštovanja nasljeđa. Ljude su privlačila drevna božanstva njihovih predaka, osobito na Zapadu. Neka od njih zadržala su stare nazive i bogoslužje, no druga su ih promijenila, stopivši se s ostalim božanstvima i kultovima. Rim je pokorenim narodima dopuštao štovanje starih bogova. Dok su jednostavni starosjedilački kultovi zadržali mjesno značenje, znatan broj istočnjačkih kultova dobivao je u Rimskome Carstvu sve veće značenje. Njihova obilježja, osobito činjenica što su premošćivali sve rodne, rasne i društvene razlike, jamčila su im široku prihvaćenost. Ti su kultovi ponajviše potjecali iz Sirije i sa susjednih područja, a najjače su se proširili i postigli najveću važnost za careva

212

Ponovi Kakvi su bili vjerski običaji Rimljana? Tko je činio kapitolijsko trojstvo? Usporedi grčke i rimske bogove i božice. Kakav je bio stav rimskih vlasti prema bogovima pokorenih naroda? Zašto je kršćanstvo nailazilo na poteškoće pri širenju?

Prepoznaj promjene Možemo li neke mitove iz antike usporediti s nekim starim običajima danas? Navedi primjer i opiši ga te ustanovi što se promijenilo, a što je ostalo isto.

Istraži povijesne izvore Pomoću poveznice Grčka mitologija [https:// www.theoi.com/] izdvoji glavna obilježja grčke mitologije, imena bogova, kultove i svetkovine te o tome napiši kratak izvještaj.

Sagledaj prošlost Usporedi i prokomentiraj u paru važnost religije u antičkome svijetu i danas.

RELIGIJE, FILOZOFIJE I UMJETNOST STAROG SVIJETA

KRŠĆANSTVO Tko je bio Isus Krist? Tko su bili apostoli? Zašto je Isus osuđen i ubijen? Zašto su prvi kršćani bili progonjeni u Rimskome Carstvu? U sljedećem tekstu moći ćeš pronaći dodatne informacije i produbiti znanje o pojavi kršćanstva, progonima i usponu kršćanstva do državne religije u Rimskome Carstvu te saznati više o širenju kršćanstva na hrvatskome povijesnom prostoru.

ra Euf t

nt Oro

Cipar

Isus Krist i apostoli. Lit

Biblos Sidon

SIRIJA

GAL ILEJ Jordan A

Nazaret

Sre

doz e mor mno e

Tir

Genezaretsko jezero

Jerihon Jeruzalem Betlehem

E UD

Mrtvo more Kraljevstvo Heroda Velikog

Karta 22. Palestina u Isusovo doba

Isus Krist Postanak kršćanstva nerazdruživo je povezan s osobom Isusa Krista. Prema Bibliji, rođen je u mjestašcu Betlehemu u Palestini, a prema židovskom uvjerenju odatle je trebao doći i Mesija, židovski kralj i spasitelj koji će osloboditi židovski narod od tuđinskoga ropstva. Toč-

(New York: Metropolitanski muzej umjetnosti. Foto: Mladen Tomorad, 2003.)

Nekoliko je godina držao propovijedi i okupljao mnogo ljudi. O njemu se pronio glas da je dugoočekivani spasitelj koji će židovski narod izbaviti od tuđinskoga ropstva. Na slici je prikazan reljef sarkofaga s početka 4. stoljeća koji je pronađen u Italiji.

na godina Isusova rođenja nije poznata, no na svijet je došao za vladavine cara Augusta i potkraj vladavine Heroda Velikog, kralja Judeje, židovske države ovisne o Rimu koja je početkom 1. stoljeća postala rimska provincija. Podrijetlom je bio iz gradića Nazareta u Galileji, a izvorno mu je ime glasilo Jošua (hebr. Jehošua, “Bog pomaže”). Najbrojnija su svjedočanstva o njegovu životu i djelovanju sabrana u Novome zavjetu, a spominje se i u djelima nekih rimskih i židovskih pisaca. Iz zapisa njegovih sljedbenika može se zaključiti da je svoju djelatnost započeo i okončao potkraj 20-ih i početkom 30-ih godina 1. stoljeća. Početak Isusova vjerskoga poslanja stoji u znaku proroka Ivana Krstitelja (hebr. Jehohana, “Bogu mio”) koji je svojim isposništvom, protivljenjem službenom svećenstvu i učenjem o krštenju kojim se ljude trebalo očistiti pred nadolazećim Kraljevstvom Božjim, privlačio pozornost. Isus je nekoliko godina držao propovijedi i okupljao velik broj ljudi. Zbog svojeg učenja zamjerio se pojedinim židovskim vjerskim predstavnicima. Kad se o njemu pronio glas da je dugoočekivani Mesija, kojega su osobito iščekivali ratoborni protivnici

213

RELIGIJE, FILOZOFIJE I UMJETNOST STAROG SVIJETA

Četiri strane kutije s prikazom Isusove muke. (London: Britanski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2007.)

Prva strana (gore lijevo): Poncije Pilat pere svoje ruke (Evanđelje po Mateju 27:24). U središtu Isus Krist nosi križ praćen rimskim vojnicima. Desno: Petar niječe Krista, a iznad glave mu je paun (znak besmrtnosti). (Evanđelje po Mateju 26:69-75). Druga strana (dolje lijevo): Juda visi sa stabla, a ispod njegovih nogu nalazi se 30 srebrnjaka. (Evanđelje po Mateju 27:5). Isus je raspet na križu, a kraj njega stoje majka Marija, Ivan i rimski vojnik Longin koji ga je probo kopljem. (Evanđelje po Ivanu 19:34) Treća strana (gore desno): Majka Marija i Marija Magdalena (Evanđelje po Mateju 28.1) i dvojica pospanih rimskih vojnika okupljeni su oko praznog Isusova groba. Obje Marije prikazane su kako sjede. Ovakav način prikazivanja ženskog lika koji sjedi i nariče pored groba bio je uobičajen u starom vijeku. Otvorena grobnica predočava prolazak duše u drugi život. Četvrta strana (dolje desno): Uskrsli Isus stoji sa skupinom svojih učenika. Toma je pozvan da pregleda Isusove rane (Evanđelje po Ivanu 20:24-29). Kutija se nalazila u Rimu, a izrađena je između 420. i 430. g. Prikazi s kutije vrlo su slični prikazima s drvenih vrata crkve sv. Sabine u Rimu te ih je vjerojatno izradio isti umjetnik.

Isus Krist na križu. Pribijanje na križ bila je najnedostojnija rimska kazna i vodila je polaganoj i mučnoj smrti. Razapinjanje su Rimljani vjerojatno preuzeli od Kartažana, a 314. g. ukinuo ga je Konstantin Veliki iz poštovanja prema Isusu Kristu. Pribijanjem na križ su tijekom Republike kažnjavani prije svega robovi i osobe koje nisu bile Rimljani, ali i rimski građani koji su prebjegli neprijatelju. Tijekom Carstva to je sve više postala kazna za pripadnike nižih slojeva. Koji su još oblici kažnjavanja bili zastupljeni u Rimu? 40. 35. 30. 25. 20. 15. 10. 5.

5. 10. 15. 20. 25. 30. 35. 40. 45. 50. 55. 60. 65. 70. 75. 80. 85. 90. 95. 100.105.110.115.120.125.130.135.140. 145. 150.155.160.165.170.175.180.185.190.

Poncije Pilat upravitelj pokrajine Judeje vjerojatno Isusovo rođenje 28. g. Isus boravi u Jeruzalemu 26. – 36. g.

40. – 4. g. pr. Kr.

vladavina Heroda Velikog

6. g. pr. Kr.

214

37. g. Pavlovo 64. g. požar u Rimu i obraćenje prvi progon kršćana 30./33. g. Isusova smrt 27. – 30./33. g. razdoblje Isusove djelatnosti 29. g. smrt Ivana Krstitelja

RELIGIJE, FILOZOFIJE I UMJETNOST STAROG SVIJETA rimske vlasti među Židovima, postao je trn u oku i vladajućem sloju, čiji su se predstavnici pobojali da bi mogao izbiti narodni ustanak. To bi izazvalo rimsko oružano upletanje i kraj ionako krhkog oblika samouprave židovskoga područja. Iako je Isus naizgled otklanjao da je Mesija, neki su njegovi potezi uvjerili židovske svećeničke poglavare da treba hitro djelovati. Optužili su ga da buni narod i predali rimskoj vlasti. Upravitelj rimske provincije Judeje Poncije Pilat osudio ga je za uvredu rimskoga veličanstva i dao kraj Jeruzalema pogubiti pribijanjem na križ, kako su se kažnjavali razbojnici i odbjegli robovi. Prema vjerovanju koje su raširili njegovi učenici uskrsnuo je nakon tri dana. Upravo je vjera u Isusovo uskrsnuće postala središnjom točkom novoga vjeroučenja. Ponovi Koje su poteškoće vezane uz povijesnost osobe Isusa Krista? Koja su obilježja vjere u Mesiju? Koja je središnja točka kršćanskoga nauka?

Širenje kršćanstva Isusovi su učenici, apostoli, nastavili širiti njegovo učenje. Prvo među Židovima, a zatim i nežidovima. Najzaslužniji za rasprostiranje novoga nauka izvan uskih okvira židovskoga područja te njegovu prilagodbu mnogobožačkim zasadama i nazorima bio je apostol Pavao iz maloazijskoga grada Tarza. Pavao je bio vrlo obrazovan Židov koji se izvrsno služio grčkim jezikom i imao rimsko građansko pravo. Zbog svoga vjerovjesništva među pripadnicima drugih vjera i zastupanja kršćanstva prilagođenog prijašnjim mnogobošcima sukobio se s pobornicima židovskoga kršćanstva koji su zahtijevali da poganski novoobraćenici prihvate židovske obredne propise. Pavla se smatra osnivačem kršćanstva, a naziv kršćani (u značenju Kristovi sljedbenici) prvi se put spominje u sirijskoj prijestolnici Antiohiji. U daljnjemu razvoju kršćanstvo je preuzelo neke sastavnice iz istočnjačkih vjera i kultova te helenističke filozofije. Uspjelo je prodrijeti u sve slojeve, no najviše pristaša našlo je među siromašnima i obespravljenima. Novim je pristašama nudilo nadu u vječno spasenje i bolji život nakon smrti kao utjehu za društvene nepravde kojima su bili izloženi. Pritom nikada nije dovodilo u pitanje postojeće društvene odnose.

Apostoli Petar i Pavao. (Venecija: Nacionalni arheološki muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2018.)

Na ovom reljefu iz 6. stoljeća prikazani su Petar i Pavao, dvojica Isusovih apostola zaslužnih za rano širenje kršćanstva. Petar je osnivač Rimske Crkve i prvi rimski papa. Smatra se da je pogubljen u Rimu u Neronovom progonu kršćana 64. g. pribijanjem na križ koji je potom okrenut naglavačke. Postoje i mišljenja da je stradao tek nekoliko godina kasnije (o. 67.). Pavao je također smaknut u Rimu, vjerojatno u isto vrijeme. Budući da je bio rimski građanin, odrubljena mu je glava mačem. Reljef potječe iz Konstantinopola.

Rana kršćanska crkva. (Kopenhagen: Nacionalni muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2014.)

Mozaik je nastao u 5. stoljeću. Istraži gdje su u Hrvatskoj pronađeni ostatci ranih kršćanskih crkava.

190.195.200.205.210.215. 220. 225. 230.235.240.245.250.255.260.265.270.275.280.285.290.295.300.305.310.315.320.325.330.335.340. 345. 350.355.360.365.370.375.380.385.390. 395. 400.405.410.415.420.

mučeništvo sv. Kvirina 304. g. mučeništva 257. – 258. g. progon sv. Dujma, sv. 250. – 251. g. progon cara Decija cara Valerijana Ireneja i sv. Poliona

Septimije Sever zabranjuje prelaske na židovstvo i kršćanstvo 201. g.

303. g.

313. g. kršćanstvo postaje ravnopravnom religijom 310. g. Galerije dopušta kršćanstvo 308. g. mučeništvo sv. Anastazija 303. – 313. g. Dioklecijanovi progoni

kršćanstvo 391. – 392. g. zabrana postaje jedinom štovanja ostalih dopuštenom bogova i kultova religijom

380. g.

420. g. umro sv. Jeronim

215 215

RELIGIJE, FILOZOFIJE I UMJETNOST STAROG SVIJETA Zahvaljujući ustrajnome vjerovjesništvu kršćanstvo je u 2. i 3. stoljeću pustilo korijene širom Carstva. Posvuda su u gradovima počele nicati kršćanske općine, životne i vjerske zajednice kršćana u kojima su se oni okupljali poštujući određena duhovna i ćudoredna pravila. Svoju su zajednicu sami kršćani zvali crkva, a na čelu joj je bio biskup. Svi su njezini članovi bili jednaki i ravnopravno su odlučivali o stvarima općine. Kasnije se počela isticati svećenička skupina koja je obavljala bogoslužje i vodila općinske poslove. Ponovi Tko je najzaslužniji za širenje kršćanstva i zašto? Što je utjecalo na daljnji razvoj kršćanstva? Kojim je slojevima društva kršćanstvo bilo najprivlačnije i zašto?

Progoni

kulta potkopava jedinstvo države te je neprijateljski raspoloženo prema ljudima. Vlast je uglavnom trpjela kršćane, ali bilo je vremena kad su carevi odobravali i pokretali progone koji su nerijetko imali svrhu svrnuti pozornost podanika s drugih nedaća i pružiti im prigodu iskaliti bijes na nekome. Prvi progon započeo je car Neron poslije velikoga požara Rima 64. godine. Puk je za požar odgovornim smatrao cara, a on je krivnju svalio na kršćane. Taj je progon bio ograničen isključivo na carsku prijestolnicu. Neron. (Rim: Kapitolijski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

Kršćani su u Neronovu progonu 64. godine bili smaknuti po postupku koji se primjenjivao protiv palikuća. Neke među njima ušili su u životinjske kože i bacili divljim psima. Druge su odjenuli u lako zapaljivu tkaninu i spalili ih kao žive baklje navečer u Neronovim vrtovima koje je car tom prigodom stavio na raspolaganje. Iz kojih rimskih povijesnih izvora najviše saznajemo o Neronovoj vladavini?

Rimske su vlasti dosta rano postale svjesne kršćanske sljedbe, iako je isprva nisu razlikovale od židovstva. Ovu je zabunu kršćanstvo znalo iskoristiti tako što se širilo pod okriljem povlastica koje su rimske vlasti dale židovstvu kao priznatoj jednobožačkoj vjeri. Zbog suparništva izbijali su između Židova i kršćana sukobi koji su bili i vrlo žestoki. O kršćanstvu su se uskoro počele širiti svakojake mračne glasine koje su izazvale nepovoljan sud tadašnje javnosti. Rimljani su kršćansku vjeru smatrali opasnim praznovjerjem koje izazivanjem nereda i odbijanjem štovanja državnoga I carevi iz antoninske dinastije bili su uglavnom neprijateljski raspoloženi prema kršćanstvu. Inače čovječni Marko Aurelije Antonin nije se susprezao odobravati progone kršćana i njihova kažnjavanja jer ih je duboko prezirao, vjerujući da su život davali za maštarenja. U međuvremenu je broj kršćana nastavio rasti. Jačanjem unutarnje krize Carstva sve se veća važnost počela polagati u štovanje državnoga kulta kao izraza vjernosti rimskoj državi i vlasti. Kršćansko se odbijanje carskoga kulta doimalo kao izdaja državnih interesa. Tako su progoni postali opsežniji sredinom 3. stoljeća. Nakon toga razdoblja uslijedilo je zatišje od nekoliko desetljeća sve do posljednjih, najsveobuhvatnijih i najstrašnijih progona koje je počeo car Dioklecijan kaneći potpuno iskorijeniti kršćanstvo. Riba, znak raspoznavanja među prvim kršćanima. Punu mu je podršku dao njegov cezar Galerije koji ih (Poreč: Eufrazijeva bazilika. Foto: Mladen Tomorad, 2004.). je nastavio postavši carem. Dok su na Istoku kao DiPočetna slova izraza “Isus Krist, Sin Božji, Spasitelj” tvore oklecijanovom i Galerijevom vladavinskom području grčku riječ koja znači “riba”. Mozaik je izrađen sredinom 5. progoni bili žešći i sustavniji, na Zapadu su bili manje stoljeća.

216

RELIGIJE, FILOZOFIJE I UMJETNOST STAROG SVIJETA jačine i opsega. Napokon su prekinuti kad je Galerije 311. g. objavio odredbu kojom je dopustio slobodno ispovijedanje kršćanstva. Kršćani su se pred progonima skrivali u podzemne hodnike i iskope zvane katakombe. Braneći pravo na štovanje vlastite vjere, često su podvrgavani raznovrsnim mučenjima. Smrtne kazne izvodile su se okrutno i nečovječno. Neke kršćane osuđivali su na gladijatorske borbe ili na rad u rudnicima. S vremenom su se počeli štovati oni koji su poginuli u obrani kršćanske vjere. To su bili mučenici. Mnogi su kršćani s radošću prihvaćali nasilnu smrt jer su vjerovali kako ih to čini bližima Kristu. Postupno se razvio pravi kult mučenika. Katakombe u Rimu. (Foto: Mladen Tomorad, 1997.)

Za što su, osim za skrivanje kršćana, služile katakombe?

Konstantin I. Veliki. (Rim: Kapitolijski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

Prema legendi, Konstantina je na prihvaćanje kršćanstva potaknula pobjeda nad carskim suparnikom Maksencijem koji je vladao u Italiji. Prije odlučujuće bitke ukazao mu se na nebu križ na kojemu je pisalo: Po ovom pobijedi. No koliko je u vladarskim postupcima slabo držao do kršćanskih vrijednosti svjedoče ovi podatci. Dao je ubiti bivšega suvladara i šurjaka iako mu je zajamčio sigurnost, a smaknuo je i najstarijega sina i suprugu. Ovaj suvremeni spomenik podignut je u Milanu spomen na carsku odluku iz 313. godine.

Nastupilo je novo vrijeme za kršćansku Crkvu koja se sada mogla slobodno i nesmetano razvijati. U drugoj polovici 4. stoljeća dvojica su careva zapečatila sudbinu poganskoga bogoštovlja. Gracijan i Teodozije I. su 380. g. donijeli uredbu kojom je kršćanstvo postalo jedinom dopuštenom vjerom u cijelome Carstvu. Bila je to konačna pobjeda kršćanstva. Ponovi Kada i kako je nastupio preokret u odnosu rimskih vlasti prema kršćanstvu?

Ponovi

Širenje kršćanstva na tlu Hrvatske

Zašto je rimska država progonila kršćane? Koji je car prvi pokrenuo progon kršćana i zbog čega? Za čije su vladavine trajali najžešći progoni? Koji je car i kada službeno dopustio kršćansko bogoštovlje?

Prve veze iliričkih pokrajina s kršćanstvom sežu možda još u drugu polovicu 1. stoljeća. U to je vrijeme bila riječ samo o pojedinačnim općinama. Širenje kršćanstva u Dalmaciji, Panoniji i Histriji može se sustavnije pratiti tek od 3. stoljeća. Prvo je veće uporište kršćanstva bila Salona (Solin) čiji je biskup sv. Venancije umro kao mučenik početkom druge polovice 3. stoljeća. On je prvi poznati salonitanski i općenito dalmatinski biskup. Za Dioklecijanovih progona 304. g. stradao je mučeničkom smrću salonitanski biskup sv. Domnij ili Dujam zajedno s više sudrugova, među njima i sv. Anastazijem ili Stašom. Nakon što je kršćanstvo proglašeno dopuštenom vjerom, počelo je razdoblje njegova neometana širenja Dalmacijom. Stvara se crkveni ustroj i u skladu s položajem pokra-

Pobjeda kršćanstva Dioklecijanovi su nasljednici uvidjeli da progoni bez obzira na opseg i žestinu ne donose očekivana ploda. Već je Galerije odustao od njih i dopustio kršćanima da štuju svoju vjeru. No tek je dolaskom cara Konstantina došlo do istinskoga preokreta. Zajedno sa suvladarom Licinijem on je 313. g. u gradu Mediolanu (Milano) u Italiji u jednoj uputi svim carskim namjesnicima kršćanstvo proglasio ravnopravnom vjerom.

217

RELIGIJE, FILOZOFIJE I UMJETNOST STAROG SVIJETA Kršćanstvo je na našem prostoru rodilo i jednoga od najvećih kršćanskih mislilaca i pisaca, sv. Jeronima (umro 420.), crkvena oca rodom iz Stridona, koji je osobito važan jer je preveo Bibliju na latinski jezik (Vulgata).

Kršćanski simboli: križ i ovca, 6. stoljeće. (Poreč: Eufrazijeva bazilika. Foto: Mladen Tomorad, 2004.)

Saznaj koji su još simboli kršćanstva. Sv. Jeronim.

jinske prijestolnice Salona postaje središte dalmatin- Istraži važnost Jeronimova prijevoda Biblije na latinski ske crkve. U 5. stoljeću u Dalmaciji je vjerojatno bilo jezik i napiši izvještaj o tome. osam biskupija u priobalnim gradovima podređenih Saloni, među ostalim u Jaderu (Zadar), Naroni (Vid kod Metkovića) i Epidauru (Cavtat). U Panoniji se kršćanstvo također razvilo u 3. stoljeću. Širili su ga vojnici, trgovci, putnici i robovi koji su dolazili uglavnom s Istoka. Nova se vjera učvrstila prvo u važnim pokrajinskim središtima. Ponovi Biskupije su postojale u Sirmiju (Sremska Mitro- Kada se zasvjedočeno počelo širiti kršćanstvo vica), Cibalama (Vinkovci), Sisciji (Sisak) i Mursi na hrvatskome povijesnom prostoru te koja su (Osijek). Sv. Euzebije, prvi poznati biskup Cibala, najvažnija kršćanska središta i biskupije? mučenički je umro početkom druge polovice 3. stoljeća. Većina mučenika potječe iz vremena Dioklecijanovih progona. Među njima se ističu biskupi Prepoznaj promjene sv. Kvirin Siscijski i sv. Irenej Sirmijski. Najvažni- Istraži i usporedi što je u održavanju kršćanske ja je mučenica bila sv. Anastazija ili Stošija rodom vjere ostalo isto, a što se promijenilo od iz Sirmija. Nakon carske odluke o slobodnom ispo- njezina postanka do danas. vijedanju kršćanstva razvilo se i u Panoniji crkveno uređenje. Na čelu dijela Panonske crkve stajao je Istraži povijesne izvore sirmijski biskup. U Histriji se početci kršćanstva vežu uz koloniju a. Dodatno istraži biblijsku priču o rođenju Parencij kamo su novu vjeru najvjerojatnije doniIsusa Krista. Možeš li na temelju ovakve priče jeli pomorci s Istoka. U 3. stoljeću postojala je on- rekonstruirati neki povijesni događaj? Porazgovaraj s dje kršćanska zajednica koju je predvodio sv. Ma- nastavnikom/nastavnicom može li Biblija poslužiti kao uro, mučenik koji je vjerojatno stradao u progonu povijesni izvor. početkom druge polovice 3. stoljeća. Uz Parencij b. Istraži i izradi plakat o kršćanskim ostatcima u jedno od najjačih kršćanskih središta u Histriji bila Saloni. je Pola. Crkva u Histriji bila je upravno podređena Potrebne informacije možeš pronaći na poveznici http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=57070. Akvileji.

218

DODATNA LITERATURA

DODATNA LITERATURA za nastavnike i učenike 1. Povijesni izvori Biblija. Zagreb: Stvarnost, 1968. CEZAR, Moji ratovi. Zagreb: Jesenski i Turk, 2010. HERODOT, Povijest. Zagreb: Matica hrvatska, 2000. Historia Augusta. Zagreb: Aktant 1994. HOMER, Ilijada. Zagreb: Matica hrvatska, 1987. HOMER, Odiseja. Zagreb: Matica hrvatska, 1987. KRISP, Djela. Zagreb: Matica hrvatska, 1998. KSENOFONT, Grčka povijest. Zagreb: Matica hrvatska, 2001. NEPOT, O istaknutim vojskovođama stranih naroda. Zagreb: Matica hrvatska, 1999. NIKOLIĆ, Nikola & NIKOLIĆ, Sergej (ur.). Gilgameš: Stvaranje svijeta i druge babilonske legende. Zagreb: Otvoreno sveučilište, 1990. PAUŠ, Pavao (ur.). Atenska robovlasnička demokracija. Zagreb: Školska knjiga, 1957. PLUTARH, Usporedni životopisi I.-III. Zagreb: Nakladni zavod Globus, 2009. PLUTARH, Izida i Oziris. Zagreb: Tragovi, 1993. RUF, Povijest Aleksandra Velikog makedonskog kralja. Zagreb: Latina et Graeca, 2002. SVETONIJE, Dvanaest rimskih careva. Zagreb: Naprijed 1978. TACIT, Anali. Zagreb: Matica hrvatska, 2006. TACIT, Manja djela. Historije. Zagreb: Matica hrvatska, 2007. TUKIDID, Peloponeski rat. Zagreb: Matica hrvatska, 2009. VIŠIĆ, Marko. Književnost drevnog Bliskog istoka – Enuma Eliš – Gilgameš. Zagreb: Naprijed, 1993. VIŠIĆ, Marko (ur.). Zakonici drevne Mezopotamije. Sarajevo: Svjetlost, 1989. Zakonik dvanaest ploča. Zagreb: Latina et Graeca, 1994. ŽEŽELJ, Mirko (ur.). Augustovo doba: izbor historijskih izvora. Zagreb: Školska knjiga, 1955.

2. Literatura ASH, R. & BONSON, R. Velika čuda svijeta. Zagreb: Mozaik knjiga, 2002. BEARD, Mary, SPQR – Povijest starog Rima. Zagreb: Školska knjiga, 2018. BOASE, Wendy. Drevni Egipat. Zagreb: Školska knjiga, 1979. BOURBON, Fabio. Drevne civilizacije – velike kulture svijeta. Zagreb: Mozaik knjiga, 2002. CABANES, P. Iliri od Bardileja do Gencija. Zagreb: Svitava, 2002. CAMBI, Nenad. Antika. [Povijest umjetnosti u Hrvatskoj 2]. Zagreb: Ljevak, 2002.

CAVENDISH, Richard & LING, Trevor O. Mitologija – ilustrirana enciklopedija. Zagreb: Mladost, 1982. CERAM, C. W. Bogovi, grobovi i učenjaci – Roman o arheologiji. Zagreb: Matica hrvatska, 1955. CAZENAVE, Michel & AUGUET, Roland, Ludi carevi. Zagreb: August Cesarec, 1990. CONTENAU, S. Babilon i Asirija. Zagreb: Naprijed, 1979. DIMITRIJEVIĆ, Slobodan, TEŽAK-GREGL, Tihomila, MAJNARIĆ-PANDŽIĆ, Nives. Prapovijest, [Povijest umjetnosti u Hrvatskoj 1]. Zagreb: Naprijed, 1998. DU RY, Carel J. Narodi drevnog Istoka. [Umjetnost u slici]. Rijeka: Otokar Keršovani, 1970. DURANDO, Furio. Drevna Grčka – zora zapada. Zagreb: Mozaik knjiga, 1999. DŽINO, Danijel, DOMIĆ KUNIĆ, Alka, Rimski ratovi u Iliriku: povijesni antinarativ. Zagreb: Školska knjiga, 2013. FACCHINI, Fiorenzo. Postanak čovjeka i kulturna evolucija. Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 2007. FOX, Robin Lane. Klasični svijet: epska povijest Grčke i Rima. Zagreb: Ljevak, 2008. FRANZEN, August. Pregled povijesti crkve. Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1993. GIRARDI JURKIĆ, Vesna. Duhovna kultura antičke Istre, knjiga I: Kultovi u procesu romanizacije antičke Istre. Zagreb: Školska knjiga, 2005. GRAČANIN, Hrvoje, Južna Panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju. Zagreb: Plejada, 2011. GRAČANIN, Hrvoje, MALUS TOMORAD, Ivana, TOMORAD, Mladen, Povijesna čitanka: stara povijest. Samobor: Meridijani, 2004. HAFNER, G., Atena i Rim. [Umjetnost u slici]. Rijeka: Otokar Keršovani, 1970. HAFNER, G., Kreta i Helada. [Umjetnost u slici]. Rijeka: Otokar Keršovani, 1970. HAWKES, Jacquetta (ur.), Prethistorija. Zagreb: Naprijed, 1966. IONS, Veronica, Egipatska mitologija. Opatija: Otokar Keršovani, 1985. JANKOVIĆ, Ivor, KARAVANIĆ, Ivor, Osvit čovječanstva: Počeci našeg biološkog i kulturnog razvoja. Zagreb: Školska knjiga, 2009. KARAVANIĆ, Igor, Prapočeci religije: simbolika i duhovnost u paleolitiku. Zagreb: Školska knjiga, 2012. KARAVANIĆ, Ivor, Život neandertalaca. Zagreb: Školska knjiga, 2004. KOCHAU, Sarah, Izrael – sveta zemlja i njezin sjaj. Zagreb: Mozaik knjiga, 2000.

219

DODATNA LITERATURA KRAMER; Samuel Noah, Historija počinje u Sumeru. Zagreb: Epoha, 1966. KREISSIG, Heinz, Povijest helenizma. Zagreb – Bjelovar: GZH, 1987. LISIČAR, Petar. Grci i Rimljani. Zagreb: Školska knjiga, 1971. MATASOVIĆ, R., Kultura i književnost Hetita. Zagreb: Matica hrvatska, 2000. MATIJAŠIĆ, Robert, Povijest hrvatskih zemalja u antici do cara Dioklecijana. Zagreb, Leykam International, 2009. MATIJAŠIĆ, Robert, Povijest hrvatskih zemalja u antici od Dioklecijana do Justinijana. Zagreb, Leykam International, 2012. MILIĆ, Bruno, Razvoj grada kroz stoljeća: prapovijest – antika I. Zagreb: Školska knjiga, 1990. MILIĆEVIĆ, Marina, Rimski kalendar. Zagreb: Latina et Graeca, 1990. OSTROGORSKI, Georgije, Povijest Bizanta. Zagreb: Golden marketing-Tehnička knjiga, 2006. PARETI, Luigi, BREZZI, Paolo & PETECH, Luciano (ur.), Stari svijet od 1200. do 500. god. pr. n. e. Zagreb: Naprijed, 1967. PARETI, Luigi, BREZZI, Paolo & PETECH, Luciano (ur.), Stari svijet od 500. god. pr. n. e. do nove ere. Zagreb: Naprijed, 1967. PARETI, Luigi, BREZZI, Paolo & PETECH, Luciano (ur.), Stari svijet od početka nove ere do 500 god. Zagreb: Naprijed, 1967. PINSET, John, Grčka mitologija. Opatija: Otokar Keršovani, 1985. PISCHEL, Gina, Opća povijest umjetnosti 1. Zagreb: Mladost, 1975. POVIJEST 1: Prapovijest i prve civilizacije. Zagreb: Europapress holding, 2007. POVIJEST 2: Egipat i antička Grčka. Zagreb: Europapress holding, 2007. POVIJEST 3: Helenizam i Rimska Republika. Zagreb: Europapress holding, 2007. POVIJEST 4: Rimsko Carstvo. Zagreb: Europapress holding, 2007. POVIJEST 5: Kasno Rimsko Carstvo i rani srednji vijek. Zagreb: Europapress holding, 2007. Povijest svijeta. Zagreb: Naprijed, 1990. SCHWAB, G., Najljepše priče klasične starine I.-III. Zagreb: GZH, 1984. SELEM, Petar, Izidin trag: egipatski bogovi u rimskom Iliriku. Split: Splitski književni krug, 1997. SELEM, Petar, Helena u Egiptu. Zagreb: Artresor naklada, 2006. SELEM, Petar, Lica bogova. Zagreb: Matica hrvatska, 2008. STIPČEVIĆ, Aleksandar, Iliri. Zagreb: Školska knjiga, 1993 ŠIŠIĆ, Ferdo, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 1990. TOMORAD, Mladen, Egipat u Hrvatskoj. Zagreb: Barbat, 2003. TOMORAD, Mladen, Staroegipatska civilizacija sv. I. Povijest i kultura starog Egipta. Zagreb: Hrvatski studiji, 2016. TOMORAD, Mladen, Staroegipatska civilizacija sv. II. Uvod u egiptološke studije. Zagreb: Hrvatski studiji, 2017.

220

TOMORAD, Mladen i suradnici, Slavne žene stare povijesti – Životi žena u društvima starog svijeta. Zagreb: Hrvatski studiji Meridijani, 2018. URANIĆ, Igor, Stari Egipat – povijest, književnost i umjetnost drevnih Egipćana. Zagreb: Školska knjiga, 2002. URANIĆ, Igor, Ozirisova zemlja: egipatska mitologija i njeni odjeci na zapadu. Zagreb: Školska knjiga, 2005. URANIĆ, Igor, Životi Egipćana. Zagreb: Arheološki muzej, 2014. URANIĆ, Igor & ŠEKRST, Kristina, Staroegipatski jezik. Zagreb: Školska knjiga, 2014. Velika ilustrirana povijest svijeta I-VII, Rijeka: Otokar Keršovani 1974.-1976. WESTENDORF, W., Drevni Egipat, Umjetnost u slici, Rijeka: Otokar Keršovani 1970. WOOLLEY, Leonard (ur.). Počeci civilizacija. Zagreb: Naprijed, 1966. ZAMAROVSKY, Vojtech. Junaci antičkih mitova. Zagreb: Školska knjiga, 1973.

3. Časopisi Diadora. Zadar: Arheološki muzej. Drvo znanja. Zagreb: Sysprint. Historijski zbornik. Zagreb: Društvo za hrvatsku povjesnicu. Meridijani. Zagreb: Meridijani. Opuscula archaeologica. Zagreb: Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta. Osječki zbornik. Osijek: Muzej Slavonije. Povijesni prilozi. Zagreb: Hrvatski institut za povijest. Povijest u nastavi. Zagreb: Društvo za hrvatsku povjesnicu. Prilozi Instituta za arheologiju. Zagreb: Institut za arheologiju. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Zagreb: Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta. Stara povijest. [www.starapovijest.eu] Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu. Zagreb: Arheološki muzej. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku. Split: Arheološki muzej.

4. Povijesni romani AUEL, M. Jean, Pleme spiljskog medvjeda. Zagreb, 1983. (prapovijesna tematika) DOSEN, Flora, Ilirka. Zagreb: Znanje, 1998. (o ilirskoj kraljici Teuti) ELLERT, Gerhard, Atila. Zagreb: Hrvatska tiskara, Zagreb, 1945. (o životu i vladavini hunskoga vladara Atile) FERVAL, Claude, Kleopatra, egipatska kraljica. Zagreb: Alfa, 1985. (o Kleopatrinu životu i vladavini) GRAVES, Robert, Ja Klaudije car i bog. Zagreb: IKP Prosvjeta, 1978. (doba prvih rimskih careva) GREEN, Peter, Mač užitka. Zagreb: August Cesarec, 1990. (o rimskom vojskovođi i državniku Suli i njegovu dobu) McCULLOUGH, Colleen, Prvi čovjek Rima – Put časti. Zagreb: Znanje, 2013. (o Suli i Gaju Mariju) McCULLOUGH, Colleen, Prvi čovjek Rima – Put slave. Zagreb: Znanje, 2013. (o Suli i Gaju Mariju)

DODATNA LITERATURA McCULLOUGH, Colleen, Prvi čovjek Rima – Put pobjede. Zagreb: Znanje, 2013. (o Suli i Gaju Mariju) MORAN, Michelle, Nefertiti. Zagreb: Znanje, 2011. MORAN, Michelle, Heretička kraljica. Zagreb: Znanje, 2011. (o egipatskoj kraljici Nefertari) NASTASIJEVIĆ, Slovomir, Hannibal ante portas 1-2. Beograd: Sloboda, 1983. NASTASIJEVIĆ, Slovomir, Julije Cezar. Beograd: Sloboda, 1983. NASTASIJEVIĆ, Slovomir, Aleksandar Makedonski. Beograd: Sloboda, 1983. SCHIFF, Stacy, Kleopatra – život. Zagreb: Znanje, 2012. SIENKIEWICZ, Henryk, Quo vadis. Zagreb: Stvarnost, 1969. (o progonu kršćana u Neronovo doba) WALLACE, Lewis, Ben Hur (Pripovijest iz vremena Gospodina). Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1989. (o Isusovu vremenu) WALTARI, Mika, Sinuhe Egipćanin. Zagreb: A3 data, 1997. (o Sinuheovim putovanjima i Egiptu u doba Amonofisa IV. Ehnatona) WALTARI, Mika, Besmrtnik Turns. Zagreb: A3 data, 1997. (o životu jednog Etruščanina u doba propasti etruščanske prevlasti) WALTARI, Mika, Tajna Njegovoga kraljevstva. Zagreb: A3 data, 1997. (o Isusu i nastanku kršćanstva) WALTARI, Mika, Rimljanin. Zagreb: A3 data, 1997. (o rođenju i širenju kršćanstva)

5. Filmovi i serije povijesne tematike Prapovijest Pleme spiljskog medvjeda (The clan of the cave bear, 1986.) – film prema romanu „Pleme spiljskog medvjeda“ Ledeni čovjek (Iceman, 2017.) – film o slavnom ledenom čovjeku Ötziju Alfa (Alpha, 2018.) – film o pripitomljavanju psa tijekom prapovijesti

Egipat Kleopatra (Cleopatra, 1934.) – epska ekranizacija života Kleopatre VII. Cezar i Kleopatra (Caesar and Cleopatra, 1945.) – odnos Cezara i Kleopatre VII. prema predlošku W. Shakespearea Egipćanin (The Egyptian, 1954.) – ekranizacija romana „Sinuhe Egipćanin“ M. Waltarija Zemlja faraona (Land of the pharaohs, 1955.) – epski spektakl o gradnji piramida tijekom Starog kraljevstva Kleopatra (Cleopatra, 1963.) – epski film o životu Kleopatre VII. s E. Taylor, R. Burtonom i R. Harrisonom Agora (Agora, 2009.) – film o velikoj kasnoantičkoj znanstvenici Hipatiji i zabrani poganskih kultova krajem 4. i početkom 5. stoljeća

Biblija: Stari i Novi zavjet Noa (Noah, 2014.) – priča o Noinoj arci David i Batšeba (David and Batsheba, 1951.) – film o odnosu Davida i njegove žene Batšebe Deset zapovijedi (The Ten commandments, 1956.) – film o Mojsiju i izlasku Židova iz Egipta Egzodus: bogovi i kraljevi (Exodus: Gods and Kings, 2014.) film o Mojsiju i izlasku Židova iz Egipta Quo Vadis (1951.) – epski spektakl o progonu kršćana u vrijeme Nerona Ogrtač (The robe, 1953.) – epski spektakl o ranom kršćanstvu Ben Hur (1959.) – epski spektakl o životu Židova pod rimskom vlašću i smrti Isusa Baraba (Barabbas, 1961.) – epski spektakl o smrti Isusa Najveća priča ikad ispričana (The greatest story ever told, 1965.) - epski spektakl o smrti Isusa Isus iz Nazareta (Jesus of Nazareth, 1977.) Posljednje Kristovo iskušenje (The last temptation of Christ, 1988.) - epski spektakl o smrti Isusa Pasija (The passion of Christ, 2004.) – epski spektakl o smrti Isusa Maria Magdalena (2018.) – priča o Mariji Magdaleni i Isusu

Grčka Jazon i Argonauti (Jason and the Argonauts, 1963.) – epski spektakl o potrazi za zlatnim runom Helena Trojanska (Helen of Troy, 1956.) – epski spektakl o trojanskom ratu Helena Trojanska (Helen of Troy, 2003.) – epski spektakl o trojanskom ratu Troja (Troy, 2004.) – epski spektakl o trojanskom ratu Odisej (The Odyssey, 1997.) – TV serija o Odiseju i njegovim putovanjima 300 Spartanaca (The 300 Spartans, 1962.) – epski spektakl o borbi Grka i Perzijanaca kod Termopilskog klanca Aleksandar Veliki (Alexander the Great, 1956.) – epski spektakl o životu Aleksandra Velikog s R. Burtonom Aleksandar Veliki (Alexander, 2004.) – epski spektakl o životu Aleksandra Velikog

Rim Spartak (Spartacus, 1960.) – epski spektakl o ustanku Spartaka s K. Douglasom Spartak (Spartacus, 2010. - 2011.) – TV serija o Spartaku Julije Cezar (Julius Caesar, 1953.) – život Julija Cezara s M. Brandom Julije Cezar (Julius Caesar, 1979.) – život Julija Cezara Julije Cezar (Julius Caesar, 2002.) – epski spektakl o životu Julija Cezara Rim (Rome, 2005.) – TV serija u dvije sezone, kraj Republike i početak Carstva

221

DODATNA LITERATURA Kaligula (Caligula, 1980.) – film o Kaliguli i njegovoj izopačenosti Demetrije i gladijatori (Demetrius and the gladiators, 1954.) Ja, Klaudije (I, Claudius, 1976.) – TV serija o julijevsko-klaudijevskoj dinastiji tijekom razdoblja vladavine Klaudija Masada (1981.) – rat Židova i Rimljana i borba kod Masade 70. godine Gladijator (Gladiator, 2000.) – epski spektakl o gladijatorima u vrijeme Marka Aurelija i Komoda Pad Rimskog Carstva (The fall of the Roman Empire, 1964.) – epski spektakl o vladavini Marka Aurelija i Komoda Atila (Attila, 2001.) – epski spektakl o Atili i Hunima

Moderna fikcija vezana uz staru povijest Bogovi Egipta (Gods of Egypt, 2016.) Kralj Škorpion (The Scorpion King, 2002.) – povijesna fikcija o prvom poznatom egipatskom kralju Škorpionu Mumija (The Mummy, 1999.) Povratak mumije (The Mummy Returns, 2001.) Mumija (The Mummy, 2017.) Sudar Titana (The Clash of Titans, 1981.) Sudar Titana (Clash of Titans, 2010.) – epski spektakl o Perzeju Besmrtnici (Immortals, 2011.) – epski spektakl o Tezeju Osveta Titana (Wrath of Titans, 2012.) – nastavak epskog spektakla o Perzeju Legenda o Herkulu (The Legend of Hercules, 2014.) – epski spektakl o Heraklu Heraklo (Hercules, 2014.) – epski spektakl o Heraklu 300 (2006.) – borba u Termopilskom klancu prema stripovskom predlošku 300: Uspon Carstva (300: The Rise of the Empire, 2014.) – nastavak filma 300, borba kod Salamine Pompeji (Pompeii, 2014.) – epski spektakl o erupciji Vezuva Centurij (Centurion, 2010.) – epski spektakl o borbama Rimljana s barbarima na prostoru Britanije Orao (The Eagle, 2011.) – epski spektakl o borbama Rimljana s barbarima na prostoru Britanije X-Men: Apokalipsa (X-Men: Apocalypse, 2016.)

222

POJMOVNIK

POJMOVNIK A

analiza (grč. análysis – rastavljanje, raščlanjivanje) – traženje veza, uzroka i posljedica i izvođenje agora (grč. agorá - trg) – sastajalište, zborište, javno zaključka rastavljanjem, raščlanjivanjem cjelomjesto, trg; skupština. vitoga na sastavne dijelove, raščlamba. agrar (lat. agrarius – poljski) – riječ koja u najširoj animalizam (lat. animal – životinja) – primitivno upotrebi označava poljoprivredu, ali i poljoštovanje životinja. djelstvo, odnosno sve povezano s poljoprivredanimizam (lat. animus – duh, duša) – primitivno nim zemljištem i poljoprivrednim odnosima; religiozno vjerovanje da sve stvari imaju dušu; pridjev agraran. pridodavanje duševnih svojstava prirodnim agrarna revolucija – također i prva agrarna revopojavama i silama. lucija ili neolitska revolucija, naziv za razvoj velikih razmjera kada su brojne ljudske kulture antičar – stručnjak za proučavanje povijesti i kulture → antike. u neolitiku (→) napustile način života temeantika (od lat. antiquus – star, drevan) – razdoblje ljen na lovu i skupljanju plodova te prešle na u povijesti čovječanstva koje obuhvaća sve što način života koji se zasnivao na poljoprivredje stvorila grčka, helenistička i rimska kultura; noj proizvodnji i stalnom naseljavanju, što je pridjev antički. omogućilo znatan rast stanovništva. antropoid (grč. ánthrōpos + eĩdos) – čovjekoliki akropola (grč. akrópolis – gornji grad, tvrđava) – majmun; pridjev antropoidan (sličan čovjeku, visoka tvrđava u grčkim polisima. čovjekolik). akvadukt (lat. aquaeductus) – vodovod postavljen na građevini sličnoj mostu; odvod, cijev za vodu. antropologija (grč. ánthrōpos – čovjek + lógos – riječ, govor; razmatranje) – znanost koja proučava alabastar (gr. alábastros) – bijela sitno-zrnasta vrsta čovjeka kao prirodno i društveno biće. rudače, odnosno gipsa. apadana (perz. apadana) – tip staroperzijske palaalfabet (od prvih grčkih slova alfe i bete) – abeceda. če sa središnjom dvoranom kojoj strop nose aluvij (lat. alluvies – poplava; alluvio – nanos) ili stupovi. holocen (grč. hólos – čitav, potpun + kainós apostol (grč. apostéllō – odašiljem, pošaljem) – po– nov) – geološki naziv za sadašnje razdoblje slanik, vjerovjesnik; jedan od prve dvanaestoriu geološkom razvoju Zemlje. U holocenu su ce Kristovih učenika. se zagrijavale ledene površine te su oslobađale velike količine vode, što je omogućilo nastanak arheolog – znanstvenik koji se bavi arheologijom. arheologija (grč. archaîos - star + lógos – riječ, govor; novih jezera te se općenito povisila razina vorazmatranje) – znanost koja proučava ostatke denih površina. Te se promjene često povezuju i spomenike materijalne kulture i društva od s mitskim potopima i poplavama karakterističprve pojave čovjeka. nim za sve narode svijeta. arhiv (grč. archeĩon – gradska vijećnica, magistrat) amfiteatar (lat. amphitheatrum) – doslovce “okolno – ustanova za čuvanje starih dokumenata i gledalište”, borilište, kružnog ili jajolikog oblipisanih spomenika. ka sa stepenasto poredanim sjedalima. arhont (grč. árchōn) – 1. najviši službenik u staroj amfora (lat. amphora) – antička keramička posuda Ateni, član vrhovne državne uprave u staroj za čuvanje i transport vina, ulja, meda i sl. Ateni; 2. naslov najviših činovnika i u drugim amulet (ar. hamala – nositi) – ukrasni izrezbareni starogrčkim polisima. predmet koji su stari Egipćani, ali i drugi naroaristokracija (grč. áristos – najbolji, najugledniji, di, nosili uglavnom zbog svojih vjerovanja, kratéō – vladam) – vladavina velikaša; viši, smatrajući da stječu natprirodne moći i da su povlašteni sloj društva. zaštićeni od čarolije.

223

POJMOVNIK aristokratska republika – država u kojoj vlast pripada malom broju najuglednijih ljudi, aristokraciji, a na čelu države nalazi se aristokratsko vijeće. asirologija – povijesna znanost koja istražuje povijest i kulturu starih Asiraca; stručnjak za asirologiju je asirolog. August (lat. Augustus) – uzvišen, posvećen; carevima iz Augustove dinastije osobno ime, a kasnije dio carskoga vladarskog naslova. australopitek (lat.-grč. australis – južni + píthēkos – majmun) – rod fosilnog čovjekolikog pretka. Najstariji ostatci australopiteka pronađeni su 1974. godine u mjestu Hadar u Etiopiji u istočnoj Africi. Riječ je o ženskom kosturu kasnije nazvanom Lucy utvrđene starosti oko 3,2 milijuna godina.

B balzamiranje (od grč. bálsamon) – postupak sprječavanja raspadanja pokojnikova tijela unošenjem u tijelo raznih tvari koje štite od truljenja → mumifikacija. barbar ili barbarin – kod starih Grka i Rimljana naziv za svakog stranca; danas se ta riječ upotrebljava kad se želi označiti divljeg, nekulturnog ili okrutnog čovjeka. bazilika (grč. basilikē oikía – kraljevska dvorana) – građevina pravokutnog oblika čija se unutrašnjost sastoji od tri ili više uzdužnih prostorija odijeljenih redovima stupova; u rimsko je doba bila namijenjena sudovanju, trgovanju i javnom okupljanju. biblioteka (grč. bibliothḗkē – knjigospremnica) – knjižnica. biblijska arheologija – znanstvena disciplina, grana arheologije, koja istražuje povijesni prostor opisan u Starom zavjetu, najčešće obuhvaća istraživanja sjeveroistočne delte Egipta, Sinaja i Palestine. biskup (lat. episcopus prema grčkome epískopos) – doslovce “nadglednik”, poglavar kršćanske zajednice nekoga grada. bizantologija – znanost koja istražuje povijest i kulturu bizantske države, bizantinistika; stručnjak za bizantologiju je bizantolog (bizantinist).

224

C centurija (lat. centuria) – odred rimske vojske koji se sastojao od 100 vojnika (60 centurija je sačinjavalo legiju). cirk (lat. circus) – doslovce “krug”, trkalište, izduženi, pravokutni i nenatkriven ograđeni javni prostor sa završetkom u obliku luka. Cloaca maxima (lat.) – rimski kanalizacijski sustav. crkva (lat. ecclesia prema grčkome ekklēsía) – izvorno naziv samih kršćana za svoju vjersku zajednicu; kasnije je to postao naziv i za zgradu namijenjenu kršćanskom bogoslužju. crkveni oci – naziv za najistaknutije crkvene pisce koji tumače kršćansku predaju (nauk).

D datirati (lat. datare preko njem. datieren – zapisati datum, vući podrijetlo, postojati od neke vremenske granice) – zapisivanje datuma; određivanje vremena nastanka. demagog (grč. dēmăgōgos – voditelj naroda) – 1. starogrčki pučki govornik, predstavnik naroda; 2. danas, političar koji se radi ostvarenja svojih ciljeva razbacuje obećanjima koje ne misli ispuniti; obmanjivač naroda. demokracija (grč. dḗmos – narod + kratéō - vladam) – vlada naroda; politički poredak u kojem vlast pripada narodu; država u kojoj je na vlasti narod preko svojih predstavnika. demokratizacija – pretvaranje nedemokratskih pojava u demokratske, uređivanje države po demokratskim načelima. demokratska republika – država u kojoj svi slobodni i punopravni građani posredno ili neposredno sudjeluju u vlasti. demon (grč. daímōn) – nadnaravno biće, zao duh. demos (grč. dēmos) – narod, puk. demotsko pismo (od grč. dēmos – narod, puk) – pojednostavljeno hijeratsko pismo kojim se služio egipatski puk. denar (lat. denarium) – jedinica za rimski srebrni novac. dijadosi (grč. diádochos – zamjenik) – nasljednici Aleksandra Velikog koji su nakon njegove smrti međusobno razdijelili njegovu državu. dijeceza (grč. dioíkesis – gospodarstvo, kućanstvo; upravljanje) – viša upravna jedinica u kasno-

POJMOVNIK me Rimskom Carstvu sastavljena od nekoliko pokrajina. diktator – onaj koji propisuje ili određuje; u starome Rimu izvanredni državni službenik izabiran u trenutcima velike pogibelji za državu kojemu se povjerila najviša vojna i građanska vlast; svi su mu se ostali državni službenici imali pokoravati, a službu je morao položiti najkasnije nakon isteka šest mjeseci; u 1. st. pr. Kr. diktatori su počeli zadržavati izvanredne ovlasti mnogo dulje jer su tako ostali na vlasti. diluvij – vidi: pleistocen. dinastija (od grč. dynástēs – mogućnik, vladar, kralj, car) – vladarska obitelj iz koje se postavljaju vladari. dominat (lat. dominatus) – sustav vladavine u kasnome dobu Carstva (4. - 6. stoljeće), naziv je izveden otuda što se cara oslovljavalo “gospodarom i bogom” (latinski dominus et deus). Donji Egipat – prostor doline Nila od jezera Fajum do Sredozemnog mora; delta Nila. drama (grč. drãma – čin, gluma, igrokaz) – književno djelo napisano u obliku razgovora koje prikazuje ljude u akciji i uglavnom namijenjeno za izvođenje na pozornici; od komedije se razlikuje ozbiljnošću zapleta i dubinom proživljavanja. druid – keltski svećenik.

E efor (grč. éforos – nadzornik, čuvar) – izborni visoki državni činovnik u staroj Sparti i nekim drugim starogrčkim državama; efori su obavljali nadzornu službu. egiptologija – povijesna znanost koja istražuje povijest i kulturu starog Egipta; stručnjak za egiptologiju je egiptolog. ekspanzionizam (od od lat. expandere – raširiti) – težnja za ekspanzijom, širenjem, osvajanjem novoga ili većega prostora, posezanjem za tuđim teritorijem; pridjev ekspanzionistički (osvajački). ekspedicija (lat. expedire – odriješiti, urediti) – trgovačko, znanstveno ili istraživačko putovanje; oružani pohod izvan svoje zemlje radi izvršenja nekog vojnog zadatka.

elita (franc. élite, od lat. electa – izabrana) – zbirni naziv za najistaknutije, najuglednije i najvrjednije osobe društva, zajednice, struke. eneolitik (lat. aeneus – bakren + grč. líthos – kamen) – bakreno doba. epigram (grč. epígramma) – kratka pjesma različitoga sadržaja, kratka i duhovita, katkad i zajedljiva. etnologija (grč. éthnos – narod + + lógos – riječ, govor; razmatranje) – znanost koja proučava ljudska društva i kulture. etruskologija – povijesna znanost koja istražuje povijest i kulturu starih Etruščana; stručnjak za etruskologiju je etruskolog.

F fajansa (tal.) – poluporculan; keramički materijal koji sadrži smrvljeni kvarcni pijesak, sol i pepeo bilja. falanga (grč. fálanx) – bojni red teško oružane pješadije u staro doba, u zbijenoj formaciji (vojničkom odredu), nalik klinu. faraon (staroeg. pr-aA - per-aa – velika kuća, palača) – vladar Egipta tijekom dinastijskog razdoblja egipatske povijesti. fibula (lat.) – kopča, pričvrsna igla ili poluga. filipika – jedan od oštrih govora grčkoga govornika Demostena protiv Filipa Makedonskog; oštar govor protiv nekog općenito. filologija (grč. fílos – prijatelj + lógos – riječ, govor; razmatranje) – znanost koja proučava jezične pojave, kako gramatičke tako i književne; u užem smislu samo proučavanje gramatike. forenzika (lat. forensis – koji pripada forumu, trgu, javan) – umijeće primjene širokog raspona stručnih znanja i znanosti za utvrđivanje činjenica u sudskim ili upravno-pravnim postupcima; pridjev forenzički. forum (lat. forum – trg) – glavni trg rimskoga grada, središte gradskoga političkog i kulturnog života. fosil (lat. fossilis - iskopan) – okamenjeni ostatak organizma iz Zemljine prošlosti; okamina. freska (tal. fresco – svjež) – slika izvedene bojama na svježoj žbuci.

225

POJMOVNIK

Hispanija (lat. Hispania) – velika rimska oblast koja je obuhvaćala prostor današnje Španjolske i Gal – stanovnik teritorija današnje Francuske u prePortugala. drimsko i rimsko doba; Kelt. holocen (grč. hólos – čitav, potpun + kainós – nov) – Galija – širi prostor današnje Francuske (zapadna i vidi aluvij. dio srednje Europe) naseljen Galima. hominidi (lat. homo – čovjek) – zoološke skupine s genij (lat. genius) – božanstvo koje upravlja ljudobilježjima čovjeka. skom prirodom, djeluje kod ljudskog začeća i porođaja, prati čovjeka kao duh čuvar tijekom homo erectus (lat. homo – čovjek + erectus – uspravan) – uspravan čovjek, izumrla vrsta praljudi cijelog njegova života. koji su hodali uspravno; pojavili su se oko gimnazij (grč. gymnásion – 1. vježbanje; 2. hrvačka 1,8 mil. g. pr. Kr. S homo erectusom dolazi do škola) – u staroj Grčkoj vježbalište, gimnastičpojave prvih praljudi. Njegovi ostatci pronađeko i atletsko igralište. ni su u Africi, jugoistočnoj Aziji (Kina, Java) i glacijal (lat. glacialis - leden) – ledeno doba u geoEuropi. loškom razdoblju razvoja. homo habilis (lat. homo – čovjek + habilis – okretan) gladijator (od lat. gladius – kratki mač rimskog le– čovjekov predak koji izrađuje prva pomagala gionara) – osoba koja se bori u gladijatorskim te svoja iskustva prenosi na buduće naraštaje. arenama s drugim gladijatorima ili životinjama Prvi se počeo baviti lovom te se koristi prvim pred publikom. Gladijatorsku populaciju činili oružjima (odlomljenom granom i neobrađesu zarobljenici, osuđeni zločinci, kršćani (u nim komadima kamena). Pojavio se oko 2 mil. doba njihova progona), robovi i profesionalni g. pr. Kr. Ostatci homo habilisa pronađeni su u borci. U starom Rimu gladijatorske se borbe Keniji, južnoj Africi i nalazištima Trinil na Javi održavaju od 3. st. pr. Kr. i Zhoukoudian u Kini. Gornji Egipat – prostor doline Nile od jezera Fajum homo sapiens (lat. homo – čovjek + sapiens – razudo Elefantine. man) – „razuman čovjek“; stručni termin za sadašnju ljudsku vrstu. H hoplit (grč. hoplítēs) – teško naoružani grčki pješak, hegemonija (grč. hēgemonía – vođenje vojske, vroklopnik. hovno zapovjedništvo, vrhovna uprava, najviša vlast u državi) – prevlast; vodeća uloga nekoga humanistika – skupni naziv za sve znanosti koje istražuju čovjekovo postojanje i njegovu bit društvenog sloja ili države u odnosu na druge te ljudske vrijednosti u različitim područjima društvene slojeve ili države. ljudskoga života; pridjev humanistički. Helada (grč. Hellás) – prastari naziv za Grčku. helenistička kultura – kultura nastala u doba helenizma miješanjem grčke i istočnjačke kulture. I helenizam – razdoblje od makedonske pobjede nad idila (grč. eidýllion – sličica) – pjesma s prizorima iz seoskog i pastirskog života. Grčkom do rimskog osvajanja Egipta kada se Ilirik (lat. Illyricum) – rimska pokrajina koja je isprovodilo stapanje grčke kulture s kulturama prva obuhvaćala jadransko priobalje, a kasnije starog Istoka. prostor između Jadranskoga mora i Dunava. helenska kultura – naziv za kulturu Grka do njihova impresso (tal.) – utisnut. pada pod makedonsku vlast (338. g. pr. Kr.). interglacijal (lat. inter – između + glacialis - leden) – helot (grč. heilṓtēs) – neslobodna osoba u Sparti. razdoblje između dvaju ledenih doba u razvihijeratsko pismo (od grč. hieratikós –svećenik) – tku Zemlje. pismo staroegipatskih svećenika. Isus Krist – ime naslovnog utemeljitelja kršćanstva; hijeroglifi (grč. hierós – svet + glyfō – dubim) – sliIsus je hrvatska inačica za latinski oblik (Iesus) kovno pismo starih Egipćana u obliku znakova njegova židovskog imena Jošua, a Krist je grčs prikazom životinja, ljudi, predmeta itd.

226

POJMOVNIK ka riječ koja znači Božji pomazanik, odnosno Mesija na hebrejskom.

J judaistika – znanost koja istražuje židovsku povijest, kulturu i vjeru; stručnjak za judaistiku je judaist.

K Kanaan – staroegipatski naziv za područje od rijeke Jordan prema zapadu do obala Sredozemnog mora; današnji Izrael; u Bibliji Obećana zemlja. kanibalizam (špa. canibi – ljudožder) – ljudožderstvo. kartuša (franc. cartouche) – ovalni krug na staroegipatskim spomenicima s imenima faraona (staroeg. Snw); njome su tijekom staroegipatske povijesti od IV. dinastije nadalje bili okruženi nomen i prenomen faraona. katakombe (tal. catacomba od grč. kata + kýmbē – Haronov čamac, grobnica) – podzemni hodnici i iskopi u koje su se sklanjali kršćani pred progonima; prvotno su to bila podzemna grobišta Židova i kršćana; uskoro i prostori za obavljanje bogoslužja; najpoznatije su katakombe u Rimu. katarakt (grč. katarráktēs – koji se ruši) – prag u riječnom koritu preko kojeg riječna voda pada u slapovima. klasična arheologija – povijesna disciplina, grana arheologije koja istražuje povijest i kulturu stare Grčke i Rima. klijent (lat. cliens) – slobodna osoba iz plebejskog staleža podređena patronu, podanik, štićenik. Kolosej (lat. colosseus) – kao veliki amfitetar i gladijatorska arena Kolosej je izgrađen u 1. st. u Rimu u vrijeme careva Vespazijana (69. – 79. g.) i Tita (79. – 81. g.). Mogao je primiti oko 50.000 ljudi. kolonat (od lat. colonus – zemljoradnik, seljak) – suvremeni naziv za oblik društveno-gospodarskih odnosa u kasnorimskoj državi koji se temeljio na pravnoj vezanosti seljaka uz zemlju koju obrađuje i uz njezina vlasnika kojemu plaća najam. kolonija (lat. colonia) – nova naseobina nekoga grada ili države u tuđoj zemlji.

kolonizacija – naseljavanje slobodnih nenastanjenih krajeva u vlastitoj ili tuđoj zemlji. komedija (grč. kōmōjdía – veseli igrokaz) – vrsta drame koja se odlikuje veselim sadržajem, prikazuje smiješne strane života i ljudi; ismijava njihove nedostatke; pisac komedija naziva se komediograf, a glumac koji glumi u komediji komičar. konzul (lat. consul) – najviši državni službenik u Rimskoj Republici. Kopti (ar. koptos – Egipat) – egipatski kršćani. kršćanska općina – životna i vjerska zajednica ranih kršćana. kršćanstvo – vjera koju obilježava temeljno shvaćanje da je Isus Krist, jedinorođeni Božji sin poslan na svijet kako bi otkupio cijelo čovječanstvo, umro na križu i potom uskrsnuo. kult (lat. cultus od colere – obrađivati zemlju; štovati, častiti) – religiozni obred, služenje božanstvu; obožavanje, štovanje neke osobe, predmeta ili božanstva. kupola (tal. cupola) – svod ili krov polukuglasta ili polukugli slična oblika.

L labirint (grč. labýrinthos) – u starom Egiptu i Grčkoj građevina sa zamršenim sustavom hodnika; Herodot pod Labirintom podrazumijeva ostatke pogrebnog kompleksa Amenemhata III. u Hawari. lari (lat. Lari) – rimski bogovi zaštitnici, osobito kuće, blagotvorni dusi preminulih. legija (lat. legio) – najveća postrojba u rimskoj vojsci. legionar (od lat. legionarius - legionarski) – pripadnik legije; u rimsko doba se vojnik u legiji nazivao obični vojnik (lat. miles gregarius). lenta (rus. lenta) – široka svilena traka koja se nosi preko ramena. limes (lat.) – utvrđena granica, sustav pograničnih utvrđenja. lugal (sum.) – kralj.

M mastaba (ar.) – staroegipatska grobnica s ravnim krovom i kosim stranama u koje su se pokapali visoki dostojanstvenici još od preddinastijskog doba.

227

POJMOVNIK mater familias (lat. mater familias) – majka obitelji. megalit (grč. mégas – velik + líthos – kamen) – velika kamena gromada; prapovijesni nadgrobni ili vjerski spomenik (žrtvenik) građen od velikih okomitih kamenih ploča i blokova; pridjev megalitski. mehanika (od grč. mēhanikḗ – naprava, sprava, stroj) – najstarija osnovna grana fizike koja proučava najjednostavnije oblike gibanja materije ili promjene položaja materijalnih tijela u prostoru ovisno o vremenu. Mesija (hebr.) – prema židovskome vjerovanju Božji pomazanik koji treba osloboditi židovski narod i stvoriti Kraljevstvo Božje na zemlji, židovski kralj i spasitelj. metalno doba – razdoblje u kojem čovjek izrađuje oruđe, oružje i predmete svakodnevne uporabe od metala. Metalno doba dijeli se na bakreno doba ili eneolitik – razdoblje u kojem se još upotrebljavaju predmeti od obrađenog kamena, ali sve više prodire uporaba bakra; brončano doba – razdoblje u kojem se predmeti izrađuju od bronce; željezno doba – razdoblje u kojem se predmeti izrađuju od željeza. metek (grč. métoikos – naseljenik) – stranac u staroj Ateni. meteorolog (od grč. meteōrología – naučavanje o nebeskim pojavama) – stručnjak koji promatra i proučava vremenske prilike, bavi se stanjem atmosfere, njezinim razvojem te pojavama u njoj. mezolitik (grč. mésos – srednje + líthos – kamen) – srednje kameno doba. Mezopotamija (grč. mésos – srednji + potamós – rijeka) – zemlja između rijeka Eufrata i Tigrisa; Međuriječje. monarhija (grč. monarkhía) – samovlada, gospodstvo pojedinca; oblik vladanja i država kojom upravlja jedna osoba; kraljevina, carevina. monoteizam (grč. mónos – sam, jedan, jedini + theós – bog) – jednoboštvo, vjera u jednog boga; pridjev monoteistički; osoba koja vjeruje u jednoga boga, jednobožac, naziva se monoteist. mozaik (tal. mosaico – koji potječe od muza) – slika sastavljena od pojedinačnih, tijesno stisnutih obojenih kamenčića.

228

mumifikacija – postupak koji su prvi počeli primjenjivati stari Egipćani; sprječavanje raspadanja pokojnikova tijela unošenjem u tijelo raznih tvari koje štite od propadanja mumija (tur. mum – vosak) – potpuno isušeno i od raspadanja sačuvano tijelo čovjeka ili životinje municipij (lat. municipium) – grad sa samostalnom gradskom upravom Muzej (grč. Mūseĩon) – kuća muza, ustanova izgrađena u egipatskoj Aleksandriji početkom 3. st. pr. Kr. u kojoj su se izučavale brojne antičke znanosti.

N neolitik (grč. néos – nov + líthos – kamen) – mlađe razdoblje kamenog doba. noma (staroeg. sepat; grč. nomus) – područni (teritorijalni) okrug u starom Egiptu; nomarh – načelnik (upravitelj) nome. nomad (grč. nomē – paša, pašnjak) – čovjek koji nema stalnog boravišta; skitalac; lutalica; pridjev nomadski. Novi zavjet – drugi dio Biblije koji sadrži zapise Isusovih učenika i sljedbenika.

O obelisk (grč. obelískos – mali ražanj) – egipatski kameni spomenik u obliku visokog i uskog četverobridnog stupa koji se prema vrhu sužava. odeon (grč. ōdeȋon) – omanja natkrivena građevina za glazbene, kazalište i druge priredbe, izvorno grčkoga podrijetla; rimski odeon (lat. odeum) ima polukružni oblik. oligarhija (grč. olígoi – malo njih, nekolicina +árchō – vladam) – vladavina malene skupine aristokrata ili bogataša. orijentalistika – povijesna znanost koja istražuje kulture i civilizacije na prostoru starog Istoka. Najvažnije su discipline orijentalistike asirologija, sumerologija i judaistika. ostrakizam (grč. óstrakon – glinena pločica, crijepić za glasovanje) – u staroj Ateni izgon ljudi za koje se smatralo da bi se mogli nametnuti za tirane; izgon, progonstvo.

POJMOVNIK

piramida (grč. pyramís) – golema kamena četverostrana građevina u obliku geometrijske piramipaleolitik (grč. palaiós – star + líthos – kamen) – de koja je tijekom Starog kraljevstva građena starije razdoblje kamenoga doba. kao grobnica egipatskog vladara. Panonija (lat. Pannonia) – rimska provincija na propleistocen ili diluvij (grč. pleĩstos – najviši + kainós – storu sjeverozapadne Slovenije, dijelu istočne nov) – razdoblje u razvoju Zemlje nakon terAustrije, sjeverozapadne i istočne Hrvatske te cijara; ledeno doba; starije razdoblje kvartara. Srbije i Mađarske. Car Trajan 105. g. uspostaZavršetkom pleistocena počeo je → holocen vio je provinciju Gornju Panoniju (Panonnia ili aluvij, odnosno geološka sadašnjost. Superior) i Donju Panoniju (Pannonia Inferiplebejac (lat. plebeius) – pučanin; množina plebejci. or). Dioklecijan je uz to podijelio Gornju Paplebs (lat. plebs) – narod, puk, građani. noniju na umanjenu Gornju Panoniju koja je polis (grč. pólis) – grčki grad država. do sredine 4. st. ponijela naziv Prva Panonija (Pannonia Prima) i Obalnu ili Savsku Panoni- politeizam (od grč. polýtheos – koji pripada mnogim bogovima, mnogobožački) – vjerovanje u više ju (Pannonia Ripariensis/Savia), a Donju Panobogova, mnogoboštvo; pridjev politeistički; niju u Valeriju (Valeria) i na umanjenu Donju osoba koja vjeruje u više bogova, mnogobožac, Panoniju koja je do sredine 4. st. prozvana naziva se politeist. Druga Panonija (Pannonia Secunda). pontifik (lat. pontifex – „graditelj mostova“ jer je Panteon (lat. pantheon) – predstavlja hram ili u najranija vremena nadgledao graditeljske svetište posvećeno svim bogovima. Panteon u pothvate i određivao mjere i utege) – staroRimu izgrađen je za vremena cara Hadrijana rimski svećenik; na čelu zbora pontifika bio je (117. – 138. g.). vrhovni svećenik (lat. pontifex maximus). papirus (grč. pápyros) – tropska biljka koju su Egipćani upotrebljavali za izradu materijala za pisa- pontonski most – privremeni most na rijeci ili kanalu, sastavljen od više usidrenih pontona nje; svitak od papirusa s tekstom na njemu. (plosnatih plovnih predmeta) preko kojih se pater familias (lat. pater familias) – otac obitelji. postavljaju nosači i oplata. patricij (lat. patres – djedovi, očevi, preci) – u prapovijesna arheologija – znanstvena disciplina, starom Rimu osoba koja je pripadala povlaštegrana arheologije, koja istražuje prapovijesna nom staležu politički punopravnih građana; razdoblja ljudske prošlosti od paleolitika do množina patriciji. željeznog doba. patrijarh (grč. patría – pleme + archós – vođa) – prapretor (lat. praetor) – prvotno naziv za konzula s otac, rodonačelnik; plemenski vođa. ovlastima vojskovođe; od 366. g. pr. Kr pretor patrijarhat – društveni poredak u rodovskoj zajedobavlja civilnu sudačku službu. Ubrajao se nici u kojem se nasljedno pravo i podrijetlo među najviše rimske službenike. djece određuje po ocu; pridjev patrijarhalan. patron (lat. patronus) – pripadnik patricijske obitelji pretorijanci – tjelesna straža rimskih careva. primitivan (lat. primitivus – prvi svoje vrste; izvokoji je u podložništvo i zaštitu uzeo slobodnu ran) – koji se odnosi na najranije kulture u osobu iz plebejskog staleža. povijesti čovječanstva; jednostavan, priprost; pedagog (grč. paidagogós – djetetov voditelj) – u staneuljuđen, nekulturan. rogrčkom društvu, odgojitelj i učitelj djetetov. penati (lat. Penates) – rimski kućni bogovi, zaštitnici princeps senatus – senator koji stoji na čelu senata i njime rukovodi pet godina. obitelji. principat (lat.) – sustav vladavine u ranome dobu perijek (grč. períoikos) – pokoreni seljak u Sparti bez Carstva (kraj 1. st. pr. Kr. - 3. st.), naziv je političkih prava, no osobno slobodan. izveden otuda što se cara smatralo prvim periodizacija – podjela na razdoblja (periode) prema građaninom, odnosno prvakom senata (lat. određenim zajedničkim obilježjima koja čine princeps senatus). cjelinu.

229

POJMOVNIK proleteri (lat. proletarii) – pripadnici najnižega razreda u rimskome društvu. proskineza (grč. proskýnesis – božansko štovanje, klanjanje) – padanje ničice pred vladarom ili pred božanstvom. provincija (lat. provincia) – rimska pokrajina. psefizma (grč. psḗfisma) – zaključak starogrčke narodne skupštine koji je vrijedio samo za pojedine slučajeve. pučki tribun (lat. tribunus plebis) – institucija pučkoga tribuna uvedena je kao ishod borbe između patricija i plebejaca oko 493. pr. Kr. Pučki tribuni imali su odnosno pravo štititi plebejce protiv svakoga nasilja bilo od patricija bilo od državnoga službenika. Puni ili Punjani (lat. Poeni) – rimski naziv za Kartažane (Feničane). Punt (staroeg. Pwnt) – nepoznata zemlja na istočnoj obali Afrike s kojom su stari Egipćani razvili dobre trgovačke odnose.

R ranokršćanska arheologija – znanstvena disciplina, grana arheologije, koja istražuje ranu povijest kršćanstva. reforma (lat. reformare – promijeniti, preobraziti) – preoblikovanje, promjena, preustroj, preuredba, preobrazba. reljef (franc. relief ) – ispupčena slika na ravnini. romanizacija – pojam koji se označava proces širenja i prihvaćanja obilježja rimske kulture i latinskog jezika. rustična vila (lat. villa rustica) – seosko imanje i kuća na takvom imanju u kasnijemu rimskom dobu.

S sarkofag (grč. sárx – meso + fageĩn – jesti) – kameni lijes, odnosno grob od posebne vrste vapnenca koje je imalo svojstvo da brzo izjeda meso pokojnika. satira (lat. satura, satira – mješavina, smjesa) – književna vrsta koja jetko ismijava negativne pojave stvarnosti; u rimsko vrijeme to su pjesme različitoga sadržaja koje su služile izražavanju osobnoga mišljenja.

230

satrap (grč. satrápēs, od staroperzijskog kshatrapâvan – zaštitnik države) – namjesnik s potpunom vlašću u perzijskoj provinciji. satrapija (od grč. satrápēs, od staroperzijskog kshatrapâvan – zaštitnik države) – pokrajina kojom je upravljao satrap. Semit (od žid. Sema – najstarijeg Noinog sina) – pripadnik nekog semitskog naroda; semitski jezici su aramejski, arapski, asirski, babilonski, fenički, sirijski, novosirijski i starohebrejski. senat (lat. senatus, od senex – starac) – najviše državno vijeće u starom Rimu; član senata nazivao se senator (lat. senator). sestercij (lat. sestertius) – rimski novac; počeo se kovati u 3. st. pr. Kr. U vrijeme Republike kovan je od srebra, a u doba Carstva od bronce. sfinga (grč. sfinx) – u starom Egiptu kamena figura ležećeg lava s čovječjom glavom; u grčkoj mitologiji krilato biće, sprijeda žena, straga lav koje je mučilo stanovnike grada Tebe. sinkronička (od grč. sýn – s, sa + khrónos - vrijeme) tablica – u nastavi povijesti, usporedna pregledna tablica u kojoj se na temelju odabranih podataka međusobno povezuju i uspoređuju istovremena zbivanja koja su se odvijala na različitim prostorima, odnosno u različitim kulturama, državama i društvima; zbivanja se više ne sagledavaju vertikalno (okomito), nego horizontalno (vodoravno). sociologija (lat. socius – drug, sudionik + lógos – riječ, govor; razmatranje) – znanost o društvu. sofist (grč. sofistḗs – mudrac, vještak, majstor, umjetnik) – 1. u staroj Grčkoj prvobitno mudrac, mislilac, učitelj filozofije i govorničke umjetnosti; 2. filozof iz skupine starogrčkih prosvjetitelja s početka 6. st. i iz 1. pol. 5. st. pr. Kr.; 3. danas, mudrijaš, nadrimudrac, izvrtač istine. specijalizacija – stručno usavršavanje kojim se postaje specijalist (stručnjak) za određeno područje znanosti, znanja ili vještina. stadij (grč. stádion, lat. stadium) – izvorno grčka mjera za dužinu; u grčkom svijetu, trkalište, staza za utrkivanje; u rimskom svijetu, igralište, utrkivalište, prostor za natjecanje dugoga i uskoga pravokutnog oblika.

POJMOVNIK stela (grč. stḗlē) – tanka kamena ili drvena ploča koja najčešće sadrži različite natpise pogrebnog, zavjetnog i komemorativnog sadržaja. stoici – pobornici stoicizma, smjera u grčkoj i rimskoj filozofiji koji je smatrao da je zadaća mudraca spoznati razumnu vezu i zakonitost stvari te težiti da se po uzoru na prirodu živi u ravnodušju i neosjetljivosti koje ne mogu poremetiti ni vanjski ni unutarnji poticaji. struktura (lat. structura – ustroj, gradnja) – način na koji je cjelina složena od sastavnica (elemenata, dijelova, članova, pojedinosti); društvena struktura – u sociologiji (→), svaki razmjerno trajni međuodnos između dijelova društva, koji se sastoji od mreže nevidljivih veza i pravila u okvirima ustanova (politika, vjera, gospodarstvo, stalež, obitelj) koje određuju ljudsko ponašanje. sumerologija – povijesna znanost koja istražuje povijest i kulturu starog Sumera; stručnjak za sumerologiju je sumerolog.

T T-tablica – višenamjensko vizualno pomagalo bilježenja udvojenih odgovora (da/ne, za/protiv) ili usporedbi/suprotstavljanja tijekom rasprave. Na lijevoj strane tablice zapisuju se svi razlozi u korist određene ideje ili postupka, a na desnoj strani tablice zapisuju se svi razlozi protiv određene ideje ili postupka. tabor (lat. castra) – ratni logor; postrojba privremeno smještena u šatorima na otvorenom. teatar (lat. theatrum) – doslovce “gledalište”, kazalište, glumište, polukružnog ili potkovastog oblika sa stepenasto poredanim sjedalima. tehnologija (grč. téhnē – umijeće, vještina + lógos – riječ, govor; razmatranje) – zbir tehnika, vještina, metoda i postupaka koji se koriste u proizvodnji dobara, obavljanju usluga ili u postizanju ciljeva. terme (lat. thermae – tople kupke) – starorimske javne kupelji. timokracija (grč. timḗ – imutak; čast + kratéō vladam) – ustavni oblik gdje se udio u građanskim pravima mjeri prema poreznom opterećenju, tj. prema veličini imutka i prihoda;

vladavina imućnih. tiranida (grč. tyrannís) – nasilno, nezakonito nametanje vlasti; samovolja vladara, gospodstvo. tiranin (grč. týrannos) – osoba koja se silom nametnula na vlast; vladar koji vlada samovoljno i nasilnički, preotevši nekome drugom vlast; silnik. toga (lat. toga) – vuneni plašt, ogrtač koji su nosili rimski građani. topografija (grč. topografía – mjestopis, opisivanje mjesta) – određivanje i opisivanje nekoga mjesta; pridjev topografski. Tora (hebr. thôrah – učenje) – starohebrejski naziv za Petoknjižje, odnosno Pet knjiga Mojsijevih; dio Biblije; svitak na kojem je napisano Petoknjižje. totemizam (indijan. totem – životinja, biljka ili predmet kojemu svi članovi zajednice iskazuju posebno poštovanje) – štovanje totema, jedan od najranijih oblika vjerovanja. tragedija (grč. tragōjdía – jarčja pjesma) – 1. dramsko djelo koje prikazuje duboke ljudske strasti i ponajviše završava smrću glavnog junaka; 2. preneseno velika nesreća, strašan događaj; pisac tragedije naziva se tragičar, a glumac koji glumi u tragediji traged. tragičar – pisac tragedija; tragik. trijumf (lat. triumphus) – najviša počast koja se iskazivala pobjedničkom vojskovođi nakon povratka s ratišta u Rim; manji se trijumf zvao ovacija. trijumvirat (lat. trium – od trojice + vir – mir, muž) – savez tri osobe radi zajedničkoga vladanja državom. tumul ili gomila – grob iznad kojeg je podignut kameni humak. tunika (lat. tunica) – rimska košulja bez rukava; muška tunika dosezala je koljena, a ženska do gležnja. Iznad tunike muškarci su nosili togu, a žene stolu.

U urban (lat. urbanus – koji pripada velikom gradu, gradski) – gradski; u pozitivnom prenesenom značenju, uljuđen, profinjen, obrazovan, ugledan; u negativnom prenesenom značenju, besraman; urbana revolucija – u antropologiji (→) i arheologiji (→), razvoj tijekom kojega

231

POJMOVNIK

su se malena poljoprivredna naselja, zasnovana na rodu, pretvorila u velika, složena i raslojena gradska društva.

Velika Grčka (lat. Magna Graecia) – naziv za područje južne Italije i Sicilije na kojem su Grci u od 8. do kraja 5. st. pr. Kr. osnovali svoje gradove. Među važnije gradove ovog područja ubrajaju se Sirakuza (Syracusae), Kuma (Cumae), Tarent (Tarentum), Herakleja (Heraclea), Kroton (Croton) i Napulj (Neapolis). Vennov dijagram – dijagram sastavljen od krugova pomoću kojih se u matematici predočavaju skupovi, operacije i odnosi na skupovima, a u logici (temeljnoj filozofskoj disciplini koja se bavi ispravnim oblicima mišljenja, poimanja, prosuđivanja i zaključivanja) odnosi među pojmovima. Dobio je ime po engleskom logičaru i filozofu Johnu Vennu (1834. – 1923.) koji ga je 1880. g. prvi opisao. vestalke ili vestalinke (lat. Vestales) – svećenice božice Veste. veteran (lat. veteranus) – rimski isluženi vojnik; sudionik u prošlome ratu. veto (lat. veto – zabranjujem, ne dopuštam) – pravo pučkih tribuna da se suprotstavljaju odlukama senata.

vezir (tur.; eg. tatj) – uvriježeni naziv za najvišega državnog dužnosnika u starom Egiptu koji je nadzirao upravu, sudstvo i poštu. vila (lat. villa) – raskošni rimski ljetnikovac i kuća izvan grada; u kasnom Rimskom Carstvu, pojam je mogao označavati seosko imanje (→ rustična vila) ili zaselak. vitezovi (lat. equites – konjanici) – pripadnici iza senatorskoga drugog najvišeg staleža u rimskome društvu. vjerovjesništvo – navještenje, objavljivanje vjere; širenje vjere; misionarenje (od lat. missio – slanje, odašiljanje).

Z Zakonik dvanaest ploča (lat. Lex duodecim tabularum) – prvo uređivanje rimskoga prava, provedeno 451. – 450. g. pr. Kr. kada su zakoni zapisani na 12 ploča. Zakonik je sastavilo povjerenstvo od 10 članova. zigurat (asir.-babil. zikkuratu – vršak, vrhunac) – stepenasta piramida u drevnoj Mezopotamiji na čijem se vrhu nalazio hram s kipom mjesnog božanstva. zoroastrizam (prema grčkoj inačici Zaratustrina imena, Zoroaster) – učenje perzijskoga proroka Zaratustre.

Molimo vas da primjedbe i prijedloge za poboljšanje ovog udžbenika pošaljete poštom ili javite telefonom. Adresa nakladnika: Meridijani, p.p. 132, 10430 Samobor, tel.: 01/3362-367, faks: 01/3360-321, e-mail: meridijani@meridijani.com

Za nakladnika: Petra Somek, tiskano u Hrvatskoj 2019. godine

232

Mladen Perica Tomorad, Ivana Malus Dražen / Ružica Vuk Tomorad, Hrvoje Gračanin, Vjera Brković i Rona Bušljeta

POVIJEST1 Svijet prije nas

[Udžbenički komplet za povijest u prvom razredu gimnazije]

Svijet prije nas POVIJEST 1

Otkrij i nauči

Mladen Tomorad, Ivana Malus Tomorad, Hrvoje Gračanin, Vjera Brković i Rona Bušljeta

Prema novom kurikulumu

Svijet prije nas - POVIJEST 1

Articles inside

Svijet prije nas - POVIJEST 1