Svijet prije nas - Povijest 4 by meridijani-izdavac

POVIJEST4 Svijet prije nas

[Udžbenički komplet za povijest u četvrtom razredu gimnazije]

Politički razvoj Hrvatske, europskih i svjetskih država u 20. i 21. stoljeću Demokracija i totalitarizam Drugi svjetski rat Hladni rat Slom komunizma Društveni razvoj i društvene promjene Zločini protiv čovječnosti i borba za ljudska prava Gospodarske krize i ekonomski rast Globalizacija i europske integracije Ključni izumi i znanstvena otkrića Putovanje u svemir Nuklearna prijetnja i nuklearne katastrofe Ekologija Umjetnost i kultura u 20. stoljeću Kult ličnosti...

Jakša Raguž, Dino Staničić, Hrvoje Petrić, Tomislav Branđolica, Nikola Cik, Hrvoje Gračanin, Suzana Pešorda i Ivana Štimac

Prema novom kurikulumu

‘’Ne učimo za školu, nego za život.’’ (lat. Non scholae, sed vitae discimus)

Otkrij i nauči

POVIJEST4 Svijet prije nas

[Udžbenički komplet za povijest u četvrtom razredu gimnazije]

Jakša Raguž, Dino Staničić, Hrvoje Petrić, Tomislav Branđolica, Nikola Cik, Hrvoje Gračanin, Suzana Pešorda i Ivana Štimac

[Tiskani udžbenik + dodatni digitalni sadržaji] www.meridijani.com/publication/e-udzbenik/svijet-prije-nas-povijest-4

Zagreb, 2021. godine

Svijet prije nas – Povijest 4 [udžbenički komplet za povijest u četvrtom razredu gimnazije] Bibliotheca Historia Croatica Knjiga 100 Prvo izdanje Autori: dr. sc. Jakša Raguž, Dino Staničić mag. hist., prof. dr. Hrvoje Petrić, Tomislav Branđolica mag. hist., Nikola Cik prof., red. prof. dr. sc. Hrvoje Gračanin, Suzana Pešorda prof. i Ivana Štimac prof. Autori digitalnih sadržaja: autorski tim, Nikola Cik prof., Hrvoje Dečak mag. nov. Urednik: red. prof. dr. sc. Hrvoje Gračanin Izvršna urednica: Petra Somek, prof.

Recenzenti: dr. sc. Domagoj Sremić i Linda Maraš Krapić, prof. Lektura i korektura: Lidija Menges, prof.

Korekture: autorski tim i Hrvoje Dečak, mag.nov.

Fotografije: fototeka izdavačke kuće Meridijani te autori i izvori koji su navedeni uz svaku fotografiju. Ostale fotografije preuzete su sa servisa: unsplash.com, goodfreephotos.com, pixy.org pexels.com i wikipedia.org. Zahvaljujemo autorima na korištenim fotografijama u edukativne svrhe. Dizajn: Petra Somek i Siniša Nikolić

Prijelom, grafička priprema i izrada grafikona: Grafički studio Duplerica d.o.o., Brozova 8a, 10 000 Zagreb, Siniša Nikolić i Ivan Poslek Izrada karata: Meridijani, Ivan Poslek i Mirjana Mandić Izrada lenti vremena: Mirjana Mandić

Tisak: Agencija za komercijalnu djelatnost, Zagrebu, svibanj 2021. godine Nakladnik:

Meridijani, Obrtnička 26, 10 430 Samobor Tel.: 01 33 62 367, faks: 01 33 60 321 E-mail: meridijani@meridijani.com www.meridijani.com Za nakladnika: Petra Somek, prof.

© Meridijani, izdavačka kuća – niti jedan dio ovog tiskanog ni digitalnog dijela udžbenika ne smije se umnažati, fotokopirati ni na bilo koji drugi način reproducirati bez nakladnikova pisanog odobrenja jer je intelektualno vlasništvo, poput svakog drugog vlasništva, neotuđivo, zakonom zaštićeno i mora se poštovati. ISBN: 978-953-239-259-3 CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001099143. Tiskano u Hrvatskoj, svibanj 2021. godine Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske odobrilo je uporabu ovog udžbenika 18. travnja 2021. godine (UP/I-602-09/21-03/002) Gramaža udžbenika: 750 grama Cijena: 130 kn

Riječ na početku Dragi učenici i profesori!

Nakon iskustva u učenju povijesti u prva tri razreda gimnazije pred vama, učenicima, završni je izazov. Udžbenik koji stoji pred vama je, poput prethodnih, osmišljen tako da povijesne sadržaje izlaže kronološkim redoslijedom, a uz njih su pridodani dopunski sadržaji radi dodatnom produbljivanja znanja. Udžbenik je osmišljen na dvije osnovne razine: 1.) tiskani dio koji je pored glavnog sadržaja obogaćen s nekoliko izbornih tema, te 2.) proširena digitalna verzija udžbenika koja obuhvaća sadržaje iz tiskanog dijela udžbenika kao i nove ilustracije, audiovizualnu građu i dodatne povijesne izvore. Na početku svake teme navedeni su odgojno-obrazovni ishodi vezani uz pet područja ljudskog djelovanja (domena): politika, društvo, ekonomija, znanost i tehnologija te filozofsko-religijsko-kulturno područje. Napominjemo da je poredak domena ponešto drukčiji nego u Nacionalnom kurikulumu jer u udžbeniku je prva domena Politika, a ne Društvo. Promjenu smo učinili jer smatramo da je sadržaje iz domene Društvo lakše razumjeti usvoje li se prethodno sadržaji iz domene Politika kao temeljna podloga i događajni okvir. Teme u udžbeniku obrađene su i prezentirane tako da vode ostvarenju zadanih ishoda i u sebi sadrže isprepletanje glavnih obilježja domena s naglaskom na političko uređenje, socijalno područje (društveno uređenje, svakodnevni život, obrazovanje), ekonomski razvoj, znanstvena i tehnološka dostignuća te kulturno i duhovno stvaralaštvo. Htjeli bismo naglasiti da smo u udžbeniku pridodali i sve izborne teme predložene kurikulumom. Kako bi se omogućilo aktivno učenje i razvoj povijesnog mišljenja, osmišljeni su različiti zadaci i aktivnosti za učenike koji će i vama, profesorima, poslužiti u oblikovanju nastave. Oni su utemeljeni na tehničkim konceptima iz kurikuluma te ciljaju omogućiti učenicima da razviju osjećaj za kronologiju, razumiju utjecaj prostora i vremena na događaje, pojave i procese u prošlosti, sagledaju uzroke i posljedice, kontinuitete i promjene, primaju na znanje različite utemeljene perspektive te kritički analiziraju i interpretiraju povijesne izvore. Na kraju udžbenika su pojmovnik i popis dodatne raspoložive literature na hrvatskom jeziku. Povijesne karte, crteže i slike nadopunjuju tekst i smatramo da će vama, učenicima, biti od velike koristi. Masno tiskanim slovima označili smo važne podatke da svladavanje gradiva učine lakšim, ali i vizualno istaknu pojedine sadržaje koji su u udžbenik uvršteni kao dopuna. Naposljetku bismo željeli naglasiti da nije nužno usvojiti kao obvezno činjenično (faktografsko) znanje sve u udžbeniku iznesene sadržaje. Svrha udžbenika je da na jednom mjestu ponudi i proširenje znanja svima koje osobito zanima povijest i kao školski predmet i kao znanstvena disciplina te da tako bude i početna točka samostalnom produbljivanju spoznaja o povijesnim događajima i procesima. U neprestanoj, već izraženoj, nadi da smo u našim nakanama i postavljenim ciljevima barem djelomice postigli uspjeh, predajemo vam i ovaj udžbenik na uvid i korištenje. Vaši autori

Sadržaj Riječ na početku........................................................... 3 Kako se služiti udžbenikom...........................................6 Kako se služiti digitalnom inačicom udžbenika.............. 7

1.10. Velikosrpska agresija i Domovinski rat od 1991. do 1995. godine. Istočnoslavonsko bojište i obrana Vukovara. Ključne oslobodilačke operacije: oslobađanje zapadne Slavonije, Južno bojište i deblokada Dubrovnika, Maslenica, Ljeto ‘95, Bljesak, Oluja te Maestral i Južni potez...........................................................................................126

Međupredmetne teme.................................................. 7 [1. POGLAVLJE POLITIKA]............................................8

1.11. Rat u Bosni i Hercegovini. Washingtonski, Splitski i Daytonski sporazum.............................................................. 140

1.1. Politički razvoj u međuratnom razdoblju u Europi i svijetu: parlamentarizam, demokracija i totalitarni sustavi........................................................................ 9

1.12. Hrvatska u NATO-u i EU............................................... 146

1.2. Politički razvoj u međuratnom razdoblju u Hrvatskoj: sukob federalizma i unitarizma i rješavanje hrvatskog i ostalih nacionalnih pitanja u prvoj jugoslavenskoj državi...............................................................24

1.14. Znameniti borci za ljudska prava u 20. stoljeću (odabrani primjeri) (izborna tema)......................................154

1.3. Talijanska ekspanzija na dio istočnoga Jadrana i hrvatski otpor talijanskome fašizmu.....................................37 1.4. Drugi svjetski rat u Europi i svijetu: zaraćene države, bitke prekretnice, politika zaraćenih saveza...................... 43 1.5. Okupacija i podjela prve jugoslavenske države, kvislinški režimi: primjer Nezavisne Države Hrvatske. Politika terora nad građanima (posebice Židovima, Srbima i Romima)...................................................................... 59 1.6. Antifašizam i partizanski pokret u Hrvatskoj i Jugoslaviji....................................................................................69 1.7. Politička karta svijeta nakon Drugoga svjetskog rata: mirovni ugovori, Organizacija ujedinjenih naroda, blokovska podjela svijeta i Hladni rat...................................83 1.8. Hrvatska u drugoj jugoslavenskoj državi (DFJ, FNRJ, SFRJ). Razdoblje uspostave vlasti Komunističke partije Jugoslavije, obnova zemlje, sukob sa SSSR-om, samoupravljanje, ustavne promjene 1974. i jačanje uloge federalnih jedinica, politički i nacionalni sukobi u drugoj jugoslavenskoj državi – primjer Hrvatskog proljeća.........98 1.9. Političke promjene i slom komunizma u Europi. Stvaranje Republike Hrvatske: uvođenje višestranačja i demokratska smjena vlasti. Od ustavnih promjena do Božićnog Ustava Republike Hrvatske. Međunarodno priznanje RH............................................................................. 114

1.13. Politika i Pokret nesvrstanih (izborna tema).............150

[2. POGLAVLJE DRUŠTVO]........................................159 2.1. Društveni razvoj Hrvatske, Europe i svijeta u međuratnom razdoblju: društvo i svakodnevica u parlamentarnoj demokraciji i totalitarizmima................. 160 2.2. Stradanja stanovništva i demografske promjene u Drugome svjetskom ratu u Hrvatskoj, Europi i svijetu: zločini, stradanja i totalni rat................................................170 2.3. Društvene promjene u Europi i svijetu nakon Drugoga svjetskog rata. Hrvatska u drugoj jugoslavenskoj državi (DFJ, FNRJ, SFRJ): represija i zločini u poraću, uvođenje samoupravljanja, pokušaji gospodarskih i društvenih reformi, političke i ekonomske migracije...........................179 2.4. Urbanizacija i opismenjavanje......................................188 2.5. Društveno-političke promjene i slom komunizma u Europi. Raspadanje SFRJ........................................................ 194 2.6. Društveno-političke promjene u RH. Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina u Hrvatskoj........................ 201 2.7. Zbrinjavanje izbjeglih i prognanih. Erdutski sporazum i mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja. Posljedice Domovinskoga rata................................................................209 2.8. Hrvatska u 21. stoljeću....................................................220 2.9. Godina 1968. u svijetu, Europi i Hrvatskoj (izborna tema)......................................................................... 227

2.10. Veliki govori 20. stoljeća (izborna tema)................... 231 2.11. Ljudska, građanska i manjinska prava u 20. i 21. stoljeću (izborna tema).......................................................... 234 2.12. Montirani sudski procesi u 20. i 21. stoljeću (izborna tema)......................................................................... 238

4.5. Andrija Štampar i Škola narodnog zdravlja (izborna tema)..........................................................................337 4.6. Utrka u istraživanju svemira (izborna tema).............341 [5. POGLAVLJE FILOZOFSKO-RELIGIJSKO-KULTURNO PODRUČJE].............................................................. 345

[3. POGLAVLJE EKONOMIJA]...................................242 5.1. Umjetnost i kultura u 20. i 21. stoljeću........................346 3.1. Gospodarski razvoj Hrvatske, Europe i svijeta u međuratnom razdoblju u demokratskim državama te u komunizmu, fašizmu i nacizmu........................................... 243

5.2. Umjetnost i kult ličnosti. Umjetnost otpora..............357 5.3. Katolička modernizacija i ekumenizacija.................... 366

3.2. Utjecaj i posljedice Velike gospodarske krize........... 252 3.3. Drugi svjetski rat – ekonomija rata i totalni rat........260 3.4. Poslijeratno razdoblje – gospodarski razvoj u blokovski podijeljenom svijetu, gospodarske krize......... 267 3.5. Gospodarski sustav u drugoj jugoslavenskoj državi (DFJ, FNRJ i SFRJ).....................................................................275

5.4. Povijest i kultura sjećanja u 20. i 21. stoljeću. Uloga institucija u čuvanju kulturne baštine.....................372 5.5. Politika i sport u 20. stoljeću (izborna tema).............384 5.6. Antiratni pokret – antiratna kultura (izborna tema)......................................................................... 392 Dodatna literatura za nastavnike i učenike................ 397

3.6. Gospodarske posljedice sloma komunizma u Europi i Hrvatskoj. Globalizacija suvremene ekonomije, hrvatsko gospodarstvo u Domovinskome ratu i tranziciji. Hrvatska u gospodarskom sustavu EU-a ...........................................286 3.7. Velika gospodarska kriza – primjeri iz zavičajne povijesti (izborna tema)........................................................299 3.8. Gospodarska kriza u Jugoslaviji 1980-ih i njezin utjecaj na svakodnevni život (izborna tema)....................304 3.9. Rast azijskih gospodarstava (izborna tema)..............308 [4. POGLAVLJE ZNANOST I TEHNOLOGIJA].............312 4.1. Znanost i tehnologija u 20. i 21. stoljeću..................... 313 4.2. Razvoj ratne tehnologije. Uporaba nuklearnog oružja i energije i njihove društvene i ekološke posljedice.......320 4.3. Utjecaj znanstvenog i tehnološkog napretka na svakodnevni život u 20. i 21. stoljeću.................................. 326 4.4. Nikola Tesla – čovjek ispred svog vremena (izborna tema)..........................................................................333

Pojmovnik............................................................... 400 Korelacije s drugim predmetima 4. gimnazije............406

Kako se služiti udžbenikom

4 4. poglavlje

Otvor i glavni naslov jedne od 5 poglavlja ovog udžbenika

Znanost i tehnologija

Ishodi učenja

ISHOD POV SŠ C.4.1. Učenik vrednuje razvoj tehnologije i izume koji su promijenili život čovjeka u 20. i 21. stoljeću.

NAKON UČENJA SLJEDEĆIH NASTAVNIH JEDINICA MOĆI ĆETE:

- vrednovati utjecaje tehnološkoga i znanstvenoga razvoja na svakodnevni život - analizirati političke odluke i rješenja koja utječu na tehnološki i znanstveni razvoj

312

Udžbenik je opremljen lentama vremena koje će ti pomoći da razviješ kronološko razumijevanje

1. ZNANOST I TEHNOLOGIJA U 20. I 21. STOLJEĆU Razvoj prirodnih znanosti u 20. i 21. stoljeću Početkom 20. stoljeća ranije znanstvene paradigme znatno su revidirane. Vjerojatno najvažniji pomak dogodio se na području fizike, gdje je postupno redefinirana njutnovska koncepcija apsolutnog vremena i prostora. Vodeće mjesto u tom imao je Albert Einsten koji je do 1916. godine formulirao specijalnu i opću teoriju relativnosti, pokazavši da su vrijeme, prostor i kretanje relativne kategorije, ovisne i o položaju promatrača. Nakon što su teorije empirijski dokazane 1919. godine, Einstein je postao globalno poznat, a njegove su ideje snažno utjecale i na ostale znanosti, kao i na društvo u cjelini. Još 1900. godine njemački fizičar Max Planck postavio je temelje kvantne teorije, na što su se nastavili radovi Einsteina, a potom Ernesta Rutherforda, čije je

Osnovni tekst

IZVORI

Dio teksta iz Einsteinovih „Autobiografskih bilješki“ koje je sastavio sa 67 godina: Kontemplacija ovog svijeta djelovala je poput oslobođenja i ubrzo sam primijetio da su mnogi ljudi koje sam cijenio i kojima sam se divio u predanom bavljenju time pronašli unutarnju slobodu i sigurnost. Shvaćanje svijeta onkraj individualnog u okviru datih mogućnosti – u mojim očima, napola svjesno, a napola nesvjesno – doimalo se kao kao najviši cilj. Slično motivirani ljudi sadašnjosti i prošlosti, kao i uvidi koje su ostvarili, bili su poput prijatelja koje nisam mogao izgubiti. Put do ovog raja nije bio tako udoban i privlačan kao put do religijskog raja; ali se pokazao pouzdanim i nikad nisam požalio što sam ga izabrao. (Albert Einstein, „Autobiographical Notes“, u: Albert Einstein. Philosopher Scientist, ur. Paul Arthur Schilpp, New York 2001, 5). Na temelju teksta zaključi zašto su Einsteina ponekad nazivali znanstvenikom-filozofom.

Naziv domene

ZNANOST I TEHNOLOGIJA +IZBORNE TEME: 1. Nikola Tesla - čovjek ispred svog vremena 2. Andrija Štampar i „Škola narodnog zdravlja“ 3. Utrka u istraživanju svemira

Ilustracije i slike podižu zornost sadržaja

Jedna od rijetkih fotografija Henriette Swan Leavitt (1868. – 1921.) Prisjeti se ranijeg gradiva i navedi još jednu veliku znanstvenicu s početka 20. stoljeća.

zaključke Niels Bohr povezao s prethodnim spoznajama i formulirao model strukture atoma 1913. godine. 313 Potpuno je drugačija priča američke astronomkinje Henriette Swan Leavitt čija su otkrića iz 1913. godine postavila preduvjete za određivanje udaljenosti nebeskih tijela i mjerenje velikih udaljenosti u svemiru, međutim, za života nije dobila nikakvo priznanje i ostala je nepoznata sve do svoje smrti 1921. godine. Godine 1923. njezin sunarodnjak Edwin Hubble, imajući na raspolaganju tada najbolji teleskop na svijetu, otkrio je da je Mliječna staza samo jedna od galaksija u svemiru, srušivši tako dotadašnje predodžbe u kojima se smatralo da ne postoji ništa onkraj naše galaksije. Na temelju njegovih otkrića o širenju svemira kasnije su znanstvenici formulirali teoriju velikog praska. Kasniji fizičari razvili su nove važne teorije, od kojih su neke bile suviše radikalne i za, primjerice, Einsteina i Plancka. Zasigurno to vrijedi za tzv. načelo neodređenosti Wernera Heisenberga, čime se dokinula kauzalnost na subatomskoj razini. Erwin Schrödinger i Paul A. M. Dirac postavili su temelje kvantne mehanike. Godine 1964. otkrićem pozadinskog zračenja svemira Arno A. Penzias i Robert W. Wilson potvrdili su teoriju velikog praska, a naše pretpostavke o

Važni podatci (otisnuti su bold ili masnim tiskanim slovima)

3. poglavlje

EKONOMIJA Smjesti u prostor i vrijeme

Ponovi pitanja za provjeru usvojenosti odgojnoobrazovnih ishoda

Vinkovci kao važno željezničko čvorište između dva svjetska rata Zagrebački zbor (velesajam) 1927. godine

U početku je Zagrebački zbor bio smješten na izložbenom prostoru u Martićevoj ulici, a od 1926. se održavao na Savskoj cesti (na mjestu današnjeg Studentskog centra). Uz Zagrebački zbor održavale su se u međuraću gospodarske izložbe diljem mnogih hrvatskih gradova.

Promjene u gospodarstvu prije i za vrijeme Banovine Hrvatske

Ponovi

192

Iako su Vinkovci bili glavno središte željezničkog Zašto je bio važan Zagrebački zbor? prometa na hrvatskom prostoru, izgrađene su nove željezničke pruge, poput dionice Koprivnica-Varaždin 1937. godine kojom je skraćen put za izvoz hrane iz Slavonije u Njemačku nakon što je ona, ZANIMLJIVOST pripojenjem 1938. Republike Austrije, postala suU monarhističkoj Jugoslaviji poznata je korupcija iz 1920-tih sjed Jugoslaviji. U zemlju su zajedno s njemačkim godina kada je osobito Rade Pašić, sin jednog od vodećih kapitalom počeli dolaziti njemački gospodarski političara i povremeno predsjednika vlade Nikole Pašića, stručnjaci. Uz suradnju Nijemaca počela se graditi bio upleten u razne korupcijske afere, ukupno njih dvadeluka Ploče u dolini Neretve. Cilj je bio olakšati izvoz setak. Među najpoznatijim aferama bila je ona vezana uz boksita morem u glavnu njemačku luku Hamburg nabavu šećera, potom Bečka afera (naoružanje i oprema gdje se prerađivao u aluminij potreban za izgradnju za vojsku), afera Omnium Serb (izgradnja tvornice oružja), zrakoplova. afera Teokarević (prozvana po poslovnom čovjeku kojemu Izbijanjem Drugoga svjetskog rata nastupile su velije ministar pravde Lazar Marković omogućio da na temelju ke promjene u unutrašnjoj i vanjskoj politici zemlje. lažnog uvjerenja dobije golemu odštetu od države, a da nikad nije kažnjen unatoč jasnim dokazima jer ga je zaštitila Sirovine za razvijenu tekstilnu industriju u Banovinjegova Narodna radikalna stranka), Stočna afera (glavni ni Hrvatskoj nije više bilo moguće nabavljati iz dosudionik Rade Pašić), zloupotrebe u vezi s obveznicama tadašnjih izvora u inozemstvu, pa je Jugoslavija ušla ratne štete (glavni sudionik ministar financija Milan Stojau gospodarske pregovore sa SSSR-om želeći nabaviti dinović). Rade Pašić i Milan Stojadinović bili su umiješani potreban pamuk i naftu. Na drugoj strani izvozilo se i u aferu kada je češka tvrtka Adamstal sanirala željeznički iz Banovine Hrvatske u Njemačku sve za što je ona vozni park u Kraljevini SHS, ali nije mogla naplatiti novac za bila zainteresirana. Vodeću ulogu u tom izvozu imaučinjeni posao, jer je isplatu odugovlačio ministar pokušavši le su organizacije Hrvatske seljačke stranke, odnosno dobiti mito. Bila je poznata i tzv. Našička afera, vezana uz poduzeće Našičko ribnjačarstvo i vođenje paralelnih poslov- ustanove pod njenim nadzorom. Izuzetno je važna bila Gospodarska sloga kojom je u okrilju hrvatskog nih knjiga. Korupcija je bila posebno raširena i u redovima seljačkog pokreta od 1935. organiziran gospodarski činovništva na lokalnoj razini.

sustav paralelan u odnosu na državno gospodarstvo, a cilj mu je bio učinkovita pomoć hrvatskom seljaštvu. Iduće, 1936. godine ugledni gospodarski stručnjak Rudolf Bićanić osnovao je pri Gospodarskoj slozi Zavod za proučavanje seljačkog i narodnog gospodarstva, ne bi li se pružila stručna podrška gospodarskom sustavu koji je razvijala Gospodarska sloga. Ovo pokazuje da je predsjednik HSS-a Vladko Maček nastojao ostvariti punu kontrolu gospodarskih tijekova na hrvatskim područjima te time oslabiti utjecaj središnje vlasti na gospodarstvo, iako su one pružale otpor takvim nastojanjima. Zbog prevelikog izvoza u zemlji se počela osjećati nestašica osnovnih prehrambenih namirnica, praćena povišenjem cijena. Ovo nisu pratile radničke plaće koje su bile utvrđivane uredbama. Posljedica su bili brojni štrajkovi u kojima su radnici pod vodstvom sindikata zahtijevali povećanje plaća. Istovremeno su se, iz bojazni od rata, pojačale vojne vježbe na koje su bili pozivani vojni obveznici, pa se osjećala nestašica radne snage, osobito na selu. Zbog trgovačkih veza Jugoslavije i Njemačke britanski je kapital odlazio iz Jugoslavije ustupajući sve više mjesta njemačkom i talijanskom kapitalu. Proizvodilo se samo ono što su tražile Italija i Njemačka koje su se pripremale za rat. Približavanje rata osjećalo se i u Hrvatskoj te je narod počeo sakrivati hranu. U Hrvatskoj je potražilo utočište dosta Židova na putu prema Palestini, ali istovremeno se moglo zapaziti i sve više njemačkih turista koji su obavljali obavještajnu i propagandnu djelatnost u korist nacističke Njemačke.

Međunaslov

Ponovi Koje su bile temeljne osobine hrvatskog gospodarstva u vrijeme Banovine Hrvatske?

Analiziraj Gospodarsku kartu hrvatskog prostora početkom 20. stoljeća. Izdvoji u kontinentalnom prostoru industrijske gradove i industrije u njima. U primorskom prostoru izdvoji najvažnije luke i industrije u njima. Izradi lentu vremena na kojoj ćeš prikazati gospodarsku politiku u SSSR-u: NEP i petogodišnje planove razvoja. Raspravite na satu o razlozima uvođenja NEP-a i petogodišnjih planova razvoja.

Istraži povijesne izvore Objasni ekonomske prilike iz perspektive seljaka pomoću analize povijesnog izvora – teksta u kojem Ignac Kolarek opisuje gospodarske i društvene prilike u općini Peteranec Koprivničkog kotara.

Objasni uzroke i posljedice Istraži uzroke i posljedice agrarne prenaseljenosti u svom zavičaju u međuratnom razdoblju.

Prepoznaj promjene Pronađi uz pomoć nastavnika podatke i povijesne izvore iz zavičajne povijesti koji govore o gospodarskim prilikama u međuratnom razdoblju.

Sagledaj prošlost Izradi Vennov dijagram za gospodarstva u Velikoj Britaniji, SSSR-u, fašističkoj Italiji i nacističkoj Njemačkoj. Izdvoji sličnosti i razlike. Analiziraj ulogu države u svakom pojedinom gospodarstvu.

193

U okvirima su tzv. koncepti za razvoj tvog kritičkog i kreativnog mišljenja koji će te potaknuti na aktivnost i istraživački rad

Usporedi i zaključi Usporedi promjene u razvoju gospodarstva hrvatskih zemalja u Austro-Ugarskoj Monarhiji, u Kraljevini SHS/Jugoslaviji i u Banovini Hrvatskoj. Kratak zaključak o analiziranom napiši u obliku izvještaja o stanju gospodarstva.

Novi pojmovi objašnjeni su na kraju udžbenika

AKTIVNOSTI ZA RAZVOJ POVIJESNOG MIŠLJENJA:

Smjesti u vrijeme i prostor (Koncept – Vrijeme i postor)

Istraži povijesne izvore (Koncept – Rad s povijesnim izvorima)

Objasni uzroke i posljedice (Koncept – Uzroci i posljedice)

Prepoznaj promjene (Koncept – Kontinuitet i promjena)

Sagledaj prošlost (Koncept – Povijesna perspektiva)

Usporedi i zaključi (Koncept – Usporedba i sučeljavanje)

Kako se služiti digitalnom inačicom udžbenika Dodatne digitalne sadržaje za ovaj udžbenik možeš pronaći na mrežnoj stranici: [www.meridijani.com/publication/e-udzbenik/svijet-prije-nas-povijest-4]

U tiskanom izdanju otisnute su ikone koje upućuju na dodatne sadržaje kojih u tiskanoj inačici nema, a koji su dostupni besplatno na našoj mrežnoj stranici Foto Pogledaj dodatne fotografije s potpisima i izvorima koje još detaljnije pojašnjavaju nastavne sadržaje Video Pogledaj kratki videozapis o temi koja se obrađuje u nastavnoj jedinici Povijesni izvori Dodatni tekstovi povijesnih izvora Istraži na internetu Za učenike koji žele nadopuniti znanje priredili smo popis korisnih poveznica koje upućuju na povijesne sadržaje na internetu

Dodatne zanimljivosti

Nastavne jedinice

Tiskani dio udžbenika opremljen je izvorima i zanimljivostima za učenike koji žele produbiti svoje znanje. IZVOR

ZANIMLJIVOST

Međupredmetne teme: [Domena A. Politika]

Građanski odgoj Osobni i socijalni razvoj Primjena informacijskih tehnologija Učiti i kako učiti [Domena B. Društvo]

Građanski odgoj Održiv razvoj Osobni i socijalni razvoj Primjena informacijskih tehnologija Učiti i kako učiti Zdravlje [Domena C. Ekonomija]

Održiv razvoj Osobni i socijalni razvoj Poduzetništvo Primjena informacijskih tehnologija Učiti i kako učiti [Domena D. Znanost i tehnologija]

Održiv razvoj Osobni i socijalni razvoj Poduzetništvo Primjena informacijskih tehnologija Učiti i kako učiti Zdravlje [Domena E. Filozofskoreligijsko-kulturno područje]

Građanski odgoj Osobni i socijalni razvoj Primjena informacijskih tehnologija Učiti i kako učiti

1Politika + IZBORNE TEME 1. Politika i Pokret nesvrstanih 2. Znameniti borci za ljudska prava u 20. stoljeću (odabrani primjeri)

ISHOD POV SŠ D.4.1. Učenik preispituje proces razvoja država i njihovo političko uređenje u svijetu i Europi nakon dvaju svjetskih ratova ISHOD POV SŠ D.4.2. Učenik prosuđuje nastanak i nestanak dviju jugoslavenskih država kao i stvaranje samostalne i demokratske Hrvatske

NAKON UČENJA SLJEDEĆIH NASTAVNIH JEDINICA MOĆI ĆETE: - raščlanjivati odluke mirovnih ugovora nakon Prvoga svjetskog rata te njihove posljedice na međuratni svijet i Hrvatsku - analizirati vojno-političke sporazume uoči Drugoga svjetskog rata, položaj Hrvatske u prvoj jugoslavenskoj državi i okolnosti nastanka Banovine Hrvatske - prosuđivati okolnosti stvaranja NDH i antifašistički - partizanski pokret u Drugome svjetskom ratu na prostoru Hrvatske i Jugoslavije - analizirati politički poredak u svijetu nakon Drugoga svjetskog rata, Hladni rat, stvaranje druge jugoslavenske države i njezinu unutarnju i vanjsku politiku do raspada - prosuđivati utjecaj političkih promjena nastalih slomom komunizma u Europi, proces disolucije SFRJ i stvaranje samostalne Republike Hrvatske te ulazak RH u NATO i EU - analizirati uzroke, tijek, obilježja i posljedice Domovinskoga rata

POLITIKA

1. POLITIČKI RAZVOJ U MEĐURATNOM RAZDOBLJU U EUROPI I SVIJETU: PARLAMENTARIZAM, DEMOKRACIJA I TOTALITARNI SUSTAVI Politički razvoj u međuratnom razdoblju u Europi Jedna od najvažnijih posljedica Prvoga svjetskog rata bio je nastanak niza novih europskih država. Sve su novonastale države imale znatne manjinske skupine na svom teritoriju ili su bile višenacionalne. Obilježje svih tih novih nacionalnih država bili su loši odnosi sa susjedima. Na prostoru nekadašnjeg Ruskog Carstva nastale su do 1922. Finska, Estonija, Litva, Letonija te Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR). Umjesto Austro-Ugarske Monarhije osnovane su Republika Austrija, Mađarska na znatno smanjenom dijelu nekadašnje Ugarske, Čehoslovačka Republika te Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Osmansko Carstvo je izgubilo vlast nad svim bliskoistočnim pokrajinama koje su naseljavali Arapi, a koje su dospjele pod vlast Britanaca i Francuza, dok je 1923. godine proglašena Republika Turska na području Male Azije i morskih tjesnaca. Njemačko Carstvo (Drugo Carstvo) postalo je Republika Njemačka, koja je morala pristati na teritorijalne gubitke u korist Francuske, Danske i Poljske koja je obnovljena kao Republika Poljska, spojivši sva tri svoja dijela prethodno razdijeljena među carskom Rusijom, Pruskom i Austro-Ugarskom. Njemačke su kolonije međusobno podijelile Britanija, Francuska i Belgija. Glavna konferencija o preustroju svijeta na osnovi ratnih rezultata održana je od siječnja 1919. do siječnja 1920. u nekadašnjem kraljevskom dvorcu Versaillesu kod Pariza, zbog čega se naziva i Versajska mirovna konferencija. Iako su zemlje pobjednice načelno prihvatile 14 točaka američkog predsjednika Woodrowa Wilsona kao programsku osnovu za mirovne ugovore, zbivanja na mirovnoj konferenciji pokazala

su da su interesi zemalja pobjednica u velikom broju slučajeva nadjačali prava malih naroda. Nizom dogovora i mirovnih ugovora sklopljenih tijekom mirovne konferencije stvoreni su novi svjetski odnosi koji se nazivaju versajski poredak. Polazište za njega bilo je zadovoljenje interesa zemalja pobjednica, a konačna osnovica podjela svijeta na države zadovoljne ratnim dobicima (Velika Britanija, Francuska) te na nezadovoljne države (Italija, Japan) i poražene kojima su nametnuti nepovoljni mirovni ugovori (Njemačka). Spomenuti ustroj svijeta i niz neriješenih problema u svojem su korijenu nosili klicu revanšističkih težnji, koje su se kasnije rasplamsale u novi rat. Tijekom Versajske mirovne konferencije je na prijedlog američkog predsjednika Wilsona osnovano Društvo naroda (Liga naroda), organizacija država koje će čuvati svjetski mir i sigurnost te raditi na osnovama društvene pravde, jamčiti njihovu političku nezavisnost i nepovredivost njihovih granica. Sve članice obvezale su se da će poštovati suverenitet i granice drugih država, a sporove rješavati mirnim putem. U slučaju sukoba, Društvo je moglo primijeniti samo gospodarske sankcije jer nije raspolagalo vojnom silom. To je ujedno bila i njegova najveća slabost. Prema Statutu kojim je bio uređen ustroj vrhovnih tijela, Društvo naroda sačinjavala je Skupština na kojoj su sudjelovale delegacije država, s time da je svaka država imala jedan glas. Vijeće je bilo zaduženo za djelovanje Društva, a imalo je stalne i nestalne članove. Stalni su bili predstavnici velikih sila, Velike Britanije i Francuske, a ostali su se izmjenjivali. Uz njih su postojali Tajništvo i Stalni sud međunarodne pravde te razne pomoćne organizacije. Sjedište Društva bilo je u Ženevi, u Švicarskoj. Društvo naroda 1939. je godine imalo 63 člana. Njemačka mu je pristupila 1926., a SSSR tek 1934. godine. No organizacija se pokazala nesposobnom očuvati mir te spriječiti sukobe i djela

1. poglavlje agresije. Interesi članica bili su toliko suprotstavljeni i raznoliki da je djelovanje Društva naroda zakazivalo u najodlučnijim trenucima, iako je imalo prilično velika financijska sredstva raspolaganju. Države koje su htjele raditi drukčije nego što je bilo utvrđeno Statutom Društva naroda, samo su iz njega istupile (Njemačka i Japan 1933., Italija 1937.). Nakon izbijanja Drugoga svjetskog rata rata Društvo naroda jednostavno se ugasilo. Francuska je u međuraću ostvarila političku dominaciju u Europi, oslanjajući se na manje države u Srednjoj Europi zainteresirane za očuvanje versajskog poretka. Na francuski poticaj Kraljevina SHS, Rumunjska i Čehoslovačka osnovale su političko-vojni savez Malu Antantu čiji je cilj bio sprečavanje poku-

šaja da Austrija i Mađarska vrate područja izgubljena 1918. godine. Istovremeno je Francuska, strahujući od obnove moći Njemačke, zauzela prema njoj krut i beskompromisan stav, tražeći strogu provedbu odredbi mirovnog sporazuma. Stoga što Njemačka nije ispunjavala preuzete obveze, francuske i belgijske postrojbe su 1923.-1925. okupirale industrijski najrazvijeniju njemačku oblast Ruhr. U unutarnjoj politici je 1920-e godine obilježavala obnova države nakon razaranja u Prvome svjetskom ratu te kako prisiliti Njemačku da reparacijama osigura sredstva za to. U međuratnom razdoblju prevlast su u političkom životu i na parlamentarnim izborima ostvarivale socijalno-liberalne i umjereno lijeve stranke, ali su nakon izbijanja svjetske gospodarske krize, koja je 1932. že-

IZVORI

Četrnaest točaka američkog predsjednika Woodrowa Wilsona koje je iznio u poslanici američkom Kongresu kao program mirovnih uvjeta SAD-a, a poslije dopunio u obraćanju Kongresu u veljači 1918. te u govorima u Mont Vernonu u srpnju 1918. i u New Yorku u rujnu 1918.: 1) da se ugovori o miru donesu javno, a nakon toga da ne bude više nikakvih tajnih međunarodnih ugovora; 2) da se osigura apsolutna sloboda plovidbe morima izvan teritorijalnih voda kako u miru tako i u ratu, osim u slučaju međunarodne akcije radi izvršavanja međunarodnih ugovora; 3) da se ukinu sve ekonomske zapreke i uspostavi jednakost u uvjetima trgovanja; 4) da se naoružanje smanji do najnižeg opsega spojivoga s vlastitom sigurnošću; 5) da se prilikom uređenja pitanja kolonija vodi računa kako o interesima stanovništva tako i o opravdanim zahtjevima Predsjednik Woodrow Wilson kod Washingtonove grobnice u Mount Vernonu 4. srpnja 1918. kad je, vlada, kojih se utemeljenost ima utvrditi; 6) da se cio povodom Dana državnosti, održao govor naciji o teritorij Rusije evakuira, a pitanja koja se tiču Rusije riješe američkom sudjelovanju u ratu. Wilson je prvi američki tako da joj se osigura mogućnost neovisnog određenja predsjednik koji je SAD zamišljao kao svjetskog vođu, njezina razvoja i njezine politike, da joj se omogući ali Amerikanci nisu bili spremni prihvatiti odgovornosti primanje u društvo slobodnih naroda prema poretku koji razmjerne američkoj moći sama sebi odabere te da joj se pruži potrebna pomoć; 7) da se Belgija evakuira i obnovi; 8) da se cio teritorij Francuske oslobodi i Francuskoj vrati Alsace-Lorraine; 9) da se izvrši ispravak granica Italije prema jasno određenoj etničkoj granici; 10) da se narodima Austro-Ugarske dâ najšira mogućnost za autonomni razvoj; 11) da se Rumunjska, Srbija i Crna Gora evakuiraju i obnove, Srbiji i Poljskoj da se osigura siguran prilaz moru, a odnosi među balkanskim državama da se srede na temelju povijesno utvrđenih linija pripadnosti i narodnosti; 12) da se osmanskim dijelovima Osmanskoga Carstva osigura suverenost, a ostalim narodima toga Carstva mogućnost slobodnog razvoja, dok Dardaneli imaju biti otvoreni za slobodan prolaz brodova; 13) da se osnuje neovisna poljska država sa slobodnim prilazom moru; 14) da se osnuje opći savez naroda kako bi se pružila jamstva velikim i malim državama za njihovu političku neovisnost i teritorijalni integritet. (Hrvatska enciklopedija).

Analiziraj Wilsonove prijedloge u kontekstu onoga što je ostvareno te pokušaj objasniti u čemu leži njihova važnost za međunarodne odnose.

POLITIKA

Zemlje osnivačice Zemlje koje su kasnije pristupile Kolonije članica

Nada u budući svjetski mir – karikatura o Društvu naroda kao djetetu Versajske mirovne konferencije. Uz pomoć interneta istraži u koliko je navrata Društvo naroda interveniralo u vezi s agresijom te kakav je bio ishod intervencija. Što misliš u ulozi Društva naroda? Objasni svoj stav.

stoko pogodila Francusku, ojačale desne struje, konzervativne i fašističke. Ovo je potaknulo stvaranje saveza umjereno i krajnje lijevih stranaka, uključujući i komuniste, koji je na izborima 1936. potukao desno orijentirane stranke. No taj savez nije uspio donijeti žuđenu stabilnost. Italija je kraj Prvoga svjetskog rata dočekala kao država pobjednica, ali ju je pogodila duboka kriza prouzročena masovnom nezaposlenošću i gladi. Bune i štrajkovi, koji su potresali zemlju i prijetili prerastanjem u socijalističku revoluciju, vrhunac su doživjeli 1920. godine. Bogate vladajuće slojeve Italije zahvatio je strah od revolucije. Talijani su bili razočarani i, prema svojim mjerilima, malim poslijeratnim teritorijalnim dobicima. Očekivali su da će iz rata izaći kao najveća sila Sredozemlja, ali dobici su im se sveli

Zemljovid s državama članicama Društva naroda

na dijelove istočne obale Jadrana, nekoliko otoka u Egejskome moru i proširenje afričke kolonije Somalije. Sve je to omogućilo brz politički uspon Benita Mussolinija i njegovih fasci di combattimento (borbenih sastava), tzv. crnokošuljaša, političkog pokreta utemeljenog 1919. godine. Po nazivu odreda pripadnici su prozvani fašistima, a sâm pokret – fašizam. Tvrdeći da će uspostavom autoritarne vlasti, “politikom čvrste ruke”, ugušiti revolucionarne pokrete i obnoviti gospodarsko blagostanje, Mussolini je brzo pridobio brojne pristaše. Podržali su ga i bogati tvorničari i osiromašeni građani koji su čeznuli za sigurnošću i gospodarskim napretkom. Svoje namjere Mussolini je zorno dokazivao uz pomoć crnokošuljaša koji su provodile nasilje nad političkim protivnicima. Osjećajući se dovoljno jakim, Mussolini je 1922. potaknuo pohod fašista na Rim kako bi preuzeo vlast. Iako ga je vlada mogla bez poteškoća zaustaviti, kralj i dvor podržali su ga sa simpatijama. Mussolini, koji osobno nije sudjelovao u pohodu nego je čekao u Milanu, primio je poziv od kralja da sastavi novu vladu, iako su fašisti imali samo neznatan broj zastupnika u parlamentu. Tijekom idućih godina fašisti su nemilosrdno uklanjali sve protivnike, posebno ljevičarske političare. Godine 1925. zabranjene su sve političke stranke osim fašističke, a potpunu vlast zadobilo je Fašističko veliko vijeće i Mussolini okićen titulom Duce – vođa. Time je započelo doba prave fašističke diktature, u kojoj se oko Mussolinija izgradio kult

1. poglavlje

Predstavnici zemalja članica Male antante 1936. u Bukureštu. S lijeva na desno su redom rumunjski prijestolonasljednik Mihael, čehoslovački predsjednik Edvard Beneš, kralj Karlo II. Rumunjski, jugoslavenski princ regent Pavle Karađorđević i rumunjski princ Nikola, kraljev brat. Francuska je iznevjerila Malu antantu kad je 1938. potpisala Minhenski sporazum te dijelove Čehoslovačke prepustila Njemačkoj

Mussolini sa suradnicima maršira na Rim u listopadu 1922. Iako se dao fotografirati kao sudionik pohoda, Mussolini je otišao u Milano, a potom je sutradan stigao u Rim, gdje mu je kralj povjerio mandat za sastavljanje vlade. Mussolini je bio premijer Italije sve do 1943., a višekratno je obnašao i dužnost ministra vanjskih poslova, unutarnjih poslova, rata i kolonija. Fašisti nisu vlast osvojili državnim udarom nego prijenosom moći u okviru ustava

ličnosti. Sva građanska prava i ljudske slobode, uobičajeni za demokratske države, dovedeni su u pitanje. Pod potpuni državni nadzor stavljen je i gospodarski i javni život te svi mediji. Izlaz iz svjetske gospodarske krize fašistička je Italija pronašla u razvijanju industrije oružja i pripremi za osvajanje. Na udaru fašističke Italije našle su se istočna Afrika i istočna obala Jadrana. Namjera je bila zaposjedanjem tih područja stvoriti temelje za osvaja-

Léon Blum (1872. – 1950.), francuski pravnik, književnik i političar, prvi socijalistički predsjednik francuske vlade (1936. – 1937., 1938., 1946. – 1947.). Budući da je bio židovskog podrijetla, postao je metom napada katoličke i antisemitske desnice. Desničarski zastupnik Xavier Valtat, poslije prvi povjerenik za židovsko pitanje u francuskoj ratnoj vladi, izjavio je u Zastupničkom domu: Vaš dolazak na vlast nesumnjivo je povijesni događaj. Prvi put će ova stara galo-romanska zemlja biti pod vlašću jednog Židova. Ja imam hrabrosti javno izreći ono što nacija, duboko u sebi, misli: ‘Poželjno je da ovu zemlju vodi čovjek koji je potomak ovog tla... a ne lukavi talmudist’. U Blumovoj prvoj vladi mjesto su našle i žene, na nižim funkcijama, iako tada još nisu imale glasačko pravo. Blum je predložio i zakon o ženskom pravu glasa, ali je njega odbio Senat kao i u ranijim takvim pokušajima. To su pravo žene stekle tek 1944. odlukom privremene vlade generala Charlesa de Gaullea

nje cijelog Sredozemlja i sjeverne Afrike. Prva žrtva talijanskih fašističkih osvajača postala je 1935. – 1937. afrička carevina Etiopija, siromašna i zaostala zemlja, čiji konjanici nisu mogli kopljima zaustaviti tenkove koji su provalili iz talijanskih kolonija Eritreje i Somalije. Društvo naroda prosvjedovalo je pokušavajući zaštititi svoju članicu, ali tako mlako da su Talijani lako osvojili Etiopiju. Velika Britanija i Francuska priznale su 1938. talijansku okupaciju Etiopije, nadajući se da Italija neće nastaviti osvajanje. No već u proljeće 1939. Italija je okupirala Albaniju, čime je stekla uporište za napad na Grčku i Jugoslaviju. Agresivna politika tjerala je Italiju na razvijanje čvrstih veza s Njemačkom, pa je u jesen 1936. između njih stvoren vojni savez – Osovina Berlin – Rim. Njime je dogovoreno međusobno podupiranje u vanjskoj politici, kao i međusobna vojna i politička suradnja. Dodatno vojnopolitičko povezivanje Italije i Njemačke dogodilo se kad je 1937. Italija pristupila Antikominterskom paktu između Njemačke i Japana, usmjerenom protiv SSSR-a i Kominterne. Njime su se države potpisnice međusobno obvezale na političku podršku u slučaju rata sa SSSR-om. U Španjolskoj je 1931. proglašena republika u kojoj su tijekom sljedećih godina izbijali politički nemiri i sukobi između demokratskih snaga, koje su željele reformama promijeniti dotadašnje odnose u moći i bogatstvu u državi, i starih vladajućih slojeva, uz koje

POLITIKA

Španjolske su se žene ravnopravno s muškarcima borile za republiku

Vođe njemačkih komunista na čelu prosvjedne povorke 1927. u Berlinu. Komunisti su u Njemačkoj bili znatna politička snaga koja je na parlamentarnim izborima od 1924. do 1933. osvojala redovito više od 50 zastupničkih mjesta, a u studenom 1932. čak stotinu. Od 1930. bila je treća po snazi parlamentarna stranka

je pristajala Katolička Crkva i glavnina vojske. Godine 1936. vojska predvođena generalom Franciscom Francom izvela je udar koji nije jednako uspio u svim dijelovima Španjolske. Kad je vlada podijelila oružje civilnom stanovništvu, počeo je građanski rat. Španjolska se podijelila na dio koji je podržavao vladu i dio koji su držali pučisti, uz koje su pristali i fašistički falangisti i monarhisti. Njih je Franco 1937. objedinio u jednu stranku koja je od 1939. bila jedina zakonom dozvoljena politička organizacija u Španjolskoj. S obzirom na to da su republiku branili svi slojevi društva, pa i komunisti, izbijali su međusobni obračuni, što je oslabilo obranu. Europske demokratske države proglasile su se neutralnima i pasivno gledale španjolsku tragediju. Čak su legalno izabranoj vladi onemogućile kupnju oružja, čime su veoma štetile republici. S druge strane, Njemačka i Italija otvoreno su podupirale Franca. Konačno su 1939. republikanci kapitulirali, pa je Franco sve do smrti 1975. diktatorski vladao Španjolskom kao El Caudillo – vođa, gradeći oko sebe kult ličnosti. Nakon što je u Njemačkoj prevratom u studenom 1918. pod vodstvom Socijaldemokratske stranke Njemačke srušena carska vlast i proglašena republika, provedeni su u siječnju 1919. izbori za ustavotvornu skupštinu na kojima su smjeli glasati svi državljani s navršenih 20 godina života, uključujući i žene. Skupština koja je donijela ustav sastala se u gradu Weimaru, pa se zbog toga njemačka država između 1919. i 1933. godine naziva Weimarska Republika. Od samog početka državu su potresali žestoki politički nemiri (ugrožavale su je ekstremna

desnica i ljevica), koje su pojačavali gospodarski problemi prouzročeni teškim teretom otplaćivanja ratne odštete. Od sredine 1920-ih godina nastupila je razmjerna politička stabilizacija koja je potrajala do izbijanja svjetske gospodarske krize. Vajmarska demokracija stajala je u znaku snažne klasne i interesne podijeljenosti njemačkog društva, što je za posljedicu imalo labilnost političkog sustava zbog njegove višestranačke razmrvljenosti. Svjetska gospodarska kriza je društveno-političke suprotnosti u Njemačkoj dovela do vrhunca. Stanovništvo, razočarano neuspjehom socijaldemokratske vlade u rješavanju krize, počelo se okretati dotad nevažnoj političkoj stranci - nacionalsocijalistima (kraće nacistima) koje je predvodio Adolf Hitler. Prvi veći politički proboj nacista, stranke nastale 1920. preimenovanjem Njemačke radničke stranke (utemeljene 1919.) u Nacionalsocijalističku njemačku radničku stranku, dogodio se 1923. kad su, iskoristivši krizu zbog okupacije Ruhra, pokušali izvršiti prevrat u Müchenu ne bi li se dokopali vlasti. Bavarska vlada i vojska suzbile su pokušaj, a Hitler je osuđen na pet godina zatvora, ali je pušten nakon manje od devet mjeseci. U zatvoru je napisao knjigu Mein Kampf (Moja borba) u kojoj je iznio zločinački i rasistički program nacionalsocijalizma, zastupajući imperijalizam, rasizam, mržnju prema Židovima, Slavenima i drugima, učenje o tzv. nadčovjeku, mržnju prema slabima i bolesnima, protukršćanstvo. Nakon što su na prethodnim izborima osvajali neznatan broj poslaničkih mjesta, nacisti su 1930. postali druga po snazi parlamentarna stranka u Njemačkoj,

1. poglavlje

Skupna slika sudionika Hitlerova i Ludendorffova pokušaja državnog udara pred zgradom suda u Münchenu u travnju 1924. nakon sudskog postupka. S pomoću podataka s interneta usporedi Hitlerov pokušaj udara s Mussolinijevim pohodom na Rim.

Službeni potret Adolfa Hilera koji je naslikao Heinrich Knirr, jedini umjetnik koji je nacističkog vođu portretirao uživo. U izgradnji Hitlerova kulta ličnosti istaknutu su ulogu igrale i parole, poput „Jedan narod, jedno carstvo, jedan vođa“ (njemački Ein Volk, ein Reich, ein Führer) i „Vođo, zapovijedaj, mi slijedimo“ (njemački Führer befiehl, wir folgen), kao i tzv. Hitlerov pozdrav ili, kako se još službeno nazivao, njemački pozdrav – Heil Hitler (Zdravo Hitleru), odnosno Heil, mein Führer (Zdravo, moj vođo) ako je pozdrav bio neposredno upućen Hitleru

a dvije godine poslije i prva. To su ostvarili obećavajući nižim i srednjim slojevima stanovništva obnovu gospodarstva i životnog standarda, a kao rješenje krize predlagali su uvođenje diktature. I najimućniji slojevi počeli su pružati oslonac nacistima nadajući se na taj način spriječiti izbijanje komunističke revolucije. Nacisti su u politički život unijeli i korištenje stranačke vojske, tzv. Jurišnih odreda, uz pomoć kojih su vršili nasilje nad političkim protivnicima. Početkom 1933. Hitler je postao predsjednik vlade (kancelar), na čelu stranačke koalicije. Koristeći velike ovlasti kancelara, počeo je provoditi unutarpolitičke mjere koje su naciste ubrzo pretvorile u prave gospodare Njemačke. Kako bi se obračunali sa svojim najžešćim protivnicima, komunistima, nacisti su u veljači 1933. zapalili njemačku skupštinu, optuživši komuniste za to. Dan nakon paljenja vlada je donijela uredbe “O zaštiti naroda i države” i “Protiv veleizdajničkih smutnji” koje su ukidale osnovna ustavna prava građana i pravo priziva pred sudom. Velika ovlaštenja dobila je i policija, a uspostavljena je i tajna policija (Gestapo). Na izborima koji su uslijedili početkom ožujka nacisti su osvojili dotad najviše zastupničkih mjesta, ali ni tada više od polovice. Komunistička poslanička mjesta bila su poništena. Pod pritiskom nacista njemački je parlament donio Zakon o ovlaštenju kojim je Hitlerovoj vladi dano četverogodišnje pravo izdavanja zakona svake vrste bez sudjelovanja parlamenta, uključujući i proračun i zaključivanje međunarodnih ugovora.

POLITIKA ESTONIJA 1934.

NORVEŠKA

demokracija autoritarni režim

ŠVEDSKA

totalitarni režim

DANSKA IRSKA

LITVA 1926.

VELIKA BRITANIJA NIZOZEMSKA BELGIJA

LETONIJA SSSR 1925.

NJEMAČKA NJEMAČKA 1933.

LUKSEMBURG

POLJSKA 1926.

ČEHOSLOVAČKA

AUSTRIJA FRANCUSKA 1932. MAĐARSKA ŠVICARSKA RUMUNJSKA 1920. 1938. JUGOSLAVIJA 1929.

PORTUGAL 1933.

ITALIJA 1922.

ŠPANJOLSKA 1939.

BUGARSKA 1934.

ALBANIJA 1928. GRČKA 1936.

ALŽIR

Time je označen kraj Weimarske Republike i uvedena nacistička diktatura. Još iste je godine zabranjeno djelovanje svih stranaka osim nacističke. Nakon što je 1934. umro dotadašnji njemački predsjednik, Hitler je objedinio položaj predsjednika države i predsjednika vlade te je otad vladao Njemačkom kao Führer – vođa, oko čije se osobe gradio kult ličnosti. Hitlerovoj popularnosti pripomoglo je i rješavanje gospodarske krize. Nacisti su pokrenuli industriju oružja, gradnju cesta i stanova, čime su zaposlili mnogo građana i započeli proces ubrzanog naoružavanja. Takav gospodarski polet mogao je biti samo kratkotrajan jer je morala uslijediti vojnička agresija i osvajanje. Nacisti su zauzeli sve važne položaje u zemlji, dok su se sa svim političkim protivnicima surovo obračunavali, ubijajući ih ili zatvarajući u koncentracijske logore. Nacisti su se obračunali i sa sindikatima nakon što su u krvi ugušene radničke demonstracije. Prijetnju Hitlerovoj vlasti predstavljali su jedino sukobi unutar njegove stranke koje je uspješno riješio. U vanjskoj politici nacisti su od samog početka bili agresivni. Uveli su 1935. opću vojnu obvezu i preuredili vojsku. Promidžbom i nasiljem uspjeli su iste godine plebiscitom priključiti bogatu Saarsku oblast Njemačkoj. Kako bi europskim državama prikazao

TURSKA

Demokratske države, autoritarni i totalitarni režimi u Europi 1939. g. Objasni razliku između autoritarnog i totalitarnog režima.

ZANIMLJIVOST Nacionalsocijalističku Njemačku se poslije Drugoga svjetskog rata uvriježeno naziva Trećim Reichom (Carstvom), pojam koji je 1919. skovao publicist i rani pristaša nacionalsocijalizma Dietrick Eckart, a razglasio ga je kulturni povjesničar i nacionalistički publicist Arthur Moeller van den Bruck u djelu Treće Carstvo (Das dritte Reich, 1923.). Sama nacistička propaganda, nakon učvršćenja Adolfa Hitlera na vlasti, sve je rjeđe koristila pojam, pa ga je naposljetku i napustila budući da je imao snažan kršćanski prizvuk (prema srednjovjekovnim milenarističkim kršćanskim predodžbama koje je oblikovao Joakim iz Fiorea u 12. stoljeću, cijela je ljudska povijest podijeljena u tri razdoblja ili države – starozavjetno doba Oca, kršćansko doba Sina te doba Duha Svetoga, vrijeme otkupljenja – a svako je simbolički određeno svojim vođom). Umjesto Trećeg Reicha, nacističke su vlasti zahtijevale da se kao službeni nazivi koriste Njemačko Carstvo, Velikonjemačko Carstvo ili Nacionalsocijalistička Njemačka. Od 1943. je ime Velikonjemačko Carstvo bilo i jedino službeno. Doba Weimarske Republike nacisti su smatrali međurazdobljem, a nju su pogrdno nazivali sistemom. Nacisti su prisvojili i milenaristički pojam tisućugodišnjeg carstva, a Hitler je 1. rujna 1933. obznanio da je država kojom upravlja Treće Carstvo koje će potrajati tisuću godina.

1. poglavlje

nacionalizam, rasizam antisemitizam (protužidovstvo)

vjera u velikog vođu odbijanje komunizma i socijalizma

odbijanje demokracije

simboli

jačanje oružanih snaga

nasilje

promidžba

nadzor nad javnim i privatnim životom

Zajedničke odrednice fašističke i nacističke ideologije. Protumači shemu.

ske, a 1939. Mađari su priključili sebi dijelove južne Slovačke, nakon što je Slovačka na njemački poticaj proglasila neovisnost od Češke. Istodobno su Nijemci, prijeteći zračnim bombardiranjem Praga, postigli bezuvjetnu predaju Češke, koja je nakon njemačke okupacije postala Protektorat Češke i Moravske. Odmah poslije minhenske konferencije nacisti su i od Karikatura odnosa između Poljske zatražili da im ustupi grad Gdanjsk (njemački Staljina i Danzig). On je zajedno s okolnim područjem tvoHitlera nakon rio poluautonomnu grad državu u kojoj su od 1933. potpisivanja glavni utjecaj imali nacisti. Hitler je pritisak na Poljnjemačkosku pojačao 1939., a kako bi izbjegao mogući sukob sovjetskog pakta o sa SSSR-om, sklopio je – unatoč Antikominternskom nenapadanju u paktu – u ljeto 1939. sporazum sa SSSR-om o desekolovozu 1939. togodišnjem nenapadanju. Uz službeni dio, sporaobnovljenu moć Njemačke te istodobno provjerio zum je sadržavao i tajni dogovor o podjeli interesnih do koje su granice Francuska i Britanija spremne sfera u istočnoj Europi. podnositi njegovu agresivnu vanjsku politiku, Hitler je 1936. uveo vojsku u demilitariziranu Rajnsku oblast, poništivši time jednu od odredbi Versajskog Ponovi mirovnog ugovora. No izostala je svaka reakcija eu- Prisjeti se koji su sve mirovni sporazumi ropskih velesila. Bio je to znak Hitleru da može početi sklopljeni nakon Prvoga svjetskog rata te koje s daljnjim provođenjem svojih agresivnih vanjskopo- su bile njihove glavne odredbe. Zašto je Društvo litičkih planova. Već 1938. Austrija je bez borbe pri- naroda bilo neučinkovita organizacija? Prouči uz pojena Njemačkoj, iako je to bilo protivno mirov- pomoć podataka na internetu ishod francuskih nom ugovoru iz 1919. godine. Iste 1938. godine na parlamentarnih izbora 1936. godine te zaključi koji je konferenciji u Münchenu Britanija i Francuska odo- bio uzrok pobjede lijevih stranaka nad desnima. Istraži brile su Njemačkoj pripajanje čehoslovačke pokrajine zašto se španjolski fašisti nazivaju falangisti. Koje su Sudeta u kojoj je živjelo oko tri milijuna Nijemaca. sličnosti i razlike u dolasku talijanskih fašista, odnosno njemačkih nacista na vlast? Tu je situaciju iskoristila Poljska prisvojivši dio Šle-

POLITIKA

Politički razvoj u međuratnom razdoblju u svijetu Nakon Prvoga svjetskog rata Velika Britanija stekla je naftom bogata područja nekadašnjega Osmanskog Carstva na Bliskom istoku, dok je britanska vlada nastojala u međuraću sačuvati što više od prijeratnog kolonijalnog carstva te nastaviti politiku potpunoga gospodarenja na moru. Politika upravljanja kolonijama samo prema britanskim potrebama nije uspjela jer su mnoge već izvojevale visoku razinu samostalnosti. Kako bi barem formalno ublažili sliku vlasti nad kolonijalnim carstvom, Britanci su naziv Britansko Carstvo (British Empire) zamijenili s Britanska zajednica naroda (British Commonwealth). U najvažnijoj britanskoj koloniji Indiji počela je nakon Prvoga svjetskog rata borba za autonomiju, a potom za punu samostalnost, koju je predvodila Kongresna

stranka pod vodstvom Mahatme Gandhija. Borba se vodila politikom pasivnog otpora, građanskog neposluha i bojkota britanske industrijske robe. Britanci su odgovorili represivnim mjerama, ali je otpor i dalje rastao. Kongresna stranka sudjelovala je prvi put u općim indijskim izborima 1934. osvojivši najviše mjesta u Središnjoj zakonodavnoj skupštini, donjem domu Imperijalnoga zakonodavnog vijeća, koje je, uz britanskog potkralja Indije, imalo zakonodavne ovlasti. Te su godine prvi put i žene smjele glasati. Pravo glasa bilo je određeno dobi, imovinom i obrazovanjem. Novim zakonom o Indiji iz 1935. indijske su provincije dobile veću autonomiju, a na provincijskim izborima 1937. Kongresna je stranka pobijedila u osam od 11 provincija Britanske Indije, potvrdivši se kao najjača politička snaga. Sjedinjene Američke Države su se dragovoljne izolirale, ne priključivši se niti Društvu naroda, nakon što je Senat odbio potvrditi odredbe Versajske mirovne konferencije te je 1921. s Njemačkom sklo17

Britanski poster iz Drugoga svjetskog rata s državama i područjima u sastavu Britanske zajednice naroda. Britanska imperijalna konferencija 1926. označila je dominione, autonomne zajednice u sklopu Britanskoga Carstva, kao članice Britanske zajednice država, a Westminsterski statut iz 1931. priznao je taj naziv umjesto Britansko Carstvo. Istraži koja je uloga britanskog monarha u Britanskoj zajednici naroda (od 1949. samo Zajednici naroda).

1. poglavlje

Potpisivanje međunarodnog sporazuma u kolovozu 1928. u Parizu o odricanju od rata kao sredstva nacionalne politike i načina rješavanja međunarodnih sukoba. Sporazum se naziva i Briand-Kelloggov pakt, prema ministrima vanjskih poslova Francuske i SAD-a koji su ga potaknuli. Glavni mu je nedostatak bio što nije predviđao sankcije protiv napadača, niti nametao ikakve obveze u vezi s razoružavanjem, niti je sasvim odredio što se podrazumijeva pod samoobranom. Među 63 potpisnice (gotovo sve tadašnje države svijeta) bila je i Kraljevina SHS

IZVORI

U ožujku 1938. Andrej Višinski, glavni prokurator (državni odvjetnik) Sovjetskog Saveza, koji je pravno utemeljio Staljinovu Veliku čistku te s njim dogovorio scenarij lažiranih procesa u Moskvi, sažeo je na sjednici Vojnog kolegija Vrhovnog suda SSSR-a ishod posljednjeg velikog izdajničkog procesa, i to protiv 21 optuženika iz tzv. kontrarevolucionarnog Bloka desničara i trockista, među kojima je bio i Genrih Jagoda, bivši šef Narodnog komesarijata unutarnjih poslova: U skladu s tim naumom postojao je i planirani teroristički čin protiv izvanrednog staljinista Ježova. Jagoda je dao naputke da se stvari urede tako da Ježov udiše otrove i postupno umre. Ovo je učinjeno uz znanje i dopuštenje Bloka desničara i trockista. (...) Jagoda, čija je dužnost bila štititi sigurnost države, počinio je najteži zločin. Maskiravši se i pribjegavši dvoličnosti, taj je izdajnik oponašao Josepha Fouchéa. Taj prizemni neprijatelj sovjetske moći, taj nečuveni izdajnik, koji je organizirao skupinu njemačkih špijuna i agenata obavještajne službe, mora biti uklonjen iz života. Nisu svi optuženici u jednakoj mjeri sudjelovali u ovim zločinima. To nije bilo potrebno da bi ih se smatralo sukrivcima. Zadaci, ciljevi i zločinačke aktivnosti bili su svima poznati, svi su ih odobravali i prihvatili. Među zločincima je postojala podjela rada. Zločine optuženika dokazuju njihova vlastita svjedočanstva, dokazi svjedoka, nalazi stručnih svjedoka i materijalni dokazi. Svi ti dokazi stoje sudu na raspolaganju. Govoreći konkretno, akcije svakog optuženika dio su jedinstvenog plana zločinačke aktivnosti (...). (Prema engleskom prijevodu iz lista Sovjetska Rusija danas, travanj 1938., 10-11, dostupno na http://neworleans.media.indypgh.org/uploads/2007/02/the.treason. case.18feb07.pdf1xudb8.pdf). Objasni kakvo je ozračje ovog prikaza. Rastumači usporedbu s Josephom Fouchéom. Saznaj na koji način se dolazilo do priznanja optuženika. Razmisli i obrazloži svoje mišljenje o ovakvom prikazu i to iz pera jednog od tužilaca. Uz pomoć interneta istraži tko je bio Ježov i kakva je bila njegova uloga u Velikoj čistki.

POLITIKA

Djeca gladuju u Rusiji. Fotografija je snimljena 1921. u Buguruslanu u južnom dijelu europske Rusije. Uz pomoć interneta istraži kakvi su bili učinci i posljedice gladi u Sovjetskom Savezu početkom 1920-ih godina.

pljen zaseban mir. Politika SAD-a, koja je uključivala izbjegavanje vezivanja uz vanjskopolitičke sporazume i međunarodne organizacije kako država ne bi bila uvučena u ratne sukobe koji nisu povezani s izravnom obranom vlastitog teritorija, naziva se politika izolacionizma. SAD se u 1920-im godinama usredotočio na sprečavanje rata, pa je 1928. potpisao međunarodni sporazum koji je potaknuo zajedno s Francuskom, a kojim su se potpisnice obvezale kako neće ratom rješavati svoje sporove i konflikte. Učinci gospodarske krize u 1930-im godinama dodatno su učvrstili sklonost SAD-a izolacionizmu. Rusija, u kojoj je na vlast došao komunistički režim, bila je izolirana od ostatka svijeta. Šestogodišnji Ruski građanski rat (1917. – 1923.), u koji su se uplele i sile Antante i njihovi saveznici, poharao je zemlju. U nastojanju da se održe na vlasti, boljševici su provodili tzv. Crveni teror, proganjajući sve neistomišljenike i ideološke protivnike. U isti mah su protivnici boljševika provodili tzv. Bijeli teror. Rat i nasilje, a još više uzastopno razdoblje gladi (1921. – 1923.) koje je uzrokovala suša i epidemija tifusa i kolere, odnijeli su živote milijuna ljudi. Politički sustav koji su zaveli boljševici naziva se komunističkom diktaturom. Prema teoriji komunizma, samo sustavom diktature moglo se provesti stvaranje socijalističkog društvenog

Josif Visarionovič Džugašvili (1879. – 1953.), poznatiji pod nadimkom Staljin, „Čelični“, kao generalisimus. Uz pomoć literature i interneta istraži kako je Staljin upravljao SSSR-om te napiši o tome sastavak. Oblikuj vlastito mišljenje o Staljinovoj ulozi u povijesti 20. stoljeća i objasni ga.

uređenja. Zbog toga je ozakonjena potpuna vladavina samo jedne, komunističko-boljševičke stranke. Taj jednostranački sustav vlasti bio je obilježje svih kasnije nastalih komunističkih država. Na samom kraju 1922. boljševici su na prostoru Ruske, Ukrajinske, Bjeloruske i Zakavkaske Sovjetske Socijalističke Republike formirali Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR) - federaciju republika naroda koji su nastanjivali te krajeve. Prema Ustavu, najviše zakonodavno i upravno tijelo SSSR-a bio je Svesavezni kongres sovjeta, odnosno, od 1936., Vrhovni sovjet SSSR-a. On je birao svoj prezidij, kolektivno vodstvo države, te imenovao vijeće ministara, tijelo izvršne vlasti. No glavnu riječ u državi imao je politbiro komunističko-boljševičke partije. Plan boljševičkog vodstva bilo je širenje revolucije iz SSSR-a na ostale zemlje. Zbog toga je 1919. godine u Moskvi utemeljeno međunarodno udruženje komunističkih partija pod nazivom Treća internacionala (Komunistička internacionala ili Kominterna) kojoj je bio cilj proširiti komunističku ideologiju u drugim državama i potaknuti svjetsku revoluciju. Zbog takvih su nastojanja vlade brojnih država posve izolirale SSSR.

1. poglavlje

ZANIMLJIVOST Razdoblje od 1936. do 1938. u povijesti SSSR-a naziva se Velikim terorom, odnosno Velikom čistkom. Riječ je o nizu postupaka političke represije, progona i smaknuća koje je potaknuo Staljin. Na udaru su se najprije našli članovi Komunističke partije, vladini službenici, vojno vodstvo, pripadnici znanstvene i kulturne elite, a potom i razmjerno imućni seljaci (tzv. kulaci) i etničke manjine. Žrtve represija pretežito su bili obični građani, iako su najviše pozornosti dobili lažirani procesi protiv civilnih i vojnih dužnosnika. Svi osumnjičeni za protusovjetske stavove ili djelovanje proglašavani su narodnim neprijateljima s kojima se treba obračunati i koje valja ukloniti. Provedba terora bila je povjerena tijelima Narodnog komesarijata unutarnjih poslova (NKVD).

Nakon Lenjinove smrti 1924. godine, vodstvo nad SSSR-om preuzeo je Josif Visarionovič Džugašvili s nadimkom Staljin, koji je od 1922. bio generalni sekretar (glavni tajnik) Komunističke partije. Kako bi učvrstio vlast, počeo je s krvavim političkim progonom svojih političkih protivnika, tzv. čistkama. Vrhunac čistki zbio se između 1936. i 1938., kada je u SSSR-u održana serija zloglasnih lažiranih sudskih procesa na kojima je zbog izmišljenih optužbi osuđeno na smrt i odmah strijeljano mnogo istaknutih državnih i partijskih dužnosnika. Tako se Staljin učvrstio na vrhu sovjetske hijerarhije kao “vidovit, nepogrešiv i svemoćan vođa”, slavljen u dotad neviđenom kultu ličnosti. Smaknuti su i mnogi strani komunisti koji su u Rusiji potražili utočište pred progonom u vlastitim zemljama. U unutarnjem upravljanju SSSRom Staljinov je cilj bio pretvaranje države iz pretežno poljoprivredne u industrijaliziranu. Svi koji su se opirali službenoj politici ili se nisu slagali sa svemoći komunističke partije bili su likvidirani ili odvođeni u koncentracijske logore u Sibiru i na sjeveru europske Rusije. Do 1935. u njima je već bilo više od milijun zatvorenika koji su služili kao robovska radna snaga za velike pothvate. Prema nekim procjenama, tijekom Staljinove vlasti stradalo je više od 20 milijuna ljudi. Iako je Osmansko Carstvo preživjelo Prvi svjetski rat, mirovnim ugovorom 1920. u Sèvresu zadan mu je težak udarac jer je bilo svedeno na turski etnički teritorij u središnjoj i sjevernoj Anadoliji te tjesnace s Istanbulom. Grčka je dobila upravu nad većinskim

Karikatura iz novina Dayton Ohio Daily Newspaper, 1924. Objavljena je nakon potpisivanja mirovnog u Lausanni 1923. između Turske i sila Antante kojim je okončan ratni sukob 1919. – 1922., ali i koji je omogućio Turskoj da ne snosi odgovornost za krvoproliće nad Armencima. U potpisu karikature stoji: Bah, cijena krvoprolića je nafta. Na listu papira u samoj karikaturi piše: Američki predstavnik u Lausanni žestoko se upleo u turske poslove kad su prava na naftu došla u pitanje, ali je šutio o turskim zvjerstvima. Odredi svoj stav o sadržaju karikature.

grčkim gradom Smirnom i jugozapadnom Malom Azijom te egejskim otocima koje je zaposjela 1919. – 1920. u izravnoj vojnoj intervenciji, dok je Italija prisvojila Dodekaneske otoke, očekujući steći i dijelove jugozapadne Male Azije. U takvim okolnostima počeo se razvijati nacionalni pokret pod vodstvom Mustafe Kemal-paše. U anadolskom gradu Ankari izabrana je privremena vlada koja nije priznavala vlast sultana i parlament u Istanbulu. Parlament su 1920. raspustili Britanci, nakon čega je bila sazvana Velika nacionalna skupština Turske u Ankari. Vojska naci-

POLITIKA

Ubijeni Armenci u veljači 1919. u istočnoj Maloj Aziji. Na internetu istraži podatke o turskim masovnim zlodjelima nad Armencima i drugim etničkim skupinama te napiši sastavak. Kakav je stav službene turske politike prema tome?

onalnog pokreta upustila se u rat protiv stranih sila koji je u Turskoj prozvan Ratom za nezavisnost, a poslije Oslobodilačkim ratom. Vođen je na tri bojišnice, u zapadnoj Maloj Aziji protiv Grka, u istočnoj protiv Armenaca koji su proglasili republiku, a u južnoj protiv Francuza i Armenaca. Vojska nacionalnog pokreta oružje je nabavljala od Sovjetske Rusije. Do 1922. Grci su izbačeni iz Male Azije, 1921. okončane su borbe s Francuzima, a Armenci su poraženi još 1920. godine. Pritom su turske postrojbe protiv Armenaca i Grka izvršile prvi genocid i etničko čišćenje u 20. stoljeću. Bio je to nastavak prethodne, osmanlijske politike protiv Armenaca od kraja 19. stoljeća i posebno tijekom Prvoga svjetskog rata kada su se na udaru našli i Grci. Tijekom grčko-turskog rata grčka je strana također počinila zvjerstva nad turskim stanovništvom. Vojnim pobjedama Kemal-paša je postao neosporivi gospodar Turske, pa je Velika nacionalna skupština Turske u Ankari ukinula 1922. sultanat. Novim mirovnim sporazumom 1923. bio je poništen mirovni ugovor u Sèvresu, a Republika Turska priznata je punopravnom nasljednicom Osmanskog Carstva, nakon čega je i službeno bila proglašena. Sporazum je omogućio i da Grčka i Turska zamijene stanovništvo one druge nacionalnosti, odnosno vjeroispovijesti, čime je visoka politika ozakonila etničko čišćenje. Takvo suglasno etničko čišćenje današnjim se rječnikom naziva humano preseljenje. Mustafa Kemal postao je

prvi predsjednik Republike Turske. Da bi modernizirao i ojačao zaostalu zemlju, pokrenuo je niz reforma. Uvedeni su višestranačka demokracija (sâm Mustafa Kemal zatražio je da se osnuje još jedna stranka kao oporbena vladajućoj), opće pravo glasa, latinica i gregorijanski kalendar, a umjesto vjerskog pravosuđa uvedeno je moderno zapadnoeuropsko. No političkim životom ravnala je jedna stranka kojoj je na čelu bio Mustafa Kemal, njegov je autoritet bio neupitan,

Mustafa Kemal (1881. – 1938.) sluša građanina u Tokatu, 1930. Mustafi Kemalu je 1934. parlament zbog zasluga dodijelio počasno ime Atatürk - “otac Turaka“, temeljem Zakona o prezimenima koji je turskim državljanima nalagao da uzmu stalno prezime te izaberu tursko ime. Doskora su zabranjene i titule i nadimci. Politička doktrina Mustafe Kemala naziva se kemalizam

1. poglavlje

Sun Jat-sen (1866. – 1925.) sa svojim mladim štićenikom Čang Kaj Šekom (1887. – 1975.). Prema Sun Jat-senovoj teoriji, Kuomintang je Kinu trebao izgraditi u tri faze: prva je faza vojne vladavine tijekom koje će Kuomintang preuzeti vlast i ujediniti Kinu silom, druga je političkog tutorstva, a treća je ustavne demokracije

pa je od 1930. do 1945. Turska i službeno imala jednostranački sustav. U Kini je još 1912. uspostavljena republika pod vodstvom Sun Jat-sena i stranke Kuomintang. Kao izrazito poljoprivrednu zemlju, Kinu su opterećivali problemi veleposjeda i velike bijede seljaka. Utjecaj kolonijalnih velesila, posebno Japana i Britanije, ometao je razvoj i crpio gospodarstvo. Zbog toga je Sun Jat-sen pokrenuo proces modernizacije zemlje, koji je nastavio Čang Kaj Šek, uspjevši do 1928. ujediniti zemlju tako što je dijelom porazio, a dijelom se nago-

Kinesko je stanovništvo masovno bježalo pred nasiljem japanske vojske

Japanski general Tanaka Giiči (1863. – 1929.), premijer 1927. – 1929. Pripisuje mu se stvaranje tzv. Tanakina memoranduma, navodnoga, detaljno razrađena plana uspostave japanskog kolonijalnog carstva osvajanjem tihooceanskih i azijskih prostranstava. Uz pomoć interneta istraži pitanje autentičnosti tzv. Tanakina memoranduma.

dio s pokrajinskim vojskovođama. Nakon Sun Jat-senove smrti Kuomintang se podijelio na lijevo i desno krilo, pa je od 1928. desno, nacionalističko krilo na čelu s Čang Kaj Šekom upravljalo kao jedina stranka Kinom. Kina je tako po političkom uređenju postala jednostranačka država. Kako bi se osnažio Kuomintangov položaj, uveden je kult ličnosti Sun Jat-sena. Izazov Čang Kaj Šekovoj prevlasti uputili su kineski komunisti predvođeni Mao Ce Tungom, koji su stajali pod sovjetskim utjecajem, pokrenuvši 1927. socijalističku revoluciju. Bio je to početak građanskog rata između vojske republike i kineske Crvene armije koju su podržavali seljaci bezemljaši. Japan je stupio u Prvi svjetski rat na strani Saveznika, nadajući se da će tako pospješiti širenje svojega kolonijalnog carstva. No poslijeratni teritorijalni dobici nisu ni približno zadovoljili japanske želje. Pod pritiskom SAD-a i Velike Britanije Japan je 1922. morao napustiti područja koja je zaposjeo tijekom Ruskoga građanskog rata. Nakon rata činilo se da će liberalni parlamentarizam odnijeti pobjedu u Japanu. Zemlja je 1918. dobila prvu civilnu vladu, koju su sačinjavali zastupnici političkih stranaka predvođeni liberalima. No vlada nije mogla sasvim demokratizirati zemlju i uvesti parlamentarni sustav jer je važan izvanpar-

POLITIKA lamentarni činitelj ostao car, oslonac stare plemićke zemljoposjedničke elite. Usprkos modernim građanskim reformama, vojska je zadržala povlašten društveni položaj i mogućnost miješanja u politički život. Nije bila podređena parlamentu, nego caru te je zbog njegove pasivnosti bila posve samostalna. U međuraću Japan se susreo s dva teško rješiva problema: prenaseljenošću i nedostatkom sirovina nužnih za razvoj industrije. Najutjecajniji slojevi države – tvorničari, zemljoposjednici i vojni vrh – rješenje su vidjeli u širenju na nova područja Azije, tj. u stvaranju vlastitog kolonijalnog carstva. No jedini način da se zadobiju nove zemlje bio je rat. Svjetska gospodarska kriza je i u Japanu izazvala gospodarske i društvene potrese, pobudivši porast japanskog nacionalizma i rasizma. Od 1931. skupine iznimno agresivnih vojnih časnika preuzele su vlast, našavši podršku među vladajućim slojevima društva, ali i kod seljaka i drugih vojnih časnika. Ukinut je demokratski ustroj te političke stranke i sindikati. Japanu su pridavali pravo da vlast proširi na prostranstva istočne Azije jer su Japanci tobože rasno nadmoćni nad ostalim azijskim narodima. Već 1931. Japanci su vojno zaposjeli Mandžuriju, sjeveroistočnu kinesku oblast bogatu prirodnim resursima, koja je godinu dana poslije postala marionetska država Mandžukuo. Japan je 1937. zaratio s Kinom, započevši daljnje osvajanje njezina teritorija. Pod pritiskom japanskog napada privremeno je prekinut sukob između Čang Kaj Šekova Kuomintanga i Mao Ce Tungovih komunista. U međuvremenu se Japan počeo približavati Njemačkoj s kojom je 1936. sklopio Antikominterski pakt. Nakon što im se priključila i Italija, to je postalo oslonac za proširivanje suradnje triju država te nastanak saveza poznatog kao Osovina Berlin – Rim – Tokio, odnosno Trojnog pakta, koji je sklopljen 1940. na Hitlerov poticaj. Ponovi Objasni što je to politika izolacionizma. Istraži koji su glavni razlozi stajali iza takve američke politike. Koja su glavna obilježja sovjetske vanjske i unutarnje politike u međuratnom dobu? Odredi svoje mišljenje o okolnostima nastanka Republike Turske. Kakve su političke prilike vladale u Indiji, a kakve u Kini? Obrazloži temeljne karakteristike političkog razvoja u Japanu u međuraću.

Smjesti u prostor i vrijeme Izradi lente vremena u kojima ćeš prikazati događaje vezane uz dolazak fašista na vlast u Italiji i nacista u Njemačkoj.

Istraži povijesne izvore Pronađi povijesne izvore pomoću kojih ćeš objasniti nastanak i razvoj kulta ličnosti u jednoj od izabranih država u međuratnom razdoblju. Analiziraj izvore i obrazloži razlog svog izbora. Uz pomoć nastavnika raspravi o ulozi propagande u nastanku kulta ličnosti.

Objasni uzroke i posljedice Izaberi jednu od europskih država te objasni uzroke i posljedice izlaska iz gospodarske krize. Objašnjenje prikaži pomoću info grafikona. Razmisli je li postojao bolji način izlaska iz krize i napiši o tome kratak sastavak.

Prepoznaj promjene Razmisli možeš li danas u nekoj od država prepoznati obilježja autokratskog i/ili totalitarnog režima. Procijeni što bi se sve moglo dogoditi u toj državi. Svoja razmišljanja iznesi i razmijeni na nastavi.

Sagledaj prošlost Dogovori s ostalim učenicima izradu plakata o političkim obilježjima država u međuratnom razdoblju. Za svaku pojedinu državu izradite plakat na kojem treba prikazati: vanjsku politiku, unutrašnju politiku, važne osobe, lentu vremena s najvažnijim događajima. Izradi kartu na kojoj ćeš prikazati saveze i sustave saveza koji su nastali u međuratnom razdoblju. Usporedi kartu sa sustavima saveza iz Prvoga svjetskog rata. Raspravi o razlozima promjene.

Usporedi i zaključi Usporedi Društvo naroda s Ujedinjenim nacijama; usporedbu kroz sličnosti i razlike prikaži Vennovim dijagramom. O svojim zaključcima raspravi na nastavi.

1. poglavlje

2. POLITIČKI RAZVOJ U MEĐURATNOM RAZDOBLJU U HRVATSKOJ: SUKOB FEDERALIZMA I UNITARIZMA I RJEŠAVANJE HRVATSKOG I OSTALIH NACIONALNIH PITANJA U PRVOJ JUGOSLAVENSKOJ DRŽAVI

Nova država u koju su bile uklopljene hrvatske zemlje nastala je na ruševinama Austro-Ugarske Monarhije te nasljeđu kraljevina Srbije i Crne Gore. Imala je oko 12 milijuna stanovnika, a bila je jedna od etnički najšarolikijih zemalja Europe. U njoj je živjelo vrlo mnogo različitih naroda (Srbi, Hrvati, Slovenci, Crnogorci, Muslimani-Bošnjaci, Makedonci, Nijemci, Mađari, Romi, Albanci te niz brojčano manjih naroda). Svi oni donijeli su različito kulturno, vjersko, političko, upravno i gospodarsko nasljeđe. No politički nositelji nove države bili su Srbi, Hrvati i Slovenci, za koje se prema službenoj ideologiji smatralo kako predstavljaju tri ogranka („plemena“) jednog južnoslavenskog (jugoslavenskog) naroda. Drugi narodi nisu se spominjali ili su se uzimali dijelom ova tri. Nakon stvaranja zajedničke države planirano je postupno oblikovanje zajedničke južnoslavenske (jugoslavenske) nacije. Osnutak nove države već na samom početku izazvao je nezadovoljstvo mnogih političkih krugova u hrvatskim zemljama. Protiv njega je ustala Čista stranka prava koja je već sutradan izdala proglas osudivši takav način ujedinjenja. Godine 1919. s ostalim se pravaškim skupinama protivnicama ujedinjenja spojila u Hrvatsku stranku prava (HSP) kojoj je kasnije na čelo došao odvjetnik Ante Pavelić, dotadašnji njezin tajnik, budući vođa ustaškog pokreta. Stranka je imala malen broj pristaša, najviše među sitnim građanstvom, pretežno u Zagrebu, pa nije niti ostvarila

znatniji utjecaj u političkome životu Hrvatske. Hrvatska pučka seljačka stranka, na čelu sa Stjepanom Radićem, također je zatražila očuvanje pune hrvatske državnosti i vlasti Sabora. Potkraj 1920., a prije izbora za Ustavotvornu skupštinu, stranka je odbacila monarhijsko uređenje, promijenivši naziv u Hrvatska republikanska seljačka stranka (HRSS). Na izbo-

IZVORI

Iz proglasa Čiste stranke prava od 2. prosinca 1918.: Stranka prava izjavila se je još za ujedinjenje svih Slovenaca, Hrvata i Srba u jednu nezavisnu državu s uvjerenjem, da se odluku o tome ujedinjenju imade prepustiti slobodnoj volji cjelokupnog naroda. Ovo je načelo usvojilo i Nar. Vjeće SHS, pa je to načelo došlo do izraza i u adresi na Nj. Visočanstvo, srpskog prijestolonasljednika Aleksandra, koja mu je pročitana i predana u Beogradu, jer se u njoj priznaje da svaki narod sam ima da odluči o svojoj sudbini. Unatoč tome evo proglašena je jedinstvena država Srba, Hrvata i Slovenaca i prenešena vladarska vlast na Njegovo Veličanstvo srpskog kralja Petra I. bez pitanja slobenoga, hrvatskoga i srpskog naroda. Je li to pravedno? Je li to ustavno? Zar se tako provađa opće priznato samoodređenje naroda? (Ferdo Čulinović, Jugoslavija između dva svjetska rata, sv. I, Zagreb 1961., 103).

O kojem je općepriznatom samoodređenju naroda riječ u proglasu? U čemu je bio za Čistu stranku prava glavni problem prilikom ujedinjenja?

POLITIKA rima je postala uvjerljivo najjača hrvatska stranka i četvrta po snazi u čitavoj državi. Među hrvatskim strankama prije izbora velik je ugled uživala Hrvatska zajednica (HZ), nastala 1919. ujedinjenjem političara iz svih dijelova Hrvatske koji su bili nezadovoljni unitarizmom, nasilnom centralističkom upravom Beograda i brisanjem svih povijesnih i narodnosnih posebnosti Hrvatske. Središnje pitanje koje je zaokupljalo stranke bilo je uređenje nove države, hoće li biti republika ili monarhija, odnosno unitarna, centralizirana država, ili će imati obilježja federalne države, s prihvaćanjem nacionalnih posebnosti. Dio nezadovoljnika, prvenstveno pripadnici nekadašnje Stranke prava, među kojima je bilo najviše časnika bivše austrougarske vojske i hrvatskog domobranstva, ali i visokih činovnika, višeg sloja plemića i pojedinih političara, odlučili su napustiti Hrvatsku. Ne mogavši se pomiriti s novonastalim prilikama u kojima su politički protivnici bili izloženi progonu, premlaćivanju i utamničenju, a nepoćudni otpuštani iz službe ili premještani na rad izvan Hrvatske u drugi kraj države, odlučili su djelovanjem iz inozemstva ostvariti hrvatsku samostalnost. U proljeće 1919. u Grazu u Austriji ti su emigranti osnovali Hrvatski komitet, čiji je cilj bila borba za stvaranje samostalne hrvatske republike. Sjedište mu je uskoro bilo premješteno u Beč. Pristaše su imali i u Mađarskoj, pa su 1920. utemeljili vlastitu oružanu silu – dragovoljačku Hrvatsku legiju koja je u slučaju da u Hrvatskoj izbije pobuna, trebala pomoći vojnim djelovanjem. Za razliku od stranaka hrvatskog nacionalnog predznaka, stranke koje su okupljale Srbe u Hrvatskoj – Demokratska stranka osnovana 1919. u Sarajevu udruživanjem nekoliko prijeratnih stranačkih skupina i srbijanska Narodna radikalna stranka, ujedno i dvije najutjecajnije stranke u državi, iako je potonja bila glavni oslonac režimu i upravljala državom u stranačkim koalicijama – zastupale su unitarizam i centralizam. Narodna radikalna stranka je ustrajala na srpskoj prevlasti, smatrajući da je nova država zapravo proširena Srbija. Postupno je u njoj prevladala struja koja je bila bliska vladaru, pa mu je pomagala u sve jačem miješanju u politički život zemlje na velikosrpskim osnovama. Iako je prijestolonasljednik i regent Aleksandar još početkom 1919. objavio proglas u kojemu je najavio ustavnu vladavinu s predstavničkim tijelom, opće

Stjepan Radić na plakatu svoje stranke kojim se zalaže za republiku. Iza Radićeva podupiranja republikanstva stajala je ideja koju je izrazio još na sjednici Glavnoga odbora stranke 27. srpnja 1918. kad se založio za ustroj Hrvatske kao seljačke republike koja bi bila utemeljena na demokratskim mjerilima i visokim moralnim načelima

ZANIMLJIVOST U razdoblju između dva svjetska rata bio je u Hrvatskoj vrlo razvijen politički život budući da je poprimio izraz protivljenja službenoj državnoj politici. Održano je sedam izbora za narodnu skupštinu (1920., 1923., 1925., 1927., 1931., 1935. i 1938. godine), jedan jedini izbor (1927. godine) za Oblasnu skupštinu Zagrebačke oblasti te sedam općinskih izbora (1920., 1926., 1927., 1928., 1936. i 1940. godine) koji su u većini slučajeva bili nepotvrđeni, pa su se održavali naknadni izbori. Izborno su pravo imali svi muškarci s navršenom 21 godinom života, dok su kandidati morali biti stariji od 25 godina. Parlamentarni izbori često su bili provođeni pod policijskim pritiskom, čime su vlasti htjele zastrašiti oporbene birače.

1. poglavlje

Radnici bjelovarske ložionice 1927. godine. Iako je KPJ već od 1921. bio zabranjen, a njegovo članstvo malobrojno i tajno organizirano, njegove socijalnorevolucionarne parole često su nailazile na plodno tlo kod radništva, koje je u Kraljevini SHS najvećim dijelom živjelo u vrlo teškim socioekonomskim uvjetima

Kralj Aleksandar I. Karađorđević sa suprugom Marijom, kćerju rumunjskog kralja Ferdinanda I. iz dinastije Hohenzollern-Sigmaringen 1922. godine. Aleksandar je službeno naslijedio oca nakon njegove smrti u kolovozu 1921. Vidovdanskim ustavom kralj je dobio vrlo široke ovlasti. Sudjelovao je u sva tri oblika vlasti predviđena ustavom. Zakonodavnu vlast vršili su parlament i šef države koji je sazivao Narodnu skupštinu, imao ju je pravo raspustiti i potvrđivao je zakone koje je ona donosila. Kralj je obnašao upravnu vlast preko ministara. Imenovao je predsjednika i članove vlade koja je bila odgovorna njemu i Narodnoj skupštini. Sudsku vlast imali su sudovi, ali su njihove presude izricane i izvršavane u ime kralja

Prvo zasjedanje skupštine Kraljevine SHS

pravo glasa, slobodne izbore za ustavotvornu skupštinu, rješenje zemljoradničkog pitanja, utvrđivanje državnih granica u skladu s narodnostima te brigu za vojnike i stradalnike rata, bezustavno je stanje potrajalo pune dvije i pol godine. Vladalo se naredbama iz Beograda. U provedbi zacrtane politike vlasti se nisu libile posezati čak ni za nasiljem i zastrašivanjem. Kad su potkraj 1920. konačno raspisani izbori za Ustavotvornu skupštinu, izborni je red išao u prilog srpskim strankama. Mnoge stranke nisu niti smjele djelovati, pa su brojni nezadovoljnici iz Makedonije, Crne Gore i s Kosova glasali za Komunističku partiju Jugoslavije (KPJ) kako se 1920. prozvala Socijalistička radnička partija Jugoslavije osnovana 1919. godine. Ta je stranka u Hrvatskoj u to vrijeme bila najjača općejugoslavenska stranka, razvijajući preko radničkih sindikata veliku aktivnost organiziranjem štrajkova po cijeloj državi, ali je podcjenjivala nacionalno i seljačko pitanje. Zbog izbornog uspjeha komunista vlada je na samom kraju 1920. donijela Obznanu, ukaz čije su odredbe omogućavale progone zbog političkih ideja i djelovanja, dok su poslanička mjesta komunista bila poništena. Ustavotvorna skupština donijela je 1921. novi ustav – Vidovdanski ustav. Najjača hrvatska stranka HRSS, kao i HSP i HZ, odbili su sudjelovati u njezinu radu jer su se nadali blokirati rad skupštine te ujedno nagla-

POLITIKA siti nepriznavanje novouspostavljene države, no nisu u tome uspjeli. Ustavom je potvrđena srpska prevlast u novoj državi koja se otad službeno nazivala Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Država je bila definirana kao ustavna, parlamentarna i nasljedna monarhija. Pod nazivom “troimenog naroda Srba, Hrvata i Slovenaca” proglašen je nacionalni unitarizam, a na temelju načela “jedan narod - jedna država” ozakonjen je centralistički ustroj monarhije. Kralj je dobio široke ovlasti kojima je postao najvažniji politički činitelj. Njegova je osoba bila nepovrediva i nije bio nikome politički odgovoran. Ukinut je bio i Hrvatski sabor. Upravno je država podijeljena na 33 područja (oblasti), ali tom podjelom, koja je provedena 1924. godine, nisu poštovane povijesne granice zemalja koje su tvorile državu. Vlada je 1921. donijela Zakon o zaštiti javne bezbednosti i poretka u državi (tzv. Zakon o zaštiti države) kojim su pojačani državno nasilje i progoni. Osobito su stradali komunisti, ali i članovi HRSS-a. Mlađi pristaše unitarističkog uređenja i centralističke vlasti osnovali su 1921. u Splitu Jugoslavensku naprednu nacionalističku omladinu koja je okupljala Srbe i dio Hrvata. Sljedeće godine promijenila je ime u Organizacija jugoslavenskih nacionalista (ORJUNA) i više nije okupljala samo omladinu. Imala je vlastitu paravojnu organizaciju koja je tijekom 1920-ih godina na ulicama gradova tadašnje države vodila sukobe s hrvatskim nacionalistima i komunistima. Najsnažniju podršku imala je u Dalmaciji i Sloveniji koje je najviše ugrožavao talijanski ekspanzionizam. Kao protutežu nasilju orjunaša – kako su prozvani pripadnici ORJUNA-e – osnovana je Hrvatska nacionalistička omladina (HANAO) koja je uglavnom okupljala studentsku mladež iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a potkraj 1920-ih godina poprimila je fašistička obilježja. Odvajanjem orjunaša koji su u jugoslavenstvu vidjeli opasnost za srpstvo te su se zalagali za velikosrpske ideje nastala je 1922. Srpska nacionalna omladina (SRNAO) koja je odmah usvojila teroristički način djelovanja ORJUNA-e i usmjeravala ga prvenstveno protiv nje. Njezini su pripadnici bili članovi ili simpatizeri Radikalne stranke. Otvoreno protivljenje samom postojanju Kraljevstva SHS te politički program koji je tražio osnivanje hrvatske seljačke republike pretvorili su HRSS u najpopularniju političku stranku hrvatskog naroda. Kao hrvatski odgovor na Vidovdanski ustav, HRSS je

1921. izradio nacrt Ustava neutralne seljačke republike Hrvatske, koji je dopunjavan 1922. godine u novinskim intervjuima. Prema tom ustavnom nacrtu, Republika Hrvatska bila bi u konfederaciji s ostalim južnoslavenskim državama ili posve samostalna. Republika bi se temeljila na samoodređenju “hrvatskog naroda i hrvatske države protiv tiranije beogradske vlade”. Na idućim izborima 1923. HRSS je osvojio golemu većinu hrvatskih glasova u Hrvatskoj i Bosni i IZVORI

Seljak Tomo Picer iz Koprivnice uputio je 19. lipnja 1920. Stjepanu Radiću, odnosno uredništvu Slobodnog doma pismo o izborima koji su održani 28. studenoga 1920. godine: Najprije i najodlučnije tražimo samoodređenje naroda i konstituantu. Tražimo ovo zato jer je Vilson u svojih 14 točaka izjavio bivšoj Austro-Ugarskoj, neka prihvati ovih 14 točaka i rat će biti svršen. Još je Vilson u svojoj poruci naglasio da mali narod ne smije biti potlačen, nego da je sam sebi i na svom gospodar. Braćo seljaci. Koliko smo doživjeli do sada od onih obećanja Vilsonova, od naše školane gospode, od kada je nastao prevrat? Obećala su nam ta gospoda zlatna brda i medene doline. Kazala su, neka budemo strpljivi, da će konstituanta, iliti ustavotvorni sabor urediti takovu državu, kakovu si narod odabere: ili centralističku, ili federativnu, ili kraljevinu, ili republiku. A što rade ta gospoda sada? Sada bi sva ta gospoda rada stvoriti zakon, da konstituanta ne stvara nikakvo uredjenje države. Ta gospoda hoće dakle zavezati oči seljačkom svietu, da im povjeruje, da je najbolje, što oni samo po sebi rade. Gospodo. Bez pitanja naroda ne smijete ništa učiniti. Gospodo, samo pomalo. Najprije promislite tko je država, tko je u našoj Hrvatskoj, koji broji 80 posto. Vi se ne obazirete na to, da vam taj narod uzdržava sve. Bez njega nemate života. Je li vi, gospoda, mislite i nadalje sami ovako raditi? Ako tako mislite, onda ajmo, pa se razdielimo, vi ostajte sami za sebe, a mi ćemo za sebe, da živimo, da vidimo, koji će bez koga lakše živiti. Vidjet ćemo, da li vi nama priradite svakidanji kruh, ili mi vama. Ako pak ne možemo nijedan bez njednoga da budemo, onda ostajmo zajedno i tražimo samostalnu Hrvatsku u federativno uredjenoj Jugoslaviji… Zato svi mi, koji oremo i kopamo, moramo raditi samo za svoju seljačku stranku, kojoj je vodja Stjepan Radić. Dakle u kratko – seljačkom slogom za seljačko i hrvatsko samoodređenje. (Mira Kolar-Dimitrijević, Pisma Podravaca Stjepanu i Antunu Radiću, Podravski zbornik 18, Koprivnica 1992., 92-93). Kakav stav izražava autor pisma?

1. poglavlje

AUSTRIJA MAÐARSKA

Maribor ITALIJA

Ljubljana Zagreb

RUMUNJSKA

Osijek

Karlovac

Novi Sad

Vukovar Banja Luka

Bihać

Beograd Šabac

Tuzla

Smederevo

Valjevo

Travnik

Kragujevac

Užice

Sarajevo

Čačak

Split

Požarevac Zaječar Čuprija Kruševac

r Niš

Mostar

n s

BUGARSKA

Priština

Dubrovnik

Vranje

Cetinje Skoplje

Štip

o r

e ALBANIJA

Bitolj GRČKA

Podjela Kraljevine SHS na oblasti

Stjepan Radić sa članovima predsjedništva Međunarodnoga seljačkog saveza tijekom boravka u Moskvi (1924.)

Hercegovini, postavši stranka koja je posve legitimno mogla zastupati cjelokupni hrvatski narod te istodobno i ustanova koja je preuzela teret organizacije cjelokupnog hrvatskog nacionalnog i političkog otpora. Još 1921. osnovan je Hrvatski radnički savez, sindikalna organizacija HRSS-a za zaštitu i poboljšanje socijalnog položaja radnika, a 1925. utemeljena je Seljačka sloga, udruženje za promicanje i čuvanje narodne kulture, prosvjećivanje seljaštva te suzbijanje nepismenosti.

Uvidjevši da je svaka legalna demokratska parlamentarna borba za promjene u Kraljevini SHS‑a neučinkovita, Stjepan Radić je 1923. otišao u inozemstvo kako bi izvijestio vlade europskih zemalja o položaju u kojem se našao hrvatski narod te internacionalizirao hrvatsko pitanje. Posjetio je Austriju, Britaniju i SSSR, no bez rezultata. Zbog Radićeva odlaska u Moskvu, učlanjenja HRSS-a u Seljačku internacionalu (1924.) i susreta s komunističkim dužnosnicima, vlada Kraljevine SHS‑a donijela odluku kojom se i HRSS stavlja pod udar Zakona o zaštiti javne bezbednosti i poretka u državi, pa je Stjepan Radić uhićen, a HRSS zabranjen. Nakon zatvaranja nekoliko vođa HRSS-a Radić je 1925. popustio pod pritiscima vlade, nagodio se s dvorom, napustio republikanstvo te priznao Vidovdanski ustav i dinastiju Karađorđevića. Stranka se otad nazivala Hrvatska seljačka stranka. Dio članova nekadašnjeg HRSS koji su napustili stranku nezadovoljni Radićevim postupkom, kao i dio članova Hrvatske zajednice koja također nije pristala na Radićev zaokret, a 1926. je i prestala djelovati, osnovali su 1926. novu Hrvatsku federalističku seljačku stranku (HFSS) koja je politički program temeljila na nepriznavanju unutarnjeg ustroja Kralje-

POLITIKA vine SHS i zahtjevima za federalnim preuređenjem države. Unatoč Radićevoj spremnosti na suradnju, srpski politički krugovi nisu bili voljni promijeniti dotadašnju politiku, pa je HSS početkom 1927. raskinuo politički savez, istupio iz vlade i prešao u oporbu. S oporbenom Samostalnom demokratskom strankom (SDS) koja je nastala 1924. izdvajanjem iz Demokratske stanke, a predstavljala je većinu Srba u Hrvatskoj, oblikovao je Seljačko-demokratsku koaliciju (SDK) s ciljem preobrazbe države u duhu parlamentarizma, demokracije i ravnopravnosti. Bio je to dotad najopasniji politički savez za Beograd jer su se u njoj našle dvije najjače oporbene stranke u Hrvatskoj, a usto su okupljale i Hrvate i Srbe. U Narodnoj skupštini obrazovala su se dva politička tabora: vladin u kojem su prevlast imale srbijanske stranke i oporben u kojem je prvenstvo imao SDK. Početkom 1928. kralj je čak dao Radiću mandat za sastavljanje široke koalicijske vlade, no zbog držanja radikala od toga nije bilo ništa. Naposljetku je kralj odlučio da se u suradnji s velikosrpskim krugovima obračuna sa SDK-om. Aleksandar je bio i inače upleten u sve političke krize nakon ujedinjenja, a prouzročio je i pad 21 od 23 vlade, koliko ih je do tog vremena bilo. Kao pripremu za obračun, počele su se širiti glasine, ali i javno raspoloženje, o potrebi uklanjanja Stjepana Radića. Tijekom zasjedanja Narodne skupštine u Beogradu 20. lipnja 1928. srpski radikalni zastupnik Puniša Račić s govornice je pištoljem pucao u skupinu zastupnika Hrvatske seljačke stranke. U atentatu je ubio dvojicu, a teško ranio trojicu, među kojima je bio i Stjepan Radić koji je od posljedica ranjavanja umro mjesec i pol dana kasnije. Vlada se ogradila od zločina, a Punišu Račića, koji je inače vodio jednu četničku organizacijua, a bio je i član SRNAO-a, prikazala je kao političkog osamljenika, čiji je čin u suprotnosti s vladinom politikom. On je bio osuđen na 20 godina robije, ali je 1941. bio pušten na slobodu. Budući da se stanje u Hrvatskoj nikako nije smirivalo – na dvoru se čak pomišljalo i na odvajanje umanjene Hrvatske i Slovenije (tzv. amputaciju) – kralj je naposljetku u 6. siječnja 1929. zaveo osobnu diktaturu. Ukinuo je ustav, raspustio Narodnu skupštinu i uveo svoju neograničenu i osobnu vlast. Zabranjene su političke stranke i udruženja koja su nosila nacionalno obiljež-

Stjepan Radić govori na zboru u Dubrovniku 27. svibnja 1928., a njemu slijeva je Svetozar Pribićević, čelnik Samostalne demokratske stranke. Svetozara Pribićevića smatrali su u Hrvatskoj zloduhom ujedinjenja 1918. jer je kao prvi ministar unutarnjih poslova nove države zastupao unitarni, monarhistički sustav s jedinstvenom centralistički ustrojenom upravom. Nakon što su se beogradski politički krugovi dogovorili s Radićem, Pribićević je 1925. prešao u oporbu. Poslije atentata i Radićeve smrti Pribićević je čak počeo isticati hrvatsku povijesnu državnost kao temelj na kojima se trebaju preurediti odnosi u državi. Godine 1931. bio mu je dopušten odlazak iz kraljevine, a umro je 1936. u Pragu kao osamljeni politički emigrant, žigošući kralja Aleksandra kao gnusnog silnika. Uz njegov su odar vijenac položili i predstavnici KPJ koji je on 1921. pomogao zabraniti

je. Država je uskoro prozvana Kraljevinom Jugoslavijom, a dotadašnja je upravna podjela na oblasti zamijenjena podjelom na devet banovina i Upravu grada Beograda kao zasebnu jedinicu, a da opet nisu poštovane zasebnosti i povijesne tradicije. Pod geslom “Jedan narod, jedan kralj, jedna država” isticalo se postojanje samo jednog, jugoslavenskog naroda. Potpuno su ograničene građanske slobode, strogo je bilo zabranjeno spominjanje nacionalnog imena, isticanje nacionalnih zastava i znakovlja, uvedena je cenzura medija i tiskovina, pooštreni su zakoni te su uvedene nove mjere političkog terora protiv svih nepoćudnih i nezadovoljnih. Ponovno je zavladalo državno nasilje, dok je Sud za zaštitu države na stotine ljudi osudio na smrt i na tisuće utamničio. U progonima su najžešće stradali komunisti, ali i hrvatski domoljubi. Uz vojsku i polici-

1. poglavlje

Potpredsjednik HSS-a Josip Predavec (1884. – 1933.) koji je ubijen u atentatu ispred svoje kuće u Dugom Selu, nakon što je 1930., u lažiranom sudskom postupku, osuđen na dvije i pol godine zatvora pod neosnovanom optužbom da je kriv za stečaj Seljačke zadružbe banke jer je pronevjerio bančin novac Preminuli Stjepan Radić na odru u Hrvatskome seljačkom domu 1928. godine. Nakon atentata u Narodnoj skupštini u Beogradu, a pogotovo nakon Radićeve smrti, u Hrvatskoj su počeli štrajkovi, prosvjedi i oružani sukobi. Poslanici Seljačko-demokratske koalicije povukli su se iz Narodne skupštine, odbivši sudjelovati u njezinom daljnjem radu. Pogreb Stjepana Radića u Zagrebu pretvorio se u veliki politički prosvjed protiv velikosrpske prevlasti. Na pokop je došlo oko 300 000 ljudi

ju, nasilje su s osobitom okrutnošću provodili članovi četničkih organizacija i udruženja. Osim na Hrvate, državne vlasti i njihovi pobornici okomili su se i na Makedonce i Albance. Razrađivani su planovi o potpunom istrebljenju Albanaca u Jugoslaviji, na čiju bi se zemlju naselili Srbi. Zbog žestokih progona povećalo se političko iseljavanje iz države. Među tim su političkim iseljenicima bili i članovi HSP-a, stranke koja je okupljala najžešće hrvatske protivnike režima u Beogradu. Njezin čelnik, Ante Pavelić, prisiljen je kao zagovornik samostalne i nezavisne Hrvatske napustiti državu. U inozemstvu je oko sebe okupio gruZANIMLJIVOST pu istomišljenika. S njima je 1930. u Italiji, gdje je Pristaše velikosrpske ideje nisu ni najmanje žalili zbog naišao na podršku fašističkog pokreta – naime, Muzločina u Narodnoj skupštini. Naprotiv, osuđivali su Punišu ssolini je u Paveliću vidio zgodno sredstvo prisile na Račića što nije odmah ubio i Stjepana Radića. O tome piše jugoslavensku vladu – osnovao organizaciju Ustaša i hrvatski kipar Ivan Meštrović u svojoj knjizi Uspomene na – Hrvatska revolucionarna organizacija, čiji je cilj političke ljude i događaje: Dan poslije atentata sreo sam ženu admirala Stankovića [viceadmiral Nikola Stanković, zapobio rušenje Kraljevine Jugoslavije i stvaranje samostalvjednik mornarice 1932. – 1934.]. Pripovijedala mi je što je ne i neovisne hrvatske države oružanom borbom, pa vojni zapovjednik mjesta (Splita) general Trnokopović [brigadni i terorističkim djelovanjem. No ustaška organizacija general Stojan Trnokopović] rekao njenom mužu kad mu bila je brojčano slaba i ustaše su zbog toga pokušavale je admiral Stanković izjavio da je sramota pucati na narodne za nju pridobiti iseljene Hrvate pokrenuvši niz časozastupnike (...) General je upitao admirala: - A je li Stipica mrpisa. Pripadnici ustaškog pokreta bili su smješteni u tav? - Nije Stjepan Radić mrtav - odgovorio je Stanković - nego, posebnim logorima u Italiji (Liparski otoci) i Mađarprema vijestima, samo teško ranjen, a mrtvi su njegov sinovac skoj (Janka-puszta), gdje su se uvježbavali za borbene Pavle Radić i Đuro Basariček. - Oh, majku mu staru, kako je to akcije. I u Berlinu je bio osnovan Ustaški propaganslabo gađao - odgovorio je sada Trnokopović i dodao - a posljedni centar, ali su njegov rad zabranile nacističke vlasti dica će biti da će se morati iznova pucati, ako preživi. Istoga sam dana sreo admirala Stankovića i pitao ga je li to točno. početkom 1934. jer nisu bile sklone podržati ustašku Jest - odgovorio je admiral - sve je točno, što vam je rekla, ali to djelatnost u rušenju Jugoslavije. Pavelić je još 1929. nije sve, što je meni Trnokopović rekao. Onome, što ste već čuli, uspostavio bliske kontakte s Vančom Mihajlovim, on je dodao, da treba ubiti Trumbića i sve viđenije Hrvate, pa i vođom makedonskih političkih iseljenika, dogovorivvas ... Istu stvar mi je rekao sinoć u Šibeniku srpsko-pravoslavni ši zajedničku borbu za izdvajanje Hrvatske i Makedovladika: “Jao, pa Stipica nije mrtav! To znači da ćemo se još nije iz Jugoslavije. jednom morati brukati.“ Nakon uvođenja kraljeve diktature na podizanje Što misliš o takvom stavu srbijanskog generala? Objasni svoj stav imajući u vidu ulogu vojske u ondašnjoj državi. oružanog ustanka i razbijanje Jugoslavije pozvalo

POLITIKA AUSTRIJA Maribor Kranj

MAÐARSKA

Čakovec

Celje Varaždin

Ljubljana

Koprivnica

Subotica

Zagreb Bjelovar

Trst ITALIJA

RUMUNJSKA

Osijek Karlovac

Rijeka

Pazin

Požega Sl. Brod

Ogulin

Pula

Bihać

Novi Sad

Vukovar

Beograd

Banja Luka

Gospić

Ključ

Šabac

Tuzla

Valjevo

Zenica

Zadar

Mladenovac

Kragujevac Livno

Šibenik

Čačak

Sarajevo

BUGARSKA

Split

Mostar

Niš

Foča

Novi Pazar

n Dubrovnik

s Dravska banovina Savska banovina

Vranje Priština

Cetinje

Vrbaska banovina Primorska banovina

Podgorica

Zetska banovina

Skoplje

o Tetovo

Moravska banovina

Drinska banovina Vardarska banovina

Prilep

Dunavska banovina Uprava grada Beograda

ITALIJA

je i vodstvo KPJ-a koje se nalazilo u Moskvi kamo je otišlo zbog toga što je u državi bilo izloženo policijskom teroru. Ovo je dobro došlo režimu koji se svom silom oborio na neznatni broj komunista preostalih u zemlji te su uglavnom uhićeni, a neki su i ubijeni. Time je organizacija KPJ-a bila praktički uništena. Počela se obnovljati tek 1931., a glavnu ulogu u tome su imali komunisti beogradskog i zagrebačkog sveučilišta. Sve aktivnosti KPJ su zbog nastavka političkog terora i policijskog progona bile krajnje ilegalne, ali je 1936. ipak nekoliko stotina komunista bilo uhićeno i osuđeno na robiju. Nakon što je Staljinovom voljom 1937. na čelo KPJ-a postavljen Josip Broz Tito, on je povratkom u Jugoslaviji osnovao novi Centralni komitet te poboljšao rad i organiziranost. Komunisti su uvidjeli i da je jedan od glavnih problema Jugoslavije neriješeno nacionalno pitanje, pa su odlučili podržati federalni preustroj države. Sukladno tome, 1937. osnovane su kao posebne organizacije u sastavu KPJ-a Komunistička partije Hrvatske (KPH) u samoboru

ALBANIJA

Ohrid Bitola

GRČKA

Podjela Kraljevine Jugoslavije na devet banovina

Milan Šufflay (1879. – 1931.), hrvatski povjesničar, albanolog svjetskoga glasa, sveučilišni profesor i političar iz užeg vodstva Hrvatske stranke prava. Ubijen je na ulici u Zagrebu kao žrtva režimskog nasilja. Na njegovom pogrebu, koji vlasti nisu službeno dopustile, okupili su se pod budnom policijskom prismotrom najistaknutiji hrvatski oporbeni političari i oko dvije i pol tisuće građana, a ukop je vodio pomoćni biskup zagrebački Alojzije Stepinac. Među položenim vijencima dva su bila urešena hrvatskom trobojnicom, iako je isticanje nacionalnih simbola bilo zabranjeno zakonom. Šufflayevoj smrti su međunarodnu pozornost svojim prosvjedom dali fizičar Albert Einstein i književnik Heinrich Mann

te KP Slovenije. KPH se zalagao za povećanje radničkih prava te za njihovo kulturno, sportsko i političko uzdizanje, a djelovao je i u mnogim ograncima HSSove Seljačke sloge.

1. poglavlje

Vođa makedonskih nacionalista Vanča Mihajlov i vođa ustaškog pokreta Ante Pavelić (desno) osmislili su atentat na kralja Aleksandra I.

HSS je uputio predstavnike u inozemstvo u namjeri da svjetsku javnost upoznaju s političkim stanjem u Hrvatskoj u kojoj je uvedena apsolutistička vladavina i teror. Oni su u siječnju 1930. podnijeli Društvu naroda Memorandum u kojem su u osam točaka opisali

položaj hrvatskog naroda u Kraljevini Jugoslaviji od njezina stvaranja te naglasili da probleme nastale između Hrvatske i Srbije treba pravično riješiti kako bi se omogućilo stabiliziranje mira na ovom osjetljivom dijelu Europe. Reakcija Društva naroda je izostala. Velika Britanija i Francuska, koje su dominirale Društvom naroda, bile su glavni čuvari versajskog poretka u Europi, čiji je važan dio bila i Jugoslavija. Blagonaklono su gledale na srbijansku dominaciju u Jugoslaviji. I prije nego što je Memorandum dospio do Društva naroda, ondašnji ga je britanski premijer odbacio riječima da Hrvatima u Kraljevini Jugoslaviji nije ništa gore nego ostalim narodima u njezinom sastavu. Političkoj krizi uskoro se priključila i gospodarska, pa je opće pogoršanje unutarnjih prilika u državi nagna-

IZVORI

Zagrebačke punktacije dokument je koji su 7. studenog 1932. potpisali istaknuti hrvatski političari, osudivši stanje koje je vladalo u državi uvođenjem kraljeve diktature. Rezolucija je sadržavala šest točaka (otuda i naziv dokumenta – punktacije), od kojih se posljednjom zaključuje da su prethodne točke temelj na kojem će potpisnici nsataviti svoju akciju: 1. Stojeći na principu demokracije smatramo narodni suverenitet stožerom svake državne organizacije i narod sam jedinim i isključivim izvorom svakoga političkog suvereniteta i svake javne vlasti. 2. Budući da je seljaštvo kao kolektivni pojam nosilac svake narodne kulture, ekonomskog života, društvene konstrukcije (zgrade) i moralne vrijednosti, a sačinjava i ogromnu većinu naroda, stoga seljaštvo mora biti temeljem organizacije našega sveukupnog života. 3. Konstatiramo činjenicu, da srbijanska hegemonija, koja se već od početka nametnula Hrvatskoj i svim naši zemljama s ove strane Save, Drine i Dunava, svojom nesposobnošću pomoću nasilja i nemoralnih metoda, držeći u svojoj ruci svu državnu vlast, djeluje destruktivno, uništavajući moralne vrijednosti, sve naše napredne ustanove i tekovine, materijalnu imovinu naroda, pa i njegov duhovni mir. To je stanje postiglo vrhunac pod apsolutističkim režimom od 6. I. 1929., koji je, pojačavši tu hegemoniju sa svim njenim kobnim posljedicama, još ukinuo i gradjanske i političke slobode. 4. Na temelju ovako teškoga iskustva dolazimo do neizbježnog zaključka, da je, vraćajući se na godinu 1918. kao ishodnu točku, prijeka potreba povesti odlučnu i što bolje organiziranu borbu protiv te hegemonije sa ciljem, da se ona odstrani iz svih naših krajeva tako, da se ukloni iz ovih svaka vlasti i upliv te hegemonije sa svim njezinim predstavnicima. 5. Na toj predpostavci samo se može pristupiti k novom uredjenju državne zajednice, koja će, neupuštajući se u ovom času u detaljno razrađivanje te osnove, imati u načelu za podlogu misao, da ta zajednica, isključujući prevlast jednoga ili više njenih članova nad ostalima, mora biti asocijacija (udruženje) interesa, osnovana na slobodnoj volji njenih članova, tako, da svaki član u svojoj zemlji, kao i svi udruženi u zajedničkom saradjivanju na poslovima općeg interesa zajednice, koji će se sporazumno utvrditi, budu mogli osigurati i posebne i skupne interese, te zajamčiti napredak i procvat moralnog i materijalnog života naroda Srpskog, naroda Hrvatskoga i naroda Slovenskoga. Posebni interesi inojezičnih manjina podpuno će se zajamčiti. - Dr. Vladko Maček, Sava N. Kosanović, dr. Hinko Krizman, Josip Predavec, dr. Juraj Šutej, dr. Ante Trumbić, Većeslav Vilder, dr. Mile Budak, dr. Dušan Bošković i prota Dušan Kecmanović (Vođa govori – ličnost, izjave, govori i politički rad vođe Hrvata Dra. Vladka Mačeka, sabrao i uredio Mirko Glojnarić, Zagreb 1936., 155-156). Analiziraj u tandemu s još jednim učenikom sadržaj rezolucije te o tome napišite sastavak. Posebnu pozornost obratite na potpisnike rezolucije te uz pomoć interneta, leksikona i enciklopedija utvrdite za one koji su vam nepoznati tko su bili. Razmisli i o spomenu pojma „vođa“ u naslovu knjige iz koje je preuzet tekst Zagrebačkih punktacija.

POLITIKA lo kralja da u rujnu 1931. ponovno uvede ustavno stanje. Bio je to nametnuti, oktroirani ustav koji je vrhovnu vlast i dalje davao kralju, a politički život nije postao slobodan. Godine 1932. održan je tajni sastanak hrvatskih stranaka pod predsjedanjem Vladka Mačeka, Radićeva nasljednika na čelu HSS-a i SDKa. Na tom je sastanku donesena rezolucija poznata kao Zagrebačke punktacije. Bio je to najvažniji programsko-politički dokument u razdoblju diktature kojim se zahtijevala uspostava političkih i građanskih sloboda ukinutih 1929. te isticala potreba da se država preuredi na temelju ravnopravnosti svih njezinih dijelova i naroda na federalističkoj osnovi. Zagrebačke punktacije imale su velik odjek u jugoslavenskoj javnosti, a potaknule su i ostale stranke diljem Jugoslavije da se uključe u borbu protiv oktroiranog ustava. Kao odgovor na taj hrvatski prijedlog, vlada je dala uhititi i osuditi na tri godine strogog zatvora Vladka Mačeka. U listopadu 1934. kralj Aleksandar je u Marseilleu u Francuskoj ubijen u atentatu koji su planirale i provele ustaška i makedonska revolucionarna organizacija. Napadači su se nadali da će tako izazvati nerede i rasulo u Jugoslaviji, a za naum su uživali potporu Italije i Mađarske koje su bile protujugoslavenski raspoložene. Doduše, nakon atentata je Italija internirala sve ustaške emigrante, prebacivši ih na Liparske otoke. Iako je ograničila njihovo djelovanje, nikada nije prestala pružati potporu ustašama, računajući na njih kao na sredstvo za ostvarenje vlastitih ciljeva na istočnoj jadranskoj obali. Čak i kad je 1937. sklopljen sporazum između talijanske i jugoslavenske vlade o uzajamnom poštovanju granica, suzdržavanju od svake akcije ako bi jedna od strana bila napadnuta, uskraćivanju podrške svakoj aktivnosti uperenoj protiv teritorijalne cjelovitosti i postojećeg poretka, a bilo je predviđeno i da se dio ustaške emigracije iz Italije vrati u zemlju, Italija je na to pristala kako bi zauzdala sve izrazitije širenje utjecaja Njemačke u Jugoslaviji, a ne stoga što je promijenila svoj stav prema Jugoslaviji. Kraljevo ubojstvo nije bitnije promijenilo prilike u Hrvatskoj jer je vlada nastavila nesmiljeno progoniti protivnike, iako je provedena ograničena demokratizacija javnog života budući da je političkim strankama omogućen rad, a da nisu još službeno dopuštene, dok je Vladko Maček pušten iz zatvora. No ni knez Pavle Karađorđević, koji je vladao državom u ime

Josip Broz Tito (1892. – 1980.). Privukao je pozornost javnosti u tzv. Bombaškom procesu u studenom 1928. kada je nekolicini uhićenih komunista pred Kraljevskim sudbenim stolom u Zagrebu suđeno za širenje komunističke propagande i neovlašteno skupljanje i držanje oružja i streljiva. O sudskom postupku dnevne su novine opširno izvješćivale. Na suđenju je Broz priznao „da je član ilegalne Komunističke partije Jugoslavije... da je radio na širenju komunističkih ideja i propagirao komunizam“, odnosno da je „prikazivao kakva se nepravda čini proletarijatu od buržoazije“. Iako je bio svjestan da „griješi protiv tadašnjih zakona“, ipak je istaknuo da su „prirodni zakoni viši od onih koje stvori jedna klasa, da pritisne drugu“, završivši svoj iskaz tvrdnjom da je „za svoje ideale spreman žrtvovati i život“. Osuđen je na pet godina zatvora, a nakon izlaska u ožujku 1934. još je neko vrijeme proveo u kućnom pritvoru u Kumrovcu. Nakon toga je otišao, promijenio izgled i nabavio lažne isprave, postavši profesionalni revolucionar, počevši koristiti ime Tito (u Kominterni je kasnije bio poznat pod revolucionarnim nadimkom Walter)

malodobnog Petra II., nije napuštao unitarističku i centralističku politiku, čak i ako je napustio politiku otvorene diktature. U takvim okolnostima razmahao se hrvatski narodni pokret, pa su na izborima 1935. i 1938. hrvatski birači svoj glas dali Udruženoj oporbi koju je činio SDK udružen s građanskim strankama iz drugih jugoslavenskih krajeva, na čijem je čelu bio Vladko Maček. Silan izborni uspjeh HSS-a u samoj Hrvatskoj davao je stranci pravo da pregovara o rješenju hrvatskog pitanja i preustroju države. Teško političko stanje u zemlji, na rubu oružanih sukoba, činilo je Jugoslaviju jednom od najnestabilnijih europskih država. Budući da je u neposrednom susjedstvu već gotovo počeo rat (njemačko zaposjedanje Austrije), knez Pavle i dio srbijanskoga vladajućeg vrha shvatili su kako se država opterećena neriješenim nacionalnim pitanjem te općim nezadovoljstvom nesrpskih naroda neće moći othrvati nadolazećim problemima. Posebno se to odnosilo na hrvatsko pitanje, najteži problem. Stoga je od tadašnje vlade zatraženo da stupi u pregovore s HSS-om. Ovu su promjenu podržale i Francuska i Velika Britanija, zauzevši se za preuređe-

1. poglavlje

Kralj Aleksandar nakon atentata 1934. godine. Uz pomoć literature i interneta istraži okolnosti atentata na kralja Aleksandra. Smatraš li da je takvo što primjeren način političke borbe? Objasni svoje mišljenje.

nje države kako bi se ona očuvala budući da su trebale stabilnog saveznika u jugoistočnoj Europi. No tadašnji predsjednik jugoslavenske vlade Milan Stojadinović nije pokazivao namjeru da promjenu političkog smjera zaista i ostvari. Stoga se knez Pavle pobrinuo da ga ukloni s vlasti. Novi je predsjednik vlade početkom 1939. postao Dragiša Cvetković. Prvi i najvažniji zadatak nove vlade bio je sporazum s Hrvatima. U travnju su započeli pregovori između

Vladko Maček (1879. – 1964.) (lijevo) i Dragiša Cvetković (1893. – 1969.). U novoj jugoslavenskoj vladi Maček je bio potpredsjednik. HSS-om je upravljao autoritarno (nakon Radićeve smrti Glavni odbor i Predsjedništvo stranke više nisu djelovali), a stranačko vodstvo činili su ljudi iz najbliže Mačekove okoline. U narodu se oko njegove osobe oblikovao kult ličnosti, a u različitim prigodama isticalo se da je on vođa hrvatskog naroda. Cvetković je bio neutjecajan i slabo poznati radikalski političar iz Niša, a povjerenje kneza Pavla Karađorđevića stekao je jer je bio pripravan izvršavati njegove naloge, pa su ga i prozvali „kneževim kurirom“

Petar II. (1923. – 1970.), sin kralja Aleksandra I.

Knez Pavle Karađorđević (1893. – 1976.) imao je važnu ulogu u politici Kraljevine Jugoslavije nakon pogibije kralja Aleksandra I., čiji je bio bratić. Od 1939. do 1941. vladao je državom kao regent na čelu Namjesničkog vijeća u ime maloljetnog kralja Petra II. Bio je od 1923. oženjen Olgom Grčkom (1903. – 1997.), unukom grčkog kralja Jurja I.

Dragiše Cvetkovića i Vladka Mačeka koji su se odigravali u sjeni dramatičnih međunarodnih događanja (njemačko zaposjedanje Češke, talijansko zaposjedanje Albanije). Obojica pregovarača željela su da pregovori uspiju, zbog čega su bili pripravni na brojne ustupke. Ishod pregovora bio je tzv. Sporazum Cvetković-Maček potpisan 26. kolovoza 1939. godine, pet dana prije početka Drugoga svjetskog rata. Njime je stvorena Banovina Hrvatska, samoupravna (autonomna) pokrajina u sklopu Kraljevine Jugoslavije, čime je bilo narušeno načelo državnog i nacionalnog unitarizma te centralizma, a postavljeni su temelji složene ili federalne države. Sporazumom je dogovoren i ustroj nove vlade. Prema sporazumu, teritorij Banovine Hrvatske sa sjedištem u Zagrebu sačinjavale su dotadašnja Savska i Primorska banovina te kotarevi ostalih banovina s više od polovice hrvatskog stanovništva (Dubrovnik, Travnik, Fojnica, Brčko, Gradačac, Derventa, Šid i Ilok). Sporazumom je bilo predviđeno da se konačan oblik i veličina Banovine Hrvatske odrede naknadno, vodeći računa o zemljopisnim datostima i političkim okolnostima. Izbijanje rata omelo je provedbu tih odluka. Banovina Hrvatska dobila je zakonodavnu, upravnu i sudsku autonomiju. Samoupravni poslovi bili su unutrašnja uprava, poljoprivreda, trgovina, industrija, šume, rudarstvo, građevinarstvo, narodno zdravlje i prosvjeta. Bilo je predviđeno obnavljanje Sabora kao zakonodavne vla-

POLITIKA AUSTRIJA DRAVSK A BANO VIN A

MAÐARSKA

Ljubljana

Zagreb

ITALIJA

RUMUNJSKA

DU NA VSKA B A NO VINA

S A VS K A BA N OVI N A Banja Luka

Beograd

VRBA S K A BA N OVI N A

DRINSKA B A NO VINA

Zadar (Italija)

Sarajevo

d r

BUGARSKA

Split P RI MORS K A BA N OVI N A

M O RA VSKA B A NO VINA Niš

Z E TSKA B A NO VINA

n s

Cetinje

k o m

Skoplje

VA RDA RSKA B A NO VINA

granice Banovine Hrvatske

ALBANIJA

sti te uspostavljanje bana kao nositelja upravne vlasti, a na to je mjesto postavljen Ivan Šubašić. Banovina je dobila i određenu financijsku samostalnost. Da se spriječi moguće samovoljno srpsko ukidanje Banovine Hrvatske i smanje srpske ovlasti, u sporazum je unesena odredba da se nadležnosti Banovine Hrvatske ne mogu oduzeti niti smanjiti bez njezina pristanka. Sâm sporazum je dobio državnopravnu snagu objavljivanjem „Uredbe o Banovini Hrvatskoj“, ali nikad nije bio potvrđen u Narodnoj skupštini. Uspostavi Banovine Hrvatske najviše su se suprotstavljala vodstva srbijanskih političkih stranaka, nacionalističke i velikosrpske organizacije i udruženja te Srpska Pravoslavna Crkva smatrajući da su Hrvati dobili previše te da je postojanje Banovine Hrvatske opasno za srpstvo i opstanak Jugoslavije. Protivljenje razgraničenju i posebnom položaju Hrvatske izrazili su i generali jugoslavenske vojske jer da se na taj način slabi obrambena snaga zemlje. Protiv sporazuma bili su i pripadnici ustaškog pokreta koji su smatrali da je dobivanjem autonomije u sklopu Jugoslavije izdana ideja o stvaranju samostalne i neovisne hrvatske

GRČKA

Granice Banovine Hrvatske

Milan Stojadinović (1888. – 1961.), predsjednik jugoslavenske vlade 1935. – 1939. Bio je član Narodne radikalne stranke i trokratni ministar financija prije nego što mu je povjereno sastavljanje jedne od najdugovječnijih vlada u monarhističkoj Jugoslaviji. Budući da je bio direktor poslovnih ispostava dva britanska koncerna, njegov dolazak na čelo vlade označio je prevagu britanskog utjecaja. No, ostvario je približavanje Njemačkoj i Italiji kako bi spriječio njihovo miješanje u unutarnje jugoslavenske prilike i oslabio njihovu podršku ustaškom pokretu. U svojim nastupima pokazivao je diktatorske sklonosti, čime se zamjerio i knezu Pavlu Karađorđeviću

države te da je dan doprinos jačanju nepoželjne monarhističke Jugoslavije. Protiv sporazuma izjasnilo se i vodstvo sve izraženijeg muslimanskog pokreta, tražeći osnivanje zasebne političko-teritorijalne jedinice

1. poglavlje

jugoslavenska je vlada, u kojoj je sjedio Vladko Maček kao potpredsjednik i pojedini ministri iz SDK-a, donijela u listopadu 1940. i dva zakona kojima su se Ivan Šubašić (1892. – 1955.), odvjetnik i političar, Židovima ograničavala prava. Zabranjena im je veleprvi i jedini ban Banovine trgovina prehrambenim proizvodima i slobodan upis Hrvatske. Bio je posrednik u visoke, više i srednje škole. Ni to nije bilo dovoljizmeđu kneza Pavla no, nego je Jugoslavija prinuđena da službeno u ožujKarađorđevića i Vladka ku 1941. u Beču potpiše svoje pristupanje Trojnom Mačeka u rješavanju hrvatskog pitanja paktu. Neposredno potom prilike su se nepovratno u povijesnim granicama Bosne i Hercegovine. Spora- zamrsile dovevši Drugi svjetski rat u monarhističku zumu nije bio sklon niti KPJ, osuđujući ga kao dogo- Jugoslaviju. vor između vrha hrvatskog i srbijanskog građanstva radi zaštite zajedničkih interesa. Zbog toga i potica- Ponovi nja štrajkova, banovinske su vlasti nastavile, pa čak i pooštrile dotadašnji progon komunista i radničkih Utvrdi glavna obilježja politčkog života u Hrvatskoj u međuraću. Istraži na koji sve način sindikata. su službene vlasti u novoj državi vladale nasiljem HSS je predlagao da se što prije provedu izbori za Hr- i zastrašivanjem. Na koje sve načine je hrvatska vatski sabor i Narodnu skupštinu koja bi dovršila pro- politička elita nastojala riješiti hrvatsko pitanje? ces preuređenja države, što je i bilo predviđeno ured- Doznaj što je sve Stjepana Radića navelo na sporazum bom. No početak Drugoga svjetskog rata odgodio je s beogradskim vlastima. Razmisli zašto je bila važna izbore, pa stoga nikada nije ni bio obnovljen Sabor. suradnja između HSSa- i SDS-a. Koja su bila obilježja Pravi karakter države nije se promijenio jer sporazu- kraljeve diktature? Koje elemente državnosti je imala mom nije bilo riješeno pitanje uvođenja punih gra- Banovina Hrvatska? Odredi svoj stav prema njezinom đanskih sloboda. Vanjskopolitički je Jugoslavija sve osnutku. Razmisli i odgovori kakav je politički sustav više potpadala pod utjecaj Njemačke i Italije o kojima bila Kraljevina SHS, odnosno Jugoslavija. Objasni svoj je i gospodarski uvelike ovisila. Da ugodi Njemačkoj, odgovor.

Smjesti u prostor i vrijeme

Prepoznaj promjene

Izradi lentu vremena na kojoj ćeš prikazati političko djelovanje Stjepana Radića i razvoj HSS-a. Koristeći lentu obrazloži razvoj Radićevog nacionalnog pokreta na nastavi.

Usporedi metode političke borbe Hrvata u Kraljevini SHS i Kraljevini Jugoslaviji s njihovim položajem u tim državama.

Istraži povijesne izvore

Sagledaj prošlost

Izradi istraživački rad o političkom djelovanju stranaka ili političara u svom zavičaju u međuratnom razdoblju. Metodologiju izrade dogovori s nastavnikom.

Izradi prezentaciju u kojoj ćeš prikazati karte Države SHS, Kraljevine SHS, Kraljevine Jugoslavije i Banovine Hrvatske. Analiziraj karte, ocijeni i usporedi promjene u teritorijalnom ustroju država, veličini i granicama.

Objasni uzroke i posljedice

Usporedi i zaključi

Izradi tablicu u kojoj ćeš za svaku državu, odnosno autonomnu jedinicu – Država SHS, Kraljevina SHS, Kraljevina Jugoslavija, Banovina Hrvatska – izdvojiti uzroke i posljedice nastanka.

Prema tvojem mišljenu, koja je od točaka Zagrebačkih punktacija uvijek aktualna? Zapiši argumente pomoću kojih ćeš u razrednoj raspravi obrazložiti svoj izbor.

POLITIKA

3. TALIJANSKA EKSPANZIJA NA DIO ISTOČNOGA JADRANA I HRVATSKI OTPOR TALIJANSKOME FAŠIZMU Italija je kao članica pobjedničkog saveza, pozivajući se na Londonski ugovor potpisan u tajnosti, počela u studenome 1918. zaposjedati istočnu obalu Jadrana. U talijanskim planovima za ekonomsko-političku dominaciju u jugoistočnoj Europi istočnojadranska obala je imala važnu ulogu. Svojatajući mnogo veći prostor, Talijani su zauzeli Istru i sjevernu Dalmaciju do rta Planke (između Šibenika i Splita) te sve hrvatske otoke osim Brača i Šolte. Na samoj Versajskoj mirovnoj konferenciji nije bio između Kraljevine SHS i Italije zaključen sporazum o razgraničenju. Italija čak nije niti priznala novu državu, iako su to do ljeta 1919. učinile sve velike države. Pitanje Rijeke postalo je važno u veljači 1919. kad je talijanska strana na Versajskoj mirovnoj konferenciji zatražila da se Londonski ugovor proširi i na nju. Tome se usprotivio Ante Trumbić, jedan od članova izaslanstva Kraljevine SHS na mirovnim pregovorima. Američki predsjednik Woodrow Wilson također se založio za kompromisno rješenje kojim su Italiji trebali pripasti Trst i zapadna obala Istre s Pulom, dok bi Kraljevina SHS dobila područje od rijeke Raše do juga Dalmacije s otocima. Smatrao je da Rijeku ne bi bilo opravdano dodijeliti Italiji jer je kao međunarodna luka potrebna širem zaleđu istočno i sjeverno od Kvarnerskog zaljeva. Wilsonova namjera da Italiju potakne na odustajanje od teritorijalnih težnji izazvala je veliko nezadovoljstvo Talijana, kako u samoj Italiji, tako i u Rijeci. Predstavnici riječkih Talijana, okupljeni u Talijansko nacionalno vijeće, u travnju su talijanskom generalu na terenu – u gradu su bile stacionirane znatne talijanske snage, uz nešto britanskih, francuskih i američkih vojnika – predali odluku o pripojenju kojom su ga pozvali da u ime Italije preuzme vlast, ali je njihov zahtjev ostao bez učinka. Pripremajući priključenje Italiji, Nacionalno vijeće je naložilo da se iz željezničke, poštanske, lučke, carinarničke i financijske službe

Ante Trumbić (1864. – 1938.). Kao prvi ministar vanjskih poslova Kraljevine SHS bio je član njezina izaslanstva u pregovorima na Versajskoj mirovnoj konferenciji. Vodio je državno izaslanstvo u pregovorima s Italijom u Rapallu, a nakon sklapanja Rapalskog ugovora dao je u studenom 1920. iz prosvjeda ostavku na položaj ministra. Prisjeti se uloge Ante Trumbića u sklopu hrvatske političke emigracije tijekom Prvoga svjetskog rata.

„Rijeka i Dalmacija ili smrt“ – demonstracije talijanskih nacionalista u Rimu nakon povratka predsjednika talijanske vlade s Versajske mirovne konferencije

u Rijeci otpuste svi netalijani. Zbog Rijeke je među saveznicima nastao žestok spor, a talijansko izaslanstvo se čak i povuklo s mirovnih pregovora. Talijani su u Rijeci osnovali paravojne čete tzv. Riječke legije, no nakon što su u lipnju 1919. legionari izazvali krvavi sukob s francuskim vojnicima u luci Baroš, bili su pod međunarodnim pritiskom protjerani iz Rijeke, dok je

1. poglavlje

ZANIMLJIVOST

Gabriele D’Annunzio, diktator samoproglašene Talijanske uprave za Kvarner, obznanio je u rujnu 1920. njezin ustav (Carta del Carnaro) koji je napisao zajedno s revolucionarnim sindikalistom Alcesteom De Ambrisom (1874. – 1934.). Taj je novinar i aktivist, koji je odbijao parlamentarizam iz načela, a poslije bio žestok protivnik Mussolinija i fašista, načinio politički i pravni okvir ustava, dok ga je D’Annunzio umjetnički i koncepcijski oblikovao. Dokument je bio mješavina revolucionarno-sindikalističkih, korporativističkih, demokratsko-republikanskih i pomalo dadaističkih ideja. Temeljno načelo države, po uređenju republike direktne demokracije, bila je glazba, a ustav je propisivao ravnopravnost među spolovima, snošljivost prema religiji i ateizmu, strogu odvojenost države i Crkve, razrađen sustav socijalne i zdravstvene zaštite, skrb za starije osobe te udruživanje građana u devet interesnih staleža („korporacija“) koji su svi predstavljeni u budućem parlamentu, uz deseti, mistični stalež za „nadmoćna“ ljudska bića – pjesnike, proroke, junake, sa zadatkom da vladi osiguravaju kreativnu energiju u duhu toskanskog gesla „Rad bez iscrpljivanja“. Prema D’Annunzijevu tumačenju, okupljali su se oko „nepoznatoga genija“ u čiju je čast na Danteovu trgu u Rijeci (današnjem Trgu Republike Hrvatske) gorio vječni plamen. Zakonodavna vlast sastojala se od dva doma, Vijeća najboljih i Vijeća ovlaštenih, čije bi zajedničke sjednice donosile odluke o ugovorima sa stranim silama, državnom proračunu, dopunama ustava i imenovanju diktatora („zapovjednika“).

Gabriele D’Annunzio (1863. – 1938.) na razglednici iz Rijeke (1921.). Često ga se prikazuje kao preteču i idejnog začetnika talijanskog fašizma. Uz pomoć interneta i literature istraži život i karijeru Gabrielea D’Annunzia te oblikuj mišljenje o njegovoj povijesnoj ulozi.

Talijansko nacionalno vijeće privremeno raspušteno. Doskora su iz grada povučene talijanske postrojbe. U ovakvim je okolnostima talijanski pjesnik iredentističke orijentacije Gabriele D’Annunzio u rujnu 1919. na čelu udarnih jurišnih odreda crnokošuljaša, tzv. ardita (“smjelih“), stigao u Rijeku, a savezničke su snage napustile grad. D’Annunzijev je potez bio dio šire prevratničke zavjere kojom se predviđalo stvaranje Republike Triju Venecija u čijem su sastavu trebale biti Venecija, Rijeka i Split. D’Annunzio je u Rijeci proglasio paradržavu – Talijansku upravu za Kvarner koja je obuhvaćala grad i neznatno prigradsko područje. Poduzeo je i niz koraka ne bi li talijansku vladu prinudio da prihvati priključenje Rijeke Italiji kao svršen čin. No bezuspješno jer je vlada u Rimu strahovala da bi to naštetilo međunarodnom položaju Italije. Budući da na Versajskoj mirovnoj konferenciji nije ostvaren dogovor između Kraljevine SHS i Kraljevine Italije o razgraničenju, zaključeno je da nakon

konferencije one same nastave pregovore. Problem razgraničenja koji je opterećivao odnose dviju zemalja postao je poznat kao jadransko pitanje. Pregovori s Italijom trajali su dugo i bili su puni kriza, ali su stajali u znaku talijanske diplomatske premoći jer su Talijani uživali potporu Francuske i Velike Britanije. U studenom 1920. je u Rapallu, talijanskom lučkom gradiću kraj Genove, sklopljen tzv. Rapalski ugovor kojim su se rješavala sportna teritorijalna i pogranična pitanja. Suočeno s francuskim i britanskim pritiskom, izaslanstvo Kraljevine SHS prisiljeno je na popuštanje, pa je sklopljeni ugovor bio izrazito nepovoljan za Hrvate i Slovence. Kraljevini Italiji pripali su Trst, Gorica, Gradiška i dio Kranjske, Istra (bez Kastva), kvarnerski otoci Cres, Lošinj, Unije i Susak, Zadar s okolicom te dalmatinski otoci Lastovo, Sušac i Palagruža, uz još neke nenastanjene otoke. Ugovorom je stvorena i posebna Slobodna Država Rijeka koju je činio grad Rijeka s

POLITIKA

Željeznički most preko Rječine srušen tijekom tzv. Krvavog Božića 1920. godine. U ratnom sukobu između Italije i Talijanske uprave za Kvarner srušeno je pet mostova, dva vijadukta i na stotine kuća, a poginulo je ukupno više od pedeset osoba. Grad je 25. prosinca bombardiran s talijanskog bojnog broda Andrea Doria, a nakon što je pogođena Guvernerova palača i D’Annunzio lakše ranjen, otpor je bio skršen

dijelom teritorija sjeveroistočne Istre, čime je postala tampon zona između Kraljevine SHS i Kraljevine Italije. Novostvorenu državu odmah su priznale sve svjetske sile. Talijanima u Kraljevini SHS priznato je pravo uporabe jezika i sloboda vjeroispovijesti, ali jednaka prava Hrvatima i Slovencima u Istri nisu bila zajamčena. Hrvatska i slovenska javnost te Hrvati i Slovenci u Istri loše su primili rješenja postignuta Rapalskim ugovorom, a ministar Trumbić podnio je ostavku. Istoga dana potpisana je između dvije zemlje i Antihabsburška konvencija kojom su se obvezale da će spriječiti obnovu Austro-Ugarske Monarhije i povratak Habsburgovaca. U prosincu 1920. talijanska je vlada donijela Zakon o aneksiji kojim su Istra i njoj pripadajući otoci službeno postali dijelom Italije. Već dan nakon sklapanja Rapalskog ugovora D’Annunzio je naložio da se njegove vojne snage iskrcaju na Rabu i Krku. Odbio je predati vlast u Rijeci i napustiti grad, a početkom prosinca je čak proglasio ratno stanje i pozvao Riječane na otpor. Stoga je vlada u Rimu odlučila obračunati se s njim te je krajem prosinca uputila vojsku i mornaricu. Nakon petodnevnih borbi, koji su prozvani Krvavi Božić, samoproglašena Talijanska uprava za Kvarner je poražena. No akcija je poslužila kao razlog da je u gradu smještena talijanska vojna posada. Početkom siječnja 1921. Talijani su se povukli s Raba i Krka, a D’Annunzio je smio slobodno napustiti Rijeku. U travnju organizirani su i prvi parlamentarni izbori u Slobodnoj Državi Rijeci,

Talijanska oklopnjača Dante Alighieri na Velom Mulu u riječkoj luci 1. prosinca 1920. Ricardo Zanella (1875. – 1959.), izabrani predsjednik Slobodne Države Rijeka 1921. – 1922. Po ocu je bio Furlan, po majci Slovenac, a rođen je u Rijeci. Osnivač je Autonomne stranke. Iako je ta stranka osvojila izbore u Rijeci u travnju 1921., talijanske su vlasti sprečavale njegovo ustoličenje te je tek u listopadu preuzeo predsjedničku dužnost. Na riječkim ulicama vodile su se i borbe između autonomaša i fašista. Nakon fašističkog udara Zanella je sa svojim ljudima pobjegao u Kraljevicu. Osnovavši vladu u izbjeglištvu, ostao je u Jugoslaviji sve do 1934. godine, nastojeći poslije ishoditi obnovu Samostalne Države Rijeke

na kojima je pobijedila Autonomna stranka dobivši glasove i riječkih Hrvata koji su radije poduprli riječku državu nego glas dali strankama koje su zagovarale pripajanje Italiji. No u ožujku 1922. fašisti su izvršili udar u Rijeci i preuzeli vlast, dok je zakonita vlada pobjegla na tlo Kraljevine SHS. Napokon, Rimskim ugovorima, sklopljenima u siječnju i veljači 1924., ustanovljeni su prijateljski odnosi između Kraljevine

1. poglavlje

So ča

Idrija Gorica Gradiška Postojna Trst ISTRA

Italija 1914. Talijanski zahtjevi 1915. Područje prepušteno Italiji po Londonskom ugovoru Pripalo Italiji 1920. po Rapalskom ugovoru

Rijeka

Italija dobila 1924.

Krk

Pula

Cres

Rab Pag

J a

Zadar

d Šibenik D A L M A C I J A

Dugi otok

a n k

Neretva

Split

Brač

Hvar

Vis Korčula Lastovo

Mljet

Palagruža

Utvrđivanje granica s Italijom nakon Prvoga svjetskog rata

Talijanski kralj Viktor Emanuel III. u posjetu Rijeci 16. ožujka 1924.

Italije i Kraljevine SHS, ukinuta je Slobodna Država Rijeka i uspostavljena Kvarnerska pokrajina kao dio Italije, Kraljevini SHS priznat je suverenitet nad SuZANIMLJIVOST šakom i njegovom lukom Baroš, a Hrvatima u Rijeci zajamčena su ista prava kakva je uživala talijanska Ernest Radetić (1899. – 1980.) bio je hrvatski književnik i manjina u Dalmaciji. Nettunskim konvencijama, publicist rodom iz Istre koji je od 1920. živio u Zagrebu. sklopljenima u srpnju 1924. u Nettunu nedaleko od Zaokupljao ga je društveno-politički život istarske emigracije pod fašizmom. Pokrenuo je glasilo Istra (urednik Rima, uređena su daljnja pitanja, osobito u vezi s po1929. – 1931. i 1939. – 1940., te list Mali Istranin (1930.) znatno graničnim prometom. Svi su ovi ugovori, budući da pridonijevši jačanju političke svijesti o hrvatskom karakteru su bili u talijansku korist, izazvali otpor i ogorčenje Istre i potrebi njezina priključenja Hrvatskoj. U političkohrvatske i slovenske javnosti u Kraljevini SHS. povijesnom djelu polemičkog karaktera Istarski zapisi (1969.) Fašistička Italija je na svakojake načine nastavila poopisao je prilike u Istri pod fašističkom strahovladom: Od kazivati svoje težnje prema hrvatskoj obali. Još i rani169 hrvatskih osnovnih škola, dvije gimnazije, dva ženska je, odnosno neposredno nakon zaposjedanja dijelova učiteljstva, 343 hrvatska učitelja, sličan broj svećenika Hrvata, istočnojadranske obale, talijanske su vlasti počele vršitri hrvatske tiskare i tri dnevna lista, dva tjednika na hrvatti nasilje nad stanovništvom. Prvi su se na udari našli skom jeziku, više stotina prosvjetnih, športskih i omladinskih društava gospodarskih zadruga i štedionica, niz narodnih najobrazovaniji slojevi – učitelji, svećenici i gradsko domova po selima i gradićima, znatan broj općinskih uprava stanovništvo. Umjesto imena Hrvati i Slovenci, Taliu rukama Hrvata – nije ostalo ništa… imali smo sve što jedan jani su uporno koristili opći pojam Slaveni, niječući narod samoniklo kulturan, ponosan, svjestan svoje narodnosti i posebnost i postojanje tih naroda. Istovremeno potinarodne časti može imati… sve su nam otjerali, sve pozatvarali, cano je doseljavanje Talijana koji su zauzimali gradske sve uništili i spalili, sve povelje, sve kulturne spomenike, čak i poslove oduzete napose Hrvatima. Posljedica je bila hrvatske natpise na nadgrobnim pločama, sve, sve, sve, pa i čai da su se Hrvati i Slovenci počeli iseljavati, u Krasna imena otaca i djedova naših, sve su nam odnarodili, zatrli, ljevinu SHS i prekomorske zemlje, osobito tijekom iskrivili, upropastili. Objasni autorov stav iskazan u ovom odlomku. fašističkog razdoblja. Talijanska nasilja u Istri su već

POLITIKA

Vladimir Gortan (1904. – 1929.), član tajne hrvatskoslovenske antifašističke organizacije TIGR. Razmisli o metodama borbe TIGR-a protiv fašističkih vlasti te objasni svoje mišljenje.

Popis slavenskih prezimena koja su odlukom talijanske države potalijančena

1921. potaknula opći štrajk labinskih rudara kojima su se pridružili i seljaci iz okolice. Pobuna, kojom je stvorena tzv. Labinska republika, imala je obilježje nacionalnog i društvenog otpora, a talijanska ju je vojska ugušila u krvi, jednako kao i pobunu seljaka na Proštini kod Pule ranije iste godine. Doduše, na suđenju u Puli potkraj 1921. morao je sud zbog ras-

položenja javnosti i odlučnosti branitelja osloboditi uhićene rudare. Kad su u Italiji 1922. vlast preuzeli fašisti, stvari su se pogoršale. Odmah su bili ukinuti hrvatski razredi u školama, 1923. zabranjen je hrvatski jezik u upravi, a dvije godine poslije i na sudu. U novoustrojenoj (1923.) Pokrajini Istri zabranjena su hrvatska društva i raspuštene zadruge, a Hrvatima su nizom zakonskih odredaba nametnuta talijanska imena i prezimena. Svi su javni natpisi i zapisi bili prilagođeni pravopisnom pravilima talijanskog jezika, a provedeno je i potalijanjivanje naziva mjesta, dok su hrvatski i slovenski natpisi uklanjani i s nadgrobnih spomenika i crkava. Vrhunac ovog procesa bio je Zakon o službenoj pro-

IZVORI

U većim mjestima u Istri udruženje za predškolski odgoj Italia Redente, koje je uživalo potporu fašističkih vlasti, osnivalo je vrtiće za cjelodnevni odgoj djece, s izričitim ciljem da se ostvari potalijanjenje „Slavena“. Pokroviteljica udruženja bila je vojvotkinja D’Aosta, a povodom njezina posjeta tršćanski je list Il Piccolo zabilježio: Nove generacije na granici plazmiraju se i modeliraju u azilima [dječjim vrtićima] Italie Redente. Male ove ćelijice pune života porazmještene po unaprijed smišljenom planu, a prema lokalnim potrebama, lijepo se razvijaju i sjajno napreduju. U njima mali Slaveni počinju tepati prve talijanske riječi, ovdje primaju elementarnu poduku o kulturnom životu, uče kako trebaju ljubiti, misliti i raditi u talijanskom duhu. U kvarnerskoj zoni djeca hrvatskih roditelja razumiju i govore samo talijanski, pa ih njihovi roditelji niti ne razumiju. U okolici Tarvisa mali Nijemci govore samo talijanski i ne mogu se s roditeljima u njemačkom jeziku nikako sporazumjeti. To se isto može reći i za djecu oko Soče, gdje pučanstvo govori samo slovenski, a mališani, koji proborave u azilu po 8 sati dnevno govore samo talijanski... Za dvadeset će godina sva nova generacija uz granicu biti apsolutno talijanska i jezično i mišlju i običajima. (Ernest Radetić, Istra pod Italijom 1918. 1943., Zagreb 1944., 170). Analiziraj i komentiraj sadržaj odlomka.

1. poglavlje

Ponovi

Spomen ploča Danilu Zelenu (1907. – 1941.), vojnom vođi organizacije TIGR, postavljena 2005. u Ljubljani. Danilo Zelen ubijen je u oružanom sukobu s Talijanima 13. svibnja 1941., dok su slovenski komunisti prvu oružanu akciju protiv Talijana bili poduzeli krajem srpnja 1941.

mjeni onih imena koja vrijeđaju javni red ili nacionalne osjećaje iz 1928. i Zakona o smiješnim i sramotnim imenima i prezimenima iz 1936. godine. Godine 1929. prestale su izlaziti i posljednje hrvatske novine. Pored toga što se nacionalna asimilacija provodila uništavanjem hrvatskih i slovenskih kulturnih i društveno-političkih ustanova, pojačalo se promidžbeno djelovanje talijanskih nacionalističkih i profašističkih organizacija. Vlast je vodila i borbu protiv hrvatskog i slovenskog svećenstva, pogodujući talijanskom kleru u preuzimanju hrvatskih župa, osobito nakon što je talijanska vlada 1929. sklopila sporazum sa Svetom stolicom. Zbog ovakve fašističke politike Istra je postala jednom od najsiromašnijih i najnerazvijenijih talijanskih pokrajina. Kao izraz otpora tom stanju utemeljeno je 1927. hrvatsko-slovensko revolucionarno udruženje TIGR (Trst – Istra – Gorica – Rijeka) koje je izvodilo oružane akcije protiv fašističkih vlasti. Pripadnik TIGR-a Vladimir Gortan pucao je 1929. na povorku koja je išla na fašistički plebiscit. Bio je uhvaćen u pokušaju bijega u Jugoslaviju te osuđen i strijeljan u Puli, postavši znakom istarskog otpora potalijanjivanju i fašistima. Nakon što se fašistička Italija počela upuštati u ratna osvajanja, Istrani su pozivani u talijansku vojsku, sudjelujući u vojnim akcijama u Etiopiji i Albaniji. Kad je Italija 1940. napala Grčku, u Istri su uvedene ograničavajuće i represivne mjere, a hrvatski i slovenski vojnici udaljeni su iz jedinica raspoređenih duž granice s Kraljevinom Jugoslavijom. Najveći dio Hrvata je tada unovačen u radne i kaznene postrojbe.

Prisjeti se koji teritoriji su Italiji bili obećani Londonskim ugovorom 1915. godine. Uz pomoć interneta istraži tko su bili talijanski arditi. Ocijeni ulogu Gabrielea D’Annunzia u političkim zbivanjima u Rijeci. Objasni obilježja talijanske, odnosno fašističke vladavine u područjima na istočnoj obali Jadrana. Pogledaj film Crveni i crni (1985.) koji se bavi Labinskom republikom te napiši sastavak o svojim dojmovima. Što je TIGR?

Smjesti u prostor i vrijeme Izdvoji događanja pomoću kojih ćeš objasniti jadransko pitanje. Skicu za objašnjenje prikaži pomoću umne mape i skicirane karte.

Istraži povijesne izvore Navedi neke oblike nasilne talijanizacije i pokušaj pronaći još neke povijesne izvore koji govore o tom procesu. Svoj izbor i povijesne izvore raspravi na satu.

Objasni uzroke i posljedice Objasni uzroke i posljedice Rapalskog i Rimskog ugovora, na međuratni svijet i Hrvatsku te ih prikaži tablicama. Usporedi tablice na nastavi.

Prepoznaj promjene Istraži odnos Republike Hrvatske prema talijanskoj nacionalnoj manjini.

Sagledaj prošlost Napiši kratku biografiju u kojoj ćeš prikazati život i djelovanje Vladimira Gortana.

Usporedi i zaključi Usporedi talijansku ekspanziju i talijanizaciju na istočnoj obali Jadrana s političkim događanjima na prostorima Hrvatske. Procijeni kakav je utjecaj imala na događanja i politiku unutar Kraljevine SHS, odnosno Jugoslavije.

POLITIKA

4. DRUGI SVJETSKI RAT U EUROPI I SVIJETU: ZARAĆENE DRŽAVE, BITKE PREKRETNICE, POLITIKA ZARAĆENIH SAVEZA Uvod u Drugi svjetski rat u Europi bio je njemački napad 1. rujna 1939. na Poljsku koja nije željela ispuniti njemačke zahtjeve. I dok su zapadnoeuropske sile Velika Britanija i Francuska mirno pristale na njemačko pripojenje Austrije i komadanje Čehoslovačke, vojna agresija na Poljsku nije ostala bez njihova odgovora jer su 3. rujna objavile Njemačkoj rat, a pridružili su im se i britanski dominioni Australija, Novi Zeland i Kanada. Velika Britanija i Francuska su to učinile temeljem preuzetih obveza jer su u ožujku 1939. sporazumom zajamčile Poljskoj neovisnost, a Britanija je potkraj kolovoza 1939. s Poljskom sklopila i vojni savez (Francuska i Poljska su još od 1921. bile saveznice). No objava rata, čime je u Europi službeno započeo Drugi svjetski rat, nije značila i konkretnu vojnu pomoć Poljskoj koja je bila prepuštena sebi. Nijemci su u vojnom nadiranju primijenili taktiku nazvanu Blitzkrieg ili munjeviti rat, koja se temeljila na brzim prodorima oklopnih divizija pod zaštitom ratnog zrakoplovstva. Poljaci su kapitulirali poslije gotovo jednomjesečnih borbi. U međuvremenu su sovjetske snage zaposjele istočnu Poljsku, pripojivši je SSSR-u. Time je provedena četvrta podjela Poljske u njezinoj povijesti. Nekadašnje pruske pokrajine proglašene su njemačkim okruzima, a u preostalom njemačkom dijelu Poljske ustrojen je tzv. Generalni guvernerat. SSSR nije stao na pripajanju istočnih dijelova Poljske. Početkom listopada 1939. je s baltičkim državama Estonijom, Litvom i Letonijom sklopio ugovor o međusobnoj pomoći, stekavši pravo da na njihovu području podiže vojne baze. Zemlje su brzo potpale pod sovjetski utjecaj, pa su i domaći komunisti preuzeli vlast u izbornim tijelima. U lipnju 1940. SSSR ih je okupirao nakon što su popustile sovjetskom ultimatumu. Nakon toga bili su u tim državama organizirani kontrolirani izbori na kojima su izabrani novi

43 Njemački vojnici ruše oznaku poljske granice

Rukovanje njemačkog i sovjetskog časnika u rujnu 1939. u završnoj fazi napada na Poljsku. Fotografiju je prvi put u listopadu 1939. objavila sovjetska novinska agencija TASS

parlamenti koji su izglasali pripajanje Sovjetskom Savezu, čime je okupacija bila pretvorena u aneksiju. SSSR je još u studenome 1939. napao i Finsku otkazavši ugovor o nenapadanju koji je 1934. sklopio

1. poglavlje

Pripadnici Britanskih ekspedicijskih snaga i francuskoga ratnog zrakoplovstva izvan rova na rubu uzletišta u studenom 1939. Na lijevoj strani je priručno zaklonište na kojem stoji natpis „Ulica Downing br. 10“, službene adrese britanskog premijera. Uz pomoć interneta istraži kako se još naziva tzv. lažni rat te pozadinu tih naziva. Pronađi razloge zbog kojih Francuzi i Britanci nisu napali Njemačku dok je bila zauzeta napadom na Poljsku.

s njom. U ožujku 1940. Finska je podlegla, moravši mirovnim ugovorom pristati na sovjetske teritorijalne zahtjeve (Karelijska prevlaka i grad Viborg). SSSR je zbog napada na Finsku bio 1940. isključen iz Društva naroda, ali to nije ništa značilo jer Finska nije dobila nikakvu pomoć. Ipak, zahvaljujući žilavom otporu uspjela je obraniti samostalnost. Poteškoće na koje je naišla sovjetska Crvena armija u tom tzv. Zimskom ratu protiv Finske, dodatno su uvjerile zapadnoeuropske sile, ali i Adolfa Hitlera u vojnu slabost SSSRa. Sovjeti su ipak potkraj lipnja 1940. ultimatumom prisilili Rumunjsku na ustupanje sjeverne Bukovine i Besarabije. Rumunjskoj (kao i Grčkoj zbog talijanske okupacije Albanije) Velika Britanija i Francuska također su 1939. zajamčile neovisnost, iako ne i cjelovitost. U međuvremenu je od britanske i francuske objave rata Njemačkoj do njemačkog napada na zemlje Beneluksa i Francusku trajao tzv. lažni rat, prozvan tako jer su na zapadnom ratištu, tj. na francusko-njemačkoj granici, obje zaraćene strane ostale pasivne. Jedina vojna akcija bio je ograničeni francuski upad u Saarsku oblast u rujnu 1939. do nadomak Siegfridove linije, nakon čega su se francuske postrojbe povukle na položaje u sklopu Maginotove linije. Do kraja rujna prebacile su se u Francusku i jedinice Britanskih ek-

spedicijskih snaga koje su uglavnom raspoređene duž francusko-belgijske granice. Pasivnost zapadnih saveznika nije Nijemcima omogućila samo da uspješno okončaju osvajanje Poljske, nego i da u travnju 1940. napadnu Norvešku i bez borbe zaposjednu Dansku, države koje su proglasile neutralnost. Zaposjedanjem Danske nacistička je Njemačka željela steći strateška uporišta na Baltičkom moru, a zauzećem Norveške osigurati dopremu željezne rudače iz Švedske namijenjene njemačkoj ratnoj industriji te spriječiti britansku pomorsku blokadu. Norvešku su branili i Britanci, ali su se morali povući, nanijevši ipak teške gubitke njemačkoj ratnoj mornarici koja je izgubila sve svoje moderne razarače. Porazu norveške obrane pridonijeli su i norveški simpatizeri nacizma, predvođeni Vidkunom Quislingom [Kvislingom], čije je ime postalo sinonim za sve izdajnike - suradnike s okupatorom (kvislinzi). Ponovi Što je nacistička Njemačka zahtijevala od Poljske? Istraži kako je Njemačka pokušala opravdati jednostrani napad na Poljsku. Temeljem čega su sovjetske postrojbe zaposjele istočnu Poljsku? Prisjeti se kad su provedene prethodne podjele Poljske. Na koji način su Sovjeti zauzeli i ostala područja u sjevernoj i istočnoj Europi? Istraži što je to Siegfridova linija, a što Maginotova linija. Koje su bile pobude njemačkog napada na Dansku i Norvešku? Potraži što prema međunarodnom pravu podrazumijeva neutralnost u ratu. S pomoću interneta otkrij kad je prvi put upotrebljen akronim Beneluks za Belgiju, Nizozemsku i Luksemburg.

U svibnju 1940. njemačke su snage istovremeno napale Belgiju, Nizozemsku i Luksemburg, zemlje koji su također službeno bile neutralne u ratnom sukobu, te Francusku koja je bila glavni cilj udara. U hitrom prodoru u okviru pokretnoga rata, uz zaobilaženje Maginotove linije, njemačke su tenkovske jedinice, poduprte ratnim zrakoplovstvom, slomile francusku i britansku obranu te su Nizozemska i Belgija prisiljene na kapitulaciju, dok je Luksemburg zauzet. Potkraj svibnja oko 400 000 britanskih i francuskih vojnika zateklo se u okruženju kod Dunkerquea (Dunkirka), ali ih je najveći dio evakuiran zahvaljujući aktiviranju brojnih plovila iz južne Engleske. Nakon što su Francuzi pretrpjeli velike gubitke u ljudstvu i naoružanju,

POLITIKA

Razrušeni središnji dio Rotterdama u njemačkom bombardiranju 14. svibnja 1940. Na fotografiji su vidljive razvaline željezničke postaje Rotterdam Blaak i crkve sv. Lovre (Laurenskerk) S pomoću interneta istraži okolnosti i neposredne posljedice bombardiranja grada.

početkom lipnja Nijemci su pokrenuli ofenzivu prema jugu tijekom koje je slomljen i zadnji francuski otpor, pa je 22. lipnja potpisano primirje. Dan prije je u južnu Francusku upala i talijanska vojska nakon što je još 10. lipnja Italija Francuskoj i Velikoj Britaniji objavila rat, ali je unatoč znatnoj brojčanoj nadmoći zaposjela zbog žestokog francuskog otpora tek neznatan teritorij, pretrpjevši i gubitke veće od protivnikovih. Odredbama ugovora o kapitulaciji Francuska je podijeljena na okupirano područje (sjever i istok zemlje, Pariz i pojas uzduž atlantske obale) i neokupirani južni dio, uz manje talijanske stečevine u predjelu Alpa i demilitariziranu zonu između Francuske i Italije. U neokupiranom dijelu bila je uspostavljena profašistička vlada, nadležna i za francuske kolonije, predvođena maršalom Philippeom Pétainom. Središte joj je bilo u gradu Vichyju, pa se stoga poredak koji je zaveden naziva Višijevskim režimom, odnosno Višijevskom Francuskom. Potkraj 1942., nakon savezničkog iskrcavanja u Sjevernoj Africi, njemačke su postrojbe okupirale i taj dio Francuske, a tad je i Italija zaposjela bitno veći teritorij, uključujući i prijašnje razvojačeno područje. Izbjegle pak francuske postrojbe koje su se 1940. prebacile u Veliku Britaniju, osnovale su pokret Slobodna Francuska. Na njegovo je čelo stao general Charles de Gaulle koji je odbio prihvatiti pregovore o primirju s Nijemcima što ih je vodio Pétain te je još 18. lipnja 1940. iz Londona pozvao Francuze na otpor.

Britanski i francuski vojnici čekaju na pješčanim dinama kod Dunkerquea da ih britanski razarači pokupe i odvezu u Englesku. S pomoću interneta i literature doznaj o pojedinostima bitke kod Dunkerquea te o tome napiši sastavak. Pogledaj film Dunkirk (2017.) pa u sastavak uklopi dojmove o njemu.

Hitler ispred glavnoga simbola Pariza – Eiffelova tornja. Nacistički je vođa francusku prijestolnicu posjetio 23. lipnja 1940., što je bio ujedno njegov prvi i jedini posjet. Između ostalog, zapovjedio je i da se poruše dva spomenika posvećena Prvome svjetskom ratu. Pod dojmom pariške monumentalnosti naložio je svojem pouzdaniku, arhitektu Albertu Speeru da pokrene plan golemoga građevinskog preuređenja Berlina koji je tako trebao nadmašiti Pariz

1. poglavlje

Britanski premijer Winston Churchill, koji je organizirao uspješnu obranu Velike Britanije, na karikaturi je prikazan kao pas buldog koji čuva svoju domovinu. Postavši premijer, Churchill je najprije na sastanku svoje vlade 13. svibnja 1940., a potom kasnije istoga dana pred Donjim domom istaknuo: Nemam vam ništa ponuditi do krvi, muke, suza i znoja. U novom je govoru pred Donjim domom 4. lipnja, koji je poslije ponovio i na radiju, obećao: Nikad se nećemo predati! S pomoću interneta pronađi druge glasovite Churchillove ratne govore.

Policajci i vatrogasci traže preživjele nakon njemačkog zračnog napada na London. Glavni njemački zračni napadi na Veliku Britaniju trajali su od srpnja 1940. do svibnja 1941., a najteži su udari trajali do konca listopada kad je bilo i najviše dnevnih napada. Procjenjuje se da je u napadima stradalo oko 43 000 civila, dok je oštećeno ili uništeno više od dva milijuna kuća. Osim središta Londona, najteže je stradao grad Coventry. Poslije su Nijemci pokrenuli još dvije zračne ofenzive protiv Velike Britanije, 1942. i 1944. godine.

Nakon francuskog sloma jedina europska zemlja koja je pružala otvoreni otpor Njemačkoj bila je Velika Britanija kojoj se na čelu nalazio nedavno ustoličeni premijer Winston Churchill. Hitler, koji se već otprije divio Britancima zbog njihove osvajačke kolonijalne politike, nije namjeravao osvajati Veliku Britaniju desantom, nego je u srpnju 1940. čak i ponudio mir, što je odbijeno. Potom su u Njemačkoj izrađeni planovi za invaziju na britansko otočje, koji su predviđali da se uz pomoć velike flote u Veliku Britaniju prebace kopnene postrojbe. Odmah je bilo očito da je plan neizvediv ako se ne uklone dvije glavne prepreke: britanska mornarica, tada najjača na svijetu, koja je mogla uništiti sve invazijske brodove te ratno zrakoplovstvo (RAF – Royal Air Force) koje je moglo pružiti dobru zračnu zaštitu brodovlju i kopnenim snagama u slučaju invazije. Stoga je započela bitka za Britaniju, najveća zračna bitka u povijesti ratovanja. Njemački zračni napadi ciljali su vojna uporišta, zračne luke,

industrijske objekte, a potom i gradove, u nastojanju da se oslabi britanski ratni stroj i prinudi protivnika na sklapanje mira. Unatoč golemim gubicima u ljudstvu i zrakoplovima, Britanci su se uspješno branili. Britanski uspjeh temeljio se na velikoj materijalnoj pomoći koju im je pružio službeno neutralni SAD. Naposljetku su Nijemci, pritisnuti vlastitim velikim gubicima i pred predstojeći napad na SSSR, odustali u svibnju 1941. od zračnih navala.

Ponovi Na koji način su njemačke snage osvojile zemlje Beneluksa i Francusku? Koje su bile posljedice francuske kapitulacije? Koja su osnovna obilježja tzv. bitke za Britaniju? S pomoću interneta i literature istraži kakva je bila sudbina njemačkoga plana invazije na Veliku Britaniju.

POLITIKA U jeku njemačkih zračnih napada na Veliku Britaniju bio je u rujnu 1940. u Berlinu sklopljen Trojni pakt između Njemačke, Italije i Japana, kao obrambeni vojni savez usmjeren poglavito protiv Sjedinjenih Američkih Država koje su neizravno podupirale Veliku Britaniju. Savez je predviđao i uspostavu novoga svjetskog poretka u kojem bi potpisnice imale vodeći položaj, razdijelivši svijet u tri interesna područja: japansko u istočnoj Aziji, talijansko na Sredozemlju i njemačko u Istočnoj Europi. Proširivao je pret-

hodno sklopljeni Antikominternski pakt, ali ga je SSSR u isti mah doživio kao mogućnost da se dodatno osnaže postojeće sovjetsko-njemačke veze, pa je i čak pokrenuo pregovore s Njemačkom o pristupanju. Od njih nije bilo ništa jer su Nijemci još od ljeta 1940. razvijali plan napada na SSSR, a u prosincu je Hitler naložio da se načini novi plan kodnog imena Operacija Barbarossa. Trojnom paktu do kraja su godine pristupile Mađarska, Rumunjska i Slovačka, a u ožujku 1941. još i Bugarska i Jugoslavija.

IZVORI

Tekst Trojnog pakta koji su u Berlinu potpisale Njemačka, Italija i Japan: Vlade Njemačke, Italije i Japana smatraju ovo preduvjetom trajnoga mira kako bi svaka nacija svijetu dobila svoj pripadajući prostor. Stoga su odlučile stati bok uz bok i surađivati u svojim nastojanjima na velikoazijskom prostoru i na europskim područjima, pri čemu im je prvenstveni cilj stvoriti i održavati novi poredak stvari koji je podesan poticati napredak i blagostanje tamošnjih naroda. Nadalje je želja triju vlada proširiti suradnju na takve nacije u drugim dijelovima svijeta koje su, kao one same, podesne svojim nastojanjima dati slično usmjerenje kako bi se uzmogle ostvariti njihove težnje upravljene na svjetski mir kao konačan cilj. Sukladno tome, vlade Njemačke, Italije i Japana uglavile su sljedeće: Članak Svečanost potpisivanja Trojnog pakta u Berlinu 27. 1. Japan priznaje i poštuje vodstvo Njemačke i Italije u rujna 1940. Trojni pakt je bio i vrhunac vojnopolitičkog savezništva između nacističke Njemačke i fašističke stvaranju novog poretka u Europi. Članak 2. Njemačka i Italija priznaju i poštuju vodstvo Japana u stvaranju novog Italije. Unatoč Hitlerovim željama, Benito Mussolini dugo je oklijevao stupiti u čvrsti vojni savez s Nijemcima poretka na velikoazijskom prostoru. Članak 3. Njemačka, Italija i Japan suglasni su u svojim nastojanjima surađivati koji Osovina Berlin – Rim (1936.) nije predviđala. Takav je savez bio Čelični pakt, odnosno Pakt o prijateljstvu na gore navedenim osnovama. Nadalje, preuzimaju i savezu između Njemačke i Italije (1939.), kojim je obvezu međusobno se podupirati svim političkim utvrđena vojna suradnja i bezuvjetna međusobna gospodarskim i vojnim sredstvima u slučaju da jednu od potpora u slučaju rata. Čeličnom paktu je u studenom tri ugovorne strane napadne sila koja trenutačno nije 1940. pristupila i Rumunjska. Izvorno je bilo zamišljeno umiješana u europski rat niti u kinesko-japanski sukob. da on uključi i Japan, ali to se nije dogodilo jer su Japanci Članak 4. Da bi se postojeći pakt doveo do provedbe, željeli da sporazum bude uperen protiv SSSR, dok su bezodvlačno će se sastati zajednička tehnička povjerenstva, Njemačka i Italija ciljale na Veliku Britaniju i Francusku čije članove imaju imenovati vlade Njemačke, Italije i Japana. Članak 5. Njemačka, Italija i Japan objavljuju da se gornji sporazum ni na koji način ne dotiče političkog statusa koji postoji između svake od tri ugovorne strane i Sovjetske Rusije. Članak 6. Sadašnji pakt potpisivanjem će smjesta stupiti na snagu i zadržati valjanost 10 godina, računajući od dana njegova stupanja na snagu. Pravodobno prije isteka ovog roka visoke će ugovorne strane stupiti u pregovore o njegovom obnavljanju u slučaju da jedna od njih to zatraži. U njegovu su potvrdu potpisnici, koje su njihove vlade dužno ovlastile, ovaj pakt potpisali i providjeli svojim pečatima. Dano u trostrukom izvorniku u Berlinu 27. rujna 1940. – u XVIII. godini fašističke ere – što odgovara 27. danu 9. mjeseca 15. godine ere Syōwa. Joachim von Ribbentrop – Ciano – Saburo Kurusu. (Tekst njemačkog izvornika dostupan je na https://www.zaoerv.de/10_1940/10_1940_1_4_b_872_874_1.pdf). Analiziraj i komentiraj tekst Trojnog pakta te o zaključcima raspravi s ostalim učenicima i nastavnikom/com.

1. poglavlje

Njemački padobranski desant na Kretu u svibnju 1941. Uz pomoć literature i interneta istraži pojedinosti u vezi s njemačkim napadom na Kretu.

Karikatura iz britanskih novina Manchester Daily Dispatch, 1941. Bila je popraćena tekstom: Hvala, Adolfe! Mislim da sad mogu riješiti Grke. Pojasni karikaturu. Potraži na internetu još karikatura nastalih u ovome vremenu koje se bave talijanskom agresijom na Grčku.

Kratko prije potpisivanja Trojnog pakta otvorena je na Sredozemlju nova bojišnica kad je početkom rujna 1940. Italija napala Egipat, tada pod britanskom kontrolom. Dotad su nakon talijanske objave rata Velikoj Britaniji vođeni pogranični okršaji u talijanskoj koloniji Libiji, kao i na granicama talijanske Etiopije s britanskim Sudanom i Kenijom, odnosno eritrejsko-sudanskoj granici. Osvojenjem Egipta Mussolini je namjeravao ostvariti kopnenu vezu s Talijanskom Istočnom Afrikom. Prethodno je u kolovozu pokrenuo invaziju na Britansku Somaliju, uspješno okončanu britanskim povlačenjem. Talijani nisu postigli presudnu pobjedu u Egiptu jer za to nisu imali snage, iako su duboko prodrli na britansko područje. Potkraj godine Britanci su izvršili uspješan protuudar, pa su Talijani pretrpjeli velike gubitke i izgubili polovicu

Libije, što je Mussolinija prinudilo da zatraži njemačku pomoć. U siječnju 1941. stigle su čete njemačkog Afričkog korpusa pod zapovjedništvom generala Erwina Rommela koji je hitrim protuudarom odbacio Britance, čije su snage, prethodno brojčano nadmoćne, bile oslabljenje prebacivanjem dijela postrojbi u Grčku. Grčku su Talijani napali u listopadu 1940. iz Albanije. No Grci su zaustavili talijansku ofenzivu i čak prešli u protunapad. U proljeće 1941. Talijani su pokrenuli novu, iznova neuspješnu ofenzivu, a zbog pomoći koju su Grcima pružali Britanci, Hitler je još u kasnu jesen 1940. odlučio intervenirati. Od Bugarske koja je pristupila Trojnom paktu, Nijemci su ishodili dozvolu da s njezina područja izvrše napad. Hitler je prisilio i Jugoslaviju da postane saveznica, iako uz uvjet da se neće poslužiti njezinim teritorijom za ofenzivu protiv Grčke. Zbog političkih zapletaja koje je pristupanje Trojnom paktu izazvalo u Jugoslaviji, Hitler je potkraj ožujka zapovjedio i njezino uništenje. Sami Grci bili su na izmaku snaga pa nisu bili kadri njemačkom napadu sučeliti dovoljno ljudstva. Njemački napad na Grčku i Jugoslaviju počeo je 6. travnja 1941., a do kraja travnja obje su zemlje poražene i osvojene. Grčku su okupirale njemačke, talijanske i bugarske postrojbe. Osvajanje Grčke Nijemci su dovršili u svibnju nakon što su padobranskim desantom zauzeli još i Kretu, iako uz teške gubitke. Italija se pokazala slabim saveznikom i na moru jer njezina flota nije postizala uspjehe koje je Hitler očekivao. Britanska ratna mornarica, koja je u Sredozemlju imala snažne baze na Gibraltaru, u Aleksandriji

POLITIKA i na Malti, uspjela ju je posve neutralizirati. Čvrste britanske pozicije na Sredozemlju nagnale su Hitlera da u ljeto 1940. uznastoji pridobiti španjolskog diktatora Franca na zajedničku akciju protiv Gibraltara, a poslije su Nijemci razrađivali i plan invazije na Maltu (1942.). Britanci su se pokušali domoći i francuskog brodovlja u luci Oran u Alžiru. Kad je Pétain to odbio, Britanci su u srpnju 1940. zrakoplovima uništili velik dio francuskog brodovlja, a dio su uništili i sami Francuzi. Ponovi Koja je bila svrha Trojnog pakta? Istraži zašto je plan njemačkog napada na Sovjetski Savez dobio kodno ime Operacija Barbarossa. Prikaži tijek početnih ratnih sukoba u sjevernoj Africi i jugoistočnoj Europi.

Razmahivanje rata u Europi potaknulo je jačanje suradnje u borbi protiv sila Trojnog pakta. U travnju 1941. u Hong Kongu i Manili sastali su se vojni predstavnici SAD-a, Velike Britanije i njezinih dominiona radi dogovora o obrani tih država, ali i interesa na Dalekom istoku. U lipnju 1941. održao se u Londonu prvi sastanak Međusavezničkog vijeća na kojem Tiskani primjerak Atlantske povelje IZVORI

Tekst Atlantske povelje: Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država i premijer, g. Churchill, koji predstavlja Vladu Njegova Veličanstva u Ujedinjenom Kraljevstvu, sastavši se smatrali su ispravnim objaviti određena zajednička načela u nacionalnoj politici svojih zemalja na kojima zasnivaju nadu u bolje budućnost svijeta. 1. Njihove zemlje ne traže teritorijalno ili drugo povećanje. 2. Ne žele vidjeti teritorijalne promjene koje nisu u skladu sa slobodno izraženim željama odnosnih naroda. 3. Poštuju pravo svih naroda na izbor oblika vladavine pod kojim će živjeti; i žele vidjeti da se suverena prava i samouprava vrate onima koji su ih silom bili lišeni. 4. Nastojat će, uz dužno poštovanje prema postojećim obvezama, podupirati da sve države, velike ili male, pobjednici ili poraženi, uživaju u jednakim uvjetima pristup trgovini i sirovinama svijeta koje su im potrebne za gospodarsko blagostanje. 5. Žele ostvariti nadasve punu suradnju između svih nacija na ekonomskom polju s ciljem da se za sve osiguraju poboljšani radnički standardi, gospodarski napredak i socijalna sigurnost. 6. Nadaju se, nakon potpunog uništenja nacističke tiranije, vidjeti uspostavu mira koji će svim nacijama pružiti življenje u sigurnosti unutar njihovih vlastitih granica te koji će pružiti jamstvo da svi ljudi u svim zemljama mogu živjeti svoje živote slobodni od straha i oskudice. 7. Takav bi mir trebao svim ljudima omogućiti da putuju dalekim morima i oceanima bez prepreka. 8. Vjeruju da sve nacije svijeta moraju, iz realističnih kao i duhovnih razloga, napustiti upotrebu sile. Budući da se budući mir ne može održati ako nacije koje prijete, ili mogu zaprijetiti, agresijom izvan svojih granica, nastave upotrebljavati kopneno, pomorsko i zračno naoružavanje, vjeruju da je, dok se ne uspostavi širi i trajni sustav opće sigurnosti, razoružavanje takvih nacija ključno. Jednako tako će pomagati i poticati sve druge praktične mjere koje će miroljubivim narodima olakšati nemilosrdni teret naoružavanja. Frankin D. Roosevelt, Winston S. Churchill (Tekst izvornika dostupan je na https://avalon.law.yale.edu/wwii/atlantic.asp). Analiziraj tekst Atlantske povelje te ga usporedi s Četrnaest točaka predsjednika Woodrowa Wilsona i tekstom Trojnog pakta. Posebnu pozornost obrati na treću točku Povelje te istraži njezinu primjenjivost u kontekstu tada postojećih kolonijalnih carstava.

1. poglavlje

Churchill i Roosevelt nakon objavljivanja Atlantske povelje. Povelja je usuglašena na britanskom ratnom brodu Prince of Wales ispred atlantske obale Kanade, nakon četverodnevnog sastanka (9. – 12. kolovoza 1941.)

Susret sovjetskih i britanskih vojnika tijekom zajedničke invazije na Iran u kolovozu 1941. Napad je ciljao osigurati iranska naftna polja, uspostaviti opskrbnu liniju za SSSR te ograničiti njemački utjecaj na Iran

su predstavnici Velike Britanije i njezinih domiona te 12 vlada u izgnanstvu donijeli izjavu o nastavku ratnog napora protiv osovinskih sila. Nastavljajući širiti osnovicu zajedničke borbe, Winston Churchill je savezništvo ponudio i SSSR-u čim je započeo njemački napad, pa je 8. srpnja 1941. u Moskvi potpisan Britansko-sovjetski sporazum kojim su se dvije zemlje obvezale rat okončati u međusobnoj suradnji. Daljnji korak bila je objava Atlantske povelje 14. kolovoza 1941. kojom su britanski premijer i američki predsjednik obznanili zajedničke ciljeve u vezi s poslijeratnim uređenjem svijeta. Iako je Atlantska povelja jasno pokazala da SAD podupire Veliku Britaniju u ratnim

naporima, Franklin Delano Roosevelt još nije mogao svoju zemlju uvesti u rat jer je američka javnost tada bila bila izričito protiv toga. U rujnu 1941. u Londonu, na novom sastanku Međusavezničkog vijeća, kojem se priključio i SSSR, službeno je prihvaćena Atlantska povelja. Napokon, na konferenciji održanoj potkraj 1941. i početkom 1942. u Washingtonu, na samu Novu godinu 1942., predstavnici SAD-a, Velike Britanije, SSSR-a i Kine te još 22 države potpisali su dokument o formalnom savezu, poslije poznat kao Deklaracija ujedinjenih nacija, koja je postala osnova buduće Organizacije ujedinjenih nacija. Time je stvorena široka antifašistička (antihitlerov-

sile Osovine savezničke sile države koje su okupirali saveznici neutralne države

Zaraćene strane u Drugome svjetskom ratu

POLITIKA

Njemačke oklopne snage u napadu na SSSR-u u lipnju 1941. godine

ska) koalicija, savez država koje su vojnim i gospodarskim mjerama nastojale uništiti fašizam, nacizam i japanski militarizam. Glavnu ulogu u tom savezu imali su SAD, Velika Britanija i SSSR. Njemački napad na Sovjetski Savez pokazao se ključnim događajem za daljnji tijek rata u Europi. Dotad je Njemačka sa SSSR-om službeno bila u prijateljskim odnosima, osnaženim dvama proširenim trgovinskim sporazumima (1940., 1941.). SSSR je čak sklopio i sporazum o nenapadanju s Japanom u travnju 1941. ne bi li dodatno posvjedočio miroljubive nakane prema Njemačkoj. Istodobno je nacističko vodstvo već neko vrijeme u SSSR-u vidjelo budući plijen, u skladu sa svojom ideologijom o pravu jačega na zadobivanje životnog prostora, pri čemu je Nijemcima, kao rasi „nadljudi”, tobože predodređeno da vladaju nad zemljama Slavena, koji postoje samo kako bi im služili. Plan je bio i da se sovjetski ljudski i gospodarski resursi iskoriste kao osnova za daljnja osvajanja. Napad na SSSR, nakon kraće odgode, počeo je 22. lipnja 1941. bez objave rata. Osim europskih saveznika, Nijemcima su se u napadu priključili i Finci koji su željeli vratiti izgubljeni teritorij u tzv. Zimskom ratu. Iznenadni napad bio je više nego uspješan, a njemačke čete hitro su napredovale zarobljavajući sve veći broj sovjetskih vojnika (ukupno su Nijemci na istočnoj bojišnici tijekom Drugoga svjetskog rata zarobili oko pet milijuna sovjetskih vojnika), pa se doimalo kako će, sukladno nacističkom uvjerenju o sovjetskoj vojnoj slabosti, rat kratko trajati. No Sovjeti su neprestano dovodili nove snage, želeći usporiti njemačko nadiranje. Napad na Moskvu počeo je tek u listopadu, neposredno uoči razdoblja kiša i blata.

Sovjetski vojnici bili su bolje opremljeni za ratovanje u teškim zimskim uvjetima. Istraži što podrazumijeva izraz „general Zima“.

Do kraja 1941. njemačke su vojske uspjele opkoliti Lenjingrad i stići 30 km od Moskve, pa se sovjetska vlada povukla u zapadni Sibir. Velike tvornice Sovjeti su još 1940. počeli premještati iza Urala. Daljnje napredovanje njemačke vojske zaustavila je vrlo oštra ruska zima, za koju Nijemci nisu bili pripremljeni. Zimski zastoj omogućio je učvršćenje obrambenih položaja Crvene armije, osobito nakon što su dopremljena pojačanja iz istočnog Sibira i s Dalekog istoka budući da nije prijetila opasnost od japanskog napada. Japanci su u sukobu sa Sovjetima na mandžurskomongolskoj granici u ljeto 1939. doživjeli neugodan poraz, što ih je odvratilo od izravnog sukobljavanja sa SSSR-om, a početkom prosinca 1941. zaratili su sa SAD-om. U njemačkom glavnom zapovjedništvu dogodilo se razilaženje u strateškim planovima, pa je Hitler osobno preuzeo zapovjedništvo nad kopnenom vojskom, smijenivši u prosincu 1941. njemačke generale koji su imali drukčije mišljenje. Sovjetska je protuofenziva odbacila Nijemce od Moskve, ali su njemačke zračne snage uspjele zaustaviti daljnji protuudar naZANIMLJIVOST Jedan je njemački časnik, koji je sudjelovao u najvećoj uličnoj bitki u povijesti čovječanstva – Staljingradskoj bitki, zapisao: Ulice ne mjerimo više metrima već truplima... Staljingrad više nije grad. Danju je golem oblak dima i plamena koji zasljepljuje. Kad dođe noć, žarka, gromka, krvava noć, to je orijaška lomača koju rasvijetljuju odsjaji plamenova. Psi skaču u Volgu i očajno plivaju na suprotnu obalu. Staljingradske noći ih ispunjavaju grozom. Životinje bježe iz tog pakla, najtvrđi kamen ga ne može izdržati, ali čovjek izdrži.

1. poglavlje

Atena GRČKA

o z e m n o

C ip ar

m o r

Kreta

Derna Tobruk CI RE N A I K A El Agheila

1. ofenziva osovinskih snaga (IX. 1940.) 1. ofenziva britanskih snaga (od XII. 1940. do II. 1941.) 2. ofenziva osovinskih snaga (od III. do IV. 1941.) 2. ofenziva britanskih snaga (od XI. 1941. do I. 1942.) 3. ofenziva osovinskih snaga (od I. do VI. 1942.) 3. ofenziva britanskih snaga (od X. do XII. 1942.) Port Said

Aleksandrija Salum Sidi Barrani

LIBIJA

kon čega se njemačka bojišnica stabilizirala. Izdržavši oštru zimu, njemačke su vojske u ljeto 1942. pokrenule novu ofenzivu. Moskvu i Lenjingrad Nijemci više nisu mogli zauzeti, pa su za prodor odabrali jug SSSR-a, napredujući u dva smjera – na Kavkaz i donju Volgu. Zapeli su kod Staljingrada, a nisu ostvarili ni ciljeve na Kavkazu. S obzirom na to da su nacisti na osvojenim područjima provodili neviđeno nasilje, u pozadini njemačkih vojski razmahao se partizanski rat, što je Nijemcima otežavalo ratovanje. Bitka za Staljingrad, vođena od kolovoza 1942. do siječnja 1943., okončana je predajom njemačkih snaga

El Alamein

EGIPAT

Suez Kairo Nil

TURSKA

Drugi svjetski rat u sjevernoj Africi 1940. – 1943. godine

i snaga njihovih saveznika koje su se u studenom 1942. našle opkoljene u Staljingradu. Daljnji sovjetski prodor ipak je zaustavljen. U ljeto 1943. Njemačka je započela novu ofenzivu koja je dovela do najveće tenkovske bitke u povijesti, kod Kurska, te najveće koncentracije najsnažnije ratne tehnike u Drugome svjetskom ratu. Nakon poraza njemačka vojska se više nije mogla upustiti u borbe većih razmjera s Crvenom armijom, koja je otad stalno napredovala prema zapadu. Ponovi Na koji način se stvarala antifašistička koalicija? Istraži kako je nacistička ideologija u vezi sa Slavenima utjecala na službenu ustašku sliku o etničkom podrijetlu Hrvata. S pomoću interneta i literature potraži razloge odgode njemačkog napada na Sovjetski Savez. Koje su bile prekretničke bitke u njemačko-sovjetskom ratnom sukobu do 1943. godine? Pronađi kakav je bio učinak njemačkog neuspjeha kod Staljingrada.

Njemački vojnici predaju se posadi britanskog tenka u svibnju 1943. u Tunisu

Na afričkom bojištu njemačko-talijanske snage isprva su ostvarivale stanovit uspjeh, ali nisu postigle i presudnu pobjedu, nego je njihov prodor u Egipat zaustavljen u ljeto 1942. SAD, koji je u međuvremenu ušao u rat, postavio je Europu kao prioritet u svojim ratnim operacijama. Iako je i Staljin tražio otvaranje

POLITIKA smjer napada na Pearl Harbor smjer savezničkih napada smjer sovjetskih napada

SSSR MONGOLIJA Kurilski otoci kolovoz 1945. JAPAN KINA

TIBET

Nagasaki 9. kolovoza 1945. Okinawa travanj 1945.

Hirošima 6. kolovoza 1945.

INDIJA BURMA

Havaji

Pearl Harbor prosinac 1941.

Tajvan

TAJLAND

Filipini siječanj 1945.

rujan 1944. Sumatra

Maršalovi Otoci siječanj, veljača 1944.

Gilbertovi otoci rujan 1943.

Borneo Nova Gvineja Java

Japansko Carstvo do prosinca 1941. japanska osvajanja do lipnja 1942. savezničke zemlje saveznička osvajanja do kolovoza 1945.

AUSTRALIJA

druge europske bojišnice kako bi oslabio njemački pritisak na SSSR, Roosevelt je udovoljio Churchillovom zahtjevu za invaziju na Sjevernu Afriku. Tako su se 7. studenog 1942. u Maroku i Alžiru iskrcale angloameričke jedinice, a doskora su bile pridobivene i kolonijalne snage Višijevske Francuske. Time su se njemačko-talijanske snage, koje su početkom studenog doživjele presudan poraz u drugoj bitki kod El Alameina i nakon toga stupile u povlačenje pred postupnim britanskim nadiranjem iz Egipta, naposljetku našle između dvije vatre. Na kraju su u svibnju 1943. morale kapitulirati u Tunisu. U kasno proljeće i ljeto 1942. dogodio se preokret i u ratu na Tihom oceanu. Japan je dugo vremena u svojim osvajanjima bio usmjeren prvenstveno na Kinu. Čak je u rujnu 1940. napao Francusku Indokinu kako bi spriječio da se preko nje Kina opskrbljuje gorivom i oružjem. No doskora je odlučio proširiti svoj osvajački doseg. Francuska Indokina je Japanu poslužila kao polazište za osvajanje nizozemskih i britanskih dalekoistočnih kolonija (Nizozemske Istočne Indije, Britanske Malaje). To je osvajanje bilo pokrenuto u isti mah kad i japanski napad na američku ratnu mornaricu u havajskoj luci Pearl Harbor 7.

područje pod japanskim nadzorom do kolovoza 1942.

Drugi svjetski rat na Dalekom istoku

Japanski napad na američke brodove u Pearl Harboru 1941. godine

prosinca 1941., što je bio početak rata na Tihom oceanu. Japanci su istodobno napali još i Filipine i Tajland (Tajland je vrlo brzo sklopio savez s Japanom, dok su Filipini osvojeni do proljeća 1942.), a u siječnju 1942. i Britansku Burmu. Napad na Pearl Harbor prisilio je SAD da 8. prosinca objavi rat Japanu, našto su Njemačka i Italija 11. prosinca navijestile rat SAD-u, pa su i Amerikanci još isti dan uzvratili objavom rata njima i njihovim satelitskim državama. Nakon višemjesečne japanske dominacije na tihooceanskom ratištu srazili su se u svibnju 1942. SAD i Japan u Koraljnome moru, prvoj pomorskoj bitki u povi-

1. poglavlje bitak jer su se njemačke snage otad morale same boriti protiv saveznika i na istočnom bojištu i u Italiji. Ponovi

Iskrcavanje savezničkih vojnika na prvi dan invazije na Siciliju 10. srpnja 1943. godine.

jesti vođenoj isključivo zrakoplovima s nosača aviona. Iako su Japanci potopili više brodova, bitka je završila američkom strateškom pobjedom jer su zaustavili japansko nadiranje. Već početkom lipnja, u višednevnoj pomorsko-zračnoj bitki kod otoka Midwaya, Amerikanci su izvojevali pobjedu, potopivši četiri japanska velika nosača aviona (od ukupno šest koliko su ih imali). Japanci su nakon poraza izgubili inicijativu na Tihom oceanu. Amerikanci su iskrcavanjem na otoku Guadalcanal u kolovozu 1942. prešli u protunapad i u dugotrajnim borbama, usprkos žilavom japanskom otporu, počeli oslobađati zaposjednuta tihooceanska područja, potiskujući Japance prema njihovu matičnom otočju. U studenom 1943. u Kairu susreli su se Roosevelt, Churchill i Čang Kaj Šek kako bi dogovorili daljnju strategiju ratovanja protiv Japana do njegove bezuvjetne kapitulacije i smjernice za uređenje prilika u Aziji nakon rata. Uspjeh u Sjevernoj Africi omogućio je zapadnim saveznicima da u srpnju 1943. izvedu invaziju na Siciliju, a početkom rujna i na jug Apeninskog poluotoka. Ratni neuspjesi i nedaće izazvali su veliko nezadovoljstvo u Italiji, pa je i dio fašističke vlade nastojao pronaći način da Italija izađe iz rata. Potkraj srpnja Mussolini je odlukom Fašističkog velikog vijeća smijenjen i ubrzo potom uhićen. Kralj je dao sastaviti novu vladu koja je sa saveznicima tajno potpisala primirje, a 8. rujna 1943. i bezuvjetnu kapitulaciju. Nato su Nijemci prema planu zauzeli najveći dio Italije i uspostavili čvrstu obrambenu bojišnicu od jedne do druge talijanske obale. Oslobodili su Mussolinija i omogućili mu da u sjevernom dijelu Italije uspostavi marionetsku fašističku Talijansku Socijalnu Republiku. Kapitulacija Italije bila je velik uspjeh za daljnju borbu antifašističkog saveza, a za Njemačku velik gu-

Što je navelo SAD da uđe u rat? Koja se bitka smatra prekretnicom u ratu na Tihom oceanu? U čemu leži važnost savezničke pobjede u Sjevernoj Africi? Zašto je nastupila kapitulacija Italije? S pomoću interneta i literature istraži podmornički rat na Atlantiku i Tihom oceanu te napiši o tome sastavak u kojem ćeš ih usporediti.

Još u siječnju 1943. na savezničkoj konferenciji u Casablanci, na kojoj je odlučeno da se najprije mora dovršiti rat u Sjevernoj Africi i potom izvršiti invazija na Siciliju, dok se otvaranje bojišnice u Zapadnoj Europi odgodilo do iduće godine, objavljeno je da je službeni cilj rata bezuvjetna kapitulacija Njemačke, Italije i Japana. Ovo je ujedno značilo da se na njih neće primjenjivati načela Atlantske povelje. Potkraj studenog 1943. održana je u Teheranu prva konferencija šefova vlada triju glavnih država saveznica antifašističke koalicije, SAD-a, Velike Britanije i SSSR-a, poznata i kao konferencija „velike trojice“. Na njoj je zaključeno da prednost u nastavku rata ima oslobođanje Europe te da će se otvoriti nova europska bojišnica. Zauzvrat je SSSR pristao ući u rat s Japanom odmah nakon kapitulacije Njemačke. Postignut je i načelni dogovor o sudbini Njemačke nakon rata te o novim europskim granicama (Njemačka će biti podijeljena, a buduća granica poljske države pomaknuta na zapad do Odre). Odlučeno je da komunistički antifašistički pokreti budu priznati kao članovi antifašističke koalicije. Sukladno odlukama Teheranske konferencije, izvršeno je 6. lipnja 1944. iskrcavanje zapadnih saveznika u Normandiji, na atlantskoj obali Francuske. Bio je to najveći pomorsko-zračni desant u povijesti ratovanja (operacija Overlord), u kojem su sudjelovala gotovo tri milijuna vojnika. Uz goleme gubitke i strašne borbe, dvije savezničke vojske iskrcale su se na obalu. Zapovjednik vrhovnog stožera savezničke vojske koja se iskrcala u Normandiji bio je general Dwight David Eisenhower. Nakon što im je zaprijetila opasnost od okruženja, Nijemci su se počeli povlačiti preko rijeke Seine. Tada je u kolovozu izvedena druga saveznička invazija u južnoj Francuskoj, pa su Nijemci i odande

POLITIKA

Glavni sudionici konferencije u Casablanci (Maroko) od 14. do 24. siječnja 1943., između Roosevelta i Churchilla sjedi vođa francuskog pokreta otpora Charles de Gaulle. Na konferenciju je bio pozvan i Staljin, ali je otklonio dolazak zbog završetka Staljingradske bitke. Između ostalog, na konferenciji je odlučeno i da će se pojačati zračna bombardiranja njemačkih gradova

uzmaknuli. Saveznici su 25. kolovoza 1944. ušli u Pariz i počeli prodirati prema istoku, tijekom čega su oslobodili cijelu Francusku, Belgiju i Luksemburg te veći dio Nizozemske. No zastali su i time dopustili Nijemcima da se ponovno pregrupiraju na prostoru ranije izgrađenih njemačkih utvrda, pa je Hitler u prosincu 1944. naredio novu ofenzivu – u Ardenima, koja nije uspjela. Konačno su početkom 1945. zapadni saveznici izbili na zapadnu njemačku granicu. Nijemci su do kraja 1944. bili potisnuti i na sjever Italije, iako uz teške borbe. U jesen 1944. povukli su se iz Grčke jer su postrojbe Crvene armije tada već stigle do Jugoslavije. Na istočnoj bojišnici Nijemci su bili u stalnom uzmicanju, pretrpjevši u sovjetskoj ljetnoj ofenzivi u Bjelorusiji (Operacija Bagration) najteži poraz u svojoj vojnoj povijesti, pa su do kraja ljeta 1944. Sovjeti oslobodili vlastiti teritorij i stupili na teritorij njemačkih satelita Rumunjske, Bugarske, Mađarske i Slovačke. Zaposjeli su i dio Poljske te se zaustavili pred Varšavom u kojoj je izbio ustanak Poljaka. Ustanak su vodili nekomunisti, pa je Crvena armija dopustila nacističkim postrojbama da unište grad i poubijaju najveći dio stanovnika. U rujnu je primirje sa saveznicima u Moskvi potpisala Finska. Sovjeti su ofenzivu nastavili tek početkom 1945., prodrijevši od Visle do Odre. U proljeće su Nijemci sasvim potisnuti iz Mađarske, Slovačke i Moravske, a u travnju su sovjetske snage ušle u Beč.

„Velika trojica“ na konferenciji u Teheranu (Iran) od 28. studenog do 1. prosinca 1943., na trijemu sovjetskog veleposlanstva

Približavanje kraju rata navelo je “veliku trojicu” na novi sastanak koji se održao u veljači 1945. u krimskom ljetovalištu Jalti. Uz dogovore o završnim ratnim operacijama, zaključili su da nakon pobjede Njemačku treba posve oslabiti i obvezati je na to da nadoknadi ratnu štetu, ali nisu bili jedinstveni u pogledu pojedinosti njezine teritorijalne podjele i naplate ratne štete iz njezine privrede. Stoga je uz namjeru da se Njemačka teritorijalno podijeli na okupacijske zone objavljeno da će nakon kapitulacije saveznici preuzeti svu vlast u njoj te da će se provesti njezina demilitarizacija i denacifikacija. Odlučili su također

ZANIMLJIVOST Što su zapadni saveznici bili svjesniji konačne pobjede, to su više razmišljali o poslijeratnim prilikama. U listopadu 1944. u Moskvi sastali su se Staljin i Churchill u pratnji svojih ministara kako bi raspravljali o sudbini zemalja Srednje, Istočne i Jugoistočne Europe. Pregovori su vođeni uz uvjet da naknadno steknu i američku privolu. Churchill je na komadu papira, koji je poslije prostao poznat kao sporazum o postocima, predložio Staljinu razdiobu sfera utjecaja: Rumunjska – 90 % Rusija, 10 % drugi; Grčka – 90 % Velika Britanija (u suglasnosti sa SAD-om) i 10 % Rusija; Jugoslavija – 50-50 %, Mađarska 50-50 %, Bugarska 75 % Rusija, 25 % drugi. O Poljskoj se tek kratko razgovaralo, što navodi na zaključak da je nju Churchill priznao kao u potpunosti sovjetsku interesnu zonu. Predložena postotna razdioba nije bila spomenuta na konferenciju u Jalti niti na drugim sastancima.

1. poglavlje

državne granice u siječnju 1942. državne granice u siječnju 1945. Nakon rata priključena područja: Poljskoj SSSR-u Jugoslaviji

Njemačka kapitulacija, svibanj 1945. Normandija, dan D, lipanj 1944. Sjeverna Italija, njemačka okupacija 1943. - 1945.

10 sovjetskih ofenziva, 1943. - 1945. Moskva Jugoslavija, jug države oslobođen u prosincu 1944.

London Berlin

Staljingrad

Pariz

Beč

Nica Sicilija, iskrcavanje saveznika, lipanj 1943.

Lenjingrad

Crvena armija osvojila Berlin, travanj/svibanj 1945.

Francuskoj

Tunis, predaja sila Osovine, svibanj 1943.

Beograd

Rim

srpanj 1943. - njemačko područje lipanj1944. - njemačko područje Italija kapitulacija, rujan 1943.

prosinac 1944. - njemačko područje svibanj 1945. - njemačko područje njemačko područje u svibnju 1945.

Drugi svjetski rat u Europi od 1943. do 1945. godine

Iskrcavanje saveznika u Normandiji 6. lipnja 1944. godine

da će se istočna granica prostirati na crti Odra – Nisa. Zaključili su da se u duhu Atlantske povelje podrži stvaranje Ujedinjenih nacija, nove međunarodne organizacije koja bi se brinula za mir u svijetu. No među “velikom trojicom” u prvi su plan sve više po- Staljin, Roosevelt i Churchill na konferenciji u Jalti od čele dolaziti suprotnosti u vezi s poslijeratnim uređe- 4. do 11. veljače 1945. godine. njem Europe. Istraži što je sve odlučeno na jaltskoj konferenciji.

POLITIKA

Pogled na ulicu u Varšavi tijekom ustanka u kolovozu 1944. Fotografiju u boji snimila je desetnica Poljske domovinske vojske, Ewa Faryaszewska (1920. – 1944.). Ukupno je snimila 31 fotografiju koje se čuvaju u Varšavskom muzeju

Susret vojnika američke 1. armije i crvenoarmejaca na oštećenom mostu preko Labe nakon spajanja kod Torgaua u Njemačkoj

57 Njemački feldmaršal Wilhelm Keitel, načelnik Vrhovnog zapovjedništva oružanih snaga, potpisuje u Berlinu završnu inačicu dokumenta o njemačkoj bezuvjetnoj predaji

Vojnik Crvene armije vješa sovjetsku zastavu u Berlinu 1945. godine

U rano proljeće 1945. američke, britanske i francuske vojne snage prodrle su u Njemačku. Sve se više njemačkih vojnika predavalo ili bježalo s bojišta. Istodobno su savezničke postrojbe probile njemačke obrambene bojišnice u Italiji. Talijanski partizani uhvatili su Mussolinija u bijegu i strijeljali ga u travnju u Milanu. Sovjetske snage su nakon osvojenja glavnine istočnog njemačkog teritorija vodile bitku za Berlin. Sovjetski i zapadni saveznički vojnici prvi su se put spojili 25. travnja 1945. na rijeci Labi. Kad su sovjetske postrojbe ušle u središte Berlina, Adolf Hitler je s dije-

lom suradnika 30. travnja počinio samoubojstvo. Nakon toga je predstavnik njemačke vojske 7. svibnja 1945. u Reimsu potpisao bezuvjetnu kapitulaciju koja je na snagu stupila sutradan. Time je završen Drugi svjetski rat u Europi. Završna je inačica dokumenta o predaji potpisana u Berlinu u večernjim satima 8. svibnja, odnosno 9. svibnja po moskovskom vremenu. Rat se nastavio na Dalekom istoku gdje je Japan u proljeće i ljeto 1945. pretrpio teške poraze. Japanci su gubili u Burmi i na prostoru Nizozemske Istočne Indije, a američke su ih snage potiskivale na Tihom oceanu, zauzevši japanske otoke Iwo Jima i Okinawa. U trenucima dok su gubili bitke i teritorij, Japanci su posezali očajničkim potezima. Unovačili su sve punoljetne muškarce do 60 godina i organizirali su pilote zrakoplova samoubojice – kamikaze. U ljeto su Sovjeti napali japansku satelitsku državu Mandžukuo, nanijevši poraz japanskoj vojsci. Želeći ubrzati kraj rata,

1. poglavlje

Istraži povijesne izvore S pomoću interneta i sadržaja u udžbeniku izdvoji fotografije sudionika na konferencijama tijekom Drugoga svjetskog rata. Uz svaku fotografiju napiši kratak opis i objašnjenje. Poredaj fotografije obrnutom kronologijom i zajednički prosudite značenje svake konferencije, sudionike i promjene kojima su utjecale na tijek rata.

Objasni uzroke i posljedice Japanski ministar vanjskih poslova Mamoru Šigemicu potpisuje dokument o bezuvjetnoj predaji Japana na palubi američkog bojnog broda Missouri

SAD je protiv Japana upotrijebio nuklearne bombe sa zastrašujućim učinkom na civilno stanovništvo, i to prvi put u povijesti ratovanja. Prva nuklearna bomba bila je bačena na grad Hirošimu 6. kolovoza 1945. godine, a druga na Nagasaki tri dana kasnije. Pod dojmom strahotnog učinka atomskih bombi, ali i sovjetskog nadiranja, japanski je car u radijskom obraćanju Japancima 15. kolovoza objavio prihvaćanje svih savezničkih uvjeta za prestanak neprijateljstava, a 2. rujna 1945. japanski su predstavnici i službeno potpisali bezuvjetnu kapitulaciju, čime je okončan Drugi svjetski rat u ostatku svijetu. Ponovi S pomoću interneta istraži koliko je savezničkih konferencija održano tijekom Drugoga svjetskog rata te koji su im bili najvažniji zaključci. Razmisli zašto su Sovjeti dopustili Nijemcima da unište ustanak Poljaka u Varšavi. Kako je tekao kraj rata u Europi na zapadnoj, a kako na istočnoj bojišnici? Što je odlučilo japansku predaju u Drugome svjetskom ratu?

Smjesti u prostor i vrijeme Izradi tablicu Drugi svjetski rat u Europi i svijetu. U tablici uz svaku godinu (od 1939. do 1945.) upiši događanja prema sljedećim naslovima stupcima: Sjeverna i Zapadna Europa, Istočna Europa, Jugoistočna Europa, Sredozemlje, Daleki istok. S pomoću tablice i karata u udžbeniku objasni najvažnija ratna osvajanja, bitke i stanje na ratnim bojištima u Europi i svijetu u vrijeme Drugoga svjetskog rata.

Izdvoji prema izboru jednu konferenciju koja se dogodila u Drugome svjetskom ratu. Napiši uzroke, tijek i posljedice konferencije, u obliku novinskog izvještaja. Različite izvještaje s konferencija kronološkim redom pročitaj na satu i komentiraj s ostalim učenicima.

Prepoznaj promjene Prosudi koje su bitke bile prekretnice u Drugome svjetskom ratu. Izbor bitaka rangiraj od najvažnije i zapiši u bilježnicu. Usporedi ga s izborom drugih učenika. Izradite zajednički plakat na kojem ćete prikazati zajednički izbor događaja i bitaka prekretnica u Drugome svjetskom ratu.

Sagledaj prošlost Uz pomoć nastavnika/ce organizirajte okrugli stol u razredu na kojem ćete raspraviti o značenju Atlantske povelje za sve narode svijeta. Izaberite jednu od 26 država koje su prihvatile načela antifašističke koalicije u Washingtonu tako da svaki učenik zastupa jednu državu. Opišite i raščlanite argumente za raspravu kroz koje ćete objasniti i analizirati razloge izabrane države za pristupanje antifašističkoj koaliciji. Na kraju doneseni zajednički zaključak zapišite u bilježnicu.

Usporedi i zaključi Izradi grafikon pomoću kojeg ćeš usporediti zaraćene države, saveze i njihovu politiku. Iskoristi izrađeni grafikon kao podlogu za esej Zaraćene strane i njihova politika tijekom Drugoga svjetskog rata. U eseju prikaži vlastite usporedbe i zaključke. Uz pomoć nastavnika/ce izaberite nekoliko grafikona i eseja te ih prikažite na satu.

POLITIKA

5. OKUPACIJA I PODJELA PRVE JUGOSLAVENSKE DRŽAVE, KVISLINŠKI REŽIMI PRIMJER NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE. POLITIKA TERORA NAD GRAĐANIMA (POSEBICE ŽIDOVIMA, SRBIMA I ROMIMA) Kraljevina Jugoslavije se na početku Drugoga svjetskog rata načelno nije svrstala ni uz jednu stranu. Kako se rat primicao jugoslavenskim granicama, na nju je rastao pritisak Njemačke i Italije da pristupi Trojnom paktu. Knez Pavle Karađorđević i jugoslavenska vlada pod tim su pritiskom popustili te je Jugoslavija 25. ožujka 1941. službeno postala članica saveza. Već uoči tog čina izbili su u nekim jugoslavenskim gradovima manji javni prosvjedi. Dva dana nakon pristupanja, skupina je jugoslavenskih visokih časnika blisko povezanih s britanskom obavještajnom službom izvela državni udar u Beogradu. Njime je svrgnuta dotadašnja vlada i raspušteno Kraljevsko namjesništvo na čelu s knezom Pavlom, koji je prisiljen napustiti zemlju. Kraljevske ovlasti preuzeo je Petar II. koji je proglašen punoljetnim. Još isto su jutro u Beogradu i većim gradovima Srbije izbili višednevni javni prosvjedi, dijelom sami od sebe, dijelom potaknuti Britancima i Komunističkom partijom. No nova vlada, na čelu s generalom Dušanom Simovićem, jednim od vodećih prevratnika koji se nisu slagali s ulaskom Jugoslavije u Trojni pakt, nije ništa promijenila. Vladko Maček je pozvan da i dalje ostane potpredsjednik vlade, na što je i pristao dobivši jamstvo da će Banovina Hrvatska zadržati postojeći status, a njemačkom vodstvu upućena su uvjeravanja da Jugoslavije nije odustala od potpisanog saveza. Bilo je prekasno jer je Hitler već odlučio vojno uništiti Jugoslaviju. Njemački opunomoćenici prenijeli su Mačeku Hitlerovu ponudu o osnutku “samostalne države Hrvatske”. Nakon što je on to odbio, njemački su pregovarači to ponudili i grupi ustaša u Zagrebu

Knez Pavle Karađorđević u posjetu Adolfu Hitleru 5. ožujka 1941. u Berchtesgadenu u Bavarskoj. Hitler je jugoslavenskog regenta pozvao radi pristupanja Jugoslavije Trojnom paktu, što je dogovoreno nakon više od pet sati pregovora. Četirima tajnim dopisima bilo je Jugoslaviji zajamčeno da će se poštovati njezina teritorijalna cjelovitost i suverenitet, da sile Osovine neće slati vojsku preko njezina teritorija, da se od nje neće tražiti vojna pomoć te da će se voditi računa o njezinim pretenzijama na Solun kad se budu preuređivale granice na Balkanu

okupljenoj oko Slavka Kvaternika, jednog od vođe nacionalističkog pokreta u zemlji i bliskog suradnika Ante Pavelića. U Italiji je Mussolini najavio Paveliću mogućnost da ustaše preuzmu vlast u Hrvatskoj, ako se zadovolje talijanska posezanja na istočnoj obali Jadrana, za što je dobio jamstva. Napad na Jugoslaviju počeo je 6. travnja 1941. bez objave rata. Već prvoga dana iz zraka je u tri vala bio bombardiran Beograd, a to se nastavilo idući dan, a da nije pravljena razlika između vojnih i civilnih ciljeva. Bombardiranje je presudno pridonijelo brzom slomu jugoslavenskog otpo-

1. poglavlje

Beograd je bombardiran, iako je bio proglašen otvorenim gradom. Pronađi značenje pojma „otvoreni grad“ u ratnom pravu.

Zarobljenog generala Alexandera Löhra (lijevo) sprovode sredinom svibnja 1945. u stožer slovenske 14. udarne divizije Jugoslavenske armije. Löhr, zapovjednik njemačkih zračnih snaga odgovoran za bombardiranje Beograda, čija je zračna flota bombardirala 1939. i Varšavu, osmislio je plan napada rasprskavajućim i zapaljivim bombama kako bi plamen od požara olakšao ciljanje novih meta u noćnome udaru. To je uzrokovalo još veću pogibiju civila. Početkom svibnja 1941. unaprijeđen je u generalpukovnika. Bio je glavni planer napada na Kretu. Poslije je postao i glavni zapovjednik njemačkih snaga u Jugoistočnoj Europi te je tako imao pod sobom sve vojne zapovjednike na okupiranim područjima, uključujući i NDH. U tom svojstvu organizirao je četvrtu i petu ofenzivu protiv jugoslavenskih partizana kad su svi zarobljenici, pa i ranjenici, ubijani na licu mjesta. Nakon njemačke kapitulacije završio je u jugoslavenskom zarobljeništvu te je osuđen za ratne zločine i smaknut 1947. u Beogradu

Talijanska kraljica Jelena Petrović Njegoš, poznata i kao Jelena Savojska (1874. – 1952.), kći crnogorskog kralja Nikole I. i supruga talijanskog kralja Viktora Emanuela III. Smatra se da je utjecala na muža da od Mussolinija ishodi utemeljenje zasebne crnogorske kraljevine, ali njezin nećak, Mihailo Petrović Njegoš, koji se nalazio pod njemačkom paskom, odbio je krunu

ra koji je ionako počivao na slabim temeljima. Kralj je zajedno s članovima vlade, među kojima nije bio Vladko Maček jer je prethodno dao ostavku na položaj potpredsjednika i vratio se u Zagreb, pobjegao 14. travnja iz zemlje, a tri dana kasnije ovlašteni predstavnik jugoslavenske vojske potpisao je bezuvjetnu kapitulaciju koja je stupila na snagu dan kasnije. U napadu na Jugoslaviju sudjelovale su i talijanske, mađarske i bugarske čete, čije su zemlje htjele svaka za sebe osigurati udio u plijenu. Uvjeti predaje bili su osobito teški jer su napadači pojedine dijelove jugoslavenskog teritorija pripojili, a na drugima ustanovili svoju okupacijsku vlast, što je u praksi uključivalo i

POLITIKA AUSTRIJA MAĐARSKA Dunav

Drava

Ljubljana

AL IJ

Sava

RUMUNJSKA

Drava

Zagreb

Un a

Kupa

Vr ba

Sava

in a

NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA

Sarajevo Ne

direktno priključeno Njemačkoj

BUGARSKA

Split

Dunav

Morava

a Zadar

Beograd

Banja Luka

dio Srbije pod njemačkom upravom

Dubrovnik

Banat pod njemačkom upravom direktno priključeno Italiji

m Crna Gora pod okupacijom Talijana direktno priključeno Mađarskoj

crta razgraničenja između njemačke i talijanske zone utjecaja

IJA

direktno priključeno Bugarskoj

okupirali Mađari

ALB

o priključeno talijanskoj Velikoj Albaniji

61 Va

GRČKA

Podjela teritorija nekadašnje Kraljevine Jugoslavije nakon njezine okupacije 1941. godine

marionetsku Nezavisnu Državu Hrvatsku (NDH), jedinu zasebnu političku tvorevinu na tlu nekadašnje države. Na području okupirane Srbije uspostavljena je srbijanska pronacistička marionetska vlada koja je u potpunosti ovisila o njemačkim vojnim vlastima (tzv. Nedićeva Srbija, nazvana po generalu Milanu Nediću), dok je u Banatu kao autonomnoj oblasti u okupiranoj Srbiji uvedena uprava mjesne njemačke nacionalne manjine. U okupiranoj Crnoj Gori Talijani su utemeljili protektorat Nezavisnu Državu Crnu Goru, zamišljenu kao kraljevinu, ali su od jeseni 1941., nakon što su ugušili oružani ustanak koji su potaknuli komunisti, uspostavili Guvernatorat za Crnu Goru s talijanskim namjesnicima. U talijanskom dijelu Slovenije djelovala je kolaboracionistička organizacija Bela garda koju je nakon talijanske kapitulacije zamijenilo Slovensko domobranstvo pod njemačkim pokroviteljstvom.

Ponovi Koje su bile okolnosti njemačkog napada na Jugoslaviju? Pogledaj zemljovid i utvrdi kako je podijeljen teritorij nekadašnje Kraljevine Jugoslavije. Na koje sve načine je organizirana nova uprava na njezinu tlu?

Brzi slom jugoslavenskih vojnih snaga uzrokovao je rasulo, pa su 8. travnja zabilježene pobune vojnika Hrvata u okolici Bjelovara koji su otkazali poslušnost srpskim časnicima. Potom je u Bjelovaru proglašeno „uskrsnuće Nezavisne Države Hrvatske“. Događaje je kasnija ustaška propaganda prozvala „bjelovarskim ustankom“. Dva dana nakon toga, dok je njemačka vojska ulazila u Zagreb, Slavko Kvaternik je preko zagrebačke radiopostaje proglasio osnutak Nezavisne Države Hrvatske u ime Ante Pavelića koji se tada još nalazio u Italiji. Tek nakon što je dobio dozvolu

1. poglavlje

IZVORI

Nemali dio Hrvata je sa zadovoljstvom 10. travnja 1941. dočekao njemačku vojsku u Zagrebu i proglašenje NDH, ali vrlo brzo je uslijedilo razočaranje

Adolf Hitler u obilasku Maribora 26. travnja 1941. Obrativši se s balkona gradske vijećnice pristašama, zatražio je od njih da ovu zemlju iznova učine njemačkom. U nacističkoj je propagandi Maribor bio predstavljen kao staro njemačko mjesto koje je sada oslobođeno i opet pripojeno Njemačkom Carstvu

talijanskih i njemačkih vlasti, mogao je 15. travnja doći u Zagreb. Novu državu sutradan su prve priznale Njemačka i Italija, a potom i ostale saveznice Trojnog pakta i marionetske države, uključujući i Španjolsku i Finsku. Preuzevši vlast, Ante Pavelić je imenovao prvu državnu vladu, ali je svu civilnu i vojnu moć usredotočio u svojim rukama. Nova država nije imala ustav niti izabrano predstavničko tijelo, već je pune zakonodavne ovlasti imao jedino poglavnik. U siječnju 1942. Pavelić je objavio odredbu o sazivanju Hrvatskoga državnog sabora, čija je uloga bila tek pokazne naravi. Budući da nije bilo izbora i sve su političke stranke bile zabranjene, zastupnici su u Sabor

Prigodom službenog proglašenja NDH najprije je preko zagrebačke radiopostaje govorio Slavko Kvaternik: Hrvatski narode! Božja providnost i volja našeg saveznika, te mukotrpna višestoljetna borba hrvatskog naroda i velika požrtvovnost našeg poglavnika dr. Ante Pavelića, te ustaškog pokreta u zemlji i inozemstvu odredili su da danas pred dan uskrsnuća Božjeg sina uskrsne i naša Nezavisna Država Hrvatska. Pozivam sve Hrvate, u kojem god mjestu oni bili, a naročito sve časnike, podčasnike i momčad cjelokupne oružane snage i javne sigurnosti, da drže najveći red i da svi smjesta prijave zapovjedništvu oružane snage u Zagrebu mjesto gdje se nalaze, te da cijela oružana snaga smjesta položi zakletvu vjernosti Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i njenom poglavniku. Cjelokupnu vlast i zapovjedništvo cjelokupne oružane snage preuzeo sam danas kao opunomoćenik poglavnika. Bog i Hrvati! Za dom spremni! Nakon Kvaternikova proglasa pročitana je izjava Vladka Mačeka: Hrvatski narode! Pukovnik Slavko Kvaternik, vođa nacionalističkog pokreta u zemlji, proglasio je danas slobodnu i nezavisnu hrvatsku državu na cjelokupnom historijskom i geografskom području Hrvatske, te preuzeo vlast. Pozivam sav hrvatski narod, da se novoj vlasti pokorava, pozivam sve pristaše HSS, koji su na upravnim položajima, sve kotarske odbornike, općinske načelnike i odbornike itd. da iskreno surađuju s novom narodnom vladom. Usporedi Kvaternikov proglas i Mačekovu izjavu. Na što poziva Kvaternik? Kakvim pokličima završava njegov proglas? Zašto je važna Mačekova izjava?

imenovani na temelju poglavnikove odredbe. Dotadašnje novine bile su zabranjene, tiskare su podržavljene, a u njima su postavljeni ustaški povjerenici koji su provodili čvrst nadzor i strogu cenzuru. NDH je bio ustaška država i kao takva je cijela morala biti prožeta ustaštvom. Vrhovno tijelo vlasti i političkog odlučivanja bio je Glavni ustaški stan kao rukovodeći organ ustaškoga pokreta, ali je o svemu odlučivao osobno Pavelić. Na nižim su razinama uprave postavljeni ustaški povjerenici, koji su imali gotovo neograničene ovlasti. Grad Zagreb bio je izuzet iz upravne diobe kojom je država podijeljena na 22 velike župe sa starim povijesnim nazivima i podređen izravno vladi NDH. Ugledajući se na fašistički poredak u Italiji i nacistički u Njemačkoj, Pavelić je djelatnost ustaškog pokre-

POLITIKA

Ante Pavelić na paradi u Karlovcu 1941. godine. Pavelić je kao poglavnik bio središte ustaškog sustava. NDH je bio „država vođe“. Poglavnik je bio vođa ustaškog pokreta, vrhovni vojni zapovjednik, šef države i gospodar svih državnih službi. Imenovao je vlade po vlastitoj volji, a svi državni dužnosnici bili su njemu odgovorni. Njegove odluke nisu podlijegale ograničenjima i propisima. Kakvu je vrstu vlasti imao poglavnik? Usporedi njegov položaj s položajem drugih državnih vođa u ondašnjoj Europi.

ta podijelio na tri grane. Prva je grana vodila brigu o duševnom odgoju članstva, ali i pučanstva uopće. Osobito se velika pozornost davala mladeži, koja je bila ustrojena u udruženja slična onima u Njemačkoj. Druga grana, Ustaška vojnica, činila je vojni dio pokreta i bila je ustrojena po uzoru na nacističke i fašističke stranačke vojne jedinice. Treća grana, Ustaška nadzorna služba, imala je zadatak nadzirati cjelokupni rad ustaških i državnih ustanova i dužnosnika. Redovna vojska NDH bilo je hrvatsko domobranstvo, dok je za održavanje javnoga reda i mira te zaštitu osobne i imovinske sigurnosti građana bilo zaduženo oružništvo. Oponašajući sustav vladavine u Italiji i Njemačkoj, ustaški je poredak uveo dvojstvo političke i upravne vlasti, a stvarnu su moć imali ustaški dužnosnici, a ne državni činovnici.

Mihovil Pavlek Miškina (1887. – 1942.), istaknuti seljački književnik i prvak HSS-a u Podravini, ubijen je u ustaškom logoru. Bio je pripadnik stranačke lijeve struje i protivnik Mačekove politike čekanja. Ustaše su Pavleka Miškinu, kao i druge HSS-ovce, tjerali da se priključe ustaškom pokretu pa su ga zato višekratno zatvarali, a naposljetku su ga uhitili pod optužbom za prokomunističku djelatnost

Ukidanje političkih stranaka u lipnju 1941. prouzročilo je prekid suradnje između ustaša i HSS-a, iako su u prvim danima NDH različite organizacije HSSa pružile veliku pomoć novoj vlasti koja nije imala dovoljno ljudi za državnu upravu i vojsku. Središnjica HSS-a, stranačka glavnina, okupljena oko Vladka Mačeka odbila je suradnju s ustašama i prestala s javnim radom, ali je bilo visokih stranačkih dužnosnika koji su podržali NDH. Smatrajući da će antifašistička koalicija odnijeti pobjedu u ratu, stranačko vodstvo odlučilo se na politiku čekanja, s ciljem da u što većoj mjeri očuva život ljudi i gospodarstvo te u povoljnom trenutku izbori slobodu hrvatske države. Iako je osuđivalo ustaške zločine, nije pružalo aktivan otpor niti podupiralo partizanski pokret jer mu je bila neprihvatljiva svaka suradnja s komunistima. Tek mali dio stranačkih prvaka, srednjih i nižih dužnosnika, sudjelovao je u antifašističkoj borbi. Pasivnost se HSS-u nije isplatila jer su ustaše proganjali istaknute HSS-ovce. U strahu da ga Nijemci ili Talijani ne bi iskoristili u svrgavanju ustaške vlasti, zatvorili su Vladka Mačeka u logor Jasenovac, a kasnije internirali na njegovu imanju i u Zagrebu. Uhićeni su i drugi

1. poglavlje

članovi vodstva HSS-a ili su se nalazili pod strogim Pavelić potpisao Rimske ugovore kojima je Italiji nadzorom ustaške policije, a neki su pogubljeni u lo- predao jadransku obalu od Zadra do Omiša, sve goru. otoke osim Brača, Hvara i Paga, Sušak s dijelom Hrvatskog primorja te velik dio Gorskoga kotara s ČaPonovi brom. Na području srednjeg i južnog Jadrana Talijani su ustrojili Guvernatorat Dalmacija. Vlada NDH Kako je bila ustrojena vlast i uprava u NDH? Što podrazumijeva činjenica da je NDH bio morala se obvezati da neće držati svoje vojne snage ustaška država? Razmisli zašto je državni poglavar u većem dijelu talijanske zone utjecaja. Talijanska je NDH nosio naslov poglavnik. Kakav je bio odnos vojska u rujnu 1941. čak okupirala jug NDH te poustaša prema vodstvu HSS-a? Objasni zašto se HSS-u držala razvoj četničkog pokreta u dijelu Hrvatske te nije isplatila pasivnost i politika čekanja. Bosne i Hercegovine koji je nadzirala. Te četničke poIako se država nazivala "nezavisnom", u gotovo svim strojbe poticane su na ubijanje hrvatskog i muslimanvažnim pitanjima od početka do kraja postojanja skog stanovništva. Time je Italija htjela oslabiti NDH NDH je ovisio o Njemačkoj i Italiji, pa je stvarno te pripojiti preostali dio obale i priobalnog pojasa sve imala manje autonomije nego Banovina Hrvatska. do njemačko-talijanske crte razgraničenja utjecaja. Kao satelitska država pristupila je 17. lipnja 1941. Iako je u sastav NDH, uz ranije područje Banovine Trojnom paktu, a 25. studenoga i Antikomintern- Hrvatske, ušao preostali dio Bosne i Hercegovine te skom paktu. Internim dogovorom između Njemač- cjelokupni Srijem, osim gubitka područja pripojeke i Italije prostor NDH podijeljen je na njemačku nih Italiji, ustaška je država ostala i bez Međimurja (sjevernu) i talijansku (južnu) zonu utjecaja u ko- i Baranje koje su zaposjeli Mađari i počeli provoditi jima su te države držale vojsku. Na područjima koja mađarizaciju. Nakon kapitulacije Italije, Pavelić je 10. su izravno kontrolirale, njemačka i talijanska vojska rujna 1943. godine objavio raskid Rimskih ugovora. imale su vojnu vlast i nadležnost nad postrojbama Nijemci su se suglasili s tim, ali je to bio samo služNDH, a nadzirale su i civilnu upravu. Obje države su beni čin jer su dotad te krajeve uvelike kontrolirali i ekonomski sasvim podredile NDH svojim interesi- partizani, pa su njemačke snage vodile ozbiljne borma i potrebama. be s njima. Pavelićev pokušaj da vlast načelno proItalija je od NDH zahtijevala da joj preda cijelu istoč- tegne i na Istru, Rijeku i Kvarner bio je neuspješan nu obalu Jadrana s dubokim zaleđem, ali je u ko- jer je Hitler od njih osnovao zasebnu vojnoupravnu načnici taj zahtjev smanjen, pa je 18. svibnja 1941. oblast Jadransko primorje sa sjedištem u Trstu. U tu IZVORI

Nakon sloma NDH, s naknadnom pameti, svećenik i ustaški časnik Dragutin Kamber dao je svoje viđenje razloga propasti ustaške države: Smjesta su se pojavili kojekakvi probisvjeti i lutali okolo, snabdjeveni kojekakvim punomoćima od bozna koga, pa ‘pravili red’ i postavljali u ime hrvatske države predstavnike vlasti onako odoka i po prvim informacijama. (...) Po ministarstvima i nadleštvima susretao si mlade ljude, pune nedozrelog puberteta i nedopustive arogancije. (...) Ova starija i mlađa derišta cijenila su patriotizam po broju ubijenih Srba i Židova. (...) Na čelu vojske bili su naftalinci i starci - gdje je trebala mladost i snaga. Na čelu uprave bili su pubertetlije i mladići - gdje je trebalo zrelosti i iskustva. (...) Poglavnik je sam bio osrednje pametan čovjek, i izgleda da se mnogo bolje osjećao u ambijentu primitivaca koji su ga obožavali. (...) Uostalom, ministri su bili obični referenti Poglavnikovi, koje je on imenovao i skidao, suvereno kao sultan. (...) Izgleda da nije podnosio proturječja . (...) Narod u upravljanju državom nije imao gotovo nikakve funkcije. Narod je imao samo dužnosti: davati vojnike, podnositi žrtve, ali riječi nije imao.(...) Budak [Mile Budak] je javno na skupu rekao: ‘Poglavnik je bez vas išao u emigraciju i bez vas je stvorio državu, on može bez vas i vladati’. (...) Vidio sam da godine provedene u emigraciji nisu poslužile Paveliću ni njegovu društvu da izrade plan o organizaciji države. Na sve strane improvizacija (...) I tako je NDH propala, a da se nikada pravo nije ni doznalo tko je kome nadležan i kakav je odnos između ustaškog pokreta, naroda i čitavog ostalog državnog ustroja. (Dragutin Kamber, Slom NDH, Zagreb 1993.). Istraži tko je bio Mile Budak. Analiziraj iznesene opaske u tekstu i usporedi ih s onime što si naučio i doznao o načinu funkcioniranja NDH. Iskaži svoje mišljenje.

POLITIKA ZANIMLJIVOST Treći od Rimskih ugovora predviđao je da spoletski vojvoda iz savojske dinastije, princ Aimone Roberto Margherita Maria Giuseppea Torino di Savoia-Aosta, ponese hrvatsku kraljevsku krunu, pa je istoga dana kad su ugovori potpisani, 18. svibnja 1941., na ceremoniji u Kvirinalskoj palači i bio proglašen kraljem Hrvatske, primivši tzv. krunu kralja Zvonimira koja je tri dana prije zakonskom odredbom postala znamenje hrvatske neovisnosti. Uzeo je ime Tomislav II. To je značilo uspostavu Kraljevine Hrvatske, kako se NDH i službeno nazivala u Rimskim ugovorima. U praksi takvo što nije zaživjelo jer Pavelić nije želio ni s kim dijeliti vlast, a i sâm je Aimone odbacivao ustašku politiku, shvaćajući da je NDH marionetska država. Nakon pada fašističkog režima odrekao se 31. srpnja 1943. krune, a 12. listopada odbacio je i kraljevski naslov.

GUVERNATORAT DALMACIJA (1941. – 1943.)

Novigrad Zadar Benkovac

Dugi Otok

Ante Pavelić i Benito Mussolini prigodom potpisivanja Rimskih ugovora u svibnju 1941.

ZADAR

NDH

Šibenik

65 Trogir

Split

Šolta

SPLIT CRNA GORA

Vis Korčula Lastovo

Mljet

KOTOR Kotor

su oblast ušle i talijanske pokrajine Furlanija, Gorica, Trst i Ljubljana. Većina Hrvata je u prvi mah sa zadovoljstvom dočekala slom Kraljevine Jugoslavije i uspostavu NDH, smatrajući da ona znači obnovu hrvatske neovisnosti. Zbog toga je ustaški pokret vrtoglavom brzinom stjecao nove članove, pa ih je u svibnju 1941. brojao više od stotinu tisuća. Ubrzo su nastupila razočaranja. Zbog teritorijalnih ustupaka na hrvatsku štetu, diktatorske politike, nesamostalnosti, zločina nad neistomišljenicima, rasne, nacionalne i dijelom vjerske isključivosti ustaše su izgubili potporu. Ovo

Guvernatorat (Namjesništvo) Dalmacija koji se sastojao od tri pokrajine (prefekture): Zadra, Splita i Kotora

se nije promijenilo niti nakon kapitulacije Italije. Do te mjere je nestalo povjerenje u NDH da ustaške vlasti nisu na nekadašnjim talijanskim područjima provodili novačenje vojnih obveznika. Ponovi Kakav je bio stvarni politički položaj NDH? Koja područja je NDH stekao, a koja izgubio? Zašto su ustaške vlasti izgubile potporu većine Hrvata? Bi li ti želio živjeti u takvoj državi? Obrazloži svoje mišljenje.

1. poglavlje

Ante Pavelić u prvom službenom posjetu Adolfu Hitleru 7. lipnja 1941. u njegovoj privatnoj rezidenciji Berghof. Tom je prilikom Hitler dao Paveliću punu podršku u provedbi genocidne politike prema srpskom stanovništvu

Ustaše su po uzoru na naciste provodili rasističku politiku. Posebno su se na udaru našli Židovi. Slika prikazuje dvoje židovske djece koja su morala nositi Davidovu zvijezdu našivenu na odjeću

Prvi koncentracijski logor u NDH – Danica kraj Koprivnice

Pogled na talijanski koncentracijski logor kraj Kampora na Rabu. U logoru su bili uglavnom zatočeni Hrvati iz Gorskog kotara, Židovi i Slovenci, a među njima je bilo i djece

IZVORI

Vođa HSS-a Vladko Maček zbog svojeg je odbijanja suradnje s ustašama 1941. uhićen i zatvoren u koncentracijski logor Jasenovac. U svojim Memoarima opisuje strahote logora kojima je bio svjedok: Prvi komad puta nisam ni ja ništa pitao, a niti mi je Luburić [Vjekoslav Luburić] rekao kamo me vodi, pa tek kad smo došli u Sisak, rekao mi je da idemo u već za onda na zlu glasu logor Jasenovac. (...) Prozori su bili (...) čvrsto oblijepljenim tamno modrim papirom, tako da ne bih mogao ništa vidjeti što se vani događa (...) bilo je i previše toga što sam čuo i morao slušati. Morao sam pak slušati jauk i zapomaganje uz puščane hitce. Morao sam slušati mučenje i stenjanje nevinih žrtava. (... ) Nekako pred Božić 1941. doveden je u naše prostorije bivši ustaški komesar Vladimir Singer (...) koji se bio zauzeo za jednog svog prijatelja. (...) Premjestili su ga u zatvor u Novu Gradišku, gdje su ga, kako sam kasnije doznao, njegovi ustaški drugovi jednostavno zaklali. (...) Među takve nacionalne fanatike spadao je i moj neposredni čuvar Ljubo Miloš. (...) Videći ga kako se svaki put prije nego legne u krevet prekrsti, sveo sam jedno veče razgovor na religiju. Prikazao sam mu svu bezbožnost njegovog djelovanja i zapitao ga, zar se ne boji Božje kazne. A on mi odgovori: ‘Nemojte mi ništa govoriti. Znam, da ću za sve što sam počinio i što ću još počiniti u paklu gorjeti. Ali ću gorjeti za Hrvatsku.’ Evo u kakvo stanje može čovjeka dovesti bilo vjerski, bilo nacionalni, bilo socijalni fanatizam. Istraži tko su ličnosti spomenute u tekstu. Analiziraj zapažanja Vladka Mačeka.

POLITIKA i članovi ustaške organizacije. Romi su se na udaru osobito našli 1942. godine, a preživio ih je tek neznatan broj, pa su oni razmjerno svojem broju i najviše stradali. U NDH je posebno došla do izražaja nacionalna isključivost, usmjerena uglavnom na Srbe koje su ustaše kolektivno krivili za hrvatske nedaće u monarhističkoj Jugoslaviji. Čak i nakon što je zakonskim odredbama bio omogućen prelazak s jedne vjeroispovijesti na drugu, čime se željelo postići prekrštavanje Srba, život im je ostao pogibeljan jer su bili izloženi uhićenjima, odvođenjima u logore i masovnim pokoljima. S obzirom na to da su Nijemci odlučili iz Slovenije iseliti dio slovenskog stanovništva u Hrvatsku, zasnovan je plan da se dio Srba preseli u Srbiju, ali on nije u potpunosti ostvaren jer njemačkim vojnim vlastima nije odgovarao prihvat znatnog broja mogućih ustanika. Zločinačko nasilje kojim je bilo izloženo srpsko stanovništvo, uz to što je poticalo bježanje u Srbiju i Crnu Goru, stvaralo je povoljne uvjete za rast četničkog i partizanskog pokreta, pa su na kraju ustašPoslijeratna fotografija Diane Budisavljević rođene ke vlasti ublažile politiku prema Srbima, što su tražili Obexer (1891. – 1978.). Tijekom Drugoga svjetskog rata i Nijemci. Na tragu toga početkom 1942. stvorena je ta je zagrebačka humanitarka austrijskog porijekla Hrvatska Pravoslavna Crkva. organizirala, uz dozvolu državnih vlasti, akciju Žrtve ustaških progona bili su i Hrvati, posebno zbrinjavanja srpske djece iz ustaških logora, pri čemu je nailazila na pomoć predstavnika Katoličke Crkve i komunisti, koji su se opirali politici ustaštva. Kao pojedinih ustaških dužnosnika. sredstvo organiziranog državnog terora nad svim Istraži zašto Dianu Budisavljević nazivaju hrvatskim nepoćudnim skupinama osnivani su od 1941. konOskarom Schindlerom. Pogledaj igrano-dokumentarni centracijski i drugi logori. Prvi logor, Danica, osnofilm Dnevnik Diane Budisavljević (2019.) redateljice van je sredinom travnja 1941. u Koprivnici. Potom je Dane Budisavljević i pročitaj stručni osvrt Nikice Barića objavljen u Časopisu za suvremenu povijesti (52, br. 3, osnovan niz novih logora koji su isprva bili mjesta za 2020., 1046-1064). držanje pritvorenika, a potom su se pretvorili u velika U NDH provodio se masovni organizirani državni mučilišta, tzv. “logore smrti”. Mnogi su od njih postateror nad nepoćudnim stanovništvom. Po uzoru na li masovna gubilišta u kojima su stradali deseci tisufašizam i nacionalsocijalizam, ustaško vodstvo razvilo je ideologiju koja je zastupala učenje o tzv. višim i nižim rasama. I prije uspostave NDH ustaški je po- ZANIMLJIVOST kret u svoje ideološke temelje ugradio antisemitizam. Kao najčešći počinitelji ustaških zlodjela spominju se tzv. Nakon dolaska na vlast ustaše su ubrzano radili na divlji ustaše koje su vlasti NDH proglasile glavnim krivcima donošenju rasističkog zakonodavstva i drugih mjera s za zločine nad Srbima, ali i seljačke straže ili skupine koje ciljem potpunog istrebljenja Židova i Roma. Budući često nisu ni pripadale ustaškom pokretu. Prema izvješću Slavka Kvaternika, u ljeto 1941. “divljih ustaša” bilo je da je takvo zakonodavstvo već postojalo u nacističizmeđu 25 000 i 30 000. Državne vlasti zaista nisu mogle koj Njemačkoj, NDH ga je prenosio u vlastiti sustav. kontrolirati sve ispade paravojnih skupina, pa niti zločine Progoni Židova omogućili su i pljačku njihove imovi- i obračune potaknute osobnim razlozima, no rasističkim ne (tvrtke, imanja, zgrade, stanovi, pokretnine) koja zakonima, politikom netrpeljivosti i propagandom nasilja je zakonskim odredbama bila državno vlasništvo, ali stvarale su ozračje u kojem su osvete i odmazde bile za su je uglavnom prisvajali pojedini ustaški dužnosnici mnoge društveno prihvatljive.

1. poglavlje

Ustaški stražari u koncentracijskom logoru Jasenovac oduzimaju osobne stvari novopridošlim zatvorenicima

ća ljudi. Najveći i najzloglasniji koncentracijski logor bio je Jasenovac, osnovan u ljeto 1941. i u funkciji do svibnja 1945. U njemu je ubijeno mnogo osoba bez obzira na nacionalnu, vjersku ili ideološku pripadnost. Osim ustaša, u Hrvatskoj su logore osnivali i Talijani: u Kamporu na Rabu, na Molatu, u Rijeci i drugdje, u kojima su zatočeni deseci tisuća protivnika fašizma. Ponovi Objasni što je to organizirani državni teror. Na koje sve načine je provođen u NDH?

Objasni uzroke i posljedice Radeći u paru, izradite infografikon pomoću kojega ćete objasniti uzroke i posljedice politike HSS-a tijekom Drugoga svjetskog rata. Raspravite na satu o politici HSS-a.

Prepoznaj promjene Uz pomoć nastavnika/ice potražite slikovne povijesne izvore: plakate, fotografije ili video isječke iz razdoblja NDH, pomoću kojih ćeš analizirati fašističku, nacističku i ustašku ideologiju te postupke terora prema stanovništvu i neistomišljenicima. U svojem zavičaju pronađi mjesta sjećanja na žrtve terora u NDH. Izradi plan aktivnosti u svojoj školi uz obilježavanje Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta. Obvezno u plan aktivnosti umetni i obilazak mjesta sjećanja.

Povorka žena iz koncentracijskog (sabirnog) logora Stara Gradiška, podlogora jasenovačkog kompleksa, prigodom deportacije na prisilni rad u Njemačku. Istraži od kojih se sve podlogora sastojao koncentracijski logor Jasenovac i kako je funkcionirao.

Smjesti u prostor i vrijeme U bilježnicu skiciraj kartu pomoću koje ćeš objasniti raspad, okupaciju i podjelu Kraljevine Jugoslavije 1941. g. U legendi karte napiši nazive teritorija ili novonastalih država. Objašnjenja i skice predstavite u razredu.

Istraži povijesne izvore Uz pomoć nastavnika/ice potražite povijesne izvore iz zavičajne povijesti koji govore o politici terora u NDH nad Židovima, Romima, Srbima i Hrvatima. Analiziraj izvore i izradi digitalnu prezentaciju koju ćeš prikazati na satu.

Sagledaj prošlost Napiši kratki esej u kojem ćeš vrednovati obilježja i ulogu NDH u povijesti i iz današnje perspektive. U eseju iznesi vlastito mišljenje koliko su politika i režim NDH unazadili ljudske odnose i društvo.

Usporedi i zaključi Izradi Vennov dijagram u kojem ćeš usporediti sličnosti i razlike između NDH i nacističke Njemačke. U kratkom zaključku o rasnim zakonima, objasni svu njihovu nazadnost i okrutnost.

POLITIKA

6. ANTIFAŠIZAM I PARTIZANSKI POKRET U HRVATSKOJ I JUGOSLAVIJI U okupiranim zemljama, pa i u matičnim državama sila Osovine, razvili su se različiti oblici otpora jer agresorske države nisu samo zavodile okupacijski režim na zauzetim teritorijima, nego su i u svojim zemljama vodile rat protiv vlastitih građana, nepoćudnika i neistomišljenika. Otpor je mogao biti kolektivan i individualan, nenasilan i nasilan. Nenasilan otpor uključivao je, između ostalog, odbijanje suradnje, sabotažu na radnom mjestu, štrajkove i demonstracije, propagandu, špijuniranje u korist protivnika, skrivanje ljudi, pomaganje u bijegu. Nasilan otpor podrazumijevao je oružane akcije, gerilsko ratovanje i ustanke. U mnogim državama razvili su se pravi pokreti otpora. Najistaknutiji i najbrojniji pokreti otpora u Europi bili su poljski, sovjetski i jugoslavenski, a nakon njih francuski i nizozemski. Pokreti otpora bili su po svojem političkom i ideološkom sastavu raznoliki. Mogli su se sastojati od brojnih manjih skupina, poput francuskog koji je tek 1944. poprimio formalniju organizaciju kao Francuske unutarnje snage. Nakon savezničkog iskrcavanja u Normandiji francuski pokret otpora započeo je partizanski rat te sâm oslobodio niz francuskih gradova, a u kolovozu 1944. njegovi su članovi podigli ustanak u Parizu, koji je nakon toga bio oslobođen uz pomoć francuskih jedinica u savezničkoj vojsci. Najveći pokret otpora u okupiranoj Europi bila je poljska Domovinska vojska, dio Poljske podzemne države odane poljskoj vladi u izbjeglištvu u Londonu, pa je stoga poljski komunisti nisu podupirali. Podigla je u ljeto 1944. ustanak u Varšavi koji su Nijemci krvavo ugušili. Sovjetski partizani, isprva tek manje skupine nezarobljenih sovjetskih vojnika koji su nastojali preživjeti njemačku okupaciju, od druge su polovice 1941. bili sve veći problem za Nijemce, a njihovu organizaciju i vodstvo preuzele su sovjetska vlada i Crvena armija. Izvodili su akcije iza neprijateljskih crta akcije koje su otežavale funkcioniranje njemačke pozadine, a 1943. – 1944. kontrolirali su pojedina područja, ograničavajući njemačko ratovodstvo. Nijemci i njihovi suradnici bru-

Simone Segouin, poznata pod ratnim pseudonimom Nicole Minet, pozira 23. kolovoza 1944. američkom ratnom fotografu Robertu Capi, s njemačkom strojnicom MP 40. Bila je francuska partizanka, pripadnica skupine pokreta otpora koju su utemeljili francuski komunisti, a sudjelovala je u oslobađanju Chartresa

Nijemci streljaju partizane u rujnu 1941. u sjevernoj Rusiji. Nijemci su partizane smatrali banditima, ne pokazujući nikakvu milost u njihovu suzbijanju, a čak su palili i cijela sela čije su stanovnike sumnjičili da pomažu partizanima. U kolovozu 1942. Hitler je izdao zapovijed „Smjernice za pojačano suzbijanje banditizma na istoku“ koja je počinjala riječima: Banditizam na istoku posljednjih je mjeseci poprimio opseg koji više nije podnošljiv i prijeti postati prava opasnost za opskrbu bojišnice i privredno iskorištavanje zemlje. Do početka zime moraju se te bande u bitnome iskorijeniti te time osloboditi istok u zaleđu bojišnice kako bi se izbjegle presudne štete za ratovanje oružanih snaga zimi. Pronađi na internetu što su sve Nijemci u Drugome svjetskom ratu podvodili pod načelo „borbe protiv bandi“ (njem. Bandenbekämpfung).

1. poglavlje

Adolf Hitler i Benito Mussolini u prostoriji Vučjeg rova, sjedišta nacističkog vođe za istočnu bojišnicu kod sela Görlitza (Gierłoża) u Istočnoj Pruskoj, koja je oštećena u neuspjelom atentatu 20. srpnja 1944. Pogledaj film Operacija Valkira (2008.) Bryana Singera, potraži pojedinosti o pokretu otpora nacistima među njemačkim visokim časnicima koji je rezultirao atentatom na Hitlera te napiši sastavak o tome.

talno su nastupali protiv partizana, ali su time samo dodatno poticali širenje partizanskog pokreta. U Jugoslaviji je tijekom Drugoga svjetskog rata djelovao najučinkovitiji pokret otpora u Europi ali i u svijetu koji je predvodila Komunistička partija Jugoslavije (KPJ) na čelu s Josipom Brozom Titom. Već sredinom travnja 1941. KPJ je zauzeo stajalište o potrebi borbe protiv okupacijskih sila i njihovih ZANIMLJIVOST Među ranim primjerima antifašističkog otpora u NDH, potaknutog nasilničkim postupcima i samovoljom ustaša te njihovoj potpunoj ovisnosti o stanim silama, bio je građanski neposluh zagrebačkih srednjoškolaca koje su predvodili mladi komunisti, tzv. skojevci (pripadnici Saveza komunističke omladine Jugoslavije). Kad su potkraj svibnja 1941. ustaše pokušali na Sokolskom stadionu (na mjestu današnjeg Dinamovog stadiona) u zagrebačkoj četvrti Svetice javno podijeliti učenike srednjih škola po nacionalnoj i vjerskoj osnovi, mladi Zagrepčani, uglavnom Hrvati, iz prosvjeda su skupno izašli sa stadiona. Ustavši time u obranu Srba i Židova, zorno su pokazali da se ne slažu s ustaškom politikom. Bio je to bjelodan izraz antifašističkog raspoloženja, jedinstven u tadašnjoj Europi. Dva mjeseca poslije, zagrebački omladinci spalili su drveni stadion (nakon dva prethodna, neuspjela pokušaja izazivanja požara), jer je njegova drvena građa zatrebala ustašama. Doznaj pojedinosti o akciji paljenja stadiona kao i o drugim akcijama u Zagrebu protiv ustaške vlasti tijekom Drugoga svjetskog rate te o tome napiši sastavak.

suradnika (kolaboracionista). Kao ciljevi određeni su: podizanje ustanka i vođenje borbe za oslobođenje zemlje te stvaranje nove Jugoslavije uređene federativno, kao zajednice ravnopravnih naroda na federalnoj osnovi i u kojoj će se provoditi socijalna pravda. Odluka o federaciji imala je posebnu važnost jer je KPJ u borbi računao na sve narode koji su do 1941. činili Jugoslaviju. S obzirom na to da je velikosrpska politika u Jugoslaviji proizvela netrpeljivost između tih naroda, što je imalo pogubne posljedice u ratnim uvjetima, kao jedan od ciljeva KPJ istaknuo je i borbu protiv međunacionalne mržnje. U slučaju Hrvatske, naglašeno je da se Komunistička partija Hrvatske (KPH) mora boriti za slogu Hrvata i Srba u borbi za oslobođenje. U pokretanju otpora i borbe vodstvo KPJ vidjelo je mogućnost dolaska na vlast u obnovljenoj državi i oživotvorenja prikrivenih revolucionarnih ciljeva koje je KPJ otpočetka imao. Svi navedeni zaključci i ciljevi dobili su punu potporu hrvatskoga komunističkog vodstva, pa je u svibnju 1941., nakon što je mjesec dana prije bio utemeljen Vojni komitet KPJ na čelu s Titom, osnovan i Vojni komitet KPH na čelu s Andrijom Hebrangom, koji je trebao organizirati ustanak. Komunisti su počeli prikupljati oružje i organizirati ilegalne vojne odrede. Iako malobrojni, koristili su se svojom mrežom tajnih partijskih ćelija i veza koju su organizirali još u Jugoslaviji te višegodišnjim iskustvom u ilegalnom djelovanju i borbi s jugoslavenskom policijom. U borbi su odlučili primijeniti tzv. gerilski ili partizanski rat. Taktika partizanskog rata predviđala je da lako naoružane postrojbe, koristeći se teškim terenom, šumama i planinama, izvode stalne oružane napade, sabotaže i diverzije te povlačenjem izbjegavaju presudne bitke. Među najvažnije pripreme za ustanak spadalo je i okupljanje svih političkih skupina i osoba spremnih za pristupanje otporu. U hrvatskom slučaju to je značilo pridobivanje članstva HSS-a, koje je obuhvaćalo veći dio hrvatskog pučanstva. Kako bi pridobio hrvatski narod, KPH mu se obratio proglasima pozivajući na borbu protiv nasilja okupatora, za ujedinjenje hrvatskih zemalja, tj. oslobođenje Dalmacije i Istre pod Italijom i Međimurja pod mađarskom okupacijom, te protiv ustaškog vodstva koje surađuje s okupatorom. Srpsko stanovništvo u Hrvatskoj komunisti su pridobivali pozivima za borbu protiv ustaškog nasilja i ruše-

POLITIKA nja ustaške vlasti NDH. Više od aktivnosti KPH, na stvaranje antifašističkog raspoloženja kod hrvatskog i srpskog naroda u Hrvatskoj utjecalo je nasilje i zločini koje su provodili okupatori i ustaše. S obzirom na to da je KPJ bio dio Komunističke internacionale pod sovjetskom kontrolom (Staljin ju je raspustio 1943. kako ne bi kvario odnose sa saveznicima), konkretan oružani otpor, odnosno dizanje ustanka nije bilo dopušteno sve dok je službeno na snazi bio sporazum između SSSR-a i Njemačke. Nakon što je 22. lipnja 1941. otpočeo njemački napad na SSSR, kominternsko vodstvo pozvalo je iz Moskve sve komunističke partije da se u svojim zemljama uključe u ratni napor protiv fašističkih i nacističkih snaga. Već istog dana petnaestak je hrvatskih komunista u šumi Brezovici kraj Siska osnovalo prvi partizanski odred u Hrvatskoj i uopće na području

Zdenka (1917. – 1941.) i Rajka (1920. – 1941.) Baković (lijevo) u Zagrebu prije rata. Poznate zagrebačke ilegalke, čiji je obiteljski kiosk u Nikolićevoj ulici br. 7 bio mjesto za vezu zagrebačkih aktivista KPH. Rajka je sudjelovala u akciji paljenja Sokolskog stadiona. Istraži kako su stradale sestre Baković. Što misliš o postupku ustaških vlasti?

IZVORI

Iz Proglasa Centralnog komiteta KPJ narodima Jugoslavije od 15. travnja 1941. godine: NARODI JUGOSLAVIJE! Strašna katastrofa, koju smo mi komunisti već odavna signalizirali, zadesila je narode Jugoslavije. Osvajačke armije osovinskih sila provalile su u našu zemlju iznenada i svuda kud prolaze siju smrt i pustošenja. (...) Podlo kao strvinari, pridružili su se bugarski i mađarski imperijalisti velikim imperijalističkim osvajačima, da i oni istrgnu koji komadić mesa iz krvavog tijela Jugoslavije. Ali narodi Jugoslavije, uključivši i većinu Hrvata, herojski se bore za svoju nezavisnost proti mnogobrojnijeg neprijatelja. U teškoj i sudbonosnoj borbi s<a> tuđinskom najezdom našla se u Hrvatskoj šaka agenata i petokolonaša, koja je uz pomoć najurenih hrvatskih vlastodržaca sistematski pripremala i konačno u najtežem času izvršila izdaju kakovoj nema premca u nizu izdaja hrvatske gospode i vlastele u historiji. HRVATSKI NARODE! Ta gospoda tebi pričaju, da su ti izvojštila slobodu i nezavisnost pomoću Hitlera i Musolinija. Vjeruješ li ti to? Pamtiš li ti, da je ikada u tvojoj tisućgodišnjoj mukotrpnoj historiji, u tvojim teškim časovima bio tebi prijatelj i zaštitnik — njemački, mađarski, talijanski ili koji drugi osvajači? Ne! Nikada. Naprotiv, uvijek, su te oni porobljavali i onda iskorištavali. Uvijek su te nastojali međusobno zavaditi da bi onda lakše tlačili. (...) Ti si ovih dana bio očevidac nečuvene sramote. U tvoju zemlju su provalili protiv tvoje volje osvajači i tvoji vjekovni neprijatelji da te porobe i raskomadaju tvoju krvlju natopljenu domovinu, a hrvatska gospoda te tjeraju, da ropski puzeš pred tvojim neprijateljima, da ga pozdravljaš, da ga slaviš u vrijeme kada njegova vojnička čizma gazi tvoju zemlju, tvoj nacionalni ponos. Događaji u Zagrebu prilikom dolaska osvajača bit će najtamnija ljaga u tvojoj pov[i]jesti, hrvatski narode. (...) Hrvatska je okupirana po njemačkim i talijanskim četama, a nije slobodna i nezavisna narodna država, kako je hoće prikazati današnji vlastodršci u Hrvatskoj. To je država šačice hrvatske gospode, koji neprekidno preko radija i štampe viču o pokolju i strijeljanju, o prijekim sudovima itd. Groze se smrću za svaku sitnicu, tako da svakog pametnog čovjeka crveni lice kad čuje te bjesomučne grožnje. Ali neka ta gospoda upamte da ništa nije trajno što je upereno protiv naroda, a najmanje vlast današnjih vlastodržaca. Neka se ta gospoda malo zamisle o tome što očekuje njih za prolijevanje nedužne narodne krvi. (...) NARODI JUGOSLAVIJE: Srbije, Slovenije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Makedonije i Vojvodine. Vi koji se borite i ginete u borbi za svoju nezavisnost, znajte, da će ta borba biti okrunjena sa uspjehom, pa ma vi sada sa nadmoćnim neprijateljem i podlegli u toj borbi. Ne klonite duhom, zbijte čvršće svoje redove, dočekujte uzdignute glave i najteže udarce. Komunisti i čitava radnička klasa Jugoslavije ustrajat<i> će do konačne pobjede, u prvim redovima narodne borbe protiv osvajača. (...) Živilo bratstvo i sloga naroda Jugoslavije u borbi za svoju slobodu i nacionalnu nezavisnost! (Zbornik dokumenata i podataka o NOB-u jugoslavenskih naroda. Tom 5, knj. 1, Beograd 1952., 5-7, dostupno na http://www.znaci.net/zb/4_5_1.htm). Analiziraj tekst. Na što poziva KPJ? Zašto se posebno obraća „hrvatskom narodu“? Kako je prikazan napad na Jugoslaviju i osnutak NDH? Kakvo je viđenje prošle i sadašnje hrvatske povijesti?

1. poglavlje

Vlado Janić Capo, prvi zapovjednik Sisačkoga partizanskog odreda

Jugoslavije – Sisački partizanski odred, pa se u Hrvatskoj 22. lipnja danas obilježava kao Dan antifašističke borbe. Sutradan su minirali prugu Sisak–Sunja kod Blinjskog Kuta – prvo oružano djelo antifašističkog otpora u Hrvatskoj. KPJ je od tog časa pojačao djelatnost i počeo otvoreno pozivati na oružani otpor. Komunistički partizanski pokret prozvan je Narodnooslobodilačkim pokretom (NOP), dok je gerilski rat što ga je poveo ponio ime Narodnooslobodilačka borba (NOB). Potkraj lipnja osnovan je Glavni (poslije Vrhovni) štab Narodnooslobodilačkih partizanskih odreda Jugoslavije (NPOJ) kao vrhovno vojno rukovodstvo NOP-a. U skladu s proklamiranom idejom o federativnom ustroju buduće Jugoslavije ustanovljeni su zatim i glavni štabovi (stožeri) za svaku nacionalnu državu, ukupno njih šest. Početkom srpnja KPJ je pozvao na ustanak u Srbiji koji je ubrzo stekao dovoljno pristaša pa su stvoreni dovoljno snažni partizanski odredi da izvode prepade i diverzije. Upućen je i poziv na suradnju četnicima pod vodstvom časnika jugoslavenske vojske Dragoljuba (Draže) Mihailovića koji je, nakon jugoslavenskoga vojnog sloma, zajedno s nekolicinom drugih časnika i vojnika početkom svibnja osnovao pokret otpora na zabačenoj planinskoj visoravni Ravne gore. Cilj im je bila obnova Jugoslavije pod dinastijom Karađorđevića i uspostava velikosrpske prevlasti. Vrlo brzo je odustao od zamisli aktivnog otpora, zaključivši da su okupacijske sile presnažne i da ustanak protiv njih treba odgoditi do povoljnog trenutka. Nije podupro oružani ustanak u Srbiji, ali se partizanima samoinicijativno u kolovozu priključila nekolicina ravnogorskih četničkih skupina, čiji su vođe straho-

Plakat kojim se stanovništvo pozivalo u partizane

vali da im komunisti sasvim ne preotmu utjecaj među običnim ljudima. Razmahivanjem ustanka stvoren je u rujnu veliki oslobođeni teritorij u zapadnoj Srbiji nazvan Užička republika, što je Mihailovića ponukalo da pristane na labavu suradnju s partizanima. Već potkraj listopada raskinuo je s partizanima i napao ih te ponudio suradnju Nijemcima, ali su ga oni odbili. U studenom pokrenuli su ofenzivu, poslije u socijalističkoj Jugoslaviji poznatu kao prva neprijateljska ofenziva. U njoj je tzv. Užička republika uništena, dok su partizani težište djelovanja premjestili u NDH. Komunisti su u srpnju 1941. podigli ustanak i u Crnoj Gori, ali je on ugušen već u kolovozu djelovanjem premoćnih talijanskih snaga. Već potkraj lipnja i tijekom srpnja 1941., uglavnom među srpskim pučanstvom pod talijanskom okupacijom, počela je oružana borba širih razmjera na području Like, Bosne i sjeverne Dalmacije. Presudan poticaj jačanju pokreta otpora među srpskim stanovništvom dali su ustaški progoni, pa su ljudi, suočeni s neposrednom opasno-

POLITIKA okupirala i pripojila Mađarska

Mađarska

Sjeverna Transilvanija (okupirala Mađarska)

okupirala i pripojila Njemačka

Italija

okupirala i pripojila Italija

okupirala i pripojila Mađarska

Nezavisna Država Hrvatska (njemačka i talijanska okupacija)

Italija

Banat (poseban status u okviru Srbije)

Srbija (njemačka okupacija) okupirala i pripojila Bugarska

okupirala i pripojila Italija

Jadransko more

Rumunjska

Crna Gora (talijanska okupacija)

okupirala Italija i priključila Albaniji

okupirala i pripojila Italija okupirala Italija i priključila Albaniji

Bugarska

Austrija (pripojila Njemačka)

okupirala i pripojila Bugarska

Albanija (talijanski protektorat)

Grčka pod njemačkom, talijanskom i bugarskom okupacijom

međunarodno priznate granice

Buduća Srbija

Buduća Slovenija

granice sila Osovine u okupiranoj Jugoslaviji

Dalmacija

Buduća Hrvatska

šću uništenja, bježali u šume, ali i činjenica da znatan dio Srba nije prihvaćao uspostavu hrvatske države bez obzira na ustaštvo. Ta pretežno srpska pobunjenička masa, koja je ustala protiv ustaške vlasti, ali ne i protiv talijanskog okupatora, kasnije se razdvojila na četnike i partizane. Na pojedinim mjestima srpski su ustanici nad nesrpskim stanovništvom počinili teška zlodjela koja su dijelom bila potaknuta i odmazdom zbog prethodnih ustaških zločina. Isprva je borba bila usmjerena na sabotaže, prepade i diverzije, a zatim su organizirani novi partizanski odredi, pa su tako u kolovozu osnovani Splitski i Solinski partizanski odred. No bilo je i teških gubitaka, pa su borci spomenuta dva odreda bili zarobljeni i strijeljani. Usprkos gubicima, KPH je uspio proširiti i ojačati djelovanje partizanskih skupina. U listopadu 1941. osnovan je Glavni štab narodnooslobodilačkih partizanskih odreda Hrvatske (GŠH). Ipak, partizanski pokret 1941. još nije bio dovoljno snažan u Hrvatskoj, a potkraj te godine GŠH je raspolagao s tek 7000 boraca. Stoga su komunisti u ratnim uvjetima smanjili uobičajenu političku promidž-

Buduća Jugoslavija prema projektu Stevana Moljevića, glavnog četničkog ideologa, zacrtanom u memorandumu Homogena Srbija (lipanj 1941.). Analiziraj kartu te je usporedi s programom Velike Srbije izraženom u Načertanijama (1844.) Ilije Garašanina i u koncepciji Vojislava Šešelja (1990.).

Dragoljub (Draža) Mihailović (1893. – 1946.), vođa četničkog pokreta. Na početku rata bio je pukovnik jugoslavenske vojske. Izbjeglička ga je vlada u studenom 1941. preko Radio Londona proglasila zapovjednikom svih jugoslavenskih oružanih snaga u zemlji. U prosincu, izbjegavši njemačkom hvatanju, unaprijeđen je u generala. Bradu je pustio nakon što su Nijemci za njim raspisali potjernicu. U siječnju 1942. imenovan je ministrom vojske, mornarice i zrakoplovstva (do svibnja 1944.), a u lipnju načelnikom stožera Jugoslavenske vojske u domovini (Jugoslovenske vojske u otadžbini). Ministar je ostao do svibnja 1944., a kralj je u kolovozu 1944. ukinuo Mihailovićev stožer. Poslije rata komunističke su ga vlasti osudile zbog zlodjela i pogubile

1. poglavlje

IZVORI

Istaknuti komunist Gojko Polovina bio je 27. srpnja 1941., koji se u socijalističkoj Hrvatskoj obilježavao kao Dan ustanka naroda Hrvatske, jedan od ključnih organizatora i vođa oružanog ustanka u Lici. O događajima u Boričevcu, selu koje su početkom kolovoza spalili srpski ustanici pobivši sve zatečene Hrvate, nakon što su već 27. srpnja u obližnjem selu Brotinja počinili slično zlodjelo, zabilježio je u svojim memoarima da je nekoliko seljaka iz Boričevaca u ubijanju naroda i paljenju kuća u Suvaji, Osredcima i Bubnju. Izvjestan broj seljaka, žena i muškaraca iz Boričevca učestvovao je u pljački napuštene imovine odbjeglih Srba u susjednim selima. Sve je to bilo dovoljno da stvori nepomirljive odnose Srba iz okolnih sela prema hrvatskom stanovništvu u Boričevcu. Na osnovi tih činjenica zaključili smo: ako stanovništvo ne pobjegne prije nego mi uđemo u Boričevac, i pored svih mjera koje ćemo preduzeti neće biti moguće spriječiti osvetu nad nedužnim seljacima, ženama i djecom. Stoga smo namjerno, iako svjesni da je oklijevanje smrt ustanka, odgodili napad na Boričevac sa 30. ili 31. jula na 2. avgusta, uvjereni da ćemo do tog vremena uspjeti nagovoriti narod da bježi prema Bihaću. (Gojko Polovina, Svedočenje. Sećanja na događaje iz prve godine ustanka u Lici, Beograd 1988., 339). Još jedno svjedočanstvo pružio je Đoko Jovanić, također komunist i jedan od vođa ustanka u Lici, zapisavši da tek 2. augusta oko 11 sati naše jedinice ulaze u Borićevac. Sa ustanicima se izmiješalo i mnoštvo golorukog naroda. U tom metežu opljačkani su dućani i napušteni domovi, krcati robom, uglavnom opljačkanom u Donjem Lapcu i drugim mjestima te da su Polovina i komunisti iz Donjeg Lapca zakazali (…) odmah toga dana zbor u Donjem Lapcu. Polovina je (…) osudio ponašanje boraca i naroda kod Borićevca, objasnio da mi vodimo oslobodilačku borbu protiv ustaša, Nijemaca i Italijana, a ne protiv hrvatskog naroda i Muslimana (…) i osudio pljačku i paljevinu. Za vrijeme zbora čule su se velikosrpske parole, ali one nisu imale odjeka (Đoko Jovanić, Ratna sjećanja, Beograd 1988., 79).

Analiziraj i usporedi ova svjedočanstva. Kako objašnjavaju zlodjela koja su se dogodila? U kojoj mjeri su komunisti zaista upravljali ustankom?

bu, stavljajući naglasak na zajedničku borbu protiv stranih vojnih sila i ustaškoga poretka, podjednako osuđujući ustaške zločine nad Srbima kao i četničko osvetništvo i zločine nad Hrvatima. Najavili su i borbu za bolje poslijeratno uređenje zemlje, za vladavinu naroda i međunacionalnu ravnopravnost. Na temelju toga sve su više privrženika stjecali i među hrvatskim pučanstvom nesklonim komunističkim idejama. Napor koji je hrvatsko partijsko rukovodstvo ulagalo u privlačenje Hrvata u partizanske odrede isplatio se 1942. godine. Otada je antifašistički pokret u Hrvatskoj bilježio neprestan uspon. Ovime su se i Hrvati nedvojbeno svrstali na stranu svjetske antifašističke koalicije. Ponovi Istraži gdje su sve u Europi i na koji način djelovali pokreti otpora, a pogotovo partizanski. U kojim okolnostima je KPJ započela oružani ustanak? Koji su bili dodatni komunistički ciljevi? Kako je isprva tekla antifašistička borba u Srbiji, a kako u NDH? Koja je bila uloga četnika u ovim zbivanjima? Što je pospješivalo snaženje partizanskog pokreta u Hrvatskoj?

Nakon slamanja tzv. Užičke republike Nijemci su uznastojali uništiti i Mihailovićeve četnike koji su se uglavnom spasili tako što su se priključili snagama generala Milana Nedića, dok je Mihailović bio prisiljen na bijeg i skrivanje, bezuspješno pokušavajući ostvariti suradnju s Nijemcima, pred kojima se naposljetku sklonio u Crnu Goru. Odatle je upravljao akcijama uperenima protiv partizana, ali i protiv ustaša te konkurenata. Četnički pokret u NDH posebno se razvio u talijanskoj zoni utjecaja, a njegovo se djelovanje, uz sukobe s partizanima, najviše ogledalo u teškim zločinima nad hrvatskim i muslimanskim pučanstvom. Posebno okrutni i brojni progoni i ubijanje nesrpskog stanovništva zbili su se u istočnoj Bosni i Hercegovini te u Dalmaciji. Do jeseni 1943. četnici su djelovali pod okriljem talijanske vojske, a nakon toga su se službeno stavili u službu njemačke vojske. Zbog toga su izgubili potporu saveznika koji su počeli podupirati partizane. Već u proljeće 1942., budući da je sve više jačao partizanski pokret, osobito su Nijemci poticali ustaše i četnike na suradnju, a temelj je tog savezništva bila zajednička borba protiv partizana. Nijemcima je bilo posebno do toga stalo jer se nakon vojnog neuspjeha pred Moskvom pojavila potreba izvlačenja njemačkih postrojbi s Balkana i njihovog

POLITIKA

Druženje predstavnika vojske NDH i četnika 1942. u Bosni. Prvi sporazum o suradnji između ustaša i četnika sklopljen je potkraj travnja 1942. na području Mrkonjić Grada. Četnički je zapovjednik tom prigodom potpisao posebnu pisanu izjavu sljedećega sadržaja: Potpisani izjavljujem, da sam uvijek priznavao Nezavisnu Državu Hrvatsku, ali da sam otišao u šumu, da spasim goli život u ovom kraju, kao i sebe, koji su neodgovorni elementi [misle se tzv. divlji ustaše] počeli nemilice ubijati i pljačkati. Ujedno izjavljujem da ću zajedno sa svojim naoružanim ljudima, kada očistimo zajedno s hrvatskom vojskom, prema naređenjima vojnog zapovjedništva čitav ovaj teritorij od komunističkih bandi, stavit[i] se na potpuno raspolaganje sa svojim naoružanim ljudima domobranstvu. U daljnjim sporazumima ustaške vlasti priznavale su srpskim selima i određenu samoupravu, a četnike su opskrbljivale oružjem i namirnicama. No i za jednu i za drugu stranu ovo je bio samo privremen savez

Ivan Gošnjak (1909. – 1980.), drugi zapovjednik Glavnoga štaba Hrvatske (od 1943.), nakon Ivana Rukavine (1941. – 1943.)

upućivanja na istočno bojište. Iz istog razloga Nijemci su poticali i porast oružanih snaga NDH koje su od oko 150.000 ljudi 1941. narasle do kraja 1943. na Partizanska hrvatska postrojba kod Senja 1942. godine više od 200.000. GŠH je tijekom 1942. izvršio preustroj partizanskih postrojbi i načina borbe. Cijela je Hrvatska podijeljena u pet operativnih zona u kojima su zapovijedali područni stožeri, a borci su bili raspoređeni u 18 bataljuna. Time je omogućena veća samostalnost u odlučivanju postrojbi, koje nisu više bile ovisne o središnjem rukovodstvu, nego su, u uvjetima otežane komunikacije, same mogle planirati akcije sukladno svojim mogućnostima i stanju na terenu. Vojni ustroj pratila je razgranata struktura NOP-a. Već 1941., nakon prvih uspjeha u zauzimanju naseljenih mjesta, počelo je osnivanje lokalnih tijela partizanske vlasti - narodnooslobodilačkih odbora (NOO). Njihov glavni zadatak bio je da se u kraju za koji im je povjerena nadležnost pobrinu za potrebe partizanskih postrojbi, a bili su zaduženi i za pridobivanje novih boraca. NOO-i su bili i izraz revolucionarne borbe protiv stare vlasti Partizani u oslobođenom Bihaću 1942. godine

1. poglavlje

Borci 9. dalmatinske divizije prenose ranjenike preko Neretve u ožujku 1943. Istraži zašto se u jugoslavenskoj historiografiji ova bitka nazivala i Bitkom za ranjenike.

Borci 2. dalmatinske brigade odmaraju se 9. lipnja 1943. na brdu Milinklade tijekom bitke na Sutjesci. Prouči sliku i utvrdi u kakvom su stanju bili partizanski borci.

jer se nigdje nisu obnavljale mjesne strukture vlasti. Mreža NOO-a intenzivnije se u Hrvatskoj organizirla od sredine 1942., a sredinom 1944. već ih je bilo oko 4700. Zahvaljujući provedenom preustroju, uvelike je poboljšana uspješnost vojnog djelovanja partizanskih postrojbi, čemu je pridonio i stalni priljev novih boraca. Tako je do kraja 1942. GŠH raspolagao s 25 000 boraca, ustrojenih u 12 brigada i dvije divizije koje su sačinjavale Prvi hrvatski korpus. Borci su poglavito bili seljaci srpske nacionalnosti, ali i Hrvati s područja koja su stajala pod talijanskom kontrolom. Brigade su bile ustrojene tako da su se borile i izvan svojih domicilnih krajeva. Tijekom 1942. osnovana je i partizanska četa “Vladimir Gortan” koja je počela antifašističku borbu u Istri. Veliku važnost imalo je i osnivanje prve partizanske mornaričke postrojbe u rujnu 1942. u Podgori kod Makarske, čime su postavljeni temelji partizanske mornarice. U jesen 1942. partizani su kontrolirali široko područje Korduna, Banovine (Banije), većeg dijela Like, Gorskog kotara i sjeverne Dalmacije koji je s dijelovima zapadne Bosne tvorio tzv. Bihaćku republiku. I u drugim dijelovima Hrvatske (Slavonija, Podravina, Hrvatsko zagorje, Žumberak i dr.) postojala su manja područja pod vlašću partizana. Općenito se tijekom cijelog rata mijenjao prostor koji su nadzirali parti-

zani, što je ovisilo o njihovim trenutačnim vojnim uspjesima ili neuspjesima. U Bihaćkoj republici partizani su pristupili i izgradnji jedinstvenog sustava vlasti, ustanovivši 26. studenog 1942. u Bihaću Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ) kao vrhovno političko tijelo partizanskog pokreta. Ovaj uspjeh partizana nagnao je Nijemce na pokretanje velike ofenzive, tzv. četvrte neprijateljske ofenzive od siječnja do travnja 1943., u kojoj su sudjelovale i znatne talijanske, hrvatske (domobranske i ustaške) i četničke snage, a vrhunac je doživjela u bitki na Neretvi. U tim borbama važnu su ulogu imale dvije hrvatske partizanske divizije s 11 000 uglavnom dalmatinskih Hrvata. Iako su partizani pretrpjeli teške gubitke i izgubili su oslobođeni teritorij u sjeverozapadnoj Bosni, uspjeli su u povlačenju razbiti četničke odrede, pa četnici više nisu bili zamjetna sila. Draža Mihailović se u lipnju 1943. povukao u Srbiju. Već u svibnju Nijemci su pokrenuli novu ofenzivu, tzv. petu neprijateljsku ofenzivu, poznatu i kao bitka na Sutjesci. Oslabljeni partizani našli su se u okruženju, ali im je u lipnju uspio proboj preko Sutjeske u istočnu Bosnu. U socijalističkoj Jugoslaviji bitka se smatrala prekretnicom jer su partizani opstali, unatoč velikim gubicima, dijelom izazvanim i tifusom. Čak 4500 poginulih partizana bili su pripadnici dvije hr-

POLITIKA

Božidar Magovac (1908. – 1955.), jedan od prvaka HSS-a u partizanima. Osuđen je 1948. u montiranom procesu na šest godina zatvora s prisilnim radom, a kaznu je izdržavao u Staroj Gradiški. Pušten je 1953. zbog lošeg zdravlja

vatske partizanske divizije. Velik dio stradalih bili su ranjenici i bolesnici koje su Nijemci pobili bez milosti, a ubijani su i civili. Tada su četnici ubili hrvatskoga pjesnika Ivana Gorana Kovačića. U istočnoj Bosni partizani su učvrstili redove. U međuvremenu je u proljeće i ljeto 1943. ustrojeno Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH) kao najviše tijelo partizanskog pokreta u Hrvatskoj. Ključna osoba ZAVNOH-a bio je Andrija Hebrang, sekretar (tajnik) i neupitni vođa KPH‑a, najuspješniji organizator i provoditelj antifašističkog programa u Hrvatskoj. Prvi predsjednik Izvršnog odbora ZAVNOH-a bio je ugledni hrvatski književnik Vladimir Nazor koji nije bio član komunističke partije. U javnim istupima članova ZAVNOH-a naglašavalo se zauzimanje za suradnju Hrvata i Srba, temeljenu na djelu Stjepana Radića koji je surađivao sa Svetozarom Pribićevićem. U partizanima je omogućeno djelovanje pripadnika HSS-a, a Andrija Hebrang se trudio uključiti istaknutije članove HSS-a u partizanske organe vlasti. Najvažniji među njima bio je Božidar Magovac (tajnik Seljačke sloge i urednik lista „Seljački dom“), oko kojeg su se okupili ostali prvaci HSS-a u partizanima. Od srpnja 1943. izdavali su glasilo “Slobodni dom”, a u listopadu 1943. stvorili Izvršni odbor (IO) HSS-a na partizanskom području. Magovac se 1944. sukobio s Hebrangom jer je ustrajao na političkoj jednakopravnosti HSS-a s KPH-om, pa je u proljeće smijenjen i ubrzo potom interniran na Visu. Na čelu IO HSS-a zamijenio ga je prokomunistički nastrojeni Franjo Gaži. Hrvatsko je partizansko vodstvo u nastojanju da ojača potporu među Hrvatima pokazivalo

Franjo Gaži (1900. – 1964.), nekadašnji predsjednik koprivničke kotarske organizacije HSS-a, vođa prokomunistički nastrojenog dijela HSS-a te potpredsjednik poslijeratne hrvatske vlade (1945. – 1953.)

i spremnost na suradnju s Katoličkom Crkvom, pa je u znak dobre volje Vladimir Nazor zatražio uvođenje vjeronauka u partizanske škole i priznanje punovažnosti crkvenog braka. Usprkos tome, partizani su 1943. ubili 36, 1944. godine 60, a 1945. čak 206 svećenika. Ponovi Kako se razvijao partizanski pokret tijekom 1943. i većeg dijela 1943. godine? Na koji način su partizani ustrojavali svoju vlast na oslobođenom teritoriju? Koje su bile posljedice tv. četvrte i pete neprijateljske ofenzive? Kakav je bio odnos hrvatskog komunističkog rukovodstva s HSS-ovcima partizanima?

Kapitulacija Italije u rujnu 1943. bila je prijelomni događaj u dotadašnjem ratovanju. Partizani su razoružali mnoge talijanske odrede i domogli se velike količine oružja, streljiva, hrane i opreme. Postupno su stekli i nadmoć u ljudstvu, jer im se sada pridružilo mnogo novih boraca. U vrlo kratkom roku partizani su ovladali velikim dijelom teritorija koji su dotad nadzirali Talijani. Privremeno su zauzeli i Split. Počeli su dobivati i sve izrazitiju pomoć zapadnih saveznika, a uz njihovu potporu trajno su se održali na otoku Visu. Ipak, snage im nisu bile dovoljne da zadrže nadzor nad prostranim teritorijem. Bojeći se iskrcavanja zapadnih saveznika iz Italije, na širokom prostoru Dalmacije, Bosne i Istre u novim su operacijama u jesen 1943. i zimu 1944. djelovale snažne njemačke postrojbe te zavladale znatnim dijelom partizanskog područja. Iako su partizani natjerani na uzmak, više se nije mogao suzbiti razvoj i jačanje NOP-a. Nakon

1. poglavlje EUROPA U RUJNU 1943.

MOSKVA RIGA

MINSK

BERLIN

LONDON

VARŠAVA

SMOLENSK

KIJEV

ROTERDAM BRISEL

PRAG

PARIZ MINHEN

BORDO

BRATISLAVA BEČ BUDIMPEŠTA

ZAGREB MILANO

BEOGRAD

NAPULJ

Pod savezničkom kontrolom

dra

RIM

Pod kontrolom sila Osovine

Oslobođeno područje u Jugoslaviji Neutralne zemlje

SREDOZEMNO MORE

BUKUREŠT

PALERMO

CRNO MORE

ATENA

Područja pod partizanskom kontrolom u rujnu 1943.

savezničke Teheranske konferencije partizanska je vojska službeno priznata kao antifašistička sila i saveznica. Bio je to ozbiljan udarac četničkom vođi Draži Mihailoviću, koji je i dalje uživao podršku izbjegličke jugoslavenske kraljevske vlade. No partizanski pokret time nije stekao političko priznanje jer su nositelji jugoslavenske državnosti u očima zapadnih saveznika i dalje bili kralj i njegova vlada. Jačanje vojne sile nakon kapitulacije Italije i međunarodno priznanje omogućili su vodstvu partizanskog pokreta KPJ‑a da počne provoditi važne političke odluke. Naposredno nakon talijanske kapitulacije ZAVNOH je 20. rujna 1943. donio odluku o poništenju svih ugovora Kraljevine Jugoslavije i NDH‑a, prema kojima su dijelovi Hrvatske predani Italiji. Ujedno je usvojena odluka o povratku Istre, Rijeke, Zadra, Hrvatskog primorja, Gorskog kotara i Dalmacije s otocima matici zemlji – Hrvatskoj. Ovo je bilo potvrđeno na drugom zasje-

danju AVNOJ-a održanom 29. studenoga 1943. u bosanskome gradu Jajcu. Sama odluka ZAVNOH-a o povratku Istre i drugih krajeva matici zemlji sa stajališta međunarodnog prava nije imala nikakav učinak, nego je bila riječ o izrazu političke volje. U Jajcu je donesen važan zaključak o stvaranju nove jugoslavenske države – Demokratske Federativne Jugoslavije te važne političke odluke o njezinu budućem ustroju: 1. AVNOJ je proglašen najvišim zakonodavnim tijelom, partizanskim parlamentom Jugoslavije. 2. Kralju i izbjegličkoj vladi zanijekano je pravo predstavljanja Jugoslavije u inozemstvu i zabranjen povratak u zemlju. 3. Izvršnu je vlast umjesto njih preuzeo Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije (NKOJ), privremena partizanska vlada. 4. Poslije rata narod na izborima treba donijeti odluku hoće li druga Jugoslavija po unutrašnjem ustroju biti kraljevina ili republika, no mora biti federativno uređena.

POLITIKA U proljeće 1944. partizanski je pokret bio snažna sila koja je raspolagala s 11 korpusa i oko 300 000 boraca koji su nadzirali teritorij od 130 000 četvornih kilometara s pet milijuna stanovnika. Pod zapovjedništvom Glavnog štaba Hrvatske nalazilo se više od 100 000 boraca, ustrojenih u pet korpusa: IV. (Lika, Kordun, Banovina), VI. (Slavonija), VIII. (Dalmacija), X. (Zagrebački – sjeverozapadna Hrvatska) i XI. (Primorsko-goranski), a na Jadranu je djelovala mornarica. Hrvatska je tako i u nastavku rata ostala najjača partizanska zemlja (s oko 25 posto pučanstva Jugoslavije imala je 50 posto partizana). Velik priljev novih boraca, simpatizera HSS-a, dogodio se nakon osnutka Federalne Države Hrvatske kao protuteže NDH. To se dogodilo na trećem zasjedanju ZAVNOH-a održanom 8. i 9. svibnja 1944. u Topuskom. Na temelju zaključaka AVNOJ-a nova država hrvatskog naroda ustanovljena je kao članica zajednice ravnopravnih naroda i država – Demokratske Federativne Jugoslavije. Drugom odlukom ZAVNOH je proglašen vrhovnim zakonodavnim i izvršnim predstavničkim tijelom hrvatskog naroda – nositeljem suvereniteta hrvatskog naroda i najvišim tijelom državne vlasti Federalne Države Hrvatske. Tim od- Prizor s drugog zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu 1943. godine. lukama položeni su temelji današnje Republike Hr- Istraži tko su ličnosti u prvom planu.

IZVORI

Govor Andrije Hebranga na trećem zasjedanju ZAVNOH-a 1944. u Topuskom: Da je ovisilo o svima njima (suradnicima s okupatorima), Jugoslavija - a to znači i Hrvatska - bila bi Hitlerov vazal. (...) Da je o njima ovisilo, ne bi danas Hrvatska i ostale zemlje Jugoslavije išle ususret pobjedi, slobodi i ljepšoj budućnosti, ne bi se Jugoslavija danas ubrajala u savezničke zemlje, u pobjednički blok Sovjetskog Saveza, Engleske i Amerike (...) Hrvatska je svojom borbom stekla pravo na samoodređenje, pravo da upravlja sobom, da ima svoj Sabor kao vrhovni zakonodavni organ i nosilac suvereniteta, i da ima svoju narodnu vladu. (...) I mi, drugovi, udaramo sada temelje i počinjemo izgrađivati slobodnu, demokratsku Federalnu Radno predsjedništvo trećeg zasjedanja ZAVNOH-a Državu Hrvatsku, kao ravnopravnu članicu Demokratske Federativne Jugoslavije. (...) Tko može biti protiv takve Federalne Države Hrvatske (FDH)? Protiv nje su u prvom redu ustaše. Ali ustaška će vlast u NDH postojati samo dotle dok postoji hitlerovska Njemačka. NDH će biti pokopana ruševinama Trećeg Reicha!... Živjela slobodna, ujedinjena i demokratska Federalna Država Hrvatska!... Živio Hrvatski sabor!... Živjela naša narodna vlada na čelu s maršalom Jugoslavije drugom Titom!... (ZAVNOH, dok. 1944/II, 604-607).

Analiziraj govor i utvrdi ključne njegove točke te ih protumači u okviru ondašnjih zbivanja na europskom i jugoslavenskom ratištu, kao i političkog razvoja u antifašističkoj koaliciji.

1. poglavlje

80 Sastanak Winstona Churchilla i Josipa Broza Tita u kolovozu 1944. u Napulju. Nakon sastanka s Churchillom, Tito se u rujnu susreo sa Staljinom u Moskvi, osiguravši sovjetsku pomoć u predstojećoj ofenzivi na Beograd. S pomoću interneta istraži o čemu su razgovarali Tito i Churchill.

vatske te je stvarno obnovljeno postojanje Hrvatskog sabora, ukinutoga još 1921. Vidovdanskim ustavom. U ovo se vrijeme jugoslavensko pitanje sve više nametalo kao jedno od ključnih za uređenje političkih prilika u poslijeratnoj jugoistočnoj Europi. Pod pritiskom Velike Britanije Josip Broz Tito je pristao na pregovore s predsjednikom izbjegličke vlade Ivanom Šubašićem. U lipnju 1944. sklopljen je Sporazum Tito-Šubašić i dogovoreno stvaranje jedinstvene vlade čiji će članovi biti predstavnici izbjegličke vlade i NKOJ-a. Na britanski zahtjev je i kralj Petar II. u rujnu 1944. pozvao na narodno jedinstvo i potporu Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije (NOVJ) te izdao ultimatum ravnogorskim i ostalim četničkim pokretima o prekidu suradnje s okupatorom. Mihailović je nedugo prije bio preuzeo zapovjedništvo nad svim kvislinškim postrojbama na području Srbije ne bi li četnici preduhitrili partizane i zauzeli srbijanske gradove jer su Nijemci započeli povlačenje s Balkana. Kraljeva objava utjecala je na moral četnika koji su počeli prelaziti na stranu partizana jer im je, kao i hrvatskim i slovenskim domobranima, bio do siječnja 1945. zajamčen oprost. U ljeto 1944. odigrali su se i na političkoj pozornici NDH važni događaji. U dijelu ustaškog vodstva već je neko vrijeme bila prisutna svijest o potrebi da NDH napusti oslonac na Njemačku i prijeđe na stranu zapadnih saveznika. Glavni nositelji toga preokreta bili su visoki ustaški dužnosnici, ministar unutarnjih po-

ZANIMLJIVOST Još dok je Europa stenjala pod nacistima, na jugu zaposjednute Francuske odigrali su se događaji koji su zorno pokazali da i u samome njemačkom ratnom stroju postoji otpor. Njegovi nositelji bili su Hrvati i muslimani unovačeni u 13. SS-gorsku diviziju Handžar. Ta je postrojba trebala izvorno imati obrambene zadaće isključivo na tlu NDH, ali su je Nijemci premjestili na zapad, u Francusku. U gradiću Villefranche-de-Rouergueu nalazio se od 6. kolovoza 1943. godine 13. SS-gorski pionirski bataljun. Činilo ga je dvjestotinjak vojnika iz NDH koji su bili smješteni u njemačkome logoru za obuku. Nezadovoljni time što su tako daleko od svojih domova i što su se njemački časnici prema njima odnosili s omalovažavanjem, osobito prema muslimanskim vjernicima koje su pogrdno zvali Mujos (od imena Mujo, što je odmila za Mustafu), neki hrvatski vojnici odlučili su se na otpor. Nakanili su podići ustanak, povezati se s francuskim pokretom otpora i zapadnim saveznicima, te se vratiti kući u Hrvatsku. Ustanička je jezgra uspjela pridobiti dio vojnika za pobunu, koja je izbila u noći 16. rujna. Pobunjenici su smaknuli petoricu njemačkih časnika, zarobili brojne druge Nijemce i zagospodarili čitavim posadnim mjestom. Do 8 sati ujutro 17. rujna već su u rukama držali cijeli grad. Kad je vijest o pobuni dospjela do njemačkoga zapovjedništva, smjesta su dovedene nove snage koje su opsjele grad. Snažne su borbe trajale sve do osam sati navečer. Pobuna je napokon ugušena 18. rujna. Samo je pet ili šest pobunjenika pobjeglo i pridružilo se mjesnome pokretu otpora. Dva su ustanika stradala u borbama, dok ih je 14 poslije strijeljano. Većina vojnika nije sudjelovala u pobuni niti je čak znala za nju. Francuski su svjedoci čitav događaj prozvali ustankom Hrvata i visoko ga cijenili. Prema nekima je Villefranche-de-Rouergue bio prvi oslobođeni grad u zaposjednutoj Francuskoj.

POLITIKA slova Mladen Lorković i ministar oružanih snaga te prometa general Ante Vokić, inače jedan od osnivača zloglasne Crne legije. Oni su ustrajno zagovarali i suradnju s HSS-om. Zavjerenička skupina nakanila je razoružati njemačke čete, nagnati Pavelića na odstup, uspostaviti novu vladu sastavljenu od predstavnika HSS-a i uputiti poziv saveznicima da se iskrcaju na jadransku obalu, iako im oslonac na saveznike nije imao stvarne osnove jer su partizani bili priznati kao antifašistički saveznici. O pokušaju spašavanja hrvatske države urotnici su obavijestili Pavelića, koji je akciju isprva podržao, ali je u kolovozu 1944. cijeli plan zaustavio, izvijestio Nijemce o njemu te potom Lorkovića, Vokića i još 60 osoba, HSS-ovaca, domobranskih i ustaških časnika, dao uhititi. Time je Pavelić potvrdio povezanost ustaškog vodstva i njegove države uz sudbinu sila Osovine. Još nakon posljednjeg njemačkoga ofenzivnog pokušaja u kasno proljeće 1944. inicijativa je na bojištu prešla u ruke partizana. U drugoj polovici 1944., zahvaljujući uspjesima antifašističke koalicije, partizanske su čete u Hrvatskoj započele borbu za konačno ovladavanje zemljom. U rujnu 1944. zauzeta je srednja Dalmacija, a operacija je završila 5. prosinca 1944. pobjedom partizana u najvećoj i najtežoj bitki koju su vodili na području Hrvatske - kninskoj bitki. Zauzimanje Knina bila je jedna od najvećih partizanskih pobjeda u ratu i dotad najveća u Hrvatskoj. U ljeto i jesen 1944. veća je pozornost bila posvećena Srbiji, gdje je uz snažnu pomoć sovjetskih snaga u listopadu oslobođen Beograd. U tome su sudjelovale i hrvatske divizije. Do kraja godine partizani su kontrolirali cijelu Srbiju, Makedoniju, Crnu Goru i Dalmaciju. U Beogradu, kamo je bilo premješteno sjedište Vrhovnog štaba, početkom studenoga 1944. ponovno su se sastali Tito i Šubašić. Potpisan je novi, Beogradski sporazum, kojim je utvrđeno da se kralj Petar II. neće vratiti u zemlju sve do konačne odluke naroda. U njegovoj će odsutnosti kraljevsku vlast obnašati Kraljevsko namjesništvo od tri člana, dok će o uređenju države odlučiti Ustavotvorna skupština. Izbore za skupštinu raspisat će jedinstvena vlada u koju će ući predstavnici partizanske i izbjegličke vlade, a dotada će AVNOJ ostati vrhovno zakonodavno tijelo. Od jeseni 1944. partizanska komunistička vlast sve je očitije pokazivala da se ne kani pridržavati najavljenih

Borbe za oslobođenje Rijeke

Partizani su u svibnju 1945. ušli u Zagreb bez većih borbi, a stanovnici su došli srdačno ih pozdraviti

načela temeljenih na vladavini naroda i građanskim slobodama, nego da teži uspostavi samovlašća prema sovjetskom primjeru. Nakon batinske bitke u studenom 1944. u Baranji, u kojoj su snage NOVJ-a i Crvene armije nadvladale osovinske postrojbe, bio je otvoren put partizanima za preuzimanje ostatka Jugoslavije. Početkom 1945. Narodnooslobodilačka vojska brojila je već više od 600 000 ljudi raspoređenih u četiri armije. Naime, u oslobođenim područjima partizani su odmah mobi-

1. poglavlje

Smjesti u prostor i vrijeme Skiciraj kartu prostora na kojoj ćeš označiti i prikazati najvažnije događaje vezane uz početak i razvoj partizanskog pokreta u Hrvatskoj.

Istraži povijesne izvore U zavičaju potraži povijesne izvore koji govore o događajima i osobama uključenim u partizanski pokret otpora. Izradi prezentaciju o pokretu otpora u svom zavičaju.

Objasni uzroke i posljedice

Partizanski tenkovi prodiru prema Trstu

lizirali ljude. Posebno velika mobilizacija provedena je u Srbiji, u kojoj do 1944. i nije bilo većih partizanskih postrojbi. Te srbijanske postrojbe upotrebljene su za lomljenje otpora njemačkih oružanih postrojbi i jedinica NDH u Srijemu te za ovladavanje Slavonijom. Povlačenjem njemačkih snaga iz Hrvatske i ustaško vodstvo i vojska napustili su Zagreb te krenuli prema Zagrebu. Bio je to konačan slom NDH i pobjeda antifašističke Hrvatske. Partizanske su postrojbe 8. svibnja 1945. ušle u Zagreb. U međuvremenu, ovladavši Gorskim kotarom i Hrvatskim primorjem, hrvatski partizani (IV. armija) izveli su riječko-tršćansku operaciju i oslobodili Istru i Trst. Antifašistički rat u Hrvatskoj i Jugoslaviji završio je u svibnju 1945. godine.

Radeći u paru, izradite grafikone na kojima ćete prikazati uzroke antifašističkih i partizanskih pokreta u Europi i njihove posljedice te uzroke i posljedice partizanskog pokreta u Hrvatskoj. Usporedite grafikone i raspravite o zaključku.

Prepoznaj promjene Izdvoji prijelomne događaje u Europi i Hrvatskoj koji su utjecali na razvoj i rast partizanskog pokreta. Raspravi s ostalim učenicima o promjenama koje su donijela ta događanja.

Sagledaj prošlost Napiši kratki raspravljački esej o stvaranju nove hrvatske države u sastavu jugoslavenske federacije. Kroz esej procijeni ulogu i odluke ZAVNOH-a i AVNOJ-a. Izradi prezentaciju, u kojoj ćeš vrednovati ulogu žena u antifašističkim pokretima u Europi i Hrvatskoj.

Usporedi i zaključi Ponovi Što je bila prijelomnica u širenju partizanskog pokreta? Objasni zašto. U čemu je ležala važnost odluka zasjedanja AVNOJ-a i ZAVNOH-a tijekom 1943. i 1944. godine? S pomoću literature i interneta utvrdi kako su sve Nijemci nazivali tzv. neprijateljske ofenzive. Istraži kako se sve mijenjalo ime kraće zvane Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije. Koji je bio sadržaj dvaju sporazuma TitoŠubašić? Kako su tekle završne partizanske ratne operacije?

Usporedi i vrednuj odnos pristaša HSS-a i komunista prema fašizmu. Usporedbu prikaži pomoću Vennovog dijagrama, a o zaključcima raspravite na satu.

POLITIKA

7. POLITIČKA KARTA SVIJETA NAKON DRUGOGA SVJETSKOG RATA: MIROVNI UGOVORI, ORGANIZACIJA UJEDINJENIH NACIJA, BLOKOVSKA PODJELA SVIJETA I HLADNI RAT Kraj Drugoga svjetskog rata i promjene granica u Europi Drugi svjetski rat u Europi završio je bezuvjetnom kapitulacijom Njemačke 8. svibnja 1945., a u svijetu bezuvjetnom kapitulacijom Japana 2. rujna 1945. godine. Mirovnom konferencijom u Parizu 1946. godine određene su nove granice dijela europ-

skih država i to tako da su poražene države izgubile dio teritorija u korist pobjedničkih. Mađarska i Bugarska su vraćene u prijeratne granice, Rumunjska i Slovačka izgubile su dio teritorija u korist SSSR-a, a Italija u korist Grčke i Jugoslavije (čime su Hrvatskoj vraćeni primorski gradovi i otoci te veći dio Istre). Najteže teritorijalne gubitke pretrpjela je Njemačka čije su granice znatno pomaknute prema zapadu u korist Poljske i SSSR-a. Njemačke je oblasti Poljska dobila u odštetu za njezin teritorij koji je ostao u sa-

Kaliningrad

Hamburg Berlin

Bremen

Varšava Dresden Bonn

Frankfurt područje priključeno Poljskoj

Stuttgart

Nürnberg München

područje priključeno SSSR-u

Beč

Salzburg

britanska okupacijska zona američka okupacijska zona francuska okupacijska zona

Graz

sovjetska okupacijska zona mjesto pod zajedničkom savezničkom upravom

Podjela Njemačke i Austrije na okupacijske zone

1. poglavlje

Bodljikava žica Zid

B E R L I N I S TOČ NI ZAPAD NI

Bodljikava žica

šena Njemačka Demokratska Republika (Istočna Njemačka). Kao i Njemačka, podijeljen je bio grad Berlin, i to na četiri područja (pod kontrolom SAD-a, SSSR-a, Francuske i Velike Britanije). Od Berlina su nastala dva grada - Zapadni i Istočni Berlin. Zapadni je postao dio teritorija Savezne Republike Njemačke, a Istočni Berlin bio je glavni grad Njemačke Demokratske Republike. Između ta dva grada podignut je 1961. Berlinski zid, koji je postao simbol blokovske podjele svijeta. Ponovi

Zid

ISTOČNA NJEMAČKA Berlin je nakon Drugoga svjetskog rata bio podijeljen na istočni i zapadni dio

Koje su se teritorijalne promjene dogodile nakon Drugoga svjetskog rata? Usporedi ih s promjenama nakon Prvoga svjetskog rata. Pogledaj zemljovide i odgovori što se dogodilo s teritorijem Njemačke 1946., a što 1949. godine.

stavu SSSR-a. Njemačka i Austrija podijeljene su i na četiri okupacijska područja pod kontrolom SAD-a, SSSR-a, Francuske i Velike Britanije. Austrija je kao neovisna država obnovljena 1955. godine. Od dijelova njemačkog teritorija pod upravom SAD-a, Velike Britanije i Francuske stvorena je 1949. godine Save- Tijekom Drugoga svjetskog rata nastala je ideja o zna Republika Njemačka (Zapadna Njemačka), a stvaranju čvršće i učinkovitije organizacije od Društva iste je godine od zone pod upravom SSSR-a progla- naroda. Zbog toga je već tada održano više zajednič-

Organizacija ujedinjenih nacija

IZVORI

Izgradnja Berlinskog zida bila je šok za Berlinčane, o čemu svjedoče sjećanja jedne njemačke građanke: Žena pored mene počela je pričati o izgradnji Berlinskog zida. „Nikada to neću zaboraviti, tu noć 13. kolovoza 1961. Bilo mi je osamnaest godina. Stajala sam ondje i gledala kada su na Potsdamer Platz stigle bale bodljikave žice, a radnici počeli užurbano graditi zid. Za to su se vrijeme odvijali doista nevjerojatni prizori. Poslije se to često prepričavalo, no ja sam ih gledala vlastitim očima: kako dva prijatelja stoje na istočnoj strani, pozdravljaju se, jedan uzima veliki zalet i preskočivši zid ode na zapadnu stranu, a drugi krene ususret životu na Istoku, jedan Wessi i jedan Ossi. Vjerojatno su prošle mnoge godine prije nego što su se ponovno vidjeli.“ (…) „U početku je na Istoku bilo doista tako: morao si donijeti odluku za Izgadnja Berlinskog zida 1961. godine cijeli život, zauvijek… Gotovo da nije postojala njemačka obitelj bez braće i sestara, djedova i baka, nećaka i nećakinja s druge strane Zida. Više nisi smio preko granice ni na pogreb vlastitih roditelja“ (Geert Mak, U Europi – putovanje kroz dvadeseto stoljeće, Zagreb 2010., 759-760).

Kakve je posljedice u životu građana Njemačke ostavila blokovska podjela svijeta? Pokušaj naći na internetu razlog izgradnje Berlinskog zida.

POLITIKA UNDOF Promatračke snage UN-a za razdvajanje UNFICYP Mirovne snage UN-a na Cipru

TAJNIŠTVO

Glavni i ostali, povremeni odbori Stalni odbori i ad hoc tijela Ostali pomoćni organi i povezana tijela UNRWA Agencija UN-a za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku

MEĐUNARODNI SUD PRAVDE

STARATELJSKO VIJEĆE

GENERALNA SKUPŠTINA

VIJEĆE SIGURNOSTI

INSTRAW Međunarodni istraživački i izobrazbeni institut za unaprjeđenje položaja žena UNCHS Centar UN-a za ljudska naselja UNCTAD Konferencija UN-a o trgovini i razvoju UNDRO Ured Koordinatora UN-a za pomoć u katastrofama UNFPA Fond UN-a za stanovništvo

EKONOMSKO I SOCIJALNO VIJEĆE

UNIFIL Prijelazne snage UN-a u Libanonu UNMOGIP Vojna promatračka skupina UN-a u Indiji i Pakistanu UNTSO Organizacija UN-a za nadzor primirja Vojno zapovjedništvo Stalni odbor i ad hoc tijela

IAEA Međunarodna agencija za atomsku energiju Regionalne komisije Funkcionalne komisije Povremeni i stalni odbori Ekspertna, ad hoc i ostala tijela

UNITAR Institut UN-a za naobrazbu i istraživanje UNDP Program UN-a za razvoj UNEP Program UN-a za okoliš UNHCR Ured Visokog povjerenika UN-a za izbjeglice UNICEF Međunarodni dječji fond UN-a za hitne potrebe UNU Sveučilište Ujedinjenih nacija WFC Svjetsko vijeće za prehranu WFP Svjetski program za hranu (UN/FAO)

ILO Međunarodna organizacija rada FAO Organizacija UN-a za prehranu i poljoprivredu UNESCO Organizacija UN-a za obrazovanje, znanost i kulturu WHO Svjetska zdravstvena organizacija IDA Međunarodno udruženje za razvoj IBRD Međunarodna banka za obnovu i razvoj (Svjetska banka) IFC Međunarodna financijska korporacija MIGA Multilateralna investicijska garancijska agencija IMF Međunarodni monetarni fond (MMF) ICAO Organizacija međunarodnog civilnog zrakoplovstva UPU Svjetska poštanska unija ITU Međunarodna telekomunikacijska unija WMO Svjetska meteorološka organizacija IMO Međunarodna pomorska organizacija WIPO Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo IFAD Međunarodni fond za poljoprivredni razvoj

Ostali programi i tijela UN-a Specijalizirane agencije i ostale autonomne organizacije unutar sustava

UNIDO Organizacija UN-a za industrijski razvoj WTO Svjetska trgovinska organizacija

Ustroj Organizacije ujedinjenih nacija (prema A. LeRoy Bennett, James K. Oliver, Međunarodne organizacije. Načela i problemi, Zagreb 2004., 67). U Vijeću sigurnosti postoje stalne i rotirajuće države članice. Stalne članice imaju pravo veta. Od 1945. do 1990. stalne članice koristile su se pravom veta: Kina 3 puta, Francuska 18, Velika Britanija 30, SAD 69, a SSSR 114 puta

Zgrada sjedišta Ujedinjenih nacija (naroda) u New Yorku. U engleskom jeziku riječ nation (nacija) odnosi se na državu, skup građana neke države, a ne na ono što mi podrazumijevamo kao nacija ili narod u etničkom smislu. Drugim riječima, Organizacija ujedinjenih nacija okuplja suverene države, a ne narode

1. poglavlje

ZANIMLJIVOST Politolog Radovan Vukadinović (Međunarodni politički odnosi, Zagreb, 1998., 258-269) obrazložio je vojne mirovne operacije kao instrument djelovanja UN-a za očuvanje mira i sigurnosti: Vojne mirovne operacije nisu bile predviđene Poveljom UN-a, no počele su se provoditi kao konkretna nadopuna djelovanja UN-a. Od 1948. do 1994. godine u 34 vojne operacije bilo je angažirano 650.000 vojnika od kojih su 1.135 poginula, a troškovi su prešli 10,5 milijardi dolara. Do 1978. godine bilo je pokrenuto 13 mirovnih operacija UN koje su najvećim dijelom odnosile na promatranje, kontrolu prekida vatre, promatranje graničnih crta i posredovanje između zaraćenih strana. Većina ih je bila vezana uz proces dekolonizacije, a sporovi koji su se ticali blokovskih odnosa ostajali su izvan UN-a. Izuzetak je bila prva vojna operacija 1948. godine kažnjavanja Sjeverne Koreje kao agresora na Južnu Koreju. Nakon desetogodišnje pauze, od 1989. do 1994. pokrenuta je 21 mirovna operacija UN-a u kojima je bilo angažirano više od 70.000 vojnika iz 68 država. Zadaci u tim misijama su bili priprema i praćenje izbora (Namibija, Salvador, Angola, Kambodža i Mozambik) zaštitnu u odnosima između manjine i većine (bivša Jugoslavija) zaštita dopreme humanitarne pomoći (Somalija), obnova državnih i političkih funkcija (Salvador i Kambodža) te izvještavanje o kršenju ljudskih prava u oružanim sukobima. Koliko mirovnih misija UN-a je bilo od 1948. do 1994. godine?

kih međudržavnih sastanaka na kojima se buduća zajednica trebala idejno formirati. Konačno je odlučeno da se organizacija nazove Ujedinjene nacije (narodi) (UN). U američkom gradu San Franciscu donesena je 24. listopada 1945. godine Povelja UN-a. Glavna načela na kojima se temelji djelovanje UN-a su redom: suverena jednakost članova, mirno rješavanje njihovih sporova, zabrana upotrebe sile u međunarodnim odnosima i nemiješanje u unutarnje poslove pojedine države. Zadaća UN-a je očuvanje mira i sigurnosti u svijetu, poticanje društvenog napretka, zaštita prava čovjeka, kao i održavanje dobrosusjedskih odnosa. UN se treba brinuti o gospodarskom i društvenom napretku, i to putem međunarodnih organizacija. Vodeća su tijela UN-a: Glavna skupština, Vijeće sigurnosti, Skrbničko vijeće, Gospodarsko i socijalno vijeće, Međunarodni sud i Tajništvo. Ponovi Koji su glavni ciljevi djelatnosti UN-a? Koja su glavna tijela UN-a?

Hladni rat i blokovska podjela svijeta Neposredno nakon svršetka Drugoga svjetskog rata, slabljenjem Velike Britanije i Francuske te nestankom Njemačke i Japana kao relevantnih političkih figura sa svjetske pozornice, kao jedine globalno važne sile

Zapadni blok Istočni blok

Podjela Europe na dva bloka država – istočni koji je bio pod kontrolom SSSR-a i zapadni koji se oslanjao na SAD

nametnuli su se SAD i SSSR. Te dvije države zvali su supersilama jer su bile mnogo moćnije od ostalih država i jer su nastojale širiti svoj utjecaj u svijetu. SSSR je to radio tako da su u svim državama koje su dospjele pod oružanu kontrolu sovjetske vojske stvarani uvjeti da vlast preuzmu komunističke partije i uspostave poredak prema sovjetskom uzoru. To je bilo posebice vidljivo u istočnoj Europi gdje je tzv. socijalistički poredak uspostavljen u Bugarskoj, Rumunjskoj, Poljskoj, Mađarskoj i Čehoslovačkoj. SSSR je pomogao komunističkim partijama da u

POLITIKA

članice Varšavskog ugovora članice zapadnih vojnih saveza lokalni ratovi i krizna žarišta (izbor)

Jugoslaviji, Albaniji i Sjevernoj Koreji uvedu socijalistički poredak vlastitog tipa. Kasnije su im se na sličan način pridružile 1949. Kina pod vodstvom Mao Ce Tunga, Sjeverni Vijetnam te Kuba 1959. godine. Time se broj socijalističkih država osjetno povećao. Do Drugoga svjetskog rata u svijetu su postojale samo dvije: SSSR i Mongolija. Drastična promjena političke karte svijeta stvorila je nesuglasice i stanje napetosti te u konačnici suprotstavljanje bivših saveznika koje nazivamo hladni rat. Borba za dominaciju između SAD-a i SSSR-a rezultirala je podjelom svijeta na dva suprotstavljena bloka. Zapadni blok su činile SAD, zapadnoeuropske i druge države s demokratskim, višestranačkim političkim sustavom, gospodarstvom uređenim na principu slobodnog tržišta te poštivanjem privatnog vlasništva. Istočni blok su činili SSSR i njegovi saveznici, isprva uglavnom istočnoeuropske socijalističke države uređene prema uzoru na SSSR. U njima je politički sustav bio uređen kao jednostranačka vladavina komunističke partije. Hladni rat se tako može nazvati sukobom dvaju sustava vrijednosti, tj. sukobom ideologija koji je svijet podijelio na dva dijela. Na tu novu podjelu svijeta javno je upozorio Winston Churchill 1946. godine izjavivši da se željezna zavjesa spustila od Baltika do Jadrana, te javno pozvao na borbu protiv komunizma. Idućih godina oba su bloka stvorila organizirane oblike suprotstavljanja. Američki predsjednik Harry Truman je 1947. godine definirao antikomunističku doktrinu po kojoj se SAD obvezuje da će sva-

Podjela svijeta na istočni i zapadni blok

ZANIMLJIVOST Tada već bivši britanski premijer Winston Churchill je u američkom gradu Fultonu 5. ožujka 1946. prvi put u govoru upotrijebio frazu željezna zavjesa (iron curtain), koja je kasnije postala jednim od najpopularnijih pojmova u hladnom ratu: Od Stettina na Baltiku do Trsta na Jadranu željezna zavjesa spustila se diljem kontinenta. Iza te crte nalaze se svi glavni gradovi starih država Srednje i Istočne Europe. U Varšavi, Berlinu, Pragu, Beču, Budimpešti, Beogradu, Bukureštu i Sofiji, svi ti poznati gradovi i stanovništvo uokolo njih leže u onome što moram nazvati sovjetskom sferom, a svi su, u jednom ili drugom obliku, podložni ne samo sovjetskom utjecaju nego i vrlo visokoj i, u mnogim slučajevima, sve većoj mjeri kontrole Moskve. Jedino Atena – Grčka sa svojim besmrtnim slavama – slobodna je odlučiti o svojoj budućnosti na izborima pod britanskim, američkim i francuskim motrenjem. Poljska vlada, koja je pod ruskom dominacijom, ohrabrena je da izvrši goleme i nepravedne nasrtaje na Njemačku, a masovna protjerivanja milijuna Nijemaca sada se odvijaju u mučnim i nezamislivim razmjerima. Komunističke stranke, koje su u svim tim istočnoeuropskim zemljama bile vrlo male, uzdignute su na istaknutost i moć daleko iznad njihova broja te svugdje traže zadobiti totalitarnu kontrolu.

koj zemlji koju ugrožava komunizam pružiti vojnu, tehničku i financijsku pomoć. Ta je pomoć nazvana Marshallov plan. Time je SAD pomagao obnovu i razvoj uglavnom zapadnog dijela Europe. Dio zapadnoeuropskih država i SAD utemeljili su 4. travnja 1949. Sjevernoatlantski vojni savez, poznatiji kao NATO. Prve zemlje članice bile su SAD, Belgija,

1. poglavlje

Sovjetski tenkovi u Pragu. U noći 20. kolovoza 1968. snage Varšavskog ugovora ušle su u čehoslovački glavni grad, dokrajčivši tzv. praško proljeće Sovjetski tenkovi u Budimpešti 31. listopada 1956. godine. Istraži kakav je stav isprva zauzelo sovjetsko političko i vojno vodstvo u vezi s prosvjedima u Mađarskoj te zašto je poduzeta vojna intervencija.

Mao Ce-tung svečano proglašava 1. listopada 1949. na trgu Tiananmenu u Pekingu Narodnu Republiku Kinu. S pomoću interneta istraži što je to „Dugi marš“ te napiši kratak osvrt o tome.

Danska, Francuska (1966. napustila je sudjelovanje u vojnoj strukturi NATO-a), Nizozemska, Island, Italija, Kanada, Luksemburg, Norveška, Portugal i Velika Britanija. Tijekom 1952. NATO-u su pristupile Grčka i Turska, 1955. im se pridružila SR Njemačka, a 1982. godine Španjolska. U zajednici s NATO-om SAD je organizirao niz vojnih saveza diljem svijeta. Glavni protivnik NATO-a bile su zemlje potpisnice Varšavskog ugovora koji je osnovan 1955. godine također kao vojni savez. Njemu su pristupile: SSSR, Čehoslovačka, Albanija (kasnije je istupila), Rumunjska, Bugarska, Mađarska, Poljska i DR Njemačka.

Prvi otvoreni hladnoratovski konflikt između SAD i SSSR počeo je 1948. godine kao sukob oko Zapadnog Berlina. No ova dva vojna saveza nisu se nikada izravno sukobila na bojnom polju, već su to radila posredno, međusobnom utrkom u naoružanju (posebice nuklearnom) te neizravnim sukobljavanjem kroz lokalne ratove u trećim zemljama. Hladnoratovski sukob je vođen i upletanjem u unutarnje poslove slabijih država, ideologizaciju i politizaciju sporta, kulture, znanosti, manipulaciju medijima, gospodarstvo, zabranu religije ili njezinu uporabu kao ideološkog oruđa. U Grčkoj je kao posljedica ideološke podjele izbio 1946. građanski rat između Komunističke stranke i pristalica kraljevske vlasti. Zahvaljujući pomoći SADa, a na temelju Trumanove antikomunističke doktrine, komunistička strana je 1949. godine poražena. I u Italiji se SAD snažno angažirao da spriječi dolazak na vlast komunističke partije putem demokratskih izbora, zbog čega je Italija u drugoj polovici 1940-ih bila na rubu građanskog rata. SSSR je u nekoliko navrata intervenirao u državama članicama Varšavskog ugovora (pakta). U tim su se zemljama nagomilali brojni gospodarski i socijalni problemi. U Mađarskoj je 1956. godine izbila narodna antikomunistička pobuna koju je sovjetska vojna sila ugušila u krvi. U Čehoslovačkoj je 1968. godine na vlast došlo vodstvo koje je tražilo novi politički smjer stvaranja „socijalizma s ljudskim likom”. Dio članica Varšavskog ugovora, predvođen SSSR-om, vojnim je putem prekinuo promjene. U Kini je nakon dugotrajnog građanskog rata koji je s prekidima trajao od 1927. do 1950. godine Komunistička partija Kine predvođena Mao Ce-tun-

POLITIKA gom pobijedila nacionalističku stranku Kuomintang, ustanovivši Narodnu Republiku Kinu (1949.). Komunistička Kina je isprva njegovala dobre odnose sa Sovjetskim Savezom, no početkom 1960-ih dogodio se lom jer je Kina počela u SSSR-u sve više gledati prijetnju svojim interesima. Ponovi Koji politički i gospodarski svjetonazor je zastupao zapadni, a koji istočni blok? Na kojim su sve kontinentima države uspostavile socijalistički poredak? Koje dvije države u vrijeme hladnog rata nazivamo supersilama i zašto? Pronađi na zemljovidu zemlje koje su u vrijeme hladnog rata bile članice NATO-a, a koje Varšavskog ugovora.

Karikatura koja prikazuje tzv. kubansku raketnu krizu. Objasni karikaturu.

Ravnoteža straha i politika detanta U vrijeme hladnog rata postojala je stalna opasnost od nuklearnog rata. Od 1945. do 1949. godine jedino je SAD imao atomsko oružje. Nakon što su Sovjeti 1949. godine proizveli atomsku bombu, Amerikanci su premoć pokušali zadržati povećanjem proizvodnje atomskog naoružanja i razvojem hidrogenske bombe. SSSR je postupio jednako. Obje supersile prijetile su da će na napad odgovoriti snažnim nuklearnim protunapadom, što bi moglo uništiti čovječanstvo i većinu života na Zemlji. Jedan od razloga koji je utjecao na to da ipak ne dođe do nuklearnog rata bila je svijest o podjednakoj vojnoj moći oba bloka, što se naziva ravnotežom straha. To se posebice osjetilo 1961. godine tijekom tzv. kubanske raketne krize. Postavljanje nuklearnih raketa SSSR-a na taj otok, usmjerenih prema SAD-u, doveo je Kubu u središte najteže hladnoratovske krize i prijetnje izbijanjem novog svjetskog rata. Do popuštanje napetosti između SSSR-a i SAD-a došlo je 1963. godine kada su Moskovskim ugovorom ograničeni nuklearni pokusi. Tu politiku nazivamo detant. U drugoj polovici 1980-ih godina sovjetski vođa Mihail Gorbačov i američki predsjednik Ronald Reagan pokrenuli su niz sporazuma o smanjenju količine nuklearnog oružja. Hladni rat i blokovska podjela svijeta završili su gospodarskim slomom i propašću komunističkog sustava u zemljama istočne Europe (simbol čega je

Susret američkog predsjednika Reagana i sovjetskog vođe Gorbačova označio je početak kraja hladnog rata

pad Berlinskog zida 1989. godine) te raspadom Sovjetskog Saveza potkraj 1991. godine. Istočni blok raspao se raspuštanjem Varšavskog ugovora 25. veljače 1991., pa su njegove bivše istočnoeuropske članice i dio država nastalih raspadom SSSR-a ušle u sastav NATO-a. NATO je danas najjača vojna zajednica u svijetu. Ponovi Koji su uzroci opasnosti od izbijanja nuklearnog rata? Objasni pojmove ravnoteža straha i detant. Uz pomoć interneta istraži koje države svijeta danas posjeduju nuklearno oružje. Postoji li i danas opasnost od nuklearnog rata? Obrazloži svoje mišljenje.

1. poglavlje

Procesi dekolonizacije nakon Drugoga svjetskog rata

Važno obilježje razvoja svijeta nakon Drugoga svjetskog rata nastanak je velikih skupina novih država koje su činile nekadašnje kolonije. U kolonijama je 1945. godine živjela četvrtina svjetskog stanovništva. Nakon Prvoga svjetskog rata počeo se širiti pokret za oslobođenje. On je bio osobito razvijen u Indiji, gdje ga je vodio Mahatma Gandhi. Proces oslobađanja kolonija i stvaranja novih samostalnih država, uglavnom u Africi i Aziji, naziva se dekolonizacija. Taj se proces ubrzano odvijao već između 1945. i 1958., a 1960. postao je nezaustavljiv. Danas je u svijetu ostalo vrlo malo kolonija i zavisnih teritorija. Novostvorene države ubrzo su zapale u niz teškoća. Naslijedile su probleme umjetnih granica, gospodarsku zaostalost i ovisnost o razvijenim, uglavnom europskim državama. Većina bivših kolonija bila je politički nestabilna, što je uzrokovalo brojne ratove. Uz to je i danas dijelom prisutna pojava da strane države i poduzeća iz zemalja koje su ranije bile kolonijalni gospodari gospodarski iskorištavaju nove države. Ta se pojava naziva neokolonijalizam.

Mahatma Gandhi, borac za slobodu Indije mirnim putem

Osim podjele na dva glavna vojnopolitička bloka, sredinom 1950-ih godina učinjen je pokušaj da se stvori drugačije vanjskopolitičko djelovanje u sklopu Pokreta nesvrstanih. Državnici Indije, Egipta i Jugoslavije Džavaharlal Nehru, Gamal Abdel Naser i Josip Broz Tito smatraju se osnivačima pokreta nesvrstanih. Ubrzo je taj pokret okupio brojne dekolonizirane države. Ciljevi nesvrstanih bili su: prihvaćanje politike mirnog suživota i težnja miru u svijetu, prihvaćanje prava kolonijalnih naroda na puno državno oslobođenje i gospodarsku neovisnost i okončanje utrke u naoružanju. Jedno je vrijeme utjecaj tog pokreta bio

Cipar Sirija Afganistan Iran (1960.) (1974.) Irak Izrael Jordan (1948.) (1946.) Kuvajt Alžir Pakistan Libija (1961.) (1962.) Zapadna (1947.) Egipat (1953.) Saudijska Sahara Katar (1922.) Arabija UAE (1960.) Mauretanija Mali Oman Sudan Niger Čad (1960.) (1960.) (1960.) (1960.) (1956.) Eritreja Burkina Faso Senegal (1960.) Jemen (1990.) (1991.) (1960.) Džibuti (1977.) Benin Nigerija SrednjoGambija (1965.) (1960.) (1960.) afrička Rep. Etiopija Gvineja Bisau Gana Togo (1960.) (1974.) (1957.) (1960.) Kamerun Somalija (1960.) Uganda Kenija Gvineja (1958.) (1960.) Ekvat. Gvineja (1952.) (1963.) Sijera Leone (1961.) Gabon (1960.) Ruanda (1962.) Kongo Liberija (1847.) Kongo (1960.) (1960.) Burundi (1962.) Tanzanija Obala Bjelokosti (1960.) (1964.) San Tome i Prinsipe (1960.) Angola Zambija Malavi (1964.) (1964.) (1975.) Madagaskar (1960.) Mauricius Mozambik Bocvana (1968.) (1975.) (1966.) Namibija (1990.) Svazi Maroko (1956.)

nezavisne zemlje (brojevi označavaju godinu stjecanja nezavisnosti) zavisne zemlje

Tunis (1956.)

Južnoafrička Republika (1931.)

Lesoto

Tijek dekolonizacije u Africi i Aziji nakon Drugoga svjetskog rata

Kina Nepal

Butan Mianmar Laos (1946.) (1954.)

Indija (1947.)

Bangladeš (1973.) Šri Lanka (1947.)

Vijetnam (1945.)

Tajland

Filipini (1946.)

Kambodža Malezija (1937.) Indonezija (1949.)

Afrika do 1950. godine Egipat Etiopija Liberija nezavisne zemlje Afrike do 1950. g.

JAR

POLITIKA znatan, osobito od početka 1960-ih do sredine 1980ih godina kada mu je pripadalo više od stotinu država. Danas je uloga nesvrstanih u svjetskim zbivanjima neznatna. Ponovi Objasni kako se odvijao proces dekolonizacije. Što je neokolonijalizam? Koji su bili glavni ciljevi pokreta nesvrstanih? Uz pomoć interneta istraži koliko i gdje danas na svijetu ima kolonija i zavisnih teritorija te pod upravom kojih država se nalaze.

Oružani sukobi u svijetu Prvu polovicu 20. stoljeća obilježila su dva svjetska rata s golemim ljudskim žrtvama i materijalnim razaranjima, koji su iz korijena promijenili sliku svijeta. Unatoč iskustvu svjetskih ratova i uspostavi Organizacije Ujedinjenih nacija, broj oružanih sukoba se nakon 1945. godine čak i povećao, te je do kraja 20. stoljeća vođeno oko tri stotine oružanih sukoba u kojima je poginulo ili umrlo više od četrdeset milijuna ljudi. Promatrano po desetljećima, 1950-ih godina je u prosjeku godišnje vođeno dvanaest ratova. Tijekom procesa dekolonizacije i nastanka brojnih novih država 1960-ih godina prosječno su godišnje vođena dvadeset i dva rata, a 1970-ih godina dvadesetog stoljeća je broj ratnih žarišta u svijetu skočio na trideset i dva. U 1980-im godinama vođeno je oko četrdeset ratova na godinu. Samo sedamnaest posto tih ratova bilºo je između različitih država. Svi ostali su bili unutarnji sukobi. U zemljopisnom smislu većina ih se zbila u Aziji i Africi te na Bliskom istoku. Više od 90 posto ratova se vodilo u zemljama Trećeg svijeta, dok su razvijene zemlje rijetko imale sukobe. Znatan broj lokalnih ratova izazvao je hladnoratovski sukob između SAD-a i SSSR-a, koji su podržavali sukobljene strane koje su zastupale njihove ideologije. Najdrastičniji slučajevi unutarnjih ratova vođenih pod hladnoratovskim utjecajem ratovi su vođeni u Koreji i Vijetnamu. Ovim ratovima je prethodila pobjeda Komunističke partije u građanskom ratu u Kini 1949. godine. Time je otvoren put komunističkim pokretima u regiji te je određen tijek zbivanja na

Spomenik u Washingtonu u spomen na 35 000 američkih vojnika koji su izgubili život tijekom Korejskoga rata

Dalekom istoku za iduća tri desetljeća. Tako je i prvi oružani sukob koji je izbio nakon hladnoratovskog svrstavanja svijeta bio Korejski rat. Korejski poluotok je nakon Drugoga svjetskog rata bio podijeljen na dva dijela, crtom koja je tekla 38. geografskom paralelom. Sjeverni dio kontrolirali su komunisti uz pomoć SSSR-a i Kine, a južni je bio pod zaštitom SAD-a i Velike Britanije. Oko 1949. godine na tim su se dijelovima počele ustrojavati dvije nove države. U sjevernom se dijelu Koreje uvodio socijalistički poredak prema sovjetskom uzoru, a u južnom dijelu vladalo je demokratsko uređenje. Rat je počeo 1950. godine sjevernokorejskom invazijom Južne Koreje. SAD je uspio postići da mu Vijeće sigurnosti UN-a povjeri mandat za oružanu pomoć Južnoj Koreji, dok je na strani Sjeverne Koreje u rat intervenirala Kina. Korejski rat je završio primirjem potpisanim 1953. godine, kojim je Korejski poluotok ostao podijeljen do danas. Vijetnam je bio francuska kolonija. Protiv Francuza je djelovao vijetnamski pokret otpora koji je vodio komunist Ho Ši Min. Ženevskom mirovnom konferencijom 1954. godine Vijetnam je dobio neovisnost, ali je podijeljen na dvije države: socijalistički Sjeverni Vijetnam i demokratski Južni Vijetnam. U Južnom Vijetnamu postojao je pokret za ujedinjenje – Vijetkong. Vijetnamski rat je počeo 1959. godine nakon što je Sjeverni Vijetnam potaknuo snage Vijetkonga na sukob s vladom Južnog Vijetnama, koja je dobila pomoć SAD-a. Nakon što je vojska Sjevernog Vijet-

1. poglavlje

„Napalmska djevojčica“ . Huynh Cong („Nick“) Ut, fotograf Associated Pressa, zabilježio je 1972. kako napalmom teško opečena 9-godišnja djevojčica Kim Phuc bježi iz gorućeg sela. Ut je djevojčicu i spasio. Fotografija je postala simbolom Vijetnamskoga rata. S pomoću interneta istraži podatke o ratnim zvjerstvima koje su u Vijetnamskom ratu počinili Amerikanci i njihovi saveznici te Vijetkongovci. IZVORI

Phnom Penh, ispražnjeni glavni grad Kambodže (Kampućije) pod vlašću Crvenih Kmera 1978. godine, prema pisanju novinara: Prvo što smo zapazili bilo je da nigdje nema ljudi, nema aktivnosti, nema života... Uskoro smo došli u grad, koji je također bio uglavnom pust, ali uredan. Prošli smo kroz cijeli grad i vidjeli smo vrlo, vrlo malo ljudi, samo pojedine stražare te radnike koji su obavljali neke poslove na uređenju ulica. Nije bilo prolaznika, nije bilo stanara u kućama. (...) U gradu je vladala čudna tišina. Samo se čuo jedan zvuk, pjev cvrčaka. (...) Pješaka u gradu gotovo uopće nema. Mi smo jedini koji šetamo. Stižemo u glavnu trgovačku ulicu, koja je nekada bujala životom, a sada je, kao i sve druge ulice, pusta. Na mnogim dućanima su lanci i lokoti. Zatvoreni su i nekadašnji barovi i kinematografi. (...) Novi stanovnici grada ne samo što nisu razumjeli život u gradu nego su ga očito mrzili. Oni su željeli izbrisati sve što bi podsjećalo na nekadašnji gradski život. Uklonili su sve natpise sa zgrada, one koje nisu mogli maknuti prebojali su bijelom bojom. Prebojana su sva imena ulica, sve firme na dućanima, čak i imena stanara na kućnim zvonima. Oni koji su obavljali taj posao nisu znali što su to prometni znakovi, pa su prebojali i sve prometne znakove u gradu. (Maroje Mihovilović, Stravični poligon (Indokina), Zagreb 1987., 138-144).

Zbog čega je Phnom Penh postao pusti grad? S pomoću interneta istraži koja je bila političko-ideološka pozadina postupaka Crvenih Kmera u Phnom Penhu.

Američki ratni zarobljenici čekaju puštanje u siječnju 1973., na kraju Vijetnamskoga rata. Pogledaj film The Hanoi Hilton (1987.) Lionela Chetwynda te napiši sastavak o svojim dojmovima.

nama 1964. godine napala razarač SAD-a, uslijedio je odgovor Amerikanaca: zrakoplovima su bombardirali dijelove Sjevernog Vijetnama. SAD je pojačao vojnu nazočnost u Južnom Vijetnamu (koja je 1968. godine, na primjer, brojila 525 000 vojnika) i svim se sredstvima (čak i kemijskim oružjem) neuspješno borio protiv Vijetkonga. Vojska SAD-a je 1973. godine napustila Južni Vijetnam. Na kraju su 1975. godine vladu Južnog Vijetnama porazile snage Vijetkonga i Sjevernog Vijetnama. Godinu dana kasnije ostvareno je ujedinjenje Vijetnama. Nakon američkog povlačenja cijelo područje Indokine palo je pod komunistički utjecaj. U Kambodži je 1975. godine na vlast došla komunistička organizacija Crvenih Kmera na čelu s Pol Potom. Promijenila je ime države u Kampućija, a vladala je terorom koji je odnio živote između 1,5 i 2 milijuna ljudi čime je počinjen jedan od najvećih suvremenih genocida. Napadom Vijetnama 1979. godine oborena je vlast Crvenih Kmera u Kambodži. Ponovi Koliko je oružanih sukoba vođeno u svijetu u drugoj polovici 20. stoljeća? Koliko je ljudi stradalo u njima? Koji se rat smatra prvim hladnoratovskim ratom? Objasni uzroke, tijek i posljedice Vijetnamskoga rata.

POLITIKA

Drugi veći ratovi na Bliskom istoku i u Aziji

LIBANON GO LA N S KA VI S O R A VA N

Sredozemno more

Tel Aviv

Jordan

SIRIJA

ZA P A D N A O BA LA Jeruzalem

Gaza IZRAEL

Port Said

Mrtvo more

Sueski kanal

Suez

S I N A JS KI P O LU O T O K (v r a ć en E gi p t u 1981. )

JORDAN

esk

Su židovska država prema UN-ovu planu za Palestinu 1947.

lje

i za

Izrael nakon arapske invazije i rata za oslobođenje 1948.

U Aziji, prostoru gdje živi glavnina svjetskog stanovništva, zbilo se još nekoliko sukoba koji su imali i danas imaju veliki utjecaj na odnose u svijetu. Glavna skupština UN-a 1947. je godine razdijelila područje britanske kolonije Palestine na židovsku i arapsku državu. Na osnovi toga Židovi su 1948. godine proglasili neovisnu državu Izrael. Lokalni Arapi – Palestinci protivili su se nastanku Izraela te je izbio oružani sukob. U konflikt su se ubrzo uključile vojske susjednih arapskih država: Sirije, Libanona, Iraka, Jordana i Egipta. Tako je počeo prvi izraelsko-arapski rat u kojem su Izraelci odnijeli pobjedu te je Izrael zaposjeo najveći dio nekadašnje kolonije Palestine. Izrael je s arapskim susjedima ratovao 1956., 1967. i 1973. godine, zauzevši nova područja. U svibnju 1964. Palestinci su pod vodstvom Jasera Arafata osnovali Palestinsku oslobodilačku organizaciju (PLO) koja se zauzima za stvaranje neovisne palestinske države. Iako su 1994. godine Palestinci dobili samoupravu, sukobi između njih i Izraelaca neprekidno traju do danas. Godine 1947. Indijski potkontinent stekao je neovisnost od Velike Britanije. Nastale su dvije nove države: Indija, gdje su većinu stanovništva činili hindusi, i Pakistan s većinskim muslimanskim stanovništvom. Podjelu na dvije države pratilo je vjersko i etničko nasilje te velike migracije stanovništva u oba smjera. Dioba potkontinenta kulminirala je prvim indijskopakistanskim ratom zbog suvereniteta nad pokrajinom Kašmir koji je pripao Indiji, a ima muslimansku većinu. Rat je završen potpisivanjem primirja 1949. godine. Dvije države su zbog Kašmira ponovno ratovale 1965. godine, dok je treći sukob između Indije i Pakistana izbio 1971. godine zbog indijskog miješanja u građanski rat koji je završilo podjelom Pakistana i nastankom Bangladeša. Obje su države kasnije proizvele nuklearno oružje. Godine 1999. i 2002. porasle su napetosti između Pakistana i Indije zaprijetivši i izbijanjem nuklearnog rata. Pitanje Kašmira ni danas nije riješeno. Od 1981. do 1988. godine vođen je rat između Iraka i Irana zbog pograničnog spora. Rat je završio bez pobjednika. Godine 1990. godine Irak je zbog nafte okupirao Kuvajt bez većeg otpora. Međunarodna za-

EGIPAT

izraelska osvajanja 1967.

Crveno more

Izraelsko-arapski ratovi

Izraelska premijerka Golda Meir i ministar obrane Moše Dajan 21. studenog 1973. na Golanskoj visoravni nakon Jomkipurskog rata. Tijekom izraelsko-arapskog rata 1973. Izrael je trpio teške gubitke, pa je izraelski ministar obrane predložio upotrebu nuklearnog oružja protiv Egipta i Sirije, što je premijerka odbila. Dugo se smatralo kako je ona zapovjedila pripremu nuklearnih bombi, ali da je Izrael odustao na zahtjev SAD-a, dobivši zauzvrat najmodernije protutenkovsko oružje kojim su poražene arapske vojne snage. Prvi je tu neprovjerenu priču iznio časopis Time u članku objavljenom 12. travnja 1976.

jednica tome se suprotstavila i pod vodstvom SAD-a povela je 1991. rat protiv Iraka. Taj je rat završio iračkim porazom, a Kuvajtu je vraćena neovisnost. Irak je pod vodstvom Sadama Huseina i dalje predstavljao prijetnju miru i međunarodnoj zajednici pa su, pod

1. poglavlje

Vojnici Islamske Republike Irana nose postere sa slikom ajatolaha Homenija tijekom islamske revolucije 1979. godine. U islamskoj revoluciji pod Homeinijevim vodstvom, kojom je Iran postao islamska republika, stopili su se demokracija i islam

vodstvom SAD-a, 1998. organizirani zračni vojni udari na njegov teritorij. Problem razoružanja Iraka bio je povod 2003. za napad koalicije predvođene SAD-om i Velikom Britanijom, koja je srušila nedemokratsku vlast Sadama Huseina. No to je izazvalo oružane konflikte između građana Iraka koji i danas traju. U Afganistanu su nakon dolaska na vlast prosovjetske (komunističke) vlade izbili nemiri. Želeći očuvati komunistički poredak u ovoj zemlji, SSSR je 1979. godine vojno intervenirao, što je potaknulo pobunu stanovnika i protiv komunističke vlasti i protiv okupacije. Važan motiv pobunjenika bio je islam te su tako nastali borci za obranu vjere – mudžahedini. Nakon povlačenja sovjetske vojske 1989. godine Afganistan je potonuo u građanski rat i postao utočište radikalnih islamista iz cijelog svijeta. Tako je

nastao ekstremni islamistički pokret talibana, koji su 1996. godine zauzeli glavni grad Kabul i uveli stroge islamske zakone te pomagali međunarodni terorizam. Najvažnija globalno aktivna teroristička organizacija Al-Kaida je u drugoj polovici 1990-ih iz Afganistana koordinirala napade na ciljeve širom svijeta, a vrhunac njezinih terorističkih prepada bili su napadi na Sjedinjene Države 2001. godine. Uslijedila je međunarodna intervencija u Afganistanu te je talibanski režim poražen. NATO savez je slanjem međunarodnih oružanih snaga (u kojima su sudjelovali i hrvatski vojnici) pokušao stabilizirati državu i uvesti demokratski poredak, no područje još nije mirno. Ponovi Prouči tekst i odgovori koji motiv povezuje izraelsko-arapske i indijsko-pakistanske ratove. Što je bio uzrok rata u Afganistanu? Što znaš o AlKaidi? Na internetu potraži više o sukobima između Iraka i međunarodne zajednice te sastavi o tome kratko izvješće.

Oružani sukobi u Africi U Africi je nakon Drugoga svjetskog rata u gotovo svim zemljama vođen neki oblik oružanog sukoba. Prvi protukolonijalni ustanak izbio je 1947. godine na Madagaskaru, koji su francuske vlasti uspjele ugušiti. Na sjeveru kontinenta ustanci su 1952. izbili u francuskim

ZANIMLJIVOST Tijekom rata u Afganistanu nastala je Al-Kaida, međunarodni savez terorističkih islamističkih organizacija. Idućih desetljeća pristalice organizacije su toliko ojačale da osvajaju veliki dio Sirije i Iraka i osnivaju kalifat, Islamsku državu (ISIS). U obrani grada Mosula, glavnog grada iračke pokrajine Ninive, bilo je angažirano trideset tisuća iračkih vojnika i policajaca koje su obučili Amerikanci. Sredinom lipnja 2014. godine oni su, pred samo tisuću boraca ISIS-a, nestali prepustivši im taj višemilijunski grad i ostavivši im američka oklopna vozila Humvee i tenkove Abrams. U gradu je nastao teror. Iz gradskog zatvora Baduš je oko tisuću i pol zatvorenika odvedeno Grafit koji znači nasar (ar. kršćani). Tim su znakom ISISu pustinju gdje su izdvojeni šijiti. Nakon pljačkanja i zlostav- ovci obilježavali kuće kršćana u Mosulu prije njihova izgona ljana postrojeni su iznad provalije i strijeljani. Iz Mosula su protjerane tisuće kršćana a crkve devastirane ili pretvorene u džamije. Dva dana nakon pada grada, 28. lipnja 2014., njihov vođa Abu Bakr al-Bagdadi je s propovjedaonice Velike džamije al-Nuri objavio rođenje Islamske države, kalifata, a sebe proglasio kalifom Ibrahimom, pozvavši muslimane svijeta da se pridruže ISIS-u: O, muslimani, požurite u svoju državu. Zaista je to vaša država. Zato što Sirija nije zemlja Sirijaca i Irak nije zemlja Iračana.

POLITIKA kolonijama Maroku i Tunisu, kojima je 1956. godine priznata nezavisnost, te 1955. u Kamerunu. Najteži je bio rat za neovisnost Alžira koji je počeo ustankom protiv francuske kolonijalne vlasti 1954. godine. Pariz dugo nije želio odustati od Alžira zbog velikog broja Francuza koji su ondje živjeli. No s vremenom je ovaj rat postao preveliko opterećenje za Francusku te je ona 1962. naposljetku priznala neovisnost Alžira. Prvi veliki poslijeratni problem za britansku kolonijalnu silu u Africi bio je ustanak Mau-Mau u Keniji 1952. godine koji je propao zbog izostanka vanjske pomoći. U Zimbabveu je vlast bijelog stanovništva završila 1979. godine nakon trinaestogodišnjeg građanskog rata. Portugalska nespremnost da se povuče iz kolonija izazvala je protukolonijalne ustanke u Angoli (1961.), Mozambiku (1964.) i Gvineji Bisao (1963.), koji su potrajali do 1975. godine. Nakon toga u Angoli i Mozambiku su zbog hladnoratovskih intervencija oko pitanja unutarnjeg uređenja izbili građanski ratovi u koje su se uključile druge države. Rat za nezavisnost Namibije, posljednje afričke ovisne zemlje, okončan je 1988. godine. U Južnoafričkoj Republici vladajuće bjelačko stanovništvo je uvelo aparthejd, sustav rasne segregacije po kojem su samo bijelci imali puna politička prava. Sustav je 1961. godine izazvao oružani otpor većinskog crnačkog stanovništva. Pod pritiskom negodovanja svjetske javnosti aparthejd je ukinut tek 1994. godine dolaskom Nelsona Mandele na vlast. U brojnim bivšim kolonijama su nakon stjecanja neovisnosti izbili ustanci i građanski ratovi, te zavladale vojne diktature. Najzamršeniji afrički sukob je vođen u bivšoj belgijskoj koloniji Kongu, gdje je splet etničkog i ideološkog konflikta, isprepleten s interesima bivših kolonijalnih gospodara, rezultirao 1960. građanskim ratom uz aktivno sudjelovanje vojnih postrojbi UN-a. U Nigeriji je 1967. pokušaj odcjepljenja pokrajine Biafre bogate naftom završio ratom i masovnom glađu stanovništva. Uganda je 1979. poražena u ratu s Tanzanijom, dok je ugandski građanski rat potrajao od 1980. do 1986. godine. U Somaliji je slom središnje vlasti, uzrokovan dugotrajnim građanskim sukobom nakon rata s Etiopijom, pokušala 1993. sanirati međunarodna vojnohumanitarna akcija UN-a koja je okončana neuspjehom. Somalija je i danas jedno od najtežih svjetskih kriznih žarišta.

Plaža za bijelce kod Cape Towna. Znak objavljuje da je ovo područje za bijelce

Dva dugotrajna građanska rata u Sudanu između kršćanskog juga i islamističke arapske vlade u Kartumu izbili su 1963. i 1983. godine. U Etiopiji se ustanak protiv komunističkog režima, koji je trajao od 1975. do 1991., nadovezao na rat Eritreje za nezavisnost koji je počeo 1962. godine. Povod za međudržavne ratove između Etiopije i Somalije, Mauritanije i Senegala, Alžira i Maroka, Burkine Faso i Malija su bila neriješena granična pitanja. U Burundiju su građanski ratovi vođeni u 1970-ima, dok je u susjednoj Ruandi građanski rat u travnju 1994. godine kulminirao u najveći genocid u suvremenoj afričkoj i svjetskoj povijesti. Zločini su počeli u glavnom gradu Kigaliju, gdje je ubijeno dvadesetak tisuća ljudi, otkuda su se masovna ubojstva brzo proširila na ostatak zemlje. Misija UN-a se usred pokolja povukla iz Kigalija, zbog čega je organizacija UN-a pretrpjela velike kritike u međunarodnoj zajednici. Procjene broja žrtava variraju, no pretpostavlja se da je ubijeno između pola milijuna i milijun ljudi, uglavnom iz naroda Tutsi. Ruandski genocid je potakao novi dugotrajni građanski rat u susjednom Kongu. U Čadu je od 1965. do danas vođeno čak pet građanskih ratova u koje su se upletale Francuska i susjedne zemlje. Libija je 1977. vodila kratkotrajan rat s Egiptom, sudjelovala je u ratu između Ugande i Tanzanije na ugandskoj strani, 1980-ih je godina dvaput ratovala sa Čadom zbog rudnika urana i arapske etničke manjine, a 1981. i 1986. zbog sponzorstva međunarodnog terorizma bila je metom američkih zračnih udara. Uzrok rata između Španjolske i Maroka 1957. bili su španjolski kolonijalni posjedi u sjeverozapadnoj Africi, a nakon španjolskog povlačenja nekadašnja Zapadna Sahara, u kojoj se razmao oslobodilački

1. poglavlje pokret koji je 1976. proglasio državu Demokratsku Arapsku Republiku Saharu, postala je predmet spora između Mauritanije i Maroka. Ponovi Zašto Francuska nije dugo htjela dopustiti neovisnost Alžira? Što je aparthejd? Koja je posljednja afrička država postala neovisna? Koliko žrtava je bilo u genocidu u Ruandi? Kako je postupio UN u Ruandi?

Oružani sukobi u Južnoj Americi

Sve južnoameričke države su nakon Drugoga svjetskog rata razdirali unutrašnji sukobi. Siromaštvo i velike socijalne razlike stvorili su komunističke oružane pokrete i sukobe u nizu zemalja: u Paragvaju (1947.), Kostariki (1948.), Boliviji (1952., 1966.), Nikaragvi (1977.), Gvatemali (1966., 1970., 1978.), Salvadoru (1979.) i u Peruu (1980.). Građanski rat na Kubi završio je 1959. pobjedom komunističkih revolucionara pod vodstvom Fidela Castra, čime je otok postao jedino komunističko uporište na zapadnoj hemisferi. U Nikaragvi je nakon dolaska komunista na vlast izbila 1980-ih godina antikomunistička pobuna, koju je financijski i povremenim oružanim intervencijama podržavao SAD. U Kolumbiji je 1948. izbio težak ideološki građanski rat koji je ponovo počeo 1960ih i u koji su se uključili i narkokarteli. Sedamdesetih godina je nekoliko latinskoameričkih država palo pod vlast vojnih diktatura: u Brazilu (1964.), Čileu

Simbolički prikaz tzv. nogometnog rata između Hondurasa i Salvadora. S pomoću interneta istraži pozadinu toga rata.

Argentinska krstarica tone nakon što ju je 2. svibnja 1982. tijekom Falklandskog rata torpedirala britanska podmornica. Argentinska vojna hunta željela je skrenuti pozornost s katastrofalne gospodarske krize u zemlji te je 1982. napala Faklandske otoke (Malvine) pod britanskom vlašću, što je izazvalo oružanu intervenciju Velike Britanije i poraz Argentine. Istraži koje su bile posljedice Falklandskog rata u Argentini, odnosno u Velikoj Britaniji.

(1973.) i u Argentini (1976.). U 1970-ima su Argentina, Bolivija, Čile, Paragvaj i Urugvaj pokrenule politiku državnog terora u kojoj je do početka 1980ih ubijeno na tisuće političkih protivnika. Karipske države Dominikanska Republika i Grenada su 1965., odnosno 1983. nakon komunističkih vojnih udara postale predmet invazije SAD-a, kao i 1989. Panama, čije se vodstvo povezalo sa narkokartelima. Osim ZANIMLJIVOST Kvalifikacijske utakmice za svjetsko nogometno prvenstvo u Meksiku isprovocirale su rat između Hondurasa i Salvadora. Rat je trajao 100 sati a poginulo je oko 6000 ljudi. Prvi kvalifikacijski susret između nacionalnih nogometnih reprezentacija Salvadora i Hondurasa odigran je 8. lipnja 1969. u glavnom gradu Hondursa, Tegucigalpi. Utakmicu su dobili domaćini rezultatom 1:0. Fanatizirani navijači su noć uoči utakmice bučali ispred hotela u kojemu su bili smješteni nogometaši Salvadora kako bi neispavani igrali. Uzvratni je susret odigran u glavnom gradu Salvadora, San Salvadoru, 15. lipnja, a domaćin je dobio utakmicu rezultatom 3:0. Salvadorci su također uzvratili istom mjerom te su cijelu večer uznemiravali gostujuće igrače. Atmosfera na stadiona je bila ratna. Poginulo je pet navijača, honduraški nogometaši na stadion su došli u oklopnom vozilu, a salvadorski vojnici su čuvali utakmicu. Na dan odigravanja treće, odlučujuće utakmica u Meksiku, 26. lipnja 1969. prekinuti su diplomatski odnosi Salvadora i Hondurasa i počeli pogranični vojni okršaji koji su ubrzo prerasli u prvi rat u povijesti čiji je povod bio – nogomet.

POLITIKA unutrašnjih sukoba, na tlu Latinske Amerike vođeno je i nekoliko međudržavnih ratova. Srednjoameričke državice Honduras i Salvador su se zbog neriješenih političkih, gospodarskih i graničnih pitanja sukobile 1969. godine u tzv. nogometnom ratu, a u dva

su navrata (1981. i 1995. godine) zbog neriješenog graničnog područja ratovali Ekvador i Peru. Najteži međudržavni sukob u Južnoj Americi je vođen 1982. godine između Argentine i Velike Britanije zbog suvereniteta nad Falklandskim otočjem.

Ponovi

Objasni uzroke i posljedice

U kojoj je latinoameričkoj državi pobijedila komunistička revolucija? Koji bismo rat mogli nazvati interkontinentalnim? Zašto rat između Hodurasa i Salvadora nazivamo „nogometni rat“?

Objasni uzroke i posljedice izraelskoarapskih ratova. Uz pomoć zemljovida odredi teritorijalna širenja Izraela. Razmisli je li postojao bolji način rješenja spora Židova i Arapa i napiši o tome kratak osvrt. Koristeći se internetom i dodatnom literaturom istraži nastanak NATO-a i Varšavskog ugovora te izdvoji kratkoročne i dugoročne posljedice koje su obje organizacije (udruženja) imala na svjetsku politiku.

Smjesti u prostor i vrijeme Izradi lente vremena u kojima ćeš prikazati događaje vezane uz širenje vlasti komunističkih stranaka u svijetu. Na povijesnom zemljovidu ucrtaj najvažnije ratne sukobe nakon Drugoga svjetskog rata, označi ih različitim bojama za svaki kontinent na kojem su se dogodili te uz svaki sukob označi sukobljene strane, vremensku odrednicu, najvažnije bitke, zapovjednike te ishod svakog sukoba.

Usporedi i zaključi Napravi tabelarni pregled sustava vrijednosti istočnog i zapadnog bloka: politički sustav, političke stranke, ljudska prava, odnos prema gospodarstvu, odnos prema privatnom vlasništvu, sloboda medija, vjerske sloboda. Usporedi i pokušaj naći sličnosti i razlike. Misliš li da su takve vrijednosti nestale ili i dalje postoje slični uzorci u današnjem svijetu? O svojim zaključcima raspravi na nastavi.

Prepoznaj promjene Prisjeti se kakav je politički i gospodarski sustav bio u državama Istočne Europe do Drugoga svjetskog rata te odgovori koje su promjene u njima nastale uspostavom vlasti komunističkih stranaka. Poveži to s pokretima za promjene u Mađarskoj i Čehoslovačkoj. Svoja razmišljanja iznesi i razmijeni na nastavi. Istraži poslijeratnu vanjsku politiku SAD-a i SSSR-a u kontekstu politike miješanja u sukobe drugih zemalja te izradi tablicu u kojima ćeš navesti sve intervencije do suvremenog doba. Što zaključuješ? Možeš li prepoznati kontinuitete ili neke promjene u njihovim vanjskim politikama? Zaključke raspravi s ostalim učenicima i nastavnikom/com.

Istraži povijesne izvore Pronađi povijesne izvore pomoću kojih ćeš objasniti tijek dekolonizacije nakon Drugoga svjetskog rata. Navedi po tri veće države koje su oružanom borbom stekle neovisnost i koje su postale neovisne sporazumom s kolonijalnim gospodarom. Istraži književne i filmske likove Jamesa Bonda i Maxa Otta von Stierlitza u kontekstu povijesti hladnog rata te izdvoji i usporedi s povijesnim činjenicama način na koji je hladnoratovska propaganda funkcionirala. Izdvoji jedan film iz serijala po vlastitom izboru te napiši sastavak i napravi Power Point prezentaciju u kojima ćeš u kratkim crtama pojasniti međusobni odnos zaraćenih strana. Izrazi vlastiti stav o istraženom te prokomentiraj s ostalim učenicima i nastavnikom/ com.

Sagledaj prošlost Dogovori s ostalim učenicima izradu zemljovida na kojem će biti prikazane članice Pokreta nesvrstanih, NATO-a i Varšavskog ugovora. Raspravite razloge zašto su pojedine od država ušle u jednu od ova tri organizacije. Koristeći se internetom i dostupnom literaturom istraži nešto više o ruandanskom genocidu te posebno reakciju zapadnih sila i organizacija, osobito ulogu UN-a te Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području Ruande (ICTR/ TPIR). Izrazi vlastiti stav o istraženom s ostalim učenicima u razredu i s nastavnikom/com.

1. poglavlje

8. HRVATSKA U DRUGOJ JUGOSLAVENSKOJ DRŽAVI (DFJ, FNRJ, SFRJ): RAZDOBLJE USPOSTAVE VLASTI KPJ, OBNOVA ZEMLJE, SUKOB SA SSSROM, SAMOUPRAVLJANJE, USTAVNE PROMJENE 1974. I JAČANJE ULOGE FEDERALNIH JEDINICA, POLITIČKI I NACIONALNI SUKOBI U DRUGOJ JUGOSLAVENSKOJ DRŽAVI - PRIMJER HRVATSKOG PROLJEĆA 98 Još u ožujku 1945. u Beogradu je, sukladno sporazumima Tito-Šubašić, nastala zajednička jugoslavenska privremena vlada. Ivan Šubašić je kao dotadašnji predsjednik jugoslavenske vlade u izbjeglištvu ustupio položaj Josipu Brozu Titu koji je tako postao prvi predsjednik vlade DFJ. Šubašić je pak dobio mjesto ministra vanjskih poslova. Tek je nekolicina minista-

ra bila iz redova predratnih građanskih stranaka, dok su komunisti držali 22 ministarstva. Privremenu su vladu kao zakonitog predstavnika nove Jugoslavije priznale i zemlje antifašističke koalicije. S obzirom na to da su u prvoj polovici 1945. godine partizani nadzirali najveći dio Jugoslavije, AVNOJ je donio odluku o utemeljenju vlada svih federalnih jugoslavenskih

ZANIMLJIVOST Ne mireći se s novonastalim prilikama, izbjegli ustaše i domobrani su godinama nakon Drugoga svjetskog rata pokušavali oslabiti novi poredak. Pod nazivom križara stvarali su gerilske skupine koje su djelovale protiv komunističkih vlasti, a za obnovu NDH. Ime se nadovezivalo na uvriježeno poimanje srednjovjekovnih križarskih ratnika, a preuzeli su i znak križa umjesto ustaškog znamenja. Na kapama su nosili bijeli križ i služili su se uzrečicom U borbu za Krista protiv komunista. Katoličanstvo je za njih imalo razlikovnu ulogu u nacionalnom smislu, izjednačavali su ga s hrvatstvom. Odbacili su poraženu fašističku Italiju i nacističku Njemačku, a oslanjali su se na zapadne sile i očekivali njihovu potporu. Temelj borbe križara bili su protukomunizam, protujugoslavenstvo i neovisna Hrvatska. Dodatni im je poticaj davao strah od osvete zbog ustaških zlodjela. Bila im je bliska i zamisao o povezivanju ustaša s HSS-om. Otpor im je bio najjači 1945. i 1946., a tijekom 1947. križarske skupine su uglavnom nestale. Zadnje akcije zabilježene su 1952. godine. Osim ustaških, bilo je u Hrvatskoj i drugih gerilskih protivnika novog poretka: četničkih skupina s velikosrpskim zamislima, protukomunističkih projugoslavenskih skupine u kojima je bilo i Hrvata, te pobunjeničkih skupina, uglavnom bivših partizana, a većinom Srba, koji su se, razočarani potezima komunističkih vlasti, oružanim sredstvima suprotstavili bivšim suborcima i pokušavali pobuniti seljake. Najčešći naziv za njih bio je četnici. U Dalmaciji su ih sve, uključujući i križare, nazivali škripari, kamišari te špiljari, jer su se skrivali u pećinama, rupama i pukotinama u stijenju.

POLITIKA

Vladimir Nazor (1876. – 1949.), predsjednik ZAVNOH-a, i Vladimir Bakarić (1912. – 1983.), predsjednik hrvatske vlade, u oslobođenom Zagrebu

država, čiji su osnutak predviđale prijašnje odluke. U Splitu je 14. travnja 1945. Predsjedništvo ZAVNOHa imenovalo Narodnu vladu Hrvatske, na čelu s predsjednikom Vladimirom Bakarićem te potpredsjednicima Franjom Gažijem i Radom Pribićevićem, koja je preuzela izvršnu civilnu vlast u Federalnoj Državi Hrvatskoj. Kada su partizanske postrojbe zauzele Zagreb, ZAVNOH, Narodna vlada Hrvatske te druge državne ustanove i organizacije počele su uredovati u glavnome gradu. Na posljednjem, četvrtom zasjedanju u srpnju 1945. u Zagrebu ZAVNOH je preimenovan u Narodni sabor Hrvatske, čime se naglasio povijesni kontinuitet hrvatskog zakonodavnog tijela. Prema sporazumu, privremena jugoslavenska vlada bila je obvezna raspisati izbore za Ustavotvornu skupštinu, koja će donijeti konačnu odluku o unutarnjem ustroju Jugoslavije. Stoga je na trećem, posljednjem zasjedanju AVNOJ-a u kolovozu 1945. u Beogradu donesena odluka o njegovu preustroju u Privremenu narodnu skupštinu DFJ sa zadatkom pripremanja Ustavotvorne skupštine. Pritom komunisti nisu kanili ni s kim dijeliti vlast, nego je ozakoniti. Kad su pristali u AVNOJ, odnosno u Privremenu narodnu skupštinu, prihvatiti skupinu narodnih poslanika izabranih 1938. na posljednjim izborima u Kraljevini Jugoslaviji, prethodno su ih probrali da budu sigurno kako neće biti smetnja u provedbi zacrtane politike. Činjenica da su komunisti držali svu

Plakat Narodne fronte s izbora za Ustavotvornu skupštinu 1945. godine. Objasni sadržaj plakata. Što se njime htjelo postići?

Sudjelovanje žena na izborima za Ustavotvornu skupštinu 1945. godine. Na transparentu piše Nećemo kralja Hoćemo Tita Narod se pita. Žensko pravo glasa bilo je utvrđeno još 1941. u prvim dokumentima Vrhovnog štaba NPOJ-a

moć u rukama, tijela vlasti i vojsku, navela je neke članove privremene vlade, poput Šubašića, da predaju ostavku. Obećanja da će se u obnovljenoj Jugoslaviji uspostaviti vladavina naroda i poredak temeljen na građanskim slobodama, da će se održati višestranački izbori i poštovati osobno vlasništvo nisu održana.

1. poglavlje

100

Plakat s izbora za Ustavotvorni sabor 1946. godine. Bili su to prvi izbori u hrvatskoj povijesti na kojima su žene mogle birati i biti birane u sabor

KPJ je vješto spriječio obnovu i djelovanje prijeratnih građanskih političkih stranaka, prvenstveno HSS-a, u međuraću najjače hrvatske stranke. Predsjednik HSSa Vladko Maček bio je u izbjeglištvu u inozemstvu, nakon što mu je ustaška vlada omogućila da početkom svibnja 1945. pobjegne iz Zagreba. Rad HSS-a potpuno je zamro. Čak je i „partizanski HSS“ (od 29. lipnja 1945. Hrvatska republikanska seljačka stranka) tijekom 1947. sasvim nestao iz političkog života. KPJ nije zakonski branio rad političkih stranaka, ali ih je na razne načine gušio izvanzakonskim sredstvima. Političko je nasilje bilo posvuda prisutno kao jasno upozorenje neistomišljenicima. U Hrvatskoj su se umnožila ubojstva stvarnih i mogućih političkih protivnika, pa i bezrazložno sumnjivih, a osobito od svibnja 1945. osjećali su se različiti oblici prisile i zastrašivanja. Krutost poretka i nesmiljeni progoni koje je provodila nova vlast dozivali su u pamćenje ljudi u Hrvatskoj još žive slike ustaške strahovlade. Izbori za Ustavotvornu skupštinu održani su sredinom studenog 1945., a na njima je sudjelovala samo Narodna fronta (NF) kao masovna organizacija s Titom kao nositeljem liste i pod nadzorom KPJ-a. Prije izbora

Plakat Ede Murtića nastao u Zagrebu povodom izbora 1945. godine. Istraži povijest Antifašističke fronte žene Jugoslavije (AFŽJ), odnosno Antifašističkog fronta žena Hrvatske, te njihove uloge u izgradnji poslijeratnog društva.

KPJ je vršio pritisak na birače, progone i oduzimao glasačko pravo, pa druge stranke nisu niti sudjelovale u izborima. Prvi put su na izborima i žene imale opće, jednako i neposredno pravo glasa dodijeljeno tri mjeseca prije. Neupitnu pobjedu KPJ-a dodatno je olakšavao izborni zakon, a glasovima se i vješto baratalo. Birači su mogli glasati za „kutiju bez liste“, koju su nazivali još i crna ili ćorava kutija, ali je služila jedino za to da se glas ne bi dao nekome s liste NF-a. Stoga je pobjeda NF-a, čiji su kandidati na izborima bili većinom komunisti i njihovi pristaše, bila potpuna. Ustavotvorna skupština, osnovana nakon izbora, na prvom zasjedanju 29. studenoga 1945. donijela je odluku o ukidanju monarhije i proglašenju republike. Time je uspostavljena Federativna Narodna Republika Jugoslavija (FNRJ). Kraljevskoj obitelji Karađorđević zabranjen je povratak u zemlju i oduzeta sva imovina. U siječnju 1946. donesen je i Ustav Jugoslavije, izrađen po uzoru na sovjetski ustav iz 1936. godine. Njime je Jugoslavija uređena kao federacija, koju je

POLITIKA sačinjavalo šest država članica – Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Makedonija te Srbija, koja se uz tzv. užu Srbiju sastojala i od dvije autonomne pokrajine – Vojvodine i Kosova. Te pokrajine osnovane su zbog svojega narodnosnog sastava (na Kosovu su apsolutna većina stanovništva bili Albanci, a u Vojvodini je živjelo mnogo različitih naroda). Priznato je postojanje pet državotvornih naroda: Slovenaca, Hrvata, Srba, Crnogoraca i Makedonaca, kao i postojanje nacionalnih manjina kojima je zajamčeno pravo na zaštitu vlastitog kulturnog razvoja i slobodnu upotrebu svojeg jezika, što je bio napredak u odnosu na Kraljevinu Jugoslaviju. Ustav je prividno unosio zakonitost u opće prilike i načelno jamčio građanske, nacionalne i vjerske slobode, ali je od Jugoslavije stvorio partijsku državu po sovjetskom uzoru. Iako formalno uređena kao federacija – čak je postojala i odredba o pravu republika na samoopredjeljenje, odnosno odcjepljenje – Jugoslavija je zapravo bila visokocentralizirana država. Državna središnjica u Beogradu nadzirala je sveukupni život u zemlji, svo-

deći republička rukovodstva na puke izvršitelje svojih odluka. S obzirom na to da je vrhovna državna vlast bila sačinjena gotovo isključivo od jedne stranke – komunista, stvorena je njihova partijska država. Istodobno s uspostavom jednostranačke vlasti počeo je i proces uvođenja društvenog i gospodarskog sustava prema sovjetskom uzoru. Komunistički je režim imao potpuni nadzor i nad drugim područjima života – školstvom, kulturom, zdravstvom, novinstvom, sportom. Nestalo je svake neovisnosti pravosuđa, koje je postalo sredstvo progona svih koji su pružali otpor “revolucionarnim promjenama”. Tako je zaveden komunistički totalitarizam. Sve mjere KPJ je opravdavao njihovom nužnošću u izgradnji pravednijeg socijalističkog društva umjesto starog, nepravednog kapitalističkog. Uspostavom Jugoslavije kao republike Hrvatska je 26. veljače 1946. postala Narodna Republika Hrvatska (NRH), čija su službena vrhovna tijela bili Narodni sabor i Vlada NRH. Potkraj godine održani su izbori za Ustavotvorni sabor, na kojem se moglo birati jedi101

IZVORI

Izbor članaka iz Ustava NR Hrvatske (1947.): Član 2. Ostvarujući u svojoj oslobodilačkoj borbi, u bratskom jedinstvu sa Srbima u Hrvatskoj, i u zajedničkoj borbi svih naroda Jugoslavije, svoju narodnu državu - Narodnu Republiku Hrvatsku, hrvatski se narod, izražavajući svoju slobodnu volju, a na temelju prava na samoodređenje - uključujući pravo na odcjepljenje i ujedinjenje s drugim narodima - ujedinio na temelju načela ravnopravnosti s ostalim narodima Jugoslavije i njihovim narodnim republikama (...). Član 7. U Narodnoj Republici Hrvatskoj sva vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu. Narod ostvaruje svoju vlast preko slobodno izabranih pretstavničkih organa državne vlasti, narodnih odbora koji su, od mesnih narodnih odbora do Sabora Narodne Republike Hrvatske nastali i razvili se u Narodno-oslobodilačkoj borbi protiv fašizma i reakcije i koji su osnovna tekovina te borbe. Član 8. Sve pretstavničke organe državne vlasti biraju građani na osnovu općeg, jednakog i neposrednog izbornog prava tajnim glasanjem. Narodni pretstavnici u svim organima državne vlasti odgovorni su svojim biračima. (...) Član 11. Srbi u Narodnoj Republici Hrvatskoj ravnopravni su sa Hrvatima. (...) Član 14. Nacionalne manjine u Narodnoj Republici Hrvatskoj uživaju pravo i zaštitu svog kulturnog razvitka i slobodne upotrebe svoga jezika. Član 15. Sredstva za proizvodnju u Narodnoj Republici Hrvatskoj jesu ili opštenarodna imovina, to jest imovina u rukama države, ili imovina narodnih zadružnih organizacija, ili imovina privatnih fizičkih i pravnih osoba. (...) Član 16. U cilju zaštite životnih interesa naroda, podizanja narodnog blagostanja i pravilnog iskorišćavanja svih privrednih mogućnosti i snaga, država daje pravac privrednom životu i razvitku putem opšteg privrednog plana, oslanjajući se na državni i zadružni privredni sektor a ostvarujući opštu kontrolu nad privatnim sektorom privrede. (...) Član 25. Žene su ravnopravni gradani s muškarcima u svim područjima državnog, privrednog i društvenopolitičkog života. Za jednak rad žene imaju pravo na jednaku plaću kao i muškarci i uživaju posebnu zaštitu u radnom odnosu. (...) Član 26. Građanima Narodne Republike Hrvatske zajamčena je sloboda savjesti i sloboda vjeroispovijesti. Crkva je odvojena od države. Vjerske zajednice, kojih se učenje ne protivi Ustavu, slobodne su u svojim vjerskim. poslovima i u vršenju vjerskih obreda. (...) Zabranjena je zloupotreba crkve i vjere u političke svrhe i postojanje političkih organizacija na vjerskom temelju. (Dostupno na https://hr.wikisource.org/wiki/Ustav_Narodne_Republike_Hrvatske_(1947.)).

Koja su temeljna politička načela ustava? Zašto je u Ustavu istaknuto da su Srbi ravnopravni s Hrvatima? Koji su bili napredni aspekti ustava? Utvrdi raskorak između ustavom proklamiranog i stvarnog društveno-političkog stanja.

1. poglavlje

102

Anka Berus rođena Znidarčić (1903. – 1991.), hrvatska antifašistkinja te komunistička dužnosnica i političarka, narodna heroina Jugoslavije. Uz Milevu Cetušić (Požega), Mariju Cvetković (Križevci), Cvitu Gilić (Vrbovec), Milku Kufrin (Brinje) i Katu Pejnović (Sisak), Anka Berus (Samobor) bila je među prvih šest narodnih saborskih zastupnica, čiji su mandati potvrđeni na prvoj sjednici Ustavotvornog sabora 28. studenog 1946. godine. Istraži kakav je bio životni put brata Anke Berus, Lava Znidarčića (1918. – 2001.). Što iz tog zaključuješ o poslijeratnom političkom sustavu?

no pripadnike Narodne fronte. Početkom 1947. donesen je ustav NRH, a po istom principu dobile su ga i druge republike Jugoslavije (ustavi svih republika bili su gotovo istovjetni, a proglašavali su formalno načelo da sva vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu). Time su samo naslovno ispunjena obećanja o ustroju hrvatske države u sklopu federalne Jugoslavije koja je KPJ dao na početku rata. Centralistička uprava posve je poništila gotovo svaku državnost ovakve republike, a na sva rukovodeća mjesta došli su isključivo komunisti koji su podržavali takav sustav vlasti i gušili svaki znak demokracije. Ponovi Na koji način je KPJ osigurao vlast u Jugoslaviji u poraću? Koji je bio najpozitivniji politički pomak u vezi s ravnopravnošću svih građana u odnosu na prethodno razdoblje? Što je odlučila Ustavotvorna skupština? Kako je prema Ustavu bila definirana državna zajednica, a kako je funkcionirala u praksi?

Još 1945. utvrđene su i granice novouspostavljene NRH. Kao kriteriji razgraničenja između republika uzeta je kombinacija povijesnih i nacionalnih prava određenog naroda. Najviši su partijski dužnosnici znali o granicama odlučivati i u neposrednim dogovorima. Bosna i Hercegovina zadržala je zaljev Neum-Klek, pri čemu su se poštovali povijesni kriteriji, iako je na tom području isključivo živjelo hrvatsko stanovništvo. Boka kotorska, koja je do 1918. bila dio Dalmacije, pripojena je Crnoj Gori, što je bilo odlučeno još u okviru NOP-a, iako se sve do kraja rata isticala njezina posebnost. Zbog nacionalnog kriterija u korist Srbije, odnosno Vojvodine, tj. prava većinskog stanovništva u nekom području da uđe u matičnu državu, Hrvatska je izgubila cjelokupni istočni i srednji Srijem te dio zapadnog. Isprva je i Ilok pripao Vojvodini, ali je 1946. vraćen Hrvatskoj. No temeljem nacionalnog kriterija Hrvatska je dobila Baranju i Istru (osim njezinog manjeg dijela), koje dotad nikad nisu bile dio hrvatske države. Pripali su joj i hrvatski dijelovi istočne obale Jadrana koji su se u Kraljevini Jugoslaviji nalazili pod Italijom. Nije ipak dobila sjevernu Bačku, iako je ona bila naseljena uglavnom hrvatskim pučanstvom, jer se željela očuvati teritorijalna cjelovitost Vojvodine. U odnosu na Banovinu Hrvatsku NRH je izgubila Šid, Hercegovinu, srednju Bosnu i bosansku Posavinu, ali je, uz već spomenuta područja, stekla opet Dvor na Uni koji je unijela u prvu jugoslavensku zajednicu. Ukupno uzevši, hrvatske granice nisu bile određene na štetu susjednih republika. Pripojenje Istre i drugih, nekada talijanskih, područja na istočnoj obali Jadrana bilo je riješeno tek u veljači 1947. kad je u Parizu potpisan mirovni ugovor s Italijom. Ugovorom je Italija priznala pravo Jugoslaviji na Slovensko Primorje, Istru te na hrvatske krajeve prijethodno pod talijanskom vlašću. Temeljem ugovora su u rujnu 1947. u Pulu, koja je prema sporazumima s Velikom Britanijom i SAD-om u lipnju 1945. dotad bila pod angloameričkom upravom, ušle jugoslavenske vlasti. Ostalo je neriješeno samo pitanje grada Trsta i dijela sjeverne Istre gdje su Talijani obitavali u većem broju, ali gdje je živio i znatan broj Hrvata i Slovenaca. Stoga je ugovorom predviđeno stvaranje Slobodnog teritorija Trsta (STT), tampon-državice između Jugoslavije i Italije. Zbog hladnoratovskih uvjeta STT nikad nije u potpunosti zaži-

POLITIKA

Upravna podjela Federalne Države Hrvatske na okruge i kotare

Milovan Đilas (1911. – 1995.), istaknuti crnogorski komunist i jugoslavenski komunistički dužnosnik, poslije disident zbog čega je od 1955. do 1966. bio u zatvoru. Neposredno nakon svršetka Drugoga svjetskog rata bio je na čelu Komisije Predsjedništva AVNOJ-a za izradu prijedloga razgraničenja teritorija između Vojvodine i Hrvatske, pa je po njemu to povjerenstvo nazvano „Đilasova komisija“. Pročitaj članak „O nastanku granice između Hrvatske i Srbije“ Ivana Jelića (Časopis za suvremenu povijest 23, 1991., 1-32) te zaključi na koji način je u poraću određivana granica između Hrvatske i Srbije.

vio, nego je ostao podijeljen na angloameričko (zona A) i jugoslavensko (Zona B) okupacijsko područje. STT je postao žarište stalnih kriza u jugoslavenskotalijanskim odnosima. Angloameričke okupacijske vlasti postupno su uvodile talijanske zakone u Zonu A, a 1948. čak otvoreno tražile predaju cijelog STT-a

Italiji, čemu se Jugoslavija oštro suprotstavila. Nakon ozbiljne Tršćanske krize u jesen 1953., kad je zaprijetila i opasnost od oružanog sukoba, postignut je dogovor o razgraničenju Italije i Jugoslavije u STT-u. Njime je Italija dobila veći dio zone A s Trstom, a Jugoslavija zonu B i manji dio zone A. Nakon toga u Hrvatsku je ušao kotar Buje, a u Sloveniju Kopar. Privremeno stanje, uvedeno 1954. Londonskim memorandumom o suglasnosti, riješeno je 1975. zaključivanjem Osimskih sporazuma kojim su Jugoslavija i Italija riješile sporna granična i druga pitanja. Jedan od najprečih zadataka nove vlasti bila je obnova zemlje teško stradale u ratu. Hrvatska je (uz Bosnu i Hercegovinu) kao glavno bojište pretrpjela golema razaranja i materijalne štete. Kako bi se donekle obnovilo gospodarstvo i popravio život građana, bila su nužna velika financijska ulaganja, a Jugoslavija ih nije imala (odbila je Marshallov plan, a američka je pomoć u hrani, odjeći i obući stizala preko Ujedinjenih nacija). Kao rješenje, pokrenute su radne akcije uz krilaticu “Nema odmora dok traje obnova!” u kojima je besplatno sudjelovalo mnogo građana, posebno mladih. Bile su to velike poslijeratne radne akcije koje

103

1. poglavlje

AUSTRIJA

ITALIJA Ljubljana

Monfalcone (Tržič)

JUGOSLAVIJA

Trst Kopar Buje

Rijeka

Jadransko more Krk slobodni teritorij Trst 1947. - 1954.

104

zona A 1947. - 1954. zona B 1947. - 1954.

Pula

talijansko-jugoslavenska granica 1920. - 1945. talijansko-jugoslavenska granica od 1954..

Projugoslavenske demonstracije 1946. u Monfalconeu (Tržiču) u sjeveroistočnoj Italiji. U Monfalconeu su bili vrlo snažni projugoslavenski Talijani, koji su se 1947. počeli masovno iseljavati u Jugoslaviju. Talijanskih iseljenika u Jugoslaviju bilo je i iz unutrašnjosti Italije. O pojedinostima iseljavanja Talijana u Jugoslaviju pročitaj članak Go East! Italian emigrants to Yugoslavia (Krenite na istok! Talijanski iseljenici u Jugoslaviju) dostupan na https://www.balcanicaucaso.org/ eng/Areas/Italy/Go-East!-Italian-emigrants-toYugoslavia-203712, te napiši kratak sastavak o tome.

Cres

Uspostavljanje nove jugoslavensko-talijanske granice nakon Drugoga svjetskog rata

su potrajale do 1951. godine. Iako je sudjelovanje u njima bilo navodno dobrovoljno, politički organi vršili su pritisak na one koji su odbijali dobrovoljno im se priključiti. Rezultati obnove uvelike su pomogli gospodarskom oporavku i napretku Hrvatske (tako je do 1949. popravljeno više od 200 km željezničkih pruga, kao i dvije trećine razrušenih cesta, izvučeno je iz mora i popravljeno 237 brodova, popravljeno je i 120 tvornica te obnovljeno 15 686 kuća). Do 1948. Jugoslavija se smatrala dijelom socijalističkog bloka, a jugoslavenski komunisti slijedili su sovjetski model u organizaciji vlasti i ustroju gospodarskog sustava. No te je godine izbio sukob KPJ‑a s KP-om SSSR-a, a time i sukob Jugoslavije i SSSRa. Staljin je nastojao podrediti Jugoslaviju političkim i gospodarskim interesima SSSR-a, kao što je učinio s ostalim socijalističkim zemljama Europe, no jugoslavensko komunističko rukovodstvo i Tito tome su se suprotstavili. Da bi svrgnuo s vlasti neposlušno vodstvo KPJ‑a, Staljin se poslužio međunarodnom organizacijom komunističkih partija - Komunistič-

POLITIKA

Mladi ljudi s velikim su oduševljenjem sudjelovali u radnim akcijama u poslijeratnoj obnovi zemlje Andrija Hebrang (1899. – 1949.), istaknuti hrvatski partijski dužnosnik koji je kritiziran zbog zastupanja hrvatskih interesa, iako je istovremeno bio potpuno predan komunističkoj ideji i postojećem društveno-političkom sustavu, naposljetku smijenjen sa svih visokih dužnosti. Suprotstavio se gubitku Srijema, načinu gospodarskoga razvoja, autoritarnoj vladavini i progonima, a izrazio je nezadovoljstvo i u drugim stvarima, poput tečaja kojim je kuna, valuta NDH, zamjenjivana za jugoslavenski dinar (nepovoljnije nego dinar Nedićeve Srbije). S pomoću interneta i literature istraži život i karijeru Andrije Hebranga te odredi svoj stav prema njemu kao povijesnoj ličnosti.

kim informativnim biroom (Informbiroom) preko kojega je upravljao svim komunističkim partijama Europe. Na sastanku Informbiroa u lipnju 1948. u Bukureštu donesena je rezolucija kojom je osuđena cjelokupna politika rukovodstva KPJ‑a kao navodno antisocijalistička i nacionalistička te je navedeno da se takvim stavom i politikom KPJ isključio iz međunarodnog komunističkog pokreta i socijalističkog tabora. Pozvano je i SSSR-u odano članstvo KPJ‑a da sruši trenutačno vodstvo i postavi novo, koje će biti poslušno Staljinu. KPJ i Tito odbacili su sve optužbe i odlučili pružiti otpor. Stoga je SSSR, s drugim socijalističkim zemljama Europe, uveo potpunu gos-

Plakat kojim se pozivalo na sudjelovanje u izgradnji Autoputa Bratstvo i jedinstvo, u čast godišnjice V. kongresa KPJ (1948.), čiji je glavni razlog sazivanja bila Rezolucija Informbiroa. Prva sagrađena dionica autoceste bila je Zagreb-Beograd u dužini od 382 km, a otvorena je 27. srpnja 1950. Ilustracija je preuzeta iz kataloga izložbe Umjetnost uvjeravanja – Oglašavanje u Hrvatskoj 1835-2005, ur. Feđa Vukić, Zagreb 2006.

105

Delegati V. kongresa KPJ-u dali su jednoglasnu potporu Josipu Brozu Titu i partijskom vodstvu u otporu Staljinovim optužbama (1948.). Na tom kongresu prvi put je iznesena ocjena o „socijalističkom karakteru narodne revolucije“ u Jugoslaviji te koncepcija „o narodnoj demokratiji kao specifičnom obliku diktature proletarijata i o mogućnostima uspešne izgradnje socijalističkog društva u postojećim uslovima međunarodnih odnosa i međunarodnog položaja Jugoslavije“. U pomoć nastavnika/ce protumači što znači „socijalistički karakter narodne revolucije“ i „narodna demokracija“.

1. poglavlje

Karikatura o prekidu odnosa Jugoslavije (Tita) 1948. godine sa SSSR-om. Objasni karikaturu.

podarsku blokadu Jugoslavije. Bila je i snažna propaganda kako bi se navelo komuniste u Jugoslaviji da se okrenu protiv vodstva KPJ‑a. Dio članova KPJ‑a doista je iskreno vjerovao Staljinu i SSSR-u te su bili potencijalna opasnost za vodstvo KPJ‑a. Zato je Tito počeo nemilosrdan obračun sa svakim tko je izrazio makar i najmanju kritiku i neslaganje s njegovim sta106 jalištima ili se čak kolebao. Tzv. staljinisti smješteni su u oko 40 zatvora i logora od kojih je najzloglasniji bio Goli otok, na kojem su zbog teških (fizičkih i psihičkih) zlostavljanja, mnogi logoraši umrli. Sukob s Informbiroom iskorišten je i za obračun s političkim protivnicima koji nisu bili staljinisti. Tako je stradao Andrija Hebrang, koji je optužen da je kao sovjetski agent odavao državne tajne i podržavao rezoluciju Informbiroa te da je tijekom rata bio ustaški špijun i provodio netolerantnu politiku prema Srbima. U Hrvatskoj je tzv. informbiroovaca, kako su nazivani Staljinovi pristaše, bilo razmjerno manje nego u ostalim republikama jer su pobude hrvatskih informbiroovaca bile drukčije. Oni su naime bili nezadovoljni nerazmjernim brojem Srba na istaknutim dužnostima, osobito u vojsci. Ponovi Kako su određivane poslijeratne hrvatske granice? Što je Hrvatska teritorijalno dobila, a što izgubila? Objasni što je to tzv. Tršćanska kriza, zašto je nastala i kako je riješena. Zbog čega su se sukobili SSSR i Jugoslavija? Koje su bile neposredne posljedice tog sukoba?

Nakon sukoba sa Sovjetskim Savezom Jugoslavija je bila prisiljena potražiti vlastite putove društvenog razvitka. Dotad je jugoslavenska privreda bila vezana za komunističke zemlje pa su posljedice gospodarske blokade bile teške (zaustavljen je rast industrijske proizvodnje, pala je zaposlenost, smanjuje se izvoz, a zbog kolektivizacije smanjena je poljoprivredna proizvodnja). Kako bi se popravila situacija, vodstvo KPJ‑a bilo je prisiljeno na približavanje zapadnim državama tržišnog, demokratskog ustroja. S obzirom na to da je ovo bilo vrijeme hladnog rata, tim je državama, okupljenima oko NATO-a, jugoslavenski raskid sa SSSR-om bio dobrodošao preokret koji se u njihovom viđenju mogao iskoristiti za daljnje slabljenje socijalističkog tabora. Zato su neke nesocijalističke zemlje, posebno SAD, tijekom 50-ih godina Jugoslaviji donirale znatnu količinu novčanih sredstava, naoružanja i hrane i sl. Time je prevladana kriza u zemlji i nastavljen industrijski rast. Iako je nakon Staljinove smrti (1953.) Jugoslavija obnovila odnose sa SSSR-om, odbila je ući u Varšavski pakt. Istodobno, kao zemlja socijalističke orijentacije, nije mogla stupiti ni u NATO. Zbog toga je zajedno s Indijom i Egiptom potaknula osnutak Pokreta nesvrstanih. Zapad, a posebno SAD, podržavali su Jugoslaviju kao vođu tog pokreta, a zahvaljujući tomu je Jugoslavija dobivala financijsku pomoć i kredite od kojih je živjela u razmjernom blagostanju niz godina. Kao jedno od rješenja gospodarskih problema u kojima se našla Jugoslavija nakon raskida sa SSSR‑om, odlučeno je da se napusti princip državnog upravljanja gospodarstvom, uveden prema sovjetskom primjeru. Umjesto njega, uvedeno je samoupravljanje (samoupravni socijalizam). Prema nacrtu izloženom u Uputstvu o osnivanju i radu radničkih savjeta državnih privrednih poduzeća (1949.), tvornice, veliki poljoprivredni kompleksi i druga državna poduzeća formalno su trebali biti predani na upravljanje radnicima koji su u njima radili i koji su njima trebali samostalno upravljati preko radničkih savjeta: donositi proizvodne i financijske planove, zaključke o poslovanju, birati upravni odbor. Isprva je to bio eksperimentalni projekt u 215 poduzeća u kojima su osnovani radnički savjeti. Prvi radnički savjet u Jugoslaviji osnovan je 31. prosinca 1949. u tvornici cementa Prvoborac u Solinu. U toj fazi radnički su savjeti bili jedan od niza pokušaja da se raznim orga-

POLITIKA Boris Kidrič (1912. – 1953.), slovenski partizan i komunistički političar. Zajedno s Đurom Salajem, tvorac je Uputstva o osnivanju i radu radničkih savjeta državnih privrednih poduzeća. Ideja samoupravljanja javila se kod Milovana Đilasa i Edvarda Kardelja kao protuteža sovjetskom administrativnom socijalizmu čija je praksa bila centralizacija i birokratizacija. Novi je sustav trebao potaknuti veću proizvodnju, a s uvođenjem radnika u upravljanje industrijom postupno bi se ostvarilo markističko odumiranje države

nizacijskim oblicima poveća produktivnost rada. Nakon toga je 1950. princip samoupravljanja ozakonjen i uveden u sve organizacije u Jugoslaviji. Nakon što je radnicima načelno dodijeljeno pravo da uspravljaju poslovima poduzeća, nužno je bilo preustrojiti i mjesnu upravu u duhu samoupravljanja. Zakonima iz 1952. narodni odbori dobili su ovlasti u poslovima koji su bili od neposrednog interesa za mjesnu zajednicu. Daljnji korak u razvijanju samoupravnog društva bio je Ustavni zakon iz 1953. kojim je državno vlasništvo postalo društveno. U međuvremenu je, u studenom 1952., KPJ promijenila naziv u Savez komunista Jugoslavije (SKJ). Zamisao je bila da partija poprimi novu ulogu kao odgojiteljica društvene svijesti, a da se odrekne ravnanja tekućim državnim poslovima. Otada se i KPH nazivala SKH. Završni korak u stvaranju novog sustava bio je Ustav iz 1963. kojim je država definirana i kao socijalistička demokratska zajednica, a društveno vlasništvo, samoupravljanje i samoorganiziranje radnih ljudi postali su temelj društveno-političkog i ekonomskog uređenja. Ustavom je promijenjeno i ime države, pa je postala Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (SFRJ). Novim hrvatskim Ustavom koji je izglasan dva dana nakon jugoslavenskoga, a prihvatio je sve njegove odrednice, Hrvatska je također postala Socijalistička Republika Hrvatska (SRH). Tijekom idućih godina počelo se osjećati postupno usporavanje gospodarskog napretka države, što je središnju vlast navelo da počne republikama davati više samostalnosti u odlučivanju.

Sastanak radnika jednoga velikog poduzeća za izbor radničkog savjeta

107

Josip Broz Tito s Eleonorom Roosevelt u srpnju 1953. na Brijunima. Istraži koje je sve visoke državne i partijske funkcije obnašao Josip Broz Tito od 1945. pa do smrti 1980. godine.

Novine Telegram objavile su 1967. tekst Deklaracije

1. poglavlje

108

Miroslav Krleža i Josip Broz Tito 1967. godine. Kao potpisnik Deklaracije, Miroslav Krleža je morao podnijeti ostavku na članstvo u CK SKH, ali je njegovo prijateljstvo s Titom spriječilo još gore posljedice za njega samog i ostale potpisnike

Susret Josipa Broza Tita i pape Pavla VI. 29. ožujka 1971. u Vatikanu. Ovime je Tito postao jedini socijalistički vođa koji je službeno posjetio Svetu Stolicu

Svi ti pokušaji nisu mogli bitno pridonijeti istinskoj preobrazbi države i društva. Iako su radnici mogli samostalno odlučiti o nekim važnim pitanjima, državni organi, direktor i partijske organizacije u samim poduzećima brinuli su se za to da radnički savjeti ne izmaknu kontroli države i partije. Država je i dalje raspolagala s gotovo tri četvrtine sveukupnih sredstava za ulaganje, dok je partijsko rukovodstvo stalno zadiralo

u mjesnu samoupravu. Tako je cijeli sustav samoupravljanja bio u neskladu između onoga što je javno proglašeno i onoga što je stvarno primjenjivano jer su komunisti i dalje nadzirali cijeli život društva, ali uz sudjelovanje i onih koji nisu bili članovi KPJ‑a. Očuvanje moći partije ogledalo se i u daljnjoj izgradnji Titova kulta ličnosti tijekom 1950-ih godina. Postojala je i struja u političkom vrhu koja se protivila uvođenju novina i slabljenju državnog nadzora. Zbog toga je u političkoj krizi koja je 1966. izbila, na Brijunskom plenumu smijenjen njezin najistaknutiji predstavnik, unitarist Aleksandar Ranković, uz Tita najmoćnija osoba u Jugoslaviji, potpredsjednik SFRJ i organizacijski sekretar CK SKJ koji je bio nadležan za unutarnji rad partije. Nakon što su Ranković i njegovi istomišljenici izgubili moć, otvorio se put jačanju republičkih središta, pa tako i Hrvatske. U prvi mah se činilo da su nastale bitno slobodnije prilike, ali vrlo brzo se vidjelo da nije tako. U ljeto 1966. u Zadru skupina je mladih i obrazovanih osoba, uglavnom nastavnika tamošnjeg Filozofskog fakulteta, pokušala osnovati oporbenu stranku i pokrenuti nezavisno glasilo. Većina je uhićena, a na zatvor je bio osuđen samo najpoznatiji među njima (Mihajlo Mihajlov). Mnogo je veći odjek imala „Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika“, izašla 17. ožujka 1967. kao prilog u zagrebačkome književnom tjedniku Telegram. U njoj se tražila ravnopravna uporaba slovenskog, hrvatskog, srpskog i makedonskog jezika te jezika nacionalnih manjina u saveznim ustanovama te državnim i upravnim poslovima nasuprot nametanju državnog jezika, čiju je ulogu imao srpski, te dosljedna primjena hrvatskoga književnog jezika u Hrvatskoj. Proces jezičnog ujedinjavanja počeo je tzv. Novosadskim dogovorom jezičnih stručnjaka 1954., kojim se utvrđivalo da je jezik Hrvata, Srba i Crnogoraca jedan jezik, te da im je književni jezik jedinstven, premda ima dva izgovora, ijekavski i ekavski. Potom je 1960. objavljen Pravopis srpskohrvatskoga književnog jezika / Pravopis hrvatskosrpskoga književnog jezika, nakon čega je počelo njegovo uvođenje u državne službe, sredstva informiranja i komunikacije te vojsku. Odgovor vlasti na Deklaraciju bio je oštar. Potpisnici su politički osuđeni zbog nacionalizma i kažnjeni, tražila se odgovornost članova SKH među njima, a oštrica političke kritike posebno se okomila na Maticu hrvatsku.

POLITIKA Bez obzira na partijski udar koji je predvodio Vladimir Bakarić kao najmoćniji čovjek SKH, nije mogao zaustaviti nacionalno buđenje u širim razmjerima u Hrvatskoj. Tomu je pridonijelo i slabljenje krutosti poretka. Tito je u proljeće 1967. posjetio Kosovo te priznao da su u prethodnim godinama počinjene pogreške nakon što je otkrivena represija prema Albancima koju je provodio Aleksandar Ranković, svemoćni šef službe državne sigurnosti. Autonomno Kosovo ustavnim je dopunama 1968. položajem izjednačeno s republikama, što je u studenome 1968. potaknulo studentske prosvjede u Prištini sa zahtjevom da Kosovo i službeno postane republika. K tome je odlukom CK SKBiH u svibnju 1968. vjerska zajednica muslimana postala zajednica Muslimana u nacionalnom smislu. Promijenjeni stav vlasti prema vjerskim zajednicama ogledao se osobito u poboljšanju položaja Katoličke Crkve, vidljivo i u susretu Tita i pape Pavla VI. 1971. godine. Još je važnija bila promjena hrvatskoga političkog rukovodstva potkraj 1960-ih kad su na dužnosti stupili mlađi, školovani partijski rukovodioci koji su ponijeli naziv reformista. Najistaknutiji predstavnici te nove struje bili su Savka DabčevićKučar, Miko Tripalo i Pero Pirker, ujedno i najviši partijski i republički dužnosnici u Hrvatskoj. Cilj toga hrvatskog demokratskog i nacionalog pokreta bilo je nastojanje da se nizom reformi socijalizam i Jugoslaviju pretvori u humanije, demokratskije i pravednije društvo. Između ostalog, zahtijevala su se veća nacionalna prava i poseban kulturni razvoj. Uz reformiste unutar Saveza komunista, pokretač promjena bila je Matica hrvatska koja je djelovala kao svojevrsna neslužbena politička oporba jednopartijskom komunističkom sustavu. Okupljala je velik broj hrvatskih književnika i intelektualaca, nastojeći je učiniti središnjom nacionalnom ustanovom. Reformisti su se uskoro sukobili s onima koji su podržavali što čvršći unitarizam i centralizam, ali ih je zaštitio Tito te nastavio podržavati iduće tri godine. Već u prvim istupima novo hrvatsko vodstvo založilo se za zaokret u politici Hrvatske. Savka Dabčević-Kučar, vodeća političarka Hrvatske, počela je u javnosti iznositi tvrdnju da je Hrvatska proeuropska država čiji se razvoj koči unutar SFRJ. U rujnu 1970. Tito je najavio stvaranje Ustavnoga povjerenstva čiji je zadatak bio da predloži preobrazbu savezne države. Ustavnim dopunama izglasanima

Vođe tzv. Hrvatskog proljeća Savka Dabčević-Kučar (1923. – 2009.), Miko Tripalo (1926. – 1995.) i Pero Pirker (1927. – 1972.) u društvu s Josipom Brozom Titom prije razlaza

ZANIMLJIVOST U knjizi Hrvatsko proljeće Miko Tripalo, jedan od sudionika sastanka u Karađorđevu, Titovu vojvođanskom lovištu, ostavio je zanimljivo svjedočanstvo o ponašanju Jakova Blaževića, koji je karijeru u komunističkom sustavu napravio kao javni tužitelj NR Hrvatske 1945. – 1948. (kao takav je vodio optužnicu protiv Alojzija Stepinca), nakon čega je započeo njegov uspon u državnoj i partijskoj vlasti: Ovdje je interesantno napomenuti kakvo je držanje u vezi s događajima 1971. imao Jakov Blažević. Očito je i tada tražio “crvenu nit”, kako se zvala njegova memoarska knjiga [Tražio sam crvenu nit, 1976.], ali je opet nije uspio naći. On je tada čvrsto bio uz kasnije smijenjene “lidere”. Tako je i diskutirao na sastancima hrvatskog rukovodstva, pa i na sastancima s Titom, uključujući i one u vili “Zagorje” [Titovo službeno prebivalište u Zagrebu, sada Predsjednički dvori] i u Karađorđevu. Nekoliko dana ranije na jednom javnom skupu u vukovarskoj općini izjavio je da Hrvatska nikad do sada nije imala tako dobro rukovodstvo kao tada. Osam dana poslije Karađorđeva, kada smo (Savka, Bijelić [Srećko Bijelić] i ja) čuli preko beogradskog radija da su veterani-revolucionari iz Hrvatske uputili Titu pismenu podršku, Blažević ih je nazvao “strvinarima”. Međutim, preko noći se “okrenuo”, najprije oprezno, taktički, jer su neki tražili i njegovo uklanjanje, a onda na njemu svojstven grub i beobziran način. Tako je nekim zastupnicima Sabora (npr. Kazimiru Zankiu) u svome zanosu tvrdio da ima dokaze da su bivši “lideri” imali veze s ustaškom emigracijom, da bi na kraju, govoreći o upornosti kontrarevolucionarne linije, povezao Mačeka, Hebranga i Stepinca i smijenjene rukovodioce SKH 1971. Zahvaljujući tomu što se predomislio na vrijeme, Blažević je preživio smjenu hrvatskog rukovodstva te nastavio obnašati visoke partijske i državne dužnosti.

109

1. poglavlje

Vlado Gotovac (1930. – 2000.), hrvatski književnik, političar i humanist, jedan od intelektualaca koji su djelovli u Matici hrvatskoj. Bio je suurednik časopisa Hrvatski tjednik, pokrenutog u travnju 1971., u kojem su se obrađivale aktualne društveno-političke teme

potkraj lipnja 1971. republike su dobile znatno veće nadležnosti i to se smatralo uspjehom hrvatskoga vodstva. U to je vrijeme hrvatski nacionalni pokret već znatno dobio na zamahu. U proljeće 1971. je u Hrvatskoj nastao pravi masovni pokret prozvan Hrvatskim proljećem (protivnici su ga nazvali MASPOK). U travnju je u Zagrebu, na ondašnjem Trgu Republike, održan velik skup, na kojem je glavni govornik bila Savka Dabčević-Kučar koja je zatražila provođenje bitnih ustavnih promjena. Pokretu se 110 priključilo i Sveučilište u Zagrebu, na kojem je bilo izabrano novo studentsko, nacionalno opredijeljeno, vodstvo. Glavni cilj je sada postalo stvaranje države Hrvatske u postojećem jugoslavenskom okviru. Iako su vodeći ljudi SKH uživali veliku narodnu podršku, a njihova je uloga u pokretanju pitanja ključnih za Hrvatsku bila iznimno velika, više nisu mogli nadzirati prilike. Dio rukovodstva oko Vladimira Bakarića tražio je zaustavljanje nacionalnog oduševljenja i onemogućavanje djelovanja političkih središta izvan partije. Većina CK SKH, okupljena oko Mike Tripala i Savke Dabčević-Kučar, odbila je takve prijedloge, zalažući se za uvođenje širih sloboda. Tito se u srpnju sastao s vodstvom hrvatskih komunista, koji su se tada bili već jasno podijelili. U jesen 1971. činilo se da hrvatski nacionalni pokret ugrožava postojeći društveno-politički sustav i komunističku prevlast. Uz Bakarića, Tita je na zaokret potaknuo i vrlo snažan otpor promjenama, naročito u Jugoslavenskoj narodnoj armiji (JNA), koja mu je bila važan oslonac u vlasti. Neposredni povod za udar u Hrvatskoj bio je opći studentski štrajk 22. studenog 1971. u Zagrebu. Tijekom štrajka Tito je pozvao rukovodstvo Hrvatske u Karađorđevo kod Novog Sada. Rasprava je trajala dva dana (30. studenog i 1. prosinca).

Tito je odrekao podršku hrvatskom vodstvu i osudio njegovu politiku. Rječnikom staljinističkih čistki iz 1930-ih studentski je štrajk prozvao dugim i pomno pripremanim djelom protiv poretka, kontrarevolucionarnom akcijom koju su potaknuli određeni inozemni krugovi. Ubrzo su istaknuti hrvatski partijski čelnici morali podnijeti ostavke, prisilno su umirovljeni i zabranjeno im je djelovanje. Počelo je smjenjivanje brojnih dužnosnika i djelatnika koji su sudjelovali u nacionalnom pokretu ili mu pružali podršku. U Zagrebu su izbili i prosvjedi, koje je policija ugušila grubom silom, a Hrvatskom su se proširili progoni, pa je priličan broj ljudi pobjegao iz zemlje. Rad Matice hrvatske zabranjen je i obustavljeni su njezini časopisi. Ljudi su smijenjivani i otpuštani, a mnogi i zatvarani na višegodišnju robiju. Ponovi Koje su bile unutarnjopolitičke, a koje vanjskopolitičke posljedice jugoslavenskog razlaza sa SSSR-om? Koja su temeljna obilježja samoupravljanja? Što se njime željelo postići? Na koji način se dalje izgrađivalo samoupravno društvo? Koji događaj je omogućio popuštanje krutosti postojećeg poretka? S pomoću interneta istraži tko je bio Mihajlo Mihajlov. Kako su hrvatski intelektualci i mlađi partijski rukovodioci nastojali zaštititi hrvatske intrese u SFRJ? Po uzoru na što je hrvatski nacionalni pokret 1971. dobio ime Hrvatsko proljeće? Zašto se Tito odlučio obračunati s hrvatskim reformistima?

Nakon obračuna s hrvatskim reformistima Tito se u listopadu 1972., uvjeren da mu je doveden autoritet u pitanje, obračunao i sa srbijanskim partijskim rukovodstvom koje je također zagovaralo promjene. Najprije je u medijima objavljeno Titovo „pismo“ članovima SKJ u kojemu se pozivalo na borbeniju partiju te na veći nadzor SKJ nad društvom. Potom su uslijedili Titovi razgovori sa srbijanskim rukovodiocima, nakon čega su oni podnijeli ostavku na svoje položaje. Istovremeno su nastavljene političke reforme. U dopunama na Ustav SRH u veljači 1972. usvojeni su zahtjevi „Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika“ jer je utvrđeno da je u SRH u javnoj upotrebi hrvatski književni jezik, kao „standardni oblik narodnog jezika Hrvata i Srba u Hrvatskoj koji se naziva hrvatski ili srpski jezik“, dok je „Lijepa naša“ proglašena himnom SRH. Tito je dao i poticaj da se

POLITIKA IZVORI

Izbor članaka iz Ustava Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (1974.): Član 3. Socijalistička republika je država zasnovana na suverenosti naroda i na vlasti i samoupravljanju radničke klase i svih radnih ljudi, i socijalistička samoupravna demokratska zajednica radnih ljudi i građana i ravnopravnih naroda i narodnosti. (...) Član 88. Radnička klasa i svi radni ljudi nosioci su vlasti i upravljanja drugim društvenim poslovima. Radnička klasa i svi radni ljudi ostvaruju vlast i upravljaju drugim društvenim poslovima organizovani u organizacije udruženog rada i druge samoupravne organizacije i zajednice i klasne i druge društveno-političke i društvene organizacije. (...) Član 114. Pravo i dužnost radnih ljudi i građana u naselju, dijelu naselja ili u više povezanih naselja je da se, radi ostvarivanja određenih zajedničkih interesa i potreba, samoupravno organizuju u mjesnu zajednicu. (...) Član 115. Općina je samoupravna i osnovna društveno-politička zajednica, zasnovana na vlasti i samoupravljanju radničke klase i svih radnih ljudi. (...) Član 153. Slobode i prava čovjeka i građanina, utvrđeni ovim ustavom, ostvaruju se u međusobnoj solidarnosti ljudi i ispunjavanjem dužnosti i odgovornosti svakog prema svima i svih prema svakome. Slobode i prava čovjeka i građanina ograničeni su samo jednakim slobodama i pravima drugih i ustavom utvrđenim interesima socijalističke zajednice. Svatko je dužan da poštuje slobode i prava drugih i odgovoran je za to. (...) Član 333. Polazeći od povijesne uloge Josipa Broza Tita u narodnooslobodilačkom ratu i socijalističkoj revoluciji, stvaranju i razvijanju Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, razvoju jugoslovenskog socijalističkog samoupravnog društva, ostvarivanju bratstva i jedinstva naroda i narodnosti Jugoslavije, učvršćenju nezavisnosti zemlje i njenog položaja u međunarodnim odnosima i u borbi za mir u svijetu, a u skladu sa izraženom voljom radnih ljudi i građana, naroda i narodnosti Jugoslavije — Skupština SFRJ može, na prijedlog skupština republika i skupština autonomnih pokrajina, izabrati Josipa Broza Tita za Predsjednika Republike bez ograničenja trajanja mandata. (Dostupno na https://hr.wikisource.org/wiki/Ustav_Socijalisti%C4%8Dke_Federativne_Republike_Jugoslavije_ (1974.)). Komu prema Ustavu pripada vlast? Kakva je uloga radničke klase? Na koji način je oblikovana mjesna samouprava? Kako su određena ljudska prava? Kako je utvrđen izvanredan položaj Josipa Broza Tita? Na što je Ustavom dobio pravo?

SR SLOVENIJA Ljubljana

Zagreb SR HRVATSKA

SAP VOJVODINA Novi Sad Beograd

SR BOSNA I HERCEGOVINA

SR SRBIJA

Sarajevo

SR CRNA GORA

Priština SAP KOSOVO

Titograd (danas Podgorica)

Skoplje SR MAKEDONIJA

Republike i autonomne pokrajine u socijalističkoj Jugoslaviji (od 1963. godine)

111

1. poglavlje

Titov pogreb u Beogradu 1980. Na pogrebu su se okupili mnogobrojni uglednici iz čitavoga svijeta, četiri kralja, 31 predsjednik države, šest prinčeva, 22 predsjednika vlade i 47 ministara vanjskih poslova

1974. donese treći jugoslavenski Ustav. Njime su 112 republike i autonomne pokrajine dobile veći stupanj samostalnosti. Potvrđeno je još u Ustavu iz 1946. objavljeno pravo jugoslavenskih naroda na samoodređenje do odcjepljenja od federacije. Tako su prihvaćeni mnogi zahtjevi reformskog rukovodstva te je zaustavljeno pretvaranje Jugoslavije u centralističku državu. U novom je republičkom Ustavu, u skladu s odredbama saveznoga Ustava, potvrđena državnost Hrvatske. Državni i partijski vrh ipak nije bio spreman učiniti presudan korak i društveno-političku preobrazbu provesti dokraja jer bi to potkopalo i njegov izdvojen položaj. U isti mah su 1970-e godine bile razdoblje najboljih životnih uvjeta u Jugoslaviji i u Hrvatskoj. Bila je to poglavito posljedica inozemnih zajmova i velikog uvoza koji nije mogao biti pokriven izvozom. Hrvatska je u tome razdoblju nastojala ostvarivati dodire i sa zapadnim zemljama, o čemu svjedoči osnutak Radne zajednice Alpe-Jadran 1978. godine, koja je obuhvaćala pet austrijskih pokrajina, njemačku saveznu državu Bavarsku, četiri talijanske oblasti i četiri mađarske županije te u konačnici i Hrvatsku i Sloveniju. U njoj su se razvijale kulturne, znanstvene, prometne i gospodarske veze. Titovom smrću u svibnju 1980. završilo je jedno razdoblje u povijesti socijalističke

Jugoslavije. Još za Titova života govorilo se o titoizmu kao zajedničkome nazivniku njegova političkoga djelovanja, ali on nije uspio pronaći trajno rješenje za jugoslavenski državni okvir jer je ustrajao na prevlasti SKJ i oslanjao se na JNA kao bitnog činitelja u očuvanju jedinstvene jugoslavenske države. Ta država nije bila slobodna jer se nisu smjela javno iskazivati drukčija, oporbena politička uvjerenja. Načelno zastupana nacionalna ravnopravnost i sloga nije u stvarnosti bila dosljedno provođena jer se potiskivalo isticanje nacionalnih posebnosti, iako ne i na službenoj razini. Tito je dopuštao srpsku premoć u vojsci i državnim službama, ali se istovremeno pribojavao pretjeranih srpskih zahtjeva, pa im je nalazio protutežu, održavajući ravnovjesje među raznim strujama. Nakon Titove smrti vrhovno rukovođenje nad državom preuzelo je kolektivno Predsjedništvo SFRJ, koje se sastojalo od predstavnika iz svih federalnih jedinica te, do 1988., predsjednika Predsjedništva CK SKJ, a sada je i skupno zapovijedalo oružanim snagama. Više nije izabiran predsjednik SFRJ, nego su se na položaju predsjednika Predsjedništva SFRJ, koji nije imao stvarne ovlasti, izmjenjivali svake godine njegovi članovi. U 1980-ima gospodarska i politička kriza sve se više produbljivala. SKJ je gubio na ugledu, državni i društveni ustroj se postupno rastakao. Vlast

POLITIKA

Gušenje albanskih prosvjeda u proljeće 1981. na Kosovu

je nastojala zataškati unutarnje nevolje, a potiskivala je nacionalne osjećaje, osobito u Hrvatskoj. Umjesto bratstva i jedinstva novo geslo je postalo zajedništvo. Nacionalni problem osobito se zaoštrio na Kosovu, gdje su u proljeće 1981. izbili masovni prosvjedi na kojima su kosovski Albanci zahtijevali da Kosovo postane republika SFRJ te da im se prizna položaj konstitutivnog naroda u Jugoslaviji. U odgovor jugoslavenske vlasti su proglasile izvanredno stanje i na prosvjednike poslale vojsku te nasilno ugušile prosvjede, pri čemu je bilo i poginulih. Događaji su dodatno pojačali kritiku Ustava iz 1974. koju su iznosili predstavnici republičkog vodstva Srbije jer su autonomnim pokrajinama Kosovu i Vojvodini bila dana velika prava. Naposljetku su u Srbiji prevladali predstavnici partijske struje koja je zastupala velikosrpske ideje, opirući se demokratizaciji jugoslavenskog društva.

Smjesti u prostor i vrijeme Skiciraj u bilježnicu kartu na kojoj ćeš prikazati ustroj socijalističke Jugoslavije. Označi granične promjene na prostoru Hrvatske. Izdvoji prijelomne događaje vezane za politički razvoj Hrvatske u socijalističkoj Jugoslaviji i prikaži ih na vremenskoj crti.

Objasni uzroke i posljedice Izradi infografikon pomoću kojega ćeš objasniti uzroke i posljedice nastanka samoupravnog socijalizma i njegova obilježja.

Prepoznaj promjene Organizirajte u razredu raspravu o ulozi žena u socijalističkoj Jugoslaviji. Prethodno za raspravu pripremite argumente.

Ponovi Istraži što je to „hrvatska šutnja“. Razmisli i objasni kakav je bio karakter tzv. titoizma. Potraži značenje izraza „konstitutivan narod“. Što se događalo u Jugoslaviji nakon Titove smrti?

Istraži povijesne izvore Radeći u paru, na temelju istraženih povijesnih izvora i književnih djela napišite zamišljeni intervju s Vladimirom Nazorom. U intervjuu pokušajte objasniti njegovu političku ulogu i ulogu književnika. Pronađite dokumentarne fotografije pomoću kojih ćete objasniti „Hrvatsko proljeće“. Fotografije poredajte obrnutom kronologijom i objašnjenje događaja zapišite u bilježnicu.

Sagledaj prošlost Pokušaj pronaći ostatke titoizma u zavičaju: nazive mjesta, spomenike, institucije, zgrade i slično, koja podsjećaju na razdoblje socijalističke Jugoslavije. Fotografiraj prostor i u prezentaciji obrazloži svoj izbor.

Usporedi i zaključi Usporedi pomoću Vennovog dijagrama sličnosti, razlike i promjene u ustavima socijalističke Jugoslavije u vezi s njezinim društveno-političkim sustavom. U dogovoru s nastavnikom/com prezentirajte neke u razredu, a o zaključcima organizirajte raspravu.

113

1. poglavlje

9. POLITIČKE PROMJENE I SLOM KOMUNIZMA U EUROPI. STVARANJE REPUBLIKE HRVATSKE: UVOĐENJE VIŠESTRANAČJA I DEMOKRATSKA SMJENA VLASTI, OD USTAVNIH PROMJENA DO BOŽIĆNOG USTAVA REPUBLIKE HRVATSKE, MEĐUNARODNO PRIZNANJE RH 114

Političke promjene i slom komunizma u Europi Svjetska gospodarska kriza krajem 1980-ih godina posebice je snažno pogodila socijalističke države istočne Europe. Politički i gospodarski sustav doveo je do njihovog gospodarskog i društvenog nazadovanja. Novi čelnik SSSR-a Mihail Gorbačov pokrenuo je gospodarske i društvene reforme koje nisu dale rezultate, a mjere štednje izazvale su pad ionako lošeg životnog standarda građana socijalističkih država. To je prouzročilo zahtjeve za političkim promjenama 1989. i 1990. godine koji su doveli do sloma komunizma u Europi. Prva zemlja u kojoj se to zbilo bila je Poljska. Uslijed masovnih štrajkova vladajuća komunistička partija je u lipnju 1989. dopustila prve slobodne izbore na kojima je pobijedila antikomunistička opozicija. Novu vladu sastavio je Tadeus Mazowicki, kao prvi nekomunistički premijer u istočnoj Europi od Drugoga svjetskog rata. Zbivanja u Poljskoj utjecala su na susjednu Demokratsku Republiku Njemačku (Istočnu Njemačku). Kada je 1989. obilježena 40. obljetnica te države, izbile su demontracije protiv socijalističkog režima. U njima je srušen Berlinski zid,

simbol podijeljenosti Njemačke, te je otvorena granica prema Zapadnoj Njemačkoj. Uslijedili su slobodni izbori u ožujku 1990., a nova demokratska vlast podržala je ujedinjenje dviju njemačkih država, do čega je došlo 3. listopada 1990. godine. U danima nakon pada Berlinskog zida došlo je do masovnih demonstracija i štrajkova u Čehoslovačkoj, poznatih kao „Baršunasta revolucija“. Prosvjed je uzrokovao slom vlasti komunističke partije te je u prosincu 1989. za novog predsjednika izabran književnik i borac za ljudska prava Václav Havel. U lipnju 1990. održani su slobodni izbori na kojima je pobijedila antikomunistička oporba. U Mađarskoj i Bugarskoj su reformirane komunističke partije postigle dogovor s oporbom o provođenju slobodnih izbora u svibnju 1990. i mirnoj primopredaji vlasti. Najkrvaviji pad komunističkog režim zbio se u Rumunjskoj. U gradu Temišvaru u prosincu 1989. izbile su demonstracije protiv državnog nasilja, nestašice hrane i benzina. Potom su se nemiri proširili na Bukurešt gdje je prosvjedovalo oko milijun građana. Predsjednik Nicolae Ceaușescu je pobjegao iz glavnoga grad zahvaćenog borbom između tajne policije „Securitate“ i vojske koja je stala na stranu prosvjednika. Krvave bitke su vođene i po drugim gradovima. Vojska je zarobila predsjednika Ceaușescua i njego-

POLITIKA

Pad Berlinskog zida

„Baršunasta revolucija“ u Čehoslovačkoj

IZVORI

Povjesničar Peter Siani-Savies u knjizi Rumunjska revolucija rekonstruira suđenje i likvidaciju predsjedničkog bračnog para Nicolaea i Elene Ceaușescu u vojarni u Târgoviștu 25. prosinca 1989., čime su okončane borbe u Rumunjskoj: Neoboriva presuda bila je krivi su, a kazna trenutno izvršenje strijeljanjem. Skupina vojnika opkolila je Ceaușescuove i, grubo ima vežući ruke na leđa, odvukla ih u dvorište vani, uz njihov otpor i prosvjede. Rumunjski predsjednik i njegova supruga vjerojatno su umrli trenutno, iako je i to bio predmet rasprave, s obzirom na činjenicu da stvarna egzekucija, čini se, nije snimljena, jer se vojni kamerman očito zatekao nepripremljen dok je prelazio na prijenosno napajanje. Streljački vod su činili časnik, narednik i šest padobranaca, a službena je verzija da je par Ceaușescu umro kad su dva člana ovog voda pucali ranije, bez zapovijedi, iako postoji i verzija da je predsjednički par pogubljen po kratkom postupku s po jednim hitcem u glavu. Takva je razina nepovjerenja u revoluciju da se čini da niti jedan detalj ne može biti prihvaćen od svih strana, iako su kasnije prikazane slike tijela prošaranih mecima. (Peter Siani-Savies, The Romanian revolution of Decembre 1989, London 2005., 140).

U kakvim okolnostima je završeno suđenje i provedeno kažnjavanje bivšeg rumunjskog predsjednika i njegove supruge? Što misliš, zašto se sve tako brzo odvijalo?

vu suprugu Elenu te ih na prijekom sudu osudila na smrt strijeljanjem. Ukupno su u rumunjskoj revoluciji živote izgubile 1104 osobe dok su 3352 ranjene. U svibnju 1990. su održani prvi slobodni izbori. Zbivanja u istočnoeuropskim državama i zahtjevi za osamostaljenje baltičkih sovjetskih republika pokre-

115

Demonstranti su u Temišvaru u prosincu 1989. poster predsjednika Nicolaea Ceaușescua uresili svastikom, rogovima i vampirskim zubima te natpisom „Najpoznatiji vampir, kriminalac i diktator – smrt postolaru“ (Ceaușescu je po zanimanju bio postolar). U intervenciji vojske u Temišvaru ubijeno je 850 građana, no demonstranti su uspjeli zauzeti grad

nuli su postupnu demokratizaciju i u SSSR-u, te je u veljači 1990. ozakonjeno višestranačje. Protivnici demokratizacije su u kolovozu 1991. pokušali neuspjeli državni udar kako bi svrgnuli Gorbačova i preuzeli vlast. To je ubrzalo proces raspada SSSR-a i stjecanja neovisnosti sovjetskih republika. Neovisnost su prve

1. poglavlje Stoga su na ponovljenim izborima u ožujku 1992. komunisti poraženi, čime je okončana era vlasti komunističkih partija u Europi. Padom komunističkih režima podignuta je „željezna zavjesa“ sa europskog kontinenta i okončan hladni rat. Slom komunizma u Europi nije doveo i do sloma komunističkih sustava u ostatku svijeta. U Kini je komunistički režim 1989. godine u krvi ugušio studentske demonstracije na središnjem trgu u Pekingu poslavši na njih vojsku. Ponovi Potpisivanje Belaveškog sporazuma kojim je raspušten SSSR i ustanovljena Zajednica neovisnih država. Sporazum je potpisan 8. prosinca 1991. u državnoj dači blizu imanja Viskuli u bjeloruskom nacionalnom parku Belaveška šuma. S pomoću interneta utvrdi tko su sve bili potpisnici sporazuma te na fotografiji prepoznaj predsjednika Ruske Federacije. Potraži značenje riječi dača.

proglasile baltičke republike (Litva, Latvija i Estonija), a za njima i druge. U prosincu 1991. predsjednik 116 Rusije Boris Jeljcin dogovorio je s predsjednicima Ukrajine i Bjelorusije raspuštanje SSSR-a, a umjesto njega nastala je Zajednica neovisnih država (ZND) u koju je ušla većina bivših sovjetskih republika. Time je prestala postojati jedna od svjetskih supersila. Posljednja europska suverena država u kojoj je srušen komunistički režim bila je Albanija. Nakon demonstracija u prosincu 1990. vladajuća komunistička partije je dozvolila višestranačje. Međutim na izborima u ožujku 1991. komunisti su odnijeli pobjedu što je izazvalo nezadovoljstvo građana i nestabilnost države. ZANIMLJIVOST Sustav planske privrede posve je razorio gospodarstvo SSSR-a. Dok je carska Rusija bila jedan od vodećih izvoznika žita, SSSR je bio jedan od vodećih uvoznika. SSSR je 1981. godine uvezao čak 41,4 % potrebnog žita iz inozemstva. Nadalje, SSSR je 1987. proizveo samo 24 % potrebne robe široke potrošnje. Ostatak je uvezen. Novac za uvoz dobivan je izvozom nafte i plina. Od 1970. do 1980. godine eksploatacija nafte u Sibiru deseterostruko je uvećana (s 21 milijun na 312 milijuna tona nafte), dok je proizvodnja plina s nekadašnjih 9,5 milijardi kubnih metara porasla na 156 milijardi kubnih metara. Enormni izvoz nafte i plina na Zapad bio je pouzdan način da se upropasti sovjetska ekonomija.

U kojim europskim zemljama je pad komunističkih režima proveden mirno, u kojima nakon masovnih protesta građana, a u kojima uz oružanu borbu? Koji proces se zbivao u SSSR istodobno s procesom demokratizacije?

Političke promjene i slom komunizma u Jugoslaviji i Hrvatskoj Kao i druge europske komunističke zemlje i Jugoslavija je 1980-tih godina bila u gospodarskoj i političkoj krizi. Uslijed narastajućeg nezadovoljstvo građana te kolapsa komunističkih režima Europe, u žarište interesa jugoslavenske javnosti ulaze rasprave o promjeni tadašnjeg sustava, kao preduvjetu izlaska iz krize. U tome su se posebice angažirale skupine oporbenih intelektualaca tzv. disidenata, često bivših političkih zatvorenika. Ciljevi za koje su se zalagale ove skupine su bili: ukidanje ograničenja ljudskih i građanskih prava, jednostranačkog sustava, društvenog vlasništva te planskog gospodarstva. Po njima to su bile glavne smetnje boljem i naprednijem životu građana i uzrok zaostajanju Jugoslavije. Umjesto toga trebalo je uspostaviti politički pluralizam i parlamentarnu demokraciju, proširiti ljudska i građanska prava, a u gospodarstvo uvesti načela slobode tržišta i privatnog poduzetništva. Međutim provedba većine ovih ciljeva je bila ne samo nezakonita već i zakonom kažnjiva. Reformski orijentiran dio Saveza komunista Hrvatske je prihvatio ideju o demokratizaciji i tržišnom gospodarstvu te otvaranju prostora djelovanju političke oporbe. Osim ublažavanja nezadovoljstva građana na to su utjecala i zbivanja u Srbiji. Srbijansko poli-

POLITIKA ZANIMLJIVOST “Verbalni delikt” ili „delikt mišljenja“ bio je sredstvo progona protivnika komunističkog režima u Jugoslaviji. Bilo je dovoljna anonimna prijava da je neka osoba nešto rekla protiv države ili partije ili da posjeduje tiskovine “neprijateljskog sadržaja”, pa da bude kazneno gonjena. Početkom 1989. predsjednik Predsjedništva SFRJ Raif Dizdarević pomilovao je zatvorenike osuđene za “verbalni delikt”, te pokrenuo njegovo ukidanje, što je otvorilo prostor slobodnijem političkom djelovanju. Potraži u izbornoj temi "Montirani sudski procesi u 20. i 21. stoljeću" što je podrazumijevao tzv. verbalni delikt te kakva je kazna bila predviđena za njega.

tičko vodstvo i dio intelektualaca okupljen oko Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) su pružali otvoreni otpor demokratskim procesima i svakoj ravnopravnosti naroda u Jugoslaviji, doživljavajući je kao proširenu Srbiju. Umjesto toga su zagovarali velikosrpski nacionalizam s ciljem nametanja srbijanske prevlasti u politici i gospodarstvu svim narodima Jugoslavije. Ako te ne bi uspjelo, trebalo je stvoriti Veliku Srbiju, tj. postići da svi Srbi žive u jednoj državi. Ti velikosrpski krugovi su 1986. na vlast doveli Slobodana Miloševića. On je provodio politiku nasilja, posebice vidljivu tijekom demonstracija Albanaca na Kosovu 1989. godine, koje je srbijanska vlast nasilno suzbila. Njegovi su pristaše u Crnoj Gori, Vojvodini i na Kosovu na vlast doveli političare koji su djelovali u skladu s velikosrpskom politikom. Slično su htjeli učiniti i u ostalim republikama SFRJ‑a. Međutim naišli su na otpor komunističkih rukovodstava Slovenije i Hrvatske. Uslijedio je politički sukob posljedica kojeg je bila raspad Savez komunista Jugoslavije koji je dotad imao svu vlast u državi. Srbija je nastavila ranije pokrenuti medijski i ekonomski rat protiv zapadnih republika. Posebno je na udaru bila Hrvatska, u kojoj se poticalo protuhrvatsko raspoloženje kod domaćih Srba. Raspad SKJ‑a, nositelja jugoslavenskog jedinstva, označio je početak procesa razdruživanja SFRJ‑a i nestanka socijalističkog sustava. Ponovi Koji su bili ciljevi disidenata? Što je bio cilj velikosrpskih političara i intelektualaca? Povežite zbivanja u SFRJ sa zbivanjima u svijetu 1989. i 1990. godine.

Na proslavi 600-te godišnjice Kosovske bitke, 28. lipnja 1989. na Gazimestanu (Kosovo) Slobodan Milošević je pozvao Srbe Jugoslavije da se pripreme (i) za oružane bitke

Štrajk albanskih rudara u rudniku Stari Trg na Kosovu 1989. godine protiv srbijanskog državnog nasilja

Stvaranje Republike Hrvatske: uvođenje višestranačja i demokratska smjena vlasti Pad Berlinskog zida, slom komunističkog sustava u istočnoj Europi u vremenski zgusnutom razdoblju

117

1. poglavlje

Predsjednik SKH Ivica Račan je na miran način uveo demokraciju u Hrvatsku

od listopada do prosinca 1989., a posebice krvavi kraj režima u Rumunjskoj, te glasni zahtjevi građana Hrvatske za uspostavom višestranačja utjecao je i na 118 političke uvjete u Hrvatskoj. U takvom je ozračju u prosincu 1989. održan XI. kongres Saveza komunista Hrvatske (SKH) na kojem je pobijedila reformska struja predvođena Ivicom Račanom. Reformisti su shvatili da je prijelaz na višestranačko društvo neminovan. Stoga su podržali demokratizaciju društva, ukinuli odredbu kojom je Savez komunista pozicioniran kao jedina politička stranka i prihvatili višestra-

Predizborni plakati za izbore 1990. godine

nački sustav. Bile su to odluke od povijesnog značenja za razvoj demokracije u Hrvatskoj jer je time na miran i legitiman način, bez sukoba i kaosa, u Hrvatskoj okončana era komunizma i jednostranačja te ozakonjeno višestranačje. Nakon izmjene zakona, 6. veljača 1990., legalizirano je osam stranaka koje su ispunile uvjete. Prve osnovane stranke bile su Hrvatska socijalno-liberalna stranka (HSLS) i Hrvatska demokratska zajednica (HDZ). Potom je legalizirana Hrvatska seljačka stranka (HSS), koja je djelovala u emigraciji, te je uz njih nastalo više od 30 stranaka. Svim je strankama bilo zajedničko zalaganje za demokratski ustroj vlasti, višestranačje, tržišno gospodarstvo i jačanje prava građana. S tim načelima složio se i dotadašnji SKH, promijenivši ime u Savez komunista Hrvatske – Stranku demokratskih promjena (SKH-SDP). U travnju i svibnju 1990. održani su prvi slobodni višestranački izbori u Hrvatskoj nakon rata. Zahvaljujući tome što se u programu zalagao za suverenitet Hrvatske i pomirbu svih Hrvata bez obzira na političku prošlost, većinu zastupničkih mjesta dobio je HDZ. S obzirom na to da je po zakonu većina osiguravala pobjedu, HDZ je postao izborni pobjednik. Pobjedi HDZ-a uvelike je pomoglo i isticanje nacionalnih osjećanja, čemu je na ruku išla politika Slobodana Miloševića i političkih snaga iz Srbije. Naime, građani Hrvatske su u programu HDZ-a vidjeli jasan

POLITIKA odgovor na njihovu agresivnu nedemokratsku politiku. Hrvatski građani usprotivili su se ponovnom uvođenju velikosrpske politike i srbijanskoj dominaciji nad drugim narodima Jugoslavije. Da je postojala opravdana bojazan za to, pokazalo je i raspoloženje građana u Srbiji i Crnoj Gori. Neposredno nakon izbora u Hrvatskoj višestranački izbori održani su i u ostalim republikama Jugoslavije. Umjesto demokratskih snaga, u Srbiji i Crnoj Gori na vlasti su ostali komunisti i Slobodan Milošević, zagovornici velikosrpske politike. Više je razloga tome. Izbori su bili slobodni, no ne i regularni. Naime komunisti su držali ključne položaje u medijima te raspolagali republičkom imovinoma. Uz to pojačano isticanje nacionalnih osjećanja u Hrvatskoj i Sloveniji (prethodno potaknuto velikosrpskim), dodatno je poduprlo pobjedu. Oporba je bila snažno podijeljena na liberalne snage i desničarsko-rojalističke struje. Ponovi Tko je omogućio održavanje prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj? Objasni ključni razlog koji je omogućio pobjedu HDZ-a? Zašto je u Srbiji i Crnoj Gori na vlasti ostao komunistički režim?

Od ustavnih promjena do Božićnog Ustava Republike Hrvatske. Pregovori o preustroju Jugoslavije Nakon provedenih izbora predsjednik HDZ-a Franjo Tuđman postao je predsjednik Predsjedništva Socijalističke Republike Hrvatske. Prvo konstituirajuće zasjedanje novog višestranačkog Hrvatskog sabora održano je 30. svibnja 1990. godine. Taj se dan slavi kao državni blagdan - Dan državnosti. Političke promjene koje su uslijedile, omogućile su da Hrvatska raskine s komunističkim nasljeđem i postane demokratski ustrojena zemlja. U ljeto 1990. u uporabu su uvedeni nova hrvatska zastava i grb, izrađeni na temelju stare nacionalne zastave i staroga grba, s heraldičkim dodacima. Država je preimenovana u Republiku Hrvatsku, a pridjev socijalistička je odbačen. Potkraj 1990. godine Sabor je usvojio i novi Ustav Republike Hrvatske. 119 Kako je donesen neposredno pred Božić, naziva se i Božićni ustav. Osnovne odrednice Ustava su bile demokratski višestranački politički sustav, poštovanje ljudskih prava, sloboda i jednakost svih građana te razna

Slika „Proglašenje Ustava 22. prosinca 1990.“ slikarice Jadranke Fatur

1. poglavlje

Prizor s jednog od pregovora predsjednika jugoslavenskih republika 1991. godine. Slijeva nadesno sjede: Milan Kučan (Slovenija), Slobodan Milošević (Srbija), Momir Bulatović (Crna Gora), Alija Izetbegović (BiH), Franjo Tuđman (Hrvatska) i Kiro Gligorov (Makedonija) Doznaj kako su nazivali Momira Bulatovića. Objasni zašto.

ZANIMLJIVOST

120 U svibnju 1990. izvršeno je zadnje istraživanje ukupnog jugoslavenskog javnog mnijenja o spremnosti nacija za ostanak u zajedničkoj jugoslavenskoj državi. Prema njemu samo 28 % Slovenaca je bilo za ostanak u Jugoslaviji, 48 % Hrvata, 49 % Albanaca, 68 % Makedonaca, 71 % Srba, 80 % Crnogoraca i 84 % Muslimana. Nakon godinu dana, u svibnju 1991. u Hrvatskoj je održan referendum o neovisnosti. Glasovalo je 83,56 posto od ukupno upisanog broja birača. Od tog postotka glasača, 94,17 posto izjasnilo se za Hrvatsku kao suverenu i samostalnu državu. Još ranije, u prosincu 1990. održan je referendum o neovisnosti Slovenije koju je podržalo 88,5 % građana. U Makedoniji se na referendumu u rujnu 1991. za neovisnost izjasnilo 95 % građana, a u Bosni i Hercegovini u veljači 1992. je na referendumsko pitanje o samostalnosti potvrdno odgovorilo 99,44% građana izašlih na referendum. Usporedi podatke iz 1990. godine s rezultatima referenduma. Što je dovelo do drastične promjene raspoloženja građana prema Jugoslaviji? Je li prema podacima iz 1990. godine bila moguća Jugoslavija na principu „čistih računa“? Obrazloži svoj mišljenje.

druga demokratska načela. Ustav je također naglasio nedjeljivost i teritorijalnu cjelovitost Hrvatske, koju su tijekom 1990. počele ugrožavati velikosrpske pretenzije. U Ustav je unesena odluka da Hrvatska ostaje u sastavu SFRJ‑a do novog sporazuma jugoslavenskih republika ili dok Hrvatski sabor ne odluči drukčije.

Posljednji jugoslavenski predsjednik vlade Ante Marković je gospodarskim i političkim reformama uzaludno pokušavao spasiti opstanak SFRJ. Protumači karikaturu.

Nova, demokratski izabrana hrvatska vlast uključila se i u pregovore o preustroju Jugoslavije u kojima su sudjelovale sve jugoslavenske republike. Naime, teška gospodarska i politička kriza, koja je potresala Jugoslaviju još od 1980-ih godina, navela je vodstva svih šest republika da ponude svoje viđenje preustroja zajedničke države. U osnovi su ponuđena tri rješenja. Prvo su zastupale Slovenija i Hrvatska, a prema njemu je Jugoslaviju trebalo preurediti u konfederalnu zajednicu država, tj. da svaka republika postane suverena država koja će samo dio poslova prepustiti saveznoj vladi. Bila bi to elastična zajednica nezavisnih i suverenih država južnoslavenskih naroda, s visokim stupnjem demokratskog ustroja. Modelom konfederacije očuvala bi se sloboda i ravnopravnost svih naroda, a u Jugoslaviju bi se konačno uveo princip „čistih računa“. Drugo rješenje zastupale su Srbija i Crna Gora, a prema njemu bi Jugoslavija ostala formalno federa-

POLITIKA cija, dok bi se u njoj provela dodatna centralizacija uprave i ovlasti. Ustvari, došlo bi do razvlaštenja republika, a svu vlast imao bi Beograd. S tim je ciljem predloženo da se i u Jugoslaviju uvede izborno načelo „jedan čovjek - jedan glas”. Tim prijedlogom željela se izbrisati državnost pojedinih republika, a time i nacija. Centralisti bi tim načelom osigurali dominaciju nad saveznim organima uprave u vlasti. Usto, Srbija je i previše financijski profitirala od savezne države da bi dopustila politiku „čistih računa”. Zbog toga je

Jugoslaviju trebalo što više centralizirati, tj. prenijeti što više ovlasti na Beograd. Konfederacija je za Srbiju bila moguća samo ako se promijene granice drugih republika i tako zadovolji srpska manjina koja ne želi živjeti izvan jedinstvene jugoslavenske i srpske države. Ostali narodi u Jugoslaviji nisu se mogli s time suglasiti. Osjećajući taj otpor nesrpskih naroda, Srbi su prijetili i silom. Računali su pritom i na saveznu vojsku, Jugoslavensku narodnu armiju (JNA) u kojoj su zapovjedne dužnosti obavljali pretežno Srbi. Tije-

IZVORI

Izbijanje tzv. balvan-revolucije bilo je traumatičan događaj za sve građane Hrvatske, kako hrvatske tako i srpske nacionalnosti. Trajno je poremećen dotadašnji način života, o čemu svjedoče dva zapisa, jedan iz hrvatske i jedan srpske perspektive, koji se bave zbivanjima u kninskom kraju. Župnik Drniša fra Ante Čavka je u kolovozu 1990. na putu za svoje rodno selo Kijevo kod Knina naišao na barikade pobunjenih Srba:Iza željezničkog nadvožnjaka u Tepljuhu naišao sam na barikadu. Preda mnom su već bila zaustavljena četiri automobila, od kojih jedan strane registracije. Zaustavio sam Tzv. balvan-revolucija na dalmatinskim prometnicama 17. kolovoza 1990. automobil i izišao prema barikadi. Preko ceste bio je postavljen veliki kamion tvornice „Kningipsa“ iz Kosova. Prepoznao sam jednog od šestorice Srba… Pitao sam ih što to znači. Djelovali su umorno. Nakon kratke šutnje jedan od njih mi je odgovorio: „Bolje je svašta ne pitati“. Vratio sam se zbunjenim putnicima parkiranima pored ceste. Kolona je postajala sve duža… Na ulazu u Kijevo me zaustavila čitava grupa četnika. Ležali su okolo kao lijene krave. Kad sam se dovezao do barikade htijući u Kijevo, započeli su provokaciju. Uzeli su mi osobnu kartu, a onda poput pokvarene gramofonske ploče ponavljali moje ime: Kamo ćeš, Ante? Ante, ti si nervozan. Ante ti se ljutiš. Ante, tebi nešto nije pravo. Tako je to trajalo petnaest minuta. Kad su prestali i kad sam došao do riječi, rekao sam provokatoru da želim samo osobnu kartu koju mi je bez zakona oduzeo i da od njega baš ništa ne očekujem. „Ante, za to se dobivaju batine“, rekao je mirno… Pregledao mi je automobil do temelja, a kad nije našao baš ništa, dao je znak da mogu u Kijevo.“ (Ante Čavka, Građa za suvremenu povijest Drniške krajine 1941.-1994., Split, 1995., 412). Beogradska novinska agencija „Tanjug“ ovako je prikazala atmosferu u Kninu: Sedamnaestog kolovoza, dva dana prije zakazanog „referenduma“ o srpskoj autonomiji, Knin se probudio u kolopletu mahnitih glasina. Hrvatska je referendum proglasila nelegalnim i želi ga spriječiti. Sad će jednom zauvijek obračunati s Kninom… Kninski je radio sat poslije objavio da je Babić [Milan Babić predsjednik općine Knin] proglasio „ratno stanje“ u regiji. Bilo je kaosa i panike. Ljudi su bježali u brda i šume izvan grada, uvjereni da se spašavaju od hrvatskog oružanog napada. Pravoslavne crkve zvonjavom su dizale ljude na uzbunu. Tulile su sirene za zračnu uzbunu. Beogradski su mediji objavili vijest da je JNA izašla na kninske ulice i zauzela javne zgrade, među ostalim željeznički kolodvor i poštu. Blokirane su ceste, prekinute telefonske veze. (Izvješće Tanjuga od 17. kolovoza 1990. u: Laura Silber&Allan Little, Smrt Jugoslavije, Opatija, 1996., 90-91). Kako je tzv. balvan-revolucija utjecala na svakodnevni život hrvatskih građana? Kakvo je bilo ozračje u Kninu zbog zabrane referenduma o autonomiji? Što misliš, zašto?

121

1. poglavlje kom 1990. i prve polovice 1991. održan je niz susreta predsjednika republika na kojima je izašla na vidjelo nepomirljivost stavova. Miloševićev stav o tome kakva Jugoslavija mora biti - samo i jedino federacija konačno je potaknuo sve ostale republike da zaključe kako je očuvanje bilo kakve zajedničke države nemoguće. Ponovi Nabroji promjene provedene nakon višestranačkih izbora. Koje su odlike tzv. Božićnog ustava? Koji praznik obilježavamo 30. svibnja? Obrazloži za kakvu Jugoslaviju su se zalagale Slovenija i Hrvatska. Koji su bili srpski interesi za uspostavu centralističke Jugoslavije?

Balvan-revolucija Istodobno s počecima pregovora o preustroju Jugoslavije, vodstvo Srbije i JNA‑a počelo je pripreme za oružanu pobunu dijela Srba u Hrvatskoj. Time bi se dokazala tvrdnja o ugroženosti Srba izvan Srbije i 122 njihova nemogućnost da žive izvan Jugoslavije i dobilo sredstvo preko kojeg bi se oborilo vodstvo Hrvatske koje je željelo neovisnost, a Hrvatska podvlastila Beogradu. U slučaju neuspjelog rušenja hrvatskog vodstva, pobunjeni Srbi trebali su biti glavni oslonac pri odvajanju dijelova Republike Hrvatske. Nakon uspostave nove demokratske vlasti srbijanski su mediji počeli širiti antihrvatsko raspoloženje među Srbima u Hrvatskoj. To je učinjeno na dvojak način. S

Jovan Rašković, predsjednik SDS-a i jedan od vođa pobune dijela Srba u Hrvatskoj

jedne se strane podsjećalo na zločine koje je nad Srbima počinio ustaški režim tijekom Drugoga svjetskog rata, a s druge pak strane isticalo se da je novoizabrana hrvatska vlada identična vladi NDH. Cjelokupni hrvatski narod poistovjećen je s ustašama koji planiraju ponoviti iste zločine. Ovu lažnu i neutemeljenu prijetnju najviše je širila Srpska demokratska stranka (SDS) i njezin vođa Jovan Rašković. Dio Srba u Hrvatskoj, pod utjecajem straha od prošlosti koji su u njima potaknuli mediji iz Beograda, odlučio se na oružanu pobunu. Nakon višemjesečnih napetosti i incidenata 17. kolovoza 1990. u Kninu i okolici naoružani pobunjeni Srbi postavili su zapreke od srušenih stabala (balvana) na ceste. Zbog toga se početak velikosrpske pobune slikovito naziva balvan-revolucija. U oružanoj pobuni imali su otvorenu podršku JNA‑a - organizacijsku i logističku. Ponovi Navedi ciljeve srpske pobune u Hrvatskoj? Koja su sredstva koristili srbijanski mediji kako bi potaknuli pobunu dijela Srba u Hrvatskoj? Objasni ulogu SDS-a u agresiji na Hrvatsku?

Proglašenje Hrvatske samostalnom i suverenom državom. Međunarodno priznanje Republike Hrvatske Neuspjeh pregovora i sve teža situacija u Hrvatskoj, prouzročeni rasplamsavanjem pobune dijela Srba, naveli su hrvatsko vodstvo da počne pripreme za raskidanje državnih veza s Jugoslavijom. U Hrvatskoj je 19. svibnja 1991. održan referendum o neovisnosti na kojem se apsolutna većina građana izjasnila za Hrvatsku kao suverenu i samostalnu državu. Slovenija je referendum održala još prije, u prosincu 1990. godine. Izvršavajući volju hrvatskih građana, Sabor Republike Hrvatske je 25. lipnja 1991. donio Deklaraciju o uspostavi suverene i samostalne Republike Hrvatske, kao i Ustavnu odluku kojom se

POLITIKA

IZVORI

Predsjednik Sabora dr. Žarko Domljan opisao je okolnosti proglašenja neovisnosti Republike Hrvatske (Žarko Domljan, Visoko podignimo zastavu – Hrvatska – od negacije do priznanja, Zagreb, 2010., 305): Dok je glasovanje završavalo, grozničavo sam razmišljao što bi trebalo reći u tako važnom, dramatičnom i presudnom trenutku, znao sam da to mora biti jednostavno, pregnantno, pamtljivo, ali mi ništa nije padalo na pamet. A onda se odjednom sama od sebe oblikovala rečenica koju sam izgovorio i koja je ostala zapamćena: „Rođena je nova država Hrvatska, neka joj je dug i sretan život!“ Nastao je pljesak i opće veselje, zastupnici su se grlili i jedan drugome čestitali, a onda su se glasovi slili u jedan i svi smo u zanosu zapjevali „Lijepu našu“.

Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman (lijevo) i predsjednik hrvatske vlade nakon izbora 1990. godine Stjepan Mesić

Razmotri ovo osobno svjedočanstvo u okviru tzv. kulture pamćenja.

123

Nemogućnost dogovora o životu u zajedničkoj državi i velikosrpska ideologija uništili su drugu Jugoslaviju

ta suverenost i samostalnost ozakonjuje. Isti je dan i Republika Slovenija proglasila suverenost i samostalnost. Taj se dan slavi kao državni blagdan - Dan neovisnosti. Uslijedio je ograničeni napad JNA‑a na Sloveniju. Slovenski su branitelji uspješno potukli JNA. Istodobno je JNA demonstrirala sila u Hrvatskoj, te pojačani oružani napadi srpskih pobunjenika. Želeći spriječiti

Države članice EZ-a su 15. siječnja 1992. priznale neovisnost Republike Hrvatske. Do 31. prosinca 1995. Hrvatsku su priznale 124 države, a priznanja su nastavljena i kasnije. Posljednja država koja je do sada to uradila bila je Ruanda - 15. veljače 2018. godine. I danas osam država svijeta još nije formalno priznalo Hrvatsku: Burundi, Butan, Južni Sudan, Liberija, Niger, Somalija, Centralnoafrička Republika i Tonga. Na stranici http://www.mvep.hr/hr/vanjska-politika/ bilateralni-odnosi/datumi-priznanja/ prouči kada je koja država svijeta priznala Republiku Hrvatsku i uspostavila diplomatske odnose s njom. Na nastavi raspravite o tome zašto su neke države kasno priznale neovisnost Hrvatske.

1. poglavlje

IZVORI

124

Desetodnevni rat u Sloveniji spada među najkraće ratove u povijesti. Počeo je 26. lipnja i završio 6. srpnja. Ukupno je poginulo 66 ljudi. Zapovjednik slovenskih oružanih snaga Janez Janša u svojoj knjizi opisuje tijek rata i žestinu borbi, posebice 28. lipnja 1991. za Šentilj, prijelaz na slovensko-austrijskoj granici: Tenkovska kolona JNA koja je noć provela ispred spaljene barikade u Pesnici, je oko 7 sati ujutro uspjela nastaviti put ka Šentilju, da bi opet naišli na barikade kod naselja Ranca i Kaniža. Oko 10.30 sati glavnina tenkovska je stigla na željeznički prijelaz pred Šentiljem, gdje su slovenski vojnici i policajci kompozicijom vlaka od 20 vagona blokirali napredovanje tenkova, te ih napali. U pomoć tenkovima su stigla Bitka za Šentilj 28. lipnja 1991. četiri zrakoplova JNA raketiravši i mitraljiravši kompoziciju vlaka na Štrihovcu. Napali su i policijsku postaju te su tri policajca ranjena. U raketiranju su poginula četiri turska i iranska vozača kamiona, koji su se zatekli na prijelazu. Vozači su se skrivali ispod kamiona, ali su poginuli uslijed izravnih pogodataka zrakoplova. Kako u prvom naletu vlak nije bio uništen, uslijedio je još jedan zračni napad. Istodobno su tenkovi JNA su projektilima napali obližnju seosku kuću za koju su sumnjali da se u njoj nalaze slovenski vojnici. Zahvaljujući zračnoj podršci tenkovi JNA su zauzeli granični prijelaz Šentilj. (Janez Janša, Pomaci: nastajanje i obrana slovenske države 1988-1992., Zagreb, 1992.). Koliko je trajao rat u Sloveniji? Koliki je bio broj žrtava? Doznaj zašto je tako kratko trajao.

izbijanje pravog rata, predstavnici Europske zajednice 7. srpnja 1991. su sazvali sastanak savezne vlade i Predsjedništva te vodstava Slovenije i Hrvatske. Na sastanku je donesena tzv. Brijunska deklaracija kojom se zahtijevalo da rat u Sloveniji odmah prestane, da se primjena odluka republika Slovenije i Hrvatske o samostalnosti i suverenosti odgodi tri mjeseca i da se kriza u Jugoslaviji rješava na miran način, dogovorima. Iako je Hrvatska (kao i Slovenija) pristala na tromjesečnu odgodu samostalnosti, velikosrpska agresija nastavljena je još jačim zamahom. Kako ni tijekom ta tri mjeseca nije nađeno mirno rješenje, 8. listopada 1991. Hrvatska je prekinula sve veze s Jugoslavijom. Tijekom cijelog razdoblja oružane borbe protiv velikosrpske agresije vodila se i prava diplomatska borba Hrvatske za međunarodno priznanje. Naime, države Europske zajednice, SAD, tadašnji SSSR i Kina, kao i pokret nesvrstanih, bili su na početku sukoba čvrsto opredijeljeni za očuvanje jedinstvene i cjelovite Jugoslavije. No ratni zločini, patnje i stradanja Vukovara i Podizanje hrvatske zastave pred zgradom Ujedinjenih nacija 22. svibnja 1992. Uz Hrvatsku, nove su članice tada Dubrovnika konačno su pokazali da Jugoslaviji nema postale Slovenija i BiH spasa. Tad su se navedene države počele opredjeljivati

POLITIKA u odnosu na pojedine bivše jugoslavenske republike. Neke su od njih podržavale velikosrpske agresore vjerujući da je opstanak Jugoslavije jamstvo stabilnosti jugoistočne Europe i njihovih interesa u toj regiji. Ipak, većina europskih država podržala je pravednu borbu hrvatskog naroda za slobodu. Najveću pomoć Hrvatskoj pružile su Njemačka, Vatikan i Austrija, čijim je zalaganjem postupno došlo do promjene međunarodnog raspoloženja u korist Hrvatske. Prva država koja je priznala neovisnost Hrvatske bio je Island. Ubrzo nakon potpisivanja primirja, 15. siječnja 1992., zemlje Europske zajednice priznale su Republiku Hrvatsku kao samostalnu i suverenu državu. Bio je to kraj duge diplomatske bitke Republike Hrvatske za međunarodno priznanje njezine neovisnosti. Nakon Europske zajednice, Hrvatsku su priznale i brojne druge države; Rusija u veljači, Japan u ožujku, SAD u travnju, Indija u svibnju itd. Konačno, 22. svibnja 1992. Hrvatska je postala punopravna članica Ujedinjenih nacija. Ponovi Protumači rezultate referenduma o hrvatskoj neovisnosti. Kada je Sabor proglasio samostalnost Republike Hrvatske a kada je odluka stupila na snagu? Objasni zašto je došlo do odgode. Navedi koje su države najviše pridonijele međunarodnom priznanju Hrvatske? Obrazloži razloge protivljenja drugih država. Kada je Hrvatska dobila najviše međunarodnih priznanja neovisnosti? Kada je primljena u članstvo UN-a?

Smjesti u prostor i vrijeme Izradi usporednu kronološku tablicu u kojoj ćeš prikazati slom komunizma u državama Srednje, Istočne i Jugoistočne Europe, SSSR-a, te zasebno Jugoslavije i Hrvatske. Uz godine upiši najvažnije događaje koji su doveli do demokratskih izbora u izabranim državama.

Istraži povijesne izvore Pronađi uz pomoć nastavnika/ce zemljovid koji prikazuje teritorijalni ustroj SFRJ. Skiciraj u bilježnicu kartu socijalističke Jugoslavije s njezinim republikama i pokrajinama. Uz svaku republiku ili pokrajinu upiši događaje koji su doveli do izdvajanja iz Jugoslavije.

Prepoznaj promjene Radeći u paru, izradite grafikon u kojem ćete prikazati promjene u Europi i Jugoslaviji koje su dovele do proglašenja Hrvatske samostalnom i suverenom. Razmijenite grafikone u razredu, a najbolje prikažite. U bilježnicu nacrtajte grb Hrvatske. Odredite u kruni i štitu grba stare heraldičke simbole. Analizirajte krunu grba i povežite heraldičke simbole u njoj sa prostorom u Hrvatskoj na koji se odnose.

Usporedi i zaključi Prisjetite se u razredu koje su se stranke i političari u hrvatskoj prošlosti zalagali za konfederaciju, federaciju i potpunu samostalnost. Tijekom rasprave prosudite i vrednujte njihove rezultate. Napiši esej u kojem ćeš prosuđivati i uspoređivati utjecaj političkih promjena u Europi i slom komunizma na stvaranje samostalne Republike Hrvatske.

Sagledaj prošlost

Objasni uzroke i posljedice Organizirajte u razredu okrugli stol, na kojem ćete raspraviti o uzrocima i posljedicama velikosrpske politike. Odredite moderatora i sudionike koji će velikosrpsku politiku obrazlagati iz različitih perspektiva: novinara, studenata, političara, građana, poduzetnika, intelektualaca, itd. Prosudite o pogubnosti i negativnosti takve politike.

Povežite državne praznike i obljetnice obilježavanja s događajima koji su doveli do nastanka samostalne i suverene Republike Hrvatske. Izradite plakate na kojima ćete prikazati autentične fotografije, dokumente i fotografije sa zadnjih obilježavanja praznika ili obljetnica u gradu gdje se nalazi tvoja škola. Napišite scenarij za obilježavanje značajnih praznika i obljetnica u svojoj školi, a vezani su uz samostalnost i nezavisnost Republike Hrvatske. Potražite podatke o referendumima koji su održani u Hrvatskoj. Opišite njihove ishode i rezultate.

125

1. poglavlje

10. VELIKOSRPSKA AGRESIJA I DOMOVINSKI RAT OD 1991. DO 1995. GODINE. ISTOČNOSLAVONSKO BOJIŠTE I OBRANA VUKOVARA. KLJUČNE OSLOBODILAČKE OPERACIJE: OSLOBAĐANJE ZAPADNE SLAVONIJE, JUŽNO BOJIŠTE I DEBLOKADA DUBROVNIKA, MASLENICA, LJETO ‘95, BLJESAK, OLUJA TE MAESTRAL I JUŽNI POTEZ 126

Uzroci Domovinskoga rata i početak oružane agresije na Hrvatsku Kada su propali svi pokušaji vodstva Srbije da političkim pritiscima nametne centraliziranu Jugoslaviju, odlučeno je da se umjesto toga stvori Velika Srbija. Njen teritorij obuhvaćao bi sva područja u kojima živi srpsko stanovništvo, kao i one dijelove Jugoslavije koji su bili gospodarski važni za Srbiju. U tim planovima bilo je predviđeno da se Hrvatskoj amputira oko 70 % teritorija. Za Sloveniju, u kojoj nije obitavala znatnija srpska zajednica, odlučeno je da može neokrnjena izaći iz Jugoslavije. S obzirom na to da se nije mogao očekivati miran pristanak nesrpskih naroda na uzimanje njihovih teritorija, Srbija je morala povesti rat za granice. U tome se mogla osloniti na saveznu vojsku JNA, u kojoj su Srbi tradicionalno bili natprosječno zastupljeni. Pripreme za vojni sukob počele su tijekom višestranačkih izbora 1990. oduzimanjem oružja Teritorijalnoj obrani (TO), oružanim postrojbama koje su bile u isključivoj nadležnosti re-

publika. Hrvatska je tako izgubila oružje kojim je mogla naoružati 200 000 ljudi. Iako su Srbi u ukupnom stanovništvu Hrvatske imali udio od 12,2 %, valja istaknuti kako je više od polovice njih nastanjivalo veće hrvatske gradove i krajeve gdje nisu bili većin-

IZVORI

Kao pripremu za rat Srbija i JNA su 1990. godine Sloveniji i Hrvatskoj otele oružje Teritorijalne obrane (vojne postrojbe kojima su upravljale jugoslavenske republike). O tome je u svom osobnom dnevniku 17. svibnja 1990. zapisao srbijanski član Predsjedništva SFRJ Borisav Jović, bliski Miloševićev suradnik: Poduzimamo mjere da se u Sloveniji i Hrvatskoj oduzme oružje iz civilnih magacina TO i da se prenese u vojne magacine. Nećemo dopustiti da oružje Teritorijalne obrane zloupotrijebe u eventualnim sukobima ili za nasilno odcjepljenje. Praktički smo ih razoružali. Formalno, ovo je uradio načelnik Glavnog štaba ONO, ali faktički po našem nalogu. Slovenci i Hrvati oštro su reagirali, ali nemaju kud. (Borisav JOVIĆ, Poslednji dani SFRJ: izvodi iz dnevnika, Beograd 1996.). Istraži što je Glavni štab ONO. O čemu govori izvor?

POLITIKA AUSTRIJA MAĐARSKA

Ljubljana

Zagreb Virovitica

SLOVENIJA

RUMUNJSKA

VOJVODINA

Karlovac

Novi Sad Karlobag

Beograd

BOSNA I HERCEGOVINA

SRBIJA

Sarajevo

a d

CRNA GORA

r e

KOSOVO

Priština

Podgorica

Skoplje

ITALIJA

MAKEDONIJA ALBANIJA

Borci za Veliku Srbiju: pripadnici specijalne milicije SAO Krajine u društvu srpskog akademika Petrovića i svećenika Filareta u rujnu 1991. kod Hrvatske Kostajnice

sko stanovništvo te nije sudjelovalo u pobuni, već su ostali lojalni Republici Hrvatskoj. Prema dostupnim podacima oko 9000 Srba je sudjelovalo u postrojbama Hrvatske vojske, što je pokazatelj da Domovinski rat nije bio međunacionalni sukob, ni građanski rat već obrambeni rat Hrvatske od agresora. U dijelovima Hrvatske gdje obitava brojnije srpsko stanovništvo pobunjenici su proglasili tzv. Srpsku autonomnu oblast Krajinu (SAO Krajina) i izdvojili je iz Hrvatske. U Nacionalnom parku Plitvička jezera je 31. ožujka 1991. izbio oružani sukob između hrvatske policije i pobunjenika („krvavi Uskrs“) koji

Planirane granice Velike Srbije na prostoru SFRJ. Usporedi ovu kartu s udžbeničkom kartom Velike Srbije prema nacrtu četničkog ideologa Stevana Moljevića u Drugome svjetskom ratu te uoči razlike.

Josip Jović, prvi poginuli branitelj u Domovinskom ratu

je odnio i prve žrtve. Poginuo je hrvatski policajac Josip Jović i jedan naoružani srpski pobunjenik. Širenjem pobune na istočnu Slavoniju u svibnju 1991. sukobi prerastaju u vojne bitke. JNA se isprva nastojala prikazati kao neutralna sila koja stvaranjem tzv. tampon-zona nastoji spriječiti sukobe. Zaporavo je sprječavala hrvatske snage da interveniraju istodobno omogućujući pobunjenim Srbima da okupiraju nova područja. U Iloku 8. srpnja 1991. tenkovi JNA prvi put su izravno napalu hrvatsku policiju i ubili jednog policajca. Od tada je JNA neskriveno sudjelovala u napadu na Hrvatsku. U

127

1. poglavlje Drava

SLOVENIJA Ljubljana

Čakovec Varaždin

Koprivnica Bjelovar

Karlovac Delnice

Pazin

Petrinja Ogulin

Novska

Jajce

a d

područje izravno zahvaćeno borbama

Drniš

prvi sukobi

Travnik

Srebrenica

Bugojno Sarajevo Livno Neretva

Goražde

Split

n s

Mostar

gradovi izloženi višemjesečnoj topničkoj paljbi

Sinj

Županja Orašje

Tuzla BOSNA I HERCEGOVINA

B. Grahovo Knin Kijevo

a osn

Vukovar

Banja Luka

Udbina

Gospić

Odžak

Vr ba s

Otočac

B. Selo

Vinkovci

Sl. Brod Una

Zadar

Osijek

N. Gradiška

Plitvice

Pula

smjerovi napada agresora oslobođeno područje u BiH 1992. i 1995. godine Federacija BiH

Čapljina

sukobi na moru

128

Slatina

Pakrac

Sisak

SRBIJA

Drava

Virovitica

Zagreb

Dri

Sava

Rijeka

MAÐARSKA

m o

Vis

Republika Srpska u BiH

IZVORI

Jugoslavenski ministar obrane, tj. savezni sekretar za narodnu obranu (1988. – 1992.), general armije Veljko Kadijević u svojoj je knjizi ovako prikazao plan napada na Hrvatsku: Ideja manevra sadržavala je sledeće osnovne elemente: – potpuno blokirati Hrvatsku iz vazduha i sa mora; – pravce napada glavnih snaga JNA što neposrednije vezivati za oslobođene srpske krajeve u Hrvatskoj i garnizone JNA u dubini hrvatske teritorije. U tom cilju ispresecati Hrvatsku na pravcima Gradiška – Virovitica; Bihać – Karlovac – Zagreb; Knin – Zadar; Mostar – Split. Najjačom grupacijom oklopnomehanizovanih snaga osloboditi istočnu Slavoniju, a zatim brzo nastaviti dejstvo na zapad, spojiti se sa snagama u zapadnoj Slavoniji i produžiti ka Zagrebu i Varaždinu. (...) Istovremeno jakim snagama iz rejona [područja] Herceg Novi – Trebinje, blokirati Dubrovnik sa kopna i izbiti u dolinu Neretve i na taj način sadejstvovati [djelovati] snagama koje nastupaju na pravcu Mostar – Split; – nakon dostizanja određenih objekata, obezbediti i držati granicu Srpske Krajine u Hrvatskoj (...). (Veljko Kadijević, Moje viđenje raspada, Beograd 1993., 134-136).

Sažmi vlastitim riječima, prema glavnim točkama, plan napada JNA na Hrvatsku. Koji je bio njegov cilj?

Ploče CRNA GORA Dubrovnik Podgorica

Bojišnice Domovinskog rata i rata u BiH 1992. - 1995.

agresiji su sudjelovale i dobrovoljačke postrojbe iz Srbije. Smjerovi napada tijekom jeseni 1991. upućivali su na srpske namjere ovladavanja dijelovima Hrvatske istočno od crte Virovitica - Karlovac - Ogulin - Karlobag. Na okupiranim područjima protjerivanjem cjelokupnog hrvatskog i ostalog nesrpskog pučanstva provođeno je tzv. etničko čišćenje s ciljem stvaranja srpske narodnosne većine. Osvajanja su pratila razaranja sela i gradova topništvom i zrakoplovima, sustavno uništavanje hrvatskih stambenih i vjerskih objekata te zločini nad stanovništvom. Budući da je bila suočena s protivnikom znatno nadmoćnim u ratnoj tehnici, glavni cilj Hrvatske bio je stvoriti obrambene snage i naoružati ih. Tako je došlo do osnivanja Zbora narodne garde (ZNG) iz kojeg je nastala Hrvatska vojska (HV). Nabavljajući oružje tajnim kanalima iz inozemstva, Hrvatska je potkraj siječnja 1991. raspolagala sa samo 30 000 komada uglavnom streljačkog oružja. Tako je, bez obzira na visok moral svojih ljudi, bila suočena s nedostatkom ratne tehnike i sredstava za obranu. Nakon otvorenog pristanka JNA‑a uz srpske pobunjenike, u rujnu 1991.

POLITIKA hrvatske su snage blokirale i osvojile dio vojarni JNA‑a, zadobivši tako oružje nužno za obranu. Obrana Hrvatske bila je organizirana po bojištima, od kojih je najteže, ali i najpresudnije bilo istočnoslavonsko. Ponovi Koliki je dio Republike Hrvatske trebao ući u veliku Srbiju? Koje je pripreme JNA izvršila za što uspješniju agresiju? Kakva je narav Domovinskog rata? Koji događaj nazivamo „krvavi Uskrs“? Kako se zove prvi poginuli hrvatski branitelj? Ako je član tvoje obitelji ili bliski poznanik bio pripadnik ZNG-a 1991. godine, razgovaraj s njim o njegovim sjećanjima na to povijesno razdoblje te usporedi s onim što si doznao na nastavi povijesti.

Istočnoslavonsko bojište i obrana Vukovara Oružana pobuna u istočnoj Slavoniji počela je 2. svibnja 1991. kada su srpski pobunjenici masakrirali 12 hrvatskih policajaca i ranili više od 20 u Borovu Selu kraj Vukovara. Tijekom idućih mjeseci pobunjeni Srbi su napadali hrvatska i mađarska sela. Tako su 9. srpnja stradale Ćelije, prvo selo u Hrvatskoj koje je spaljeno, a stanovništvo protjerano i ubijeno. Istodobno JNA napada položaje hrvatske obrane uz Dunav (Erdut, Ilok) te zauzima dunavske mostove i tako onemogućava obranu hrvatske granice prema Srbiji. Posebice brutalan je bio napad na Dalj 1. kolovoza 1991. koji se pretvorio u pokolj policajaca i civila. Do kraja kolovoza JNA je uz pomoć paravojnih skupina iz Srbije i lokalnih pobunjenih Srba okupirala Baranju, te počela napad na Osijek i Vinkovce. U rujnu je postalo jasno da je težište napada JNA na istočnoj Slavoniji kao graničnom području sa Srbijom, što je JNA dalo sigurno zaleđe i neometanu potporu u ljudstvu i borbenoj tehnici. Istočnu Slavoniju branile su postrojbe HV-a organizirane u Operativnu zonu Osijek. Prioritet JNA i srpskih paravojnih snage postalo je osvajanje Vukovara te 25. kolovoza 1991. počinje Bitka za Vukovar. U agresiji je sudjelovalo oko 10 000 dobro naoružanih vojnika koji su na raspolaganju imali oko 180 tenkova i oklopnih vozila, mnogo to-

Mural u znak sjećanja na poginule policajce u Borovu Selu

ZANIMLJIVOST Vojni povjesničar Davor Marijan u knjizi Obrana i pad Vukovara rekonstruira broj vojnika i borbene tehnike sukobljenih strana. Osvajanje grada Vukovara bila je zadaća Operativne grupe Jug JNA kojom je zapovijedao pukovnik Mile Mrkšić i u kojoj se broj vojnika tijekom bitke za Vukovar kretao između 5500 i 8000. Za napad na Borovo Naselje osnovana je grupa Sjever JNA sa zapovjednikom generalmajorom Andrijom Biorčevićem. Broj vojnika u grupi kretao se između 2500 i 3000. Grupa Jug je u studenom 1991. raspolagala sa 65 tenka i oklopna vozila a grupa Sjever sa 115. Tijekom bitke za Vukovar nepovratno je uništeno 50 tenkova i oklopnih vozila. Zajedno su obje grupe imale 269 topničkih oruđa. Obranu je tijekom tromjesečnih borbi činilo oko 1800 branitelja među koje se ubraja i logistički i drugi neborbeni dio, a na crti bojišta bilo ih je oko 1250. Kako ih je dio poginuo vršena je dodatna mobilizacija, pa je broj ljudi koji su sudjelovali u obrani dosegao 2.500. Krajem rujna, neposredno prije okruženja obrane grada je od oružja većeg kalibra imala četiri haubice 155 mm, 27 minobacača, od čega devet kalibra 120 mm, 15 kalibra 82 mm i tri kalibra 60 mm, pet gorskih topova 76 mm, tri protuoklopna topa 76 mm, dva laka lansera raketa 128 mm, dva jednocijevna protuzračna topa 20 mm, trocijevni top 20 mm, protuzračni top 40 mm, šest lakih protuzračnih lansera raketa S-2M, sedam ručnih bacača (vjerojatno M-57), četiri ručna bacača tipa RPG, dva lansera protuoklopnih raketa Osa, 20 jednokratnih raketnih bacača Zolja i 14 pultova za protuoklopne vođene rakete Maljutka. Sredinom listopadu na Lušcu su zarobljena i korištena dva tenka T-55. (Davor Marijan, Obrana i pad Vukovara, Zagreb, 2013.). Izradi tablicu u kojoj ćeš upisati brojčane podatke o najvećem broju vojnika JNA i hrvatskih branitelja, broju tenkova i oklopnih vozila te broju topničkih oruđa. Nakon toga izračunaj omjer između sukobljenih strana. Rezultate prokomentirajte na nastavi.

129

1. poglavlje

Pustoš rata – Vukovar nakon pada

pničkog oružja i veliku količinu streljiva, a zrakoplovi JNA nisu imali suparnika u zraku. Opkoljeni Vukovar branilo je oko 1800 pripadnika ZNG-a i policije. Dio branitelja je naknadno ustrojen u 204. brigadu ZNGa (HV). Približno 40 % branitelja bili su dragovoljci iz 130 svih dijelova Hrvatske, BiH te dijaspore. Branitelji su bili skromno naoružani, a dodatna je opskrba onemogućena 1. listopada kada je Vukovar posve opkoljen. Prema vojnim procjenama, u takvom odnosu snaga obrana Vukovara mogla je izdržati nekoliko dana, ali opkoljeni grad održao se punih 86 dana. Nakon prvih poraza agresorske su vojne snage promijenile taktiku. Opkoljeni je Vukovar bio izložen danonoćnom topničkom razaranju i bombardiranju iz zrakoplova, a pokušaji proboja u grad usredotočili su se na pojedine točke. Vukovar je postupno bio pretvoren u ruševine. Život stanovnika, kao i djelatnost razorenog medicinskog centra, nastavljen je u podrumima. Iako iscrpljeni, branitelji su uspijevali zadržati pokušaje proboja agresora. Početkom studenoga JNA je zauzela dio grada između Borova naselja i Vukovara te tako presjekla obranu na dva dijela. Idućih dana zauzeti su drugi dijelovi grada. Ostavši bez protuoklopnog oružja, dio branitelja se podijelio u manje skupine i probio u smjeru Vinkovaca. No branitelji dijela grada, Mitnice i Borova naselja, ostali su u potpunom obruču i bez streljiva te su s civilnim stanovništvom bili prisiljeni na predaju. Vukovar je okupiran 18. studenoga 1991., a sutradan je palo i Borovo što je bio kraj organizirane obrane.

Vinkovačko selo Nuštar 1991. godine

Nakon okupacije ranjenike iz vukovarske bolnice i dio branitelja agresorska je vojska poubijala na Ovčari. Oko 1500 branitelja i civila odvedeno je u logore u Srbiji gdje su mnogi teško zlostavljani i ubijeni, dok je 22 000 Vukovaraca prognano u druga područja Hrvatske. U obrani Vukovara poginulo je oko 1700 osoba (od čega oko 1100 civila, među kojima 86-oro djece), bilo je više od 2500 ranjenih (od čega 570 trajnih invalida). Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858-ero djece. U vukovarskoj bitki agresorska je vojska materijalno, politički i psihički bitno oslabljena. Tromjesečno odolijevanje Vukovara golemim vojnim snagama agresora stvorilo je vrijeme i prostor za organiziranje HV-a te za uspješniju obranu na ostalim hrvatskim bojištima. Zbog svega toga Vukovar je postao simbol hrvatskog otpora agresiji. Nakon pada Vukovara agresorsko topništvo i zrakoplovi još su jače napadali Osijek i Vinkovce, ali zbog vukovarskog iskustva nije bilo pokušaja proboja u njih. Otpor vukovarskih branitelja te tragična sudbina opkoljenoga grada i stanovnika postali su svjetski medijski fenomen, ali na sve učestalije pozive u pomoć stizala je samo verbalna i moralna potpora. Ponovi Kojim događajem su počele oružane borbe u istočnoj Slavoniji? Kada je počela, a kada završila Bitka za Vukovar? U kakvim uvjetima je vođena? Navedi brojčane pokazatelje stradanja Vukovaraca. Koje su posljedice Bitke za Vukovar?

POLITIKA ZANIMLJIVOST Prvoga dana operacije Orkan 91, 29. listopada 1991., zbio se boj za „Trokut“ - jedan od dramatičnijih i krvavijih sukoba između hrvatskih i srpskih snaga u cijelom Domovinskom ratu. „Trokut“ je ime motela smještenog na raskrižju nekoliko prometnica, u Novljanskim brdima, otprilike na pola puta između Novske i Lipika, a koji je bio pod kontrolom JNA. Nakon proboja kroz gustu šumu, pod minobacačkom paljbom JNA, vojnici 105. bjelovarske i 151. samoborske brigade HV-a te zagrebačke dragovoljačke postrojbe „Štraseri“ su napali motel. Uslijedila je višesatna borba „prsa o prsa“ u kojoj je poginulo šest pripadnika 105. brigade i pet vojnika 151. brigade, dok ih je još devet ranjeno. Prema dostupnim Kod motela „Trokut“ nalazi se središnji spomenik svim stradalim braniteljima u zapadnoj Slavoniji dokumentima JNA na širem prostoru „Trokuta“ 29. listopada gubitci su bili 13 poginulih i 17 ranjenih vojnika JNA i pobunjenih Srba. Boj za „Trokut“ stvorio je preduvjete za daljnja napadna oslobodilačka djelovanja HV-a u zapadnoj Slavoniji.

Oslobađanje zapadne Slavonije Osobito velika prijetnja Hrvatskoj bili su napadi na zapadnoslavonsko bojište jer bi srpsko osvajanje prostora od Save do Drave značilo pad cijele Slavonije. Pobuna dijela Srba počela je 1. ožujka 1991. u Pakracu kada su policajci srpske nacionalnosti nasilno zauzeli tamošnju policijsku postaju. Sutradan je došlo do intervencije hrvatske policije koja je vratila nadzor nad Pakracem i policijskom postajom. Bio je to prvi oružani sukob između hrvatske policije i srpskih pobunjenika. Poslije su u Pakrac kao tampon-zona došle snage JNA s ciljem zaštite pobunjenih Srba i uvlačenja hrvatske policije u sukob s JNA. U kolovozu 1991. je iz Bosne i Hercegovine preko Save u zapadnu Slavoniju provalio Banjalučki korpus JNA, nakon čega je došlo do širenja pobune zapadnoslavonskih Srba od doline Save do doline Drave. Hrvatske snage, opremljene oružjem iz osvojenih vojarni, 29. listopada 1991. pokreću prvo napadnu operaciju u Domovinskom ratu - Orkan 91, oslobodivši brdski dio Posavine. Na sjevernom dijelu zapadnoslavonskog područja provedene su napadne operacije Otkos 10 a potom i Papuk ‘91 kojima su do kraja prosinca 1991. oslobođena velika područja Bilogore, Papuka i dio Psunja. Zapadnoslavonsko bojište je bilo jedina bojišnica gdje su hrvatske snage iz obrane (ili povlačenja) prešle u napadno djelovanje. Do kraja 1991. oslobođeno je ukupno 2320 km² ili

131

Pakrac je pet godina bio poprištem teških borbi

79 % okupiranog teritorija zapadne Slavonije. Pod okupacijom je ostalo oko 600 km² oko gradića Okučana u Posavini. Po veličini oslobođenog prostora i broju potučenih i potisnutih postrojbi JNA i pobunjeni Srbi su najveći poraz 1991. godine pretrpjeli u zapadnoj Slavoniji. Ponovi Gdje je bio prvi oružani sukob između srpskih pobunjenika i hrvatske policije? Koja je prva oslobodilačka operacija HV-a u Domovinskom ratu? Napravi zemljovid zapadne Slavonije na kojem ćeš ucrtati prostor koji je bio okupiran, te potom označi prostor oslobođen u tri operacije do kraja 1991. godine.

1. poglavlje

Bojišnice Središnje Hrvatske

132

Od lipnja 1991. teške borbe vodile su se na banovinskom bojištu, gdje su hrvatske postrojbe izgubile nadzor nad gotovo svim gradovima, a počinjeni su brojni pokolji nad civilima. Borbe su počele napadom pobunjenih Srba na Policijsku stanicu Glina 26. lipnja 1991. Specijalne snage hrvatske policije uspjele su istog dana osloboditi stanicu, ali ne i cijeli grad, jer su tenkovi JNA zaštitili pobunjene Srbe. Posebno tragični događaji bili su pad Hrvatske Kostajnice kad je oko 400 zarobljenih policajaca i gardista otpremljeno u logore Manjača (BiH) i Glina, te pad Petrinje u kojoj je ostao veliki broj civila i bio likvidiran. Potkraj rujna 1991. na Banovini je konačno stabilizirana bojišnica u Komarevu (predgrađu Siska) te kod gradića Sunje, koji su još mjesecima bili izloženi pješačkim i topničkim napadima. Važnost kordunskog bojišta očitovala se u blizini Zagreba i mogućnosti presijecanja Hrvatske u smjeru

Specijalna policija Kutina u obrani Hrvatske Kostajnice

zapada. Zbog vojarni JNA i brojnih pobunjenih Srba u okolici posebno je bio ugrožen Karlovac. Početkom listopada JNA je napala grad, ali je zaustavljena u istočnom predgrađu Turnju. Karlovac je do kraja godine pretrpio teška topnička razaranja. Najteže borbe su vođene od 4. do 5. studenog 1991. kada je kolona tenkova JNA iz karlovačke vojarne Logorište krenula u proboj na desnu obalu Korane. HV je uništio i zarobio više tenkova, dok su vojnici JNA tijekom proboja razorili sela Belajske Poljice, Belaj i Podvožić te ubili oko 30 civila i branitelje. Opkoljeni gradić To-

IZVORI

Osam sati nakon što je Sabor proglasio neovisnost Hrvatske, u zoru 26. lipnja 1991. oko 850 naoružanih pobunjenih Srba je napalo Policijsku stanicu (PS) Glina u kojoj je bilo 17 policajaca sa zapovjednikom Ivanom Kvakićem. Četiri sata je trajala neravnopravna borba u kojoj je poginuo policajac Tomislav Rom, nakon čega je PS Glina pala: „U 8.08 sati Kvakić je javio Policijskoj upravi Sisak da je 13 pripadnika PS Glina izašlo van zgrade, da su se predali i da ima dvojicu ranjenih. Boris Posavec koji se nalazio na dežurstvu u PU je predložio da se pomoćnim ljestvama preko krova izvuče iz PS-a i izbjegne zarobljavanje. U tim trenutcima Kvakić je počeo razmišljati Razorena Policijska stanica Glina nakon okupacije što raditi, jer daljnji otpor zbog policajaca koji su se predali i stajali na otvorenom, pred zgradom PS-a više nije bio moguć… Odlučio se za predaju s nadom da će olakšati položaj svojih suboraca nakon što im pobunjenici zarobe zapovjednika. Nakon što je izvijestio PU Sisak da se i on predaje, stavio je ispod košulje nekoliko dokumenata za koje je smatrao da bi mogli nekoga kompromitirati, te zajedno s još nekoliko preostalih policajaca izašao pred zgradu PS-a, ispred živice pred njom. Za pojasom je nosio pištolj, dok su svi ostali policajci ostavili oružje u zgradi. U PU Sisak mogli su zabilježiti: u 8.12 sati svi policajci su napustili zgradu i PS Glina je pala. Iako su svi policajci izašli iz PS-a na čistinu pred njom, pobunjeni Srbi se nisu usudili izaći iz zaklona, već su pozvali policajce da dođu do zgrade Katastra, gdje su bili „martićevci“ u odorama. Tu su ih s uperenim puškama postrojili u vrstu i sproveli do Autobusnog kolodvora.“ (Jakša Raguž, „Napad na Policijsku stanicu Glina 26. lipnja 1991.“, Zbornik Drage Roksandića, Zagreb 2019., 879-917) . Što je bio povod napadu na PS Glina? Kako su se ponijeli hrvatski policajci? Istraži tko su bili tzv. martićevci.

POLITIKA pusko je branjen od srpnja do 14. rujna kada je okupiran. Općina Slunj se od kolovoza nalazila u potpunom okruženju, no hrvatska obrana je bila uporna pa je grad Slunj okupiran tek 16. studenoga 1991. Ličko bojište formirano je početkom srpnja kada su oko Gospića, Otočca i Ličkog Osika razmješteni tenkovi i topništvo JNA koji su ih potom mjesecima razarali. Teške borbe vođene su u rujnu za Gospić, čiji istočni dio je bio neko vrijeme okupiran. U prosincu je na otočkom dijelu bojišta HV oslobodio niz sela. Tijekom rujna i listopada teško je stradalo hrvatsko seosko stanovništvo kad su spaljena sela oko Lovinca te oko Plitvičkih jezera. Ponovi Gdje je na banovinskom bojištu zaustavljena JNA? Zbog čega je bilo važno kordunsko bojište? Potraži na zemljovidu Logorište i naselja stradala u tenkovskom proboju JNA. Za koji grad su vođene najteže borbe u Lici?

Bojišnice južne Hrvatske Sjevernodalmatinsko bojište obuhvaćalo je zadarsko, šibensko i splitsko područje sa zaleđem i otocima. Jedan od glavnih velikosrpskih ciljeva bio je izlazak na Jadransko more, pa su ratne akcije Kninskog

Članak u Slobodnoj Dalmaciji o novogodišnjem razaranju Zadra

korpusa, glavna snaga JNA na ovom bojištu, imale za cilj osvajanje jadranske obale. Korpus je krajem kolovoza slomio obranu sela Kijeva (kod Knina) i u rujnu Kruševa (kod Obrovca), a okupacijom Masle- 133 ničkog mosta Dalmacija je prometno odsječena od sjeverne Hrvatske. Bez većeg napora JNA je okupirala Drniš 18. rujna, te zauzela sela u bliskom zaleđu Zadra i Šibenika. Ovim osvajanjima JNA je stvorila uvjete za napad na primorske gradove. I dok su branitelji višednevnom bitkom potisnuli JNA od Šibenika,

ZANIMLJIVOST Okupacijom Knina i Masleničkog mosta Dalmacija je prometno odsječena od središnje Hrvatske. Jedina veza postao je otok Pag tj. Paški most i trajektne luke Prizna (Velebitsko primorje) i Žigljen (Pag). Od rujna 1991. do prosinca 1995. preko Paške spojnice je prošlo tri milijuna i dvjesto tisuća putnika te dva milijuna i sto tisuća vozila. Tuda su ka sjeveru prošle tisuće prognanika te izbjeglica iz BiH, a ka jugu otpremano oružje i postrojbe Hrvatske vojske i policije, hrana, lijekovi i sve drugo nužno za održanje života. Želeći prekinuti ovu posljednju „žilu kucavicu“ zrakoplovi JNA su 1991. godine šest puta napali Paški most, trajekte „Jadrolinije“ i kolone vozila. Poginula su tri vozača kamiona, više putnika je ranjeno, pogođeno pet trajekta dok je Paški most teže oštećen, no promet nije prekidan. Tome su doprinijeli pripadnici protuzračne obrane Pag koji su oštetili i oborili više zrakoplova JNA. Zašto se otok Pag nazivalo „žilom kucavicom“ Hrvatske?

Oštećeni Paški most

1. poglavlje

Faze okupacije općine Dubrovnik 1991. godine

ZANIMLJIVOST

134

Brzo napredovanje JNA onemogućilo je 50-orici branitelja Konavala izvlačenje prema Dubrovniku, te su se organizirani u tri skupine povukli u planinu Sniježnicu djelujući kao gerilci. Preostalo hrvatsko stanovništvo Konavala im je dostavljalo hranu. Preko cavtatskog župnika don Vlade Puce i cavtatske redovnice Gonzage Peras stupili su u kontakt sa Zapovjedništvom obrane Dubrovnika i slali obavještajne podatke o djelovanju i jačini JNA na okupiranom teritoriju. Nakon nekoliko manjih diverzija, JNA je pokrenula organizirani lov na konavoske gerilce. Mučili su njihove rođake, susjede i poznanike kako bi ih natjerali da ih izdaju. Nekoliko gerilaca je zarobljeno i likvidirano. Kako se JNA koristila dresiranim psima tragačima, don Puce je iz Dubrovnika nabavio veću količinu papra, i dostavio ga gerilcima. Oni su ga posipali po prostoru gdje se kreću, pa psi više nisu mogli pretraživati teren. Gerilci su u Sniježnici dočekali listopad 1992. i desant HV-a na Cavtat kada su postali vodiči hrvatskim vojnicima i policajcima u prodoru ka unutrašnjosti Konavala. Po noći su ih proveli kroz nepoznat teren i minska polja, te doveli u povoljne pozicije za napad. Time postignuto iznenađenje je omogućilo brzo oslobađanje Konavala. Konavoski gerilci jedinstven su slučaj u Domovinskom ratu. Nigdje drugdje na okupiranom teritoriju Hrvatske nije postojao bilo kakav gerilski otpor, niti se unutar okupiranog teritorija moglo naći enklave slobodnog teritorija, osim u Konavlima. Borbeno gerilci nisu imali većih djelovanja, no zato je njihov psihološki i obavještajni doprinos velik, jer su svojim prisustvom ulijevali nadu preostalom stanovništvu okupiranog teritorija, a okupatoru stvarali probleme i osjećaj nesigurnosti. U čemu je posebnost i važnost konavoskih gerilaca u Domovinskom ratu?

Stara gradska jezgra Dubrovnika u plamenu 6. prosinca 1991.

Jugoslavenska mornarica je blokirala hrvatsku obalu Jadrana i bombardirala primorske gradove

POLITIKA početkom listopada JNA je izbila u predgrađe Zadra zaprijetivši okupacijom grada. Veće borbe su vođene 18. studenog kada je JNA osvojila sela Škabrnja i Nadin, počinivši jedan od većih zločina nad civilima. Na kraju prosinca JNA je okupirala naselja oko Novigradskog mora. Primorski gradovi su teško topnički razarani do kraja 1991. godine. Južno bojište postalo je aktivno 1. listopada 1991. kad su postrojbe JNA, organizirane u Drugu operativnu grupu, iz Crne Gore i istočne Hercegovine napale Dubrovnik, a jugoslavenska mornarica blokirala ga je s mora. U trenutku kada je počeo napad JNA, hrvatske snage na južnom bojištu bile su najslabije i najmalobrojnije od svih hrvatskih ratišta. No usprkos tome već prvog dana napada JNA je pretrpjela poraz kod Čepikuća. Ovaj uspjeh nije bio dovoljan te su do kraja listopada okupirani Konavale, Cavtat, Župa dubrovačka i veći dio Dubrovačkog primorja. Grad Dubrovnik je opkoljen, prekinuta je opskrba hrane, vode i struje. JNA je na razne način pokušavala osvojiti grad. Tražila se predaja i razoružanje hrvatske obrane, dok je stanovništvo pozivano da napusti Dubrovnik. Uz uskraćivanje životnih potrepština JNA je topništvom napadala grad. Posebno razoran napad na Dubrovnik zbio se 6. prosinca 1991. kad je razoren spomenik kulture pod zaštitom UNESCO-a, u svijetu poznata stara gradska jezgra. Bila je to jedna od najvećih pogrešaka JNA u ratu protiv Hrvatske jer je izazvala negativnu reakciju svjetskog javnog mnijenja i pokazala da je cilj JNA rat za teritorij. Usprkos očajnim uvjetima u opkoljenom gradu, dubrovački branitelji uspjeli su očuvati njegovu slobodu. Važnu pobjedu Hrvatska vojska ostvarila je zaustavljanjem napredovanja postrojbi JNA kod Stona u prosincu 1991. godine, iako je odnos snaga upućivao na drukčiji ishod. Vukovar i Dubrovnik postali su simboli stradanja, ali i otpora Hrvatske. Istodobno s ratom na kopnu odvijala se obrana Jadrana. U agresiji na Hrvatsku jugoslavenska ratna mornarica je od rujna do studenoga 1991. držala pod blokadom hrvatske luke, te bombardirala Šibenik, Zadar, Split, Ploče i Dubrovnik kao podrška kopnenim snagama JNA u napadu. Na suprotnoj, hrvatskoj strani, akcijama osvajanja pomorskih baza Jugoslavenske ratne mornarice (Ploče), bitnice obalnog topništva (Žirje), zarobljavanjem velikog broja ratnih brodova u remontnom zavodu Šibeniku te drugih

objekata na otocima i obali nastala je podloga za osnivanje Hrvatske ratne mornarice. Brodovi jugoslavenske mornarice su 15. studenog 1991. napali Split i Brač, no kada su branitelji topništvom oštetili više brodova, jugoslavenska je mornarica napustila cijelu Dalmaciju osim Dubrovnika te otoka Visa i Lastova, odakle se povukla u svibnju 1992. Tijekom rata presudnu ulogu u preživljavanju opsjednutog Dubrovnika igrao je Odred naoružanih brodova – brzih glisera čiji su vozači pod cijenu života u Dubrovnik dopremali nužno oružje i opremu te izvlačili ranjenike. Ponovi Koja je bila udarna postrojba JNA u Dalmaciji? Navedi koji dalmatinski gradovi su bili okupirani. Kojim metodama se koristila JNA kako bi osvojila Dubrovnik? Koje su bile zadaće mornarice JNA u agresiji na Hrvatsku?

Dolazak mirovnih postrojbi UN-a. Južno bojište i deblokada Dubrovnika Otvorena agresija na Hrvatsku završila je potpisivanjem primirja između JNA‑a i Hrvatske 2. siječnja 1992. u Sarajevu. Primirje je bilo preduvjet za početak mirovne operacije UN-a u Hrvatskoj. Mirovni je plan predviđao da vojne snage UN-a, nazvane Zaštitne snage (UN Protection Forces – UNPROFOR), budu raspoređene u dijelovima Hrvatske pod nadzorom pobunjenih Srba. Ta su područja trebala biti razvojačena, a sve oružane snage povučene. Položaj tih područja pod zaštitom UN-a nije se trebao mijenjati dok se ne pronađe “sveobuhvatno političko rješenje jugoslavenske krize”. Mirovne snage tako su postale jamstvo protiv mogućih napada HV-a, pa su se postrojbe JNA‑a mogle premjestiti i uključiti u ratni sukob u Bosni i Hercegovini dok je UNPROFOR osiguravao područja pod nadzorom pobunjenika u Hrvatskoj. Prije povlačenja JNA je dio oružja rasporedio mjesnim srpskim paravojnim postrojbama. Iako nije bila zadovoljna planom, Hrvatska ga je ipak

135

1. poglavlje

Ministar obrane Gojko Šušak i general Janko Bobetko pri smotri Odreda naoružanih brodova „Dubrovnik“ 1992. godine

prihvatila i provodila jer je dolazak mirovnih snaga osigurao mir na bojišnicama i prorijedio napade na hrvatske gradove. U trenutku potpisivanja primirja u Sarajevu početkom 1992. pobunjeni bosanskohercegovački Srbi držali su pod okupacijom gotovo trećinu Republike Hrvatske. Vodstvo Hrvatske odlučno je smatralo da takvo sta136 nje ne smije postati i konačno. Kao princip kojim će se osloboditi i vratiti okupirana područja izabrana je kombinacija munjevitih vojno-redarstvenih akcija i diplomatskog pregovaranja. Prvi rezultati takvog djelovanja bili su vidljivi već tijekom 1992. na krajnjem jugu Hrvatske. Naime, nakon što su u travnju 1992. razbili veliku srpsku ofenzivu na prostoru Neretve, hrvatski su branitelji pod vodstvom generala Janka Bobetka u svibnju i lipnju konačno oslobodili Dubrovačko primorje i tako prekinuli osmomjesečnu opsadu Dubrovnika. Iz preostalog okupiranog područja - Cavtata i Konavala – jugoslavenska se vojska povukla u listopadu na temelju sporazuma koji su u Ženevi potpisali hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i jugoslavenski predsjednik Dobrica Ćosić. Postrojbe vojske BiH Srba koje su tada ušle u dio Konavala HV je brzo potisnuo. Ponovi Gdje je i kada potpisano primirje između JNA i Hrvatske? Navedi pozitivne i negativne strane dolaska mirovnih snaga UN-a? Kojim sredstvima se vodstvo Hrvatske koristilo za oslobađanje okupiranih krajeva? Koliko je trajalo oslobađanje dubrovačkog kraja? Koji general je vodio operaciju oslobađanja?

Vojne snage UN-a u mirovnoj misiji u Hrvatskoj 1992. – 1995. godine

Operacija Maslenica, Medački džep i Bljesak Prostor šibenskog zaleđa - Miljevački plato sa sedam sela - oslobođen je vojnom akcijom u lipnju 1992., a u siječnju 1993. hrvatske oružane snage istodobno su oslobodile zadarsko zaleđe s Masleničkim ždrilom i dijelom Velebita te područje oko brane na Peručkom jezeru. Postavljanjem pontonskog mosta umjesto srušenoga Masleničkog mosta ponovno su cestovno povezane južna i sjeverna Hrvatska. U rujnu 1993. hrvatske snage oslobodile su nekoliko sela u okolici Gospića, tzv. Medački džep, odakle je godinama topništvom razaran Gospić. Sve te akcije pratilo je ometanje međunarodnih činitelja i UNPROFOR-a, koji su zahtijevali da se povrat okupiranih područja Hrvatskoj izvede mirnim putem. Istodobno, UNPROFOR i međunarodna zajednica nisu pokazali učinkovitost da takvo rješenje i provedu. Naime, vodstvo pobunjenih Srba sustavno je odbacivalo sve takve planove, pa i one koji su im davali najširu autonomiju u sklopu Hrvatske. Oni su inzistirali na uključenju okupiranih hrvatskih krajeva u Veliku Srbiju. Takav stav vodstva pobunjenih Srba u Hrvatskoj učinio je mirno rješenje nemogućim. U isti mah je bilo jasno da to stanje ne može potrajati jer je okupacija trećine zemlje izazvala gospodarsku i prometnu izoliranost dijelova Hrvatske, a brojni prognanici i izbjeglice, kao i građani na crti bojišta, živjeli su u teškim ratnim uvjetima.

POLITIKA

Operacije Ljeto ‘95, Oluja, Maestral i Južni potez

Karlovački policijski specijalci u snježnoj oluji na Velebitu tijekom operacije Maslenica

Zbog toga je hrvatsko vodstvo odlučilo 1. svibnja 1995. izvesti vojno-redarstvenu operaciju Bljesak. U dva dana je prodorom oklopno-mehaniziranih i pješačkih snaga duž autoceste iz smjera Nove Gradiške i Novske oslobođena Posavina s Okučanima. Pobunjeni Srbi oko Pakraca koji su se našli u okruženju predali su se 4. svibnja. Time je do kraja oslobođena zapadna Slavonija i osigurano nesmetano odvijanje prometa slavonskom autocestom. Tijekom Bljeska srpska vojska je iz osvete 2. i 3. svibnja raketama gađala Zagreb. U napadu je poginulo pet osoba, a 203 su ranjene. Premda je ta operacija pokazala vodstvu pobunjenih Srba da moraju prihvatiti mirni povrat u Hrvatsku ili očekivati vojni poraz, novi pregovori tijekom ljeta 1995. ponovno nisu dali rezultate. Političko vodstvo pobunjenih Srba je najavilo ujedinjenje u Veliku Srbiju. Na to je hrvatska vlast bila prisiljena prići ostvarenju plana druge velike oslobodilačke operacije. Ponovi Koji su bili razlozi za pokretanje operacije Maslenica? Prisjeti se koliko je milijuna putnika i vozila prešlo preko Paga tijekom Domovinskog rata. Koji je cilj operacije Medački džep? Koji su razlozi naveli vodstvo Republike Hrvatske da problem okupacije riješi vojno? Kakvi su bili rezultati djelovanja hrvatskih snaga u zapadnoj Slavoniji 1991. godine? Istraži što je to bio Plan Z4. U Zagrebu postoji Memorijalni centar raketiranja Zagreba 1991./1995., a podatke o njemu potraži na internetu te ga po mogućnosti posjeti.

Toj najvećoj hrvatskoj oslobodilačkoj operaciji nazvanoj Oluja prethodila je zajednička operacija HV-a i HVO-a u Bosni i Hercegovini, pod nazivom Ljeto ‘95, kojom su krajem srpnja 1995. srpske postrojbe potisnute s planine Dinare, iz Bosanskog Grahova i Glamoča. Time je Knin doveden u poluokruženje, te stvoreni uvjeti za oslobođenje sjeverne Dalmacije. Djelovanje HV-a u BiH je bilo moguće jer su 22. srpnja 1995. predsjednik Tuđman i predsjednik BiH Alija Izetbegović potpisali Splitski sporazum o vojnoj suradnji. Hrvatske oružane snage su 4. kolovoza 1995. iz više smjerova krenule u napad od Bosanskog Grahova na jugu do Hrvatske Dubice na sjeveru. Udarnu silu činilo je pet gardijskih brigada HV-a i specijalne postrojbe MUP-a, a pratile su ih postrojbe domobranstva. Središte srpske pobune – Knin i sjeverna Dalmacija 137 napadnuto je iz četiri glavna i osam pomoćnih smjerova. Nakon kraćeg početnog otpora srpski vojnici su se povukli s bojišnice, i s obiteljima krenuli prema Bosni. Tako su 7. i 4. gardijska brigada HV-a 5. kolovoza oslobodile Knin. U spomen na taj događaj, koji je označio kraj rata, obilježava se praznik Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja. Na sjeveru, kod Petrinje i Karlovca, srpske su postrojbe pružile jak otpor te su hrvatske snage pretrpjele veće gubitke i usporeno napredovale. Na Velebitu su prvog dana operacije vođene teške borbe hrvatske

Topništvo HV-a tijekom operacije Oluja

1. poglavlje

Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman u kolovozu 1995. u oslobođenom Kninu. Prokomentiraj fotografiju u kontekstu kulture pamćenja. Kakva se njome politička poruka željela poslati?

138 Zapovjednik 21. kordunskog korpusa pukovnik Čedo Bulat potpisuje 8. kolovoza 1995. predaju svojeg korpusa hrvatskom zapovjedniku, generalu Petru Stipetiću. Prije potpisivanja Bulat je generalu Stipetiću čestitao na pobjedi HV-a. Kako je ostao upamćen postupak pukovnika Bulata?

U operaciji Maestral oslobođen je grad Jajce

specijalne policije s pobunjenim Srbima, da bi idućih dana oslobađanje Like teklo bez većih teškoća. Na državnu granicu prema BiH hrvatske snage su izbile 6. kolovoza. Borbe za oslobađanje Korduna i Banovine potrajale su do 9. kolovoza kada je oslobođeno

Susret HV-a i 5. korpusa Armije BiH u Tržačkoj Rašteli 6. kolovoza 1995. na graničnom mostu na Korani

cijelo dotad okupirano područje središnje Hrvatske. Prostor je to veličine 10 400 km² ili 18,4 % ukupne površine Republike Hrvatske. Operacijom „Oluja“ spašeno je bošnjačko stanovništvo tzv. Bihaćkog džepa u BiH koje se u srpskom obruču nalazilo više od tri godine. Glavnina srpskih postrojbi se povukla u Bosnu, dok je dvadesetak tisuća srpskih vojnika 21. kordunskog korpusa i civila opkoljeno kod Topuskog. Postignut je dogovor o njihovoj mirnoj predaji i evakuaciji u Srbiju. U operaciji je s hrvatske strane sudjelovalo 127 000 ljudi, što je pretpostavljalo složenu i preciznu razradu i pridržavanje planova te zrelost hrvatskih oružanih snaga. Poginulo je 196 hrvatskih vojnika i policajaca, 1100 je ranjeno, tri zarobljena i 15 nestalo. Pouzdan broj poginulih srpskih vojnika nije poznat, no do kraja kolovoza 1995. ih je pokopano 560. Nakon završetka Oluje težište borbenih djelovanja HV-a postala je zapadna Bosna. Uz suglasnost državnih vlasti BiH hrvatske snage su od 8. do 15. rujna

POLITIKA ZANIMLJIVOST Američki je diplomat Richard Holbrooke Oluju ocjenio kao riskantan potez predsjednika Tuđmana koji se pretvorio u potpuni uspjeh, te su po prvi put u četiri godine Srbi pretrpjeli vojni poraz. Dio američkih i europskih političara operaciju je vidio kao još samo jedno poglavlje borbi i krvoprolića u ovom dijelu Europe, a za Holbrooka kao dobra osnova da se završi rat u BiH jer su tamošnji Srbi bili spremniji na pregovore: Ovo je značilo da mi kao diplomati ne možemo očekivati od Srba da budu pomirljivi za pregovaračkim stolom sve dok na bojnom polju postižu samo uspjeh. Nekadašnji američki ministar obrane i general marinskog korpusa James Mattis osobno je proučavao Oluju i mišljenja je da je „izmijenila tijek povijesti“, pa se o njoj „kao primjeru dobro pripremljene i provedene vojne operacije“ uči u Stožernoj vojnoobrazovnoj školi u Fort Leavenworthu u Kansasu, a kako bi mogla poslužiti američkoj vojsci na terenu. Bivši zapovjednik NATO-a u Europi i zapovjednik operacije na Kosovu, američki general Wesley Clark u nekoliko je navrata hvalio sposobnost hrvatskog pješaštva u Oluji koje je izvojevalo pobjedu probivši na nekoliko mjesta prve crte. Mišljenja je da je u toj operaciji presudio ljudski faktor kao glavna pokretačka snaga Oluje. Nadalje kao operacija je bila balans između političke mudrosti i vojne moći u trenutku složenih međunarodnih odnosa, na koje u svojim analizama nisu računali ni najupućeniji vojnoobavještajni analitičari. Nakon Oluje mogli su samo zaključiti kako je prevagu u operaciji odnijela ogromna motiviranost te odlučnost i spremnost hrvatskih vojnika naspram silne vojne tehnike koju je imao protivnik.

1995. provele operaciju Maestral, oslobodile grad Jajce i ovladale Drvarom i Šipovom. Po završetku priprema, HV i HVO su od 8. do 11. listopada 1995. proveli operaciju Južni potez kojom su hrvatske snage ovladale Mrkonjić Gradom i hidrocentralama na Vrbasu te izbile na samo 23 km od Banja Luke. Zbog diplomatskog pritiska međunarodne zajednice, primarno SAD-a, dalje se nije išlo, te je ovom operacijom okončan rat u BiH. Ponovi Na temelju čega je Hrvatska vojska mogla ratovati u Bosni? Kako je tekla operacija Oluja u Dalmaciji, a kako na Kordunu i Banovini? Koliko je trajala Oluja? Koliko vojnika i policajaca je sudjelovalo? Kakva je bila sudbina vojske pobunjenih Srba? Koji su rezultati operacije Maestral, a koji Južnog poteza? Zašto HV nije pod svoju kontrolu stavio i grad Banja Luku?

Smjesti u prostor i vrijeme Skiciraj u bilježnicu kartu na kojoj ćeš prikazati mjesta i bojišta u Domovinskome ratu i smjerove napada agresora. Na karti posebno označi najvažnije vojnooslobodilačke akcije. U legendi karte uz nazive operacija i dataciju dodaj i kratko objašnjenje. Kartu i bilješke uz nju iskoristi prilikom objašnjavanja događaja u Domovinskome ratu.

Istraži povijesne izvore U zavičaju pronađi i istraži povijesne izvore koji govore o Domovinskome ratu. Izradi samostalni istraživački rad na tu temu i prezentiraj ga na satu u dogovoru s nastavnikom/com.

Objasni uzroke i posljedice Organiziraj u razredu okrugli stol na kojem ćete raspraviti o uzrocima i posljedicama Domovinskoga rata. Na kraju rasprave izradite zajednički infografikon.

139 Prepoznaj promjene Pronađi u zavičaju murale, spomenike i nazive ulica koji govore ili se odnose na Domovinski rat. Napiši u kratkom sastavku što prikazuju i na koje se događaje ili osobe odnose. Opiši kakve emocije su izazvali kod tebe. Izradi plan šetnje u kojem ćeš obići mjesta sjećanja na Domovinski rat u zavičaju.

Sagledaj prošlost Porazgovaraj s članovima svoje u obitelji o njihovu eventualnom sudjelovanju u Domovinskome ratu. Potraži obiteljske fotografije iz toga razdoblja. O istraživanju napiši kratak sastavak.

Usporedi i zaključi Usporedi svakodnevnicu učenika u školi koju polaziš sa svakodnevnicom učenika svoje škole iz razdoblja Domovinskoga rata. Istraži u arhivu škole povijesne izvore i podatke koji govore o tom vremenu, porazgovaraj s nastavnicima i osobljem škole. Izradi o istraživanju prezentaciju, a o zaključcima raspravite u razredu.

1. poglavlje

11. RAT U BOSNI I HERCEGOVINI. WASHINGTONSKI, SPLITSKI I DAYTONSKI SPORAZUM Rat u Bosni i Hercegovini Na početku agresije na Dubrovnik JNA je 1. listopada 1991. napala i hrvatsko stanovništvo jugoistočne Hercegovine, čije središte je bilo hrvatsko selo Ravno. Uništeno je deset sela, ubijeno 22 Hrvata, uglavnom starijih (najstarija žrtva je starica rođena 1905. godine), 19 mještana otpremljeno je u logor u Bileći, a ostalo stanovništvo protjerano. Tamošnji Hrvati su bili nenaoružani i uglavnom visoke životne dobi nesposobni za borbu. Nakon uništenja Ravnog, JNA je 6. listopada 1991. napala hercegovačku općinu Neum, nastanjenu hr140 vatskim stanovništvom, koje se idućih mjeseci oružano branilo. Napad JNA na Hrvate Hercegovine bio je uvod u velikosrpsku agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Razorena katolička crkva u hercegovačkom selu Ravno 1991.

ZANIMLJIVOST Među krivcima za brutalnost rata u BiH spadaju i novinari koji su zavodili javno mijenje i širili mržnju i neprijateljstvo. Britanski novinar i pisac Mark Thomposon u knjizi Kovanje rata bavi se time: Skupina pripadnika Centra za antiratnu akciju je od početka napada na BiH u travnju 1992. pratile večernje vijesti prvog programa Radio televizije Srbije (RTS). RTS je opširno izvještavala o ratu u Bosni, čak se 22 % večernjih vijesti odnosilo na rat. (...) RTS je svojim izvještajima isticala da su se Srbi „borili za slobodu“, „branili“ i „štitili“ „rodnu grudu“ od „Musliman“ koji su vodili vjerski rat i nastojali privoliti Srbe da žive u islamskoj državi, i od „Hrvata“ čiji je antisrpski fašizam već poznat. Novinari RTS su neprijatelje nazivali: Srpska karikatura o zaštićenoj zoni UN za Muslimane – „Alijine divlje horde“, „zločinci“, „koljači“, „ustaše“, „islamske primjer ratne propagande. ustaše“, „mudžahedini“, „ratnici džihada“, „terorističke grupe“ i Objasni karikaturu. „muslimanski ekstremisti“. (...) Srpska strana nikad ne napada, već samo odgovara na neprijateljske provokacije, napade, zločine i genocid. U početku, srpske su snage obično nazivane „nenaoružani branioci vekovnih ognjišta“ ili kraće, „branioci“ i „oslobodioci“ gradova i teritorija. Sarajevo je bilo mjesto sukoba, ali dva puna mjeseca ni jednom nije spomenuto da Srbi svakodnevno bombardiraju grad, već je činjenica bila izokrenuta: „Muslimanska vlast drži Sarajevo pod opsadom iznutra, a Srbi i dalje brane svoja vekovna brda oko Sarajeva“. (Mark Thompson, Kovanje rata – mediji u Srbiji, Hrvatskoj i BiH, Zagreb 1995., 92-94). Objasni važnost informativnih medija u ratu. Kako je RTS poticao ratnu atmosferu u BiH?

POLITIKA

Članak u Večernjem listu o ulasku JNA u Hercegovinu krajem rujna 1991.

S obzirom na to da vlada BiH u Sarajevu nije reagirala na ovaj napad niti je zaštitila svoje građane, Hrvati BiH su se samoorganizirali u Hrvatsku zajednicu Herceg–Bosnu prvenstveno kako bi sami sebe zaštitili od daljnje velikosrpske agresije. Ta je institucija ponajviše u kasnijem razdoblju, tijekom 1993., također pridonosila slabljenju državne cjelovitosti Bosne i Hercegovine jer je bila ustrojena kao država u državi. Dolazak zaštitnih snaga UN-a u Hrvatsku omogućio je velikosrpskim snagama da u travnju 1992. poč-

U Grudama je 18. studenog 1991. uspostavljena Hrvatska zajednica Herceg-Bosna kao organizacija samoobrane Hrvata BiH . Istraži uz pomoć interneta i literature na koji način je Hrvatska zajednica Herceg-Bosna ponajviše u kasnijoj fazi funkcionirala kao država u državi.

nu s osvajanjem Bosne i Hercegovine. Najbrojniji od tri jednakopravna naroda Bosne i Hercegovine, Muslimani Bošnjaci, nije uspio organizirati učinkovitu 141 obranu pa su srpske postrojbe do kraja godine zauzele 70 % Bosne i Hercegovine. Glavni grad Sarajevo pobunjeni bosanskohercegovački Srbi potpuno su

IZVORI

Tijekom sedmomjesečnog opsade srednjobosanskog grada Jajce srpski vojnici su ispalili više od 300 000 projektila. O posljednjim danima obrane svjedoče dva apela za pomoć i spas. Prvi je 27. listopada 1992. Zapovjedništva jajačkog HVO-a: Četnici započinju žestoku ofenzivu na Jajce. Iz haubica svih kalibara, tenkova, VBR-ova, minobacača i svog raspoložiovog oružja sa bogatim arsenalom neprestano tuče po Jajcu i linijama obrane. U kratkim crtama rečeno grad Stjepana Tomaševića gori, u njemu je kao u paklu, branitelji jedva odolijevaju napadu neprijatelja. Ovo su presudni dani za Jajce. Drugi je u zoru 29. listopada 1992., nekoliko sati prije pada Jajca, uputio dozapovjednik sanitetskog Vojnik HVO-a kod jajačke tvrđave 1992. godine stožera jajačkog HVO-a dr. Josip Barišić: U Jajcu se dogodio sudnji dan. Imamo preko 200 poginulih i ne znam koliko više ranjenih i izgubljenih. Sada je 02.00 sata, selimo bolnicu u selo Divičan. Ranjenike sam uspio evakuirati. Iscrpljen sam, jedva pišem i dišem. Strahota. Opća klaonica. Ne znam koliko ćemo ovako izdržati. Grad polako pada. Naše jedinice su totalno razbijene, četnici nezadrživo napreduju i napadaju formacijski. (Preslike dokumenata u posjedu Jakše Raguža). Na koji način izvješća opisuju situaciju u Jajcu. Kakav osjećaj prikazi bude u tebi?

1. poglavlje opkolili, a stanovništvo terorizirali snajperskom i topničkom vatrom, iskapčanjem struje i vode. U tom razdoblju odlučan otpor pružili su bosanskohercegovački Hrvati organizirani u Hrvatsko vijeće obrane (HVO), obranivši dijelove Hercegovine i srednje Bosne nastanjene hrvatskim stanovništvom, osim Jajca i Kupresa. HV i HVO su u svibnju i lipnju 1992. od srpskih snaga oslobodile jugoistočnu Hercegovinu; općine Mostar, Ravno, Stolac i Čapljina, gdje je živjelo većinsko hrvatsko i muslimansko stanovništvo. Pretežito muslimanska Armija Bosne i Hercegovine djelotvornije se organizirala tek ujesen 1992. i u suradnji s HVO-om pristupila obrani preostalih dijelova Bosne i Hercegovine. Na okupiranim područjima neki pobunjeni bosanskohercegovački Srbi proveli su genocid nad dijelom Hrvata i Muslimana Bošnjaka (masovna ubojstva, progoni, osnivanje koncentracijskih logora, uništavanje imovine). Uz Hercegovinu i srednju Bosnu, HVO je branio i bosansku Posavinu, treća pokrajina Bosne i Hercegovine u kojoj su većina stanovnika bili Hrvati. Napadi JNA i bosanskohercegovačkih Srba počeli su u ožujku 142 1992. napadom na Bosanski Brod. Napad se proširio na Slavonski Brod koji je od tada stalno granatiran. Kako je lokalni HVO bio slabo naoružan, u svibnju 1992. u pomoć dolaze postrojbe HV-a te nastaje veliko slobodno područje uzduž rijeke Save. U lipnju 1992. počinje velika napadna operacija srpske vojske ZANIMLJIVOST Brigade HVO-a su nosile imena po hrvatskim velikanima ili znamenitim mjestima: „Nikola Šubić Zrinski“ Busovača, „Ban Jelačić“ Kiseljak, „kralj Stjepan Tomašević“ Novi Travnik, „Bobovac“ Vareš, „Ante Stračević“ u Uskoplju, „Petar Krešimiri IV“ u Livnu, „Herceg Stjepan“ u Konjicu, „Rama“ u Prozoru, brigada „Stjepan Radić“ Ljubuški, Prva hercegovačka brigada „Knez Domagoj“ Stolac. Povijesna imena su davana i manjim postrojbama i objektima: bojna „Mijat Tomić“ Jablanica, pukovnija „Bruno Bušić“ Mostar, vojarna HVO „Kralj Tomislav“ u Zenici. Zašto su postrojbe HVO-a nosile povijesna imena?

Znakovlje Prve hercegovačke brigade HVO „Knez Domagoj“ Stolac

s ciljem stvaranja koridora koji bi spojio Bosansku krajinu i istočne Bosne (koje su već bile pod srpskim nadzorom) što su krajem mjeseca uspjeli. Okupirani su Derventa, Modriča i Odžak, a padom Bosanskog Broda 6. listopada 1992. okupirana je bosanska Posavina. Slobodno ostaje samo područje Orašja. Ponovi Tko su prve žrtve velikosrpske agresije u BiH? Koji je prvi grad u BiH napala JNA? Objasni razloge samoorganiziranja BiH Hrvata. Koji postotak BiH su okupirale srpske snage 1992. godine? Kako su bile organizirane branitelji BiH? Potraži na zemljovidu gradove i općine koje je HVO izgubio u srednjoj Bosni, te koje je oslobodio u Hercegovini. Koji je BiH grad bio ključan za održanje bosanske Posavine? Koji je veliki grad u Hrvatskoj stradao od topničkih i zračnih napada tijekom borbi u bosanskoj Posavini?

Washingtonski i Splitski sporazum Tijekom rata postupno je raslo i nesuglasje između Muslimana Bošnjaka i Hrvata stisnutih na premalom prostoru, pa su u proljeće 1993. političke nesuglasice prerasle u oružane sukobe. Usto je bio vidljiv pokušaj svake od tri strane da zadobiju prednost u odnosu na druge dvije, pogotovo u očekivanju različitih rješenja oko uređenja Bosne i Hercegovine. Jačanjem ratnoga sukoba između Hrvata i Muslimana Bošnjaka međunarodna javnost i politički čimbenici prvi su put gotovo jednoglasno osudili Hrvatsku, prvenstve-

Razoreno središte Mostara u ratu Muslimana Bošnjaka i Hrvata 1993. godine

POLITIKA

Srušeni stari mostarski most. Most je srušen projektilima ispaljenima s položaja HVO-a. Nakon što je 2004. obnovljen, Stari most je uvršten na popis Svjetske kulturne baštine UNESCO-a

no zbog toga što se u rat uplela i vlastitom vojskom, pa su joj čak zaprijetile i međunarodne sankcije. Hrvatsko-bošnjački rat, u kojem je i jedna i druga strana počinila teške zločine, zaustavljen je početkom 1994. posredovanjem SAD-a. Washingtonskim sporazumom u ožujku 1994. dogovorena je obnova vojne suradnje i uspostava Federacije Hrvata i Muslimana Bošnjaka u BiH. Iako su odnosi između HVO-a i Armije BiH bili trajno poremećeni, u najvažnijim segmentima savezništva nije bilo sukoba.

Svi pokušaji međunarodne zajednice da zaustavi rat u Bosni pokazali su se uzaludnima. Tragična žrtva tih pokušaja bio je istočnobosanski gradić Srebreni- 143 ca koji je UN proglasio “zaštićenom zonom”, a nad čijim su stanovništvom u srpnju 1995. pobunjeni bosanskohercegovački Srbi počinili strahoviti pokolj. Ubrzo nakon pada Srebrenice, pokrenut je 19. srpnja 1995. zajednički napad srpskih postrojbi iz okupiranih dijelova Hrvatske i vojske bosanskohercegovačkih Srba na Bihać i zapadnu Bosnu. Na tom prostoru

ZANIMLJIVOST Kako bi dodatno oslabio obranu Bihaća, zapovjednik vojske pobunjenih Srba u Krajini general Mile Mrkšić zapovjedio je da se iskoristiti nestašica hrane i putem švercerskih kanala u Bihać uputi veća količina zatrovane hrane (brašno, šećer, ulje) i tekućeg deterdžent za posuđe. Za to je iskorišten rikecijski bojni otrov koji izaziva dizenteriju, bol u mišićima i grčeve u stomaku. U operaciji kodnog naziva „Mač 1“ u Bihać su puštena dva konvoja kamiona zatrovane hrane. 25. svibnja i 12. srpnja 1995. stanovništvo Bihaća, ne sumnjajući u zatrovanost, srpskim je švercerima platilo u današnjoj vrijednosti oko milijun i pol eura. Rezultat je bio oboljenje većeg broja branitelja Bihaća. „Oluja“ je omela ubacivanje trećeg konvoja zatrovane hrane. Što je bio cilj operacije „Mač 1“? Je li ti poznat još neki primjer upotrebe biološko-kemijskog oružja u suvremenim ratovima?

Poslijeratni novinski članak iz Jutarnjeg lista o operaciji „Mač 1“ Republika Srpska krajina trovala stanovništvo

1. poglavlje je oko 200 000 Muslimana Bošnjaka već tri godine bilo posve opkoljeno, iscrpljeno nestašicom hrane i izloženo napadima. Kako bi se izbjeglo ponavljanje srebreničke tragedije u Bihaću, predsjednik BiH Alija Izetbegović i predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman su 22. srpnja 1995. u Splitu potpisali Deklaraciju kojom je dogovorena vojna suradnja. Ovaj vojni sporazum omogućio je HV da legitimno ratuje u BiH, te operacijama Ljeto 95 i Oluja spasi Bihać koji je bio pred padom. Ponovi Koji su bili uzroci rata Muslimana Bošnjaka i Hrvata? Uz pomoć interneta i literature istraži posljedice tog sukoba. Što je dogovoreno Washingtonskim sporazumom? Koji događaji su potaknuli sklapanje vojnog saveza Hrvatske i BiH?

144

Daytonski sporazum i kraj rata u BiH

Zajedničkim djelovanjem HV-a, HVO-u i Armiji Bosne i Hercegovine oslobođen je veliki dio zapadne Bosne, čime je konačno zaustavljena agresija na tu zemlju. Krajem 1995. na višestranim mirovnim pregovorima u Daytonu, u SAD-u, sklopljen je mirovni sporazum kojim je okončan rat u Bosni i Hercegovini. Njime je Bosna i Hercegovina uređena kao savezna država koju sačinjavaju Republika Srpska (49 posto teritorija) i hrvatsko-bošnjačka Federacija (51 posto). Mirovni sporazum je službeno potpisan u Parizu 14. prosinca 1995. Prethodno je drugim sporazumom dogovoreno da se okupirano hrvatsko Podunavlje, Baranja i istočna Slavonija mirno uključe (reintegriraju) u ustavnopravni sustav Republike Hrvatske, a uz pomoć prijelazne uprave UN-a, što je i provedeno 16. siječnja 1998. godine. Time je završen proces oslobođenja privremeno zauzetih dijelova Republike Hrvatske. Ponovi Gdje su vođeni mirovni pregovori, a gdje i kada je potpisan mirovni sporazum? Kako je uređena poslijeratna BiH? Što je dogovoreno za preostali okupirani teritorij Hrvatske?

Bosna i Hercegovina 1994. u vrijeme sklapanja Washingtonskog sporazuma s teritorijima pod nadzorom srpske, bošnjačke i hrvatske strane Srbi Bošnjaci Hrvati bijela crta – granica dogovorena na pregovorima u Daytonu

POLITIKA Istraži povijesne izvore Na mrežnoj stranici Hrvatskog memorijalno dokumentacijskog centra Domovinskog rata (HMDCDR) pronađi povijesne izvore koji govore o hrvatsko-muslimanskom sukobu u BiH.

Objasni uzroke i posljedice

Potpisivanje mirovnog sporazuma u Parizu završen je rat u Bosni i Hercegovini

IZVORI

Novinar splitske „Slobodne Dalmacije“ Ivica Profaca ovako je opisao trenutak potpisivanja mirovnog sporazuma u Parizu 14. prosinca 1995. godine: Kada je nastupio svečani trenutak potpisivanja, za stol su sjeli Tuđman, Izetbegović i Milošević, „budno“ praćeni očima svjedoka i supotpisnika predsjednika SAD i Francuske, premijera Njemačke, Velike Britanije i Rusije, te španjolskog premijera Felipea Gonzalesa, koji je potpisivanju prisustvovao u ime Europske unije. Bit će još sigurno mnogo govora o općem mirovnom sporazumu za Bosnu i Hercegovinu, kako se dokument službeno zove, kao što će sigurno biti mnogo govora i o iskrenosti iskazanoj pri rukovanju što analitičarima zna biti znakovit pokazatelj. Primjetno je bilo da je Franjo Tuđman prvi pružio ruku Slobodanu Miloševiću koji je izgledao kao da je već spreman na odlazak. Isto tako je vrijedno zabilježiti i prvo javno rukovanje srbijanskog predsjednika i Billa Clintona. CNN je, naime, prije izravnoga prijenosa iz Elizejske palače najavio da do toga čina ne bi trebalo doći, ali je Clinton izgleda, bio „prisiljen“. („Potpisan opći mirovni sporazum za BiH“, Slobodna Dalmacija, 15. XII. 1995., 2). Kakva je atmosfera vladala u Parizu? Razmisli zašto se predsjednik Clinton nije prvotno želio rukovati s Miloševićem?

Smjesti u prostor i vrijeme Izradi lentu vremena na kojoj ćeš prikazati najvažnije događaje vezane uz početak, tijek i završetak rata u BiH. Skiciraj kartu u bilježnicu na kojoj ćeš prikazati najvažnije događaje iz rata u BiH, prikazane na crti vremena.

Izdvoji uzroke i posljedice potpisivanja Washingtonskog sporazuma. U bilježnici izradi info grafikon pomoću kojega ćeš obrazložiti događaje. Razmijeni info grafikon s nekim od učenika u razredu te podijelite objašnjenja.

Prepoznaj promjene Organizirajte u razredu okrugli stol o Daytonskom sporazumu. Analizirajte zaključke Daytonskog sporazuma i njihovu važnost i aktualnost u sadašnjosti. Oživljavanje povijesti. Organizirajte u razredu zamišljeni sastanak u Daytonu. Napišite scenarij i podijelite uloge, prema najvažnijim sudionicima i potpisnicima Daytonskog sporazuma. Svaki „sudionik“ potpisnik sporazuma neka iznese svoje razloge potpisivanja. Ostali učenici neka vrednuju i procjene zaključke iz današnje perspektive.

Sagledaj prošlost Organizirajte raspravu u razredu na temu Je li bilo moguće izbjeći neke od sukoba i genocida u BiH?

Usporedi i zaključi Usporedi uzroke, tijek i posljedice Domovinskog rata u Hrvatskoj i rata u Bosni i Hercegovini tako što ćeš izraditi Vennove dijagrame. Zaključke o sličnostima i razlikama raspravite na nastavi.

145

1. poglavlje

12. HRVATSKA U NATO-U I EU-U Hrvatska u NATO-u Nakon osamostaljenja Republike Hrvatske postavljena su dva temeljna cilja hrvatske vanjske politike i nacionalna strateška cilja – ulazak u NATO i Europsku uniju. Još 1994. pokušalo se pokrenuti proces pristupanja NATO-u. No zbog posljedica rata, koji je sasvim završen 1998. okončanjem misije Prijelazne uprave UN-a za istočnu Slavoniju i mirnom reintegracijom Podunavlja, a prvenstveno zbog uloge koju je hrvatsko političko vodstvo odigralo u sukobima u BiH i nespremnosti vlasti da u ozračju ratne pobjede dosljedno istraži i kazni sve počinitelje ratnih

zločina na hrvatskoj strani, Hrvatska je dospjela u višegodišnju međunarodnu političku izoliranost. Ona je prevladana nakon političkih promjena u Hrvatskoj 2000. godine. Ove promjene omogućile su da Republika Hrvatska već te godine uđe u Partnerstvo za mir – program suradnje NATO-a s bivšim europskim komunističkim zemljama, te počne pripreme za ulazak u NATO. Jedan od uvjeta bio je sudjelovanje HV-a u NATOovoj mirovnoj misiji ISAF u Afganistanu. Cilj misije, u kojoj su sudjelovali vojnici 50 zemalja, bio je podržati stabilnost, obnovu i demokratizaciju Afganistana, te spriječiti trgovinu narkoticima (Afganistan

IZVORI

146

Član kontingenta vojnika HV-a Ivan Filipović vodio je dnevnik o djelovanju u mirovnoj misiji ISAF-a (International Security Assistance Force – Međunarodne snage za potporu sigurnosti), od veljače do kolovoza 2003. godine u bazi Warehouse kod Kabula: 30. ožujka, Kabul. Sve bi bilo super da je ta nedjelja prošla kao i prethodni dan. Međutim, taj smo dan proveli u znaku uzbune i pripravnosti, te boravka u skloništima. Razlog je bila uzbuna, koju smo zaprimili zbog raketiranja područja gdje su smještene naše snage. Jedna raketa od 122 mm pala je u prostor zapovjedništva snaga ISAF-a u Kabulu, dok su dvije pale u blizini našeg kampa. Hvala dragom Bogu, pritom nije bilo ljudskih žrtava… Sve je to, naravno, na neki Vojnici HV-a u misiji ISAF-a u Afganistanu način bilo i za očekivati, jer sam svjestan činjenice da je i to sastavni dio naše misije u Afganistanu. Pa nismo ovdje došli zato što je tu dobro i mirno. 7. lipnja, Kabul. Dogodio se još jedan grozan napad. Naime, rano ujutro smjena njemačkih vojnika krenula je autobusom iz kampa prema kabulskoj zračnoj luci. Bili su na putu kući, u Njemačku, ali ih je nedaleko od kampa sustigao auto s vozačem samoubojicom, koji je aktivirao snažnu eksplozivnu napravu. Autobus je odbačen oko 50 metara, a smrtno su stradala četiri vojnika i 25 ih je ranjeno. Zar je tu potreban ikakav komentar? Svi mi iz sastava snaga ISAF-a ovdje jedino pomažemo lokalnom stanovništvu, obučavamo im vojsku i policiju, opskrbljujemo hranom, lijekovima i drugim životnim potrepštinama. Teško je bilo shvatiti takvo neprijateljstvo. I mi i Ameri bili smo im isti, shvaćali su nas kao strane okupatore, neprijatelje i ništa drugo… 29. srpnja, Kabul. Dan je prošao vrlo uzbudljivo u akciji uhićenja osam Afgana koji su bili zaposleni u našem kampu, radili na raznim poslovima uređenja i čišćenja kampa. Za njih smo zaprimili informaciju i dokaze da su suradnici terorističke organizacije Al-Qa’ide, a i drugih terorističkih islamističkih organizacija. Cijeli naš ured bio je angažiran u provedbi te akcije. Postigli smo konačno neke značajnije rezultate u borbi protiv terorizma, što je i bio jedan od ciljeva naše misije…“ (Ivan Filipović, Misija Afganistan, Zagreb-Sarajevo 2005., 57, 94, 114). U kakvim okolnostima su vojnici HV-a djelovali u Afganistanu? Prisjeti se tko su talibani.

POLITIKA

Glavni stožer NATO-ova saveza u Bruxellesu

je vodeći svjetski proizvođač opijuma/heroina). Od 2003. do 2020. oko 5500 vojnika HV-a sudjelovalo je u ISAF-u. Pretrpjeli su više težih napada talibana, a jedan vojnik je poginuo. U međuvremenu su u Republici Hrvatskoj provedene višegodišnje reforme koje su omogućile da 1. travnja 2009. godine postane punopravna članica NATO-a. Članstvo u NATO-u je najvažniji događaj nakon osamostaljenja hrvatske države. Obveza NATO-a jest da brani svaku od 30 država članica u slučaju agresije ili opasnosti od agresije, vodeći se načelom da napad na jednu ili više članica znači napad na sve. Time je Republika Hrvatska stekla trajnu vojnu sigurnost i zaštitu. S druge strane, Hrvatska sudjeluje u NATO operacijama i misijama na Kosovu, u Iraku, na Mediteranu, u Libiji, Litvi i Poljskoj. Ponovi Navedi temeljne ciljeve hrvatske vanjske politike. Istraži na koji način su hrvatske postrojbe sudjelovale u misiji ISAF-a. Što je Hrvatska dobila članstvom u NATO-u? Pronađi zašto je u Hrvatskoj bilo otpora hrvatskom pristupanju NATO-u. Izrazi svoje mišljenje o tome.

Hrvatska u EU-u Za drugi temeljni cilj hrvatske vanjske politike, ulazak u Europsku uniju, zalagale su se gotovo sve političke i stranačke opcije. Međutim ratna stradanja i poslijeratne političke prilike otežali su ispunjavanje potrebnih

147

Potpis Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju u Bruxellesu 2001. bio je prvi formalni korak prema članstvu u Europskoj uniji. Na slici predsjednik Vlade RH Ivica Račan (u sredini) i ministar vanjskih poslova RH Tonino Picula (desno) s predsjednikom Europske komisije Romanom Prodijem.

uvjeta. Ključan politički uvjet koji se postavljao bila je suradnja s Međunarodnim sudom za ratne zločine na području bivše Jugoslavije, osnovanim 1993. u nizozemskom gradu Den Haagu. Hrvatska je predlaZANIMLJIVOST Prema Ustavu građani Republike Hrvatske su morali na referendumu podržati pristupanje EU. Stoga je 22. siječnja 2012. održan referendum na koji je izašlo 43,51 % glasača, od čega ih je 66,27 % bilo za ulazak u EU, a 33,13 % protiv. Bio je to drugi referendum u hrvatskoj povijesti. Prisjeti se kada je i zbog čega održan prvi referendum u Hrvatskoj.

1. poglavlje Hrvatski ulazak u EU svečano je proslavljen na Trgu bana Jelačića. Proslavi je prisustvovalo 170 stranih uzvanika, među njima deseci europskih državnika. Tadašnji hrvatski premijer Zoran Milanović je na početku proslave rekao: Govoreći ove povijesne i svečane noći o Hrvatskoj, moram biti subjektivan, jer to je uostalom, Hrvatska kakvu sanjamo i gradimo: mozaik sastavljen od četiri i pol milijuna slobodnih shvaćanja vlastite zemlje, njezine prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Što god vam pričali o nama, znajte da je ovo zemlja racionalnih ljudi, koji realno doživljavaju i sebe, i svoju državu, i ulogu svoje zemlje u Europi i svijetu. Razmisli o izjavi tadašnjeg predsjednika hrvatske vlade Zorana Milanovića, usporedi je s onime što je rekao američki poličar Joe Biden, te o zaključcima raspravi s ostalim učenicima.

IZVORI

148

Aktualni predsjednik SAD-a Joe Biden (tada potpredsjednik SAD-a) napisao je prilikom ulaska Hrvatske u EU članak objavljen u časopisu „Financial Times“, od kojeg se donosi dio: James Joyce napisao je da je „povijest noćna mora iz koje se pokušava probuditi“, Hrvatska je prije dvadeset godina živjela u noćnoj mori zatočena regionalnim mržnjama i opustošena ratom. U ponedjeljak se Hrvatska, postavši 28. članica Europske unije, nije samo probudila iz svoje mučne prošlosti, nego je ostvarila san o euroatlantskoj budućnosti. Hrvatski uspjeh bio je daleko od neizbježnog. U stvari, to je testament hrabrosti njenih građana i vodstva koje je savladalo iskušenja nacionalizma i gnjeva. Rješavati se tereta prošlosti svakodnevna je borba. I dan po dan, Hrvatska je čuvala vjeru sa ambicioznom vizijom i gradila demokratske institucije otvarajući vrata NATO-u i sada EU-u. Taj uspjeh pripada hrvatskom narodu. No, također govori i o tranformativnoj snazi europskog projekta koji zemlje vodi prema vladavini prava, otvorenim tržištima, Vrlo pohvalan tekst o Hrvatskoj sadašnjeg predsjednika SAD-a Joea Bidena prenio je zagrebački Jutarnji list prosperitetu i miru. Hrvatska je na tome putu otišla i dalje nego što neki misle. Ona je članica NATO-a još od 2009. i pridonosi sigurnosti u svijetu, uključujući i Afganistan. Nekada su druge zemlje slale mirovne snage u Hrvatsku, a sad Hrvatska pridonosi mirovnim misijama na Kosovu, Haitiju i Zapadnoj Sahari. Ulazak Hrvatske u EU također povećava i prilike njenim susjedima koji su suočeni s rizikom da zaostanu daleko iza. Tijekom vremena, granice EU trebaju ujediniti zemlje jugoistočne Europe a ne ih razdvajati… Niti jedna zemlja ne može u potpunosti ostaviti iza sebe svoju povijest ili zaboraviti svoje tragedije. Niti to trebaju učiniti. No, zemlje mogu odabrati staviti budućnost na prvo mjesto i raditi za dobrobit generacija koje dolaze. To je ono što je napravila Hrvatska. A rezultat je da je san koji se prije dvadeset godina činio nezamisliv, sad stvaran. To je razlog za slavlje i podsjetnik što je sve moguće. Čestitamo Hrvatskoj i posvećujemo se većem cilju – dovođenju cijelog Balkana u Europu – cjelovitu, slobodnu i mirnu. (Članak Joea Bidena prenesen je u Jutarnjem listu od 3. srpnja 2013., 9) . Analiziraj tekst Joea Bidena i odgovori kakva je po njegovu mišljenju bila Hrvatska u vrijeme stjecanja neovisnosti, a kakva ulazi u EU? Što zaključuješ?

POLITIKA gala i glasala za osnivanje tzv. Haškog suda, a 1996. i donijela ustavni zakon o suradnji s njim, ali je pod ondašnjim političkim vodstvom malo činila na ostvarivanju te suradnje. Štoviše, postupci pokretani pred hrvatskim sudovima protiv počinitelja ratnih zlodjela i drugih zločina počinjenih tijekom rata obustavljani su, a slučajevi zataškavani. Kao i u slučaju pristupanja NATO-u, političke promjene 2000. godine također su omogućile pokretanje postupka pridruživanja EU-u. Formalni put Republike Hrvatske u EU započeo je 2001. godine potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Hrvatska je u veljači 2003. podnijela molbu za punopravno članstvo u EU, a u lipnju 2004. stekla je status kandidata za članstvo u EU-u. U prosincu 2004. službeno je bio određen početak pregovora za ožujak 2005. godine, ali je odgođen sve do listopada zbog političkih razmimoilaženja Hrvatske i većega dijela članica EU-a. Uslijedili su višegodišnji pregovori tijekom kojih su formalno ispunjeni brojni uvjeti: reforma pravosuđa, depolitizacije javne uprave, borba protiv korupcije, dok su u hrvatsko zakonodavstvo uvršteni brojni zakoni EU-a. Pregovori su se odužili jer ih je Slovenija godinama blokirala zbog neriješenog graničnog pitanja. Nakon što su ispunjeni svi uvjeti i proveden referendum o pristupanju EU-u, Republika Hrvatska je 1. srpnja 2013. postala 28. članica Europske unije. Pristup Republike Hrvatske EU-u bio je najvažniji, ali i najteži proces, politički, gospodarski, administrativni i društveni, koji je Hrvatska prošla u prvom desetljeću 21. stoljeća. Ponovi Objasni proceduru hrvatskog pristupanja EU. Zašto je Republika Hrvatska tek 22 godine od neovisnosti postala članica EU-a? Koje je reforme trebalo provesti prije ulaska u EU? Temeljem toga zaključi kakav je način upravljanja bio karakterističan za Hrvatsku u prvom razdoblju njezine samostalnost. Istraži koje su prednosti i mane članstva u EU-u te o tome raspravite na nastavi.

Smjesti u prostor i vrijeme U paru osmislite i nacrtajte kronološku tablicu razvoja hrvatskog članstva u NATO-u i EU-u. U tablicu uključite sve najvažnije događaje koji su bitni za Hrvatsku.

Istraži povijesne izvore Koristeći internet i dostupnu literaturu istraži kako su ostale države članice EU-a doživjele ulazak Hrvatske u EU. Izradi prezentaciju u kojoj ćeš navesti izvore koje si koristio po vlastitom odabiru (na primjer, izvatke iz tiska) te izdvojiti one pozitivne i negativne reakcije na hrvatski ulazak u EU. Izrazi vlastiti stav te raspravi o ovoj temi s ostalim učenicima i nastavnikom/com. Koristeći internet i dostupnu literaturu istraži glavne dokumente NATO-a i EU-a, izdvoji glavna načela obje organizacije te ih usporedi s vrijednostima i načelima hrvatskog Ustava.

Objasni uzroke i posljedice Izdvoji i objasni društvene, ekonomske, političke, kulturne uzroke i posljedice hrvatskog ulaska u NATO i EU. O istraženom napravi prezentaciju, dopuni je audiovizualnim izvorima te izrazi vlastiti stav.

Prepoznaj promjene Istraži što se promijenilo, a što ostalo isto kada je u pitanju hrvatsko članstvo u EU od 2013. do danas. Osvrni se na situaciju u kojoj se Hrvatska našla nakon serije potresa u Zagrebu (ožujak 2020.) i onima na području Banovine (prosinac 2020.) te s pandemijom COVID-19 u kontekstu reakcije EU-a.

Sagledaj prošlost Istraži kako se u javnosti gledao ulazak Hrvatske u EU prije samog njezinog pristupanja. Istraži javno mnijenje u novinskim naslovima te usporedi s rezultatima Referenduma za članstvo u Europskoj uniji od 22. siječnja 2012. Ako u svojoj blizini imaš osobe koje su glasale na referendumu, izradi intervju te napiši kratki osvrt. Što bi ti odlučio na referendumu da si tada mogao izraziti vlastiti stav? Objasni svoj stav te o istraženom raspravi s ostalim učenicima i nastavnikom/com.

Usporedi i zaključi Usporedi sličnosti i razlike glavnih zadaća EU-a i NATO-a s onima novoosnovanog saveza BRICS. Uočene sličnosti i razlike prezentiraj Vennovim dijagramom, te posebice hrvatsku ulogu u NATO-u i EU-u u kontekstu odnosa ovih saveza. Izrazi vlastiti stav.

149

1. poglavlje

13. POLITIKA I POKRET NESVRSTANIH (IZBORNA TEMA) Nakon pobjede nad fašizmom, sile saveznice iz Drugoga svjetskog rata podijelile su se po ideološkoj razdjelnici i raslojile svijet u blokove i vlastite interesne sfere. Uz SAD kao predvodnicu zapadnih sila stale su zemlje privržene kapitalizmu, demokraciji i antikomunizmu. Uz Sovjetski Savez stajale su zemlje koje su prihvatile ili im je nametnut socijalistički društveni ustroj. Blokovi su formirali svoje vojne saveze, kao i niz drugih organizacija koje su učvršćivale gospodarske i političke veze unutar blokova. Prvo krupno istupanje iz sovjetskog bloka bio je sukob Jugoslavije i SSSR-a oko Rezolucije Informbiroa 1948. godine. Istovremeno je nezadovoljstvo raslo na Zapadu, pogotovo u kolonijama europskih sila, koje su na razne načine nastojale ostvariti nezavisnost. Dr150 žave u Africi i Aziji postajale su nezavisne nakon dugogodišnjih sukoba ili ratova poput onih u Keniji, Alžiru ili Vijetnamu. Usred velikog vala dekolonizacije događale su se i neke neuspješne kolonijalne avanture poput Sueske krize 1956. godine. Države koje su od sredine 1950-ih bile sve više pritisnute između dva bloka, tražile su izlaz u novoj političkoj formi, okupljanju oko principa antikolonijalizma i neutralnosti u sukobima Zapada i Istoka, što je kasnije postalo poznato kao Pokret nesvrstanih.

Ključni politički vođe u stvaranju trećeg bloka zemalja na Bandunškoj konferenciji 1955. godine. Istraži koje su sve politički vođe i kojih zemalja prikazani na fotografiji.

Među prvim potezima u formiranju trećeg bloka zemalja bilo je održavanje Bandunške konferencije 1955. godine u Indoneziji, gdje se okupio veći broj afričkih i azijskih zemalja, koje su zbrojem svojih stanovništava zajedno činile preko 50 % svjetske populacije. U završnom dokumentu te konferencije proklamirana su načela poštovanja ljudskih prava, miroljubivog rješavanja međunarodnih problema, nužnosti prihvaćanja odluka Ujedinjenih nacija, nemiješanja u unutarnje prilike u drugim državama, dokidanja rasne i svih drugih oblika diskriminacije. U srpnju 1956. godine na Brijunima sastali su se predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito, predsjednik Egipta Gamal Abdel Naser i indijski premijer Jawaharlal Nehru. Oni su se u zajedničkoj izjavi nakon tog

Josip Broz Tito, Jawaharlal Nehru i Gamal Abdel Naser na Brijunima 1956. godine

POLITIKA

Sudionici prve konferencije nesvrstanih država u Beogradu 1961. godine

sastanka složili da je potrebno u daljnjim sastancima i skupovima afirmirati principe miroljubive i aktivne koegzistencije, raditi na smanjivanju napetosti između država, činiti daljnje napore u razoružanju, ubrzati ekonomski razvoj nerazvijenih područja svijeta, osigurati uvjete za mirnu i nesmetanu trgovinu među državama, a u svim aspektima vanjske politike djelovati sukladno odlukama Ujedinjenih nacija. Načelno su se založili za ukidanje kolonijalnih režima i slobodu potlačenih naroda, a identificirali su i kritične točke

sukoba u svijetu poput podijeljene Njemačke, rata u Alžiru i nepriznanja Narodne Republike Kine kao dijela međunarodne zajednice. U rujnu 1961. godine u Beogradu organizirana je prva konferencija nesvrstanih država sa 25 prisutnih predstavnika država i tri promatrača, čime je i službeno bio osnovan Pokret nesvrstanih pod neformalnim vodstvom Tita, Nehrua i Nasera. Šefovi država zastupljenih na konferenciji založili su se za nemiješanje u unutarnje poslove država, a načelo aktivne 151

IZVORI

Izvadak iz izjave о opasnosti od rata i apel za mir, Beograd, 6. rujna 1961. 1. Ova Konferencija šefova država i vlada vanblokovskih zemalja duboko je zabrinuta što, čak i pored već postojeće zategnutosti, ozbiljna i kritična situacija kao nikada ranije prijeti svijetu neposrednom i zloslutnom mogućnošću sukoba koji bi se kasnije skoro sigurno mogao razviti u svjetski rat. U ovo doba atomskog oružja i nagomilavanja sredstava za masovno razaranje takav sukob i rat neizbježno bi doveli do pustošenja dosad neviđenih razmjera, ako ne i do uništenja svijeta. 2. Ova Konferencija smatra da se ta katastrofa mora izbjeći i da je stoga neodložno i hitno potrebno da zainteresirane strane, a naročito SAD i SSSR, odmah obustave svoje ratne pripreme i korake vršene u posljednje vrijeme, da ne poduzimaju nikakve mjere koje bi mogle otežati situaciju ili doprinijeti njenom daljem pogoršanju, i da ponovo započnu pregovore za mirno rješenje postojećih razmimoilaženja između njih, s dužnim poštovanjem načela Ujedinjenih nacija, kao i da ustraju u pregovorima sve dok i oni i ostali narodi svijeta ne ostvare potpuno razoružanje i trajni mir. 3. Dok danas odluke koje vode ratu ili miru zavise od tih velikih sila, posljedice pogađaju cijeli svijet. Stoga su sve države i narodi trajno zainteresirani i stalo im je da stavovi i postupci velikih sila budu takvi da čovječanstvu omoguće napredak na putu ka miru i blagostanju, a ne ka kobnom uništenju. Znajući pouzdano da oni žele mir, ova Konferencija apelira na Predsjednika SAD i Predsjednika Ministarskog savjeta SSSR da što hitnije uspostave neposredan kontakt kako bi otklonili sukob koji prijeti i uspostavili mir. 4. Ova Konferencija izražava ozbiljnu nadu da će sve nacije, koje nisu ovdje predstavljene, svjesne krajnje težine situacije uputiti sličan apel vođama dotičnih sila izražavajući i ističući želju i riješenost cjelokupnog čovječanstva da dočeka ostvarenje trajnog mira i sigurnosti za sve nacije. (Leo Mates, Nesvrstanost: teorija i savremena praksa, Beograd 1970., 393-394). Koje su krize mogle dovesti do svjetskog rata u periodu Prve konferencije nesvrstanih 1961. godine?

1. poglavlje

Današnje članice Pokreta nesvrstanih (tamnoplava boja) i zemlje promatrači (svijetloplava boja)

miroljubive koegzistencije u hladnoratovskom svijetu 152 prezentiran je kao put suradnje i razvoja razumijevanja među narodima i državama, kao i put mirnog izbjegavanja mogućega Trećega svjetskog rata čije bi posljedice bile nesagledive. Osim afričkih, azijskih i južnoameričkih, Jugoslavija je bila jedina europska država prisutna na konferenciji. U narednom periodu pokret nesvrstanih je rastao, a ključni trenuci bile su konferencije šefova država kojima je pridavano veliko značenje i publicitet u suvremenim medijima. Nakon konferencije u Alžiru 1973. godine ovi su skupovi prerasli u velike sastanke na vrhu koje se sazivalo svake tri godine. Pokret je u periodu između konferencija vodio šef države domaćina prethodne konferencije, a kao stalno radno tijelo 1973. je osnovan Koordinacijski biro. Osim promoviranja mira kao osnovnog načela, razvijali su se razni oblici suradnje među državama, napose trgovinska, ekonomska, kulturna i obrazovna suradnja. Doduše, unatoč zalaganju za miroljubiva rješenja svjetskih i međudržavnih problema, nerijetko su članice vodile ratove i vršile agresije na druge države. Razmjena tehnologija i sirovina osiguravala je ekonomski povoljne rezultate. Posebno je to bilo vidljivo u slučaju Jugoslavije, gdje su na raznim infrastrukturnim, ekonomskim, zdravstvenim ili vojnim pro-

jektima diljem nesvrstanih zemalja radili stručnjaci i radnici iz jugoslavenskih republika. Politiku dekolonizacije poticalo se s uvjerenjem da osamostaljivanje bivših kolonija s jedne strane jača mirno rješavanje svjetskih problema, a s druge strane pomaže jačanju ideje nesvrstanosti i samog pokreta kako bi potrebe zemalja u razvoju bile bolje zastupljene na globalnoj političkoj pozornici. Od kraja 1970-ih Pokret nesvrstanih posebnu je pozornost posvećivao problematici odnosa tzv. globalnog Sjevera i Juga, odnosno razvijenih i nerazvijenih zemalja, naglašavajući potrebu ravnomjernijeg ekonomskog razvoja na svjetskoj razini, ukidanja povlaštenog položaja pojedinih svjetskih valuta, oprosta dugova zemljama koje ga nisu mogle otplatiti i poticanju investicijskog zamaha u zemalja u razvoju. Rast pokreta omogućio je skupini nesvrstanih zemalja važnu ulogu u donošenju rezolucija Ujedinjenih nacija, ali i sudjelovanje u pregovorima o okončanju raznih lokalnih ratova. Velik broj država u pokretu primjenjivao je neke oblike socijalističke ideologije u svojim domaćim politikama, a u većem broju nesvrstanih država na vlasti su se održavali nedemokratski režimi. Iako se sam pokret strogo ograđivao od privrženosti blokovima, mnoge su države surađivale s njima, a neke poput Kube su u znatnijoj mjeri ovisile o pomoći SSSR-a. Također,

POLITIKA Objasni uzroke i posljedice ZANIMLJIVOST JAVNO ZDRAVSTVO I POKRET NESVRSTANIH Zagrebačka bolnica „Vuk Vrhovac“, Sveučilišna klinika za dijabetes i endokrinologiju, sudjelovala je od kraja 1970-ih u programima liječenja dijabetesa u zemljama u razvoju, pod raznim programima Svjetske zdravstvene organizacije. Nakon što je bolnica 1979. postala centar za distribuciju informacija o dijabetesu za zemlje u razvoju, liječnici i znanstvenici iz ove bolnice kao savjetnici su surađivali na raznim projektima i obrazovanju liječnika u sljedećim zemljama: Bangladešu, Brazilu, Cipru, Egiptu, Indiji, Kini, Libiji i drugima.

u raznim svjetskim krizama, neke države iz Pokreta nesvrstanih davale su podršku sovjetskim stavovima. Posebno je važna bila konferencija u Havani 1979. godine, na kojoj je otklonjen pokušaj kubanskog vodstva da se Pokret nesvrstanih približi sovjetskoj sferi. Poslije urušavanja komunističkog bloka i SSSR-a u godinama nakon 1989. godine, Pokret nesvrstanih je izgubio političko značenje koje je imao tijekom hladnog rata. Pokret i dalje postoji, trenutačno ima 120 članica, a u njemu Republika Hrvatska ima status države promatrača. Pokret se posljednjih godina bavio problematikom velike ekonomske recesije nakon 2008., globalnom ekonomskom nejednakošću i pitanjima ravnomjernog razvoja, opasnošću koje klimatske promjene predstavljaju za globalni Jug, kao i nekoordiniranošću djelovanja Ujedinjenih nacija. Smjesti u prostor i vrijeme Na temelju teksta u udžbeniku označi na povijesnom zemljovidu blokovske podijele svijeta nakon Drugoga svjetskog rata te područja zemalja članica Pokreta nesvrstanih. Što možeš zaključiti iz navedene karte? Izradi kronološku tablicu tijeka nastanka Pokreta nesvrstanih te ključne događaje od njegovog osnutka pa sve do suvremenog doba.

Istraži povijesne izvore Istraži uz pomoć interneta koji su to projekti bila djela jugoslavenskih radnika u zemljama članicama Pokreta nesvrstanih. Napiši sastavak i popratnu prezentaciju koju ćeš obogatiti slikovnim prilozima.

Izradi prezentaciju na kojom ćeš, koristeći se slikovnim prikazima, pojasniti osnovne uzroke, tijek i posljedice politike Pokreta nesvrstanih na lokalnu, regionalnu i svjetsku politiku 20. stoljeća. Ako je moguće, potkrijepi prezentaciju sa što više multimedijskih sadržaja.

Prepoznaj promjene Uz pomoć teksta u udžbeniku i interneta, istraži nekadašnji (u sklopu Jugoslavije) i sadašnji položaj Hrvatske u Pokretu nesvrstanih. Usporedi važnost članstva Hrvatske u Pokretu nesvrstanih u politici 20. i 21. stoljeća. Misliš li da Hrvatska treba biti dijelom takvog pokreta ili ne? Napiši kratki osvrt i argumente prodiskutiraj na satu s ostalim učenicima i nastavnikom.

Sagledaj prošlost Ciljano istraži biografije Tita, Nehrua i Nasera u knjižnici ili na internetu te u usporednoj tablici navedi razloge / motive zbog kojih su svaki od njih svoje zemlje udružili u Pokret nesvrstanih. Na kraju napiši sastavak u kojem ćeš navesti sličnosti i različitosti. O istraženom prokomentiraj na satu zajedno s ostatkom učenika iz razreda i nastavnikom/ com.

Usporedi i zaključi Dodatno istraži koncept neutralnosti u povijesti te potkrijepi primjerima koje si u dosadašnjem školovanju spomenuo i naučio na nastavi povijesti te ih usporedi s politikom i idejom neutralnosti Pokreta nesvrstanih. Što zaključuješ?

153

1. poglavlje

14. ZNAMENITI BORCI ZA LJUDSKA PRAVA U 20. STOLJEĆU (ODABRANI PRIMJERI) (IZBORNA TEMA) Prije 20. stoljeća nikad u javnoj svijesti nije bio prisutan tako velik broj globalno utjecajnih ličnosti koje su se borile za zaštitu ljudskih prava. Od 1901. godine dodjeljuje se Nobelova nagrada za mir, čime se na samom početku stoljeća koje je obilježio iznimno velik broj ratova, postigla dodatna vidljivost raznih individualnih ili kolektivnih doprinosa ostvarivanju mira i borbe za ljudska prava. Ta je borba često bila usko povezana sa postizanjem raznih političkih prava (poput prava glasa za žene ili manjinske zajednice), kao i s velikim ideološkim sustavima poput liberalizma ili komunizma. 154 Među najpoznatijim borcima za ljudska prava u 20. stoljeću ističe se ime Mohandasa Karamchanda Gandhija (1869. – 1948.), poznatog i kao Mahatma (sanskrt. velika duša). Gandhi je rođen u Indiji, ali je pravo diplomirao u Londonu, nakon čega je ubrzo Mohandas K. Gandhi, poznatiji kao Mahatma Gandhi. emigrirao u Južnu Afriku, gdje je bio jedan od pred- Studijska fotografija snimljena 1931. godine u Londonu IZVORI

Mahatma Gandhi je višekratno izlagao načela vlastite borbe: Pasivni otpor je metoda zaštite prava podnošenja osobne patnje; to je obrnuto od oružanog otpora. Kada odbijem učiniti ono što se protivi mojoj savjesti, upotrijebit ću silu svoje duše. Na primjer, današnja vlada je izdala zakon koji se primjenjuje i na mene. Meni se taj zakon ne sviđa. Ako, koristeći silu, natjeram vladu da opozove taj zakon, primjenjujem ono što možemo nazivati tjelesnom silom. Ako se ne pridržavamo zakona i prihvatimo kaznu za kršenje tog zakona, onda primjenjujem silu duše. To uključuje žrtvovanje samoga sebe. (...) Nenasilje je najveća snaga čovječanstva. To je snaga veća od najmoćnijeg oružja razaranja koje je stvorila čovjekova genijalnost. Razaranje nije zakon ljudskih bića. Čovjek živi slobodno, spreman je umrijeti čak i od ruke svog brata, ako tako mora biti, ali nikada nije spreman ubiti ga. Svako ubojstvo ili povreda, bez obzira na to zbog čega se događa, izvršeno ili nametnuto drugome, zločin je protiv čovječanstva. (...) Isto kao što treba naučiti vještinu ubijanja kad se spremamo za nasilje, tako treba naučiti i umirati kad se spremamo za nenasilje. Nasilje ne znači oslobađanja od straha, nego pronalaženje načina da se suzbije uzrok straha. Nenasilje, s druge strane, nema uzroka za strah. Poklonik nenasilja mora razvijati spremnost za najveću žrtvu kako bi se oslobodio straha. On ne mari ako izgubi zemlju,bogatstvo, život. Onaj koji nije svladao strah ne može provoditi ahimsu [neozlijeđivanje, nenasilje] do savršenstva. Poklonik ahimse ima samo jedan strah, a to je strah od Boga. (...) Stoga je uvježbavanje nasilja sasvim suprotno uvježbavanju nasilja. Nasilje je potrebno da se zaštite izvanjske stvari, nenasilje služi zaštiti Atme [duša, vlastito „ja” svake osobe], zaštiti čovjekove časti. (Mahatma Gandhi, Svi su ljudi braća. Autobiografska razmišljanja, Zagreb 2003., 98-102). Objasni osnova načela borbe Mahatme Gandhija. Odredi svoj stav prema njima.

POLITIKA

ZANIMLJIVOST U noći prije atentata, Martin Luther King je predvidio mogućnost svoje rane smrti. Došao je u Memphis u Tenneseeju dati podršku štrajkašima gradskog komunalnog poduzeća u borbi za radna prava. Govor je zaključio sljedećim riječima: Pred nama su teški dani. Ali za mene više nije važno jer sam došao navrh gore. Za mene nije važno. Kao i svi volio bih dugo živjeti. Dug život ima svoje prednosti. Ali to me više ne brine. Želim vršiti Božju volju. Bog mi je dao da se popnem navrh gore. Pogledao sam dolinu i vidim obećanu zemlju. Možda u nju neću stići s vama. Ali, želim da znate da ćemo mi, kao narod, doći u obećanu zemlju!

vodnika u borbi za prava indijskih imigranata. Iako je dotad bio lojalan podanik Britanskog imperija, suočavanje s diskriminacijom na svakodnevnoj razini natjeralo ga je na ponovno promišljanje vlastitih stavova. Nakon što su vlasti u južnoafričkoj provinciji Natal pokušale ograničiti pravo glasa Indijcima, Gandhi je pokrenuo političku organizaciju Natalski indijski kongres. Za vrijeme Burskog rata vodio je jedinice indijskih bolničara. Iako na početku nije pokazivao istu razinu interesa prema diskriminaciji Indijaca i crnačkog stanovništva Južne Afrike, nehumani odnos britanske vojske prema zuluanskim pobunjenicima tijekom ustanka plemena Zulu 1906. učvrstio ga je u stavu da je potrebna suradnja indijske manjine i crnačke većine radi dokidanja bjelačkih rasnih predrasuda i diskriminacije. Nakon povratka u Indiju 1915. postao je jedan od vođa Indijskog nacionalnog kongresa te je 1920. pokrenuo kampanju građanskog neposluha. U tom periodu prihvatio je jednostavnu odjeću koju je nosio do kraja života kako bi se i u javnoj slici poistovjetio s najpotlačenijim indijskim siromasima. Gandhi se zalagao za pasivni otpor vlastima i nesuradnju u raznim domenama javne vlasti poput uprave ili obrazovnog sustava. Nakon neuspjeha prve kampanje dvije je godine proveo u zatvoru. Druga kampanja neposluha također je završila neuspješno, ali je dodatno inspirirala indijske široke mase na otpor kolonijalnim strukturama i raširila poruku nenasilnog i pasivnog otpora potlačenih. Nakon razilaženja u stavovima o opravdanosti mirnog otpora sa svojim bliskim suradnikom Jawaharlalom Nehruom, Gandhi se povukao iz javnog života. Tijekom Drugoga svjetskog rata podržavao je nastojanja Britanaca i

Martin Luther King s predsjednikom SAD-a Lyndonom B. Johnsonom u Ovalnom uredu

osuđivao Hitlerovu osvajačku i rasističku politiku, ali je ipak zbog poziva na dekolonizaciju Indije uhićen i sve do 1944. interniran. Indijski oslobodilački pokret ostvario je suradnju s Britancima nakon izbora nove laburističke vlasti u Ujedinjenom Kraljevstvu 1945. godine. Gandhi se u posljednjim godinama života protivio podjeli Indije na većinski muslimanski i većinski hinduistički dio. Neredi i vjersko nasilje učvrstili su ga u tim pogledima, protiv kojih se borio 155 štrajkom glađu i propovijedanjem nenasilja. Ubijen je 1948. u atentatu koji je počinio hinduistički nacionalist nezadovoljan Gandhijevom politikom nenasilja. Ponovi Objasni pojam pacifizam te na primjeru Mahatme Gandhija navedi sredstva i metode kojima se koristio u borbi protiv nasilja i britanskog kolonijalnog tlačenja Indijaca. Što misliš o politici pacifizma? Diskutiraj o toj temi s ostalim učenicima i nastavnikom.

Poštovanje načela nenasilja u borbi za ljudska prava posebno je došlo do izražaja u američkom primjeru, kada je široka koalicija boraca za prava Afroamerikanaca, pod vodstvom baptističkog propovjednika Martina Luthera Kinga (1929. – 1968.), nosila pokret koji je za cilj imao političku i ekonomsku emancipaciju crnačke populacije SAD-a, u prvim godinama na američkom Jugu, a kasnije diljem cijele države. Povod za početak velikog prosvjeda bio je čin Rose Parks (1913. – 2005.), koja je 1. prosinca 1955. godine u Montgomeryju u Alabami odbila prepustiti mjesto bijelcu u autobusu, čime je započeo prosvjed i sudski proces protiv rasne segregacije u javnom prije-

1. poglavlje

IZVORI

156

Ulomak iz govora Martina Luthera Kinga u Washingtonu 1963. godine: Kažem vam danas, prijatelji moji, da ja usprkos teškoćama i trenutnim razočaranjima, još snivam jedan san, a taj je san duboko ukorijenjen u američkome snu. Snivam da će jednoga dana ova zemlja ustati i živjeti u punom smislu svoga kreda: “Mi ove istine držimo bjelodanima; svi su ljudi stvoreni jednaki.“ Snivam da će jednoga dana na purpurnim brežuljcima Georgije sinovi negdašnjih robova i sinovi negdašnjih robovlasnika moći zajedno sjediti za istim stolom bratstva. Snivam da će jednoga dana čak i država Mississippi, pusta zemlja koju danas žežu nepravda i tiranija, biti pretvorena u oazu slobode i pravde. Snivam da će jednoga dana moje četvero dječice živjeti u zemlji u kojoj ih se neće vrednovati po boji njihove kože, već po osobinama njihove duše. To danas snivam. Snivam da će se jednoga dana država Alabama, koja danas ima guvernera iz čijih usta teku samo riječi zabrane, poništenja i ukinuća, pretvoriti u državu u kojoj će se mali crni dječaci i djevojčice držati za ruke s malim bijelim dječacima i djevojčicama, kročeći zajedno i složno, kao braća i sestre. To danas snivam. Snivam da će jednoga dana sve nizine uzdići, a svi brežuljci i planine pretvoriti u nizine. Nepristupačni predjeli postat će pitoma polja, a sve neravno i grubo izravnat će se i zagladiti. Objavit će se slava Gospodnja, i svi će ljudi to gledati zajedno. To je naša nada. To je vjera s kojom se ja vraćam na Jug. Ta će nam vjera pomoći da iz planine očaja i beznađa isklešemo kamen nade. Ta će nam vjera pomoći da zaglušne svađe u našoj zemlji pretvorimo u milozvučnu simfoniju bratstva. S tom vjerom moći ćemo zajedno raditi, zajedno moliti, mučiti se zajedno, ići u tamnicu zajedno, boriti se za slobodu zajedno, znajući da ćemo jednoga dana biti uistinu slobodni. To će biti dan kada će sva djeca Božja moći zapjevati s novim značenjem: O tebi, zemljo moja, / Sveta zemljo slobode, / O tebi pjevam: / Zemljo gdje očevi mi umriješe, / Zemljo što ponos misionara bješe / Sa svih visova tvojih planinskih / Nek’ odzvanja sloboda. Ako je Americi postati uistinu velikom zemljom, to se mora obistiniti. I zato nek’ odzvanja sloboda s čudesnih vrhunaca New Hampshirea. Nek’ odzvanja sloboda iz silnih planina države New York. Nek’ odzvanja sloboda s obronaka Allegheina u Pennsylvaniji! Nek’ odzvanja sloboda iz snijegom pokrivenog Stijenjaka u Coloradu! Nek’ odzvanja sloboda sa zaobljenih vrhova Kalifornije! I ne samo to: nek’ odzvanja sloboda s planine Stone u Georgiji! Nek’ odzvanja sloboda s planine Lookout u Tennesseeju! Nek’ odzvanja sloboda sa svih brda i krtičnjaka Mississippija. Sa svih gora nek’ odzvanja sloboda. Kada slobodi dopustimo da odzvanja iz svakog sela i zaselka, iz svake države i iz svakoga grada, moći ćemo požuriti osvit velikog dana kad će sva djeca Božja, crnci i bijelci, Židovi i nežidovi, protestanti i katolici, držeći se za ruke, moći zapjevati riječi drevne crnačke duhovne pjesme: “Najzad slobodni! Najzad slobodni! Budi hvala Bogu Svemogućem, najzad smo slobodni!“

Istraži koji su bili ciljevi Martina Luthera Kinga u borbi za ljudska prava. Koju je metodu primjenjivao u svojoj borbi?

vozu. Bojkot javnog prijevoza prekinut je tek nakon što je američki Vrhovni sud presudio u korist Parks i prosvjednika. Ovo je bila prva velika javna manifestacija pod vodstvom Luthera Kinga, koji se nakon toga aktivno angažirao u borbi protiv diskriminacije crnačke manjine u organizaciji Southern Christian Leadership Conference (Konferencija južnoga kršćanskoga rukovodstva). Zbog vođenja prosvjeda uhićen je 29 puta. Poznati govor „Snivam“ (engl. I have a dream) održao je 1963. pred spomenikom Abrahamu Lincolnu u Washingtonu. Iste godine vodio je prosvjed za ekonomsku jednakost u Alabami, a u prosincu 1964. predvodio je marš od Selme do Montgomeryja u prilog borbi za pravo glasa Afroamerikanaca kojima se dotad u dijelovima američkog Juga onemogućavalo da pristupe izborima. Dodijeljena mu je 1964. Nobelo-

va nagrada za mir. King je surađivao s demokratskim administracijama Johna F. Kennedyja i Lyndona B. Johnsona i dao je važan poticaj za donošenje Zakona o glasačkim pravima 1965. godine. Razočaran američkim sudjelovanjem u Vijetnamskome ratu, sudjelovao je 1967. u prosvjedima za mir, a 1968. posvetio se borbi protiv siromaštva u crnačkoj populaciji. Ubijen je 1968. godine. Na drugom kraju svijeta, u Sovjetskom Savezu, borba za ljudska prava podrazumijevala je najčešće borbu za slobodu mišljenja, izražavanja i slobodu demokratskog izbora. Među najpoznatijim borcima za ljudska prava u SSSR-u bio je disident Andrej Dmitrijevič Saharov (1921. – 1989.) koji je od suradnika na sovjetskom nuklearnom programu 1960-ih postao protivnik nuklearnog oružja. Svoje je tekstove često sam

POLITIKA

Policijska snimka Rose Parks nakon uhićenja u prosincu 1955. godine. Rosa Park je bila antisegregacijska aktivistkinja i od prosinca 1943. tajnica NAACP-a (Nacionalnog udruženja za napredak obojenih) u Montgomeryju. Godine 1955. prikupljala je novac za jamčevinu kako bi se pustile iz zatvora druge mlade crnkinje uhićene te godine jer su također odbile stajati u autobusima u Montgomeryju, ali koje drugi afromerički vođe nisu smatrali podesnima da budu glasnogovornice antisegregacijske kampanje. Uz pomoć interneta istraži ulogu NAACP-a u novijoj američkoj povijesti te o tome napiši sastavak.

izdavao (tzv. samizdat) i u ilegali su kružili sovjetskim disidentskim krugovima. Dodijeljena mu je 1975. Nobelova nagrada za mir. Nakon kritiziranja sovjetske invazije na Afganistan, otjeran je u unutarnji egzil u Nižnji Novgorod (ondašnji Gorki), gdje je ostao do 1986. kad mu je novoizabrani vođa sovjetskih komunista Mihail Gorbačov dozvolio povratak u Moskvu. Preminuo je 1989. u Moskvi nedugo nakon što je izabran za zastupnika u sovjetskom parlamentu. Od 1988. se u Europskom parlamentu dodjeljuje Nagrada Saharov za slobodnu misao. Jedan od najistaknutijih boraca za ljudska prava bio je i Nelson Mandela (1918. – 2013.). Od 1944. djelatan u stranci Afričkom nacionalnom kongresu (ANC), svjedočio je nakon izbora 1948. donošenju sustavnih zakonskih odredaba koje su uvele punu pravnu, upravnu, kulturnu i ekonomsku segregacijsku politiku (aparthejd), a koja je utemeljila prevlast bjelačke manjine nad nebjelačkom većinom. Otad se Mandela angažirao u borbi protiv tog sustava, stječući sve veći ugled. Po uzoru na metodu nenasilnog otpora Mahatme Gandhija vodio je 1952. Kampa-

Andrej Saharov i njegova supruga, aktivistkinja za ljudska prava i pedijatrica Jelena Bonner (1923. – 2011.) 1988. godine. Ona je u njegovo ime primila Nobelovu nagradu dodijeljenu 1975. godine. Bila je žestoka kritičarka Mihaila Gorbačova, čak i dok je njezin suprug nastojao s njim surađivati. Kad je 1990. godine Gorbačovu dodijeljena Nobelova nagrada, zatražila je od Nobelovog povjerenstva da ukloni Saharovljevo ime s popisa dobitnika, ali je povjerenstvo to odbilo.

nju prkosa protiv nepravednih zakona, zbog koje je 157 uhićen i uvjetno osuđen. Iste je godine sa suradnikom otvorio prvi isključivo crnački odvjetnički ured u Johannesburgu. Sve više na udaru državnih vlasti, opet je uhićen 1955. te mu je, zajedno s drugim aktivistima, suđeno u veleizdajničkom procesu. Iako su svi 1961. oslobođeni, Mandela se povukao u ilegalu. Prethodno je podupro i nasilnu borbu protiv aparthejda nakon što je policija 1960. u Sharpevilleu ubila 69 nenasilnih crnih prosvjednika, muškaraca, žena i djece. Kad ne samo da nije uspio pokušaj da se vlasti nenasilnim sredstvima prisile na napuštanje rasističke politike, nego je i državno nasilje pojačano, pa je ANC i službeno zabranjen, Mandela je potkraj 1961. preuzeo vodstvo oružanog krila ANC-a. Uhićen je 1962. te najprije osuđen na vremensku zatvorsku kaznu, a potom i na doživotni zatvor zbog planiranja oružane borbe. Zbog zastupanja oružanog otpora u borbi za ljudska prava bio je označen i kao terorist. Iz zatvora ga je 1990. pustila nova vlada na čelu s F. W. de Klerkom. Mandela je tada objavio politiku pomirenja koju je još u zatvoru pripremio u tajnim razgovorima s predstavnicima režima. Postavši 1991. predsjednik ANC-a, vodio je pregovore s državnim vrhom o uklanjanju aparthejda, a kao prvi crnački predsjednik

1. poglavlje

Objasni uzroke i posljedice Izdvoji i objasni društvene, ekonomske, političke, kulturne uzroke i posljedice događanja u SAD-u u 20. stoljeću. Svoje zaključke prikaži grafički koristeći se sa što više audiovizualnih materijala.

Istraži povijesne izvore

Na svojoj predsjedničkoj inauguraciji 10. svibnja 1994. Nelson Mandela podigao je ruku Frederiku Willemu de Klerku koji je, kao predsjednik Republike Južne Afrike (1989. – 1994.), imao bitnu ulogu u procesu ukidanja aparthejda. Mandela i De Klerk zajedno su 1993. dobili Nobelovu nagradu za mir. Razmisli zašto je Mandela podigao De Klerku ruku.

države (1994. – 1997.) provodio preustroj zemlje u skladu s napuštanjem aparthejda i idejom pomirbe. 158 Ne podlegavši iskušenjima moći i novca, povukao se s vlasti i iz djelatnog političkog života te je, po svojem tradicionalnom rodovskom imenu poznat i kao Madiba, izrastao u oca (tata) nove nacije. Ponovi Objasni pojam rasna segregacija na primjeru osobe Martina Luthera Kinga i situacije na američkom Jugu sredinom 20. stoljeća. Kada, zašto i na koji način je donesen Zakon o glasačkim pravima u SAD-u? Ocijeni njegovu važnost u vremenu i za vrijeme kada je donesen te njegov utjecaj na trenutačnu situaciju u SAD-u. Koja je razlika u načinu borbe za ljudska prava između SAD-a i SSSR-a? Usporedi dvije koncepcije borbe za ljudska prava, Gandhijevu i Mandelinu.

Smjesti u prostor i vrijeme U paru osmislite i nacrtajte kronološku tablicu razvoja borbe protiv rasne segregacije, kolonijalnog terora i aktivizma za pravo misli. U tablicu uključite sve najvažnije događaje i osobe koji su značajni za oblikovanje navedenih borbi. Istraženo prokomentirajte s ostalim parovima i nastavnikom/ com na satu.

Pogledaj igrani filmove Gandhi (1982., redatelj Richard Attenborough) i Selma (2014., redatelj Ava DuVernay) te napravi usporednu tablicu u kojoj ćeš zabilježiti sličnosti i razlike između filmova i stvarnosti. Napiši kratki osvrt na filmove koristeći se znanjima koje si naučio/la o borbi za ljudska prava te izrazi osobni stav na temu koju obrađuju.

Prepoznaj promjene Dodatno istraži osobe koje su se tijekom 20. stoljeća borile za ljudska prava te napiši sastavak i zaključi gledajući današnjicu je li došlo do pomaka u značaju i važnosti ljudskih prava u svijetu ili ne? Smatraš li da je pojava tehnologije i društvenih mreža doprinijela jačanju ljudskih prava ili ju je unazadila? Argumentiraj i objasni svoje stavove.

Sagledaj prošlost Definiraj i dodatno pojasni pojam političkog disidenta te zaključi ima li danas moderna Rusija istu ili sličnu društveno-političku praksu. Izrazi svoj stav o takvoj politici i borbi za ljudska prava. Istraži koristeći dodatne dostupne izvore i internet disidente 21. stoljeća te napiši sastavak o istraženom.

Usporedi i zaključi Istraži pokret Black Lives Matter koji se oformio u 21. stoljeću, a bavi se problematikom rasne nejednakosti u SAD-u te usporedi njegove ciljeve i metode borbe protiv nejednakosti s onom u vrijeme rasne segregacije i dobom Martina Luthera Kinga sredinom 20. stoljeća. Napiši sastavak i izradi prezentaciju u kojoj ćeš usporediti oba pokreta i zaključiti sličnosti i različitosti. Ne zaboravi izraziti vlastiti stav o istraženom.

2Društvo

+IZBORNE TEME: 1. Godina 1968. u svijetu, Europi i Hrvatskoj 2. Ljudska, građanska i manjinska prava u 20. i 21. stoljeću 3. Montirani sudski procesi u 20. i 21. stoljeću 4. Veliki govori 20. stoljeća

ISHOD POV SŠ A.4.1. Učenik prosuđuje međusobne odnose različitih društvenih skupina te dinamiku društvenih promjena u Hrvatskoj, Europi i svijetu u prvoj polovici 20. stoljeća.

NAKON UČENJA SLJEDEĆIH NASTAVNIH JEDINICA MOĆI ĆETE:

- prosuđivati utjecaj demokratskih i totalitarnih sustava u 20. stoljeću na život pojedinaca i skupina - prosuđuivati uzroke, obilježja i posljedice antisemitizma u svijetu, Europi i Hrvatskoj te holokaust, progone i stradanja ljudi u totalitarnim režimima na rasnoj, ideološkoj, nacionalnoj i vjerskoj osnovi - analizirati posljedice ratova 20. stoljeća s obzirom na višestruke promjene u društvu

2. poglavlje

1. DRUŠTVENI RAZVOJ HRVATSKE, EUROPE I SVIJETA U MEĐURATNOM RAZDOBLJU: DRUŠTVO I SVAKODNEVICA U PARLAMENTARNOJ DEMOKRACIJI I TOTALITARIZMIMA Društvo i svakodnevica u zemljama parlamentarne demokracije 160 Društvo koje je proizašlo iz kaosa Prvoga svjetskog rata, teška epidemije španjolske gripe, poslijeratnih revolucija i štrajkova, bilo je umorno i iscrpljeno od žrtava, napornog ratovanja i velikih gubitaka te željno zabave, opuštanja, ali i iskušavanja noviteta. Stoga su u dvadesetih godina dvadesetoga stoljeća glavne misli vodilje u društvima parlamentarne demokracije bile uživanje u svakom mogućem blagostanju i zabavama te spremnost na promjene i na sasvim jedan novi način života. Ovo je razdoblje dobilo i poseban naziv – lude dvadesete. Emancipacija žena, nova moda, novi glazbe-

ZANIMLJIVOST Neposredno nakon okončanja Prvoga svjetskog rata SAD je zastupao otvorenu migracijsku politiku, što je dovelo do pomanjkanja radnih mjesta i pada radničkih plaća. Nezadovoljstvo je potaknulo obnovu i jačanje pokreta Ku Klux Klan, koji se zalagao za „stopostotni amerikanizam“. U Klan su primani isključivo starosjedilački bijelci protestanti, a kampanje su se vodile protiv katolika, Židova, imigranata i crnaca. Članstvo je Klanu toliko poraslo da je u jednom trenutku preuzeo vodstvo u čak sedam saveznih država SAD-a. Novim, restriktivnim, Zakonom o imigraciji iz 1924. započelo je smanjivanje utjecaja Klana.

ni i plesni stilovi, samo su neka od obilježja 1920ih. Omiljeni plesovi tog vremena bili su charleston, foxtrot i one step. Glazba koja je obilježil te godine bio je džez (eng. jazz) koji je proizašao iz crnačke duhovne glazbe. Drugo važno obilježje ludih dvadesetih bila je moda, jer je odjeća poslijeratnog razdoblja kršila dotadašnja pravila i pomicala granice u boji i stilu. U ženskom odijevanju haljine su osjetno skraćene i dobivaju ravni kroj s resicama ili bez njih, te se stilski približavaju muškim krojevima. Neizostavan detalj bile su i „bubi frizure“. Muški stil postao je opušteniji i odisao je neformalnošću. U modu je došlo cjelodnevno jednostavno i praktično odijelo, a kod mlađih muškaraca sportska odjeća. U svečanim prigodama nosi se smoking, a dugi frak iščezava. Obavezne su dvobojne cipele, simbol muške mode tog doba. Na širenje novog stila utjecali su modni časopisi, koji su sada davali upute o kombinacijama odjeće te postavljali nove trendove. Postali su neizostavni dio životne razbibrige ženske populacije 1920-ih. Časopisi su u reklamiranju počeli koristiti filmske, sportske te glazbene zvijezde, što je ostalo načelo rada modne industrije do danas. Dvadesete godine u SAD-u su bile obilježene i prohibicijom - službenom zabranom prodaje i uživanja alkohola. No želja za razbibrigom je bila jača od zabrane i alkohol se masovno ilegalno proizvodio i prodavao. Tako stvorene zarade postale su osnova za razvoj gangsterskih bandi koje su se međusobno borile za tržište. Uživanju u životu pridonio je i razvitak industrije te razvitak potrošnje pod geslom „kupi sada, plati poslije“ (engl. buy now, pay later), čime su se počeli pojavljivati i prvi potrošački krediti koji su olakšali pla-

DRUŠTVO

Ženski modni stil u 1920-ima

Jednostavan i praktičan muški modni stil u 1920–ima

Mala crna haljina (LBD, Little black dress). Takozvani „LBD“ označio je pravu revoluciju u svijetu mode kad ga je Coco Chanel 1926. prvi put objavila u časopisu Vogue. Dotad se držalo da je crna prikladna samo za žalovanje. Haljina, koja je u Vogueu prozvana „Chanelinim Fordom“ (prema automobilu Model T tvrtke Ford) jer je bila dostupna ženama svih društvenih slojeva te „svojevrsnom odorom za sve žene s ukusom“, ostala je zbog svoje jednostavne elegancije omiljena tijekom Velike gospodarske krize. U 1950-im i 1960-im postala je pomalo i društveni hit prizivajući dašak buntovnosti. Do današnjeg dana mnoge žene smatraju malu crnu haljinu osnovom svoje garderobe

Louis Armstrong (1901. – 1971.), koji se i dandanas smatra jednim od najboljih trubača svih vremena, ali i jednim od najvećih utjecaja na džez-glazbu koja je u 1920-ima ušla u sva kućanstva diljem SAD-a, ali i Europe, obilježio je džez. Njegova su najbolja i najpoznatija djela, koja se slušaju i danas, That’s My Home, Body and Soul i Star Dust

161

2. poglavlje ćanje, a time i konzumerizam. Ubrzano se razvijao i marketing, a reklame uz cestu postale su dio stvarnosti. Jeftini automobili postali su dio svakodnevice, čime se otvorila mogućnost izleta i ljetovanja, a to je poticalo razvoj turizma, koji više nije bio samo povlastica bogatih. Uz automobil popularan je postao i radio, koji je ušao u većinu domova srednjeg sloja stanovništva. Iako je film nastao mnogo prije 1920-ih, postao je pojavom zvučne verzije 1927. godine najomiljenije sredstvo zabave širokih masa stanovništva, a mnoge glumce pretvorio je u svjetske zvijezde. Središte ludih dvadesetih bio je SAD, i to posebice grad New York, odakle su takve navike širile svim zemljama parlamentarne demokracije. Pustoš koja je ostala nakon Prvoga svjetskog rata mnogo jače se osjećala u Europi, što je utjecalo na smanjeni intenzitet uživanja u životnim radostima. Razdoblje koje je u povijesti ostavilo trag kao vrijeme raskoši i apsolutnom uživanju u životu, potrajalo je do 1929. godine i velikoga ekonomskoga sloma koji je počeo u SAD-u i vrlo brzo se prelio na društvo cijeloga svijeta. Tako je nakon velike zabave ludih dvadesetih uslijedila velika 162 depresija mučnih tridesetih godina. Ponovi Što je motiviralo pojavu ludih dvadesetih? Potraži na internetu više podataka o prohibiciji u SAD-u. Što je dovelo do promjene društvenoga života u 1930-im godinama?

Položaj žena u zemljama parlamentarne demokracije i Hrvatskoj Pitanje neravnopravnog položaja žena u društvenom, političkom i gospodarskom životu bilo je predmet spora još od uspostave parlamentarne demokracije u pojedinim državama. Tako su u SAD-u žene još 1788. godine ostvarile pasivno biračko pravo. No ostale su prikraćene za aktivno pravo. Rezultat je bio nastanak sufražetskog pokreta (eng. suffrage – pravo glasa) cilj kojega je bio ravnopravnosti žena i muškaraca u svim

Sufražetkinje su se u borbi za ženska prava služile raznim metodama pritiska na javno mnijenje

područjima javnoga, političkoga i gospodarskog života. Nastao je u 19. stoljeću i glavnina aktivistica je djelovala u državama članicama Britanske zajednice naroda i SAD-u. Pokret se otpočetka zalagao za dva cilja – ravnopravnost u političkom životu i ravnopravnost u plaćama. Sufražetkinje su smatrale kako će aktivnim uključivanjem žena u politiku, kroz glasovanja na izborima i ulaskom u zakonodavna i izvršna tijela vlasti, ukloniti neravnopravnost između spolova u svim područjima života (zaposlenju, obrazovanju). U borbi koristile su se i nasilnim metodama (štrajkovi glađu, paljenje crkvi, razbijanje prozora na zgradi vlade). No sve do Prvoga svjetskog rata rezultati su bili slabi. Sufražetkinje su samo u Novom Zelandu 1893. godine uspjele izboriti za aktivno pravo glasa žena. Tijekom Prvoga svjetskog rata veliki broj muškaraca je bio angažiran na bojišnicama te su žene preuzele veliki dio poslova u gospodarstvu te u ratnoj proizvodnji. Tako su 1916. na polovici svih radnih mjesta u Britaniji bile uposlene žene. Time su žene dokazale ZANIMLJIVOST Među političkim strankama u Kraljevini Jugoslaviji najviše sluha za žensko pitanje imali su Hrvatska seljačka stranka i KPJ. Stjepan Radić je vršio snažnu promociju društvene važnosti žene, potičući njihov politički angažman i tražeći za njih politička prava. Isticao je kako je žena važan faktor seoskoga gospodarstva te da je stup obitelji, a zdrava obitelj stup društva i nacije. Zanimljivo je da su se za pravo glasa žena zalagale i klerikalne stranke smatrajući da će religiozne žene glasovati za njih i tako ojačati njihovu poziciju. (Ida Ograjšek Gorenjak, Opasne iluzije – rodni stereotipi u međuratnoj Jugoslaviji, Zagreb 2014., 118).

DRUŠTVO te praktičnim savjetima poboljšavalo svakodnevni život žena. Iako je bilo određenih pozitivnih pomaka, žene u prvoj Jugoslaviji nisu dobile pravo glasa. Vidovdanskim ustavom 1921. godine je samo navedeno kako će se „zakonom riješiti žensko pravo glasa“, čime je to pitanje odgođeno za nedefiniranu budućnost. Jedan od razloga je bio i što je samo 12 % žena aktivno sudjelovalo u borbi za pravo glasa, a mnoge žene su se čak tome i protivile. Tek 1945. žene su u Hrvatskoj dobile političku ravnopravnost. Ponovi

Marija Jurić Zagorka bila je prva hrvatska profesionalna novinarka i vrlo čitana hrvatska književnica te jedna od najvažnijih boraca za prava žena u Hrvatskoj. S tim ciljem je pokrenula prvi hrvatski časopis za žene – „Ženski list“. Zbog političkog novinarstva koje je kritiziralo postojeće društvene odnose i zauzimalo se za obespravljene slojeve društva, ali i njenog života (napustila je mađaronski orijentiranog supruga i živjela od svojega rada), bila je često predmetom poruge i ponižavanja, ali i političkih progona. Novinarska soba u hrvatskom Saboru danas nosi njeno ime, a u središtu Zagreba podignut joj je spomenik

da mogu biti ravnopravan dio zajednice i nositi terete društva. Na temelju toga nakon završetka rata u brojnim je državama zakon promijenjen i izjednačena su politička prava žena i muškaraca. Tako su Velikoj Britaniji i drugim državama Britanske zajednice naroda te dijelu zemalja srednje Europe žene 1918. godine stekla pravo da biraju i budu birane. U SAD-u su to postigle 1920. godine. I u Hrvatskoj počeci borbe za jednakopravnost žena sežu u 19. stoljeće. Tako je učiteljica Marija Jambrišak 1871. godine na Prvoj općoj hrvatskoj učiteljskoj skupštini u Zagrebu zatražila jednake uvjete rada i jednake plaće za učitelje i učiteljice. Tijekom Prvoga svjetskog rata žene Hrvatske su potpomagale ratne napore. U prvoj Jugoslaviji pokret za ženska prava snažnije je djelovao na jednakopravnost spolova. Pposebice je bila važna uloga Marije Jurić Zagorke. Pokrenula je časopise „Ženski list“ (1925.) i „Hrvatica“ (1939.) i kroz njih se raspravljalo o političkom i pravnom položaju žene, moralu, seksualnosti, braku

Na https://www.youtube.com/ watch?v=056FI2Pq9RY pogledaj isječak iz filma „Sufražetkinje“ o povijesti ovoga pokreta. Na internetu pronađi u kojim demokratskim zemljama su žene posljednje dobile pravo glasa. Istraži zašto su se mnoge žene protivile dobivanju prava glasa u monarhističkoj Jugoslaviji.

Borba za radnička prava u zemljama parlamentarne demokracije i Hrvatskoj Krajem 19. i početkom 20. stoljeća SAD i zemlje zapadne Europe prolazile su kroz fazu snažnog industrijskog razvitka i izrastale u modernu industrijsku naciju. Paralelno je teklo i organiziranje radnika s ciljem zaštite svojih prava. Tako su nastale i brojne organizacije i sindikati čiji su glavni ciljevi bili povećanje plaća i poboljšanje radnih uvjeta, uvođenje osmosatnog radnog vremena, zabrana dječjeg rada i bolja zdravstvena skrb. Za prava svojih članova su borili preko kolektivnih pregovora s poslodavcima o uvjetima rada i plaćama te, ako ne bi drukčije uspjeli, organiziranjem štrajkova. U SAD-u je najveća radnička organizacija bila Američka federacija rada. Dugo su vremena radničke organizacije smatrane ilegalnim ili poluilegalnim, te su vođe uhićivane, a na radnike u štrajku se slalo policiju. Tako je bilo do 1935. godine i donošenja Wagnerova zakona koji je jamčio pravo radnika na organiziranje

163

2. poglavlje

Povijest radničkog organiziranja u Hrvatskoj počela je još 1870. godine osnivanjem Hrvatskog tipografskog društva kao prvog sindikata. Ova organizacija je 1872. godine organizirala i prvi štrajk u povijesti Hrvatske, tražeći veće plaće. Organizatori su završili u zatvoru, a samom sindikatu je privremeno zabranjen rad. Na slici su organizatori prvog štrajka

164

Sve do 1935. godine štrajkovi radnika u SAD-u su gušeni i oružanom silom

u sindikate, kolektivno pregovaranje s poslodavcima, organiziranje štrajkova i prosvjeda u cilju ostvarivanja prava. Važan rezultat radničkog pokreta bila je odluka predsjednika Franklina Delana Roosevelta iz 1938. kojom je zabranjen dječji rad, određen 40-satni radni tjedan i minimalna plaća od 25 centi na sat. Dok američki sindikati nisu imali politička stanovništva, europski radnički sindikati bili su u velikoj broju i politički orijentirani, podržavajući socijalistička i komunistička načela. Osim sindikata za poboljšanje života europskih radnika borile su se i političke stranke lijeve orijentacije – socijalisti i komunisti, koji su često bili i osnivači radničkih sindikata. Takav je slučaj bio i u Hrvatskoj, gdje je radništvo u velikom broju simpatiziralo komunističku ideologiju. Razlog je bio vrlo teški radni i životni uvjeti. Iako je po zakonu iz 1922. radno vrijeme ograničeno na osam sati, rad nedjeljom bio zabranjen, a prekovremeni rad se trebao plaćati 50 % više, te se odredbe uglavnom nisu poštovale. Rad u tvornicama odvijao se uglavnom u neprikladnim prostorijama. Radnici su često obolijevali i umirali, najčešće od tuberkuloze. Tako je u karlovačkim tekstilnim tvornicama od plućnih bolesti bolovalo između 35 i 40 % radnika. Uz to su prihodi radnika bili manje nego prije 1914. godine. Sve navedeno bilo je razlog čestih štrajkova i simpatija radnika za propagandu Komunističke partije o socijalnoj pravdi. Budući da je 1920. zabranjen rad Komunističke partije, došlo je i do zabrane brojnih sindikalnih organizacija te su stoga u prvi plan za borbu za poboljšanje radničkih prava stupili sindikati bez političkih stanovišta i Hrvatski radnički savez koji je organizirao HSS.

ZANIMLJIVOST Odbor za industrijske odnose SAD-a je 1915. podnio izvješće Kongresu o uvjetima života i rada američkih industrijskih radnika. Jedna trećina radnika živjela u najvećoj bijedi, prosječna godišnja plaća im je bila 500 dolara, a više od polovice zaposlenih primala je manje od šest dolara na tjedan. Radili su u izuzetno teškim uvjetima, u nezdravim i zagušljivim industrijskim halama, rudnicima i drugdje i po 72 sati na tjedan. Život radnika poginulog na poslu u rudniku vrijedio je 1500 dolara, i to samo ako se obitelj nastradalog nagodi s poslodavcem. Ako bi ga tužila na sudu, gubilo se pravo na odštetu. Radnička djeca su od pete godine života zapošljavana u industriji i rudnicima (1914. je u ovim granama radilo 2,5 milijuna djece ispod 16 godina), a 2/3 djece nije završilo ni osnovu školu jer „radnici nemaju vremena ni sredstava da ih odgajaju. Djeca u mračnim i zagušljivim radionicama postaju slaba, bolesna i propadaju“. Zbog neishranjenosti, slabog odijevanja i nehigijene umirao je velik broj djece. U državi Illinois od 160 000 djece rođene u jednoj godini umiralo je oko 20 000. Prema statistici Saveznog ureda za rad SAD-a, broj štrajkova i isključenja u prvih deset mjeseci 1915. godine iznosio 1126. U 80 % slučajeva štrajkaši su zahtijevali povećanje plaća i skraćenje radnog vremena. (Nada Hranilović, „Radnička straža kao izvor za izučavanje položaja naših iseljenika u radničkom i socijalističkom pokretu SAD“, Migracijske teme 4/1988, 95).

DRUŠTVO Ponovi Što je motiviralo radnike na organiziranje u sindikate? U čemu su se razlikovali američki i europski sindikati? Tko je u Hrvatskoj imao veliki utjecaj na radničko organiziranje?

Društvo i svakodnevica u totalitarnim režimima - fašistička Italija i nacistička Njemačka U godinama nakona dolaska na vlast fašisti su u Italiji postupno, ali nemilosrdno uklanjali sve protivnike, posebno ljevičarske političare. Sva građanska prava i ljudske slobode, uobičajeni za demokratske države, dovedeni su u pitanje. Na njihovu udaru našli su se i pripadnici nacionalnih manjina – Hrvati i Slovenci u Istri te Nijemci u južnom Tirolu. Zakonima su zabranjeni manjinski jezici, a pripadnicima manjima nasilno su talijanizirana imena. Pod potpuni državni nadzor stavljen je i gospodarski i javni život te svi mediji, dok je uloga kulture svedena na veličanje talijanske nacije, fašističkog pokreta i Benita Mussolinija

Desetljeće nakon dolaska na vlast fašista u Italiji, u Njemačkoj su vlast preuzeli nacisti. Poput fašista i oni su odmah počeli s progonom političkih protivnika. Povod je bila paljevina njemačkog parlamenta Reichstaga, za što su optuženi njemački komunisti. Na tisuće ih je otpremljeno u novoosnovane koncentracijske logore u Dachauu i Oranienburgu. Tijekom idućih godina uslijedio je progon drugih političkih protivnika, te izolacija i progon građana prema rasnoj pripadnosti (Židovi, Romi), vjerskoj i spolnoj pripadnosti (Jehovini svjedoci, homoseksualci) i tjelesno-zdravstvenim osobinama (osobe s duševnim i nasljednim bolestima). Koristeći se polugama državne moći, nacisti su uspostavili potpunu kontrolu nad cjelokupnim njemačkim društvom: vojskom, policijom, gospodarstvom, obrazovanjem i društvenim organizacija. Ograničena je sloboda govora, a sva sredstva informiranja postala su dio propagandnog stroja nacističkog ministra Josepha Goebbelsa. Posebno se pazilo na odgoj. Mladi građani Njemačke morali su biti odgajani u strogom nacističkom duhu, a za njih je uspostavljena i organizacija Hitlerjugend koja je propagirala nacionalso- 165 cijalističko učenje. Uloga kulture svedena je na veličanje njemačke nacije, nacističkog pokreta i Adolfa Hitlera. Zahvaljujući potpunoj kontroli nacista nad javnim životom većina njemačkog stanovništva prihvatila je

IZVORI

Oko lika Adolfa Hitlera nacistički režim je razvio kult ličnosti, što je svojstveno svim totalitarnim ideologijama u kojima se vođa obožava i doživljava kao spasitelj. Velik dio Nijemaca ga je doista tako i doživljavao, o čemu svjedoče i deseci tisuća pisama koje su mu uputili od 1933. do 1945. godine. Povjesničar Henrik Eberle objavio je neke. Tako je Hitleru njemačka djevojčica iz Memela (u tadašnjoj Litvi), nazivajući ga ujakom, pisala 1939. godine: Dragi, dobri ujače Hitler. Već dugo čekamo na Tvoj dolazak u naš okrug Memel. Od najmanjeg djeteta do najstarijeg čovjeka, osim Židova i Semita, svi ovdje oduševljeno izvikujemo: „Heil Hitler!“. Svi bismo se mi ovdje jako, jako veselili kada bismo opet bili dio Njemačke. Židovi i Litavci bi onda morali Oko Adolfa Hitlera razvijan je snažan kult svi van, zar ne? Postali su užasno drski tu kod nas. Kad im kažem: „Heil ličnosti Hitler!“, krenu me udarati. (...) Da, dragi ujače Hitler, ovdje nam je kao u zatvoru. Dođi ako možeš, što prije, i oslobodi nas Židova i Litvanaca. Židovi nam ovdje ne uzimaju samo kruh, već na Uskrs kolju kršćane. (...) Zato, dragi ujače Adolf, dođi nam brzo! (...) Srdačan pozdrav od mladeži iz Memela, a posebno od Tvoje male 13 3/4-godišnje nećakinje Annelene K. (Henrik Eberle, Pisma Hitleru – prvi dio, Rijeka 2008., 132.)

2. poglavlje lista u Nürnbergu 1935. usvojeni su tzv. nürnberški zakoni na temelju kojih su Židovima oduzeta građanska prava. Najprije su uklonjeni iz javnih službi, a u noći između 9. i 10. studenoga 1938. napadnute su sinagoge i objekti u vlasništvu Židova (tzv. Kristalna noć). Veliki broj Židova je ubijen i otpremljen u koncentracijske logore, a imovina im je oduzeta. Ponovi

Pred terorom nacista mnogi su Židovi izbjegli iz Njemačke. Na ilustraciji u prvom planu je znanstvenik Albert Einstein

nove mjere vlasti, a svi oni koji se nisu slagali, a već nisu bili otpremljeni u logore su se povukli iz javnog života ili su u velikom broju napustili Njemačku. Problem njemačkih izbjeglica nakon dolaska na vlast nacista postaje toliko alarmantan da je 1933. godine Liga naroda osniva Visoko povjerenstvo za izbje166 glice iz Njemačke. Širenjem vlasti nacista mandat Povjerenstva se kasnije proširuje na austrijske i češke izbjeglice. Većinu tih izbjeglica su činili Židovi, protiv kojih su nacisti odmah po dolasku na vlast počeli provoditi antisemitski program. Na kongresu nacionalsocija-

ZANIMLJIVOST Povjesničar Werner Keller ovako opisuje „Kristalnu noć“: U noći 9. na 10. studenoga 1938. došlo je do ‘spontanih’ protužidovskih izgreda, kojima su se na čelu nalazili ljudi iz jurišnih odreda. Njemačka je postala poprištem pravog pravcatog pogroma: posvuda su zapaljene sinagoge. Dok je gotovo šest stotina bogomolja, a uz to još i židovske općinske kuće i kapelice na grobljima, nestajalo u dimu i pepelu, smeđokošuljaški je ološ razarao židovske dućane i robne kuće. Napadane su i židovske kuće, a njihovi stanovnici protjerani iz stanova i zlostavljani. Otprilike 30 000 ljudi odvučeno je u koncentracijske logore. Razaranja su poprimila potresne razmjere: U toku ozloglašene Kristalne noći bez ikakva je razloga uništeno židovsko vlasništvo u vrijednosti više milijuna reichsmaraka… Čitav se civilizirani svijet zgrozio nad tim činom, val ogorčenja prolio je inozemnim tiskom. U samoj Njemačkoj ništa se nije pomaklo, nije se začuo nijedan glas koji bi se javno osudio izreći osudu ovih zločinačkih djela“. (Werner Keller, Povijest Židova od biblijskih vremena do stvaranja Izraela, Zagreb 1997., 478-483).

Kojim metodama su nacisti uspostavili nadzor nad njemačkim društvom? Koje skupine su bile na osobitom udaru nacističkog terora? Navedi sličnosti između fašističkog i nacističkog režima.

Društvo i svakodnevica u totalitarnim režimima - komunistički SSSR Dolazak boljševika na vlast u Rusiji zbio se u ozračju Prvoga svjetskog rata, ali i velikog otpora dijela stanovništva, što je uzrokovalo višegodišnji građanski rat. Kako bi slomili opoziciju i proveli planiranu revoluciju boljševici su se koristili drastičnim metodama nasilja koji se nazivaju ratnim komunizmom. Nakon pobjede boljševici su istom metodom – nasiljem, učvršćivali vlast. Politička policija – ČEKA progonila je sve stvarne i potencijalne protivnike boljševičkog režima. Posebice su na udaru bili imućniji seljaci (koje se nazivalo kulaci) i svećenstvo koje se nemilosrdno progonilo i ubijalo. Uz to je zbog rata od 1921. do 1923. godine zemlju zahvatila velika glad koja je odnijela oko 10 milijuna života. Glad i boljševičko nasilje su izazivali i oružani otpor, koji je nemilosrdno gušen. Na čelu SSSR-a Lenjina je naslijedio Staljin pod čijom su vladavinom progoni dosegnuli neviđene razmjere. Najprije se okrenuo protiv starih i uglednih vođa boljševičke revolucije. Među ostalima, stradao je i osnivač Crvene armije Lav Trocki, koji je bio prisiljen pobjeći u Meksiko, gdje ga je 1940. godine ubio Staljinov atentator. Na udaru tajne političke policije NKVD-a (Narodni komesarijat za unutarnje poslove) koji je zamijenio ČEKA-u našli su se i niži članovi komunističke partije, ali i obični građani koje se uhićivalo iz posve banalnih razloga ili izmišljenog

DRUŠTVO prekršaja. Većina uhićenika je završavala u logorima za prisilni rad uglavnom u Sibiru. Ogroman broj građana SSSR-a je stradao tijekom Staljinovog projekta pretvaranja SSSR-a iz pretežno poljoprivredne u industrijaliziranu državu. Seljacima su pritom oduzimani ne samo zemljišni posjedi već i sva hrana koju su proizveli. Stoga je glad bila gotovo stalna pojava u dijelovima zemlje, a posebice je poznata glad u Ukrajini od 1932. do 1933. godine pod nazivom Gladomor, u kojem je umrlo između tri i seda, milijuna seljaka. Gladomor spada u jedan od najvećih zločina 20. stoljeća, a u Ukrajini je proglašen genocidom sovjetsko-komunističke vlasti protiv ukrajinske nacije. Poput Mussolinija i Hitlera, i Staljin je uveo vlastito veličanje. Promidžba je bilo toliko snažna da je velik dio naroda zaista iskreno smatrao da je Staljin nezamjenjivi vođa komunističkog pokreta, nepogrešivi državnik i genijalni vojskovođa. I u SSSR-u su od pobjede boljševika svi segmenti javnog života bili pod punom kontrole državne vlasti, a sve ljudske aktivnosti morale su se odvijati u okviru ideološki zadanih vrijednosti. Umjetnost i znanost su se dijelili na (ideološki) ispravne i ostale koje su smatrane bezvrijednima ili izopačenima. Ponovi Što podrazumijevamo pod „ratnim komunizmom“? Potraži na internetu više podataka o Lavu Trockom. Zašto je došlo do Gladomora?

Društvo i svakodnevica u Hrvatskoj u međuratnom razdoblju Prilikom unutarnjeg ustrojavanja Kraljevine SHS kao primjer je korišten ustroj Republike Francuske – parlamentarna demokracija s visokim stupnjem osobnih sloboda i građanskih prava, slobodom tiska, vladavinom prava i demokratskim natjecanjem političkih stranaka. No u stvarnosti većina navedenog nije primjenjivana u praksi. Izbori su protjecali uz brojne nepravilnosti, prevare i nasilje koji su omogućavali vladinim kandidatima (uglavnom srpske provenijencije)

da odnesu pobjede. Građani su kažnjavani teškim kaznama zbog uvrede države ili kralja, prilikom dobivanja radnih mjesta u državnoj službi prednost su imali srpski kandidati. Situacija se dodatno pogoršala nakon uvođenja diktature kralja Aleksandra, koja je bila je veoma slična Mussolinijevoj fašističkoj diktaturi. Država je proglašena osnovom društva kojoj se građani moraju pokoravati bez pogovora. Radi njezine dobrobiti od građana je zatraženo da se odreknu vlastite nacije i priznaju pripadnost nacionalno jedinstvenom jugoslavenstvu. Ukinut je demokratski ustroj društva kao manjkav i nedjelotvoran, a na čelo kraljevine došao je diktator Aleksandar preuzevši svu vlast. Protiv neistomišljenika korištene su iste okrutne i nezakonite metode kao i u Italiji. Glavni oslonac kraljeve diktature bila je vojska, policija i državna uprava. Razrađivani su planovi o potpunom istrebljenju Albanaca kao „nepoželjnih“ građana Jugoslavije. Aleksandrova se diktatura razlikovala od Mussolinijeve jedino po tome što nije nastala kao posljedica masovnog narodnog pokreta, nego je nametnuta odozgo i nije imala planove za širenje na ostale države. Ona je odgovarala stranom kapitalu jer u Jugoslaviji nije bilo štrajkova. 167 Prilikom ulaska u Kraljevinu SHS čak 75,3 % stanovništva Hrvatske bavilo se poljoprivredom i to uglavnom na krajnje primitivan način. S druge strane zbivao se snažan demografski rast – između 1921. i 1940. godine broj stanovnika u Hrvatskoj povećao je

ZANIMLJIVOST Ulaskom u prvu Jugoslaviju Zagreb je doživio snažni demografski i prostorni rast. Zagreb je 1921. imao 108 674 stanovnika. Deset godina kasnije, 1931., već je imao 185 381 stanovnika, što znači porast od 70,6 % u jednom desetljeću. To je najveći porast broja stanovnika u desetogodišnjem razdoblju u povijesti Zagreba uopće. Rast je bio nastavljen te je pred Drugi svjetski rat Zagreb imao oko 250 000-260 000 stanovnika. Rast stanovnika utjecao je i na porast stambenog fonda: do 1918. grad je imao 5310 zgrada, a do 1940. sagrađeno je 19 394 zgrada. Budući da su u međuratnom razdoblju uglavnom zidane višekatnice (1910. u gradu je bilo 56 % prizemnica), važnija je statistika o broju stanova – potkraj 1918. grad je imao 22 755 stanova, do kraja 1930. izgrađena su još 23 573 stana, a u idućih deset godina stambenom je fondu dodano još daljnjih 29 426 stanova, što je porast od čak 232,9 %. Nekadašnja sela (npr. Trnje) postala su gradska naselja. (Ivo Goldstein, Hrvatska 1918. – 2008., 83).

2. poglavlje

Za potrebe bogate klijentele vlaka „Orient express” izgrađen je hotel „Esplanade“ koji je postao centar okupljanja zagrebačke društvene elite.

za 651 625 ljudi ili 18,9 %. Posljedica je bio niski životni standard. Posebice teško stanje je bilo u Hrvatsko Zagorje koje je bilo među najgušće naseljenim područjima države, a broj stanovnika je rastao. Isto168 dobno sistem nasljeđivanja doveo je do usitnjavanja posjeda koji su postali tako mali da se domaćinstva nisu mogla prehraniti. Prezaduženost je bila opća. U tim okolnostima izlaz je bio iseljavanje, kako u obližnje gradove i druge dijelove Hrvatske kao i u inozemstvo. Niskom životnom standardu uzrok je bio i neobrazovanost stanovništva. U sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Slavoniji je 1931. godine 26,6% stanovništva bilo nepismeno, a u Dalmaciji 49,5 %. Osim u selima, veliki broj nepismenih je bio i u gradovima, primjerice u Splitu 1924. godine 28,4 % stanovništva

nije znalo čitati i pisati. Stoga je veliki dio stanovništva bio vrlo slabo uključen u javni i društveni život, i uglavnom apatičan zbog slabog životnog standarda. Zagreb kao industrijski centar, i Split kao glavna luka Jugoslavije,(Rijeka i Zadar pripali su Italiji), doživjeli su drastičan porast stanovništva, a time i porast urbaniziranog prostora. Zagreb ponajviše, ali i druga hrvatska gradska središta, razvijala su se vrlo slično europskim urbanim centrima: Radio Zagreb je počeo s emitiranjem, otvorena je zrakoplovna linija Zagreb - Beograd, stvarao se bogati građanski sloj čiji je rafinirani ukus poticao sve jaču umjetničku produkciju, dijelom oslonjenu i na poslijeratna europska avangardna strujanja. Nakon 1918. godine Zagrebačko sveučilište doživjelo je ekspanziju jer je mogućnost studiranja u nekadašnjim austrougarskim centrima smanjene. Već te godine otvorioa se Medicinski fakultet, a u sljedećih nekoliko godina osnovalo se pri njemu niz zavoda (anatomski, fiziološki itd.) te klinika (kirurška, za primaljstvo i ginekologiju). Godinu dana kasnije osnovane se Visoka škola za trgovinu i Visoka veterinarska škola, kao preteče Ekonomskog i Veterinarskog fakulteta, te Tehnička visoka škola koja je začetak tehničkih fakulteta. Nastanak nove države utjecao je i na uporabu jezika. Njemački, do 1918. snažno prisutan u svakodnevici, ostao je jezik starije generacije intelektualaca. U školama je francuski postupno potisnuo njemački i u 1930-im godinama postao je općepoznat među mlađom inteligencijom. Talijanski jezik ostao je baština hrvatskih intelektualaca iz primorskih krajeva. Društveni razvitak Zagreba dvadesetih godina simbolizira otvaranje hotela „Esplanade” (1925.) u

ZANIMLJIVOST S nastankom prve Jugoslavije masoni s prostora Srbije, Hrvatske i Slovenije su 1919. u Zagrebu osnovali Velika loža Srba, Hrvata i Slovenaca „Jugoslavija“ sa sjedištem u Beogradu. Tijekom iduća dva desetljeća članovi su joj bili utjecajni političari i gospodarstvenici (prvi veliki majstor bio je guverner Narodne banke Đorđe Vajfert) koji su u život provodili načela pokreta. Tako je treći veliki majstor, Čedomir Mihailović, kao ministar zdravstva dopustio kremaciju u Jugoslaviji, čime je došao u sukob s kršćanskim crkvama, koje su kremiranim osobama uskratile Kino „Uranija“ je do Drugoga vjerske obrede. Masoni su organizirali i niz humanitarnih organizacija: antitubersvjetskog rata bilo sjedište osječke kulozni savez, savez za borbu protiv prosjačenja i sl. Osim u Beogradu i Zagrebu masonske lože imali su veći broj loža i po drugim gradovima. Masoni su podržali i vojni prevrat generala Simovića 1941. godine, a s raspadom države raspala se i loža „Jugoslavija“. Brojni masoni su tijekom rata davali podršku četničkom pokretu Draže Mihajlovića. (Danijel Ligu, Rečnik slobodnog zidarstva, Beograd 2001., 491-492).

DRUŠTVO neposrednoj blizini Glavnoga kolodvora. Budući da se glasoviti vlak „Orient express” zaustavljao u Zagrebu, trebalo je imati odgovarajući hotelski smještaj za bogatu klijentelu. Dok su se širi slojevi zabavljali po pučkim kavanama i restoranima, poput tada popularne „Pivovare” (u Ilici, na Črnomercu), „Esplanade” je postala okupljalište zagrebačke elite. U njoj su se održavale prve modne revije (1926.) i prvi izbor za miss Zagreba (1927). Društvena elita sve se više koristila i blagodatima turizma, a zbog gubitka Opatije (koja je ostala u Italiji) razvijale su se nove destinacije kao što su Crikvenica i Rab. Od 1922. godine popularnima za turizam postala su dalmatinska mjesta: Hvar, Korčula, Brač te Dubrovnik.

Objasni uzroke i posljedice Uz pomoć interneta i dostupne literature istraži razvoj industrije na hrvatsko gospodarstvo. Izradi multimedijalnu prezentaciju u kojoj ćeš predstaviti uzročno posljedičnu vezu industrije s razvojem gradova i sveopćim napretkom Hrvatske u Jugoslaviji.

Sagledaj prošlost Istraži razvoj prometa u međuratnoj Hrvatskoj i njegov utjecaj na sveukupno gospodarstvo i napredak države. Izradi sastavak i prezentaciju o osnutku Jugoslavenskog Lloyda i razvoja prekomorskog turizma.

Ponovi Koja je europska zemlja bila uzor za parlamentarnu demokraciju u prvoj Jugoslaviji? Koje su sličnosti. a koje razlike između diktature kralja Aleksandra i Mussolinijeve fašističke diktature? Kolika je bila razina nepismenosti u Hrvatskoj između dva svjetska rata? Gdje je bio centar društvenog života zagrebačke elite?

Smjesti u prostor i vrijeme Izradi usporednu tablicu u kojoj ćeš zabilježiti paralelni razvoj sufražetskog pokreta u Hrvatskoj i Europi i svijetu. Obavezno upiši najvažnije događaje te znamenite osobe koje su utjecale na stjecanje većih ženskih prava.

Istraži povijesne izvore Posudi u knjižnici knjigu Lydie Sklevicky Konji, žene, ratovi te napiši kratki osvrt na pročitano u kontekstu razvoja ženskog pokreta u Jugoslaviji. Izrazi vlastiti stav te usporedi sa situacijom u Europi i svijetu. Usporedi s današnjim stanjem i odnosnom prema ženama u Hrvatskoj. Izrazi vlastiti stav te raspravi s ostalim učenicima u razredu. Istraži ličnost Antonije Kulčar jedne od najvažnijih hrvatskih fotografkinja te njezin životni i profesionalni put u tradicionalno „muškom“ zanimanju. Izradi sastavak te o raspravljenom prodiskutiraj s ostalim učenicima u razredu.

Prepoznaj promjene Koristeći dostupnu literaturu istraži razvoj hrvatske medicinske znanosti u međuraću s posebnim osvrtom na borbu protiv zaraznih bolesti (npr. tuberkuloza, malarija, tifus…) i njihov utjecaj na demografiju i kvalitetu života u Hrvatskoj, kako na selu, tako i u gradu. Istraži koju je ulogu imao novoosnovani Medicinski fakultet te kasnije Škola narodnog zdravlja s osobom Andrije Štampara u asanaciji sela Mraclin i borbi protiv zaraznih bolesti 1920-ih i 1930-ih godina. Usporedi razdoblje prije njegovog osnutka i nakon. U svojem istraživanju možeš se koristiti i arhivskim izdanjima „Liječničkog vjesnika“. Zapiši promjene koje si uočio/la. O istraženom i predstavljenom raspravi s ostalim učenicima u razredu i nastavnikom.

Usporedi i zaključi Uz pomoć interneta i ostalih dostupnih izvora istraži ulogu propagande u kinematografiji u totalitarnim režimima u međuratnom razdoblju u Europi i svijetu, posebice u pogledu na svakodnevni život. Po vlastitom odabiru pogledaj dva filma te usporedi njihove sličnosti i različitosti. Smatraš li kako je dijelom moguće uočiti sličnosti s određenim političkim sustavima i zemljama u suvremenom svijetu. Izdvoji neke primjere, izradi sastavak i prateću prezentacijute obrazloži svoj stav. O izloženom raspravi s ostalim učenicima i nastavnikom.

169

2. poglavlje

2. STRADANJA STANOVNIŠTVA I DEMOGRAFSKE PROMJENE U DRUGOME SVJETSKOM RATU U HRVATSKOJ, EUROPI I SVIJETU: ZLOČINI, STRADANJA I TOTALNI RAT Vojne i civilne žrtve u Drugome svjetskom ratu U šest godina dugom Drugome svjetskom ratu sudjelovalo je od tadašnjih 78 država izravno ili neizravno njih 72 ili 81 % čovječanstva. Ratovalo je oko 110 milijuna vojnika, ne računajući mnogobrojne borce otpora. Najveća vojnu sili imao je SSSR. Pri kraju rata 170 u Europi SSSR je imao 10 milijuna vojnika, 144 200 topova i minobacača, 15 700 tenkova i samohodnih artiljerijskih oruđa, kao i 22 600 borbenih zrakoplova. Tijekom rata SSSR je potrošio oko 10 milijuna tona pješačkog streljiva. Nasuprot njima Njemačka je imala 7,5 milijuna vojnika, SAD 3 milijuna, Britanija 900 000 i Francuska 40 000 vojnika. U ratu je poginulo, umrlo ili nestalo više od 50 milijuna ljudi, od toga u Europi gotovo 40 milijuna. Najveće gubitke je imao SSSR (oko 20 milijuna) i

Kina (najmanje 10 milijuna). Po broju žrtava slijede ih Poljska s oko 6 milijuna i Njemačka s do 7 milijuna žrtava. Drugi svjetski rat je po svom karakteru bio totalni rat – oblik rata koji se vodi svim mogućim sredstvima, na cijelom teritoriju zaraćenih država, svim njihovim ljudskim i materijalnim snagama, a protiv svih ljudskih i materijalnih potencijala protivnika. Vođen je uz povrede svih odredbi međunarodnog ratnog prava od svih zaraćenih strana. Stoga su civilne žrtve bile puno veće od broja stradalih vojnika. Poginulo je oko 20 milijuna vojnika i oko 30 milijuna civila. Civili su masovno stradavali u razaranjima gradova, rasnim, vjerskim i političkim progonima, kolektivnim likvidacijama, te od gladi (posebice u Kini), iscrpljenosti i bolesti. Rat je ostavio za sobom i oko 35 milijuna ranjenika od kojih 30 milijuna invalida. Drugi svjetski rat uzrokovao je i veliko preseljenje stanovništva. Krajem rata samo u Europi je bilo oko 12 milijuna ljudi bez doma (ratni zarobljenici, preživjeli iz koncentracijskih logora, izbjeglice). Uz to su brojni narodi kolektivno protjerani s prostora kojima su živjeli prije rata. Totalni rat je prouzročio i ogromna razaranja materijalnih dobara te su milijuni ljudi ostali bez domova, uništeno je gospodarstvo, prometnice i povijesnokulturni spomenici. Ukupni štete i troškovi nastali tijekom rata premašili su 935 milijardi dolara. Ponovi

Civilne žrtve čine 60 % ukupnih žrtava Drugoga svjetskog rata

Na https://www.nationalww2museum. org/students-teachers/student-resources/ research-starters/research-starters-worldwide-deathsworld-war pogledaj omjere civilnih i vojnih žrtava po državama koje su sudjelovale u Drugome svjetskom ratu. Što zaključuješ?

DRUŠTVO

Zrakoplovna razaranja gradova Ogromne ljudske žrtve tijekom Drugoga svjetskog rata prouzročila su zrakoplovna bombardiranja, cilj kojih nisu bili samo vojni i strateški objekti, već i civilna naselja. Prva velika zrakoplova razaranja počela su u srpnju 1940. tijekom bitke za Britaniju. Njemački zrakoplovi su napali i niz gradova, od kojih je, osim središta grada Londona, bombardiranog čak 57 puta od čega je poginulo oko 10 000 ljudi, najteže stradalo londonsko predgrađe Coventry. Od posljedica bombardiranja poginulo je oko 40 000 ljudi. Kako bi smanjili žrtve većina djece, starijih ljudi i žena evakuirano je iz gradova u seoska područja Britanije. U drugom dijelu rata, kada je njemačka vojna sila bila potisnuta, ratna pustošenja preselila su se na teritorij Njemačke. Civilno stanovništvo bježalo je pred Crvenom armijom na istoku, a ratno zrakoplovstvo bom-

bardiralo njemačke gradove, iako je to bilo upitne taktičke važnosti. Prema dogovoru saveznika uspostavljena je linija bombardiranja: Berlin – Dresden – Beč – Zagreb. Istočno od ovih gradova bila je zona bombardiranja sovjetskih zrakoplova. Zapadni saveznici su primjenjivali strategiju „Thunderclaps“ („Prasak groma“) iznenadne i strahovite udare. Cilj je bio izazvati šok i prisiliti Njemačku na predaju. Vrhunac strahote bilo je bombardiranje Dresdena 14. veljače 1945. kad je pobijeno više ljudi nego u bilo kojem drugome zračnom napadu u povijesti. Bilo je to uništavanje njemačkog naroda koje je sada, u završnoj fazi, i sâm Hitler “smatrao” opravdanim pred poviješću jer se taj narod “nije pokazao vrijednim njegovih velikih ideja”. Međutim strategija „Thunderclaps“ nije se pokazala uspješnom u ubrzavanju svršetka rata. Na istoku je Crvena armija provodila kolektivnu odmazdu nad njemačkim stanovništvom, dio čega je

ZANIMLJIVOST Do 14. veljače 1945. zračno su napadani važni industrijski i prometni gradovi pa je Dresden, zbog umjetničkih građevina zvan „Firenca na Labi“, smatran najsigurnijim u Njemačkoj. Ovamo su evakuirane izbjeglice koje su pred Crvenom armijom pobjegle iz istočne Njemačke, djeca iz ugroženih gradova, te ranjenici s istočnog bojišta. Računa se da je u Dresdenu bilo 1 200 000 ljudi. To je bio trenutak koji su Britanci i Amerikanci izabrali za napad. Usred noći, prvi i drugi val od 773 bombardera bacio je na grad sa slabom protuzračnom obranom čak 650 000 zapaljivih bombi. Vatra je zagrijala više slojeva zraka, topli zrak se digao a hladni spuštao. Rezultat je bila vatreni uragan temperature oko 1000 C, koji je topio i čupao sve u krugu od 17 km. Iz kuća koje su se doslovno topile ljudi su istrčavaSredište Dresdena nakon bombardiranja 1945. godine li na ulice gdje ih je grabio vatreni vjetar i uvlačio u uragan. „Djeca su bila otrgnuta iz ruku svojih roditelja i zavitlana u vatru. Ljudi su se rušili svladani satirućom vrelinom i umirali istog trena“. Nije bilo spasa ni pod zemljom. Ugalj je buknuo po podrumima i skloništa pretvarao u peći. U jednom skloništu spasioci su pronašli samo meki, sivi pepeo koji je ostao od 250 ljudi. Kremacija je bila trenutna. Na glavnom željezničkom kolodvoru bombe su pogodile vlak pun djece, a 2000 izbjeglica zbijenih u podzemnom tunelu za prtljag je našlo smrt u plamenu ili se udavilo od usijanog zrak. Ranjeni i bolesni pretvorili su se u prah kada je izgorjela glavna bolnica. Glavni gradski park prepun izbjeglica pretvorio se u lomaču za tisuće živih ljudi. Uto je uslijedio treći napad tempiran tako da uništi spasilačke službe na ruševinama. Prateći lovci su se spustili nad ulice u plamenu i strojnicama lovili očajne ljude. U najveću zračnom napadu u povijesti je izgorjelo 135 000 ljudi i 90 000 kuća. Britanski premijer Winston Churchill je gledajući filma o gradu u plamenu ispod krila napadačke eskadrile rekao: „Jesmo li mi zvijeri? Nismo li otišli predaleko?“ (Jeremy Kingston, David Lambert, Velike svjetske katastrofe i krize, Beograd, 1982., Geoffrey Best, Churchill i rat, Zagreb 2006.).

171

2. poglavlje

ZANIMLJIVOST Od lipnja 1943. do svibnja 1945. godine britanski, američki i sovjetski zrakoplovi su iz baza u Italiji i istočnoj Europi sustavno bombardirali sve veće hrvatske gradove, brojne prometnice, luke i brodove, aerodrome i željeznice kako bi ih onesposobili za njemačke ratne potrebe, te kako bi pomogli partizanskom pokretu. U bombardiranju je korištena strategija tzv. tepih-bombi što je uzrokovalo razaranje cijelih područja, dakle ne samo ciljanih strateških objekata nego i okolnih civilnih objekata a time i civilnih žrtava. Najviše je napadan Split, čak 71 put, dok je najteže stradao Zadar koji je 54 puta bombardiran te je poginulo oko 400 osoba, uništeno 60 % građevina, a od 35 000 stanovnika kraj je rata dočekalo oko 8000. U jednom izvješću iz 1944. godine Zadar je opisan kao „mrtvi grad“ u kojem preostalo stanovništvo živi „životom spiljskog čovjeka“, po noći u skloništima, a danju pod šatorima i u poljskim kućicama oko grada. U Slavonskom Brodu s susjednim Bosanskim Brodom je u 61 napadu poginulo Zadar u plamenu 1944. godine najviše osoba – oko 1000. Na prostoru Hrvatske je u savezničkim bombardiranjima poginulo oko 5300 osoba od čega oko 800 vojnika. (Marica Karakaš Obradov, Anglo-američko bombardiranje Hrvatske u Drugom svjetskom ratu, Zagreb 2008.)

bilo i masovno silovanje. Računa se da je silovano oko dva milijuna Njemica. Svojim djelovanjem na teritoriju Njemačke saveznici su bili gotovo jednako surovi kao što su Nijemci bili 172 na početku rata u drugim državama. Ponovi Na https://www.youtube.com/watch?v=ghKWJWRjcI pogledaj britanski filmski zapis nastao iz zrakoplova koji su bombardirali Drezden, a na https://www.youtube.com/ watch?v=aHQdHshLXws pogledaj snimke nastale koje pokazuju posljedice razaranja grada.

Nacionalni, rasni, vjerski i ideološki progoni i stradanja Uzrok Drugoga svjetskog rata bile su težnje nacističke Njemačke, fašističke Italije i militarističkoga Japana za osvajanjem novog „životnog prostora” za Nijemce, Talijane i Japance, te uvođenje „novoga svjetskog poretka” koji bi ove narode učinio dominantnima nad drugim narodima svijeta. Pravo na to su prisvajali na osnovi totalitarnih ideologija, jer su i njemački nacizam, talijanski fašizam i japanski militarizam tvrdili da su narodi koje zastupaju rasno nadmoćni nad ostalim narodima svijeta. Sve tri države su do toga cilja

željele doći kroz diktaturu i rat. Unutar svojih granica potisnule su svaku oporbu usmjerenu demokraciji i zaštiti ljudskih prava, te su uspostavile rasno definirano društvo. U inozemstvu su vodile imperijalističke i rasističke ratove s ciljem potpunog pokoravanja ili sustavnog uništenja naroda koje su prema rasnom principu smatrale manje vrijednima. Rezultat takve politike bili su masovni zločini počinjeni van ratnih djelovanja te krajnje razaranje osvojenih zemalja. Četvrta totalitarna ideologija – komunizam bila je na vlasti u SSSR-u, te nešto kasnije u Kini. Za razliku

IZVORI

Liječnik Leonardo Conti, bliski suradnik Adolfa Hitlera i voditelj Zdravstvene službe pri Ministarstvu unutarnjih poslova Njemačke, zatražio je 1940. uništenje budućih, još nerođenih generacija Roma u zemljama pod njemačkom vlašću: Sve ove opasnosti od daljnjeg razmnožavanja Cigana mogu se izbjeći ako, umjesto prijašnje politike protjerivanja, koja se pokazala teško izvediva, provedemo dobro pripremljeno radikalno rješenje sprečavanja daljnjih nasljednih nezdravih potomaka, koje nam je sada na raspolaganju. Smatram, stoga, da je prekasno za pravno rješenje i da se smjesta mora pokušati, slijedeći slične prakse, uvesti posebne mjere – sterilizaciju Cigana i Cigana mješanaca. (Herbert Heuss, „Njemačka politika progona Cigana 1870. – 1945.“ U: Od "rasne znanosti“ do logora – Romi u II. svjetskom ratu (I. dio), Zagreb 2006., 21).

DRUŠTVO od prethodne tri komunizam nije dijelio ljude prema rasama već prema klasama, tj. socijalnim slojevima, te slijedi li kakvu religiju. Pripadnici imućnijih slojeva, obrazovane osobe nesklone komunizmu, te religiozne osobe smatrani su neprijateljima komunizma te su proganjani i uništavani. Građani koji nisu bili članovi komunističke partije svedeni su na građane drugoga reda. Koristeći Drugi svjetski rat SSSR je proširio komunizam izvan svojih granica, služeći se pri tom terorom protiv onih koji su bili stvarni ili mogući protivnici. Ponovi U čemu se komunizam razlikuje od ostale tri totalitarne ideologije? Koje su zajedničke metode koje režimi sve četiri totalitarne ideologije primjenjuju?

Masakr Židova u Babinom jaru kod Kijeva

Holokaust Rasističko shvaćanje svijeta postalo je službena državna politika u Njemačkoj poslije 1933. godine. Određene etničke i društvene zajednice proglašene su neprijateljima njemačkog naroda, koji prijete njegovoj budućnosti i rasnoj čistoći. Sukladno ovoj politici ljudi su zakonski svrstani u zamišljene rase i društvene grupe. Slijedio je potpuni gubitak kolektivnih i individualnih građanskih prava i to ne na temelju ponašanja, nego pripadnosti neprijateljskoj rasi ili grupi, te na kraju masovni progoni i ubijanje svih koji su proglašeni neprijateljima. Nacistička rasna politika bila je strukturirana hijerarhijski. Glavnom prijetnjom njemačkom narodu proglašeni su Židovi koji žele nametnuti vlast i uništiti njemački nacionalni identitet. Na drugo mjesto su svrstani Romi koji su proglašeni neciviliziranim, asocijalnim i kriminalnim elementom. Uništavanje Židova i Roma postalo je djelom od državnog interesa, te ga je cijeli nacistički državni aparat provodio. S tim ciljem osnovan je i Centar za rasnu higijenu koji se bavio rasnom klasifikacijom osoba i zajednica. Diskriminacija i nasilje nad Židovima u Njemačkoj počeli su odmah nakon dolaska nacista na vlast, a nakon okupacije zapadnog dijela SSSR-a 1941. godine pokrenuta su masovna ubojstva židovskog stanovništva. Takozvane operativne grupe (njem. Einsatzgruppen) i mjesni suradnici ubili su u manje od šest mjeseci

173

Djevojčica Anna Frank živjela je u nizozemskom gradu Amsterdamu. Budući da su ona i njezina obitelj bili Židovi, skrivali su se tijekom njemačke okupacije pred nacistima sve dok ih nisu otkrili te otpremili u koncentracijski logor. Anna je od lipnja 1942. do kolovoza 1944. vodila dnevnik o svojem životu i patnjama stanovništva Nizozemske pod okupacijom. Dnevnik je pronašao njezin otac koji je preživio strahote koncentracijskih logora, a objavljen je nakon njezine smrti. Kuća u Amsterdamu u kojoj se skrivala danas je preuređena u muzej.

700 000 Židova. Židovi su izvođeni iz gradova i sela i ubijani u šumama. Tijekom dvodnevnog krvoprolića u dolini Babin Jar ubijeno je oko 33 000 Židova iz Kijeva u Ukrajini. Tako provođena masovna ubojstva nisu se smatrala učinkovitima. Stoga su u siječnju 1942. godine nacistički visoki državni dužnosnici na sastanku u Wannseeu kraj Berlina odlučili provesti tzv. konačno rješenje židovskog pitanja – istrebljenje svih Židova u

2. poglavlje nacističkoj Njemačkoj i na područjima koja su okupirale nacističke snage. Metode su bile deportacije, zatvaranje u geta i koncentracijske logore, masovna strijeljana i gušenje plinom te iscrpljivanja radom, glađu i bolestima. „Konačno rješenje” zapravo je bio genocid, a Židovi su mu dali ime holokaust (hebrejski “šoah” – potpuno uništenje). Glavna uprava sigurnosti Trećeg Reicha bila je vrhovna institucija za progone, dok je izvršilac na terenu bila državna tajna policija Gestapo. Dio nacističkih država saveznica, među njima i NDH, prihvatio je politiku „konačnog rješenja”. U NDH je židovsko stanovništvo bilo progonjeno na temelju rasnih zakona cilj kojih je bio stvaranje „čistoga hrvatskoga životnog prostora“ u kojem nije bilo mjesta za neke dijelove stanovništva, poput židovskog i romskog. Broj ubijenih Židova na prostoru NDH nije pomno utvrđen, no procjenjuje se da je od oko 40 000 Židova ubijeno oko 30 000. U prvom valu li-

174

IZVORI

Razinu nasilja i bešćutnosti koju su vršili nacisti nad židovskim stanovništvom jasno oslikava izvadak iz stenografskog zapisnika sa suđenja čelniku Glavne uprave sigurnosti Trećeg Reicha, zaduženom za uništenje Židova, Adolfu Eichmannu u Jeruzalemu 1961. godine: „Tužitelj: Sjećate li se drugog događaja s Kidashem (bivšim SS-ovcem), ženom i malim djetetom od godinu i po? Svjedok: Dio u kojem smo se skrivali bio je uz granicu s arijskim dijelom i ondje se nalazila ograda. Kidash je uhvatio ženu koja je u naručju nosila dijete od kojih osamnaest mjeseci. Držala je dijete na rukama i stala moliti za milost, da upuca prvo nju, a dijete neka ostavi na životu. Iza ograde nalazili su se Poljaci koji su podigli ruke, spremni da prihvate dijete. Spremala se predati dijete Poljacima. Uzeo joj je dijete iz ruku, a nju dvaput upucao, a zatim je rukama primio dijete i rastrgao ga kao da se radi o staroj krpi… Svjedok: Dijete je vikalo i plakalo. Majka je krvareći dopuzala do djeteta i tako su zajedno umrli. Smijao se i ugledao psa lutalicu koji je prelazio cestu. Primio je psa, stao ga gladiti, izvadio iz džepa grudu šećera i dao mu je, a zatim je poveo psa sa sobom…“ (Charles Reznikoff, Holokaust, Zagreb 2020., 121-122). Opisani događaj se zbio u Varšavskom getu. Na internetu potraži više podataka o tom getu, te ustanku koji su u travnju 1943. podigli tamošnji Židovi.

kvidacija velik broj Židova ubijen je u logoru Jadovno kod Gospića, dok ih je glavnina ubijena u logoru Jasenovac, te u njemačkim logorima kamo su otpremljeni s prostora NDH. Tijekom Drugoga svjetskog rata nacisti i njihovi saveznici ubili su 6 od 10 milijuna europskih Židova (1,5 milijuna djece), što se smatra najvećim zločinom u ljudskoj povijesti. Ponovi Na internetu potraži u kojim europskim državama je stradalo najviše židovskog stanovništva. Pokušaj doznati zašto je u nekim državama broj žrtava u holokaustu bio minimalan. Kako je stanovništvo tih država spasilo svoje židovske sugrađane?

Genocid nad Romima Druga etnička skupina koju je nacistički režim progonio po rasnoj osnovi bili su Romi. U prvom periodu bila im je zabranjena ženidba s neromima, prisiljavalo ih se na sterilizaciju i pobačaje. S izbijanjem Drugoga svjetskog rata Romi su bili izloženi istim sredstvima uništenja kao i Židovi, s tim da je progon Roma u nacističkoj Njemačkoj bila zadaća kriminalističke policije. Procjene su da je tijekom Drugog svjetskog rata ubijeno više od 500 000 Roma ali konačan broj nikad se neće moći točno utvrditi jer manjkaju vjerodostojni dokumenti. Gledano u cijelosti, Židovi su bili progonjeni mnogo temeljitije i ekstremnije nego Romi. Romima nije prijetila smrt u svim zemljama koje je nacistička Njemačka okupirala ili bila s njima u savezničkom odnosu. Usprkos tome neosporno je da je nad objema zajednicama počinjen genocid. Za razliku od Židova, sve do 1985. godine Romi nisu bili priznati kao žrtve nacizma. Uz ove dvije etničke zajednice sustavnom progonu i likvidaciji bile su izložene i osobe proglašene biološki i društveno inferiornima: osobe s duševnim ili nasljednim bolestima, homoseksualci, prostitutke, tzv. asocijalne osobe (beskućnici, kriminalci), zatim pripadnici vjerske zajednice Jehovini svjedoci, te politički protivnici (komunisti, socijalisti) Tako su nacisti velik dio europske populacije odredili za fizičko uništavanje.

DRUŠTVO Uz navedene kategorije, nacisti su izvan ratnih djelovanja ubili i velik broj pripadnika drugih naroda, prije svega slavenskih, koje su prema rasnom principu smatrali manje vrijednima, posebice Rusa i Poljaka. U NDH veći su progoni Roma počeli 1942. godine odvođenjem u Jasenovac i druge logore, te ubijanjem u mjestima njihova stanovanja. Cilj je bio potpuno uništenje romskoga stanovništva. Procjenjuje se da je na prostoru NDH bilo najmanje 25 000 romskih žrtava. Imajući u vidu njihovu prijeratnu brojnost nad Romima u NDH je počinjen genocid. Ponovi Koja nacistička državna institucija je bila zadužena za progon Roma? Potraži knjigu Heinz Heger Muškarci s ružičastim trokutom. Svjedočanstvo homoseksualca o zatočeništvu u koncentracijskim logorima 1939.-1945. (Zagreb 2008.) i doznaj više o nacističkom progonu osoba koje su proglašene biološki i društveno inferiornima.

Zločini fašističke Italije i militarističkog Japana

„konačnim rješenjem”. Najveće žrtve progona koje je provodila talijanska fašistička država bili su Hrvati i Slovenci na istočnoj obali Jadrana te stanovništvo okupirane Etiopije i Grčke. Tijekom Drugoga svjetskog rata talijanski fašisti su ubili oko milijun ljudi, od čega najviše, oko 300 000, u Etiopiji. Najveći ratni zločini militarističkog Japana zbili su se tijekom osvajanja središnje i južne Kine 1937. godine, posebice u glavnom gradu Nankingu koji je posve uništen. Ubijeno je oko 300 000 kineskih civila i silovano više od 80 000 žena zbog čega se ovaj zločin naziva Silovanje Nankinga. I u okupiranim područjima Azije i Pacifika je bilo zločina. Na Filipinima je u maršu smrti preko Batana i u logoru stradalo 33 000 zarobljenika, a u Singapuru poubijano je sve medicinsko osoblje i pacijenti britanske bolnice Alexandra. Ponovi Pročitaj tekst https://vojnapovijest.vecernji. hr/vojna-povijest/nanking-masakr-ravanholokaustu-1255428 i pronikni u razloge koji su doveli do uništenja kineske prijestolnice.

Sovjetski zločini nad Poljacima i progon naroda

Fašistička Italija je prema Židovima i Romima uvela diskriminacijske zakone, no razina progona i nasilja je bila mala, posebice ako se usporedi s nacističkim Tijekom prodora Crvene armije na zapad pod sovjetsku vlast su dospjeli Poljaci i velik broj Nijemaca. Poljaci su zbog snažne nacionalne svijesti dobili status „nacije-neprijatelja“ i bili izloženi svim oblicima staljinističkog terora: masovnim likvidacijama, progonima milijuna iz područja koja su ušla u sastav SSSR-a, prisilnom radu u logorima, dok su u samoj Poljskoj vršene političke čistke i vjerski progon. Nakon poraza u Drugome svjetskom ratu oko 12 milijuna Nijemaca je protjerano iz SSSR-a, Čehoslovačke, Mađarske, Poljske i Jugoslavije. Razlog je bila osveta i proglašenje svih Nijemaca krivcima za nacističke ratne zločine. Brojčano je to najveće protjerivanje neke etničke zajednice u suvremenoj povijesti. U protjerivanju stradale su stotine tisuća civila. Brojne druge narode protjerivala je sovjetska vlast tijekom rata pod optužbom za izdaju države. Uz to je Tijela žrtava duž rijeke Qinhuai ispred zapadnih vrata Nanjinga tijekom masakra u Nankingu velik broj ljudi prisilno preseljen nakon što su odre-

175

2. poglavlje

IZVORI

176

Prilikom sovjetskog zauzimanja istočne Poljske 1939. godine zarobljena je četvrt milijuna poljskih vojnika. Obični vojnici korišteni su za prisilni rad, dok je 15 000 časnika i policajaca zatočeno u logorima i zatvorima. Odatle su, po odluci sovjetskog političkog vrha, od ožujka do svibnja 1940. otpremani na više stratiša, poubijani i pokopani u masovnim grobnicama. Jedno od stratišta, Katynska šuma, slučajno je otkriveno, a istraživalo ga je Međunarodno liječničko povjerenstvo forenzičara. Član je bio i hrvatski liječnik Eduard Luka Miloslavić koji je zapisao: Kad sam stigao na lice mjesta pružio mi se užasni prizor, pun groze. Dojam se ne dade opisati! … Oko 12 tisuća poljskih časnika bilo je smaknuto u Ekshumacija poljskih časnika u Katynskoj šumi kod Katyna. Do sada je odkriveno 7 velikih jama prepunih lješinama šumi časnika prijašnje poljske vojske… Najveća jama ima oblik tiskanog velikog slova „L“. Okomiti kraj je 28 metara dug, dočim manji vodoravni krak mjeri 16 metara u duljinu. U najgornjem sloju lješina, koje se nalaze oko dva metra ispod razine zemlje, ima oko tri stotine umorenih častnika, a takvig slojeva, jedan tik izpod drugog ima oko 8. Samo na ovom mjestu je, držim, pokopano oko 2.500 častnika… Važno je iztaknuti, da je ulazna i izlazna strielna rana kao i smjer hitca u svakom slučaju bio sasvim tipičan i uviek jednak, što očito dokazuje, da je ručno vatreno oružje bilo upotriebljeno od dobro uvježbane, sigurne ruke. Kod nekih slučajeva opazili smo ubodne rane u obliku križa, koje potječu od ruskog vojničkog bodeža (bajoneta). Kod mnogih časnika našli smo da su im ruke bile na ledjima vezane tanjim konopom a što se položaja konopa i čvora tiče, uviek na jednaki i tipičan način. Do sada su točno pretražena 982 ubijena. Kod svih bez iznimke je dokazano da su ubijeni modernim automatskim samokresom jake prodorne snage, po prilici 7.63 mm. Ubijeni su isključivo hitcem u zatiljak glave.“ (Mario Jareb, Sovjetski zločin u Katynskoj šumi – uloga doktora Eduarda Luke Miloslavića, Zagreb 2019., 249-250).

ZANIMLJIVOST Njemačka invazija na SSSR navela je staljinistički režim na drastične mjere prisilnog raseljavanja nekih naroda. Nijemci u dolini Volge, na Krimu i Kavkazu iseljeni su u kolovozu 1941. pod optužbom da su špijuni koji čekaju signal iz Berlina da diverzijama podrže agresiju. Potjerani su u srednju Aziju i Sibir, gdje su idućih 14 godina živjeli u teškim uvjetima. I dok su Nijemci protjerani iz „preventivnih razloga“, drugi narodi su prisilno iseljeni pod optužbom za izdaju i suradnju s Njemačkom. Počevši od 1943. godine put Sibira i srednje Azije deportirani su Balkari, Čečeni, Krimski Tatari, Inguši, Karačajci, Kalmiki i Mektešijski Turci. Preseljavanje je bilo praćeno nizom brutalnosti. Svima je dan kratak rok da napuste domove i uzmu minimum imovine. U njihove domove su najčešće useljavani Rusi. Po dolasku na cilj bili bi raštrkani po udaljenim pokrajinama, prisiljeni na rad u rudnicima, radnim logorima, tvornicama i farmama. Uvjeti života koji su ih dočekali bili su slični logorskim, a u kombinaciji sa surovim klimatskim uvjetima prouzročili su ogromnu smrtnost, koja je među Krimskim Tatarima dosegnula čak 50 %. Nakon Staljinove smrti većini ovih naroda je dozvoljen povratak u domovinu, osim Nijemcima, Krimskim Tatarima i Mektešijskim Turcima. (Encyclopedia of Genocide, sv. II, ur. Israel W. Charny, Santa Barbara, California, SAD 1999., 521-523).

đene nove granice pa se procjenjuje da je u poratnim migracijama sudjelovalo i do 20 milijuna ljudi, što je uzrokovalo ogromne demografske i etničke promjene. Ponovi Ako je u tvojoj županiji živjelo prije Drugoga svjetskog rata njemačko stanovništvo, istraži kako je nestalo. Što misliš o pitanju kolektivne (skupne) krivnje za ratne zločine te osvetu koja se temelji na tome? Raspravite o tome na nastavi.

Koncentracijski logori i logori za ratne zarobljenike Jedno od glavnih sredstava uništenja ljudi koje su provodili nacistička Njemačka, fašistička Italija i militaristički Japan bili su koncentracijski logori, geta i logori za zarobljenike. Do početka Drugoga svjetskog rata u Njemačkoj su postojala tri veća koncentracijska logora (Buchenwald, Sachsenhausen i Dachau), a do kraja rata broj velikih logora povećao se 20 više od 1200 pratećih logora.

DRUŠTVO Ako se ovome dodaju radni logori, kazneni i vojni logori te geta, ukupno je bilo oko 10 000 logora. Najstrašniji nacistički logori bili su Auschwitz (u kojem je ubijeno oko milijun Židova), Treblinka, Majdanek, Sobibor i Chelmno. Termin geto potječe od srednjovjekovnog izraza za dio grada u kojem su živjeli Židovi. Na okupiranim područjima nacisti bi jedan dio grada posve izolirali i potom onamo prisilno dopremali Židove. Najveće geto u okupiranoj Europi bio je Varšavski geto u kojem je zatvoreno pola milijuna ljudi, trpeći od oskudice, bolesti i stalnog nasilja. Nakon što je pola stanovništva geta otpremljeno u koncentracijske logore, 18. travnja 1943. izbio je ustanak preostalih Židova. Slabo naoružani ustanici su krajem svibnja poraženi, a geto spaljen. Talijanski fašistički koncentracijski logori na istočnoj obali Jadrana bili su na Kamporu, Molatu, Zlarinu, Mamuli i Prevlaci. U Grčkoj je po velikom broju ubijenih poznat logor Larissa, a velik broj Etiopljana je stradao u koncentracijskom logoru Danane kod Mogadišua. Na okupiranim prostorima Azije Japanci su formirali brojne logore kroz koje je prošlo oko 140 000 ratnih zarobljenika, primarno američkih i britanskih vojnika, od čega ih je oko 30 % umrlo od gladi, robovskog rada, bolesti ili je bilo likvidirano. Najveći i najstrašniji logor bio je Changi u Singapuru. U Kini su uspostavili eksperimentalne logore u kojima je Postrojba 731 provodila medicinske pokuse s biološkim oružjem nad kineskim stanovništvom. Po cijelom SSSR-u je još od boljševičke revolucije postojao sustav koncentracijskih logora i zatvora za prisilni rad nazvan Gulag. Kroz taj sustav prošlo je oko 18 milijuna ljudi i u njemu umrlo do dva milijuna. Osim progona stvarnih i zamišljenih političkih protivnika komunizma i SSSR-a, stvaranja atmosfere straha koja je omogućavala političku kontrolu nad cijelim stanovništvom, Gulag je bio od prvorazredne važnosti u gospodarstvu Staljinova SSSR-a jer je omogućavao besplatni višemilijunski robovski rad. Ponovi Koristeći se internetom izradi tablicu 20 najvećih logora s brojem žrtava u njima.

IZVORI

Zapovjednik logora Auschwitz Rudolf Höss opisao je 1946. tijekom suđenja kako su u logoru ubijali zatvorenike: Židove, koji su bili određeni da budu ubijeni, odvodili bi u krematorije. U svlačionici bi im uznici, koji su u krematoriju bili Strahote koncentracijskih logora zaposleni, kazali na njihovu jeziku da su onamo dovedeni da bi se okupali i raskužili... Uznicima je bilo osobito stalo da cijeli postupak teče brzo, mirno i bez zastoja. Židovi bi, svukavši se, ulazili u plinsku komoru, koja je bila opremljena škropilima i vodovodnim cijevima i u svemu davala dojam kupaonice. Najprije bi ulazile žene s djecom, zatim muškarci... Sve je gotovo uvijek teklo mirno, jer bi uznici znali umiriti uplašene ljude i one koji bi možda naslućivali svoju sudbinu. Osim toga bi uznici i jedan SS-ovac ostali u komori do posljednjeg trenutka. Onda bi brzo zatvorili vrata i odmah dezinfikatorima, koji su bili pripremljeni, kroz otvor u stropu plinske komore pustili plin (preparat cijanove kiseline - ciklon B) u ventilacijsko okno. Plin bi se odmah stao širiti... Može se reći da ih je po prilici jedna trećina odmah bila mrtva. Ostali su teturali, vikali i gušeći se hvatali zrak. Ali krikovi bi brzo prelazili u hroptanje i za nekoliko bi minuta svi ležali na podu. Nakon najdulje 20 minuta nitko se više nije micao... Pola sata poslije uznici bi otvorili vrata... Odmah bi stali izvlačiti lešine... Onda bi uznici lešinama izvadili zlatne zube, a ženama odrezali kosu. U jednoj su se komori peći mogla spaliti do tri mrtvaca... Prosječno je spaljivanje trajalo 20 minuta... U krematorijima se moglo u 24 sata spaliti oko 2000 lešina... Smrvljeni pepeo otpremali su teretnjacima k Visli, i tamo su ga lopatama bacali u rijeku, koja ga je odmah, rastapajući, odnosila. (Laurence Rees, Auschwitz: nacisti i „konačno rješenje“, Zagreb 2005.).

Suđenje ratnim zločincima Zločini koje su počinili fašisti, nacisti i militaristi sa svojim saveznicima bili su strašniji od stradanja civi-

177

2. poglavlje

ZANIMLJIVOST Posebice teška stradanja doživjeli su japanski ratni zarobljenici na izgradnji „Pruge smrti“ u Burmi. Kako bi mogli krenuti u osvajanje Indije Japanci su 15. rujna 1942. pokrenuli gradnju pruge dugu 415 km iz Tajlanda kroz Burmu po vrlo zahtjevnom brdskom terenu i kroz džunglu. Na izgradnji su angažirali oko 60 000 ratnih zarobljenika, te prisilno doveli još oko 250 000 radnike iz Malaje, Tajlanda, Burme. Pruga je završena 17. listopada 1943. Čitav se rad odvijao ručno, krampovima i čekićima, uz rijetku upotrebu eksploziva za miniranje. Uvjeti rada bili su strašni: vrućina, monsunske kiše, kukci, blato, a izbile su i brojne epidemije tropskih bolesti. Tijekom izgradnje pruge poginulo je ili umrlo oko 90 000 azijskih radnika i oko 16 000 zarobljenika. To je oko 255 ljudi po kilometru pruge, tj. po jedan život za svaka 4 metra. Prisilna izgradnje pruge kasnije je okarakteriziran kao japanski ratni zločin, a rukovoditelj izgradnje potpukovnik Hiroshi Abe, osuđen je na smrt. O izgradnji pruge je snimljen film „Most na rijeci Kwai“, nazvan po jednom od 600-tinjak mostova na trasi pruge. Na linku https://www.youtube.com/ watch?v=F_8NV0epD74&t=7398s pogledaj film.

la i ratnih zarobljenika u prijašnjim ratnim sukobi178 ma. Radi osude onih koji su planirali, organizirali i provodili te zločine, u Nürnbergu je 1945. osnovan Međunarodni vojni sud. Suđenje je trajalo od 1946. do 1948. godine. Sudilo se nacistima i njihovim pomagačima u počinjenju zločina. Iduće je godine osnovan sličan međunarodni sud u Tokiju koji je sudio japanskim ratnim zločincima. Osim tih, bilo je još niz pojedinačnih sudova. Dio zločinaca uspio se skriti pod lažnim identitetom, ali neki od njih otkriveni su i naknadno osuđeni. I u Hrvatskoj su u sklopu kasnijih uhićenja provedena suđenja ratnim zločincima. Najpoznatije i posljednje takvo suđenje bilo je ministru unutarnjih poslova NDH Andriji Artukoviću 1986. godine u Zagrebu.

Ponovi Na https://www.wiesenthal.com/about/aboutsimon-wiesenthal/ potraži podatke o Simonu Wisentalu „Lovac na naciste“ i nacističkim ratnim zločincima koje je otkrio.

Smjesti u prostor i vrijeme Radeći u paru, izradite kartu svijeta na kojoj ćeš označiti: velike koncentracijske logore, geta, logore za zarobljenike, gulage i mjesta velikih genocida. Analizirajte kartu i raspravite u razredu o uzrocima, obilježjima i posljedicama masovnih stradanja analizirajući izrađene karte.

Istraži povijesne izvore U županiji u kojoj živiš istraži mjesta masovnih stradanja stanovništva u Drugome svjetskom ratu. Napiši kratki esej o tome u kojem ćeš prosuditi o uzrocima, obilježjima i posljedicama tih stradanja.

Objasni uzroke i posljedice Izradi info grafikon u kojem ćeš izdvojiti uzroke i posljedice stradanja ljudi u totalitarnim režimima i posebna obilježja za svaki režim.

Prepoznaj promjene Pronađite fotografije koje prikazuju materijalna razaranja tijekom rata na prostoru gdje živite. Zajednički uz pomoć nastavnika, analizirajte fotografije i usporedite ih s današnjom situacijom. O svojim zaključcima raspravite na nastavi. Odabrane fotografije prikažite kao izložbu pod nazivom “Recimo ratu NE“.

Sagledaj prošlost Napiši scenarij u kojem ćeš opisati obilježavanje Međunarodnog dana sjećanja na holokaust, u svojoj školi.

Usporedi i zaključi

Suđenje ratnim zločincima u Nürnbergu

Izradi usporednu tablicu vojnih i civilnih žrtava u Prvom i Drugom svjetskom ratu. Raspravite u razredu o tablici i izvedite zajedničke zaključke.

DRUŠTVO

3. DRUŠTVENE PROMJENE U EUROPI I SVIJETU NAKON DRUGOGA SVJETSKOG RATA. HRVATSKA U DRUGOJ JUGOSLAVENSKOJ DRŽAVI (DFJ, FNRJ, SFRJ): REPRESIJA I ZLOČINI U PORAĆU, UVOĐENJE SAMOUPRAVLJANJA, POKUŠAJI GOSPODARSKIH I DRUŠTVENIH REFORMI, POLITIČKE I EKONOMSKE MIGRACIJE Društvene promjene u demokratskim i totalitarnim sustavima nakon 1945. godine Utjecaj blokovske podjele svijeta snažno se osjećao u društvenom životu. U zemljama demokratskog sustava Hladni je rat utjecao na ograničenje sloboda građana i stranaka ljevičarske orijentacije. Tako je u SAD-u krajem 1940-ih i početkom 1950-ih godina vršen progon osoba optuženih da su simpatizeri komunizma. Prema senatoru Josephu McCarthyju koji je prednjačio u optužbama (često nedokazanim) da su osobe sovjetski agenti koji žele SAD podvrgnuti SSSR-u, ovaj se progon naziva makartizam (lov na vještice). Progoni su prestali u dugoj polovici 1950-ih kada su ocijenjeni potkopavanjem ljudskih prava. Drugo važno pitanje u vezi s ljudskim pravima u SADu bilo je povezano s društvenom jednakopravnopšću crnačkog stanovništva. Iako su još u 19. stoljeću stekli osobnu slobodu, ostali su diskriminirani i društveno marginalizirani, u usporedbi s bjelačkim stanovništvom SAD-a. Pod vodstvom Martina Luthera Kinga

179

Američki republikanski senator iz Wisconsina Joseph McCarthy (1908. – 1957.), zloglasan po svojoj žestokoj protukomunističkoj kampanji u kojoj je tvrdio da ustanove savezne američke vlade, sveučilišta i filmska industrija vrve komunistima te sovjetskim špijunima i simpatizerima. Potkraj 1954. godine dobio je službeni ukor od Senata jer se ispostavilo da ni za jednu optužbu nema dokaza. I dandanas se smatra jednom od najnegativnjiih ličnosti u povijesti SAD-a u 20. stoljeću

2. poglavlje počela je višedesetljena borba za građanska prava crnaca koja su uključivala javne prosvjede i građanski neposluh. Rezultat borbe bilo je donošenje zakona o rasnoj ravnopravnosti, čija primjena je bila teška. U državama s totalitarnim (komunističkim) sustavom su ukidanjem višestranačkog sustava drastično ograničena ljudska i građanska prava te gotovo posve potisnuto sloboda mišljenja i javnog izražavanja. Bilo koji oblik neslaganja s vladajućom komunističkom ideologijom proglašavan je političkim zločinom, što je bilo u nadležnosti tajnih političkih policija. U svim zemljama je stvorena mreža doušnika preko koje je nadziran društveni život. Primarni cilj vladajućih struktura u SSSR-u i drugim komunističkim zemljama sve do kraja Hladnog rata bio je držati cjelokupni društveni život pod punom kontrolom. Nakon Staljinove smrti došlo je do određenog poboljšanja prava građana u SSSR-u i komunističkim zemljama pod nadzorom Moskve, proces koji se naziva destaljinizacija. No i dalje je ostala većina suspenzija građanskih sloboda: političkog udruživanja, kretanja van državnih granica, slobode javnoga govora i izra180 žavanja. Ponovi Objasni zbog čega su lijevo orijentirani građani SAD-a bili izloženi progonima? Što je destaljinizacija? Istraži kako je izgledala svakodnevica u demokratskim, odnosno totalitarnim društvima u hladnoratovskom razdoblju prema sljedećim kriterijima: prehrambene navike, odjevna moda, glazba i ples, slobodno vrijeme, te napiši o tome izvješće. Svoje nalaze usporedi s onima ostalih učenika.

Hrvatska u drugoj jugoslavenskoj državi zločini u neposrednom poraću Iako je na trećem zasjedanju ZAVNOH-a osnovana Zemaljska komisija za istraživanje i ustanovljenje ratnih zločina, ni partizanske postrojbe nisu prezale od zločina tijekom cijelog rata. No najveći dio zločina partizanske su postrojbe počinile u ratnoj završnici,

IZVORI

Miroslav Popović, pisac i zatočenik Golog otoka, sjeća se govora generala Jove Kapičića, zaduženog za zatvore u Jugoslaviji, koji je održao logorašima 1949. godine: Vi ste pružili ruku neprijatelju, vi ste kao štetni izdvojeni iz naše društvene sredine, ovdje izolirani na ovom otoku, Jedna od rijetkih fotografija zbog svog izdajničkog logora na Golom otoku političkog stava i nastala početkom 1950-ih kažnjeni ste mjerom godina društveno-korisnog rada - do dvije godine. Ali, o svakom od vas pojedinačno zavisi, bez obzira na izrečenu kaznu, koliko ćete ovdje ostati; oni koji ne budu htjeli uvidjeti svoje greške i revidirati svoj politički stav, tj. koji se ne budu htjeli popraviti, njima će i kosti ostati na ovom otoku! (Miroslav Popović, Udri bandu, Beograd 1988.).

kad su okončavane završne ratne operacije, a partizanska pobjeda već bila sigurna. Najčešće se radilo o krvavim obračunima sa zarobljenim pripadnicima neprijateljske vojske, ali i nepoćudnim građanima te političkim protivnicima koji se nisu slagali s komunističkom ideologijom. Takav se slučaj zbio nakon ulaska partizana u Dubrovnik u listopadu 1944., kad su na obližnjem otočiću Daksi ubili velik broj političkih protivnika. Na splitskom groblju Lovrinac također je ubijeno nekoliko stotina građana, među kojima i ugledniji HSS-ovci, koji nisu imali nikakve veze s ustašama ili talijanskim fašistima. Radikalni komunisti na taj su se okrutni način željeli riješiti suparnika i protivnika. Ni Zagreb nije bio pošteđen. Ranjeni ustaše i domobrani odvezeni su iz zagrebačkih bolnica u svibnju 1945. te su poubijani i pobacani u jamu Jazovku na Žumberku, iako je rat već završio. Mnogo ustaša i domobrana napustilo je Hrvatsku kako bi se u Austriji predali britanskim i američkim postrojbama te tako izbjegli predaju partizanima. U njihovoj su pratnji bili brojni civili koji su strahovali od partizanskog nasilja, o kojem je ustaški tisak mnogo pisao. Cjelokupno povlačenje počelo je bez dobre vojne i po-

DRUŠTVO

Pripadnici oružanih postrojbi NDH na povlačenju u Koruškoj

Hrvatski vojnici i civili na „križnom putu“ kroz Koprivnicu u svibnju 1945. godine

litičke pripreme, a veći dio ustaškog vodstva i sâm Pavelić napustili su ljude i vojsku u povlačenju. Nakon nekoliko teških borbi s partizanima postrojbe NDH‑a probile su se do slovensko-austrijske granice i kod gradića Bleiburga 15. svibnja 1945. većinom predale Britancima. No Britanci su ih, vjerojatno prema naredbi zapovjednika savezničkih snaga u Sredozemlju britanskog feldmaršala Harolda Alexandera, izručili partizanima (III. jugoslavenskoj armiji pod zapovjedništvom generala Koste Nađa). Odmah nakon prelaska u Jugoslaviju kod slovenskih gradova Dravograda i Maribora počelo je masovno ubijanje zarobljenika. Kolone zarobljenika podvrgavane su iscrpljujućim marševima, bez hrane i vode, sve do rumunjske, grčke i bugarske granice, tijekom kojih su se na mnogim mjestima nastavila najokrutnija mučenja i ubijanje onih koji nisu mogli dalje pješačiti. Sve to izvršeno je bez ikakvog suđenja, a među ubijenima su bili i šesnaestogodišnjaci koje je vlada NDH‑a u posljednji trenutak mobilizirala i natjerala na povlačenje prema zapadu. Osim vojnika, Britanci su partizanima izručili i civile. Britanci su vraćali zarobljenike prema dogovoru saveznika da se svakoj strani vrati njegova izvorna neprijateljska strana s kojom je vodila borbu. Ta tragedija poznata je kao hrvatski križni put. Preživjeli su osuđeni na višegodišnje robijanje. Sâm Ante Pavelić, koji je naredio povlačenje vojske i bio uvelike kriv za tu tragediju, uspio je pobjeći. Bleiburg i križni put najsramotniji su čin antifašističko-partizanskog pokreta, koji je znatno narušio njegovu čast i ugled u hrvatskim očima. Općenito su ta partizanska zlodjela razočarala poštene antifašiste, zagovornike ideje da se veličanstvenost ratnih pobjednika uvijek najbolje odražava u njihovim postupcima prema poraženima.

Nakon početka sukoba s Informbiroom 1948. godine KPJ i Tito pokrenuli su progone svih stvarnih i potencijalnih pristaša Staljina. S tim ciljem u Jugoslaviji je otvoreno oko 40 zatvora i logora za „staljiniste“, od kojih je po različitim oblicima mučenja u “preodgoju” uhićenika najpoznatiji bio Goli otok (između Raba, Krka i Velebita) te susjedni otok Sv. Grgur. Od 1948. do 1952. godine od 486 000 članova KPJ‑a isključeno je oko 60 000, a u zatvorima i logorima završilo je 12 000-13 000 onih koji su se izjasnili za 181 Informbiro. Broj ubijenih nikada nije utvrđen. Većina je proganjana, a da im nikada čak nije bilo ni suđeno. Stradalo je i mnogo nevinih osoba samo na osnovi lažne, pa čak i anonimne dojave. Tako je komunistički režim ponovno pokazao svu svoju okrutnost prema političkim protivnicima, iako su oni izašli iz komunističkih redova. Ponovi Objasni razloge zbog kojih su partizani počinili zločine. Što je hrvatski križni put? Na koji način su se komunisti obračunali s protivnicima u vlastitim redovima?

Represija u poslijeratnom razdoblju Nakon vojne pobjede u ratu vrh Komunističke partije Jugoslavije je, po uzoru na SSSR, pristupio uspostavi kontrole nad cijelim društveno-političkim životom u zemlji. Postavljanjem čelnih ljudi Partije

2. poglavlje U istarskom selu Lanišće komunisti su 24. kolovoza 1947. napali crkvu prilikom održavanja krizme. Mladi svećenik Miroslav Bulešić je ubijen nožem, a druga dva svećenika teško pretučena. Vjernici koji su branili crkvu i djecu u njoj su osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne. Bulešić je 2013. godine proglašen blaženikom

Pravoslavna crkva u Donjem Lapcu je odlukom Narodnooslobodilačkog odbora srušena i na tom mjestu izgrađena zgrada općine. Crkveni inventar je uništen, a zvona su prodana

za rukovodeće ljude u svim organima novoformirane jugoslavenske države te uvođenjem načela da sve iole bitne poslove u tim organima (upravi, policiji, sigurnosnim službama, vojsci, privredi, obrazovanju, 182 informativnim medijima i dr.) mogu vršiti samo članovi Partije, sjedinjene su država i Partija, tj. KPJ je praktički postao država. Namjera KPJ bila je posredstvom organa države kao provedbenih instrumenata, a na osnovi komunističkoga političkog i ideološkog programa, provesti revoluciju – uništiti postojeće i stvoriti novo društvo, tj. jedan novi, po njima bolji i pravedniji svijet. U prvim poslijeratnim godinama komunisti su zatirali mnoga nacionalna obilježja, zatvarali ustanove s nacionalnim predznakom, raspuštali udruge i društva, skidali spomen-ploče i uklanjali spomenike. Tako je s glavnog zagrebačkog trga bio 1947. maknut kip

bana Jelačića, uoči toga čina ograđen sa svih strana visokim drvenim pregradama, dok je sam trg preimenovan u Trg Republike. Stare su nazive sačuvali Matica hrvatska i Hrvatsko narodno kazalište. K tome su, slično kao i u prvoj Jugoslaviji, prednost u državnim poslovima na prostoru Hrvatske dobivali srpski kadrovi. Od svih članova Centralnog komiteta KPH Srba je bilo više od četvrtine, iako je njihov udio u hrvatskom pučanstvu bio manji od 15 %. Razlog tome bio je u njihovom znatnom brojčanom sudjelovanju u partizanskom pokretu i članstvu KPJ‑a te njihovoj većoj sklonosti centralističkom upravljanju državom i većoj sklonosti Jugoslaviji nego što su je iskazivali Hrvati. Istodobno su i najmanji vanjski znakovi hrvatskog domoljublja osuđivani kao nacionalizam te oštro kažnjavani. Naglašavala se i hrvatska krivnja za ustaške zločine, iako su Hrvati u najvećem broju sudjelovali u antifašističkoj borbi. Čak je i Andrija Hebrang 1946. izražavao zabrinutost zbog raznih govorkanja o skupnoj odgovornosti hrvatskog naroda. KPJ je vrlo brzo uspio staviti pod kontrolu sav društveno-politički život, osim vjerskih zajednica. One su u poraću bile posljednja „neosvojena“ sfera javnog života u Jugoslaviji. Jedan od temelja komunističke

ZANIMLJIVOST Nakon što je papa Pio XII. 1952. godine proglasio Alojzija Stepinca kardinalom, nastali su teški dani za svećenstvo. U reakciju vodstvo KPJ prekinulo je diplomatske veze s Vatikanom, a u državi provelo dotad najnasilniji obračun s katoličkim svećenicima. Tako je ljubljanski nadbiskup Anton Vovk poliven benzinom i zapaljen, zadobivši teške opekline. Šibenski biskup Ćiril Banić kamenovan je te je na njega pucano iz oružja, ponižavani su, fizički napadnuti ili protjerani iz svojih dijeceza: pomoćni biskup senjsko-riječki Josip Pavlišić, pomoćni biskup splitski Frane Franić, pomoćni biskup zagrebački Josip Lach, hvarski biskup Mihovil Pušić, banjalučki biskup Dragutin Čelik, biskup subotički Lajčo Budanović i dubrovački biskup Pavao Butorac. Niže svećenstvo još je teže stradalo. Nasilna kampanja protiv svećenstva potrajala je do polovice 1950-ih godina. No i nakon toga svećenici su bili pod pojačanim nadzorom vlasti. Svećenstvu nije preostalo drugo nego trpjeti, i uz veliku požrtvovnost i rizike po život i osobnu slobodu ustrajati u pastoralnom radu s vjernicima.

DRUŠTVO ideologije jest i ateizam, negiranje postojanja Boga. Prema tom tumačenju, vladajući slojevi društva religiju su koristili kako bi svoje podanike lakše držali u pokornosti. Ateizam su komunisti širili na temelju marksističkog učenja, ali i na temelju uvjerenja da vjera i vjersko-nacionalne tradicije dijele nacije. Stoga je religijski svjetonazor KPJ smatrao potencijalnim stožerom okupljanja nezadovoljnika i oponenata vlasti. Uz to KPJ je bio svjestan utjecaja svećenstva na stanovništvo. S obzirom na to da KPJ nije tolerirao bilo kakvu ideološku ili političku konkurenciju i ometanje provedbe revolucije, snagom državnog aparata otpočela je antireligijsku kampanju. Teorijsku osnovu kampanja činilo je učenje marksizma o religiji kao „opijumu za narod“ i borbe protiv nje, dok je praksa nasilnog širenja ateizma vršena po metodama iz SSSR-a, a što je bio model koji se željelo postići i u Jugoslaviji. S jedne strane kampanja je bila usmjerena protiv vjerskih organizacija, kako bi smanjila njihovu moć i društveni utjecaj, te time što učinkovitije prodrla među mase, a s druge prema stanovništvu, kako bi ga se navelo na prekid s vjerskim životom te indoktriniralo komunističkim ateizmom. Dugoročni cilj komunističke vlasti bio je posve ukloniti religije i religijske zajednice iz društva. Nizom represivnih mjera država, tj. KPJ, drastično su suzili prava i prostor djelovanja vjerskih zajednica; svećenici su progonjeni, zatvarani i likvidirani, gušen je vjerski tisak, onemogućen vjeronauk u obrazovnim institucijama, oduzete, ugašene ili onemogućene su u radu vjerske karitativne institucije, oduzeta glavnina imovine i sl. Time je KPJ izričito navijestio rat „do istrebljenja“ svim vjerskim organizacijama u Jugoslaviji, što je postao i do kraja komunističke ere ostao središnji problem svih vjerskih zajednica. U Hrvatskoj je posebno velik pritisak bio usmjeren na Katoličku Crkvu kojoj je tada pripadao najveći dio hrvatskog naroda. Kako bi se postigao taj cilj, sam je Tito od zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca zatražio da Katoličku Crkvu u Hrvatskoj odvoji od Svete Stolice te osnuje „narodnu crkvu”, Katoličku Crkvu u Zagrebu, neovisnu o Svetoj Stolici. S takvom Crkvom, koja bi prekinula jedinstvo katolika i odbila narod od sebe, komunisti bi se lako obračunali. Odbivši taj zahtjev, Stepinac je uhićen. Sudilo mu se u postupku političke, a ne kaznene naravi jer je bio protivnik komu-

IZVORI

Idejni osnivač komunizma Karl Marx ovako je shvaćao religiju: Borba protiv religije je, dakle, posredno borba protiv onog svijeta, čija je duhovna aroma religija. (...) Ona je opijum naroda. Ukidanje religije kao iluzorne sreće naroda zahtjev je njegove stvarne sreće. Zahtjev da napusti iluzije o svom stanju jeste zahtjev da napusti stanje u kome su iluzije potrebne. (Marx, Engels, Lenjin, Tito, O religiji, izbor tekstova Ivan Cvitković, Sarajevo, 1981., 40, 361–362). Na temelju toga u „Programu SKJ“ iz 1958. godine religija se vidi kao zaostala, nerazvijena društvena svijest, koju se (više) ne može uklanjati administrativnim mjerama, ali joj se može suprotstaviti idejnom borbom i socijalističkom izgradnjom čovjeka Religija je za SKJ zabluda i predrasuda koja još egzistira, ali je faktički osuđena na odumiranje i nestanak. (Program SKJ, Beograd 1958., 253).

Protumači Marxove ideje u kontekstu vremena kada su nastale te njihovo značenje u programskim dokumentima SKJ. Što su to „administrativne mjere“?

nističkog totalitarizma i djelatnog ateizma, kao što je bio i protivnik fašističkog totalitarizma i nacizma. 183 Osuđen je na 16 godina zatvora s prisilnim radom, premda mu krivnja nije dokazana. Godine 1951. uvjetno je otpušten te je živio pod obvezom i prismotrom u Krašiću, gdje je 1960. godine i umro. Tijekom tamnovanja papa Pio XII. ga je 1952. godine proglasio kardinalom. Zbog patnji i stradanja kojima je bio izložen 1998. je proglašen mučenikom za vjeru te je uzdignut na čast blaženika. Hrvatski je sabor 1992. godine u posebnoj Deklaraciji oslobodio kardinala Stepinca svake u presudi opisane krivnje. Tek nakon smrti nadbiskupa Stepinca došlo je do određenog popuštanja, te je 1966. godine potpisan protokol o odnosima između Jugoslavije i Svete Stolice. Ubrzo je uslijedila uspostava diplomatskih odnosa, pa je čak 1971. godine Tito posjetio papu Pavla VI. u Vatikanu. Ipak, do kraja komunističkog režima vjera je bila otežavajuća okolnost za dobivanje odgovornijeg položaja, dok je članstvo u SKJ‑u – koji je bio zatvoren za vjernike – bilo preporučljivo, a za odgovornije položaje se podrazumijevalo, tj. bilo je obavezno. Vjerske su organizacije smatrane nepoželjnima i stvarani su im problemi, posebno u gradnji vjerskih objekata s javnim djelovanjem. Vjernici koji su se usuđivali otvoreno istupati nisu mogli računa-

2. poglavlje ti na poslovni napredak. Sve do pada komunizma položaj vjerskih zajednica u Jugoslaviji bio mučan i tragičan, a religijske su zajednice ostale jedini pravi protivnici komunizma i težnje KPJ za kontrolom nad cjelokupnim društvenim životom Jugoslavije. Ponovi Kojim metodama se KPJ koristio protiv vjerskih zajednica u Jugoslaviji? Zašto je stradao nadbiskup Alojzije Stepinac? Na http://casopis.skdprosvjeta.hr/crkve-su-se-rusile-i-nakon-1945-godine/ istraži koliko je pravoslavnih crkava u središnjoj Hrvatskoj srušio komunistički režim.

Uvođenje samoupravljanja, pokušaji gospodarskih i društvenih reformi Sukob sa SSSR-om i Informbiroom 1948. doveo je 184 u Jugoslaviji do promjena koje su zahvatile sva područja, od društvenoga, gospodarskoga i političkoga života do kulture i umjetnosti. Cilj je bio nađe treći put društvenog razvoja i sistema, niti kapitalističkoliberalni niti ni državno-socijalistički, kojim bi Jugoslavija ostala komunistička zemlja, no postala demokratskija od drugih komunističkih zemalja. Taj treći model nazvan je samoupravni socijalizam. Njegov najvažniji dio činilo je radničko samoupravljanje, koje se smatralo nekim oblikom demokracije u poduzeću, i koje se postupno počeo uvoditi nakon 1952. godine. Primarni cilj je bio povećanje proizvodnje kroz veću zainteresiranost radnika za rad a kroz osje-

ćaj da oni aktivno sudjeluju u upravljanju poduzećem u kojem rade. U prva dva desetljeća radničkog samoupravljanja Jugoslavija je bezuspješno nastojala rekonstruirati postojeći državno-socijalistički model unoseći u njega neke elemente tržišnog gospodarstva, a za vrijeme velike privredne reforme 1965. – 1971. pokušala je napraviti veći zaokret prema tržišnom gospodarstvu, u čemu se nije uspjelo. Stoga se 1970-tih godina ubrzano radilo na širokoj uspostavi samoupravnog socijalizma kao „trećeg“ modela. Iako je nastupila liberalizacija u upravljanju poduzećima, osigurana je stalnost zaposlenja, povećana zaštite žena, mladeži i nezaposlenih, povećana zdravstvena i tehnička zaštita radnika, olakšano rješavanje stambenog pitanja radnika, te povećana prava iz oblasti socijalnog osiguranja, ideja samoupravljanja bila je osuđena na neuspjeh. Naime razvijati bilo kakav demokratski model u društvu kojim vlada nedemokratski politički sustav i koji ima bitna obilježja totalitarnog sistema, bilo je nemoguće. Neuspjehu samoupravljanja pridonijela je i velika gospodarska kriza 1980-tih godina koja ga je posve poništila. Međutim nisu sve gospodarske reforme i projekti bili neuspješni. Kasnih pedesetih godina kombinacijom državnog planiranja i zapadnih zajmova (ovo potonje krenulo je nakon Titovog otpora Staljinu 1948. godine) došlo je do brzog razvoja gospodarstva i rasta životnog standarda. Jugoslavensko društvo se znatno promijenilo nabolje, na čemu je sve više radila vladajuća komunistička partija. Tako je u zaključcima Sedmog kongresa Komunističke partije Jugoslavije (održanog u Ljubljani u travnju 1958.) naglašena potreba da se građanima ne osigura samo posao i dom, nego i da im se omogući i da se zabave i pojača kupovna

Pokušaj iznalaženja trećeg puta – socijalističko samoupravljnje

DRUŠTVO Švedska Danska

IZVORI

Samoupravni radnički savjeti znali su znatno pridonijeti povećanju kvalitete života radnika. Primjer toga pulsko je brodogradilište „Uljanik“ u kojem je 1956. radnički savjet odlučio unajmiti turistički objekt Rimski vrelec i urediti ga u odmarališta za radnike brodogradilišta uz obrazloženje da je upravo takav odmor “potreban našim radnim ljudima, da bi mogli u miru i na svježem zraku, daleko od buke strojeva i raznih nezdravih isparavanja i dima sprovesti dane svog godišnjeg odmora”. Radnički savjet poticao je i ulaganje u odmor i rekreaciju radnika kao još jedan oblik životnog standarda, te je 1963. godine odlučeno da se izgradi rekreacijski centar za radnike brodogradilišta, koji bi činilo nogometno igralište, atletske staze, gledališta za tisuću gledatelja, igrališta za rukomet i mali nogomet, dva za odbojku, dva za tenis, dva za badminton, jedno za košarku te prostora za koturaljkaše. Bila je predviđena i izgradnja zgrade sa svlačionicama, kuglanom, boćalištem, dvoranom za stolni tenis i šah te bifeom i terasom. Tako je radnički savjet nastojao uključiti radnike „Uljanika“ u kulturu turizma, sporta i rekreacije. (Igor Stanić, „Što pokazuje praksa? Primjer funkcioniranja samoupravljanja u brodogradilištu Uljanik 1961. – 1968. godine“, Časopis za suvremenu povijest 46.3, 2014., 453-474).

Ujedinjeno Kraljevstvo

Nizozemska Belgija

Njemačka

Luksemburg Francuska

Švicarska

Italija

Hrvatski iseljenici u Europi

moć. Stoga se period iduća dva desetljeća naziva i era konzumerističkog socijalizma. Jugoslavija se u svijetu smatrala zemljom koja je postigla golem napredak nakon ratnih razaranja i godina poslijeratnog kaosa dok se u gospodarstvu provodio državno-socijalistički Iseljavanje istarskih Talijana model, a jugoslavenski socijalizam se smatrao inovativnim i pragmatičnim sustavom. jelom su činili vodstvo, pripadnici i pristalice ustaškog pokreta, a dijelom oni koji su smatrali da im komuniPonovi stički režim ugrožava život, slobodu i imovinu. U ovu drugu skupinu je spadalo vodstvo i pristalice HSS-a. Kako je zamišljeno funkcioniranje samoupravljanja? Zašto je bilo neuspješno? U velikom broju iseljavalo se i nehrvatsko stanovništvo. U sklopu kolektivnog kažnjavanja, izbjeglo je, iseljeno ili likvidirano skoro cjelokupno njemačko stanovništvo. Od prijeratnih 100 000 Nijemaca na prostoru Hrvatske preostalo ih je oko 10 000. Iseljavali su se i Mađari i Poljaci koji odlaze u svoje matične Za vrijeme i nekoliko godina nakon Drugog svjetskog države, a započe je i prvi val iseljavanja Talijana. rata s prostora Hrvatske iseljavalo se stanovništvo ko- Povezano s izgonom njemačkog stanovništva zbilo se jem nije odgovarala komunistička vlast ili je nasilno prvo poslijeratno ekonomsko migriranje. Nakon doprotjerivano. Hrvatsko stanovništvo koje se iselilo di- nošenja zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji 1945.

Političke i ekonomske migracije

185

2. poglavlje

Pripadnici tzv. Bugojanske skupine Hrvatskoga revolucionarnog bratstva

godine došlo je do organiziranog iseljavanja oko 50 000 stanovnika Hrvatske u Vojvodinu, koji su se velikim dijelom naselili na imanja oduzeta prognanom njemačkom stanovništvu. Prema statističkim podacima, do 1948. godine s područja današnjeg teritorija Hrvatske odselilo se zbog političkih i ekonomskih ra186 zloga 255 000 osoba. Novi val iseljavanja iz Hrvatske uslijedio je nakon potpisivanja Pariškog ugovora o miru između Jugoslavije i Italije 1947. godine. Veliki broj Talijana odrekao se jugoslavenskog državljanstva u zamjenu za talijansko i trajno preselio u Italiju. U razdoblju od 1948. do 1961. u Italiju preselilo se oko 200 000 stanovnika Istre i Kvarnera. Početkom 1960-ih godina režim je omogućio građanima Jugoslavija da rade inozemstvu. U tom razdoblju razlozi za migracijom bili su u primarno gospodarski, ali valja naglasiti kako je političko ozračje velikom broju ljudi smetalo jer su pod represijskim aparatom države gubili volju za ostankom u Jugoslaviji. Većina je odlazila u Njemačka te druge zapadnoeuropske zemlje koje su po životnom standardu i političkom uređenju bile ispred Jugoslavije. Pojam kojim su ovi iseljenici opisivani bio je „Gastarbeiter“ - gostujući radnik, jer se vjerovalo kako će ih se veliki broj vratiti, što pokazalo netočnim. Od 1961. do 1991. na rad u inozemstvo je otišlo 450 000 osoba, od čega ih se vratilo oko 100 000. Posljedica je bila visoka depopulacijska stopa. Demografski pokazatelji utvrdili su da je Hrvatska imala najveću stopu gospodarskog iseljavanja ne samo među jugoslavenskim zemljama, nego i u Europi. Iako se iseljavalo iz svih dijelova Hrvatske,

najčešće se odlazilo iz gospodarski najzaostalijih dijelova (Dalmatinska zagora, Lika i otoci). U velikom broju iseljavali su i Hrvati iz Hercegovine. Ponovi Izradi lentu vremena u kojoj ćeš uz godine upisati iz kojih su se hrvatskih regija iseljavali ljudi i u kojem broju.

Djelovanje hrvatske političke emigracije Nakon Drugoga svjetskog rata mnogo Hrvata koji se nisu mogli složiti s komunističkom ideologijom napustilo je domovinu. Budući da je poslijeratna Europa bila razorena, najčešće su se nastanjivali u Latinskoj Americi, SAD-u i Australiji. Ondje su susreli hrvatsku dijasporu koja se iselila prije, zbog gospodarskih razloga. Kako bi očuvali svoje nacionalno biće, iseljeni Hrvati su osnovali klubove, crkvene misije i organizacije preko kojih su održavali nacionalnu svijest, kontakt s domovinom i ostalim Hrvatima. Među Hrvatima koji su izbjegli nakon rata se organizirao niz političkih grupa s ciljem vođenja političke i oružane borbe za obaranje komunizma i uspostavu neovisne hrvatske države. Članovi ovih grupa napadali su diplomatska i druga predstavništva Jugoslavije. Jedan od razloga za njihova nasilna djela je i to što su hrvatski politički iseljenici bili na stalnom udaru jugosla-

DRUŠTVO

ZANIMLJIVOST Na udaru grupa hrvatske političke emigracije bila su predstavništva turističkih i privrednih agencija Jugoslavije te diplomatsko osoblje. Veliku pozornost izazvao je hrvatski politički iseljenik Miro Barišić ubojstvom jugoslavenskog veleposlanika u Švedskoj. Naoružani članovi Hrvatskog revolucionarnog bratstva su u nekoliko navrata ubacili u Jugoslaviju. Najpoznatiju akciju izvršila je tzv. Bugojanska skupina, koja je u srednjoj Bosni 1972. godine pokušala podići oružani ustanak koji je završio neuspješno i tragično. Bugojanska skupina pogrešno je procijenila situaciju u SFRJ‑u pa je ovaj pokušaj zapravo bio avanturistički. Posebno veliku pozornost u Jugoslaviji i cijelom svijetu izazvala je otmica zrakoplova u SAD-u koju je 1976. godine počinila skupina predvođena Zvonkom Bušićem. Otmicom su željeli skrenuti pozornost svjetske javnosti na položaj Hrvatske u Jugoslaviji. Na suđenju u SAD-u sudac je ustvrdio da Bušić nije ni terorist ni kriminalac, ali da je djelo koje je počinio pravno nedopustivo te je osuđen na doživotnu kaznu. I iako se može shvatiti da su namjere hrvatskih političkih iseljenika bile plemenite i razumljive – stvaranje slobodne hrvatske države, teroristička sredstva kojima su ih provodilo – atentat na veleposlanika i otmica zrakoplova – ne mogu se nikako odobriti.

venske tajne policije koja ih je proganjala, otimala i ubijala. Najpoznatiji slučaj je ubojstvo iseljenika Brune Bušića 1978. godine. On se zalagao za pomirenje Hrvata ljevičara i desničara, čime bi se stvorio zalog stvaranja neovisne hrvatske države. Ponovi Zašto i na koji se način dio hrvatskih iseljenika borio protiv Jugoslavije i komunizma? Istraži u kojoj mjeri su neki od nih bili bliski ustaškim idejama. Smatraš li li nasilne načine borbe opravdanim? Argumentiraj svoje mišljenje.

Smjesti u prostor i vrijeme Izradite kartu na kojoj ćete prikazati mjesta stradavanja i križne puteve. Analizirajte kartu i prosudite o uzrocima, obilježjima i posljedicama stradavanja stanovništva.

Sagledaj prošlost …veličanstvenost ratnih pobjednika uvijek se najbolje odražava u njihovim postupcima prema poraženima. Promisli o navedenoj rečenici i o postupcima antifašista i partizana nakon Drugoga svjetskog rata. Svoje razmišljanje, analizu i zaključke o posljedicama ratova i postupcima prema poraženima napiši u obliku eseja.

Bruno Bušić (1939. – 1978.) hrvatski političar i publicist vrlo aktivan u emigraciji

Objasni uzroke i posljedice Istraži život obitelji čiji je otac bio „Gastarbeiter“ - gostujući radnik u Njemačkoj. Istraživanje predstavi pomoću digitalne prezentacije u kojoj ćeš prikazati: uzroke, život takve obitelji, nekad i danas. Sve dokumentiraj fotografijama ili nekim drugim povijesnim izvorima.

Prepoznaj promjene Usporedi potisne i privlačne čimbenike u iseljavanjima u Jugoslaviji i iseljavanju iz Republike Hrvatske. Usporedbu prikaži pomoću Vennova dijagrama.

Istraži povijesne izvore Radeći u skupini istražite uzroke, obilježja, posljedice i prosudite djelovanje hrvatske političke emigracije na primjerima Mire Barišića, Brune Bušića i Zvonka Bušića. Istraživanje predstavite pomoću plakata, a u kratkom eseju vrednujte i iznesite osobne stavove o njima i njihovom djelovanju.

Usporedi i zaključi Usporedi društveni razvoj i sustave: kapitalističko-liberalni, državno-socijalistički i samoupravno-socijalistički, i to tako da izradiš tablicu s pozitivnim i negativnim obilježjima svakog društva i sustava. Tablice usporedite na nastavi i raspravite o zaključcima.

187

2. poglavlje

4. URBANIZACIJA I OPISMENJAVANJE Opće tendencije urbanizacije u 20. i 21. stoljeću Početkom dvadesetog stoljeća nastavljeni su i intenzivirani procesi urbanizacije u Europi i Sjevernoj Americi, a s vremenom se znatnije priključuju i drugi kontinenti. Prvi svjetski rat negativno je utjecao na demografsku i ekonomsku sliku nekolicine važnih europskih gradova, primjerice Berlina i Beča, no u 1920-im i 1930-im godinama u većem dijelu Europe učinjeni su pomaci u smjeru smanjivanja društvenih razlika i poboljšanja materijalnih uvjeta živo-

ta građanstva. Jednako tako, unatoč problemima s bolestima kao što je tuberkuloza, smanjila se stopa mortaliteta i uopće se poboljšalo zdravlje stanovništva u gradovima. Važnu ulogu u tim procesima imale su socijalne mjere koje su sustavno poduzimale državne i gradske vlasti. Treba reći da nisu svi dijelovi Europe imali jednak tempo razvoja, nego je napredak bio najveći u zapadnoeuropskim i skandinavskim zemljama. U Drugome svjetskom ratu iznova su teško oštećene urbane sredine, no zahvaljujući visokim ulaganjima vlada i međunarodnoj ekonomskoj suradnji oporavak je bio razmjerno brz. Sredinom dvadesetog stoljeća više od polovice europskog stanovništva živjelo

188

Ulice u središtu Londona 1910. godine. U razdoblju neposredno prije Prvoga svjetskog rata najvažniji su europski gradovi London, Pariz i Berlin, kao svjetska središta financija, kulture i znanstveno-tehnoloških inovacija, međutim, raste utjecaj i važnost izvaneuropskih gradova, prvenstveno New Yorka, zatim i Tokyja i Chicaga.

DRUŠTVO

Radnik tijekom izgradnje nebodera Empire State Building u New Yorku (1930. – 1931.). Sa svojih 381 metar visine (bez antene) neboder je bio najviša građevina svijeta do 1970. godine. Uz pomoć interneta saznaj koji se to još slavni neboder ističe na fotografiji. Pobroj koje su danas najviše građevine svijeta i gdje se nalaze.

Le Corbusier. Pravog imena Charles-Édouard Jeanneret, bio je francusko-švicarski arhitekt, pripadnik prve generacije tzv. Internacionalne škole arhitekata i pokretač CIAM-a (1928. godine), međunarodne organizacije koja je u arhitekturi i urbanizmu zagovarala funkcionalizam, smjer u kojem se promiču jednostavni oblici, praktičnost, upotreba novih građevnih materijala i općenito sustavno urbanističko planiranje. Njihov utjecaj osobito je vidljiv u obnovi gradova nakon Drugoga svjetskog rata. Uz pomoć interneta pronađi jesu li hrvatski arhitekti imali doticaja s Le Corbusierom.

je u gradovima. U razvijenijim državama počeo je najviši stupanj urbanizacije – metropolitanizacija, što označava proces preseljenja stanovništa iz gradova u okolicu (predgrađa), pri čemu nastaju veća metropolitanska područja. S vremenom su iz toga proizašli prvi megalopolisi, kontinuirana urbana područja ko-

jima se povezuje više velikih gradova. S druge strane, tijekom 1950-ih intenzivirala se urbanizacija na području istočne Europe, gdje su komunističke vlasti sustavno promicale tešku industriju i izgradnju novih industrijskih gradova. Nadalje, korak s ostatkom Europe hvatale su i mediteranske zemlje, u kojima

1925. New York London Tokyo Pariz Berlin Chicago Buenos Aires Osaka Philadelphia

7 774 000 7 742 000 5 300 000 4 800 000 4 013 000 3 564 000 2 410 000 2 219 000 2 085 000

1950. New York Tokyo London Osaka Pariz Moskva Buenos Aires Chicago Kolkata

12 300 000 11 300 000 8 361 000 7 005 000 6 283 000 5 356 000 5 166 000 4 999 000 4 604 000

Najmnogoljudniji gradovi svijeta u prvoj polovici 20. stoljeća (preuzeto iz T. Chander i G. Fox, 3000 Years of Urban Growth, New York-London: Academic Press, 1974.; United Nations - World Urbanization Prospects 2018.). Usporedi rast europskih gradova u prvoj polovici 20. stoljeća i razmisli što na temelju toga možeš zaključiti o tendencijama tadašnje urbanizacije.

Grad

2020.

2000.

1975.

1950.

Tokyo Delhi Šangaj São Paulo Ciudad de México Dhaka Kairo Peking Mumbai Osaka

37,4 30,3 27,1 22,0 21,8 21,0 20,9 20,5 20,4 19,2

34,4 15,7 14,2 17,0 18,5 10,3 13,6 10,3 16,1 18,7

26,6 4,4 5,7 9,6 10,7 2,2 6,4 4,8 7,7 16,3

11,3 1,4 4,3 2,3 3,4 0,3 2,5 1,7 3,1 7,0

Najmnogoljudniji gradovi svijeta 2020. – pogled unatrag (u milijunima stanovnika) (preuzeto iz United Nations World Urbanization Prospects 2018.). Na kojim se kontinentima nalaze najmnogoljudniji gradovi svijeta? Što ti to govori o urbanizacijskim procesima druge polovice 20. stoljeća?

189

2. poglavlje

Slam Dharavi u najvećem gradu Indije, Mumbaiju. U milijunskim gradovima manje razvijenih dijelova svijeta i danas postoje slamovi (eng. slums), sirotinjske velegradske četvrti s izrazito nepovoljnim uvjetima stanovanja. Na temelju slike zaključi koji se problemi mogu pojaviti u naseljima ovakvog tipa.

190 ZANIMLJIVOST Želeći zaustaviti rapidni porast stanovništva, u Narodnoj Republici Kini vlasti su 1980. godine proglasile tzv. politiku jednog djeteta, restriktivnu mjeru prema kojoj je građanima NR Kine bilo dopušteno rođenje samo jednog djeteta. Iako su postojale određene iznimke, obitelji koje se nisu pridržavale pravila podvrgnute su sankcijama, a povremeno, osobito u ranoj fazi, žene su prisiljavane na pobačaje ili čak sterilizaciju. Ova je mjera znatno veći učinak imala na gradske populacije gdje se mogla nametnuti veća razina kontrole. Porast stanovništva je usporen, ali su s vremenom postale očite brojne slabosti ovog pristupa. Jedan od njih je disproporcionalan odnos među spolovima, pa tako danas milijuni kineskih muškaraca ne mogu pronaći partnericu za brak. Tradicionalno, obitelji su preferirale dječake budući da su nasljeđivali obiteljsko ime, imovinu i preuzimali brigu za ostarjele roditelje. Većina pobačaja odnosila se na žensku djecu, a roditelji su djevojčice nerijetko davali na posvajanje u zapadne zemlje. Mjera je ukinuta (modificirana) tek 2015. godine, otkada je „dopušteno“ imati dvoje djece.

je od 1960-ih godina ruralno stanovništvo masovno prelazilo u gradove. Ipak, od sredine dvadesetog stoljeća najveći rast prisutan je u ekonomski manje razvijenim područjima svijeta, od Južne Amerike preko Afrike do po-

jedinih dijelova Azije. Već oko 1970. godine urbana populacija tzv. nerazvijenih regija nadmašila je populaciju razvijenih. Međutim, takav ubrzani rast uglavnom nije popraćen odgovarajućim urbanističkim rješenjima, pri čemu je dolazilo do novih socijalnih problema. Godine 2007. broj je ljudi koji žive u gradovima po prvi puta nadmašio svjetsko ruralno stanovništvo. Općenito, može se ustvrditi da je urbanizacija dala važne poticaje ekonomskom i društvenom razvoju na svjetskoj razini. Urbana područja su središta kulturnog i političkog života, mjesta bogata inovacijama i mnogobrojnim prilikama u različitim sferama ljudskog života. Ipak, projekcije o budućnosti svjetske urbanizacije ukazuju na to da će posebnu pozornost trebati posvetiti stvaranju uravnoteženijih i ekološki održivijih urbanih zona. Ponovi Gdje su najveće stope urbanizacije u prvoj polovici 20. stoljeća, a gdje u drugoj polovici? Što su megalopolisi, a što označavamo pojmom metropolitanizacije? Koje su prednosti urbanizacije i što je važno za njezin budući razvoj?

DRUŠTVO

Urbanizacija na prostoru Hrvatske u 20. i na početku 21. stoljeća U prvoj polovici 20. stoljeća u Hrvatskoj još je uvelike dominiralo agrarno stanovništvo. Neposredno nakon Prvoga svjetskog rata više od dvije trećine stanovništva bavilo se poljoprivrednom djelatnošću, a situacija se nije značajnije promijenila ni u sljedeća dva desetljeća. Međutim, pojedini gradovi doživljavali su uspon. Zagreb, dotad periferni grad Austro-Ugarske Monarhije, u Kraljevini SHS preuzeo je ulogu gospodarskog i financijskog središta, s posebno snažnim bankarskim sektorom. Pripajanjem Zadra Italiji profitirao je Split, osobito nakon izgradnje željezničke infrastrukture koja je osigurala bolju povezanost sa središnjom Hrvatskom. Znatnije stope urbanizacije na hrvatskom teritoriju počele su nakon Drugog svjetskog rata. Uz već postojeće tendencije napuštanja sela, socijalističke vlasti mjerama kolektivizacije poljoprivrede demotivirale su seljačko stanovništvo koje je u sve većoj mjeri prelazilo u gradove. Iako se od projekta kolektivizacije odustalo 1953. godine, urbanizacija nije bila usporena, budući da su jugoslavenske vlasti sustavno ulagale u industrijska postrojenja smještena u gradovima. Vrhunac urbanizacije moguće je smjestiti u razdoblje između 1961. i 1981. godine. Ipak, još 1990-ih godina Hrvatska je u odnosu na ostatak Europe bila ispodprosječno urbanizirana zemlja s komparativno malo veGrad

1921.

1953.

1991.

2011.

Zagreb Rijeka Osijek Pula Split Zadar Slavonski Brod

167 765 61 157 42 930 38 591 29 155 26 241 13 729

393 919 73 718 66 073 28 259 64 874 25 465 23 116

777 826 165 904 129 792 62 378 200 459 80 355 57 229

790 017 128 624 108 048 57 460 178 102 75 062 59 141

Broj stanovnika pojedinih gradova Hrvatske tijekom 20. i 21. stoljeća. Prouči tablicu i zaključi koji su sve događaji i procesi mogli utjecati na kretanje broja stanovnika u navedenim gradovima.

Zračni pogled na novozagrebačka naselja Dugave i Travno (ilustracija preuzeta iz Povijest grada Zagreba, knjiga 2, ur. Slavko Goldstein, Zagreb 2013., 200). Za gradonačelničkog mandata Većeslava Holjevca (1952. - 1962.) započela je sustavna izgradnja Novog Zagreba, čime se grad širi na područje južno od rijeke Save. Tijekom 1950-ih godina na to područje prebačeni su Zagrebački velesajam i Hipodrom, a 1957. počinje izgradnja prvog prekosavskog naselja, Savskoga gaja. Bolja povezanost sa sjeverom grada ostvarena je izgradnjom Mosta slobode 1959. godine.

likih gradova. Kao i ranije, prvenstveni poticaj rastu gradske populacije odvijao se preko depopulacije sela, odnosno migracija selo-grad, dok je prirodni priraštaj gradova ostao nizak. Na depopulaciju pojedinih dijelova Hrvatske utjecao je i Domovinski rat. Kao što je slučaj sa gotovo svim zemljama, na hrvatskom su teritoriju urbanizacijski trendovi neujednačeni po regijama, što je uvjetovano ekonomskim, društvenim i kulturološkim čimbenicima. Najurbaniziranije je obalno područje od Istre do južne Dalmacije, dok su stope urbanizacije najniže u Gorskom kotaru, Lici i Dalmatinskoj Zagori. Na prostoru središnje i istočne Hrvatske nalazi se niz gradova srednje veličine (među njima ističe se Osijek), a jedini uistinu veliki grad je Zagreb (s tendencijom daljnjeg rasta). Osim toga, ubrzano rastu i okolni gradovi čije stanovništvo ima stalno zaposlenje u glavnom gradu. Ponovi Koje su temeljne odrednice urbanizacije Hrvatske u 20. stoljeću? U kojim dijelovima Hrvatske zaostaje proces urbanizacije i što misliš zašto je to tako?

191

2. poglavlje

ZANIMLJIVOST NAPORI U OPISMENJAVANJU Još početkom 20. stoljeća Kraljevska zemaljska vlada u Hrvatskoj i Slavoniji dala je objaviti Čitanku za odrasle abecedarce u Hrvatskoj i Slavoniji (1902.), čime se uključila u napore da se suzbije nepismenost. U tim naporima su u to vrijeme osobita bila djelatna tri društva - Hrvatsko društvo za pučku prosvjetu (1906.) i Društvo hrvatskih sveučilišnih građana za pouku analfabeta (1906.; kasnije je promijenilo ime u Klub ABC) iz Zagreba te Prosvjeta (1905.) iz Osijeka. Autor prve hrvatske Abecedarke za odrasle (Zagreb, 1905.) bio je Franjo Anderlić. U 1920-im godinama u ovim se aktivnostima isticao Rudolf Herceg koji je još 1911. zajedno s Antunom Peulićem objavio abecedarku i uputu o poučavanju odraslih nepismenih osoba. Godine 1922. tiskao je Novu abecedarku koja je, uz određene preinake, korištena sve do Drugoga svjetskog rata. Istraži djelovanje Rudolfa Hercega i o tome napiši sastavak.

192

Opismenjavanje tijekom 20. stoljeća u svijetu i Hrvatskoj U odnosu na ranija razdoblja, početkom dvadesetog stoljeća procesi opismenjavanja poprimili su znatnije proporcije. Prije svega se to odnosilo na razvijene krajeve Europe i Sjevernu Ameriku. Tek u drugoj polovici stoljeća dogodio se veći pomak u nerazvijenim zemljama, iako je i danas u brojnim zemljama više od polovice stanovnika nepismeno. U pojedinim zemljama poseban problem predstavljao je drastičan nerazmjer pismenosti između muškaraca i žena, što je proizlazilo prvenstveno iz nejednakih moguć-

Prednja stranica Nove abecedarke Rudolfa Hercega objavljena 1922. godine

nosti školovanja. Na području Hrvatske, reforme školstva za banovanja Ivana Mažuranića u zadnjoj trećini 19. stoljeća stvorile su preduvjete za poboljšanje razine pismenosti među stanovništvom, no brojna seoska djeca uvijek nisu imala pristup školama. Godine 1900. u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji nepismeno je bilo više od polovice stanovništva (54 %). Usporedbe radi, u tom je trenutku u Sjedinjenim Američkim Državama pismeno bilo 89 % stanovništva, dok je svjetski prosjek bio 21 %. Uoči Prvoga svjetskog rata kampanjama opismenjavanja mladih i odraslih bavila su se razna društva od kojih je najpoznatije Društvo sveučilišnih građana za pouku analfabeta (kasnije Klub ABC). U međuratnom razdoblju u Kraljevini SHS/Jugoslaviji uočljiv

IZVORI

»Seljačka sloga« i ABC-klub objavili su, da će svim silama pobijati kod nas nepismenost. U tu je svrhu izdana Hercegova Abecedarka u jako velikoj nakladi i uopće su provedene sve priprave za rad: reklama, propaganda, pozvana su na rad sva kulturna društva širom domovine i t. d. i t. d. Od toga je prošlo par tjedana, odasvud se čuje, kako se priprema na rad ili kako se već i počinje raditi, ali iz Like se najmanje čuje i tamo je nažalost najslabiji odziv, makar je u Lici najviše nepismenih. Mi smo iznijeli u »Ličkoj slozi« da je u Lici nepismenost jača od pismenosti, jer nepismenih ima preko 50%. U nekim kotarima dostiže i do 61%. To je strašno! Nepismen znači biti slijep kod zdravih očiju!“ („Pobijanje nepismenosti“, Lička sloga, god. IV, br. 26, Zagreb, 4. listopada 1937.). Razmisli koji je razlog visoke razine nepismenosti u Lici.

DRUŠTVO Godina

Ukupno

Muškarci

Žene

Smjesti u prostor i vrijeme

1953. 1971. 1991. 2011.

16,7 % 9% 3% 0,8 %

9,3 % 4,7 % 1,2 % 0,4 %

22,4 % 12,9 % 4,8 % 1,3 %

Izradi skicu urbanog razvoja grada u kojem se nalazi tvoja škola. Na skici prikaži razvoj urbanih zona grada: stambene, poslovne i industrijske u prošlosti. U legendi odredi za svaku zonu vrijeme nastanka. Obrazloži razloge nastanka pojedine zone i promjena lokacija zona u prošlosti.

Postotak nepismenosti u Hrvatskoj između 1953. i 2011. godine Analizom grafikona zaključi o stanju pismenosti među ženama u navedenom razdoblju.

Rudolf Herceg (1887. – 1951). Do 1925. težište njegova djelovanje bilo je u politici, a nakon toga se posvetio kulturnoprosvjetnom radu. Bio je pokretač, tajnik i glavni promicatelj rada Seljačke sloge (1925. – 1929.) i njezin predsjednik (1935. – 1941.). Jedan je od pokretača Hrvatske enciklopedije

je daljnji napredak, osobito tijekom 1930-ih godina kad se u kampanjama opismenjavanja odraslog stanovništva posebno angažirala Seljačka sloga, kulturno-prosvjetno društvo Hrvatske seljačke stranke na čelu s Rudolfom Hercegom. U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 1941. godine donesena je zakonska odredba po kojoj su svi mlađi od pedeset godina trebali naučiti čitati i pisati u razdoblju od šest godina. Prije nego što je taj rok istekao, NDH je prestala postojati, a posao opismenjavanja nastavila je nova socijalistička vlast. Još za trajanja rata sustavno za obrazovalo nepismene partizane, a poslije rata donosene su nove mjere i pokrenuti brojni tzv. analfabetski tečajevi. Pretpostavlja se da je 1945. godine nepismena bila petina stanovništva. Danas je ta brojka ispod 1 %. Ponovi Tko se posebnuo istaknuo u radu na opismenjavanju stanovništva u prvoj polovici 20. stoljeća? Što su analfabetski tečajevi?

Istraži povijesne izvore Istraži kako se definicija pismenosti mijenjala s tehnološkim i civilizacijskim razvojem društv0. Rezultate istraživanja raspravi na satu. Usporedi vrste pismenosti maturanata generacije 1970./1971., sa vrstama pismenosti svoje generacije.

Objasni uzroke i posljedice Objasni uzroke i posljedice urbanizacije u razvijenim zemljama i nerazvijenim zemljama. Zašto su se i kada javile razlike u procesima urbanizacije? Objašnjenje i razlike prikaži pomoću plakata, kojim će dominirati karta megalopolisa i megagradova svijeta i slikovna objašnjenja uzroka i posljedica.

Prepoznaj promjene Razmisli o promjenama koje će se dogoditi ili se događaju u gradovima, a vezane su uz povijesne procese urbanizacije, promjene u gospodarenju, prirodi i odnosu prema prostoru. Izdvoji primjere u gradovima u Hrvatskoj.

Sagledaj prošlost Prisjeti se tipova populacijskih politika i primjera zemalja koje su ih primjenjivale. Izdvoji jedan primjer države i vrednuj rezultate njezine populacijske politike. Napiši kratki izvještaj koji ćeš prokomentirati na satu.

Usporedi i zaključi Pronađi podatke o obrazovnoj strukturi stanovništva Hrvatske 1961., 1991, 2001. i 2011. Usporedi podatke i zaključi koji događaji, procesi i zakoni su utjecali na promjene.

193

2. poglavlje

5. DRUŠTVENO-POLITIČKE PROMJENE I SLOM KOMUNIZMA U EUROPI. RASPADANJE SFRJ Prve napukline u komunističkim režimima Nakon uvođenja socijalističkog poretka u državama istočne Europe, komunističke partije na vlasti gušile su demokraciju, osobne i vjerske slobode te ukinule privatno vlasništvo i ograničavale nacionalna prava. Istovremeno su u zemljama pretežno agrarnog karaktera omogućile ekonomski razvoj, brzu transformaciju u industrijsko društvo, kao i stečevine socijalne države poput besplatnog obrazovanja, zdravstva i dru194 gih široko prihvatljivih politika. Sustav socijalističke vlasti održavao se ravnotežom između okrutne represije i širokog prihvaćanja modernizacije. Narastao je i broj partijskih aktivista koji su prihvaćali i širili propagandu.

Nakon Staljinove smrti 1953. godine pojavile su se u Istočnoj Europi prve napukline koje su odražavale nezadovoljstvo građana. Iste godine dogodili su se veliki prosvjedi u Njemačkoj Demokratskoj Republici zbog poskupljenja i pogoršanja radnih uvjeta. Prosvjedi su prijetili opstanku vlasti, ali suzbijeni su uz pomoć sovjetske vojne sile. Time je postavljen uzor za buduće sovjetske postupke u kojima bi izravno sovjetsko upletanje ili prijetnja bili dovoljni za prekid društvenih nemira, odnosno sprečavanje promjena koje su smjerale demokratizaciji, kao u Mađarskoj 1956. i Čehoslovačkoj 1968. godine. Od početka 1960-ih u državama Istočne Europe poticala se masovna potrošnja kako bi se istovremeno zadovoljile potrebe građana i kupio socijalni mir. Živežne namirnice koje se u prethodnim godinama racionaliziralo, postale su široko dostupne, a uz njih i razni drugi aspekti dokolice poput mogućnosti korištenja godišnjeg odmora ili izgradnje drugih obiteljskih nekretnina (vikendica za odmor). Dok su Sovjeti u vanjskoj politici agresivno gušili pokušaje oslobađanja, unutar SSSR-a provodila se destaljinizacija društva, što je postalo poznato kao period „zatopljenja“. Karakterizirala ga je veća sloboda umjetničkog izražavanja, ublažavanje represije i puštanje političkih zatvorenika na slobodu. I to se promijenilo kad je 1964. na čelo SSSR-a postavljen Leonid Brežnjev. Time je započela vladavina generacije sovjetskih političara čiji su pripadnici dugotrajno ostajali na najvišim državnim funkcijama unatoč dokazanoj nesposobnosti da provedu promjene.

Ponovi

Leonid Brežnjev (prvi slijeva) i ostali članovi sovjetskog rukovodstva na proslavi praznika Prvoga svibnja 1981. godine

Objasni i usporedi promjene koje se događaju u zemljama u istočnoj Europi, s promjenama u SSSR-u nakon smrti Staljina. Gdje je i zašto gušila pobune sovjetska vojska?

DRUŠTVO

Sovjetske postrojbe u Pragu tijekom sovjetske invazije na Čehoslovačku 1968. godine. Vojnim je udarom dijela članica Varšavskog pakta okončana politika „socijalizma s ljudskim likom“ koju je potaknulo čehoslovačko rukovodstvo

Krize i pokušaji otpora

godine imalo čak 189.000 doušnika koji su pratili sumnjive aktivnosti. Godine 1975. je na vrhuncu detanta u Finskoj održana Helsinška konferencija, čijim su završnim aktom zemlje potpisnice garanti- 195 rale poštovanje osnovnih ljudskih prava. U zemljama Istočne Europe ovim su dokumentom zaštićeni mnogi disidenti i njihovi pokušaji očuvanja ljudskih prava. Među njima je poznata Povelja 77 iz Čehoslovačke, čiji je supotpisnik bio pisac i budući češki predsjednik Václav Havel. Poljska je i dalje bila krizno žarište te su se u njoj nezadovoljstva redovito širila u velike prosvjede, što je režim vodilo u periodična popuštanja i zatim jačanja političke represije. Nezadovoljstva rastom cijena živežnih namirnica tijkom 1970-ih dovela su 1980.

Energetska kriza 1970-ih, uzrokovana ratovima na Bliskom istoku i islamskom revolucijom u Iranu, dodatno je otežala razvoj Istočne Europe. Visoke cijene nafte usporile su istočnoeuropske ekonomije koje su ovisile o tom energentu. Režimi više nisu mogli jamčiti visoke stope gospodarskog rasta kao u poraću i bilo je sve više nezadovoljstva među radnicima čije plaće nisu rasle dok su rasli troškovi života. Poljoprivredni sektor je zbog suša početkom 1970-ih doživio velike podbačaje u SSSR-u. Velike investicije u vojne snage dodatno su opterećivale ove zemlje. Birokratizirani i neracionalni sustav upravljanja dovodio je do promašenih gospodarskih projekata koji bi odmah nakon pokretanja počeli gomilati gubitke. Sve više štrajkova i prosvjeda podrivalo je povjerenje naroda u mogućnost da socijalistički režimi mogu provesti neophodne društvene reforme. Nezadovoljstvo državnim ustrojem, međunarodnom situacijom, neslobodom i ostalim obilježjima života u socijalizmu najbolje su objašnjavali intelektualci koji su djelovali kao disidenti. Mnogi su aktivisti, umjetnici i znanstvenici bili na meti tajne policije jer su drukčije razmišljali ili jer su nastojali okupljati grupe istomišljenika. Djelatnost tajne policije posebno je bila izražena u Njemačkoj Demokratskoj Republici, čije je Ministarstvo države sigurnosti (Stasi) 1989. Lech Wałęsa na prosvjedu u brodogradilištu u Gdanjsku

2. poglavlje do osnivanja sindikalnog pokreta Solidarnost. Ovaj sindikat bio je nezavisan od vlasti, okupljao je raznolike aktiviste od lijevo orijentiranih radnika do osoba povezanih s Katoličkom Crkvom, a vodio ga je radnik Lech Wałęsa, kasnije dobitnik Nobelove nagrade za mir i predsjednik Poljske. Budući da je sindikat bio velika opasnost za vladu, kriza je prekinuta uvođenjem izvanrednog stanja i nove prosovjetske vlasti pod generalom Wojciechom Jaruzelskim. Ponovi Izdvoji i nabroji uzroke nezadovoljstva u zemljama istočne Europe. Tko su disidenti? Zašto se javio sindikalni pokret Solidarnost?

Slom komunističkih vlasti Sovjetska vojna intervencija u Afganistanu 1979. godine bila je početak dugotrajnog i neuspješnog rata koji je sve do 1988. vojno i ekonomski iscrpljivao 196 SSSR. Među obilježjima ovog vremena posebno je bio izražen problem korupcije. Godine 1985. na čelo Sovjetskog Saveza došao je mlađi član sovjetskog vodstva Mihail Gorbačov. On je već dulje pripremao razne reformske programe koji se do njegovog uspona na vrh vlasti nisu nikad dokraja provodili. Ubrzo je pokrenuo široki plan društvenih reformi. Prvo je provodio reformu uskorenja (ubrzanje), tehnološkog razvoja i modernizacije ekonomije, a od 1987. perestrojku (ponovna izgradnja), kojom je omogućio razvoj tržišne ekonomije nasuprot dotadašnjoj neracionalnoj planskoj ekonomiji. Istovremeno je provo-

Mihail Gorbačov (lijevo) i Erich Honecker, vođa Njemačke Demokratske Republike

IZVORI

Izvod iz anonimne pritužbe koju je grupa Rumunjki 1984. godine poslala Eleni Ceauşescu, supruzi predsjednika Socijalističke Republike Rumunjske: Gospođo Ceauşescu: Zašto ne želite shvatiti da nam je dosta laži? Budimo se u 3-4 ujutro kako bismo čekale u redu i zatim išle na posao, a kad se vraćamo s posla moramo ići u neki novi red samo da bismo nešto sitno nabavile... Uopće nemamo tople vode, zimi nemamo grijanja ni u stanovima ni na poslu, struju nam stalno isključuju, ne možemo rezervoar automobila napuniti benzinom, u trgovinama nam se nude samo pića i konzervirana hrana, šećer kupujemo po nevjerojatnim cijenama, moramo raditi dok smo bolesne – osim ako nam je temperatura iznad 40 stupnjeva Celzija – itd. itd... Da biste nas osobno uvjerile u optimalne uvjete „zaštite života majki i njihove djece“ i u razvoj našeg zdravstva, vi katkad posjećujete bolnice i vrtiće... No, nažalost, uopće vas ne zanima što žene Rumunjske sve moraju proživljavati i to nam nije jasno. Shvatile bismo da ste rođeni u palači. Zar ste zaista zaboravili odakle dolazite i za što ste se nekad borili? Ako je istina da ste najmilija majka Rumunjske, morali biste razumjeti i našu djecu, a ne samo svoju... mi vjerujemo da i naša djeca imaju pravo na dostojanstven život. (Jill Massino, „‘How Many Days Have the Comrades’ Wives Spent in a Queue?’ Appealing to the Ceauşescus in Late-Socialist Romania”, u: Muriel Blaive (ur.), Perceptions of Society in Communist Europe: Regime Archives and Popular Opinion, London: Bloomsbury, 2019., 200). Opiši uvjete života žena u Rumunjskoj. Procijeni i promisli koja rečenica iz izvornog teksta ima najveći emotivni naboj. Obrazloži razloge izbora.

dio reformu glasnost (otvorenost), posvećenu slobodi medija, govora i kritike u SSSR-u. U ožujku 1989. održali su se i prvi izbori s više kandidata. Gorbačovljeve reforme pokazale su se nedostatnima za rješavanje nagomilanih problema i ekonomske krize. Nuklearna nesreća u Černobilu 1986. godine bila je snažan udarac sovjetskom prestižu u svijetu. Unutar same Komunističke partije Gorbačov je doživljavao otpore, ali proces demokratizacije nezaustavljivo je slabio centralnu vlast u Moskvi. Uskoro su izbile nacionalne pobune i sovjetske republike su se odcijepile. Sovjetski Savez raspao se 1991. godine na 15 nezavisnih država.

DRUŠTVO Ponovi Koje je reforme provodio Mihail Gorbačov? Obrazloži razloge raspada SSSR-a. Objasni naziv Baršunasta revolucija. Opiši događaje koji su doveli do rušenja Berlinskog zida.

Ekonomska i politička kriza u SFRJ

Pad Berlinskog zida 9. studenog 1989. godine

SSSR je u isti mah gubio ulogu političkog pokrovitelja nad drugim državama Istočne Europe. Poljska je nakon serije štrajkova održala demokratske izbore 1989. godine na kojima je smijenjena komunistička vlast. U Mađarskoj je iste godine postupnim pregovorima demokratske oporbe i režima provedena mirna smjena vlasti. U Čehoslovačkoj se odigrao isti proces nazvan Baršunasta revolucija. Od komunističkih režima koji nisu htjeli mirno predati vlast, preostale su Rumunjska i Njemačka Demokratska Republika. U prosincu 1989. nasilno je svrgnut i ubijen rumunjski predsjednik Nicolae Ceaușescu. Njegova je vlada do te godine postala vrlo nepopularna među građanima jer je već dulje provodila oštru politiku štednje da bi otplatila vanjski dug. Iako je kruti režim Ericha Honeckera u Njemačkoj Demokratskoj Republici priželjkivao sovjetsku intervenciju radi spašavanja socijalizma u istočnoj Europi, Gorbačov je napustio politiku izravnog upletanja jer je opterećivala sovjetsku ekonomiju. Istočna Njemačka se suočila s velikim iseljavanjem jer su nakon otvaranja mađarsko-austrijske granice njeni građani zaobilazno bježali u Zapadnu Njemačku. Prosvjedi u Istočnoj Njemačkoj doveli su do ustupka tamošnje vlasti koja je 9. studenog 1989. pristala na otvaranje Berlinskog zida. Godine 1990. dvije su se njemačke države ujedinile.

Slično kao i u ostalim istočnoeuropskim zemljama, ekonomska kriza u SFRJ bila je usko vezana uz energetsku krizu iz 1970-ih. U tom desetljeću i početkom 1980-ih česte nestašice robe i nafte uzrokovale su veliko nezadovoljstvo među građanima. Daljnje razrade samoupravnog sustava poput Zakona o udruženom radu iz 1976. dodatno su zakomplicirale birokratizirane i neučinkovite sustave upravljanja u ekonomiji. Josip Broz Tito je 1974. proglašen za doživotnog predsjednika SFRJ te je i dalje imao apsolutni autoritet kojim su se prigušivale nesuglasice u politici i društvu. Ovaj se period može smatrati i vrhuncem 197 Titova kulta ličnosti. Kad je 1980. godine preminuo, naslijedilo ga je kolektivno rukovodstvo. Prema tom sustavu, državu je vodilo Predsjedništvo SFRJ, a Savez komunista Predsjedništvo SKJ, sastavljeno od po jednog predstavnika šest republika i dvije autonomne pokrajine. U praksi su se ova tijela rijetko mogla dogovoriti oko zajedničke jugoslavenske politike jer su republike najčešće išle vlastitim smjerovima. Kolektivno rukovođenje prošireno je na sve razine društva, sve do lokalne vlasti, pa su uskoro mnogi političari imali jednogodišnje mandate za vođenje nekog tijela. Taj je sustav upravljanja na nižim razinama napušten nakon nekoliko godina. Titovi nasljednici pokušali su primiriti već vidljiva nezadovoljstva i odmah nakon njegove smrti proglašeno je da će se u svim budućim koracima slijediti poruka kontinuiteta: „I poslije Tita – Tito“. Prvi veliki izazov za režim bili su prosvjedi Albanaca na Kosovu 1981. godine. Prosvjednici su zahtijevali osnivanje republike Kosovo umjesto dotadašnje autonomne pokrajine. Tome se protivio srpski Savez komunista i nastojao je na sve načine primiriti stanje u pokrajini. U idućim godinama mnogi prosvjedi kosovskih Albanaca i Srba ukazivali su na nepomirljiva stajališta među narodima.

2. poglavlje

Sjednica Statutarne komisije Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske, 1987. godine. Razdoblje 1980-ih u SFRJ obilježeno je brojnim sastancima. Mnogi radnici često su bili članovi raznih tijela i komisija u poduzećima, u lokalnoj sredini, političkim organizacijama, itd., a sistem samoupravljanja poticao je dugotrajne rasprave među sudionicima ne bi li se došlo do ispravnog rješenja

Stanje na Kosovu koristili su srpski političari, ali i srpski intelektualci. Krugovi konzervativaca i nacio198 nalista okupljenih oko Srpske akademije znanosti i umjetnosti (SANU) napisali su 1986. godine tzv. Memorandum, dokument kojim su zagovarali velikosrpsku politiku. U drugim jugoslavenskim republikama mnogi su intelektualci djelovali kao disidenti. Tako je u Hrvatskoj bila aktivna vrlo široka skupina disidenata od katoličkih i konzervativnih intelektualaca, boraca za ljudska prava, sveučilišnih profesora i studentskih aktivista s krajnje ljevice, sve do bivših komunista isključenih iz Saveza komunista. Dolaskom demokracije svi oni su se podijelili po raznim političkim strankama. Režim je kao problematične ocjenjivao i tzv. „alternativne pokrete“. Bile su to uglavnom pacifističke organizacije koje su se protivile služenju vojnog roka u Jugoslavenskoj narodnoj armiji ili organizacije aktivista za zaštitu okoliša. Svako razmišljanje suprotno od službene politike često je pratila tajna policija, Služba državne sigurnosti. Drugi oblik kontrole društva bila je sveprisutna ideologizacija. Savez komunista imao je svoje organizacije u svim poduzećima i javnim institucijama. Niz organizacija podupirao je politiku SK, poput sindikata, Saveza socijalističke omladine, Socijalističkog saveza radnog naroda itd. Mnoge javne manifestacije bile su u službi potvrđivanja odanosti socijalističkom režimu,

poput štafete mladosti povodom rođendana Josipa Broza Tita, održavane sve do 1987. godine. Iako su mediji stjecali sve veću slobodu izražavanja kako su 1980-e prolazile, mnoge novinske stranice i televizijske minute na vijestima posvećivane su informacijama o političkim skupovima i govorima dužnosnika SK. Društvo je kontrolirano i kroz sustav tzv. općenarodne obrane i društvene samozaštite, zamišljen kao model obrane od napada vojnih sila bilo s istoka ili zapada. Taj je model podrazumijevao široku obranu „naoružanog naroda“ od vanjskog agresora, a na nižim je razinama uključivao akcije „Ništa nas ne smije iznenaditi“, redovite vježbe obrambene spremnosti u poduzećima i institucijama. Osnovica sustava obrane bila je Jugoslavenska narodna armija, u kojoj su svi sposobni muškarci između 18 do 27 godina starosti morali godinu dana služiti vojni rok. JNA je redovito organizirala razne vojne vježbe koje su također testirale obrambenu spremnost građana. Pokušaji reformiranja birokratiziranog sustava vlasti i ekonomije ranih 1980-ih više puta nisu uspjeli. Bilo je to doba štednje, redukcija struje, goriva i drugih potrepština. Kako su građani još od sredine 1960-ih bili naviknuti na stalni rast potrošačkog standarda, nedostatak raznih usluga i mogućnosti povezan s padom standarda rušili su povjerenje u državne institucije. Gospodarske reforme nisu davale rezultata pa je opadalo povjerenje i u sposobnost Saveza komunista Jugoslavije, što se posebno očitovalo u padu broja članova. Ponovi Objasni u čemu se je sve očitovala ekonomska i politička kriza u Jugoslaviji. Navedi načine kontroliranja društva.

Društvo u vremenu sloma socijalističkog sustava Dolazak Slobodana Miloševića na čelo Saveza komunista Srbije 1986. godine označio je novu etapu u srpskoj politici. Postupnim preuzimanjem institucija u Srbiji svoju je moć širio i izvan njezinih granica. U Srbiji je nezadovoljstvo birokratizacijom društva ko-

DRUŠTVO rišteno u nacionalističke svrhe. Godine 1988. proveo je tzv. antibirokratsku revoluciju kojom su srušene vlasti u Vojvodini i Crnoj Gori i postavljeni prosrpski političari. Nemiri na Kosovu suzbijeni su vojnim i policijskim snagama i pokrajini je ukinuta autonomija odlučivanja. Prosrpski prosvjedi bili su prisutni i u Hrvatskoj, gdje su u srpnju 1989. Srbi u Kninu održali veliki skup podrške Miloševiću. Diljem Jugoslavije nezadovoljstvo radnika standardom života bilo je očigledno po sve većem broju štrajkova, a mnogi štrajkovi nisu imali obilježje nacionalističkih prosvjeda. Gospodarska kriza doživjela je vrhunac krajem 1980ih, ali nakon dolaska hrvatskog političara Ante Markovića na čelo jugoslavenske vlade poduzete su neke Radnici vukovarskog Borova u prosvjedu pred ekonomske reforme i stanje se poboljšalo. Usporedno Skupštinom Jugoslavije ZANIMLJIVOST Pokreti nogometnih navijača pojavili su se kao organizirani društveni fenomeni još u 19. stoljeću. Nasilje koje se veže uz nogometne utakmice postalo je posebno izražen problem u Europi u 1970-im godinama, a osobito se počelo širiti formiranjem nogometnih natjecanja na europskoj razini, gdje su se razmjenjivala iskustva navijanja u različitim kulturama, u zapadnoj i istočnoj (socijalističkoj) Europi. Nogometno nasilje predstavljalo je i oblik suprotstavljanja mladih prevladavajućim, društvenim stavovima, kao i izraz njihova nezadovoljstva lošim položajem u društvu. Ekonomska kriza 1970-ih to je dodatno Zvonimir Boban u sukobu s policijom na utakmici Dinamo – Crvena pojačala. Nogometni obožavatelji diljem Europe zvezda u Zagrebu, 13. svibnja 1990. organizirali su se po uzoru na talijanske i engleske navijačke skupine s navijačkim koreografijama na tribinama. Huliganski ispadi događali su se prije ili nakon utakmice kao sukobi između navijačkih skupina ili između navijača i policije. Navijači su se i usred utakmica probijali na teren i prekidali susrete. U Jugoslaviji su u kasnijem periodu organizirane neformalne skupine navijača, koje su sebi nadijevala društveno neprihvatljiva imena. Bad Blue Boys (Zločesti plavi dečki) osnovani su 1986. kao potpora Dinamu Zagreb. Horde zla iz 1987. podržavale su FK Sarajevo, dok su Delije, osnovane 1989., podupirale beogradsku Crvenu zvezdu. Iako su i u ranijem razdoblju postojale navijačke skupine, poput splitske Torcide, u prijašnjim vremenima nije bilo toliko zastupljeno nasilje na tribinama i izvan stadiona. U 1980-ima je ono postalo jedan od elemenata iskustva nogometne utakmice. Rast društvene krize i nacionalističkih stavova posebno je snažio sukobe između navijačkih skupina suprotstavljenih klubova iz različitih republika. Podržavanje nogometnih klubova često je u socijalističkoj Hrvatskoj predstavljalo politički stav protivljenja režimu. Posebno su se u tom vremenu nastojali primiriti sukobi između, na primjer, navijača Dinama i Hajduka, a poticati sukobi s navijačima iz Srbije. Među najpoznatijim događajima veliki su sukobi Bad Blue Boysa i Delija na nedovršenoj utakmici Dinama iz Zagreba i beogradske Crvene zvezde 13. svibnja 1990. godine kada su neredi na terenu bili ocjenjivani u kontekstu političkih sukoba između Hrvatske i Srbije. Nerede su smišljeno izazvali navijači Crvene zvezde, koji su čak i noževima ranili neke gledatelje. Umjesto da intervenira protiv njih, policija je žestoko reagirala na spontani otpor navijača Dinama i izazvala ogorčenje.U pojedinim današnjim tumačenjima tom se događaju daje veliko značenju u procesu osamostaljivanja Republike Hrvatske. Objasni pojavu navijačkih pokreta u Europi i SFRJ.

199

2. poglavlje

Smjesti u prostor i vrijeme Izradi usporednu kronološku tablicu u kojoj ćeš prikazati slom komunizma u zemljama Istočne Europe i SFRJ. U stupac Naziv zemlje upiši: SSSR, Mađarska, Čehoslovačka, Poljska, Istočna Njemačka, Rumunjska i SFRJ. U redak za svaku zemlju upiši uzroke, tijek i posljedice koje su doveli do društvenih promjena i sloma komunizma u njima. Na XIV. izvanrednom kongresu održanom u beogradskom „Sava” centru raspao se SKJ. Ovaj događaj bio je jedan od ključnih u raspadu SFRJ

s vladom, Savez komunista Jugoslavije pokušao je provesti vlastitu reformu i demokratizaciju djelovanja, ali su rukovodstva bila podijeljena. Poseban pritisak na SKJ vršio je Milošević koji je u njemu htio ostvariti srpsku dominaciju. SK Hrvatske nije imao učinkovit odgovor na pritiske pa su se građani sve više okretali drugim političkim pokretima. Pokret za demokratizaciju društva najsnažnije je zagovaratelje imao u Sloveniji. Ondje su osnovane i prve 200 društvene organizacije neovisne o vlasti, poput Slovenskog seljačkog saveza (osnovan 1988. godine). U Hrvatskoj su osnovane prve političke stranke poput Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu (veljača 1989.), Hrvatskog socijalno-liberalnog saveza (svibanj 1989.) i Hrvatske demokratske zajednice (lipanj 1989.). SK Hrvatske je u prosincu 1989. odlučio da će se višestranački izbori održati u proljeće 1990. godine. Jedan od ključnih događaja u propasti SFRJ zbio se u siječnju 1990. kad se na XIV. izvanrednom kongresu raspao SKJ.

Istraži povijesne izvore Pronađi dokumentarne fotografije koje govore o demokratskim pokretima i slomu komunizma u jednoj od država Europe. Fotografije za izabranu državu poredaj kronološkim redom i napiši kratak povijesni pregled događaja. Predstavi na nastavi svoja istraživanja pa raspravite o njima.

Objasni uzroke i posljedice Izradi info-grafikon u kojem ćeš prikazati uzročno-posljedične veze koje su dovele do raspada SSSR-a i sloma komunizma u zemljama Europe.

Prepoznaj promjene Izdvoji događaj koji prema tvojem mišljenju najbolje prikazuje pad komunizma u Europi. Pripremi argumente pomoću kojih ćeš o svom izboru raspraviti na nastavi.

Ponovi

Sagledaj prošlost

Analiziraj kako su ekonomska i politička kriza utjecale na promjene u društvu i raspadanje SFRJ. Usporedi pokrete za demokratizaciju društva u Srbiji, Sloveniji i Hrvatskoj.

Vrednuj i procijeni ulogu navijačkih skupina u SFRJ i danas. Usporedbe i zaključke prikaži pomoću Vennovog dijagrama.

Usporedi i zaključi Napravi kratak intervju s nekim od članova obitelji u kojem ćeš saznati o njihovom doživljaju kontrole i ideologizacije života u SFRJ. Usporedi razinu kontrole i ideologizacije u njihovim životima nekad i danas.

DRUŠTVO

6. DRUŠTVENO-POLITIČKE PROMJENE U REPUBLICI HRVATSKOJ. USTAVNI ZAKON O PRAVIMA NACIONALNIH MANJINA U HRVATSKOJ Društveno-političke promjene u Republici Hrvatskoj Prijelaz (tranzicija) Hrvatske u demokratsko društvo bio je težak i dugotrajan. Dok su druge postkumunističke zemlje postupno izgrađivale demokratske institucije i praksu te prelazile na tržišno gospodarstvo, Hrvatska se morala boriti s velikosrpskom agresijom i izgrađivati osnovne institucije države (vojska, diplomacija, monetarni sustav). U okolnostima okupacije trećine države, tisuća poginulih i stotina tisuća prognanih, te ogromnih materijalnih razaranja, pitanje demokratskih reformi i ljudskih prava potisnuto je u drugi plan. Usprkos ratu, u Hrvatskoj su učvršćene temeljne demokratske političke institucije poput višestranačja, slobodnih izbora i razdioba vlasti. Tek oslobođenjem glavnine teritorija 1995. godine (uz mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja do 1998.) nastali su preduvjeti za nastavak prekinutog procesa demokratske tranzicije. Međutim tijekom rata zaživjele su brojne negativne pojave i prakse koje su onemogućavale da se Hrvatska pretvori u naprednu demokratsku zemlju, u kojoj bi postojala vladavina prava i u kojoj bi ljudska i građanska prava bila na najvišoj razini. Prvi takav problem bila je poluautoritarna politička praksa vladajuće strukture. Ignorirali su i oporbu i sve kritike, namećući mjere čiji je cilj bio učvrstiti svoju vlast i štititi stečene privilegije i bogatstvo. Posebice je to došlo do izražaja u tzv. zagrebačkoj krizi kada su na lokalnim izborima u Zagrebu 1995. godine pobijedile oporbene stranke. Predsjednik Tuđman onemogućio je da demokratski izabrani predstavnici preuzmu vlast. Uslijedili su veliki prosvjedi, no Za-

201

Slika nastala na zadarskoj bojišnici prikazuje za što se prosječni hrvatski građanin u HV-u borio tijekom Domovinskoga rata

Predsjednik Franjo Tuđman u vojnom mimohodu za Dan državnosti u svibnju 1995. u paradnoj bijeloj vojnoj odori. Pronađi na internetu u kojim još prilikama se predsjednik Tuđman pojavljivao u vojnoj odori. Izreci svoj stav o tome.

2. poglavlje

202 Na pogrebu prvoga hrvatskoga predsjednika od stranih su dužnosnika bili samo turski predsjednik te premijeri BiH, Mađarske, Makedonije i Slovenije, iako više od stotinu tisuća hrvatskih građana. Tuđman se pokazao sposobnim ratnim predsjednikom i bio je ključna osoba u ostvarenju hrvatske samostalnosti, ali nije bio dorastao izazovima modernog društva temeljenog na vladavini prava i demokraciji, nego je provodio autoritarne, nedemokratske prakse. Uzevši u obzir međunarodni položaj Hrvatske u drugoj polovici 1990-ih godina, objasni zašto se tako malo stranih dužnosnika pojavilo na pogrebu Franje Tuđmana.

greb dvije godine nije imao legitimnoga gradonačelnika. Drugi problem je bila korupcija prisutna na svim razinama hrvatskoga društva, koja je ometala pravedno tržišno natjecanje u gospodarstvu, poštene pravosudnu zaštite građana i normalno funkcioniranje državnih službi. Organizacija Transparency International, koja rangira države prema korupciji i vladaviZadovoljstvo građana stanjem demokracije u Hrvatskoj 1999. godine Vrlo Zadovoljan Ne baš Nezadovoljan zadovoljan zadovoljan 2,2 % 14,8 % 58,4 % 24,6 % Izvor: Hrvatska od osamostaljenja, ur. Renéo Lukić i dr., Zagreb 2013., 176. Kako objašnjavaš to da je čak 83 % građana bilo nezadovoljno? Poveži to s ishodom parlamentarnih izbora 2000. godine.

ni prava, smjestila je 2000. godine Hrvatsku na 77. mjesto od 90 ispitanih država svijeta po korupciji. Podmićivanje je postalo svakodnevna pojava, a najkorumpiraniji sektori bili su državna i lokalna vlast, pravosuđe i zdravstvo. Kod običnih građana najrašireniji oblik korupcije bio je „šverc“ roba iz susjednih država bez plaćanja carine, a što je bila praksa koja je imala korijen u socijalističkom razdoblju. Korupcije je i danas veliki problem u Republici Hrvatskoj. Treći problem bila je nepoštena i protuzakonito provedena privatizacija koja je dovela je do uništenja društvene imovine i društvene polarizacije. Na jednoj su strani bili bogati pojedinci i skupine bliski državnoj vlasti (koja im je omogućila bogaćenje), a na drugoj brojni građani koji su, opterećeni slabostima propaloga socijalističkog sustava i posljedicama rata, osiromašili i vrlo teško živjeli.

DRUŠTVO

Službenica Zagrebačke banke Ankica Lepej je 1998. godine otkrila javnosti da Ankica Tuđman (supruga predsjednika Tuđmana) na računu posjeduje 210 000 njemačkih maraka i 15 000 dolara, što nije bilo prijavljeno na imovinskoj kartici, a prema zakonu je bila obveza. Buknula je velika afera, a Lepej je dobila otkaz zbog otkrivanja poslovne tajne

ZANIMLJIVOST Iako je Zakon o pretvorbi društvenih poduzeća, odnosno Zakona o privatizaciji (1991. –1996.) bio tako napisan da je pogodovao pojedincima i skupinama bliskima državnoj vlasti, oni čak ni taj zakon nisu poštovali. Prema Izvješću Državnog ureda za reviziju čak 85 % pretvorbi je napravljeno nezakonitim postupcima. Zbog toga je nastala šteta veća od 100 milijardi kuna, a gotovo 400 000 ljudi ostalo je bez posla. Stoga je kasnije donesen Zakon o reviziji pretvorbe i privatizacije (2003., 2004. i 2005. godine), ali su rezultati izostali. Ondašnji saborski zastupnik Ljubomir Ćesić zvan Rojs, profesionalni vozač i umirovljeni general HV-a, takav je rezultat privatizacije prokomentirao rečenicom „‘Ko je jamio, jamio je“ (tko je uzeo, uzeo je), koja je postala najcitiranijom hrvatskom političkom frazom svih vremena. Nepoštena i protuzakonito provedena privatizacija i U Izvješćima Hrvatskoga sabora pronađi dodatne danas izaziva prosvjede hrvatskih građana podatke u vezi s učincima privatizacije (dostupno na https://www.sabor.hr/sites/default/files/uploads/inline-files/5_IHS_415.pdf) te napiši o tome sastavak u kojem ćeš dati i vlastito mišljenje.

Četvrti problem bilo je gušenje slobode medija. Vladajuće strukture nastojale su tiskane i elektronske medije staviti pod kontrolu i koristiti za svoje ciljeve. Kritičke i oporbene medije pokušavalo se raznim mjerama ugasiti. Najpoznatiji je slučaj zagrebačkoga privatnoga Radija 101 poznatog po emitiranju emisija s kontroverznim temama. Odluka da se radiju oduzme koncesija za daljnje emitiranje izazvala je 21. studenog 1996. prosvjedni skup na Trgu bana Jelačića na koji je došlo oko 120 000 osoba koji su dali podršku Radiju 101. Zbog bojazni od nezadovoljstva

građana i prijetnji međunarodnih sankcija, koncesija je vraćena. Peti problem bio je položaj manjina, posebice etničkih i seksualnih. No ratna su stradanja učinila velik dio hrvatske populacije ravnodušnim i prema kršenju ljudskih prava i položaju manjina, što je vlasti omogućavalo da te skupine drži na društvenoj margini. I dok je prva polovica 1990-tih godina bila vrijeme izgradnje demokracije, obrane i oslobađanje zemlje te stvaranje neovisne države, druga polovica toga desetljeća protjecala je u ozračju političke isključivosti,

203

2. poglavlje

ZANIMLJIVOST

204

U Hrvatskoj je od 1945. do 1977. godine istospolni muški spolni čin bio kazneno djelo za koje je oko 500 osoba završilo u zatvoru. Istospolni ženski spolni čin dekriminaliziran je 1951. godine. Do kraja 20. stoljeća vladalo je društveno ignoriranje uz periodične homofobne incidente. Demokratske promjene 1990-ih nisu donijele veće promjene. Da će nove vlasti uglavnom nastaviti postojeću praksu ignoriranja spolnih manjina vidjelo se već u anketi zagrebačkog tjednika „Start“ o osjetljivim društvenim pitanjima 1990. godine kad je Franjo Tuđman iznio slijedeći stav: Homoseksualnost je također popratna pojava čovječanstva, otkad ga ima. Prema tome, zabranjivali je ili priznavali, ona je prisutna. S humanističkog gledišta, bolje je priznati homoseksualnost i omogućiti da one bude nezamjetljivija. U općem društvu homofobija je bila raširena. Prema istraživanju iz 1995. godine 52 % građana Hrvatske smatralo je nepoželjnim imati homoseksualca za susjeda. Nakon političkih promjena 2000. godine homoseksualci i lezbijke iskusili su znatne kulturne, pravne i političke promjene koje su povećale njihovu vidljivost u hrvatskom društvu. Osnovan je niz udruga koje su od 2002. godine organizirale tzv. parade homoseksualnog ponosa (Gay Pride) i lobirale za veća zakonska prava. Tako je donesen Zakon o istospolnim Isprva je održavanje godišnjih povorki Gay Pridea u Zagrebu i Splitu protjecalo pod intenzivnom policijskom zaštitom jer su promatrači sudionike vrijeđali i napadali ih. U Zagrebu je 2007. planiran napad Molotovljevim koktelima na povorku. Pokušaj je spriječen, a počinitelj osuđen za zločin iz mržnje. U Splitu je 2011., kad je organizirana prva parada, bilo ozlijeđenih jer su promatrači sudionike povorke gađali, između ostalog, bocama, kamenjem, petardama, čak i suzavcem, a policija je najžešće izgrednike morala i uhititi. Danas se povorke održavaju bez većih ometanja i zaštite.

privatizacijske pljačke, korupcije, klijentelizma, neučinkovitosti pravosuđa, etnički pristrane politike, usporenih reformi i ograničavanja medijskih sloboda. Jedna od važnih posljedica takvog stanja bila je i međunarodna izolacija Hrvatske. Protiv takve situacije u državi organizirano su djelovale oporbene političke stranke, nezavisni mediji te udruge za civilno društvo i ljudska prava. Njihove kritike i zahtjevi da se nastave demokratske reforme društva, posebice na polju ljudskih prava i građanskih sloboda, poništi privatizacija i postigne socijalna pravda, naišli su na odaziv velikoga broja građana nezadovoljnih ukupnim situacijom u kojoj se našla Hrvatska.

Izjava Franje Tuđmana u časopisu „Start“ iz siječnja 1990. jedino je njegovo očitovanje o pitanju seksualnih manjina u Hrvatskoj. Pročitaj ostale izjave te ih prokomentiraj s ostalim učenicima.

Ponovi Izdvoji svojim riječima objasni koji su bili glavni problemi hrvatskoga društva u drugoj polovici 1990-ih godina. Zašto su vladajuće strukture u tim godinama ometale pretvaranje Hrvatske u naprednu demokratsku zemlju? Razgovaraj s osobama koje su u to vrijeme bile punoljetne i doznaj jesu li se susrele s problemom korupcije i neravnopravnosti manjina. Na nastavi razgovaraj o onome što si doznao.

DRUŠTVO IZVORI

Skupina europskih i američkih neovisnih stručnjaka objavila je 1996. analizu društvenu situaciju na prostoru bivše Jugoslavije. Glede slobode medija u Republici Hrvatskoj bili su vrlo kritični: Zabrinjava i razvoj situacije u Hrvatskoj. U ožujku 1996. imenovan je novi glavni urednik glavnog hrvatskog dnevnika „Vjesnik“. Nakon toga taj list se još više približio režimu. Novi glavni urednik otpustio je velik broj osoblja i na naslovnici optužio predsjednika Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava i istaknutog kritičara režima, Ivana Zvonimira Čička, da je bio doušnik jugoslavenske tajne službe. Za tu tvrdnju nisu navedeni nikakvi dokazi. U međuvremenu su, 6. travnja, porezna tijela, zbog navodnog izbjegavanja plaćanja poreza, kaznila jedini nezavisni dnevni list u Hrvatskoj, Prosvjedna podrška Radiju 101 na Trgu bana Jelačića 21. studenog 1996. „Novi list“ globom u iznosu od 2,5 milijuna USD. Hrvatski Sabor je 29. ožujka 1996. usvojio dva amandmana na Kazneni zakon s očitom namjerom zastrašivanja novinara. Jedan od tih amandmana obvezuje javnog tužitelja na poduzimanje zakonskih mjera protiv svakoga tko uvrijedi ili okleveće predsjednika Republike, predsjednika Parlamenta, predsjednika Vlade i predsjednika Vrhovnog ili Ustavnog suda. Drugim amandmanom predviđen je sudski progon osoba koje odaju državnu tajnu. Ovi amandmani uopće ne definiraju značenje riječi „uvreda“, „kleveta“ i „državna tajna“. Dana 17. lipnja glavni urednik tjednika „Feral Tribune“ i kolumnist toga lista dospjeli su na sud pod optužbom da su „grubo i neistinito oklevetali“ predsjednika Republike. Ako im se dokaže krivnja, očekuje ih novčana ili zatvorska kazna. (Nedovršeni mir – Izvještaj Međunarodne komisije za Balkan, Zagreb 1997., 157).

Koji se sve nedemokratski postupci u vezi sa slobodom medija spominju u izvješću? Iako je uobičajena praksa i u demokratskim zemljama da se tijekom rata kontroliraju mediji iz vojnih i obavještajnih razloga, utvrdi iz kojih razloga su vladajuće strukture u Hrvatskoj ograničavale slobodu medija nakon Domovinskoga rata

Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina u Hrvatskoj

Medijski interes privlačio je tjednik „Feral Tribune“, ljevičarske orijentacije. Novinari tjednika su se kroz satiru i političku kritiku bavili provokativnim temama u hrvatskom društvu. Primjer je kritika imena prvoga hrvatskoga borbenoga oklopnoga vozila „TIN“ koje je aludiralo na pjesnika Tina Ujevića, uvjerenog pacifista

Iako je Republika Hrvatska jedna od nacionalno najhomogenijih zemalja u svijetu, u njoj uz Hrvate žive pripadnici još 50-ak različitih naroda. Od toga pripadnici 22 naroda imaju priznat status nacionalne manjine: Srbi, Česi, Slovaci, Talijani, Mađari, Židovi, Nijemci, Austrijanci, Ukrajinci, Rusini, Bošnjaci, Slovenci, Crnogorci, Makedonci, Rusi, Bugari, Poljaci, Romi, Rumunji, Turci, Vlasi i Albanci. Rezultat je činjenice da je kroz povijest Hrvatska bila u sastavu različitih država, a time i skupina naroda, dio kojih je doselio i ostao u Hrvatskoj. Odnos prema manjinskim zajednicama najbolji je primjer demokratske zrelosti svake države i njezinih građana. Stoga je hrvatski Sabor u prosincu 1991. godine donio prvi Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama i pravima etničkih i nacionalnih za-

205

2. poglavlje jednica ili manjina. U zakon su uključene međunarodne konvencije o pravima nacionalnih manjina, te je usklađen s tadašnjim europskim standardima. Prema tom zakonu nacionalne manjine su u Republici Hrvatskoj prava ostvarivale na četiri osnovne razine: 1) kulturnom autonomijom; 2) odgojem i izobrazbom na manjinskom jeziku i pismu; 3) razmjernim

sudjelovanjem u vlasti na državnoj i lokalnoj razini; 4) prekograničnom suradnjom. Međutim 1990-tih godina prioriteti su bili okončanje rata, povratak okupiranih teritorija oružanom silom i mirnom reintegracijom, te obnova, zbrinjavanje i povratak prognanika. Prava nacionalnih manjina nisu bila u posebnom fokusu. Tek nakon 2000. godine, ti-

IZVORI

206

Tijekom Domovinskoga rata posebice se pogoršao položaj Srba na područjima pod hrvatskom kontrolom. O tome u svojoj knjizi kritički progovara ministar u hrvatskoj Vladi i član Kriznog štaba Hrvatske Živko Juzbašić, inače srpske nacionalnosti, govoreći o udjelu hrvatske vlasti u izbijanju srpske pobune, nasilju kojem su bili izloženi Srbi na slobodnom Govor mržnje u zaglavlju „Hrvatskog Vjesnika“ iz 1994. godine. teritoriju od hrvatskih ekstremista, Istraži kakav je hrvatski grb u zaglavlju i o kakvoj je publikaciji riječ. te o neprovođenju Ustavnog zakon Odredi svoj stav prema natpisu. o nacionalnim manjinama u srpskom slučaju: Za povjesničare će biti zanimljivo istražiti koliko su sadašnjoj kataklizmi hrvatskih Srba doprinijeli velikosrpska politika i propaganda Srpske pravoslavne crkve, koje su ih gurale u sukobe s hrvatskim vlastima, kao i koliko su tome doprinijele hrvatske vlasti i praksa koje su, nažalost, sve učinile da brojne lojalne Srbe odgurnu od sebe… Nova hrvatska vlast, nepromišljenim i naglim promjenama svega zatečenog iz prošlog sistema, zaboravljajući da su hrvatski građani dobro i u miru živjeli više od četiri desetljeća, htjela je preko noći pokazati da svijet počinje od nje, te je odmah, opijena pobjedom na izborima, pošla putem trijumfalizma i revanšizma, posebno prema hrvatskim Srbima, Hrvatima antifašistima, hrvatskom antifašističkom pokretu u cjelini. Izbacivanje Srba iz Ustava, otpuštanja sa posla, uklanjanje sa odgovornih poslova i funkcija suviše je podsjećalo na vrijeme ustaške države. U promjene se trebalo i moglo ići postupnije i s više političke mudrosti. (...) Moj ured ubrzo je postao mjesto javljanja i dolazaka brojnih građana s molbom da im se pomogne u zaštiti njihovih ugroženih građanskih i političkih prava. Iz dana u dan takvih je slučajeva bilo sve više pa je to postala moja gotovo najvažnija aktivnost… Bilo je ubojstava, premlaćivanja, otpuštanja ili šikaniranja na poslu, upada u stanove, prijetnji, nezakonitih pretresa, što je stvaralo nesigurnost. U Sisku je bilo niz ubojstava i nestanaka ljudi, a već u ljeto 1991. svake noći minirane su kuće sisačkih Srba. Svi su u Osijeku znali što se događa, ali se šutjelo iz straha. Jesu li Srbi u Gospiću mogli ostati nakon što ih je više od stotinu odvedeno i ubijeno u listopadu 1991? Kako su se Srbi u Zagrebu osjećali poslije ubojstva obitelji Zec, u prosincu 1991, kada je čak likvidirana i dvanaestogodišnja Aleksandra i njezina majka Marija, Hrvatica! (...) Eskalacijom rata i pod pritiskom međunarodne zajednice, Hrvatska je bila prisiljena na popuštanje, prihvaćajući 1991. Ustavni zakon o nacionalnim zajednicama ili manjinama, kojim su hrvatskim Srbima dana znatno veća prava od njihovih početnih zahtjeva 1990. za kulturnom autonomijom. Hrvatska vlast, nažalost, ovaj Ustavni zakon (...) praktički ne provodi na područjima pod svojom kontrolom, čime izaziva ozbiljnu sumnju međunarodne zajednice želi li stvarno riješiti sukob s hrvatskim Srbima. Njezini predstavnici jasno uočavaju postojanje dvojnih kriterija: u inozemstvu hrvatska se vlast hvali Ustavnim zakonom, a u zemlji ga derogira i koristi samo kao fasadu prema međunarodnim faktorima. (Živko Juzbašić, Srpsko pitanje i hrvatska politika: svjedočanstva i dokumenti 1990-2000., Zagreb, 2009., 25, 32, 250, 255.).

Pokušaj se uživjeti u položaj Srba na područjima na hrvatskom kontrolom. Kako su na njih gledali pobunjeni Srbi s okupiranih dijelova Hrvatske? Kakav su odnos prema njima imali hrvatski ekstremisti? Znaš li ti za kakve primjere neprihvatljivog postupanja prema pripadnicima srpske manjine u Hrvatskoj? Izrazi svoj stav i raspravi o tome na nastavi.

DRUŠTVO

Primjer dvojezičnosti u praksi – natpis na ulazu u selo u okolici Pakraca. Talijani su se u zapadnoj Slavoniji naselili u 19. stoljeću

Spomenik žrtvama Domovinskoga rata u Ivanovom Selu (najstarije češko selo u Hrvatskoj) u zapadnoj Slavoniji. Tijekom Domovinskoga rata u napadu JNA i pobunjenih Srba stradali su pripadnici svih nacionalnih manjina u Hrvatskoj. U napadu na Ivanovo Selo 21. rujna 1991. ubijena je i ranjena velika skupina Čeha, a selo razoreno

207

Prijedlog podjele okupiranih područja Republike Hrvatske, prema Planu Z-4: Srpski entitet u Hrvatskoj Povratak u sastav Hrvatske Povratak u sastav Hrvatske za 2 godine

jekom priprema Hrvatske za ulazak u Europsku uniju i NATO, posvetila se veća briga položaju nacionalnih manjina, pa su promijenjeni i poboljšani zakoni koji reguliraju njihov položaj.

Na primjeru talijanske nacionalne manjine može se vidjeti poželjna razina ostvarivanja prava. Talijani su ostvarili šira prava od svih drugih manjinskih zajednica u Hrvatskoj, iako čine samo 0,42 % stanov-

2. poglavlje ništva države (oko 18 000). Tome je pomogao utjecaj Republike Italije čiju je pomoć u međunarodnom priznanju i oslobađanju okupiranih teritorija Republika Hrvatska trebala. Tako u Rijeci izlaze dnevne novine „La Voce del Popolo“, u Istri, Rijeci i Zadru djeluju kulturne i obrazovne ustanove na talijanskom jeziku, u Puli je Središnja knjižnica Talijana u Hrvatskoj, a u Rijeci djeluje talijansko kazalište. U Istarskoj županiji Talijani čine 6 % stanovništva i imaju pravo na korištenje jezika i zastave. Javni natpisi na talijanskom koriste se posvuda u Hrvatskoj u naseljima s udjelom talijanskog stanovništva. Na državnoj razini Talijani biraju jednog saborskog zastupnika. Naime, Republika Hrvatska spada u onu skupinu demokratskih država koje imaju zajamčena mjesta za nacionalne manjine u parlamentu, odnosno pravo na političko predstavništvo na svim razinama vlasti. Kad se govori o nacionalnim manjinama u Hrvatskoj, one su mogu podijeliti na „stare“ i „nove“. Nakon uspostave samostalnosti Hrvatske već priznate „stare“ nacionalne manjine (Česi, Talijani) zadržale su taj status, dok su pripadnici naroda koji su do tada či208 nili SFRJ (Makedonci, Slovenci), a živjeli su u Hrvatskoj, postali „nove“ nacionalne manjine. Problem su bili pripadnici srpske etničke zajednice koji su se usprotivili novom statusu, inzistirajući na statusu konstitutivnog naroda. Kao kompromis donesen je zakon o formiranju dva autonomna kotara na prostoru većinski nastanjenim srpskim stanovništvom: Kotar Knin i Kotar Glina. Zbog rata kotarevi nisu zaživjeli. U završnici rata Hrvatska je pristala na međunarodni plan „Z-4“ o stvaranju srpske autonomne oblasti na okupiranom teritoriju. No pobunjeni Srbi su i to odbili. Tek nakon vojnoga poraza riješen je status srpske nacionalne manjine. Ponovi Objasni zašto je zaštita nacionalnih manjina bitna za stabilnost, demokratsku sigurnost i mir? Zašto je nastao problem s pitanjem „nove“ nacionalne manjine u slučaju Srba? Pronađi pojedinosti o Planu Z-4. Istraži na koji način nacionalne manjine mogu praktično ostvarivati svoja prava na navedene četiri osnovne razine.

Smjesti u prostor i vrijeme Koristeći se tekstom u udžbeniku, dodatnom literaturom te informacijama koje pronađeš, izradi vremensku tablicu u kojoj ćeš uvrstiti probleme i rješenja (ako postoje) društveno-političkih promjena u modernoj hrvatskoj povijesti.

Istraži povijesne izvore Koristeći se internetom pročitaj tekst Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina u Hrvatskoj te po vlastitom mišljenju izdvoji najvažnije odredbe za koje misliš da se u praksi još ne poštuju. Izrazi vlastiti stav.

Objasni uzroke i posljedice Izradi plakat o važnosti primjene odredba Zakona o ravnopravnosti spolova te posljedice koje je njegovo postojanje imalo na hrvatsko društvo. Izradi PowerPoint prezentaciju u kojoj ćeš prikazati kratkoročne i dugoročne posljedice društvenopolitičkih previranja u Hrvatskoj od osamostaljenja do danas. Izrazi vlastiti stav o temi te raspravi o njoj s ostalim učenicima i nastavnikom/com.

Prepoznaj promjene Koristeći se internetom i dostupnom literaturom istraži nastanak organizacije Zagreb Pride u kontekstu razvoja prava LGBT osoba u Hrvatskoj. Istraži kako se u samim počecima suvremene hrvatske povijesti gledalo i doživljavalo pripadnike LGBT zajednice te njihov položaj danas. Izradi sastavak te izrazi vlastiti stav o istraženom.

Sagledaj prošlost Izradi sastavak o djelovanju organizacije Transparency International Hrvatska u vezi sa slučajevima negospodarske korupcije u Hrvatskoj. Sastavak potkrijepi prezentacijom te izrazi vlastiti stav. O rezultatima raspravi s ostalim učenicima i nastavnikom/com.

Usporedi i zaključi Usporedi društvene prilike u Hrvatskoj neposredno nakon Domovinskoga rata s onima u 21. stoljeću, a posebno se osvrni na stanje nakon hrvatskog ulaska u EU. Uoči i izdvoji sličnosti i razlike.

DRUŠTVO

7. ZBRINJAVANJE IZBJEGLIH I PROGNANIH. ERDUTSKI SPORAZUM I MIRNA REINTEGRACIJA HRVATSKOG PODUNAVLJA. POSLJEDICE DOMOVINSKOGA RATA Prognanici i izbjeglice Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini izazvao je veliku prognaničku i izbjegličku krizu. Prema definiciji koju je dala hrvatska Vlada, prognanici su hrvatski građani koji su u Hrvatskoj morali napustiti svoje domove, a izbjeglice su osobe iz susjednih zemalja (BiH, Srbije, Crne Gore i dr.) koje su morale napustiti domove i skloniti se u Hrvatsku. Prvi prognanici bili su Hrvati iz istočne Like i područja Knina u proljeće 1991. godine. U srpnju je već bilo registrirano 30 000 prognanika. Nakon napada JNA na Dalj 1. kolovoza 1991. nastao je val prognanika iz Dalja, Erduta i Aljmaša koji su spas pronašli bijegom teglenicom Dunavom i Dravom prema Osijeku. Kako su se širile zone napada JNA i pobunjenih

209

Iseljavanje Iločana iz okupiranoga grada u listopadu 1991. U okupiranom hrvatskom Podunavlju provedeno je etničko čišćene te su Srbi od 35 % postali 92 % stanovništva

Evakuacija prognanika iz Dalja, Erduta iz Aljmaša 1. kolovoza 1991. rijekom Dravom prema Osijeku. O tom događaju snimljen je dokumentarni film Šlep za rasute terete koji možeš pogledati na https://www.youtube. com/watch?v=-n0CQ6x1tWQ

Srba, tako je rastao broj ljudi koji su bježali. Među najvećim valovima bio je onaj iz Baranje u kolovozu kada su deseci tisuća ljudi bježali u Mađarsku i Osijek. Uslijedili su pad Hrvatske Kostajnice i Petrinje te cijele desne obale Kupe od Karlovca do Siska, a time i novi veliki izgoni. Vrhunac je prognaničke krize bio u studenom 1991. kada je iz Vukovara nakon okupacije grada protjerano

2. poglavlje

IZVORI

Mišo Bender ovako opisuje progon Hrvata iz sela Mišljen: Poslali po našim kućama po dva policajca, a oni da ujutro moramo ići. Kažu: samo ličnu opremu i dokumente imate pravo uzeti. Pitam: što mi spada u ličnu opremu. Kažu: ono što je na tebi. Jedva dali još po jednu deku za na se i poda se. I morao sam im dati ključ od kuće. Ostale mi tri krave, jedna junica, dvoje teladi, 13 ovaca, sedam janjaca, kobila, tri konja. A još prije toga, „oslobodili“ su me mehanizacije. Sjeli nas u kamion, i još nam pucali iznad glava dok smo odlazili. (Slobodna Dalmacija 14. siječanj 1996., 6-7). Pokušaj objasniti razlog koji je srpske vlasti naveo da protjeraju Hrvate koji su već bili pod njihovom nadzorom i nisu pružali nikakav otpor.

preostalih 15 000 građana. Ukupno je iz hrvatskog Podunavlja izbjeglo ili protjerano oko 85 000 osoba. Pad Slunja i valovi prognanika iz dubrovačkog kraja doveli su do toga da je u prosincu 1991. bilo registrirano 550 000 prognanika u samoj RH, te još oko 148 210 000 onih koji su izbjegli u inozemstvo, ukupno oko 700 000 osoba. Od tog broja 93,65 % bili su Hrvati, 2,46 % Srbi te 3,89 % pripadnici ostali nacionalnosti. Početkom 1992. godine vratio se veći broj osoba u mjesta koja su do sklapanja Sarajevskog primirja bila topnički napadana. Tako je u travnju 1992. broj prognanika pao na 247 278 osoba. No nakon dolaska mirovnih snaga UN-a prognano je novih 25 000 Hrvata s okupiranog teritorija jer su pobunjeni Srbi željeli etnički očistiti taj prostor. U proljeće rasplamsao se rat u Bosni i Hercegovini te je od travnja u Hrvatsku dnevno počelo pristizati između 1000 i 2000 tamošnjih Hrvata i Bošnjaka tražeći utočište. U listopadu je nakon okupacije Jajca i

Izbjegli istočnohercegovački Hrvati sklanjaju se pred JNA u grad Čapljinu. Rat u Hrvatskoj i BiH izazvao je najveću humanitarnu krizu u Europi nakon Drugoga svjetskog rata. Pod humanitarnom krizom smatra se događaj koji prijeti dugoročnoj sigurnosti velike skupine ljudi (ilustracija u posjedu Jakše Raguža). U članku dostupnom na https://hrcak.srce.hr/64300 prouči što znači pojam humanitarni intervencionalizam.

Bosanske Posavine u nekoliko dana u Hrvatsku stiglo oko 30 000 izbjeglica. Istodobno je tekao izgon oko 40 000 Hrvata i Albanaca iz Srbije, Crne Gore i s Kosova. U prosincu 1992. u Hrvatskoj je registrirano 402 768 izbjeglica iz BiH, Srbije, Crne Gore i s Kosova (od toga oko 75% Bošnjaka). Bio je to vrhunac humanitarne krize jer se broj popeo na oko 800 000 prognanika i izbjeglica (zajedno s hrvatskim izbjeglicama u inozemstvu), što je bilo više od 15 % ukupnog stanovništva Hrvatske. Republika Hrvatska, opterećena svojim prognanicima i dijelom okupirana, teško se nosila s tako velikim brojem izbjeglica. Upućen je apel zapadnoeuropskim državama da prihvate dio bosanskohercegovačkih izbjeglica. Stoga im je početkom 1993. godine broj u Hrvatskoj smanjen. Međutim izbijanjem bošnjač-

Registrirani prognanici i izbjeglice u Hrvatskoj i inozemstvu Vrijeme registracije Prognanici Izbjeglice Kraj 1991. Kraj 1992. Sredina 1993. Sredina 1994. Sredina 1995. Sredina 1996. Proljeće 1998.

550 000 260 705 254 791 196 870 210 592 167 609 94 796

Izvor: Adalbert Rebić, Sve moje izbjeglice, Zagreb 2012.

402 768 272 869 212 056 188 672 184 545 37 400

Ukupno u RH 550 000 663 493 527 660 408 926 399 264 352 154 126 181

Izbjeglice iz RH u inozemstvu 148 000 136 000 112 000 98 000 64 000 58 000 42 000

DRUŠTVO

Zbrinjavanje izbjeglica i prognanika

ko-hrvatskog rata broj novih izbjeglica opet se znatno povećao. Tako ih je krajem 1993. bilo 270 000. Posljednji veliki val činilo je 30 000 Hrvata iz zapadne Bosne koje su srpske vlasti protjerale nakon Bljeska i Oluje, te 20 000 Bošnjaka iz Velika Kladuše koji su Opsežnost poslova vezanih uz golem broj prognaizbjegli zbog međubošnjačkog rata. nika nadmašila je mogućnosti Centara za socijalni rad te je studenom 1991. Vlada RH osnovala Ured Ponovi za prognanike i izbjeglice na čelu s predstojnikom Tko je prognanik, a tko izbjeglica? Koji je Adalbertom Rebićem. Formirano je i 16 regionalnih najveći broj prognanika bio 1991. godine, a koji ureda. Zadaća ureda je bila organizirana briga o proizbjeglica 1992. godine? S kojih je područja pristizalo gnanicima i izbjeglicama (smještaj, prehrana, zdravnajviše proganika, a s kojih izbjeglica? stvena skrb, obrazovanje, prijem humanitarne pomoZANIMLJIVOST Povjesničarke Marija Rotim i Nikolina Vuković istražile su uvjete života u izbjegličkom centru Gašinci: Dugotrajno vrijeme izbjeglištva zahtijevalo je ispunjavanje svakodnevnog života različitim sadržajima u čemu su se istaknule brojne domaće i međunarodne nevladine udruge. U izbjegličkom centru Gašinci nije nedostajalo radionica zabavnog i edukativnog karaktera namijenjene za obogaćivanje društvenog života izbjeglica. Organizirani su različiti tečajevi poput informatike, stranih jezika, krojenja i šivanja, a unutar centra radili su frizerski salon za žene i muškarce, ženski klub koji je imao krojačku radionicu, muški klub za šah te disko klub. Posebno mjesto u svakodnevnom životu izbjeglica zauzimale su sportske aktivnosti za djecu, mladež i odrasle. Najvažniju ulogu u organizaciji svakodnevice imao je volonterski centar za humanitarni rad Suncokret čiji su Izbjegličko naselje Gašinci volonteri održavali raznorazne radionice edukativnog karaktera za djecu i odrasle, a izdavali su i list pod nazivom „Glas kantine“. Jedna od najuspješnijih edukativnih radionica bila je na temu psiho - socijalne podrške mladima prvenstveno namijenjena adolescentskoj skupini izbjeglica u listopadu 1995. s ciljem preventivnog djelovanja na suzbijanje društveno nepoželjnih oblika ponašanja i poticanja na razvoj odgovornosti za osobne životne ciljeve. (...) Održavali su se i izbori za Miss Gašinaca te modne revije na kojima su predstavljene kolekcije koje su izradile izbjeglice u krojačkoj radionici u organizaciji suncokretovih volontera u suradnji s Ženskim klubom Gašinci. Glavna osobitost IC Gašinci svakako je bila već spomenuta činjenica o većinskom muslimanskom stanovništvu među izbjeglicama. Stoga je u centru uz postojanje kapelice za manjinske katoličke izbjeglice otvorena i džamija za one islamske vjeroispovijesti. U početku su se o vjerskom životu brinula dvojica hodža iz arapskog svijeta s kojima su vjernici bili nezadovoljni i okarakterizirali su ih kao fanatike koji su željeli bosanskim Muslimanima nametnuti arapski tip islama koji je bio znatno radikalniji od islamske kulturne tradicije ukorijenjene u BiH. Na njihovoj dužnosti zamijenio ih je hodža Husein Hodžić na kojeg izbjeglice nisu imale prigovora, a koji se osim brige za duhovan život izbjeglica posvetio i radu na poboljšanju kvalitete životnih uvjeta u Gašincima. (...) Zabilježen je slučaj kada većinski Hrvati iz Bosanske Posavine, koji su bili smješteni u Orahovici, nisu željeli preći u Gašince. Osnovni razlog predstavljao je veliki broj muškaraca iz njihovih redova koji su aktivno sudjelovali u HVO, a u trenutcima dok je trajao hrvatsko – muslimanski sukob u BiH ovo je predstavljalo ozbiljnu prepreku za spajanje izbjeglica iz ove dvije različite skupine. (...) S obzirom na istovremeni boravak manjeg broja Hrvata rimokatoličke vjeroispovijesti i Muslimana u IC Gašinci te činjenici o nepostojanju zabilježenih incidenata na vjerskoj osnovi upućuje na postojanje međuvjerske tolerancije i solidarnosti među izbjeglicama koje su u biti dijelile istu sudbinu prouzrokovanu ratom. (Marija Rotim i Nikolina Vuković, „Izbjeglički centar Gašinci 1992. - 1999.“ Scrinia Slavonica 19, 2019., 297-319), Kako je bio organiziran život izbjeglica u naselju Gašinci? Istraži na internetu gdje su, uz ona navedena u tekstu, još bila prognanička i izbjeglička naselja u Hrvatskoj.

211

2. poglavlje

Humanitarna udruga „Malteser Hilfsdienst“ dijeli pomoć dubrovačkim prognanicima

ći, prikupljanje podataka). Veliku pomoć je pružilo Visoko povjerenstvo UN-a za izbjeglice (UNHCR) na čelu sa Sadakom Ogatom, Međunarodni Crveni križ i Crveni polumjesec te brojne humanitarne organizacije, uključujući i Caritas i Muslimansko dobro212 tvorno društvo Merhamet. Djelatnosti u vezi sa zbrinjavanjem temeljile su se na Zakonu o statusu prognanika i izbjeglica koji je donijela hrvatska Vlada. Po njemu su imali pravo na 1) nužni smještaj, 2) prehranu, 3) novčanu naknadu, 4) pomoć u društvenoj prilagodbi i psihološka pomoć, 5) školovanje djece, 6) zdravstvenu zaštitu, 7) humanitarnu pomoć te 8) pomoć u pokrivanju drugih životnih nužnosti. Velik broj ljudi protjeranih iz domova smjestio se u javnim dvoranama, hotelima i turističkim kapacitetima, nekadašnjim radničkim naseljima, te po privatnom smještaju. Uz to su hrvatske vlasti i humanitarne organizacije za prognanike i izbjeglice izgradile i uzdržavale više naselja: Gaza kod Karlovca, Čepin kod Osijeka, Rokovci kod Vinkovaca. Gašinci kod Đakova su od 1992. do 1999. godine bili najveći izbjeglički centar u Hrvatskoj, kroz koji je prošlo 30 000 osoba, uglavnom muslimanskih izbjeglica te manji broj bosanskohercegovačkih Hrvata. U prosjeku je u Gašincima živjelo između 2500 i 5000 izbjeglica. Uzdržavanje tako velikog broja ljudi bilo je golemo financijsko opterećenje. Od 1991. do 1997. godine preko Ureda utrošeno je za skrb o prognanicima i izbjeglicama 6,4 milijarde kuna, od čega iz

Srpske izbjeglice na ulazu u Beograd poslije operacije Oluja u kolovozu 1995.

proračuna Republike Hrvatske 5,65 milijardi (88,74 %), dok je iz drugih izvora podmireno svega 11,26 % (UNHCR 521 milijun kuna, EU 152 milijuna kuna i ostali 44 milijuna kuna). Ponovi Tko je prognanik, a tko izbjeglica? Koji je najveći broj prognanika bio 1991. godine, a koji izbjeglica 1992. godine? S kojih je područja pristizalo najviše proganika, a s kojih izbjeglica?

Povratak izbjeglica i prognanika Manje skupine izbjeglica počele su se u proljeće 1994. vraćati na slobodna područja BiH. Te godine započela je organizirana obnova naselja i infrastrukture u oslobođenim krajevima (Dubrovnik, Ravni kotari, zapadna Slavonija), pa su se time stekli uvjeti za povratak dijela prognanika. Do sredine 1995. broj prognanika i izbjeglica se povratkom ili odlaskom u treće zemlje smanjio na 399 000. Operacije Bljesak i Oluja te oslobađanje dijela BiH omogućili su da se povratnici i dio izbjeglica počnu vraćat. Do 1998. organizirano se vratilo 455 204 prognanika u prijeratna boravišta, dok se još 95 000 trebalo vratiti, uglavnom u Podunavlje. Velik broj izbjeglih bosanskohercegovačkih Hrvata odlučio je trajno ostati u Hrvatskoj. Osim u veće gradove naselili su se na nekada okupi-

DRUŠTVO od pravosudnog progona zbog ratnih zločina nad Hrvatima. Prema dostupnim podacima iz Hrvatske je od 1991. do 1996. godine izbjeglo oko 300 000 Srba. Nekoliko desetaka tisuća kasnije ih se vratio. Ponovi

Karikatura iz Nove Baranjske novine, lipanj 1996. Međunacionalni odnosi su i danas predmet sporova u hrvatskom Podunavlju. Do izražaja je to došlo zbog dvopismenih ploča na javnim institucijama u Vukovaru. Tijekom raspada SFRJ i Domovinskog rata dogodila se polarizacija Hrvata i Srba te je nastalo uvjerenje da je isključivo latinica hrvatsko pismo, a ćirilica srpsko. O tome svjedoče dva dokumenata iz 1991. godine. Prvi je izvješće Centra za obavješćivanje Zadar od 31. srpnja o ponašanju pobunjenih Srba koji imaju puno naoružanja i po Obrovcu razbijaju sve što je pisano na latinici. Hrvatski narod bježi. Drugi je poruka odaslana iz Daruvara 27. rujna kao apel za pomoć Zapovjedništvu ZNG-a u Zagrebu, u kojem se navodi: Situacija u i oko Pakraca kritična. Pakrac se sistematski briše s lica zemlje. Ako padne Pakrac pašće ubrzo i Daruvar, a onda ćemo početi učiti ćirilicu. I nakon rata dio ljudi koji su doživjeli najteža stradanja, poput Vukovara, drži se ove zamišljene podjele pisama. Protumači karikaturu. Objasni zašto su u Obrovcu 1991. godine stradali latinični natpisi. Što u poruci iz Daruvara znači učenje ćirilice? Istraži koliko se ćirilica koristi(la) u povijesti na hrvatskom kulturnom prostoru.

ranom području, što je izmijenilo etničku sliku tih krajeva. Rat je katastrofalno utjecao na demografsko stanje bosanskohercegovačkih Hrvata jer ih je protjerano više od 400 000 i to od strane Srba 210 000 a od strane Bošnjaka 190 000. I dok su operacije Bljesak i Oluja omogućile povratak prognanika, oko 150 000 Srba koji su do tada živjeli na teritoriju izvan hrvatske kontrole, izbjeglo je u Srbiju, Republiku Srpsku te treće zemlje. Razlozi odlaska bili su evakuacija stanovništva koju je organiziralo pobunjeničko vodstve, opće rašireno mišljenje da je nemoguće prihvatiti hrvatsku vlast i živjeti u Hrvatskoj, strah od hrvatskih oružanih postrojbi te bojazan

Prouči Izvješće Vlade RH o tijeku povratka i zbrinjavanju prognanika i izbjeglica do 1998. godine (dostupno na https://narodne-novine. nn.hr/clanci/sluzbeni/1998_07_92_1248.html). Koliko se prognanika do 1998. godine vratilo? Koliko bosanskohercegovačkih Hrvata je bilo protjerano iz BiH? Koliko je Srba ukupno izbjeglo iz Hrvatske tijekom Domovinskoga rata?

Erdutski sporazum i mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja Za vrijeme pregovora u Daytonu potkraj 1995. godine o okončanju rata u BiH vođeni su i pregovori o 213 pitanju okupiranog hrvatskog Podunavlja. Dogovoreno je da se taj prostor (4,6 % od ukupnog teritorija RH tj. 2580 km²) mirno iznova uključi (reintegrira) u ustavno-pravni sustav Republike Hrvatske, i to postupno, uz pomoć prijelazne uprave UN-a. U tzv. „Žutoj kući“ u Erdutu je 12. studenog potpisan Temeljni sporazum o području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema. Njime se predviđalo da u prijelaznom razdoblju u trajanju od jedne do dvije godine hrvatsko Podunavlje bude pod upravom UNa. Sukladno tome Vijeće sigurnosti je uspostavilo Prijelaznu upravu UN-a za istočnu Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem, odnosno UNTAES (UN Transitional Administration for Eastern Slavonia, Baranja and Western Syrmia) na čelu s američkim generalom Jacquesom Paulom Kleinom. U misiji su sudjelovali vojnici i djelatnici UN-a iz 30 država svijeta. UNTAES, podijeljen na civilnu i vojnu komponentu, uspostavio je tijekom iduće dvije godine višenacionalnu policiju, proveo demilitarizaciju srpskih vojnih snaga te omogućio početak povratka hrvatskih i drugih prognanika. Održani su i lokalni izbore čime su ugašeni pobunjenički politički organi vlasti te uspostavljeni legalni hrvatski, a lokalni Srbi uključeni su u politički život Hrvatske. Vršeno je razminira-

2. poglavlje

214

Erdutski sporazum su uz mirovne posrednike potpisali Hrvoje Šarinić u ime Vlade RH te Milan Milanović u ime srpske strane. Čak sedam (od četrnaest) odredbi odnosilo se na pitanja zaštite ljudskih prava. Sporazum je pokazatelj da RH nije željela integrirati samo prostor već i ljude (ilustracija dobivena od HMDCDR)

ZANIMLJIVOST Proces mirne reintegracije nije uvijek bio miran. Dio lokalnih Srba demonstracijama je i fizičkim napadima iskazivao protivljenje o čemu piše povjesničarka Ana Holjevac Tuković u knjizi Proces mirnog reintegriranja Hrvatskog Podunavlja (Zagreb 2015.). Najviše napada i incidenata je bilo u početku misije UNTAES-a. U ožujku 1996. u Vukovaru je fizički napadnuta američka državna tajnica Madeleine Albright. Tijekom održavanja uskršnje mise u iločkoj katoličkoj crkvi 9. travnja 1996. napadnuti su predstavnici hrvatske Vlade koje su štitili policajci UN-a. UNTAES je 14. svibnja 1996. imao oružani sukob sa paravojnim odredom „Škorpioni“ Željka Ražnjatovića Arkana. „Škorpioni“ se nisu htjeli povući s naftnog polja Đeletovci odakle su crpili naftu, prodavali je u Srbiji i zarađivali veliki profit. Na vojnike UN-a su pucali iz minobacača, no kada su se suočili s oklopnim vozilima, helikopterima i pješaštvom jordanskih, ukrajinskih i belgijskih vojnika UN-a, povukli su se u Srbiju. Na Božić 1996. su napadnuti katolički vjernici i svećenik u Iloku. U siječnju 1997. ubijena je jedna Hrvatica u Iloku, a u Vukovaru su napadnuti hrvatski novinari, kasnije policajci i djelatnici „Slavonske banke“. Česti su bili i napadi i na hrvatske povratnike. Treba spomenuti da je političko vodstvo lokalnih Srba na čelu s Goranom Hadžićem uzaludno pokušavalo, suprotno Erdutskom sporazumu, postići stvaranje srpske autonomne oblasti u hrvatskom Podunavlju. S obzirom na to da se dio podunavskih Srba nije mogao pomiriti s tim da žive u hrvatskoj državi, iselio se u Srbiju. S druge strane, dio hrvatske javnosti nije želio mirnu reintegraciju već novu vojnu operaciju kojom bi se vratilo hrvatsko Podunavlje, iako su procjene ukazivale da bi u toj operaciji poginulo do tisuću hrvatskih vojnika i policajaca. Kako objašnjavaš srpske, a kako hrvatske razloge protivljenju mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja.

DRUŠTVO

Zahtjev za stvaranje srpske autonomne oblasti u hrvatskom Podunavlju 1996. godine (ilustracija preuzeta iz Marko Kevo, Proces mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja (izložba), Ilok 2018.)

nje, reintegracija društvenih i gospodarskih struktura (školstvo, zdravstvo, mirovine, promet, naftovod, komunikacijske i komunalne infrastrukture). Time je UNTAES stvorio uvjete za normalizaciju života u okviru hrvatskoga državnog sustava. Mirna reintegracija završila je 15. siječnja 1998. godine. Time je na legalan i miran način okončan proces oslobođenja okupiranih dijelova Republike Hrvatske, a 45 000 Srba reintegrirano je u hrvatsko društvo. UNTAES se smatra najuspješnijom mirovnom operacijom u povijesti UN-a i postala je model za rješavanje sličnih situacija diljem svijeta. S obzirom na to su Srbija i Crna Gora 23. kolovoza 1996. priznale neovisnost i teritorijalnu cjelovitost Republike Hrvatske, normalizirani su odnosi između ovih bivših jugoslavenskih republike. Ponovi Objasni zašto su pobunjeni Srbi pristali na mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja. Što su sve pripadnici mirovne misije UN-a proveli u hrvatskom Podunavlju? Zašto se misija UNTAES-a smatra najuspješnijom mirovnom operacijom u povijesti UN-a?

215 Plan grada Dubrovnika s obilježenim oštećenjima u staroj gradskoj jezgri, svjetskoj kulturnoj baštinu pod zaštitom UNESCO-a, prouzročenim 1991. u topničkim napadima JNA

Posljedice Domovinskoga rata Najteže i najtragičnije posljedice Domovinskog rata su ljudske žrtve; poginuli, nestali, ranjeni i invalidi, djeca bez roditelja… Točan broj ratnih stradalnika još je predmet istraživanja povjesničara, stoga dostupni podaci nisu konačni, još se provjeravaju i ažuriraju. No prema trenutnim, vjerodostojnim podacima tijekom Domovinskog rata na prostoru Republike Hrvatske je smrtno stradalo oko 21 000 osoba (pripadnika svih oružanih postrojbi i civila svih nacionalnosti). U ratu je ubijeno 345 djece, 13 medicinara, 28 novinara, 3 svećenika, a ranjeno je 1044 djece, 4 svećenika i 48 medicinara. Najmanje 500 starijih osoba je ubijeno u zaposjednutim mjestima nakon što je nadzor nad tim područjima preuzeo UNPROFOR. Tijekom srpske agresije u najmanje 1000 slučajeva dokazano je

2. poglavlje

Hrvatski policajci zarobljeni 1991.u Hrvatskoj Kostajnici otpremljeni su u koncentracijski logor u Glini

216

Razoreni centra Vukovara 1991. godine

pogubljenje civila u masakrima ili skupnim smaknućima. Uz to je na teritoriju pod kontrolom hrvatskih državnih vlasti ranjeno 30 578 osoba, dio kojih su zadobili invaliditet. Već su doneseni podaci o raseljavanju stanovništva, posljedica čega je bila da u 180 naselja nije živio nijedan stanovnik. Veliki broj građana Hrvatske je kao posljedicu rata pretrpio teža i lakša psihička oboljenja (depresija, postraumatski stresni poremećaj, alkoholizam) te je do 2000. godine oko 400 000 građana potražilo psihijatrijsku pomoć (gotovo 10 % stanovništva). Uz to je između 10 i 17 % posto građana u godinama nakon rata živjelo ispod granice siromaštva. Tijekom osvajanja sustavno su uništavana hrvatska naselja, stambeni i, posebno, vjerski objekti. Unište-

no je i oštećeno 1277 objekata Katoličke Crkve u Hrvatskoj, a stradali su i brojni sakralni objekti protestantskih i grkokatoličkih vjerskih zajednica. Razarana je i spomenička kulturna baština najvišeg stupnja kao što je stara gradska jezgra Dubrovnika. Izravna materijalna ratna šteta procijenjena je na oko 236,4 milijarde kuna ili 37,1 milijardu američkih dolara, a u nju je uključeno uništavanje prometne infrastrukture i javnih ustanova (bolnice, škole, crkve, muzeji) te oko 4000 uništenih domova. Tijekom agresije na Hrvatsku srpska i crnogorska oružana sila - koju su sačinjavali JNA, pripadnici MUP-a Srbije i Crne Gore te srpski dobrovoljci (tzv. arkanovci, šešeljevci, Beli orlovi, Srpska garda i dr.) - počinila je mnogo ratnih zločina i nad zarobljenim hrvatskim braniteljima, i nad civilnim stanovništvom. Zločini su počinjeni tijekom borbi, ali najčešće nakon što bi srpske postrojbe ovladale nekim krajem i borbe prestale. Ni dob ni društveni status nisu bili nikakva prepreka. Smatra se da su najgori zločini počinjeni u Vukovaru, gdje je, uz brojne civile i branitelje, na lokaciji Ovčara poubijano više od 200 ranjenika iz vukovarske bolnice, što je u suprotnosti s ratnim pravom. Zločini nad civilima počinjeni su i u svim okolnim selima (Dalj, Borovo Selo). Na prostoru zapadne Slavonije prvi masovni pokolj zbio se u selu Četekovac nad 24 civilne osobe. Sredinom prosinca u Voćinu i Humu (kod Slatine) ubijene su 43 osobe, a potkraj siječnja 1992. u Kusonjama (kod Pakraca) otkopana je grobnica sa 20 ubijenih gardista i policajaca koji su bili zarobljeni u ljeto 1991. godine. U nizu sela općina Dvor, Hrvatska Kostajnica, Glina i Petrinja, kao i u samim tim gradovima, poubijani su mnogi civili i vojnici. U selu Baćin kod Hrvatske Dubice druga je po veličini masovna grobnica civila ubijenih u listopadu 1991. godine. I kordunska sela Klanac i Saborsko postala su stratišta hrvatskih civila. To se isto dogodilo u ličkim selima oko Lovinca, Gospića i Plitvičkih jezera. Kao najteže stradanje civila u Dalmaciji pamti se ubojstvo 74 civila u zadarskim selima Škabrnja i Nadin 18. studenoga 1991. godine. Na okupiranom teritoriju, te u Srbiji, Crnoj Gori i dijelovima Bosne i Hercegovine pod srpskim nadzorom su osnovani koncentracijski logori u koje su otpremljene tisuće hrvatskih civila i zarobljenih branitelja. U njima su ubijani, mučeni i zlostavljani zbog čega su te osobe nakon oslobađanja trpjele fizičke i psihičke posljedice.

DRUŠTVO ZANIMLJIVOST Pitanje točnog broja ljudskih žrtava u Domovinskog rata na prostoru Hrvatske još je u fazi istraživanja. Kako bi se došlo stvarne brojke Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata (HMDCDR) iz Zagreba pokrenuo je znanstveno istraživanje koje obuhvaća prikupljanje podataka o svim žrtvama rata, kako na hrvatskoj, tako i na protivničkoj strani. Trenutačni brojčani podaci u Bazi poginulih HMDCDR-a, datirani 2. prosincem 2020. godine, pokazuju da je tijekom Domovinskog rata u Republici Hrvatskoj smrtno stradalo 19 828. Od toga je oko 14 000 Hrvata i građana na području pod kontrolom hrvatskih vlasti. Oko 8700 ih ima status branitelja, a ostalo su vjerojatno civili jer za oko 870 osoba još nije poznat status. Nadalje, poginulo je oko 5700 Srba i pripadnika JNA. Od tog broja je oko 3700 vojnika JNA i pripadnika srpskih pobunjeničkih i paravojnih postrojbi. Ostalo su civili. No procjenjuje se da je broj smrtno stradalih pripadnika JNA i srpskih dobrovoljaca iz Srbije i BiH zasigurno veći za oko 1000, i to prema izvješćima JNA. Naime, u bazi podataka HMDCDR prikupljeni su podaci za 555 poginulih pripadnika JNA, dok dokument JNA od 20. svibnja 1992. godine navodi da ih je poginulo 1467, među njima i 38 hrvatske nacionalnosti. Podaci o tome su u arhivima JNA i MUP-a Republike Srbije i nisu dostupni istraživačima. Ukupan broj stradalih pripadnika svih oružanih postrojbi je 12 433 (od toga 8707 hrvatskih branitelja i 3726 pripadnika JNA i srpskih paravojnih postrojbi). Ukupan broj stradalih civila je 6519 (od toga 2 825 na području pod nadzorom hrvatskih vlasti i 3 661 na području pod srpskom okupacijom, od čega je 1610 Hrvata). Po nacionalnoj pripadnosti, od 6519 stradalih civila 4435 su Hrvati (2825 na području pod nadzorom hrvatskih vlasti i 1610 na okupiranom) i 2051 Srbi. Već je navedeno da za 876 žrtava status (vojnik ili civil) nije poznat, pa nisu uvršteni u prethodne brojeve. Stoga se ne može reći da su i ovi podaci konačni, već se i dalje provjeravaju i nadopunjavaju. Prema podacima Stožera saniteta Ministarstva zdravstva, u ratu je ukupno ranjeno 30 578 osoba (podaci ne obuhvaćaju okupirano područje), od čega 21 959 branitelja, 7169 civila i 58 pripadnika mirovnih snaga UN-a. Nadalje, ranjeno je 613 vojnika JNA i pripadnika srpskih pobunjeničkih i paravojnih postrojbi, dok za 779 nema podataka o pripadnosti, ali se za većinu njih može utvrditi da su pripadali JNA i srpskih postrojbi. Među ranjenim civilima je 1044 djece. Kao posljedica ranjavanja u 188 djece nastao je neki stupanj invalidnosti (u 56 vrlo teška, 92 teška, te u 40 umjerena tjelesna invalidnost). Navedi razloge koji su smetnja znanstvenoj izradi cjelovitog i detaljnog pregleda svih ljudskih žrtava u Domovinskom ratu. Usporedi brojeve vojnih i civilnih žrtava. Što možeš zaključiti? Usporedi ukupni broj poginulih u Domovinskom ratu sa ukupnim brojem poginulih tijekom Drugoga svjetskog rata na prostoru druge Jugoslavije.

Predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković na komemoraciji u rujnu 2020. u mjestu Varivode gdje su nakon operacije Oluja ubijeni srpski civili Pronađi na internetu u kojoj su mjeri pojedinačni hrvatski zločini nad srpskim civilima bili podvrgnuti sudskom postupku, a počinitelji utvrđeni i kažnjeni.

Zgrada Vojno-istražnog centra Lora u Splitu, koji je djelovao od 1992. do 1997. pod upravom Hrvatske vojske. Istraži na internetu pojedinosti o teškim povredama ljudskih prava u vojnom zatvoru Lora (posebno svjedočanstva zatočenika) te o suđenju počiniteljima. Otkrij kako se zatvor ponekad naziva prvenstveno u srbijanskim glasilima. Što misliš zašto?

Tijekom Domovinskog rata pripadnici hrvatskih snaga također su počinili zločine nad civilima – hrvatskim građanima srpske nacionalnosti. Najteži slučajevi su se 1991. godine dogodili u Gospiću, Sisku i

u osječkom selu Paulin Dvor, gdje su ubijene veće skupine Srba ili iz odmazde ili zbog sumnje za suradnju sa pobunjenim Srbima i JNA. U selu Pakračka Poljana formiran je ilegalni zatvor u kojem su zlo-

217

2. poglavlje

IZVORI

218

Nakon predaje Vukovara srpske okupacijske snage, usprkos ranijim dogovorima, počinile su niz zločina. Posebice težak je izvršen nad ranjenicima i medicinskim osobljem koji su iz bolnice odvedeni i poubijani u mjestu Ovčara, iako prema međunarodnom pravu oni spadaju u zaštićene osobe tijekom ratnih sukoba. Vukovarski liječnik dr. Juraj Njavro svjedoči o tome: 18. studenog oko 13 sati obavješćuju nas da dolaze predstavnici Međunarodnog Crvenog križa i okupacijske armije, te da se trebamo pojaviti na vratnicama. Izlazimo doktorica Bosanac (ravnateljica bolnice), Bili (povjerenik Vlade RH za Vukovar) i ja. Stojimo na vratnicama i gledamo uništeni grad, raznesena tijela ranije odnesenih mrtvih uz ogradu preko puta ceste i uz kapetaniju. Mrtva tijela su sad već i po drugi put pogođena granatama i raznesena. Čovjek se u sebi naježi, čovjek sam sebe pita: ‘Zar je moguće da se i to događa na koncu 20. stoljeća, i zašto se baš to događa mom narodu? Zašto baš moram ja biti svjedok toga?’ Dva transportera dolaze s uperenim mitraljezima prema bolnici. Zaustavljaju se kod vratnice, okreću se i usmjeravaju cijevi prema bolnici. Dolazi predstavnik Međunarodnog Crvenog križa, a iz transportera izlaze kapetan i major vičući: ‘Svi u bolnicu! Nitko ne smije izlaziti!’ Nakon nekoliko minuta dolazi major Veselin Šljivančanin i tada saznajemo da je on zapovjednik napada na Vukovar. (…) Došavši na ulazna vrata, major Šljivančanin susreo se s predstavnikom Međunarodnog Crvenog križa. Nastaje prepirka jer major naređuje vojnicima da krenu i da uđu u bolnicu, da blokiraju cijelu bolnicu tako da nitko više ne može izlaziti. Predstavnik Međunarodnog Crvenog križa se tome opire jer je dogovoreno između armije, Crvenog križa, doktorice Bosanac i Biloga da vojska ne smije i neće ulaziti u bolnicu, nego da će svi ranjenici, cjelokupno medicinsko osoblje i svi civili moći slobodno izaći (…) Razgovor postaje sve temperamentniji. Čujem Šljivančanina kako se dere: “Pa, nećeš bre ti meni ovde da zapovedaš! Ovo je moja zemlja, ovo smo mi zauzeli, ovo ovde je Jugoslavija, ovde ja zapovedam! Nećete se vi mešati! Bit će onako kako ja kažem!” Tog trenutka shvatio sam da neće biti onako kao što je dogovoreno, da će se stvari promijeniti (…) Nekoliko sati po ulasku armije u bolnicu odjednom je nestalo vojnika sa svih otvora u bolnici i u nju su ušli domaći i ‘uvezeni’ četnici. Među njima prepoznajem i one koji su radili u bolnici (…) Idu od kreveta do kreveta, gledaju ranjenike. Uskoro saznajemo i zašto. Dio medicinskog osoblja je tog popodneva i navečer odveden iz bolnice, a i veći broj ranjenika. ‘Nestali’ su i ljudi iz osiguranja bolnice, pripadnici MUP-a i svi vozači hitne pomoći. To je zadnji put da smo ih vidjeli (Juraj Njavro, Glava dolje ruke na leđa, Zagreb 1992., 139-141).

Kako su pripadnici JNA postupali u vukovarskoj bolnici? Pokušaj kroz razgovor na nastavi objasniti razloge takvom postupku.

Slobodan Milošević na suđenju u Hagu. Bivši predsjednik Srbije bio je najviše rangirana osoba kojoj je suđeno zbog ratnih zločina u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te na Kosovu. Nije dočekao kraj postupka jer je preminuo 2006. u zatvoru Scheveningen. Haški sud UN-a je od osnivanja u svibnju 1993. do gašenja u prosincu 2017. podigao ukupno 161 optužnicu, vođeno je preko 100 suđenja, a osuđeno je 90 osoba. Među njima je 18 Hrvata koji su kažnjeni sa 6 do 25 godina zatvora. Osuđeno je i 64 Srba i Crnogoraca te pet Bošnjaka

stavljani i ubijani zarobljeni srpski vojnici. I u Vojnoistražnom centru (zatvoru) Lora u Splitu zlostavljani su zatočenici, uglavnom zarobljeni pripadnici JNA,

ali i civili optuženi za djelovanje protiv Republike Hrvatske, od kojih su neki i smrtno stradali. U oslobađanju okolice Gospića, tzv. Medačkog džepa, ubijen je 1993. veći broj srpskih civila i zarobljenih vojnika. I tijekom operacije Oluja ubijene su skupine zarobljenih vojnika i civila. Najteži slučajevi zbili su se nakon Oluje tijekom pretrage terena kada su u selima Grubori, Gošići i Varivode počinjeni zločini nad starijim srpskim civilima. Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda donijelo je 1993. godine odluku o osnivanju Međunarodnog suda za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji sa sjedištem u Hagu (Kraljevina Nizozemska). Zadatak je toga suda bila je kazniti ratne zločine počinjene (u ratovima koji su izbili nakon raspada Jugoslavije) na prostoru bivše SFRJ. Na tom su sudu podignute optužnica protiv sudionika rata na srpskoj, crnogorskoj, hrvatskoj, bošnjačkoj i albanskoj strani. Hrvatski zločini u ratu postali su predmetom bavljenja i hrvatskog pravosuđa i Međunarodnog kaznenog suda u Hagu. Polazeći od spoznaje da zločin nema nacionalnosti i da odgovornost za zločine treba individualizirati, Republika

DRUŠTVO Smjesti u prostor i vrijeme Radeći u paru izradi kartu na kojoj ćeš prikazati migracije prognanih i izbjeglih u vrijeme Domovinskoga rata. Na karti označi i upiši nazive mjesta gdje su se nalazili najveći izbjeglički i prognanički centri.

Istraži povijesne izvore S nastavnikovom/činom pomoći istraži u arhivu škole u koju ideš jesu li školu u vrijeme Domovinskoga rata pohađala djeca izbjeglice i prognanici. Pokušaj prikupiti dokumente i podatke u školskom arhivu i na satu prosudi o uzrocima, obilježjima i posljedicama života djece izbjeglica i/ili prognanika koja su pohađala tvoju školu. Pokušaj ostvariti kontakt i izraditi intervju s tim učenicima. Spomen obilježje u „Golubica“, rad akademskog kipara Slavomira Drinkovića, u Hrvatskoj Kostajnici. Prema Zakonu o obilježavanju mjesta masovnih grobnica žrtava iz Domovinskog rata, a u cilju očuvanja uspomene na žrtve, Ministarstvo branitelja sustavno provodi obilježavanje mjesta masovnih grobnica postavljanjem jednakoga spomen-obilježja „Golubica“. Prema Upravi za zatočene i nestale Ministarstva branitelja, utvrđeno je ukupno 148 masovnih grobnica iz Domovinskog rata, od čega 98 u Vukovarsko-srijemskoj i Sisačkomoslavačkoj županiji

Hrvatska je surađivala tijekom istražnih postupaka, sve do prestanka podizanja optužnica i gašenja ovoga suda 2017. godine. Često je ta suradnja protjecala uz otpor dijela hrvatske javnosti i međunarodni pritisak. Posebice veliku pozornost je privuklo suđenje hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, koji su 2012. godine pravomoćnom presudom haškog suda oslobođeni optužbi i pušteni na slobodu. Ponovi Koliko ljudi je poginulo tijekom Domovinskog rata u Republici Hrvatskoj? Kolike su ukupne izravne ratne materijalne štete? Ako je tvoja županija bila zahvaćena ratom, nabroji mjesta najvećega stradanja stanovništva. Što podrazumijeva da odgovornost za ratne zločine treba individualizirati? Kakvo je tvoje mišljenje o radu Međunarodnog suda za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji u Hagu? Raspravi o tome s ostalim učenicima na nastavi.

Objasni uzroke i posljedice Izradi infografikon pomoću kojega ćeš prosuditi i analizirati uzroke, obilježja i posljedice Domovinskoga rata u svojem zavičajnom prostoru. Na nastavi usporedite grafikone i raspravite koji su uzroci i posljedice vidljivi i bitniji za prostor gdje živite.

Prepoznaj promjene Pronađi u zavičaju spomenike i mjesta sjećanja na Domovinski rat. Fotografiraj ih i izradi prezentaciju u kojoj ćeš prosuditi i usporediti o obilježjima i promjenama koje su se dogodile u tvom zavičaju.

Sagledaj prošlost Zamisli da si maturant u vrijeme Domovinskog rata. U kratkom eseju opiši svoju svakodnevnicu u to vrijeme, što bi radio i kako bi išao te život svoje obitelji, izgled mjesta u kojem živiš i svakodnevni ritam života.

Usporedi i zaključi Usporedi i analiziraj stradavanja i sudjelovanja djece u ratnim sukobima u Africi i u Domovinskom ratu te ih prikaži pomoću Vennova grafikona. O zaključcima raspravite na nastavi.

219

2. poglavlje

8. HRVATSKA U 21. STOLJEĆU Društveno-politički okvir Hrvatske u 21. stoljeću Na kraju trećeg desetljeća neovisnosti Republika Hrvatska može se opisati kao država sa stabilnim demokratskim institucijama, ali slabim gospodarstvom, demografskim padom, lošim učinkom političkih struktura te nedovoljno djelotvornim pravosuđem i središnjom državnom upravom. Do 2020. održano je deset izbora za zastupnike u hrvatski Sabor tijekom kojih su se kao dvije vodeće parlamentarne stranke isprofilirali HDZ i SDP. Ukupno je bilo 15 vlada, od čega je 11 sastavio HDZ, tri SDP, dok je jedna bila nestranačka. Sve do 2000. vlade su bile podređene predsjedniku Republike jer je na snazi bio polupredsjednički sustav. Prijelazi vlasti s jedne političke opcije na 220 drugu bili su mirni. Izuzetak je bila 2000. godina kada je Vlada sastavljena od koalicije šest stranaka, predvođene s SDP-om, pokrenula niz reformi i izmjena s Početak 21. stoljeća bio je obilježen burnim političkim i ciljem demokratizacije društva i uklanjanja među- društvenim promjenama ZANIMLJIVOST Od 1990. do danas Republika Hrvatska je imala pet predsjednika Republike i 12 predsjednika Vlade. Predsjednici Republike bili su Franjo Tuđman (1990. – 1999.), Stjepan Mesić (2000. – 2010.), Ivo Josipović (2010. – 2015.), Kolinda Grabar-Kitarović (2015. – 2020.) i Zoran Milanović (od 2020.), uz to što su Vlatko Pavletić (1999. – 2000.) i Zlatko Tomčić (2000.) bili kao predsjednici Hrvatskog sabora privremeni predsjednici Republike. Premijeri su bili Stjepan Mesić (30. 5. 1990. - 24. 8. 1990.), Josip Manolić (24. 8. 1990. - 17. 7. 1991.), Franjo Gregurić (17. 7. 1991. - 12. 8. 1992.), Hrvoje Šarinić (12. Prilikom proslave ulaska Hrvatske u EU 1. srpnja 8. 1992. - 3. 4. 1993.), Nikica Valentić (3. 4. 1993. - 7. 11. 1995.), Zlatko 2013. okupila se većina hrvatskih premijera (slijeva nadesno sjede Franjo Gregurić, Zlatko Mateša (7. 11. 1995. - 27. 1. 2000.), Ivica Račan (27. 1. 2000. - 23. 12. Mateša, Jadranka Kosor, Stjepan Mesić, Zoran 2003.), Ivo Sanader (23. 12. 2003. - 6. 7. 2009.), Jadranka Kosor (6. Milanović, Nikica Valentić i Josip Manolić) 7. 2009. - 23. 12. 2011.), Zoran Milanović (23. 12. 2011. - 22. 1. 2016.), Tihomir Orešković (22. 1. 2016. - 19. 10. 2016.) i Andrej Plenković (od 19. 10. 2016.) Na internetu potraži broj premijera Italije od uspostave Republike nakon Drugoga svjetskog rata te ga usporedi s brojem hrvatskih premijera. Što zaključuješ o stabilnosti hrvatskog političkog sustava? Uz pomoć interneta istraži po čemu je svaka vlada bila poznata, odnosno što ju je obilježilo. Prokomentiraj s ostalim učenicima zašto je dosad bila samo jedna predsjednica Republike i jedna predsjednica Vlade te pronađi kakva je situacija s tim u vezi u drugim europskim zemljama. Koliko je ministrica bilo u vrijeme dok je predsjednik Republike bio Franjo Tuđman, a koliko nakon njegova razdoblja? Što misliš, zašto?

DRUŠTVO narodne izolacije. Reakcija dijela udruga i ondašnjih oporbenih stranaka bili su masovni prosvjedi, pa se čak činilo i kako se pojavila prijetnja od državnog udara. Iste godine ustavnim promjenama bitno su smanjene ovlasti predsjednika Republike te prenesene na Sabor i premijera. Kako bi se potaknula bolja prometna povezanost zemlje, čime se želio pospješiti ekonomski razvoj i olakšati daljnja integracija hrvatskog društva, Vlada premijera Ivice Račana pokrenula je 2001. izgradnju autoceste A1 Zagreb–Split. Po važnosti s tim se projektom može usporediti projekt gradnje Pelješkog mosta, koji je prvotno započeo još 2007. godine, ali je obustavljen 2012., te potom nastavljen 2018. zahvaljujući bespovratnim sredstvima koja je odobrila Europska komisija. Dovršetak gradnje, koja je počela 2019. i za koju je zadužena kineska tvrtka, predviđa se 2021. godine, dok bi pristupne ceste trebale biti dovršene do ljeta 2022. godine. Nakon što se ostvari i planirani nastavak izgradnje autoceste A1 do Dubrovnika, kao dio budućega europskoga Jadransko-jonskog koridora (do 2029.), krajnji jug Hrvatske bit će kvalitetno povezan s ostatkom zemljom, što će imati dodatne povoljne društveno-ekonomske učinke. Prvo desetljeće neovisnosti obilježili su Domovinski rat, obrana, oslobađanje i obnova zemlje; drugo desetljeće demokratizacija hrvatskog društva i izgradnja infrastrukture; a treće ulazak u EU i prilagodba života i funkcioniranja u novoj nadnacionalnoj političkoekonomskoj zajednici. Ponovi Koje su političke, gospodarske i demografske odlike Hrvatske? U kakvom ozračju su se odvijale društvene promjene početkom 21. stoljeća? Što je obilježilo tri prva desetljeća hrvatske neovisnosti? Istraži zašto se 2000. godine spominjala mogućnost državnog udara. Pročitaj prilog Lucije Benyovsky „Nove akvizicije u dokumentarnoj zbirci II. Hrvatskoga povijesnog muzeja : Izbori 2003. godine“ (Informatica museologica 34, br. 3-4, 2003., 96-102, dostupno na https://hrcak.srce.hr/140431) o političkoj promidžbi tijekom uzborne kampanje 2003. godine te uoči sličnosti i razlike sa zadnjim izborima koji su ti poznati iz vlastitog iskustva. Prokomentiraj zaključke s ostalim učenicima i nastavnikom/com. Potraži kakva je bila priroda prosvjeda s kojima se suočavala vlada premijera Zorana Milanovića te izreci svoje mišljenje.

Nepovoljni demografski procesi Najteži problem s kojim će se Hrvatska morati dugoročno nositi smanjene je i starenje stanovništva. Dva su uzroka tome: negativan prirodni prirast stanovništva i iseljavanje. Prosjek novih poroda u Republici Hrvatskoj pao je na 1,48 djece (razina od 2,1 djeteta je nužna za jednostavnu reprodukciju). Stoga se samo 2/3 stanovništva Hrvatske generacijski obnavlja. S druge strane, broj umrlih je u laganom porastu. Posljedica tih trendova je da se populacija Hrvatske svake godine osjetno smanjuje. Postupno starenje stanovništva karakteristika je i razvijenijih zapadnoeuropskih društava. U posljednja tri desetljeća Hrvatsku su zahvatila tri iseljenička vala. Prvi je uzrokovao Domovinski rat; drugi svjetska ekonomska kriza 2008. godine; posljednji val iseljavanja započeo je pristupanjem Hrvatske EU-u 2013. godine, a traje i danas. Razvijene zemlje poput Njemačke, Austrije i Irske postale su odredište hrvatskih iseljenika u potrazi za boljim ži- 221 votom. Prema dostupnim podacima Hrvatsku je od 2013. do 2017. godine napustilo 242 285 građana, što je gotovo 6 % ukupnog stanovništva. I negativan prirodni prirast i iseljavanje imaju isti uzrok – egzistencijalnu nesigurnost, uzrokovanu nezaposlenošću ili loše plaćenim i nesigurnim poslom te teško rješivim stambenim pitanjem, kao i nedovoljno razvijenom infrastrukturom za prikladan obiteljski život i nedostatnu podršku zaposlenim majkama. Mlade osobe ne stupaju u brak i nemaju djecu ili se iseljavaju. Epidemija „Covid-19“ i potresi koji su 2020. godine pogodili Zagreb i Sisačko-moslavačku županiju samo su otežali gospodarsku situaciju i pogoršali demografsku situaciju. Dodatan je problem što se iseljavaju i visokoobrazovani pojedinci, pa čak i oni koji imaju dobro plaćene poslove, nezadovoljni izgledima za kvalitetan život u Hrvatskoj zbog opće društveno-političke klime. Niske stope nataliteta i kontinuirano iseljavanje u skoroj će budućnosti imati teške posljedice. Do 2060. očekuje se smanjenje ukupnog broja stanovnika Hrvatsku za više od 500 000 i to smanjenje stanovništva u dobi od 15 do 64 godine za više od 700 000 i povećanje broja stanovnika sa 65 i više godina

2. poglavlje Odnos broja rođenih i umrlih u Hrvatskoj od 2017. do 2019. kao pokazatelj negativnoga demografskoga trenda Godina Rođeni Umrli Razlika 2019. 36 135 51 794 -15 659 2018. 36 945 52 706 - 15 761 2017. 36 556 53 477 - 16 921 Izvor: https://www.hzjz.hr/ (periodične publikacije)

za 300 000. Predviđa se da će u 2060. godini 30 % stanovništva biti starije od 65 te će biti u mirovini. Posljedica će biti nedostatak radne snage, problem skrbi o starijim osobama, preopterećenje mirovinskog, zdravstvenog i sustava socijalnog osiguranja te u vezi s tim ekonomski pad. Hrvatska spada među zemlje EU-a s najnepovoljnijim demografskim procesima. Nažalost, ne postoji strategija koja bi riješila temeljne životne probleme mladih, a time i zaustavila negativna demografska kretanja. Ponovi

222

Koji su glavni uzroci nepovoljne demografske slike Hrvatske? Usporedi uzroke iseljavanja stanovništva iz Hrvatske u 1960-im i 1970-im godinama s današnjom situacijom. Koje teške posljedice će imati negativni demografski procesi? Ako poznaješ osobno nekoga tko se iselio ili odlučio iseliti iz Hrvatske, prokomentiraj na nastavi razloge za to. Što bi tebe ponukalo da se odseliš iz Hrvatske ili ostaneš živjeti u njoj? Istraži na koji način se pojedine lokalne zajednice nastoje boriti protiv trenda demografskog pada. Raspravi s ostalim učenicima o tome kako bi ti zaustavio nepovoljan demografski trend.

Međunarodni kriminal i islamistički terorizam Republika Hrvatska u međunarodnoj zajednici uživa ugled stabilne demokratske države. No brojne su prijetnje toj stabilnosti. Zemljopisnim položajem Hrvatska se nalazi na Balkanskoj ruti kojom prolaze ilegalni kanali trgovine drogama, ljudima i oružjem prema Zapadnoj Europi. Tu trgovinu vode međunarodne kriminalne organizacije i skupine. I putovi ilegalnih migracija prolaze Hrvatskom. Drugi izvor ugroze je globalni islamistički terorizam, koji je nakon napada Al-Kaide na SAD 11. rujna 2001. postao glavni sigurnosni svjetski problem.

Napad bombaša samoubojice u Rijeci

ZANIMLJIVOST Do danas je Republika Hrvatska dva puta bila meta islamističkog terorizma – jednog napada i jedne ozbiljne prijetnje napadom. Napad se dogodio 20. listopada 1995. na Policijsku upravu Rijeka. Razlog je bio što su hrvatske vlasti uhitile, i SAD-u izručile, Abu Talal al-Kasimija, jednog od vođa egipatske terorističke organizacije Al Gamma’e al-Islamiyye. Putovao je kroz Hrvatsku u BiH kako bi ratovao na strani Armije BiH. Za odmazdu je ta organizacija uputila bombaša samoubojicu Johna Fawza da se automobilom punim eksploziva zaleti u zgadu PU Rijeka. Ranjeno je 29 osoba, bombaš je poginuo te je nastala velika materijalna šteta. Bio je to prvi islamistički teroristički napad u Europi izvan ratnih zbivanja. Cilj prijetnji 2015. godine bio je Dubrovnik jer je na Dubrovačkim ljetnim igrama najavljeno održavanje predstave „Elementarne čestice“. Njezin autor, francuski književnik Michel Houellebecq na glasu je kao islamofob zbog svojih izjava o islamu i Kur’anu. Prijetnju je dobio i dubrovački gradonačelnik kao pismo kojim se stanovništvo Dubrovnika poziva da prijeđe na islam, u protivnom će vehabije iz baze u bosanskoj Gornjoj Maoči izvršiti napade. Zbog prosvjeda umjetnika predstava nije otkazana, a nakon što je hrvatska Sigurnosno obavještajna agencija (SOA) procijenila da predstava „predstavlja legitimnu metu terorističkog napada ekstremnih islamskih grupa, organizacija i pojedinaca“, izvedena je uz jake policijske mjere osiguranja.

DRUŠTVO Njemačka, Francuska i Austrija

Narkoklanovi ciljaju da droga stigne do Njemačke, Austrije, Francuske i skandinavskih zemalja.

Njemačka Francuska

Austrija

Albanija

Bosna i Hercegovina

Bosna i Hercegovina predstavlja samo tranzitnu zemlju, u kojoj ostaje samo mali dio droge za potrebe lokalnog tržišta.

Glavnu ulogu u transportu droge imaju Albanci.

Afganistan

U Afganistanu se godišnje proizvede više od 4000 tona opijuma, čijom se preradom može dobiti skoro 500 tona heroina.

Turska

Iran

Iran i Turska

Afganistan

U nešto manjim količinama heroin se proizvodi u Iranu i istočnoj Turskoj, ali su ove dvije zemlje, pored Bugarske i Albanije, glavna švercerska ruta. Balkanska ruta trgovine narkoticima organiziranog kriminala

Idejni temelj djelovanja islamističkih terorista počiva na procjeni koliko je muslimansko stanovništvo u nekoj državi ugroženo, koliko se u toj državi poštuje islam, te koliko ta država sudjeluje u međunarodnoj borbi protiv islamskog terorizma. Budući da hrvatski građani islamske vjere uživaju visoki stupanj vjerskih sloboda, a Sabor je još 1916. godine priznao i izjednačio islam sa svim drugim vjerskim zajednicama, Republika Hrvatska nije ugrožena prema prva dva kriterija. Međutim, sudjelovanje HV-a u vojnim i humanitarnim misijama NATO-a, UN-a i EU-a posvuda po svijetu, uključujući i antiterorističku koaliciju pod SAD-om, Hrvatsku ipak čini potencijalnom metom terorista. Tim više što se u susjednoj Bosni i Hercegovini nalazi više baza islamističkih skupina odakle su borci Al-Kaide kretali u Siriju i Irak. Ponovi Koji su glavni problemi za sigurnost Republike Hrvatske u globalnom svijetu? Na internetu potraži javna izvješća hrvatske SOA-e – dio o stanju sigurnosti RH (dostupno na soahttps://www.iusinfo. hr/aktualno/u-sredistu/22131), u paru proučite izvješće za jednu godinu po izboru te o zaključcima u vezi sa stanjem sigurnosti RH raspravite s ostalim učenicima.

Migracijska kriza i integriranje manjinskih i marginaliziranih skupina U posljednja dva desetljeća dogodilo se masovno kretanje migranata iz nestabilnih i ratom zahvaćenih područja Azije i Afrike (mahom iz Sirije, Afganistana i Iraka) prema Zapadnoj Europi. Nesigurnost putovanja Sredozemnim morem, migracijsko kretanje usmjerila je na tzv. Balkansku rutu. Vrhunac migracijskog vala 2015./2016. godine zahvatio je i Hrvatsku, kroz koju je od rujna 2015. do ožujka 2016. godine prošlo oko 600 000 migranata. Hrvatska vlada je provela humanitarni pristup: organizirala je prijem, kratkotrajni smještaj i siguran tranzit prema zemljama Zapadne Europe. Osim Vlade znatan broj građana, dio nevladinih i vjerskih organizacija pokrenuo je humanitarne akcije za pomoć migrantima. Migracijska kriza pokrenula je mnoga pitanja u hrvatskom društvu. Zbog ekonomske slabosti RH trenutačno nije poželjno odredište migranata. No jasno da će, kao članica EU-a, RH morati u budućnosti

223

2. poglavlje

Usprkos svim problemima, Hrvatska je nekima poželjno mjesto za život – tamnoputa navijačica hrvatske reprezentacije u Splitu tijekom HRT-ova prijenosa Svjetskoga nogometnoga prvenstva 2018. godine. S pomoću interneta istraži koliko ima tzv. Afrohrvata te kako su se prilagodili na život u Hrvatskoj. Što misliš o integraciji stranaca u hrvatsko društvo?

zbrinjavati tnatniji broj migranata. Valja očekivati da će ih ili veći broj zatražiti azil ili bi EU mogla uspostaviti sustav kvota preraspodjele migranata. Trebat će razviti projekte prihvata i uključivanja migranata u 224 hrvatsko društvo, što će donijeti i korist gospodarstvu. Zbog nepovoljnih demografskih kretanja bit će potreban veliki broj novih radnika. Trebat će provoditi uravnoteženu imigracijsku politiku i rušiti vlastite predrasude kako bi hrvatsko gospodarstvo i društvo

opstalo, a s druge strane, voditi brigu o očuvanju kulturnoga identiteta Hrvatske. Taj proces bi se nastavio na postojeće procese zaštite i uključivanja manjinskih ili marginaliziranih grupa u hrvatsko društvo (nacionalne manjine, spolne i rodne manjine, osobe s invaliditetom i dr.). Hrvatska u tome već ima kvalitetno zakonodavstvo i bogato iskustvo. Tijekom procesa pristupanja EU intenzivno se radilo na uklanjanju problema manjinskih ili marginaliziranih skupina, osobito za romsku i srpsku nacionalnu manjinu, te za osobe s invaliditetom koje su imale najviše problema vezanih za obrazovanje, socijalnu uključenost (inkluziju), stanovanje i zapošljavanje. Proces promjene položaja spolnih i rodnih manjina izazvao je velike prijepore koji su 2013. godine potaknuli treći referendum u hrvatskoj povijesti, na kojem je odlučeno da je po ustavnoj definiciji brak životna zajednica žene i muškarca. Uz državne ustanove, u rješavanju pitanja marginaliziranih, manjinskih i socijalno ugroženih skupina sudjeluju i organizacije civilnog društva, organizirane kao udruge i zaklade. Djelokrug rada organizacija civilnog društva obuhvaća sve segmente društvenog života (primjerice, saniranja socijalnih problema, zaštite potrošača itd.). Konkretan primjer njihova djelovanja, koji se mogao vidjeti na prijelazu iz 2020. u 2021. godine, bio je pružanje pomoći stradalnicima

ZANIMLJIVOST U rješavanju problemu isključenih i marginaliziranih u ljudskom društvu nisu samo aktivne državne ustanove i organizacije civilnog društva, nego i vjerske zajednice, osobito Katolička Crkva. Tom problemu posebice se posvetio papa Franjo. U propovijedi 8. srpnja 2019. je rekao: Nažalost, na periferijama naših gradova žive isključene, marginalizirane, potlačene, diskriminirane, zlostavljane, iskorištavane, napuštene, siromašne osobe koje pate“. Posebno se osvrnuo na migrante: Migranti su prije svega ljudi, simbolom svih isključenih iz društva. To su osobe. Oni ne predstavljaju samo društvene i migracijske probleme. Oni nisu samo migranti. Oni prevareni i Volonteri i osnivačica udruge „Zdenac“, časna sestra napušteni umiru u pustinji, mučeni i zlostavljani u izbjegličkim Ljilja Lončar, sa štićenicima najtežeg zdravstvenog logorima. Sukladno tome dio Katoličke Crkve u Hrvatskoj ne stanja pomaže marginaliziranim skupinama i migrantima samo materijalno nego i uključivanjem u hrvatsko društvo. Tako djeluje Odbor Hrvatske biskupske konferencije za pastoral Roma, Udruga „Zdenac“ za pomoć najugroženijim skupinama u Hrvatskoj i inozemstvu, Isusovačka služba za izbjeglice i inicijativa „Isus izbjeglica“ koje podupiru migrante te brojne druge. Nažalost, dio hrvatskog svećenstva riječi pape Franje uzima selektivno i ignorira ovu vrstu aktivnosti. (Papina propovijed dostupna je na https://hr.n1info.com/svijet/a417100-papa-franjo-migranti-su-simbol-svih-iskljucenih-iz-drustva/).

DRUŠTVO

IZVORI Strategija Vlade Republike Hrvatske za suzbijanje diskriminacije Roma: Romi su u Republici Hrvatskoj, kao i u mnogim zemljama u kojima žive, zbog slabe obrazovanosti, neuključenosti u formalne oblike rada, specifičnog načina življenja i drugih karakteristika, u većoj ili manjoj mjeri marginalizirani: ekonomski, prostorno, kulturološki i politički. Ocijenivši položaj romske zajednice težim od položaja drugih manjinskih zajednica u Europi, Europska unija od 1993. godine posvećuje posebnu pozornost problematici Roma kao najbrojnijoj nacionalnoj manjini u Europi. (...) Kako bi se u Republici Hrvatskoj osigurala odgovarajuća zaštita romske nacionale manjine od svih oblika diskriminacije, potrebno je nastaviti s podizanjem svijesti šire hrvatske javnosti, ali i same romske zajednice, o antidiskriminacijskom zakonodavstvu te se usredotočiti na njegovu učinkovitu primjenu. Također je nužno dodatno obrazovati medije i posebno ih senzibilizirati za problematiku diskriminacije Roma, te provoditi kontinuiranu izobrazbu djelatnika koji rade na predmetima diskriminacije. Naposljetku, nužno je unaprijediti suradnju nadležnih tijela s organizacijama civilnog društva koje djeluje na području suzbijanja diskriminacije. (Nacionalna strategija Vlade RH za Romi u Hrvatskoj žive od 15. stoljeća te dijele sve uključivanje Roma za razdoblje do 2013. do 2020. godine, dobro i loše s ostalim stanovništvom. Tijekom dostupno na https://www.zagreb.hr/UserDocsImages/arhiva/ Domovinskoga rata sudjelovali su u obrani Nacionalna%20strategija%20za%20uklju%C4%8Divanje%20 Hrvatske Roma%202013-2020.pdf). Koji su problemi detektirani kao prepreka boljem uključivanju Roma u hrvatsko društvo? Što je antidiskriminacijsko zakonodavstvo? Na navedenoj internetskoj adresi potraži Strategiju te u njoj razne oblike diskriminacije Roma u Hrvatskoj i ponuđena rješenja. Razmisli na koji način bi ti mogao pridonijeti poboljšanju njihova života i uključivanju u društvo.

potresa u Zagrebu i Sisačko-moslavačkoj županiji. Od početka 21. stoljeća u Hrvatskoj djeluje vrlo veliki broj udruga koje financira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske, dok Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva rješava potencijalne nesuglasice na relaciji Vlada – udruge. Ponovi Istraži na koji način se Hrvatska nosila s nedavnim migracijskim valom. Koje su tvoje spoznaje i eventualna iskustva s migracijskim valom? Kakav je tvoj stav o uključivanju migranata u hrvatsko društvo? Zašto je potrebno raditi na uključivanju marginaliziranih skupina u društvo? U čemu leži važnost udruga civilnog društva u funkcioniranju modernog grvatskog društva? Na http://www. zdenac.org/index.php/hr/ informiraj se o radu udruge „Zdenac“. Potraži što je to pozitivna diskriminacija te navedi primjere.

Uloga društvenih mreža u modernom društvu Društvene mreže su besplatne internetske usluge koje spajaju tehnologiju i društvenu interakciju te korisnicima pružaju razne vrste komunikacije sa svijetom i mogućnost vlastite prezentacije. Društvenim mreža-

ZANIMLJIVOST Razvoj društvenih mreža doveo je do pojave influencera (hrv. utjecajnici), osoba koje putem Instagrama, Twitcha, Snapchata, Twittera, TikToka i dr. predstavljaju proizvode i usluge tako da ih preporučuju osobama koje službeno prate njihove objave. Dio njih to radi u plaćenom marketinškom partnerstvu s tvrtkama. Najuspješniji influenceri su popularni glumci, pjevači i sportaši.

225

2. poglavlje

SIJEČANJ 2020.

DIGITALIJA U SVIJETU I EUROPI, 2020. Osnovni podaci koje morate znati: korisnici interneta, društvenih mreža i mobilnih telefona

711,3

KORISNIKA DRUŠTVENIH MREŽA 470,5

74%

128%

84%

55%

EUROPA

KORISNIKA INTERNETA

849,5

KORISNIKA MOBILNIH TELEFONA 1,09

milijuna Urbanizacija:

SVIJET

UKUPNO STANOVNIKA

milijardi Urbanizacija:

7,75 55%

milijuna Udio:

5,19

milijardi Udio:

67%

milijuna Udio:

4,54

milijardi Udio:

59%

milijuna Udio:

3,80

milijardi Udio:

49%

Svijet je premrežen internetom i društvenim mrežama. Na https://www.drustvene-mreze.com/najpopularnijedrustvene-mreze-u-hrvatskoj-popis-drustvenih-mreza/ pogledaj koje su društvene mreže u svijetu i Hrvatskoj trenutačno najpopularnije.

ma danas se koristi 3,8 milijardi ljudi, a osvojile su i Hrvatsku, gdje su se kao prvi pojavili Facebook i Twitter, a nastale su i neke domaće (Iskrica, Trosjed, Tulumarka). Većina hrvatskih korisnika društvene mreže koristi za zabavu (dijeljenje fotografija, masovno komuniciranje), a manji broj za posao, iako mreže 226 imaju veliku ulogu u marketingu te služe za web promociju i oglašavanje. Na društvenim mrežama se mogu naći vodeći hrvatski novinari, političari, gospodarstvenici i javne osobe koji na taj način komuniciraju sa svojim čitateljima, glasačima, klijentima i publikom. Od siječnja 2010. godine započelo se „tvitati“ i iz Hrvatskog sabora. Društvene su mreže preoblikovale brojne aspekte hrvatskog društvenog života. Ponovi Kako društvene mreže utječu na društvo u kojem živiš i svakodnevicu? U razgovoru s ostalim učenicima odredi dobre i loše strane njihove sveprisutnosti. Pročitaj članak „Pojava društvenih mreža kao globalnog komunikacijskog fenomena“ Jacinte Grbavac i Vitomira Grbavca (Media, culture and public relations 5, br. 2, 2014., 206-219, dostupno na https://hrcak.srce.hr/127963) te u razredu raspravi o ondje iznesenim zaključcima.

Smjesti u prostor i vrijeme Izradi vremensku tablicu u kojoj ćeš navesti po vlastitom mišljenju najvažjnije događaje u Hrvatskoj u 21. stoljeću.

Istraži povijesne izvore Dodatno istraži jednu civilnu udrugu po izboru te izradi prezentaciju o njoj u kojoj ćeš navesti najvažnije projekte, rezultate, ciljeve i sl. Prezentaciju upotpuni audiovizualnim materijalima. O istraženom i predstavljenom raspravi s ostalim učenicima na nastavi.

Objasni uzroke i posljedice U obliku pisanoga sastavka detaljnije istraži demografski problem Hrvatske u 21. stoljeću, navedi što je prethodilo i uzrokovalo takvu situaciju. Izradi tablicu u kojoj ćeš navesti negativne i pozitivne strane ostanka u Hrvatskoj, te vlastito „rješenje“ barem jednoga problema u demografskim procesima Hrvatske.

Prepoznaj promjene Uz pomoć interneta i dostupne literature istraži način na koji su društvene mreže pridonijele razvoju društva u Hrvatskoj. Navedi promjene koje su vidljive te one koje bi po tvojem mišljenju mogle ubrzo uslijediti. Po vlastitom nahođenju odaberi jednu društvenu mrežu koja je aktivna u Hrvatskoj te usporedi njezin utjecaj na društvo u odnosu na utjecaj tradicionalnih medija. Po vlastitom nahođenju odaberi primjer iz hrvatske svakodnevice te izradi pisani rad. Raspravi o istraženom i napisanom s ostalim učenicima i nastavnikom/com.

Sagledaj prošlost Uz pomoć interneta i dostupnih izvora istraži ulogu i postotak broja žena u tijelima vlasti u Hrvatskoj od njezine samostalnosti do danas. Istraži hrvatski postotak s onima u Europi i svijetu. Izrazi vlastiti stav o istraženome. Izradi sastavak i prezentaciju u kojoj ćeš pobliže predstaviti jednu političarku ili javnu djelatnicu po vlastitom izboru.

Usporedi i zaključi Koristeći se literaturom i izvorima na internetu prouči Ustave Francuske Republike i Hrvatske, posebno prije i nakon promjene hrvatskog Ustava u studenom 2000. u kontekstu polupredsjedničkog sustava. Što zapažaš? Izrazi vlastiti stav te raspravi s ostalim učenicima i nastavnikom/com.

DRUŠTVO

9. GODINA 1968. U SVIJETU, EUROPI I HRVATSKOJ (IZBORNA TEMA) Godina 1968. često se ocjenjuje kao prijelomna godina u povijesti hladnoga rata, ali i povijesti pojedinih država. Na Zapadu ju je obilježila pobuna mlađih generacija, nekoliko tragičnih atentata, kao i politički uspjeh konzervativnih krugova. Na Istoku su je obilježili događaji poput eskalacije rata u Vijetnamu, invazije postrojbi Varšavskog pakta na Čehoslovačku i gušenje tzv. Praškoga proljeća. U Hrvatskoj i Jugoslaviji godinu su također označili studentski prosvjedi. Vijetnamski rat eskalirao je siječanjskom ofenzivom (ofenziva Tet) sjevernovijetnamskih komunističkih snaga. Njihov je cilj bio brzim udarom srušiti vlast Južnog Vijetnama, čiji su američki zaštitnici pokazivali znakove umora od rata. Iako su snage Sjevera zadale znatne udarce i postigle neke pobjede koje su se pokazale vrlo neugodnima za američke snage (poput proboja u Veleposlanstvo SAD-a u Sajgonu), u konačnici se ofenziva pokazala neuspješnom. Nijedan od strateških ciljeva Sjeverni Vijetnam nije postigao i otvoren je put za novi produžetak rata, dok se s druge strane mirovni pregovori mjesecima nisu kretali u povoljnom smjeru. Posljedice su se osjetile i u američkoj politici, pa se iz izborne utrke za predsjednika povukao trenutačni predsjednik Lyndon B. Johnson, a popularnost je rasla konzervativnom republikancu Richardu Nixonu. Razvoj antiratnih alternativnih pokreta, čiji su neki predstavnici poticali i nasilne prosvjede (najpoznatiji je onaj u Chicagu za vrijeme skupa Demokratske stranke), okrenuli su biračko tijelo od vladajuće Demokratske stranke. Ubojstva Roberta F. Kennedyja (te se godine kandidirao za predsjednika) i Martina Luthera Kinga ojačali su dojam bezakonja u društvu i želju za upravljanje čvrstom rukom u državi. Nixonova pobjeda u jesen 1968. označila je kraj dugotrajne vladavine Demokratske stranke i njezine politika poput širenja zdravstvenog i mirovinskog sustava i borbe protiv siromaštva u slabo razvijenim predjelima SAD-a. Izbori 1968. bili su prijelomna

točka u usponu američkog konzervativnog pokreta, čije je vodstvo kasnije preuzeo Ronald Reagan, tadašnji guverner Kalifornije. Ovaj konzervatizam samo je dodatno potaknuo nove izboje antiratnog prosvjedo-

227

Prosvjed u Chicagu

Richard Nixon u kampanji tijekom predsjedničkih izbora 1968. godine

2. poglavlje

Nasilni prosvjedi u Parizu 1968. godine

ZANIMLJIVOST

228

Velik broj studentskih prosvjednika ostao je u politici i nakon proljeća 1968. Dok su neki ostali i dalje na stazama ljevičarskog aktivizma, mnogi poput Daniela Cohn-Bendita, vođe pariških studenata, uključili su se u pokret zelenih. Pokret zaštite okoliša se od sredine 1970-ih razvijao paralelno kroz aktivizam na terenu i nove zelene političke stranke koje su se zalagale za mirovnu politiku, razoružanje, europsko ujedinjenje i slabiji oslonac na industriju koja je zagađivala prirodu u najrazvijenijim državama.

Slogan „Ukinimo klasno društvo“ pokazuje velika očekivanja koja su studenti imali od prosvjeda. Razmisli zašto su studenti usvojili spomenuti slogan. Poveži njihove ideje i stavove sa zahtjevima globalnog pokreta Occupy (2011. – 2012.) i pokreta Indignados u Španjolskoj (2014.).

vanja, kao i nastavak antirasističke borbe za građanska prava manjina u SAD-u. U Zapadnoj Europi je nezadovoljstvo mladih konzervativnim društvom rezultiralo prosvjedima u kojima su se studenti zalagali za vrlo različite stavove, od zaštite okoliša, ravnopravnosti spolova, liberalizacije obrazovne politike, do borbe protiv kapitalističkog uređenja društva i potrošačkog društva. U proljeće 1968. mladi prosvjednici i studenti svojim su istupima prosvjedovali protiv uvaženih autoriteta, a podršku su im davala važna imena filozofije poput Jean-Paula Sartrea i Michela Foucaulta u Francuskoj. Iako se prosvjedovalo diljem Europe i svijeta (primjerice, u Rimu, Berlinu, Varšavi, Japani), nigdje prosvjedi nisu imali toliki zamah kao u Francuskoj u svibnju 1968. U toj zemlji studentski pokret pokušao se povezati s radnicima u tvornicama i njihovim sindikatima, što potaknulo i opći štrajk. Nasilni prosvjedi pobudili su

sumnju hoće li se predsjednik Francuske Charles De Gaulle moći održati na vlasti. U trenutku kad je njegova vlada uspjela dogovoriti povišenja plaća radnicima i primiriti sindikate, raspisao je nove parlamentarne izbore na kojima je pobijedila njegova konzervativna stranka. Iako su se prosvjedi u konačnici pokazali neuspješnima zbog nekoordiniranosti raznih strana, ocijenjeni su kao važna prekretnica u formiranju samosvijesti nove mlade generacije koja se borila za svoja prava pod geslom „Budimo realni, tražimo nemoguće“. U Istočnoj Europi proteklih se godina nastojala stvoriti slobodnija atmosfera u društvu. Ona je korijene imala u dugotrajnim i sporim reformama društva nakon smrti Staljina. Najdalje su u oslobađanju društva od komunističke stege otišli čehoslovački komunisti pod Aleksandrom Dubčekom, koji su gradili „socijalizam s ljudskim licem“, pod neslužbenim nazi-

DRUŠTVO

IZVORI

Titov govor studentima, 9. lipnja 1968.: Ja sam došao do uvjerenja da je ogroman dio, mogu da kažem 90 odsto studenata poštena omladina, o kojoj mi nismo vodili dovoljno računa, u kojoj smo vidjeli samo učenike, samo đake u školama, a za koje još nije vrijeme da se uključuju u društveni život naše socijalističke zajednice. To je bilo pogrešno. Mi smo njih ostavili same. Tu svoju grešku mi sagledavamo. (...) Naša omladina je dobra, ali mi treba da joj posvetimo više pažnje. Velika je krivnja na nama, a naročito na Savezu komunista koji se nije dovoljno zalagao i na samom univerzitetu za rješavanje studentskih problema. I trebalo je doći, evo, do takve vrlo nemile situacije, da sada konačno vidimo da smo suviše sporo išli, suviše oklijevali i da je to imalo teške posljedice. Mi smo, drugovi, mnogo puta govorili da treba voditi brigu o čovjeku. Ali ja mislim da su nas toliko zasjenile razne investicije i razna trvenja oko toga, da je to zasjenilo i oči i misli ljudi, pa se zaboravilo na čovjeka. A mi ni objekte ne možemo stvarati bez čovjeka. Ne možemo! Neki misle da je ovo do čega je došlo odraz onoga što se događa u Francuskoj, Njemačkoj, Čehoslovačkoj itd. To nije tačno. Nije to odraz toga. To je odraz takvih slabosti, koje su se nagomilale i koje mi danas moramo otklanjati. To, dakle, ne treba tumačiti kao rezultat nekih uticaja izvana. (...) I najzad, ja se još jedanput obraćam studentima: vrijeme je da se prihvatite učenja, sada je vrijeme polaganja ispita i u tome vam želim mnogo uspjeha. Jer, bilo bi zaista šteta da izgubite još više vremena. (Navedeno prema Dragan Marković i Savo Kržavac, Liberalizam od Đilasa do danas, Knjiga 1. Beograd 1978., 248-249).

Razmisli zašto je u govoru spomenuta „poštena omladina“. Zašto je istaknuto da prosvjed studenata u Jugoslaviji nije nastao pod utjecajem izvana? Protumači govor u okviru tzv. komunističke (marksističkolenjinističke) samokritike (potraži na internetu njezino značenje).

vom „Praško proljeće“. Takav je proces bio preopasan korak prema liberalizaciji, što okolne socijalističke države nisu mogle dozvoliti. SSSR je kao vodeća zemlja Varšavskog pakta izvršio invaziju i svrgnuo čehoslovačku vladu, a umjesto njih postavio članove Komunističke partije koji su bili posve vjerni Sovjetskom Savezu. Ovaj su postupak negativno sagledavali mnogi komunisti diljem svijeta, nakon čega je znatno pala popularnost komunističkih stranaka na Zapadu. U Jugoslaviji je invazija na Čehoslovačku prouzročila

Studentski prosvjed 3. lipnja 1968. u Beogradu

229

Prosvjed njemačkih studenata 1968. u Zapadnom Berlinu. Na transparentu piše: "Hitler - Johnson, masovni ubojice za industriju". Prepoznaj ličnosti na transparentima. Što iz tog zaključuješ? S pomoću interneta istraži motive za studentske prosvjede u Zapadnom Berlinu.

novo zahladnjenje odnosa sa SSSR-om i postavljanje novog modela obrane države od moguće invazije. U Hrvatskoj i Jugoslaviji nagomilani su društveni i gospodarski problemi uzrokovali nezadovoljstvo među mladima i studentima. U lipnju 1968. održali su se javni prosvjedi studenata u Beogradu koje je policija nasiljem rastjerala. Studenti su potom u Beogradu, Zagrebu i Ljubljani održavali prosvjede u okvirima svojih fakulteta, izražavajući svoje neslaganje s nejednakostima u društvu i nezaposlenošću.

2. poglavlje

Istraži povijesne izvore

Studentski prosvjedi u svibnju 2009. u Zagrebu u kojima je blokiran zagrebački Filozofski fakultet. S pomoću interneta i literature usporedi karaktere studentskih prosvjed u Zagrebu 1968. i 2009. godine.

U Beogradu su studenti preimenovali sveučilište u „Crveno sveučilište Karla Marxa“, a u Zagrebu u „Socijalističko sveučilište Sedam sekretara SKOJ-a“. U prosvjednim aktivnostima u Zagrebu prednjačili su Filozofski fakultet i Fakultet političkih znanosti. U Zagrebu ipak nije bilo većih javnih demonstracija. Tjedan dana nakon početka demonstracija u Beogradu, građanima i studentima se preko televizije obratio 230 predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito, naglasivši da su studenti dijelom u pravu i da političke institucije trebaju veću pažnju posvećivati njihovim potrebama. Njegov je govor studentima dao pogrešan dojam da će njihovi zahtjevi u budućnosti biti ispunjavani. Nakon prosvjeda u Beogradu i Zagrebu došlo je ipak do pojačanih investicija u studentski standard. Ponovi Sažmi svojim riječima koja su bila temeljna obilježja 1968. godine u Europi i svijetu. Kako su društveni potresi utjecali na promjenu političkog smjera u SAD-u? Koja je bila razlika između američkih i francuskih prosvjeda? Koji je bio povod studentskih prosvjeda u Jugoslaviji, a kako je objašnjen u Titovom govoru? Zašto su studentski prosvjednici u Jugoslaviji stekli nakon Titova govora dojam da će njihovi zahtjevi biti ispunjeni? Što to svjedoči o Titovoj ulozi?

Usporedi i zaključi Izradi tablicu s godinama 1968. i 2020. u kojoj ćeš po vlastitom izboru usporediti sve društvene, političke, kulturne i javnozdravstvene događaje koji su znatno odjeknuli u javnosti. Što primjećuješ? Izrazi vlastiti stav.

Uz pomoć interneta i dostupne literature istraži pojavu grafita u Francuskoj koji su osvanuli u jeku studentskih prosvjeda te izradi Power Point prezentaciju u kojoj mjeri i kako je umjetnost odigrala ulogu kao medij prenošenja političkih poruka prosvjednika. Pokušaj pronaći u svojoj obitelji ili poznanicima osobe koje su “doživjele” 1968. godinu te napravi intervju u kojem ćeš usporediti njihove dojmove s onim što si saznao na nastavi. zrazi vlastiti stav o istraženom.

Smjesti u prostor i vrijeme Izradi usporednu tablicu u kojoj ćeš po vlastitom odabiru navesti najvažnije događaje u burnoj 1968. godini te uz njih navesti i njihovu lokaciju.

Objasni uzroke i posljedice Izradi sastavak na temu političkih atentata koji su se dogodili tijekom 1968. godine te kako su ti krvavi događaji utkali put razvoju ljudskih prava. Navedi neke primjere i izrazi vlastiti stav. O istraženom raspravi s ostalim učenicima i nastavnikom/com.

Prepoznaj promjene Uz pomoć literature i interneta istraži pojavu u umjetnosti “Crveni peristil”, koja je obilježila konceptualnu umjetničku scenu u Hrvatskoj tijekom 1968. godine, te je poveži sa studentskim prosvjedima i političkom situacijom te godine. Zapažaš li slične pojavnosti u suvremenom dobu? Izrazi vlastiti stav te o istraženom raspravi s ostalim učenicima i nastavnikom/com.

Sagledaj prošlost Koristeći se internetom i literaturom, napiši sastavak na temu ljetnih Olimpijskih igara u Meksiku 1968. godine u kontekstu odnosa sporta i politike te koliko jedno na drugo utjecalo u vezi s osvješćivanja o ljudskim pravima i sličnom problematikom.

DRUŠTVO

10. VELIKI GOVORI 20. STOLJEĆA (IZBORNA TEMA) Iako su poznati govornici s poznatim govorima zastupljeni kroz cijelu povijest, u 20. stoljeću povijesni govori i govorništvo dobivaju posve novi sadržaj. Novi masovni mediji, novi politički oblici društvene organizacije poput diktature i totalitarizma, približili su masama izgovorenu riječ političara i važnih osoba kao što dotad nikad nije bila približena. Veliki govori 20. stoljeća tako zrcale sve one pozitivne i negativne pojave u povijesti 20. stoljeća. Iako su govornici često bili autori vlastitih govora, razvoj raznih političkih institucija doveo je do rasta uloge autora govora. Tako mnogi govori koji su poznati po njihovim govornicima, potječu iz pera sasvim drugih osoba. Među poznatim primjerima su svakako predsjednici SAD-a koji imaju prave timove pisaca. Jedno od najpoznatijih „partnerstava“ u govorništvu 20. stoljeća je ono američkog predsjednika Johna F. Kennedyja i njegovog pisca govora Theodora Sorensena, koji je bio zaslužan za neke od njegovih najpoznatijih izreka, poput „Ne pitajte što vaša država može učiniti za vas, već se pitajte što vi možete učiniti za svoju državu“.

Medijska scena 20. stoljeća govorništvo je što više nastojala prilagoditi „korisničkom iskustvu“, odnosno osobama koje prate medije, vijesti, posebno onima koji gledaju televiziju ili onima koji u najnovije vrijeme prate društvene mreže. Govori su bili kreirani tako da ne zauzmu previše vremena, često plasirani u periodima kad bi se na televiziji mogla garantirati maksimalna gledanost. Današnji razvoj suvremenih društvenih mreža i proces u kojem se pažnja i posvećenost dugim govorima skratila, govore koje možemo smatrati povijesnima čini sve kraćima i kraćima. Kako se pažnja i koncentracija gledatelja ograničuju, govori se skraćuju i cijepaju u što kraće citate radi bolje prihvatljivosti. Među važnim velikim govorima koji proizlaze iz ceremonijalne procedure svakako su najpoznatiji oni koji se održavaju svake četiri godine – govori prilikom inauguracije američkih predsjednika. Među naj- 231 poznatijima je svakako onaj američkog predsjednika Franklina D. Roosevelta, održan 4. ožujka 1933., u jeku sloma američkoga gospodarstva, visoke nezaposlenosti i velike gospodarske depresije:

ZANIMLJIVOST Među govorima američkog predsjednika Johna F. Kennedyja osobito se ističe onaj koji je održao 26. lipnja 1963. pred Gradskom vijećnicom Schönberg u Zapadnom Berlinu. Govor se smatra najpoznatijim hladnoratovskim i najglasovitijim protukomunističkim govorom. Kennedyjev cilj je bio posvjedočiti potporu SAD-a Zapadnoj Njemačkoj 22 mjeseca nakon što je Istočna Njemačka podigla Berlinski zid. Govoreći pred mnoštvom od 120 000 okupljenih, Kennedy je između ostalog kazao: Prije dvije tisuće godina najponosnija hvala glasila je civis Romanus sum [rimski sam građanin]. Danas, u svijetu slobode, najponosnija hvala glasi Ich bin ein Berliner [ja sam Berlinčanin]! (...) Svi slobodni ljudi, gdje god živjeli, građani su Berlina te stoga, kao slobodan čovjek, ponosim se riječima Ich bin ein Berliner. U 1980-ima nastala je u SAD-u urbana legenda da je Kennedy sebe izvrgao ruglu zbog slabog poznavanja njemačkog jezika jer je sklop trebao glasiti Ich bin Berliner, a s neodređenim članom bi značenje zaAmerički predsjednik J. F. Kennedy pravo bilo „Ja sam uštipak“. Međutim, osim što u gramatičkom smislu neodredrži govor u lipnju 1963. u Berlinu đeni član u njemačkom može stajati ispred imena, u 1960-ima izraz Berliner za berlinski uštipak (Berliner Pfannkuchen) bio je praktički nepoznat. Napokon, fraza je prije govora provjerena. Među onima koji su je parafrazirali bila je i američka političarka Madeleine Albright koja je tijekom rata u Bosni i Hercegovini kazala: Ich bih Sarajevoerin! („Ja sam Sarajevka).

2. poglavlje

Franklin Delano Roosevelt 1937. godine

Nikita Hruščov govori 4. srpnja 1956. na tiskovnoj konferenciji u rezidenciji američkog veleposlanika u Moskvi

232

Govor Vlade Gotovca održan 30. kolovoza 1991. na Trgu kralja Petra Krešimira IV. u Zagrebu možete poslušati na https://youtu.be/1i1o-d-4NSQ. Istraži životni put Vlade Gotovca te izrazi svoje mišljenje o njemu.

Prijeko je potrebno iznijeti istinu, otvoreno i smjelo. Jednako tako ne treba izbjegavati pošteno se suočiti sa sadašnjim prilikama u zemlji. Ovaj će veliki narod preživjeti, kao što je izdržao do danas, ponovno će oživjeti i napredovati. Stoga najprije dopustite da vam iznesem svoje duboko uvjerenje kako je jedina stvar koje se trebamo strašiti strah sâm – bezimen, nerazborit, neopravdani

užas koji paralizira naše napore potrebne da bismo povlačenje prometnuli u napredovanje. Različitost političkog izraza na Zapadu i Istoku uzročnik je manjeg broja poznatih i velikih govora koji su nastali u državama pod utjecajem Sovjetskog Saveza i u samom SSSR-u. U socijalističkim državama političko govorništvo imalo je izraz koji se temelji na raznim ključnim riječima, bez posvećenosti ljepoti izraza i stilskom izrazu. Po značaju svakako odskače povijesni govor Nikite Hruščova, generalnog sekretara Komunističke partije SSSR-a, u kojemu je 1956. godine na kongresu Partije osudio Staljinovu vladavinu i njegove propuste. Tim govorom uzrokovao je veliki šok u Sovjetskom Savezu, ali i zemljama istočne Europe koje su dotad slijepo provodile staljinističku politiku: Poslije Staljinove smrti Centralni komitet počeo je provoditi politiku informiranja kako bi se nedvojbeno dokazalo da je bilo neprihvatljivo i suprotno duhu marksizma i lenjinizma toliko uzdići jednu osobu i proglasiti je nadčovjekom koji posjeduje gotovo božanske, nadnaravne osobine, pretvoriti je u čovjeka koji, navodno, sve zna, sve vidi, misli za sve nas, sve može te je u svome ponašanju nepogrješiv. Takva vjera u jednog čovjeka, posebice vjera u Staljina, u nas se njegovala godinama. Kad je riječ o hrvatskoj povijesti, veliki govori su prenstveno vezani uz osobe koje su djelovale u demokratskim okvirima svog vremena. Stilski nedorađen izraz u nedemokratskim diktaturama uzrokovao je činjenicu da je iz razdoblja od 1941. do 1989. ostalo malo govora koji su po svojim porukama i izričaju pamtljivi za sva vremena. Od zapamćenih govornika 20. stoljeća valja izdvojiti Stjepana Radića koji je do smrti 1928. godine održavao mnoge govore na velikim okupljanjima. Među najpoznatijim govorima u Hrvatskoj 20. stoljeća izdvaja se onaj Vlade Gotovca, pisca i političara, saborskog zastupnika. Govor je usmjerio protiv generala JNA, održao ga je 30. kolovoza 1991. u jeku Domovinskog rata, pred zapovjedništvom JNA u Zagrebu na Trgu kralja Petra Krešimira IV. Dotad se JNA još nije povukla iz vojarni, a prosvjed protiv njihove prisutnosti na teritoriju Hrvatske okupio je mnoge, u najvećem broju majke vojnika: Ja vas volim i ja se vama ponosim. I kad bih morao birati hoći li s vama umrijeti ili s generalskim

DRUŠTVO strašilima živjeti, izabrao bih smrt. Jer već odavno u svijetu postoji jedna divna rečenica jednog velikog pisca koji kaže: U Navarri se umiralo od srama. I mi Hrvati, kad bi nam uzeli ovo dostojanstvo, kad bi nam uzeli ovu ljubav, i mi bismo umirali od srama! A oni – ta strašila – nemaju od čega umrijeti, jer nemaju ni dostojanstva, ni ljubavi i ne mogu imati srama! Smrt je već u njima. Kad bi generali imali obitelj, kad bi generali imali djecu, kad bi generali imali bližnje, tada ne bi zaposjeli ovu našu zgradu. Ali generali nemaju nikoga, ja vas uvjeravam! Jer onaj tko tuđu djecu ubija – nema djece; jer onaj tko tuđe majke ucviljuje – nema majke; jer onaj tko tuđe domove ruši – nema doma. Generali zato moraju znati da na ovoj zemlji za njih nema ni majki, ni djece, ni domova! Umrijet će u pustoši svog mrtvog srca! (...) Vi ovdje dokazujete da je Hrvatska u dubini svoga bića – ona koja je obrazovana i ona koja nije obrazovana, ona koja je djevojačka i ona koja je majčinska – prožeObjasni uzroke i posljedice U udžbeniku u temi “Znameniti borci za ljudska prava u 20. stoljeću” pronađi govor Martina Luthera Kinga te na internetu govore Malcolma X-a i Nelsona Mandele o rasnoj nejednakosti i problemu odnosa bijelaca naspram crnaca pa istraži koje reakcije su govori navedenih imali na političku situaciju u SAD-u, odnosno JAR-u i na podizanje svijesti o toj problematici u ostatku svijeta.

Smjesti u prostor i vrijeme Izradi usporednu vremensku tablicu u kojoj ćeš uz pomoć dostupne literature i interneta izdvojiti što više važnih govora 20. stoljeća u Hrvatskoj i svijetu te na temelju tablice zaključi u kojem vremenu je koja tema prevladavala. Raspravi s ostalim učenicima i nastavnikom/com o vlastitim zaključcima.

Istraži povijesne izvore Istraži govore Emmeline Pankhurst („Freedom or death“, 1913.), Charlieja Chaplina (isječak iz filma Veliki diktator, 1940.), Mary Fisher (1992., govor o problemu AIDS-a) i govor Stevea Jobsa na Sveučilištu Stanford (2005.). O čemu nam govore? Smatraš li da poruka koju govornik u svim navedenim govorima šalje zastarijeva ili su ideje bezvremenske? Objasni svoj odgovor i stav.

ta istim, veličanstvenim načelom ljubavi i dostojanstva! Zato sam odmah i rekao da vas volim, da ću radije s vama umrijeti nego s generalima živjeti, jer znam da ću u ovoj ljubavi i s ovom ljubavlju, u ovom dostojanstvu i s ovim dostojanstvom živjeti i kad me ne bude – i to je moja radost i to je moja snaga, moja kao i svih vas! Ponovi Zašto su govori javnih ličnosti dobili na snazi upravo u 20. stoljeću? Zašto je F. D. Roosevelt istaknuo u jeku velike ekonomske krize da se jedino treba bojati samog straha? Na koji način je Hruščov opisao Staljinov položaj? Istraži kakva je bila Hruščovljeva uloga u Staljinovo doba. Protumači govor Vlade Gotovca u kontekstu općih okolnosti u ljeto 1991. u Hrvatskoj.

Prepoznaj promjene Po vlastitom odabiru izaberi dva govora koja govore o istoj temi, jedan iz 20. stoljeća, a drugi iz 21. stoljeća. Možeš li prepoznati sličnosti i različitosti u njihovim sadržajima? Opažaš li neke posebnosti? Izrazi vlastiti stav te o odabiru raspravi s ostalim učenicima i nastavnikom/com.

Sagledaj prošlost Istraži uz pomoć interneta koliko su alati poput društvenih mreža pridonijeli slanju snažnih političkih poruka te po vlastitom odabiru analiziraj prisutnost određenog političara koji se koristi takvim alatima u prenošenju svojih poruka. Što zaključuješ? Izradi Vennov dijagram o učinkovitosti političara u 20. stoljeću i tradicionalnijih medija naspram suvremenih. Raspravi s ostalim učenicima i nastavnikom/com o istraženom i predstavljenom.

Usporedi i zaključi Uz pomoć interneta i dostupne literature prouči govore mladih klimatskih i ekoloških aktivistica Severn Cullis-Suzuki (govor na UN-ovoj Zemaljskoj konferenciji 1992. godine) i Grete Thunberg (govor na UN-ovom sastanku na vrhu o klimi 2019. godine u New Yorku). Možeš li usporediti glavne ideje obaju aktivistica, sličnosti i različitosti? Što zaključuješ? Izrazi vlastiti stav te prodiskutiraj o istraženom s ostalim učenicima i nastavnikom/com.

233

2. poglavlje

11. LJUDSKA, GRAĐANSKA I MANJINSKA PRAVA U 20. I 21. STOLJEĆU (IZBORNA TEMA) Povijest 20. stoljeća može se podijeliti na dvije suprotstavljene polovice. Prvu je polovicu obilježilo sustavno negiranje ljudskih, građanskih i manjinskih prava kroz velike totalitarne sustave i sukobe, ratne zločine i genocid. Druga polovica 20. stoljeća pokušaj je ispravljanja grešaka prve polovice. Nakon Drugoga svjetskog rata nastojalo se u novim međunarodnim institucijama donošenjem raznih deklaracija osnažiti ljudska prava. Povijest zaštite ljudskih prava započinje priznavanjem samog pojma kao političke činjenice u periodu prosvjetiteljstva. Američka i Francuska revolucija bile su zasnovane, između ostalog, i na ideji 234 zaštite prava čovjeka. Američka Deklaracija nezavisnosti (1776.) i francuska Deklaracija o pravima čovjeka i građanina (1789.) bili su važni dokumenti koji su jamčili razna prava poput prava na slobodu, jednakost pred zakonom i pravo na dostojanstvo. Dok su u prvim desetljećima prava raznih manjina bila i dalje ugnjetavana, zamisao o općoj zaštiti prava čovjeEleanor Roosevelt s Općom deklaracijom o ljudskim ka proteže se kao nit cijelim 19. i prvom polovicom pravima. Udovica predsjednika Franklina D. Roosevelta bila je prva predsjednica Komisije za ljudska prava UN-a i 20. stoljeća. Ženevske konvencije su u 19. stoljeću pokušale na međunarodnoj razini usustaviti pravila sudjelovala je u sastavljanju teksta deklaracije ZANIMLJIVOST

U terminologiji Komisije za sigurnost i suradnju u Europi, koju je 1975. ustanovio Američki kongres kako bi nadzirala i poticala pridržavanje odredaba Helsinškog završnog akta, zaključni članci sporazuma bili su grupirani u četiri skupine ili košare. Prva košara sadržavala je „Deklaraciju o načelima koja ravnaju odnosima među država sudionicima“, poznatu i kao „Dekalog“ jer se sastojala od 10 točaka. Druga košara obećavala je ekonomsku, znanstvenu i tehničku suradnju. Treća košara sadržavala je obveze usmjerene na olakšavanje ljudskih kontakata, ponovnog okupljanja obitelji, brakova i putovanja, kao i na poboljšanje uvjeta rada novinara i kulturne razmjene. Četvrta košara bavila se procedurama u vezi s nadzorom nad primjenama zaključaka kao i planom budućih sastanaka. SAD je pokušao uvrstiti i odredbu koja će onemogućiti ometanje radiosignala, ali su se Sovjeti tome usprotivili. Unatoč tome, na zapadu su smatrali da je ometanje nezakonito temeljem dogovorene formulacije o „širenju i razglašavanju informacija emitiranih radijem“, dok je SSSR smatrao da je ometanje legalan odgovor na emitiranja koja su po njima kršila opću svrhu Helsinškog završnog akta „da se ostvari interes uzajamnog razumijevanja među ljudima i ciljevi koje je konferencija iznijela“.

S pomoću interneta pronađi kojih je 10 točaka sadržano u „Dekalogu“.

DRUŠTVO IZVORI

Preambula i uvod Opće deklaracije o ljudskim pravima, usvojene i proglašene na Općoj skupštini Ujedinjenih nacija 10. prosinca 1948. godine: Budući da je priznanje urođenog dostojanstva te jednakih i neotuđivih prava svih članova ljudske obitelji temelj slobode, pravde i mira u svijetu, budući da je nepoštovanje i zanemarivanje ljudskih prava rezultiralo barbarskim postupcima koji vrijeđaju savjest čovječanstva i da je izgradnja svijeta u kojemu će ljudska bića uživati slobodu govora i uvjerenja te biti slobodna od straha i neimaštine, proglašena najvećom težnjom svih ljudi, budući da je bitno ljudska prava zaštititi vladavinom prava, kako čovjek ne bi morao pribjeći, kao krajnjem sredstvu, pobuni protiv tiranije i ugnjetavanja, budući da je bitno promicati razvoj prijateljskih odnosa među narodima, budući da su narodi Ujedinjenih nacija u Povelji ponovno potvrdili svoju vjeru u temeljna ljudska prava, u dostojanstvo i vrijednost ljudske osobe i jednaka prava muškaraca i žena te odlučili promicati društveni napredak i bolje uvjete života u većoj slobodi, budući da su se države članice obvezale da u suradnji s Ujedinjenim nacijama osiguraju promicanje općeg poštovanja i primjene ljudskih prava i temeljnih sloboda, budući da je opće razumijevanje tih prava i sloboda od najvećeg značaja za puno ostvarenje te obveze, sada, stoga, Opća skupština proglašava ovu Opću deklaraciju o ljudskim pravima kao zajedničku tekovinu svih naroda i nacija, kako bi svaki pojedinac i svako tijelo u društvu, imajući ovu Deklaraciju stalno na umu, težili da poučavanjem i obrazovanjem promiču poštovanje ovih ljudskih prava i sloboda te kako bi se postupnim domaćim i međunarodnim mjerama osiguralo njihovo opće i djelotvorno priznanje i primjena među narodima država članica i među narodima na područjima pod njihovom jurisdikcijom. (Dostupno na http://www.mvep.hr/ custompages/static/hrv/files/081210_deklaracija_ ljudska_prava.pdf). Na koje se „barbarske postupke koji vrijeđaju savjest čovječanstva“ misli? Objasni zašto je bitno ljudska prava „zaštititi vladavinom prava“. Kako je po deklaraciji zamišljeno da se promiče poštovanje ljudskih prava?

vođenja rata. Neki od važnih dokumenata kojima su individualne države garantirale određena (ekonomska i socijalna) prava bili su Ustav Meksika (1917.), sovjetska Deklaracija o pravima radnog i eksploatiranog

Logotip organizacije Amnesty International. S pomoću interneta objasni značenje simbola (desno na logotipu).

naroda (1918.) i njemački Ustav (1919.). Dakako, dokumenti ovog tipa često se nisu provodili u praksi, a države su zadržavale pravo na široka ograničenja ljudskih prava. Potkraj 19. i početkom 20. stoljeća osnivaju se i prve neformalne, nevladine organizacije za zaštitu ljudskih prava, posebno potaknute iskustvom Prvoga svjetskog rata. Društvo naroda (Liga naroda), osnovano 1919. kao mirotvorna zajednica država, u osnovnim je temeljima nosilo zamisao o zaštiti ljudskih i građanskih prava, ali kao organizacija bilo je više posvećeno međunarodnim odnosima, razoružanju i drugim ele- 235 mentima međunarodnog prava, stoga je manje pažnje posvećivalo zaštiti pojedinca od ugnjetavanja. Nakon Drugoga svjetskog rata, ulogu Lige naroda preuzele su Ujedinjene nacije, zasnovane na širem temelju kao savez koji je pronosio ideale sila antifašističke koalicije, pobjedničkih ideala u ratu. Osnovni dokument UN-a, njihova Povelja, sadržavao je koncepcije temeljnih prava i ljudskih sloboda. Donoseći Opću deklaraciju o ljudskim pravima (1948.), UN je postavio međunarodno priznatu osnovu za poštovanje prava u svim zemljama potpisnicama dokumenta. U teoriji, radilo se o pravu na život, slobodu, osobnu sigurnost, slobodu od ropstva, mučenja, pravnu zaštitu, zaštitu od diskriminacije, pravedno suđenje, slobodu u privatnom životu, slobodu kretanja, pravu na državljanstvo, pravo vlasništva i slobode izražavanja, mirnog okupljanja, socijalnu sigurnost i život dostojan čovjeka. U praksi mnoge zemlje koje su sudjelovale u izradi ovog dokumenta kršile su ova prava u svojim unutarnjim politikama, ali su se strogo zalagale za politiku nemiješanja u svoje unutarnje poslove. Poslijeratni period označava i razvoj institucija posvećenih zaštiti ljudskih, građanskih i manjinskih prava. Europski sud za ljudska prava

2. poglavlje

Prvi sastanak Skupštine Društva naroda održan je 15. studenog 1920. u Ženevi

236

Potpisivanje Helsinškog završnog akta tijekom završne faze Europske konferencije o sigurnosti 1. kolovoza 1975. u Helsinkiju. Istraži na internetu tko su trojica potpisnika u prvom planu slijeva nadesno.

osnovan je 1959. godine u okviru Vijeća Europe, na temelju europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (1950.). Mimo međunarodnih organizacija koje su okupljale države, zaštitom ljudskih prava bavile su se i međunarodne i nacionalne nevladine organizacije koje su štitile disidente od nedemokratskih režima. Godine 1961. osnovan je Amnesty International, nevladina i neprofitna organizacija koja je često štitila disidente u zemljama pod utjecajem Sovjetskog Saveza, kao i u Jugoslaviji i Hrvatskoj.

Helsinška konferencija 1975. godine označila je novi stupanj u zaštiti prava, kad su zemlje istočnog bloka pristale na potpisivanje Helsinškog završnog akta. Iako je bilo posve jasno da te zemlje krše ljudska prava, dotadašnja politika strogog nemiješanja u političke odnose unutar tih država, omogućavala im je izostanak kontrole. Osnivanjem organizacije Helsinki Watch (1978.), s radom je započela skupina koja je po raznim državama istočne Europe dokumentirala i širila informacije o individualnim i kolektivnim

DRUŠTVO Robert L. Bernstein (1923. – 2019.) 1986. godine. Taj američki izdavač i aktivist za ljudska prava suutemeljitelj je privatne nevladine organizacije Helsinki Watch koja se 1988. ujedinila s drugim sličnim međunarodnim organizacijama u Human Rights Watch. Bernstein je od 1978. do 1998. bio na čelu obje organizacije

kršenjima ljudskih, građanskih i manjinskih prava. Disidentski pokreti iskoristili su tu mogućnost i širili vijesti o stvarnom stanju u svojim državama. Organizacija Hrvatskog helsinškog odbora (osnovana 1993.) bila je aktivna u zaštiti ljudskih i drugih prava u Hrvatskoj u periodu Domovinskog rata, prateći kršenja ratnog prava i pojavu ratnih zločina. Osim institucija poput pravosuđa i drugih tijela državne uprave, mnoge nevladine organizacije danas se bave zaštitom ljudskih prava, a brojne su inicijative pokrenute kao javne kampanje radi širenja znanja o ljudskim, građanskim i manjinskim pravima. U 21. stoljeću na zapadu vrlo je raširena svijest o osnovnim pravima čovjeka, dok se u siromašnijim zemljama svijeta s nedemokratskim režimima prava često krše. U najnovije vrijeme, dokumentiranje prava – i pokretanje prosvjeda – sve je jednostavnije zbog velikog utjecaja društvenih mreža, što je moglo biti vidljivo i kod prosvjeda protiv nedemokratskih režima u arapskom svijetu 2010. – 2012. godine (tzv. „arapsko proljeće“). Ponovi Koja su bila osnovna ljudska prava sadržana u Općoj deklaraciji iz 1948. i možete li prepoznati koje su države kršile ta prava? Kod zaštite ljudskih prava, koje su prednosti, a koje su prijetnje kod društvenih mreža?

Usporedi i zaključi Napiši sastavak na temu problematike izbjeglica i imigranata u povijesti s posebnim osvrtom na probleme tijekom 20. i 21. stoljeću. U pismenom radu se osvrni i na prostor svijeta, Europe, ali i Hrvatske. Navedi primjere po vlastitom izboru te obvezno izrazi vlastiti stav o istraženom u kontekstu kršenja ljudskih prava. Raspravi s ostalim učenicima i nastavnikom/com.

Smjesti u prostor i vrijeme Izradi vremensku tablicu u kojoj ćeš navesti sve organizacije koje u svojem djelokrugu imaju brigu za ljudska prava, vrijeme njihova osnutka te najvažnije događaje u kojima su sudjelovale.

Istraži povijesne izvore Uz pomoć interneta i dostupnih izvora pročitaj odabrane članke jugoslavenskih ustava (iz 1946., 1963. i 1974.) i modernog hrvatskog ustava iz 1990. koji se odnose na ljudska, građanska i manjinska prava te ih usporedi s tekstom Opće deklaracije o ljudskim pravima. Izradi Vennov dijagram u kojem ćeš istaknuti sličnosti i različitosti. Izrazi vlastiti stav o istraženom.

Objasni uzroke i posljedice Po vlastitom nahođenju odaberi jednu kategoriju ljudskih prava te navedi primjere njihovih kršenja koji su potaknuli zakonodavce da se pozabave njihovom zaštitom. Navedi posljedice zakonske regulative te, ako postoji, navedi primjer koji pozitivno ocrtava zaštitu prava.

Prepoznaj promjene Uz pomoć interneta i dostupne literature istraži položaj pripadnika tzv. LGBTQ zajednice i žena te zaštitu njihovih prava u 20. stoljeću i danas. Posebno se osvrni na moć društvenih mreža u osvješćivanju zaštite njihovih prava te izrazi vlastiti stav je li u stvarnosti došlo do pomaka u vezi s njihovim priznavanjem. Navedi primjere te prodiskutiraj s ostalim učenicima i nastavnikom/com. Pogledaj igrani film Milk (2008., redatelj Gus Van Sant) te napiši sastavak o pogledanom u kontekstu ove teme.

Sagledaj prošlost Istraži i napravi Power Point prezentaciju na temu ženskih prava u kontekstu pokreta “MeToo” i lokalnih inačica koje su proizašle iz njega. Istraži kako se ovaj pokret uklapa u perspektivu priznavanja ženskih prava kroz povijest. Izrazi vlastiti stav o istraženom te raspravi s ostalim učenicima u razredu i nastavnikom/com.

237

2. poglavlje

12. MONTIRANI SUDSKI PROCESI U 20. I 21. STOLJEĆU (IZBORNA TEMA) Montirani ili lažirani sudski procesi podrazumijevaju namještena suđenja s unaprijed određenim ishodom, odnosno unaprijed napisanom presudom, bez obzira na eventualna svjedočanstva u prilog okrivljenima, a katkad bez ikakvih dokaza koji terete okrivljenike osim riječi tužitelja. U montiranim procesima režimu je važno okrivljene predstaviti kao krivce za neki veliki zločin ili pogrešku kako bi se njihovim primjerom javnosti ukazalo na negativne pojave. Nedemokratski režimi diljem svijeta u 20. stoljeću koristili su montirane procese u kriznim trenucima svojih vladavina ili u vremenima kad su smatrali da moraju učvrstiti vlast. Takva su suđenja često završavala višegodišnjim zatvorskim kaznama ili smrtnim presudama. Ovi režimi često su imali i zakonsku pod238 logu za montirane procese jer su zakone pisali da bi se zaštitili od kritika ili bilo kojih aktivnosti koje su slabile njihovu vladavinu. Tako su često propagandu ili aktivizam ideja u neskladu s vladajućom ideologijom u samim zakonima proglašavali antidržavnom djelatnošću. Totalitarni komunistički i fašistički režimi gotovo od svojih početaka koristili su montirane procese radi obračuna s političkim protivnicima. U nacističkoj Njemačkoj Adolf Hitler je naložio održavanje sudskih procesa protiv mnogih protivnika čije je djelovanje nastojao prikazati Nijemcima kao negativan primjer. Tzv. Narodni sud (Volksgerichthof) osnovan je 1933. kako bi se vodila suđenja za razne „političke“ zločine, kojima je rezultat bio i politički određen. Među najpoznatijim slučajevima su presude protiv pobunjenika iz redova njemačke vojske koji su 1944. izvršili neuspjeli atentat na Hitlera i pokušali vojni udar u ratom zahvaćenoj Njemačkoj, kao i slučaj suđenja Sophie Scholl i skupini „Bijela ruža“. Scholl je osuđena na smrt zbog distribucije antiratnih letaka u Münchenu. U Sovjetskom Savezu poznati su primjeri međuratnih suđenja koja su bila propagandni alat Staljinova režima. Žrtve su prisiljavane na suđenja na kojima nisu

Najpoznatija slika Hansa (1918. – 1943.) i Sophie Scholl (1921. – 1943.) s prijateljem Christophom Probstom (1919. – 1943.) (desno) na Istočnom kolodvoru u Münchenu kratko prije Hansova odlaska na istočnu bojišnicu. Sve troje su pripadali „Bijeloj ruži“ , omladinskoj skupini protivnika nacističke diktature. Svi su osuđeni 22. veljače 1943. u Münchenu na smrt zbog veleizdaje i još istog dana smaknuti giljotinom. S pomoću interneta istraži pojedinosti o pokretu otpora „Bijela ruža“.

IZVORI

Izvadak iz govora Andreja Višinskog na Moskovskom procesu 1936. protiv Zinovjeva: Vatru na bijesne pse! Smrt ovoj bandi koja krije narodnim masama svoje zvjerske očnjake, svoje proždrljive zube! Dođavola s lešinarom Trockim koji pjeni otrovnom pljuvačkom kojom prska velike ideje marksizma-lenjinizma! Treba onemogućiti ove štetne mentore, ove glumce, ove bijedne pigmeje, ove pse, ovu kučad, koji se dižu protiv slona! (Stephane Curtois, Crna knjiga komunizma, Sarajevo 1999., 787).

Koji je učinak Višinski želio postići kod publike ovakvim govorima i zašto?

DRUŠTVO Andrej Januarjevič Višinski (1883. – 1954.), vrhovni državni odvjetnik SSSR-a 1935. – 1939., a potom i potpredsjednik sovjetske vlade, zamjenik ministra vanjskih poslova SSSR-a, stalni sovjetski poslanik pri UN-u te ministar vanjskih poslova. Jedan od tvoraca sovjetskog kaznenog prava, ustrajno je zastupao načelo da optuženi mora dokazati svoju nedužnost. Bilo je to sasvim u skladu s geslom koje se pripisuje Feliksu Dzeržinskom (1877. – 1926.), prvom ravnatelju sovjetske tajne policije Čeke da je „bolje pogubiti deset nedužnih nego jednog krivog ostaviti na životu“. Izrazi svoje mišljenje o načelu Višinskog i geslu Dzeržinskog u okviru dužnosti koje su obnašali. Bi li volio živjeti u državi koja se povodi za takvim principima?

Witold Pilecki (1901. – 1948.) na suđenju 1948. godine. Bio je član poljske Domovinske vojske. Dobrovoljno se ubacio u koncentracijski logor Auschwitz, gdje je organizirao pokret otpora te saveznicima dojavljivao o nacističkim zvjerstvima koja su se događala. Poslije rata je počeo prikupljati dokaze o sovjetskim zločinima i progonu Poljaka te je 1947. uhićen, osuđen na namještenom sudskom postupku i smaknut

imali mogućnost obrane, dok ih za vrijeme procesa žestoko maltretirao Staljinov državni odvjetnik Andrej Višinski. Procesi su se vodili u sklopu Staljinove velike čistke Komunističke partije od osoba za koje je smatrao da mu nisu dovoljno lojalne. Moskovski proces iz 1936. protiv Grigorija Zinovjeva, poznatog komunističkog aktivista i dužnosnika Sovjetskog Saveza, bio je primjer namještenog suđenja. Zinovjev i njegovih petnaest suoptuženika teretilo se i osudilo na smrt za izmišljene zločine planiranja atentata na Staljina, za urotu sa Staljinovim protivnikom Trockim, špijunažu i sabotažu. Staljinovi partijski protivnici bili su mučeni i tjerani na podnošenje ponižavajućih priznanja nepostojeće krivnje. Posebno je poznat slu- Kardinal József Mindszenty 1949. pred sudom ZANIMLJIVOST U socijalističkoj Jugoslaviji mnogi montirani procesi pokretani su na temelju tzv. verbalnog delikta, odnosno negirajući slobodu govora. Iako su po svim propisima građani SFRJ imali zagarantiranu slobodu govora, mnogi su bili strogo osuđivani na duge zatvorske kazne jer su izricali stavove suprotne režimu i vladajućoj ideologiji. Zakonskim odredbama koje su vrlo labavo tumačile nepoželjan govor i pisanje moglo se vrlo široko obuhvatiti i navodno neprijateljsko djelovanje. Ovu problematiku pokrivao je čl. 133 Krivičnog zakona SFRJ, koji je glasio: Tko natpisom, letkom, crtežom, govorom ili na drugi način poziva ili potiče na obaranje vlasti radničke klase i radnih ljudi, na protuustavnu promjenu socijalističkog samoupravnog društvenog uređenja, na razbijanje bratstva i jedinstva i ravnopravnosti naroda i narodnosti, na svrgavanje organa društvenog samoupravljanja i vlasti ili njihovih izvršnih organa, na otpor prema odlukama nadležnih organa vlasti i samoupravljanja koje su od značaja za zaštitu i razvoj socijalističkih samoupravnih odnosa, sigurnost i obranu zemlje, ili zlonamjerno i neistinito prikazuje društvenopolitičke prilike u zemlji, kaznit će se zatvorom od jedne do deset godina.

239

2. poglavlje

240 Alojzije Stepinac (1898. – 1960.), nepravedno osuđeni i zatvoreni zagrebački nadbiskup (u sredini). Lijevo na slici je Erih Lisak, ustaški dužnosnik, glavni ravnatelj za javni red i sigurnost u Ministarstvu unutarnjih poslova NDH. Objedinjavanjem suđenja ustaškom dužnosniku sa suđenjem katoličkim svećenicima, vlast je željela poslati poruku o dubokoj povezanosti ustaša i Katoličke Crkve

čaj Nikole Buharina, koji se na svom suđenju slomio i dao lažno priznanje da je bio fašist i da je pokušavao obnoviti kapitalizam. Nakon kraja Drugoga svjetskog rata, sovjetski utjecaj i staljinistička politika počeli su se osjećati u zemljama istočne Europe. Mnoga montirana suđenja pripadnika bivše međuratne vlasti, građanskih političara, crkvenih velikodostojnika, postala su česti slučajevi u državama koje su potpadale pod utjecaj SSSR-a. Znakoviti su slučajevi suđenja mađarskom kardinalu Józsefu Mindszentyju koji je 1949. osuđen na doživotni zatvor za šverc, špijunažu i izdaju države, kao i proces protiv Witolda Pileckog, poljskog vojnika i heroja Drugoga svjetskog rata, koji je 1948. osuđen na smrt zbog navodnog planiranja atentata na poljsko komunističko vodstvo. Nakon što je Jugoslavija 1948. prekinula odnose sa Sovjetskim Savezom zbog sukoba oko Informbiroa, Istočnom Europom proširila se manija potrage za Titovim navodnim suradnicima. U Mađarskoj je mini-

IZVORI

Izvadak iz obraćanja Alojzija Stepinca 3. listopada 1946. na njegovom suđenju: Na sve tužbe, koje su ovdje protiv mene iznesene, odgovaram da je moja savjest mirna, makar se publika tome smijala. Sada se ne kanim braniti niti apelirati protiv osude. Ja sam za svoje uvjerenje sposoban podnijeti ne samo ismjehivanje, prezir i poniženje, nego – jer mi je savjest čista – pripravan sam svaki čas i umrijeti. Stotinu puta je ovdje ponovljen izraz „optuženi Stepinac“. Ali nitko nije toliko naivan, da ne bi znao, da iza toga „optuženoga Stepinca“ sjedi ovdje na optuženičkoj klupi nadbiskup zagrebački, hrvatski metropolit i predstavnik Katoličke Crkve u Jugoslaviji. (Dostupno na https://www.zg-nadbiskupija.hr/mobile. aspx?id=20853).

Kako je nadbiskup Stepinac objasnio svrhu i cilj vlastitog suđenja? Što je značilo da mu je savjest mirna, odnosno čista? Pronađi preko poveznice opsežniji izvadak iz obraćanja nadbiskupa Stepinca te izdvoji podatke koji govore o položaju Katoličke Crkve na početku komunističke vladavine Jugoslavijom.

DRUŠTVO Smjesti u prostor i vrijeme Izradi vremensku i prostornu tablicu u kojoj ćeš izdvojiti najznačajnije montirane sudske procese 20. i 21. stoljeća i ukratko napisati sažetak o svemu izdvojenom.

László Rajk smaknut je 1949. godine

star vanjskih poslova László Rajk osuđen 1949. na smrt jer ga je staljinistički režim optužio da je Titov špijun. U samoj Jugoslaviji ponavljali su se sovjetski obrasci obračuna s ostacima ratnih neprijatelja i ranijim predstavnicima međuratne građanske vlasti. Godine 1946. održano je, u navijačkoj atmosferi i uz veliki medijski pritisak, suđenje kardinalu Alojziju Stepincu zbog nikada potpuno dokazane podrške ustaškom režimu Ante Pavelića. Stepinčevo suđenje imalo je usto i ozbiljne nedostatke u procesu zbog kojeg se može smatrati profesionalno manjkavim i klasičnim primjerom montiranog procesa. U kasnijem periodu socijalističke Hrvatske poznata su suđenja sudionicima Hrvatskog proljeća 1972. i kasnijih godina, kad su mnogi intelektualci i studenti završili u zatvoru zbog disidentskog djelovanja. U ovom kasnijem periodu od montiranih procesa se nisu više pravili javni spektakli, iako se protiv pojedinaca i dalje vodilo široke medijske kampanje koje su trebale poslužiti socijalističkom režimu u propagandne svrhe.

Objasni uzroke i posljedice Koristeći se dostupnim izvorima, literaturom te internetom istraži pojavu i ulogu tajnih provladinih organizacija i službi te način njihova djelovanja na političku klimu neke države. Koje posljedice uočavaš, prvenstveno one dugoročne? Izdvoji primjer po vlastitom izboru te ga detaljnije prikaži u obliku prezentacije ostalim učenicima. Raspravite o predstavljenom.

Prepoznaj promjene Izradi prezentaciju na temu suđenja kardinalu Alojziju Stepincu te usporedi mišljenje onodobnog političkog vrha i današnjih vodećih ljudi u hrvatskoj politici, Katoličkoj Crkvi, Pravoslavnoj Crkvi te gledište u Europi i svijetu. Objasni zašto i kada se dogodila promjena u pogledu na lik i djelo kardinala Stepinca? Ako u svojoj blizini imaš osobu koja je bila živa u tom razdoblju, napravi kratak intervju te predstavi njezino viđenje situacije i njezin stav. Izrazi vlastiti stav o istraženom te raspravi s ostalim učenicima u razredu i nastavnikom/com.

Ponovi

Sagledaj prošlost

Što su montirani ili lažirani sudski procesi? Koja je bila njihova svrha? U kakvim su državama uobičajeni? Navedi najistaknutije primjere takvih procesa.

Uz pomoć različitih izvora i dostupne literature u vezi s montiranim procesima izrazi vlastiti stav o tome da je „Pravda bez moći nemoguća, a moć bez pravde je tiranija“. Navedi primjere po vlastitom odabiru i izrazi svoje mišljenje.

Istraži povijesne izvore Koristeći se dostupnim izvorima i internetom napiši sastavak i popratnu Power Point prezentaciju u kojoj ćeš detaljnije obraditi montirane sudske procese nakon Hrvatskog proljeća Franji Tuđmanu, Vladi Gotovcu, Ivanu Zvonimiru Čičku, Marku Veselici i dr. Istraži montirani proces protiv kineskog nobelovca Liua Xiaoboa te „Povelju 08“ čiji je jedan od autora i potpisnika. Izrazi vlastiti stav o istraženom.

Usporedi i zaključi Izradi Vennov dijagram u kojem ćeš suprotstaviti najvažnije primjere montiranih procesa u Jugoslaviji i ostalim totalitarnim režimima u 20. stoljeću. Koristeći se internetom i dostupnom literaturom pronađo montirane procese u 21. stoljeću te ih suprotstavi onima iz 20. stoljeća. Primjećuješ li razlike?

241

3 Ekonomija +IZBORNE TEME: 1. Velika gospodarska kriza - primjeri iz zavičajne povijesti 2. Gospodarska kriza u Jugoslaviji 1980-ih i njezin utjecaj na svakodnevni život 3. Rast azijskih gospodarstava

ISHOD POV SŠ B.4.1. Učenik preispituje različite oblike i etape gospodarskog razvoja 20. i 21. stoljeća u Hrvatskoj, Europi i svijetu.

NAKON UČENJA SLJEDEĆIH NASTAVNIH JEDINICA MOĆI ĆETE: - analizirati utjecaje Prvoga svjetskog, Drugoga svjetskog i Domovinskoga rata na ekonomske aktivnosti i razvoj gospodarstva - preispitivati gospodarski razvoj te politička i ekonomska rješenja u 20. i 21. stoljeću

EKONOMIJA

1. GOSPODARSKI RAZVOJ HRVATSKE, EUROPE I SVIJETA U MEĐURATNOM RAZDOBLJU U DEMOKRATSKIM DRŽAVAMA TE U KOMUNIZMU, FAŠIZMU I NACIZMU Osim ljudskih stradanja Prvi svjetski rat je ostavio pustoš i u gospodarstvu. Zbog velikih ratnih napora i pozadina je trpjela velike oskudice i naprezanja. U rat su uložena bogatstva cijelih nacija, zbog čega su nakon njega u brojnim državama zavladale glad i neimaština. Bio je to zasigurno najkrvaviji i najskuplji rat do tada u povijesti.

Gospodarstvo demokratskih država Pobjedom u ratu Velika Britanija je isključila Njemačku kao gospodarskog konkurenta sa svjetskih mora. Dobivena su i naftom bogata područja negdašnjeg Osmanskog Carstva na Bliskom istoku. No Britansko je Carstvo poslije Prvoga svjetskog rata počelo gubiti na snazi. Njegova gospodarska osnova nije više bila onako jaka kao prije rata. Nova industrijska sila – SAD – postupno joj je oduzimala prvenstvo. Naime, poslovni ljudi Britanije zazirali su od ulaganja u skupa znanstvena istraživanja i tako je ona u najmodernijim tehnologijama počela zaostajati za SADom, a onda i za Njemačkom. Postupno Britanija je izgubila i položaj novčarskog središta svijeta koje joj je preoteo New York. Britanija je ostala veliki financijer, veliko međunarodno tržište, ali su njezin položaj uzdrmali SAD i Japan, gdje su se podigle industrije snažnije od one u Velikoj Britaniji. Tako se dogodila preobrazba SAD-a u najmoćniju gospodarsku silu na svijetu, a u tom procesu stvoreni su golemi koncerni i korporacije koji su zavladali čitavim američkim gospodarstvom. Od gospodarskog zamaha imao je koristi i tzv. srednji sloj koji je našao posao u novim poduzećima.

U godinama obnove nakon Prvoga svjetskog rata činilo se da je svijet ušao u razdoblje gospodarskog uspona i povišenog životnog standarda. Zajedno sa SAD-om svijet je bio opijen putovanjima, plesom, automobilizmom i avijacijom. Nafta je dobila ogromnu važnost, njezina je proizvodnja postala veća po opsegu, što ju je učinilo i jeftinijom. Tehnički pronalasci su i do tada ponekad izazivali krizu u pojedinim granama, ali su one bile lokalnog karaktera i uvijek su se uspijevale riješiti. Tako je 1927. u Ženevi održana svjetska gospodarska konferencija na kojoj je 243 preporučeno da se smanje carine među državama, pa je čak 30 zemalja svijeta potpisalo deklaraciju kako bi se ubrzalo i olakšalo kretanje roba. Ponekad su krize imale politički karakter. Na primjer krizu u Njemačkoj 1923. izazvalo je plaćanje prevelikih odšteta državama Antante. Ona se riješila 1924. tako da su SAD preko Dawesovog plana pomogle sniziti svotu godišnjeg plaćanja, što je zaustavilo galopirajuću inflaciju i pomoglo stabilizaciji stanja na neko vrijeme, ali je

Zbog inflacije njemački je novac postao bezvrijedan

3. poglavlje učinilo Njemačku još ovisnijom o stranom bankarskom kapitalu. Sve se više pokazivalo kako je svjetsko gospodarstvo krhko i povezano. Svaki čas su lokalne krize izbijale na drugom mjestu. Uzroci su bile suše, potresi, poplave, ali i proizvodnja i prodaja koja se nije mogla stabilizirati. Rijetko je koja država izbjegla povremeno veću nezaposlenost, snižavanja zarada, povećanja intenziteta rada, štrajkova. Tako je bilo u Velikoj Britaniji, ali i u Francuskoj, Njemačkoj i Austriji, pa i u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Ponovi Kakav je odnos u gospodarstvu demokratskih država između pobjednica i gubitnica Prvoga svjetskog rata?

244

Gospodarstvo u komunizmu (socijalizmu) Nakon što su se učvrstili na vlasti u Sovjetskoj Rusiji, boljševici su pokušali uspostaviti i komunistički (socijalistički) poredak. Proveli su nacionalizaciju – oduzimanje industrije, poljoprivrednih veleposjeda, velikih kapitala, banaka, prometnica itd. u privatnom vlasništvu ili u vlasništvu Crkve. Sva ta dobra posta-

Djeca i žene bili su žrtve gladi u SSSR-u

jala su državno vlasništvo. Dugoročni cilj boljševika bilo je potpuno ukidanje tržišnog gospodarstva. Zbog toga su pokušali ukinuti i novac, te uvesti robnu razmjenu između pojedinih privrednih grana. Kao protuvrijednost za hranu država je poljoprivrednicima slala industrijske i zanatske proizvode. Vrlo brzo pokazalo se da se radi o pogrešnoj zamisli. Posvuda je počelo nedostajati sirovina, pa i hrane te su izbile pobune tvorničkih radnika i vojnika koji su zahtijevali uvođenje višestranačkog sustava. Pobune su nasilno ugušene, no navele su boljševike na promjene u načina gospodarenja. Boljševicima je postalo jasno da narod ne želi raditi ako od rada nema koristi i ako sva dobra prisvaja država. Stoga je na Lenjinov prijedlog usvojena Nova ekonomska politika (NEP) koja se zasnivala na dvjema postavkama: 1. nastaviti sa socijalističkim programom ukidanja privatnog vlasništva u većim poduzećima i važnim privrednim granama, koje i dalje moraju ostati u vlasništvu i pod kontrolom države; 2. dopustiti privatno vlasništvo u manjim poduzećima i trgovinama; ukinuti nasilno oduzimanje poljoprivrednih proizvoda seljacima i omogućiti im da proizvodne viškove prodaju na tržištu. Cilj NEP-a je bio da se razvijanjem tržišnih odnosa kod seljaka i malih poduzetnika potakne interes za povećanje proizvodnje, a da se istodobno kroz državnu kontrolu nad najbitnijim granama privrede i oblicima imovine (financije, teška industrija, vanjska trgovina, promet i velike poljoprivredne površine) nastavi izgradnja socijalizma u zemlji. Politika NEP-a ubrzo se pokazala kao uspješna i pomogla je gospodarskom oporavku zemlje. No bio je to samo kratkotrajan predah u provedbi boljševizacije. Nakon odustajanja od NEP-a proglašen je 1927. prvi veliki petogodišnji plan koji je bio u potpunoj suprotnosti s NEP-om. Prema tom planu, seljacima su oduzeti zemljišni posjedi koji su potom kolektivizirani, kako bi se prema Staljinovom naumu modernizirala poljoprivreda. Preobražaj sela vršio se bezobzirno, uz velika stradanja seljaka. U razdoblju od 1931. do 1933. zemlju je zahvatila velika glad, koja je odnijela oko 10 milijuna života. Nakon toga započeo je postupan ekonomski oporavak zemlje, plaćen znatnim ljudskim žrtvama. Drugi petogodišnji plan obilježila je izgradnja kanala, hidrocentrala i željeznica, te nastanak velikih kombinata u koje su se udruživale industri-

EKONOMIJA je cijelih pokrajina. Oni koji nisu postupali u skladu s interesima države i partije, odvođeni su u koncentracijske logore u Sibiru, pa je do 1935. u njima bilo više od milijun zatvorenika koji su kao besplatna robovska radna snaga služili gospodarstvu SSSR-a. Ponovi Koje su razlike u gospodarstvu sovjetske Rusije/SSSR-a u razdoblju neposredno nakon Prvoga svjetskog rata i u dvadesetim odnosno tridesetim godinama 20. stoljeća?

Gospodarstvo u fašizmu i nacizmu

je kasnije je poslužio kao model za Španjolsku, a dijelom i za Portugal. Istra, koja se nakon Prvoga svjetskog rata našla u sastavu fašističke Italije, počela je gospodarski zaostajati. Izgubila je ranije tržište, a u novo se nije uspjela do kraja uklopiti. U poljoprivredi Istre povećala se proizvodnja krumpira i pšenice, ali je opala proizvodnja vina, ulja, krmnog bilja, voća i povrća. Vlasti su administrativno-gospodarskim mjerama bile prisiljene preorijentirati se s proizvodnje vina na uzgoj žitarica jer je talijanskog državi trebalo žita. Zbog toga su provedeni hidromelioracijski radovi i mnoge mjere kako bi se poboljšala proizvodnja žitarica. Usprkos tome položaj seljaštva u Istri je bio težak, a poljoprivrednici su bili opterećeni višim porezima nego u drugim dijelovima Italije. Tijekom 1920-tih i 1930tih godina je, zbog agrarne krize, na dražbi prodano više tisuća seljačkih posjeda pa se broj malih posjeda smanjio, a većih povećao. U nacističkoj Njemačkoj je nakon uspostave novog poretka sav gospodarski život stavljen pod puni nadzor nacista. Zakon iz 1934. predviđao je smanjivanje ovlasti poduzetnika ako bi se sukobili s reži- 245 mom. Ministar gospodarstva imao je pravo spriječiti planirano proširenje kompanija te narediti pristupanje obveznim kartelima ili drugim oblicima industrijskog udruživanja. Cijene je država kontrolirala, a plaće su bile zamrznute. Isplata dividendi je bila ograničena. Pristupilo se obnovi naoružanja, a troškovi su financirani prikrivenom inflacijom. Slobodno tržište je prestalo postojati. Planiranje je postalo sastavni dio ekonomskog sustava koji je potpuno kontrolirao

U Italiji je nakon Prvoga svjetskog rata gospodarstvo bilo urušeno, a mnoge bune i štrajkovi potresali su zemlju i prijetili prerastanjem u socijalističku revolucije po uzoru na onu u Rusiji. Stoga su na vlast došli fašisti, koje su podržali bogati tvorničari, ali i osiromašeni građani koji su čeznuli za sigurnošću i gospodarskim napretkom. Iako je fašizam nastojao istovremeno služiti i interesima krupnog kapitala i srednjeg sloja, u ekonomskom ga je smislu obilježavala državna nadmoć, povezana s privatnim poduzetničkim interesima, nad širokim masama. No fašistički su režimi stekli popularnost zbog uvođenja politike pune zaposlenosti te nizom mjera poboljšanja životnog standarda. Poredak isprva nije bio totalitaran, ali je evoluirao u tom smjeru od sredine 1920-tih godina. Vođa talijanskih fašista, Benito Mussolini, objašnjavao je kako „inteligentni kapitalisti ne vode brigu samo o plaćama, već i stambenom prostoru, školama, bolnicama i rekreaciji za svoje radnike.“ U svakom slučaju gospodarski pristup u fašizmu polazio je od ideje korporativnog sustava (korporativizma) u kojem su radnički sindikati i organizacije poslodavaca trebali surađivati, dok su korporacije trebale preuzeti ulogu postojećih političkih institucija kao upravljačkih organa države. Korporativni sustav bio je i populistička koncepcija zamjene parlamentarne demokracije korporativnim tijelima, no u praksi je do 1934. bio privid, a ne realnost. Te je godine osnovan Središnji korporativni komitet koji je oblikovao novi institucionalni okvir, zamijenio parlament i nacionalizirao radničke sindikate uz zabranu štrajkova. Primjer Itali- Fašističko vodstvo u posjetu gradilištu tvornice u Italiji

3. poglavlje vanjsku trgovinu i međunarodna plaćanja. Nizom bilateralnih gospodarskih sporazuma između 1934. i 1939. sustavno se izgrađivala gospodarska sfera Njemačke koja je obuhvaćala Mađarsku, Bugarsku, Rumunjsku i Jugoslaviju. Ponovi Zbog čega su fašistički/nacistički režimu dobivali na popularnosti putem svojih gospodarskih politika?

Gospodarski položaj hrvatskih zemalja u novoj državi Kao gospodarski najrazvijenija područja nove države, slovenski i hrvatski prostor bili su prisiljeni na plaćanje višega poreza. Taj je novac vlada ponajviše trošila na razvoj Srbije i glavnoga grada Beograda. Pa ipak, hrvatska su područja iskusila gospodarski 246 napredak. Unatoč smanjenom opsegu neposrednog

Hrvatska i Slavonija

ŠTAJERSKA

Varaždin

Lubljana Trst

Istra

Zvečevo Osijek Našice

Daruvar Pakrac Novska

Delnice Kraljevica

VOJVODINA

D. Miholjac

Zagreb

Čabar

Senj Pula

Rijeka

Koprivnica

Rijeka Rovinj

Dalmacija

UGARSKA

KRANJSKA

Piran

upravno-političkog gravitacijskog područja, Zagreb je u novoj državi postao najveće industrijsko i trgovačko-poslovno središte te je uz Beograd bio vodeće urbano središte. U Kraljevini SHS isprva je postojao raznovrstan porezni sustav, ujednačen tek 1928. godine. Tadašnji porezni sustav je favorizirao industrijski kapital. Država je najveći dio poreznih prihoda uzimala od seljaka, koji su bili prilično opterećeni. Morali su plaćati zemljarinu, dohodarinu, glavarinu, poreze na imovinu i šumska zemljišta te samoupravni prirez. Prema jednoj procjeni seljaci su morali davati čak tri četvrtine svojih ukupnih prihoda za plaćanje poreza i kamata. Izgubilo se shvaćanje da su rad i štednja uvjet gospodarskog napretka do kojeg se ne može doći preko noći, a pojavila se i špekulacija. Kad je 1921. počeo postupak obilježavanja austrougarskih kruna, koje su dotad bile u upotrebi u zapadnom dijelu Kraljevstva SHS-a, državnim pečatom uzimalo se čak 20 posto vrijednosti. Još je gore bilo pri zamjeni kruna za novi dinar Kraljevstva SHS u omjeru 4:1. Time je ogroman broj građana bio opljačkan izgubivši dio ušteđevine. To je zapravo bilo kreditiranje istočnih,

Slunj Gvozdansko Otočac

Požega

Brod

uvoz - izvoz

Vukovar

Županja

Međimurje (hrvatsko 1848. - 1861.) brodogradnja

Mitrovica Zemun

parobrodarska društva za oceansku i obalnu plovidbu rafinerija nafte kemijska industrija

Karlobag Gospić

rudnici

Zadar

Knin

BOSNA I HERCEGOVINA (okupacija 1878.)

željezničke radionice prehrambena industrija tvornica cementa

Šibenik Trogir

Sarajevo

Split

Brač Hvar

proizvodnja kože i obuće

Makarska

Vis Korčula

tvornica stakla

tekstil

Metković Ston

tvornica papira tvornica žigica

CRNA GORA Dubrovnik Kotor

šumarska industrija pilana proizvodnja duhana hidroelektrana proizvodnja šećera solana

Gospodarska karta hrvatskog prostora početkom 20. stoljeća

EKONOMIJA

Agrarna prenaseljenost

„Ugarska strana“ pečatirane austrougarske novčanice

ratom razorenih dijelova države, s time da se dugotrajnim provođenjem takve politike počelo osjećati zaostajanje Hrvatske u okviru nove države. Ulazak u novu državu nije se na hrvatsko gospodarstvo odrazio samo negativno. Nakon Prvoga svjetskog rata došlo je do intenzivne investicijske aktivnosti u hrvatskoj industriji. Na povoljan gospodarski rast su, uz ostale čimbenike, utjecali i velika važnost velikog tržišta u novoj državi, visoka carinska zaštita i jeftina radna snaga. Prema nekim mišljenjima u prvih 12 godina jedinstvenoga gospodarstva Kraljevine SHS/Jugoslavije položaj gospodarstva Hrvatske je bio povoljniji nego ikada prije. Važna posljedica ujedinjenja bio je prelazak željeznica u Hrvatskoj pod upravu Direkcija željeznica u Zagrebu, što je unaprijedio gospodarski razvitak. Približavanje gospodarstva Hrvatske i Slavonije s onim u Dalmaciji na istom unutrašnjem tržištu olakšano je i ubrzano boljim prometnim povezivanjem. Poljoprivredu hrvatskih područja u međuraću obilježavao je nerazmjerno velik broj sitnih poljoprivrednih gospodarstava, niski prinosi i dohodak te agrarna prenaseljenost. Kako bi se smirilo seljaštvo u Hrvatskoj, prišlo se ubrzanoj provedbi agrarne reforme na osnovi uredbi, a ne zakona. Agrarna reforma nije zahvatila samo veleposjede već i osrednje posjede koji su bili temelj poljoprivredne proizvodnje. Zemlja se počela dijeliti i to ne siromašnima nego onima koji su bili voljni glasati na izborima za vladajuće stranke. Ponovi Zbog čega su nastale gospodarske suprotnosti Hrvatske u odnosu na ostatak Kraljevstva SHS/ Jugoslavije?

S obzirom na prevladavajući udio zaostale agrarne tehnologije, moguće je procijeniti da imanja s površinom namijenjenom za poljoprivrednu proizvodnju manjom od pet hektara nisu bila sposobna proizvoditi znatnije tržišne viškove. Budući da su takva gospodarstva činila više od dvije trećine svih gospodarstava u novoj državi, bilo je jasno da je u poljoprivrednom smislu zemlja bila gospodarski zaostala. Trećina gospodarstava raspolagala je zemljištem od pet do 20 hektaraa, ali ni ona nisu mogla stvarati veće količine tržišnih viškova. Tržišne su viškove proizvodila gospodarstva s posjedima većim od 20 ha, kojih je u državi bilo svega oko 2,5 posto. Problem je bio i u tome što je zemlja na gospodarstvima bila sitno parcelirana. U rastućoj krizi agrarne prenaseljenosti ona je dobivala tragične razmjere u krškim i planinskim predjelima. Vlasti nisu ništa bitno učinile da se pomogne prenaseljenim i usitnjenim te parceliranim posjedima te da ih se oslobodi viškova 247 radne snage. Prema popisu stanovništva iz 1921. godine poljoprivredom se na hrvatskim prostorima bavilo 72,6 posto ukupnog pučanstva. Do 1931. godine udio poljoprivrednog u ukupnom žiteljstvu smanjen je na 69,5 posto. Smanjenje udjela poljoprivrednog stanovništva je bilo samo za 3,1 posto, što je dobar pokazatelj sporog tempa industrijalizacije na hrvatskim područjima. IZVORI

Seljak Ignac Kolarek iz podravskog sela Peteranec opisao je tamošnje gospodarske i društvene prilike 1929. godine. Njegovi zapisi donose se u izvornom obliku: Sama općina Peteranec obuhvaća 4700 rali gospodarske površine, a narod se zanima poljodjelstvom. Većinom imade svaka obitelj svoju vlastitu kuću, no imade i bezkućnika koji su se iz raznih krajeva naše domovine u posljednjem deset godištu nastavili u Peterancu kao zgodnom mjestu za polaz na svako dnevni rad u kemičku tvornicu „Danica“. Domaćih prosjaka neima. Stradalnicima, slijepima i kljastima te nesposobnim za privredu a bez imetka, daje potporu upravna općina... Imučtvene prilike polodjelca nisu posve jednake, jer neki

3. poglavlje imadu jedva ral-dvije zemlje, dok velika većina posjeduje prosječno 10-12 rali a tek rijetki pojedinci preko toga. Opreke u načinu života između jednih i drugih tako rekuć neima. Svi su marljivi i štedljivi do skrajnih granica mogućnosti, pa upravo ta marljivost i štedljivost jest donijela lozinku o bogatstvu Podravine, a u istinu kad nebi tog dvojeg bilo, bilo bi pučanstvo ovog podravskog kraja izvrženo oskudici. Ali kad se još u noćnoj tmini na posao diže i tek opeta u noćnoj tmini na počinak leže te danomice marljivim nastojanjem u ovoj teškoj Podravskoj zemlji neprekidno ruje a i štedi, jest konačni uspjeh dobar, tim više, što se narod bavi mješovitom kulturom i tako sve članove obitelji uposluje. Krave i svinje tjeraju se na pašu, doćim se konji a i ono rogato blago koje vozi, hrane u staji. Konji su većinom križane belgijske pasmine, a krave uz neznatan broj čistokrvnih simenthalka, pretežno križančad simenthalska i pincgavska. Pučanstvo se bavi sa svim granama gospodarstva. Sije pšenicu, raž, ječam, zob, kukuruzu, djetelinu, grahoricu, proso i heljdu. Uzgaja i krumpir te kravsku repu. Uzgaja konje, krave i svinje. Prije sloma pokojne monarhije, cvao je u ovom kraju izvoz ždrebadi teške pasmine u susjednu Ugarsku, te su konjogojci svake godine lijepi utržak polučili, - nu nakon prijeloma jest izvoz propao tako, da se danas najbolji egzemplari muške ždrebadi uz ruglo cijene eksportiraju u talijanske klaonice, apa prema tome volja za uzgojem ždrebadi u naroda postaje sve slabija. Uslijed nesretne svinjske bolesti spao je također uzgoj svinja na minimum, pa se uzgaja samo toliko, koliko je nužno potrebno za pokriće kućne potrebe. (Ignac Kolarek, „Gospodarske i društvene prilike u općini Peteranec kotara Koprivničkog”, Koprivnički Hrvat, br. 4, Koprivnica 3. ožujka 1929. i br. 8, Uskrs 1929.)

Pogled na tvornicu Danica u Koprivnici (snimljeno 1930ih godina, neposredno prije ukidanja proizvodnje)

u vrlo povoljan položaj na svim tržištima pretežito agrarne Kraljevine SHS. Sve jače se razvijala uvozna trgovina na veliko, osobito u Zagrebu. Usprkos tome, ukupno gledajući, rezultati djelovanja vlasti u poticanju razvoja industrije bili su skromni. U međuraću je na prostoru države stvoreno samo oko 150 000 novih radnih mjesta u industriji. 248 Država je nastojala pomoći razvoju industrije visokim uvoznim carinama za industrijske proizvode, a nije carinila (ili je nisko carinila) uvoz industrijskih instalacija i strojeva. Usprkos tome produktivnost rada industrijskih radnika osjetno je zaostajala za onom u razvijenim zemljama. Nove industrije, osobito finalnih proizvoda, napredovale su u povoljnijim uvjetima. Drvna industrija je, ostajući glavnom izvoznom industrijom, dobila sigurno unutrašnje tržište u Vojvodini, Makedoniji i Srbiji, a hrvatska industrija je Ponovi došla u povoljniji položaj i nabavom ugljena i ruda iz Na kojim je područjima agrarna prenaseljenost Slovenije, Bosne i Srbije. bila najizrazitija? Istraži i pokušaj objasniti Obrtništvo je ostalo dobro razvijeno kao i prije 1918. uzrok tome. godine. Na proširenom i od inozemne konkurencije zaštićenom unutarnjem tržištu obrti su se mogli razvijati. Ubrzanom izgradnjom i širenjem gradova nastala je podloga za razvitak građevinskih i srodnih Hrvatska i Slavonija je industrijski bila jedno od naj- obrta, a veća koncentracija stanovništva u gradovima zaostalijih područja austro-ugarskog gospodarstva. S je utjecala na povećanje uslužnih obrtničkih struka te druge strane, u Kraljevini SHS postalo je jedno od in- jačanja trgovine na malo. dustrijski najrazvijenih. Do 1918. inozemna je industrijska roba na hrvatskom području imala slobodno Ponovi tržište. Nakon toga je njezino tržište postalo zaštićeKakav je bio položaj industrije i obrta u no od inozemne industrije. Time je hrvatska indu- međuratnoj Hrvatskoj? strija postala zaštićena na svojem području te je došla

Industrija i obrt

EKONOMIJA

Pogled na splitsku Rivu s istoka prema zapadu iz oko 1930. godine. U prvom planu vide se brodovi s voćem i autobus

Položaj hrvatskih luka i pokušaj afirmacije Splita Hrvatska je u međunarodnom prometu imala jedinu bolje osposobljenu luku u Sušaku, koji je željezničkom prugom bio povezan sa Zagrebom. Split i Šibenik su bile nedovoljno opremljene i osposobljene luke bez željezničke veze s kontinentalnim zaleđem. Njihov se položaj počeo poboljšavati nakon izgradnje željezničke pruge od Ogulina do Knina (tzv. lička pruga) 1925. godine, čime su sjeverna hrvatska područja povezana s lukama Splitom i Šibenikom. Uskotračna pruga koja je izlazila na Jadransko more kod Dubrovnika uvjetovala je relativnu važnost dubrovačke luke, ali u skromnim razmjerima. Ni u jednoj hrvatskoj luci, izuzevši Sušaka, nije bilo nijedne industrijski koncipirane dizalice. U novoj državi vlasti su nastojale afirmirati Split kao najpovoljnije položeno jadransko urbano središte. To je posebice bilo izraženo kada je Split postao središtem Primorske banovine pa mu je gravitacijsko područje prošireno s Dalmacije i na zapadnu Hercegovinu. Split je, prema popisu stanovništva iz 1931. godine, imao svega 44 000 stanovnika, po čemu je i dalje bio manje urbano središte. Ipak, u Splitu nije izgrađena nova luka, niti je znatnije proširena industrijska os-

nova s tada vodećom industrijom cementa i građevinskog materijala. Mogućnost plovidbe morem, uvozna i izvozna trgovina, sve jače luke, ribolov i turizam u primorskim naseljima potaknuli su snažniji gospodarski razvi- 249 tak priobalja. Unutrašnji se pomorski promet povećao od 1,4 milijuna tona 1925. na 2,4 milijuna tona 1929. godine, ali je uslijed gospodarske krize 1937. smanjen na 2,2 milijuna tona. Ponovi Koje su bile glavne hrvatske luke i s kojim su se teškoćama suočavale?

Zagrebački zbor i gospodarske izložbe Nakon završetka Prvoga svjetskog rata najvažnija je hrvatska gospodarsko-informacijska institucija iz međunarodne trgovine bila Zagrebačka burza. Tada se osjećala potreba da ponuda hrvatskog gospodarstva bude izložena na jednome mjestu. U proljeće 1922. bio je organiziran prvi Zagrebački zbor nakon Prvoga svjetskog rata. Otada se Zagrebački zbor održavao svake godine u proljeće, a na jesen od 1926. godine. Nakon Drugoga svjetskog rata Zagrebački zbor je prerastao u Zagrebački velesajam.

3. poglavlje

Zagrebački zbor (velesajam) 1927. godine

250

Promjene u gospodarstvu prije i za vrijeme Banovine Hrvatske

Iako su Vinkovci bili glavno središte željezničkog prometa na hrvatskom prostoru, izgrađene su nove željezničke pruge, poput dionice Koprivnica-Varaždin 1937. godine kojom je skraćen put za izvoz hrane iz Slavonije u Njemačku nakon što je ona, ZANIMLJIVOST pripojenjem 1938. Republike Austrije, postala suU monarhističkoj Jugoslaviji poznata je korupcija iz 1920-tih sjed Jugoslaviji. U zemlju su zajedno s njemačkim godina kada je osobito Rade Pašić, sin jednog od vodećih kapitalom počeli dolaziti njemački gospodarski političara i povremeno predsjednika vlade Nikole Pašića, stručnjaci. Uz suradnju Nijemaca počela se graditi bio upleten u razne korupcijske afere, ukupno njih dvadeluka Ploče u dolini Neretve. Cilj je bio olakšati izvoz setak. Među najpoznatijim aferama bila je ona vezana uz boksita morem u glavnu njemačku luku Hamburg nabavu šećera, potom Bečka afera (naoružanje i oprema gdje se prerađivao u aluminij potreban za izgradnju za vojsku), afera Omnium Serb (izgradnja tvornice oružja), zrakoplova. afera Teokarević (prozvana po poslovnom čovjeku kojemu Izbijanjem Drugoga svjetskog rata nastupile su velije ministar pravde Lazar Marković omogućio da na temelju ke promjene u unutrašnjoj i vanjskoj politici zemlje. lažnog uvjerenja dobije golemu odštetu od države, a da nikad nije kažnjen unatoč jasnim dokazima jer ga je zaštitila Sirovine za razvijenu tekstilnu industriju u Banovinjegova Narodna radikalna stranka), Stočna afera (glavni ni Hrvatskoj nije više bilo moguće nabavljati iz dosudionik Rade Pašić), zloupotrebe u vezi s obveznicama tadašnjih izvora u inozemstvu, pa je Jugoslavija ušla ratne štete (glavni sudionik ministar financija Milan Stojau gospodarske pregovore sa SSSR-om želeći nabaviti dinović). Rade Pašić i Milan Stojadinović bili su umiješani potreban pamuk i naftu. Na drugoj strani izvozilo se i u aferu kada je češka tvrtka Adamstal sanirala željeznički iz Banovine Hrvatske u Njemačku sve za što je ona vozni park u Kraljevini SHS, ali nije mogla naplatiti novac za bila zainteresirana. Vodeću ulogu u tom izvozu imaučinjeni posao, jer je isplatu odugovlačio ministar pokušavši le su organizacije Hrvatske seljačke stranke, odnosno dobiti mito. Bila je poznata i tzv. Našička afera, vezana uz poduzeće Našičko ribnjačarstvo i vođenje paralelnih poslov- ustanove pod njenim nadzorom. Izuzetno je važna bila Gospodarska sloga kojom je u okrilju hrvatskog nih knjiga. Korupcija je bila posebno raširena i u redovima činovništva na lokalnoj razini. seljačkog pokreta od 1935. organiziran gospodarski Zašto je bio važan Zagrebački zbor?

EKONOMIJA Smjesti u prostor i vrijeme

Vinkovci kao važno željezničko čvorište između dva svjetska rata

Objasni uzroke i posljedice Istraži uzroke i posljedice agrarne prenaseljenosti u svom zavičaju u međuratnom razdoblju.

Prepoznaj promjene Pronađi uz pomoć nastavnika podatke i povijesne izvore iz zavičajne povijesti koji govore o gospodarskim prilikama u međuratnom razdoblju.

251

3. poglavlje

2. UTJECAJ I POSLJEDICE VELIKE GOSPODARSKE KRIZE Nakon Prvoga svjetskog rata nije bila uspostavljena ni politička ni gospodarska ravnoteža u svijetu, a još je manje postojala solidarnost. Nekoliko godina bilo je dovoljno da izbije najveća krize u dotadašnjem kapitalističkom svijetu. Zbog nemogućnosti stabilizacije političkog života u Europi napetosti između pojedinih država tražile su stalne pregovore. Pritom se nisu nalazila prava rješenja, jer, izuzevši kredite s visokim kamatama, nije bilo druge materijalne pomoći državama u krizi. Sve je to jačalo nesklad u području gospodarstva, stvarajući nestabilno i političko i društveno ozračje koje je osobito pogađalo srednji građanski sloj. Na jednoj strani nekoliko je bogatih država proizvodilo i pokušavalo naći tržište za svoje proizvode. Na drugoj strani su bile države čije je stanovništvo imalo sve manju kupovnu moć. Je252 dan od uzroka Velike gospodarske krize nakon Prvoga svjetskog rata bio je što se u SAD-u proizvodilo više robe nego što je američko tržište tražilo. Skladišta su se punila robom koja se nije mogla prodati. Stvaranju osnovice da u Americi izbije kriza pogodovala je sve lošija gospodarska situacija u Europi koja je bivala sve slabiji kupac američke robe i korisnik američkih bankarskih zajmova. U takvim okolnostima, uslijed drastičnog pada vrijednosti dionica, dogodio se 25. listopada 1929. slom njujorške burze. Ovaj je događaj, poznat kao Crni petak, označio početak Velike svjetske gospodarske krize, dotad najveće. Mnogi dojučerašnji bogataši postali su vrlo brzo siromasima. U dva tjedna vlasnici vrijednosnih papira izgubili su više od 30 milijardi tadašnjih dolara (danas bi to bilo oko 450 milijardi). Kriza se ubrzo počela širiti iz bankarstva na ostala područja gospodarskog života. Mnoge tvornice nisu mogle plaćati svoje radnike, niti kupovati sirovine, pa su pale u stečaj, što je rezultiralo masovnim otpuštanjima radnika. Trgovine su zatvarane, a propadale su i banke jer njihovi dužnici nisu mogu vraćati ni dugove ni kamate. SAD je zahvatio val samoubojstava, posebice među menadžerima i bankarima. Gospodarski slom u SAD-u banke su pokušale ublažiti povlače-

njem američkih investicija iz Europe, što je imalo katastrofalne posljedice na europsko gospodarstvo koje je poklopio krizni val. Najžešće je pogodio Njemačku i stvorio preduvjete za dolazak Adolfa Hitlera na vlast.

Izbijanje Velike svjetske krize Sjedinjene Američke Države izašle su kao glavni pobjednik iz Prvoga svjetskog rata. Gotovo sve zlatne rezerve Europe postale su svojina američkih banaka, a to je toj velikoj državi pružilo mogućnost da nudi svijetu svoj skupi kapital. SAD je također Europi nudio svoje industrijske proizvode, osobito automobile. Kao novi ponuđači jeftine robe pojavili su se i Sovjetska Rusija/SSSR s drvom i Kanada sa žitom. Pokušaji dogovaranja (karteliziranja) određenih privrednih grana rijetko je kada prelazilo državne okvire, a ako bi

Mnoštvo na križanju Wall Street i Broad Street u New Yorku nakon sloma njujorške burze 1929. godine

EKONOMIJA

Ljudi okupljeni ispred Banke Sjedinjenih Država, velikoga privatnog njujorškog novčarskog zavoda koji je propao 1931. godine, nakon što su štediše pohrlile povući novac Dorothea Lange, Majka migrantica. Fotografija, zavedena u evidenciji Kongresne knjižnice pod naslovom Osiromašeni berači graška. 32-godišnja majka sedmero djece. Nipomo, Kalifornija, prikazuje Florence Owens Thompson, a načinjena je u ožujku 1936. Fotografija je izrasla u simbol Velike gospodarske krize. S pomoću interneta istraži okolnosti nastanka fotografije te sudbinu Florence Owens Thompson. Razmisli zašto je fotografija izrasla u simbol velike gospodarske krize.

IZVORI

O crnim danima na njujorškoj burzi, početku gospodarske katastrofe na Wall Streetu, izvještavao je iz dana u dan u listopadu 1929. dopisnik Wolffove telegrafske agencije: New York, 24. listopada (W. T. B.). Nakon neredovitog otvorenja, koje je ipak zbog snažne intervencionističke aktivnosti haussiera [špekulant na porast tečajeva] upućivalo na nešto čvršću situaciju, danas je u Wall Streetu došlo do takva pada tečaja kakav se još nikada nije zbio. Nalozi za prodaju dolazili su iz svih dijelova zemlje, a i inozemstva. Zbog takvog prenaglog prometa gubitak je na reprezentativnim vrijednosnim papirima iznosio do 50 dolara... New York, 25. listopada (W. T. B.). Na Wall Streetu se poslovalo cijelu noć od četvrtka na petak. Tisuće prozora nebodera, iza kojih je radilo oko 60 000 ljudi, bilo je rasvijetljeno, u svim je okolišnim hotelima bujao život. Na ulicama se još uvijek skupljaju ljudi. Očekivanje smirenja burze u petak posljedica je plana što su ga izradile istaknute banke... Kad su oko podneva posjednici vrijednosnih papira počeli realizirati papire i tako potaknuti baissu, postignuti su dobici naskoro opet bili izgubljeni. New York, 26. listopada (W. T. B.). U uredima burzovnih mešetara tekli su uzbudljivi prizori. Mnogi su špekulanti, osobito žene, padali u nesvijest, saznavši da su izgubili svoj kapital. Neprestano su se ponavljali prizori provale bijesa i očaja. Već se i u oglasnom dijelu novina zamjećuje burzovni slom. Ljudi, koji su još jučer bili milijunaši, nude na prodaju luksuzne automobile najskupljih inozemnih maraka i skupocjeni nakit. Zalogoprimci su u cijelom New Yorku pravili tako dobre poslove kao nikad dosad, a osobito su se u kazališnoj gradskoj četvrti jedva mogli oprijeti navali tražitelja novca. (Martin Wein, Dođoh, vidjeh, zapisah, Zagreb 1966., 346)

do toga i došlo, bilo je to na štetu proizvodnje malih država. Gospodarstvo SAD-a je do 1929. bilo stalno u usponu i činilo se da ništa ne može zaustaviti daljni rast i blagostanje. No opasnost je ležala u neskladu između proizvodnje i potrošnje. Roba se gomilala u skladištima, a pretjerana proizvodnja je djelovala na tržište, pa su cijene robe počele strahovito padati, zaustavljajući proizvodnju i utječući na pad vrijednosnih papira. Ova se kriza naglo proširila na sve gospodarske grane. S industrije prešla je na bankarstvo, zatim na poljoprivredu, trgovinu, promet, građevinarstvo i turizam. Postajući sveopća, umrtvila je cijeli gospodarski život u Americi. Umjesto pune zaposlenosti kakva je vla- Kako su se ponašali ljudi kada su saznali za pad cijene dala u SAD-u do 1929 godine, 1932. je već bilo šest dionica?

253

3. poglavlje milijuna nezaposlenih, a 1933. je oko 26 milijuna nezaposlenih ljudi lutalo Amerikom i gladovalo. Vlada SAD-a nije se snašla u tim prilikama. Smatrajući da su poljoprivrednici najugroženiji, počela je otkupljivati žito po određenim cijenama, te ga stavljala u skladišta. No kriza nije prestajala i na kraju je to žito nakon nekoliko godina čuvanja istrunulo. Slično je bilo s pamukom s američkoga juga. Ekonomski emigranti bez posla protjerivani su u matične zemlje, pa se tako tih godina vratilo i u Jugoslaviju nekoliko tisuća hrvatskih ljudi, iscrpljenih krizom i glađu. Ponovi Na koji je način vidljiva pojava Velike gospodarske krize u SAD-u?

Širenje Velike svjetske krize Svjetski se gospodarski sustav do 1929. zasnivao na 254 neograničenom optimizmu u kojem nikakve političke kočnice nisu ograničavale proizvodnju, a to je povećavalo rizik pretjerane proizvodnje. U želji za rasprodajom zaliha nagomilanih velikom proizvodnjom, banke su davale kredite privatnim osobama.

U reklamnim kampanjama poticalo se potrošače da odmah kupuju što više proizvoda, a to je opteretilo kućne proračune. Kada su banke smanjile ponudu kredita, to je odmah utjecalo na kupovnu moć stanovništva, što se odrazilo na pad potrošnje. Zbog toga su se nakupljale zalihe neprodane robe i rušile cijene. Svjetska kriza se najprije prelila na države iz kojih se SAD opskrbljivao sirovinama. Siromašna Latinska Amerika je dodatno osiromašila. U nesmiljenoj borbi za kapital i tržišta čak su i velike države gubile bitku, a osobito su bile pogođene one koje su se bavile monokulturom. U Brazilu su bacali kavu u more, a na Kubi, koja je bila specijalizirana za proizvodnju šećera, prešlo se radi nabave hrane na naturalnu privredu te se nudio šećer za brašno. Cijeli dotadašnji robnonovčani sustav svijeta naglo se urušavao. Gospodarski slom u SAD banke su pokušale stabilizirati povlačenjem američkih investicija iz Europe, što je imalo katastrofalne posljedice na europsko gospodarstvo koje je poklopio krizni val. Osim povratka kapitala u SAD, smanjio se i američki izvoz, a k tome su u Americi uvedene i visoke carinske pristojbe. Europsko je gospodarstvo bilo pogođeno krizom tek 1931., jer je trebalo proteći vrijeme dok učinci krize nisu oslabili države. To je posebno bilo vidljivo stečajem jedne velike austrijske banke. Slijedio je stečaj njemačkih banaka. Od sredine 1931. kriza se širila u

ZANIMLJIVOST Američki diplomat i ekonomist John Kenneth Galbraith opisao je u knjizi Doba neizvjesnosti (Zagreb 1981., 229) „crni četvrtak“ 24. listopada 1929. godine, dan kad se dogodila velika rasprodaja dionica na njujorškoj burzi, što je bio uvod u njezin slom: Posljednjih nekoliko dana prije toga promet na burzi bio je slab, mlitav. Toga jutra (24 listopada 1929.) odjednom je izbila velika, neobuzdana, neobjašnjiva, bezglava panika: svi su se htjeli otarasiti svojih dionica, svi su ih htjeli prodati. Panika se sručila na njujoršku burzu olujnom snagom, poput divlje, nezaustavljive bujice. Mašinerija burze naprosto joj se nije mogla prilagoditi. Panika je bila brža od telegrafske trake kojom su se istodobno na stotine mjesta javljale promjene burzovnih tečaja. Ljudi uzduž i poprijeko Amerike nisu mogli dokučiti što se zapravo zbiva u Wall Streetu [njujorškoj burzi]. Znali su samo da su ili već upropašteni ili će, ako ne požure, uskoro biti upropašteni, pa su zato prodavali, prodavali, bezglavo prodavali svoje dionice koje su imali. U zgradi burze buka je bila zaglušna, a napolju se okupila golema masa, jer se u New Yorku proširila glasina da se ruši kapitalizam i ljudi su došli da to vide. Za svaki slučaj pozvana je policija: možda burzovni mešetari i bankari podivljaju, možda će ih trebati silom smiriti. Na fasadi jedne od visokih zgrada pojavio se neki radnik da nešto popravi, a gomila na ulici je pomislila da je to neki samoubojica i nestrpljivo čekala da vidi kako će skočiti. Oko podne je uprava burze zatvorila galeriju za publiku. Ono što se događalo u burzi bilo je previše sramotno da bi to itko nepozvan smio vidjeti. Jedan od gledalaca bio je Winston Churchill. Prema danas etabliranom i (ruku na srce) pojednostavljenom gledanju – uzrok svega onoga što se dogodilo tih dana bijaše njegova odluka od 1925. (tada je bio britanski ministar financija) da funtu vrati na zlatni standard i ono što je iz te odluke neposredno proizišlo: spašavanje Britanije niskim kamatnim stopama i laki krediti u New Yorku. Bilo bi dobro kad bismo mogli vjerovati da je Churchill došao toga dana na Wall Street zbog svjesne odluke da vidi posljedice svojih djela ili zbog toga što ga je grizla savjest, ali on se toga dana ondje našao sasvim slučajno.

EKONOMIJA

Suvremena karikatura vrlo je slikovito prikazala gospodarsku krizu koja je zahvatila cijeli svijet

Veliku Britaniju, a krajem godine i na druge države. Velika gospodarska kriza je u svim pogođenim državama stvorila neviđenu bijedu velikih razmjera. Najžešće je pogodila Njemačku, u kojoj je krizna situacija pomogla jačanju nacista na izborima i omogućila dolazak Hitlera na vlast. U Italiji je navela Mussolinija da potraži kolonije koje bi se mogle nastaniti Talijanima, u Velikoj Britaniji je učvrstila potporu Konzervativnoj stranci, a u Francuskoj pridonijela nestabilnosti vlade te produbila podjele u francuskom društvu u kojem su ojačali komunisti. Ponovi Kako se velika gospodarska kriza širila na područja izvan SAD-a?

Američki način izlaska iz krize - New Deal Vodstva država i poduzeća diljem svijeta bila su zbunjena Velikom gospodarskom krizom. U većini država pogođenih krizom glavnina stanovništva bavila se poljoprivredom, što je ipak omogućilo seoskom stanovništvu da ne umre od gladi. Siromašnim građanima pomagale su dobrotvorne udruge povremenom milostinjom te su tako mogli malo lakše podnijeti najteže udare krize. Primjena gospodarskog protekcionizma bila je kratkog daha, jer nikada se nije moglo znati kada i gdje će

Karikatura iz 1934. o New Dealu. Obraćajući se liku s pregačom koji predočava Kongres, Franklin Delano Roosevelt, koji u ruci drži torbu na kojoj piše Lijekovi New Deala, kaže: “Jasno, možda ćemo morati promijeniti lijek ne bude li rezultata”. Pacijent je Ujak Sam, utjelovljenje Sjedinjenih Američkih Država. Rooseveltu su dali nadimak “doktor New Deal”, prema njegovu programu kojim je kanio izliječiti ekonomske i političke boljke države. New Deal je inače izraz koji označava ponovno dijeljenje karata, a Roosevelt ga je prvi put upotrijebio u predsjedničkoj kampanji 1932. godine. U svojim se reformama oslanjao na skupinu ekonomista i pravnika koje je prozvao trustom mozgova

se posve urušiti gospodarski sustav. U SAD su isprva bili protiv miješanja vlade u gospodarstvo. Tamošnje su vlasti mislile da će se kriza riješiti sama od sebe, ali to se nije dogodilo. Američki predsjednik Herbert Hoover pokušao je uvjeriti proizvođače da je situacija povoljnija nego što je zaista bila jer je mislio da će tako zaštititi radna mjesta. No to nije bilo rješenje za krizu. Rješenje za krizu u SAD-u pronašao je novi predsjednik Franklin Delano Roosevelt koji je zajedno sa svojim ekonomskim stručnjacima osmislio niz reformi nužnih za izlazak iz krize. Radilo se o programu poznatom pod nazivom New Deal („novo dijeljenje“) koji se počeo primjenjivati od ožujka 1933. godine. Vlada je provela reforme na gospodarskom i socijalnom polju koristeći se moralnom i materijalnom snagom države i velikim ovlastima. Uz pomoć tvorničara kojima su nametnute porezne obveze, programom New Deal započelo je financiranje javnih radova, oso-

255

3. poglavlje UREĐENJE GOSPODARSTVA

ZAPOŠLJAVANJE

• uvjeti poslovanja

• javni radovi za mlade

• uvjeti rada radnika

• plaćanje javnih radova za odrasle

• sindikati

NEW DEAL

INDUSTRIJA I POLJOPRIVREDA

1933. - 1935.

• novčane reforme • pomoć farmerima • narudžbe za potrebe javnih radova

bito izgradnja cesta i regulacija rijeka. Plaće na ovim poslovima bile su jako male, često čak samo hrana i prenoćište, ali je to pomoglo nezaposlenima da prežive, a pomalo je i industrijska proizvodnja počela oživljavati. Uvedeno je i socijalno osiguranje radnika i počela se voditi briga o socijalno nezbrinutim starcima. Poljoprivrednicima su ponuđeni jeftini krediti da 256 bi oživjela proizvodnja. Sve u svemu država se umiješala u sve grane ekonomsko-socijalnog života, što je znatno promijenilo shvaćanje o njezinoj ulozi. SAD se od 1934. počeo oporavljati zahvaljujući izgradnji zemlje, a stečeno je ogromno iskustvo o povezanosti kapitala i rada te o zadaći države koja se mora brinuti o socijalnoj sigurnosti građana. Ponovi U čemu je važnost države pri izlasku iz krize?

Europski načini izlaska iz krize Europa je vrhunac krize dosegla 1933. godine. Brojni pokušaji u pojedinim zemljama da se stanje normalizira, obično nisu bili uspješni. Opseg svjetske trgovine padao je sve do 1933. i nije bilo moguće pronaći uspješan mehanizam da se zaustavi kriza. Godine 1933. u Njemačkoj je bilo 6 milijuna nezaposlenih ili 44,7 % registriranih radnika. U toj je zemlji kriza postala politički opasna, jer su očajni ljudi smatrali da je za krizu kriv svjetski poredak koji je zakazao i da treba budućnost graditi na nacionalnom ekspanzionizmu

POMOĆ SIROMAŠNIMA • nepovratna pomoć malim posjednicima • pomoć umirovljenicima, siromašnima i nezaposlenima

Shematski prikaz programa američkog predsjednika Franklina D. Roosevelta za izlazak iz gospodarske krize, tzv. New Deala

ili, u najboljem slučaju, na bilateralnom dogovaranju između pojedinih država. Tako su postupile Njemačka i Italija. Adolf Hitler je iskoristio krizu kako bi došao na vlast. Utjecao je na obustavu plaćanja ratne odštete i napao međunarodni plan plaćanja reparacija prema kojemu bi Nijemci punih šezdeset godina trebali svake sekunde plaćati 80 zlatnih maraka za rat, za koji prema njemačkom mišljenju nije bila kriva isključivo Njemačka. Činjenica je kako je u Europi kriza imala katastrofalne razmjere i trajala je još tijekom 1934. godine jer niti jedna država nije raspolagala mehanizmima kakve je na raspolaganju imao predsjednik SAD-a. I dok je većina država pokušala izlaz iz krize pronaći oponašajući SAD, u Njemačkoj, Italiji i Japanu nezaposlenost je smanjivana razvijanjem ratne industrije. Pod utjecajem bijede, nacionalsocijalizam na čelu s Hitlerom sve je više jačao i njegova je stranka počela pobjeđivati na izborima. I Mussoliniju u Italiji je kriza dobro došla. I on je energiju masa usmjerio prema ekspanzionističkim planovima širenja Italije na prostore nekadašnjeg Rimskog Carstva. Napad na Etiopiju bio je prvi potez u dugoročnom planu širenja. Slično je postupio i Japan pripremajući se za napad na Kinu. U Jugoslaviji se također mnogo pisalo o krizi i u njoj se oponašao američki sustav. Prvi put su organizirani javni radovi i gradnja riječnih nasipa, a počela se evidentirati i nezaposlenost kao opasni društveni fenomen. No društveni odnosi u zemlji rušili su uspješnost ovakvih napora. Kriza je ostavila neizbrisive posljedica na društveno i političko kretanje u gotovo svim zemljama svijeta. Na

EKONOMIJA

257

Radnik traži posao u Njemačkoj. Na plakatu piše: Angažirajte me! Tražim posao svake vrste, a naviknut sam na valjan i intenzivan rad. Tečno vladam francuskim, nizozemskim, ruskim, poljskim, njemačkim i engleskim. Dobro sam upućen u hotelsku i restoransku branšu. Imam dobre preporuke i referencije

Radnik traži posao u Engleskoj. Na plakatu piše: Znam tri zanata. Govorim tri jezika. Borio sam se tri godine. Imam troje djece, a nemam posla tri mjeseca, no želim samo jedan posao. Usporedi ovu i prethodnu ilustraciju.

primjer, kako bi riješila krizu, Kraljevina Jugoslavija je kao pretežno agrarna zemlja sklopila trgovački ugovor s Hitlerovom Njemačkom, koja je iz Jugoslavije nabavljala rude, žito, stoku, ali i radnu snagu, iako je to bilo protivno politici koju je Jugoslavija dotad vodila. Do nove krize, ali ne tako velikih razmjera, došlo je i 1937. godine. Ona nije zahvatila sve zemlje, a nije pogodila države koje su radi izlaska iz krize nacionalno gospodarstvo usmjerile u naoružavanje.

Ponovi Siromasi u londonskom Convent Gardenu u travnju 1929., pola godine prije sloma njujorške burze

Kako su europske države izlazile iz krize?

3. poglavlje

SSSR i Velika svjetska kriza Velika svjetska kriza nije zahvatila SSSR jer ova velika zemlja nije bila uključena u svjetsku trgovinu na standardan način, a osobito što ekonomska moć nije bila koncentrirana u bankama niti u vrijednosnim papirima. Boljševici su bili silno ponosni što njih nije zahvatila kriza, te su i vrlo sumnjive radne pobjede iskazivali kao veliki domet jedine socijalističke zemlje svijeta. Pod utjecajem takve propagande zabilježen je čak prijelaz nezaposlenih američkih radnika u SSSR. No umjesto dobrog života dobili su male plaće i bili suočeni s općim siromaštvom zemlje koja je forsirala samo krupnu industriju, zapostavljajući standard običnih ljudi. Ponovi Zbog čega kriza nije pogodila SSSR?

258

Utjecaj velike gospodarske krize na gospodarstvo hrvatskih zemalja Nakon Prvoga svjetskog rata nastupila je najveća ekspanzija banaka i štedionica na hrvatskom prostoru, ali je uspon trajao kratko jer se slom bankarskog sustava dogodio u vrijeme Velike gospodarske krize. Kraljevinu Jugoslaviju sveopća je kriza zahvatila u jesen 1931. godine, nakon što je Prva hrvatska štedionica u Zagrebu obustavila na svojim šalterima isplate štednje. Treba reći da je već 1926. na našem području zabilježena agrarna kriza koja je uvjetovala niske cijene poljoprivrednih proizvoda. Iz Prve hrvatske štedionice kratkoročne zajmove su naglo povukle po jedna austrijska i češka banka, a Narodna banka Jugoslavije nije htjela pomoći. Intervenirala je tek onda kad je Štedionica već rasprodala dio svoje imovine, te povukla u propast i velik broj tvornica i rudnika. Razlozi tako kasnog dolaska krize u Jugoslaviju leže u tome što je strani kapital našao utočište u Jugoslaviji koja

Zgrada Prve hrvatske štedionice u Zagreb oko 1931. godine. Vlada Kraljevine Jugoslavije je početkom 1931. donijela Zakon o novcu koji je označio daljnje jačanje središnjeg (beogradskog) državnog bankarstva, a slabljenje drugih novčarskih zavoda. Štedionica je 1934. izradila program sanacije, ali je morala rasprodati svoja građevinska zemljišta. Prestala je i financirati industriju u Hrvatskoj. Tijekom Drugoga svjetskog rata novčano je podupirala velika poduzeća u tvorništvu, trgovini i obrtu te upisala velike državne zajmove

je pod Aleksandrovom diktaturom bila dosta sigurna zemlja, bez štrajkova. Izlaz iz gospodarske krize bio je povezan s izlaskom iz političke krize. Bez hrvatske gospodarske samouprave svi su se gospodarski problemi rješavali u ministarstvima u Beogradu, a ona nisu bila učinkovita. Na polju socijalne politike smanjena su radnička prava te plaće činovnika i namještenika za 10-20 %, što je dodatno otežalo izlaz iz krize jer ubrzo gotovo nitko nije imao novca. Istovremeno je državna uprava postala sređenija i moglo se točno pratiti koliko je na kojem području bilo trgovina i obrtničkih radnji. Trgovina i obrt potpadali su pod obvezu udruživanja i plaćanja poreza. Evidencijama se nastojala spriječiti pojava ilegalnog rada za kojim su posezali nezaposleni radnici i obrtnici čiji je broj rastao. Teška gospodarska situacija povećala je broj iseljenika iz svih hrvatskih krajeva. No u međuvremenu se pogoršala ekonomska situacija u europskim i prekomorskim državama pa se dio hrvatskih iseljenika počeo vraćati. Ponovi Kako se na hrvatskom prostoru odvijala kriza?

EKONOMIJA IZVORI

Glasoviti ekonomist John Maynard Keynes zapisao je o kraju sustava slobodne konkurencije: Ratno iskustvo u konkurenciji socijalizirane proizvodnje pobudilo je u pojedinim promatračima optimističko razmišljanje o tome da se ona ponovi i u mirnodopskim uvjetima. Ratni socijalizam nesumnjivo je doveo do proizvodnje bogatstva na nivou mnogo većem nego u miru. (…) Svijetom se ne upravlja tako da se privatni i društveni interesi uvijek poklapaju. Mnoga od najvećih ekonomskih zala našeg vremena plod su rizika, neizvjesnosti i neznanja. (…) Otuda je krupni biznis često lutrija i ogromna je nejednakost u raspodjeli bogatstva; isti čimbenici su uzrok i nezaposlenosti. (…) Ipak, rješenje je izvan djelovanja pojedinca. (…) Smatram da bi lijek za ove probleme dijelom trebalo tražiti u svjesnoj kontroli valute i kredita od strane središnje institucije… štednju i investicije bi trebalo regulirati. (…) Ne slažem se da bi ove stvari trebalo sasvim prepustiti rizicima privatnih mišljenja i privatnog profita. (…) Još ne igramo na novu melodiju. Ali promjena je u zraku. (John Maynard Keynes, The End of Laissez Faire, London 1927., 5, 39, 47-49, 52-53).

John Maynard Keynes (1883. – 1946.), jedan od najistaknutijih ekonomista s početka 20. stoljeća. Unatoč dubinskom razumijevanju ekonomskih procesa, ipak nije posjedovao jednak uvid kad je bila riječ o financijskim tržištima. Bio je djelatan ulagač na burzi, ali mu odabir dionica i valuta nije donosio osobit dobitak. Štoviše, pretrpio je težak udarac u slomu burze 1929. godine. U 1930-im godinama okrenuo se dugoročnom ulaganju u dionice te ih je držao na neodređeno vrijeme. Dobitak mu se tada poboljšao. Na vrhuncu, 1936. godine, imao je uloženo više od 26.000 funti, što bi danas odgovaralo iznosu od 23 milijuna dolara.

Objasni uzroke i posljedice

Prepoznaj promjene

Navedi i objasni uzroke i posljedice pomoću kojih ćeš analizirati odjek Velike gospodarske krize u SSSR-u.

Izradi tablicu u kojoj ćeš prikazati rješenja izlaska iz gospodarske krize u SAD-u, Njemačkoj, Italiji, Velikoj Britaniji i Francuskoj. Na kraju procijeni utjecaj i posljedice tih rješenja na društvo i razvoj gospodarstva u promatranim zemljama.

Smjesti u prostor i vrijeme Izdvoji događaje pomoću kojih ćeš prikazati početak izbijanja Velike gospodarske krize i njezino širenje u europskim zemljama. Događaje upiši na lentu vremena. Za svaki događaj pronađi fotografiju koja ga opisuje.

Sagledaj prošlost Potraži povijesni izvor pomoću kojeg ćeš prikazati utjecaj i/ili posljedice gospodarske krize u svom zavičaju. Napiši kratak sastavak u kojem ćeš obrazložiti svoj izbor.

Usporedi i zaključi Osmisli vlastiti idealan plan izlaska iz gospodarske krize za hrvatske zemlje u međuratnom razdoblju. O planovima raspravite na satu.

259

3. poglavlje

3. DRUGI SVJETSKI RAT — EKONOMIJA RATA I TOTALNI RAT Izbijanjem Drugoga svjetskog rata tvornička je proizvodnja u razdoblju od 1939. do 1941. doživjela procvat u zaraćenim državama Europe. Tada su u gospodarskom smislu najvažnije bile Njemačka, Velika Britanija i SSSR. Nakon 1941. od ključne je važnosti bio ulazak SAD-a u rat i preusmjeravanje američkoga gospodarstva na ratne napore. Treba pritom imati na umu da je, osobito s Drugim svjetskim ratom, povezana i pogrešna predodžba raširena u zapadnom svijetu o tome kako je rat dobar za gospodarstvo. Iako se na prvi pogled može činiti kako rat ima povoljan učinak na ekonomiju države koja se za njega priprema, tri su ključna razloga zašto nije: povećanje poreza, 260 smanjivanje potrošnje u drugim područjima, povećanje državnog duga. Ponovi Razmisli i odgovori na koje se tvrdnje pozivaju pobornici mišljenja kako je rat dobar za ekonomiju. Uz pomoć interneta istraži što je to zabluda razbijenog prozora.

Ratna ekonomija u Europi

Uoči 1941. godine Njemačka nije zbog ekonomske strategije temeljene na munjevitom ratu još mobilizirala svoju ekonomiju za dugotrajan i totalni rat. Totalni rat je rat koji se vodi svim raspoloživim sredstvima te cjelokupnim ljudskim i materijalnim sredstvima sukobljenih strana te se u njemu gube razlike između vojnika i civila. Takav način sveobuhvatnog podređivanja države, politike, ljudi i gospodarstva ciljevima rata prvi je 1935. godine izložio njemački general Erich Ludendorff u knjizi pod naslovom Totalni rat. Nakon toga je uslijedila potpuna ratna mobilizacija. U isto je vrijeme bruto društveni

proizvod (BDP) pao s 55 % na 38 %, a proizvodnja oružja i osnovne industrije koje su bile u funkciji rata doživjele su rast s 30 % 1939. na 45% 1942., odnosno na 61 % 1944. godine. Proizvodnja oružja se u Njemačkoj udvostručila u samo dvije ratne godine. Njemačka je na okupiranim područjima organizirala eksploataciju dobara. Ta su područja dala 20 % proizvodnje koksa, odnosno 25 % čeličnih ploča, oko petinu kamiona, 25 % obuće te 40 % odjeće. Za jačanje gospodarskih aktivnosti brutalno je iskorištavana besplatna radna snaga dobivena robovskim radom u brojnim koncentracijskim logorima. Osim toga, u Njemačkoj je 1944. godine radilo više od 9 milijuna stranih radnika, koji su činili 30 % radne snage u industriji, odnosno 35 % u industriji oružja. Njemačka je tek sredinom 1943. prešla na ekonomiju totalnog rata. Ranije to nije dolazilo u obzir jer bi prelazak na potpuno vojno gospodarstvo značio odustajanje od proizvodnje mnogih osnovnih namirnica i mogao bi izazvati nezadovoljstvo ljudi. Povratak na staro nije bio moguć pa je do kraja 1944. gotovo cijelo njemačkog gospodarstvo bilo podređeno vojnoj proizvodnji. Porastom vojne proizvodnje prekinuta je proizvodnja roba za široku potrošnju, što je izazvalo oskudicu i otežalo položaj civilnog stanovništva. Oskudica je bilo i u drugim zaraćenim državama poput Velike Britanije, ali one svoje gospodarstvo nikada nisu podredile vojnim potrebama u mjeri kako je to bilo provedeno u Njemačkoj. Kako se rat približavao kraju, tako je savezničko zrakoplovstvo sustavno uništavalo industrijsku i drugu infrastrukturu u Njemačkoj, što je uzrokovalo potpuni slom njemačkoga gospodarstva ubrzavši i njegov vojni slom. Hrane je bilo sve manje pa je provedena drastična racionalizacija opskrbe stanovništva. Usprkos tome Njemačka nije povećavala porez na dohodak koji je 1941. iznosio 13,7% i bio je znatno niži od onoga u Velikoj Britaniji gdje je bio 23,7%.

EKONOMIJA

Postavljanje temelja za podmornički bunker Valentin u Bremenu. Bunker je građen od listopada 1943. do ožujka 1945. prisilnim radom zatvorenika sabranih iz različitih logora. Tijekom tog vremena tisuće ih je stradalo od bolesti i pothranjenosti, nesreća i zlostavljanja. Nakon što je potkraj ožujka 1945. bunker teško oštećen u savezničkom bombardiranju, daljnja je izgradnja obustavljena

U Sovjetskom Savezu politika industrijalizacije provedena 1930-tih godina poslužila je za ratnu pripremu, no na početku rata je SSSR izgubio svoja najrazvijenija zapadna područja, koja su se našla pod njemačkom okupacijom te je na njima Njemačka uvela ratnu ekonomiju, pljačkajući i iskorištavajući resurse za vlastite potrebe. U SSSR-u je industrija oružja povećana dva i pola puta od 1940. do 1944. godine. Pritom je samo proizvodnja tenkova porasla sedam, a zrakoplova čak deset puta. Istovremeno je proizvodnja dobara za široku potrošnju pala s 40 % na približno 20 % ukupne industrijske proizvodnje SSSR-a. Država je početkom rata u kratkom roku preselila svoje industrijske kapacitete u azijski dio SSSR te sve proizvodne i ljudske kapacitete podredila ratnim potrebama, što je nosilo i silan pad životnog standarda. Velika Britanija snažno je povećala svoju industrijsku proizvodnju, primjerice aluminija za 55, a željeza za 37 posto. Broj proizvedenih zrakoplova je s oko 2800 1938. godine porastao do 1944. na više od 26 000. Proizvodnja tenkova je samo do 1942. porasla gotovo trinaest puta, dok je proizvodnja pomorskih vozila povećana šest puta između 1941. i 1943. godine. Budući da se pojavila inflacija, proveden je prijelaz na regulirano tržište te su na tržištu slobodno oblikovane cijene sada zamijenjene državno strogo kontroliranim cijenama, a uvedena je i kontrolirana opskrba namirnica. U vrije-

Djevojke iz britanske Pomoćne teritorijalne službe (ATS) u tvornici pripremaju topovske granate. Ovakav rad nije bio nimalo bezazlen jer su radnice rukovale opasnim i po zdravlje pogubnim kemikalijama. Od kordita i sumpora koji su se upotrebljavali za izradu eksplozivnog materijala koža i kosa bi požutjeli, pa su ih mnogi zvali kanarinci. Mogla se dogoditi i eksplozija, a i strojevi su bili opasni. Objasni na koji način je sudjelovanje žena u ratnim naporima podizalo njihovu samosvijest.

261

Primjer ratne proizvodnje u SSSR-u

Svoj obol u sovjetskoj ratnoj proizvodnji dale su i žene. Razmisli i obrazloži zašto je bio važan doprinos žena u ratnoj proizvodnji u Drugom svjetskom ratu. Usporedi ovu situaciju s onom u Prvome svjetskom ratu.

3. poglavlje me rata gospodarstvom je u Velikoj Britaniji upravljalo više ministarstava. Tijekom 1941. godine 200 000 žena premješteno je iz civilne u ratnu industriju. Državni intervencionizam u poljoprivredi bio je izuzetno važan jer je Velika Britanija bila ovisna o uvozu poljoprivrednih proizvoda. Dok je trajao rat, vlasti su poduzele niz inicijativa u domaćoj proizvodnji hrane te je ostvaren prijelaz sa stočarske ekonomije na gospodarstvo zasnovano na prehrambenim ratarskim kulturama, zbog čega je uvoz hrane bio prepolovljen. Ratni troškovi su od 1939. do 1944. povećani šest puta, dugovi dvadeset puta, a porezi su učetverostručeni. Ponovi Koja su osnovna obilježja ratne ekonomije u Europi? Koje su razlike uočljive među pojedinim državama? Razmisli i objasni zašto je u Velikoj Britaniji uvedeno regulirano tržište.

262

Gospodarstvo i rat izvan Europe (SAD i Japan) U Drugome svjetskom ratu utjecaj vlade na gospodarstvo u SAD-u postao je najveći do tada. Formiran je Odbor za ratnu proizvodnju koji je koordinirao sve proizvodne kapacitete SAD-a usmjeravajući ih na proizvodnju za potrebe rata, što je uglavnom završeno 1943. godine, pa je 1944. američka ratna proizvodnja dvostruko nadmašivala one Sila osovine. Na primjer, proizvođači automobila prešli su na proizvodnju zrakoplova i tenkova. Kao i drugdje, žene su se također uključile u ratnu proizvodnju. U nastojanju da se suz-

Plakat „Mi to možemo!“, oblikovan 1943. godine u nastojanju da se ojača moral američkih radnica u vezi s ratnim naporima SAD-a. Obrazloži što plakat prikazuje.

bije inflacija, stvoren je Ured za upravljanje cijenama. On je racionirao potrošačku robu, kontrolirao visine stanarina u nekim naseljima te na druge načine nastojao ograničiti porast cijena. Za razliku od SAD-a gdje je rat oživio gospodarstvo i zaustavio ekonomsku krize, u Japanu je ona prestala još 1937. godine. No tada se pojavila inflacija koja je

ZANIMLJIVOST U Drugome svjetskom ratu, još i više negoli u Prvome, od žena se u ekonomijama najvećih zaraćenih država očekivalo da podnesu znatan dio radnog tereta. U SAD-u je više od šest milijuna Amerikanki prihvatilo poslove, čime se ukupan broj zaposlenih žena povećao za 50 posto. Za razliku od toga, u Japanu ženska radna snaga u razdoblju između 1940. i 1944. nije porasla ni za 10 %. U Sovjetskom Savezu udio žena u civilnoj radnoj snazi popeo se s 41 % početkom 1940. na 53 % u listopadu dvije godine poslije. U lakšoj industriji, u kojoj su i prije pretezale, žene su tvorile 80 % radne snage. Najviše se njihov doprinos osjetio u teškoj industriji, pa su 1942. žene činile više od pola rukovatelja turbinom u elektranama te više od jedne četvrtine rudara ugljenara. Do kraja rata čak dvije petine rudara u Donjeckom bazenu su bile žene. Novačenje radne snage bilo je osobito sustavno u Velikoj Britaniji, gdje su žene u dobi od 20 do 50 godina podlijegale mogućnosti da ih se pozove u civilnu ratnu službu. Od 2,8 milijuna novih radnika tijekom rata u Britaniji žena je bilo čak 2,2 milijuna. U Njemačkoj, u kojoj je Hitler ženama radije namijenio kuhinju, unatoč tek nasumičnim pokušajima njegovih podređenika da uvedu programe novačenja radnika, broj žena među industrijskom radnom snagom povećao se s 25,2 % 1939, na 35,6 % 1944. godine.

EKONOMIJA

IZVORI

Plakat protiv crnog tržišta. Vlada Sjedinjenih Američkih Država je ovakvim i sličnim plakatima pokušavala građane odvratiti od toga da se upuštaju u nabavke i poslovanje na crnom tržištu, nakon što je 1942. uvedeno racioniranje potrošnih dobara s namjerom da se spriječi pretjerana inflacija kao posljedica nestašica. Tekst na plakatu glasi: Ubijte crno tržište svojim markicama za sljedovanje. Ne prihvaćajte racioniranu hranu, a da niste dali markice za sljedovanje. Ne plaćajte više od najviše određene cijene. Upamtite – potrebno je dvoje da se stvori crno tržište. Razmisli i objasni zašto su nastajala crna tržišta.

O racioniranju opskrbe u Japanu u svibnju 1944. svjedočanstvo pruža dnevni list Asahi: Lokalne organizacije provode raspodjelu svega, od pamučnog prediva, čarapa, toaletnog papira do popravka cipela, kišobrana i lonaca kao i svega od kupnje državnih obveznica, prikupljanja novca za poštansku štednju i osiguranje do ubiranja poreza i dostave pošte. (Conrad Totman, Povijest Japana, Zagreb 2003., 489). Kakvo je bilo stanje opskrbe u Japanu potkraj rata?

dručja bila napola spaljena, a oko 42 % industrijskih kapaciteta razrušeno, sedmina ukupnog japanskog stanovništva pobjeglo na selo gdje je bilo sigurnije. Ponovi Koja je razlika u ratnoj ekonomiji Japana i SAD-a?

Gospodarstvo NDH

Japanke u tvornici pregledavaju prazne čahure da nemaju oštećenja. Japan je još 1937. ušao u rat, no japanska vlada nije poticala žene da pristupe mobiliziranoj radnoj snazi, nego su (neudane) Japanke djelovale u raznim volonterskim udruženjima. Tek kako se rat razmahao, a osobito od 1943. godine, sve veći gubici japanskih muškaraca na bojnom polju učinili su ženski rad u tvornicama nužnim. Uz pomoć interneta istraži zašto japanska vlada nije bila sklona poticati Japanke na rad u tvornicama.

do 1941. udvostručila cijene usprkos vladinim pokušajima da se ona obuzda. Kako je rat odmicao, zavladala je velika nestašica prehrambenih namirnica te se pojavilo crno tržište pa je pothranjenost postala općeprisutna, što je pogodovalo širenju bolesti. Potkraj rata je iz sustavno bombardiranih gradova, čija su po-

Gospodarstvo NDH u potpunosti je bilo usmjereno na zadovoljavanje ratnih potreba Sila osovine, što je uvelike remetilo normalan život i razvoj gospodarstva. Tako su iz NDH jeftino izvožene rude, drvo i industrijski proizvodi. Od posebnog značenja bilo je bogatstvo boksitom, a rudnici u Dalmaciji, Hercegovini i Lici su davali oko pola milijuna tona godišnje koje je koristila Njemačka. NDH je pokrivao 40 % potreba aluminijske industrije Trećeg Reicha. S vremenom se proizvodnja boksita i željezne rudače smanjila, između ostaloga jer su na rudarska područja sve veći utjecaj imali partizani. Njemačka je iz NDH odvozila i žitarice u gotovo neograničenim količinama, a NDH je istovremeno morao uvoziti dio žitarica, na primjer kukuruz iz Rumunjske. Rat je do kraja 1941. smanjio stočni fond za 40 posto. Ustaška je vlast bila prisiljena također plaćati uzdržavanje njemačkih i talijanskih vojnih postrojbi na svom području. Vlasti NDH su u ljeto 1941. uvele novac nazvan kuna, no vrlo brzo se pojavila visoka stopa inflacije, koja je eskalirala na kraju rata. Jedan od njezinih uzroka bilo je to što je 43 % novca u prometu trošeno za uzdržavanje njemačke vojske. Procjenjuje se da je cijena hrane dostupna službenim putem porasla

263

3. poglavlje

Seljanke spremaju sijeno (fotografiju je snimio znameniti hrvatski fotograf Tošo Dabac)

Novčanica Nezavisne Države Hrvatske u vrijednosti od jedne kune. Vrijednost novčanica u optjecaju je s otprilike 6 milijardi u vrijeme osnutka države narasla na 149,5 milijardi potkraj 1944., odnosno 241 milijardu u svibnju 1945. Inflacija je prouzročila vrtoglavi porast maksimiranih cijena u trgovini na malo. Za inflaciju i nestašicu hrane ljudi su okrivljavali ustašku vladu. Pročitaj 14., 15. i 16. poglavlje knjige Rat i revolucija u Jugoslaviji 1941-1945. Okupacija i kolaboracija Joze Tomashevicha (Zagreb 2010.) te napiši sastavak o gospodarskoj ovisnosti i ekonomskim prilikama u NDH.

prisilni otkup žitarica i stoke po niskim cijenama. To je upropaštavalo seoska gospodarstva pa je dolazilo do 264 otpora seljaka koj su skrivali žita, a pojavila se čak i glad. Uz to, čitav robni promet bio je pod kontrolom ustaških povjerenika u trgovinama i poduzećima. U NDH je zbog rata, razaranja i prekida u prometu zavladala nestašica robe na tržištima, što se posebno osjetilo 1943. godine. Istodobno je cvala „crna burza“ hranom. Iako je manje od 3 % poduzeća bilo u državnom vlasništvu, NDH se zbog vojne uprave redovito upletala u rad privatnih poduzeća. Ukupno se 72 % trgovinske razmjene odvijalo s Trećim Reichom, 26 % s Italijom, a u minimalnom opsegu s Mađarskom, Slovačkom, Rumunjskom i Bugarskom. Nemali problem bio je i taj što su partizanske snage uništavale opremu u zauzetim tvornicama i pogoniUspostava željezničkog prometa kraj Kostajnice u rujnu ma, a nisu štedjele ni prometnu infrastrukturu. Par1942. godine. Željeznice su bile česta meta partizanskih tizani su u određenim razdobljima uspjeli zaustaviti napada, a napadima se otežavao promet ljudi i roba za promet između Zagreba i Rijeke, odnosno između vojne potrebe. Početkom 1942. čak je 1700 od ukupno Zagreba i Splita. Gospodarsku infrastrukturu NDH 4000 km pruga bilo uništeno ili nesigurno za promet u završnoj su fazi rata razarale i snage anglosaskog ratza 2500, a na crnom tržištu i za 9000 posto. U in- nog zrakoplovstva. dustriji su nadnice od rujna 1939. do sredine 1944. porasle osam puta, no to nije bilo dovoljno za pokri- Ponovi vanje troškova života koji su u međuvremenu porasli Na koji način je NDH pokušavala sanirati loše 60 puta. Kako bi smanjila negativne trendove, vlada stanje gospodarstva? NDH je cijene mnogih proizvoda zamrznula te uvela

EKONOMIJA

Partizanka za vrijeme žetve

Unutrašnjost središnje partizanske radionice u Kamenskom (1942.)

IZVORI

Postolarska radionica Ekonomskog odjeljenja Glavnog štaba Hrvatske (1944.)

Gospodarstvo na partizanskom teritoriju Narodnooslobodilački odbori na partizanskom teritoriju su pokušavali organizirati gospodarski život, no gospodarske su aktivnosti bile uglavnom usmjerene na potrebe partizanskog ratovanja. Vođena je politika obvezatne obrade sve zemlje, uključujući i napuštena zemljišta, organizirane su masovne jesenske sjetve, žetve i vršidbe, a u područjima bogatijim hranom skupljala se hrana za vojsku te za prehranu naroda u siromašnijim krajevima. Na primjer, početkom 1944. skupljeno je 300 vagona hrane u Slavoniji koja je otpremljena u siromašne krajeve. Narodnooslobodilački odbori organizirali su i radionice za proizvodnju poljoprivrednih sprava i alata. U Senju je organizirana proizvodnja u tvornici duhana, a u Vrbovskom proizvodnja u tvornici žigica. Uz to su na-

U siječnju 1944. iz Moslavine je Ekonomskom odjelu ZAVNOH-a upućen izvještaj o gospodarskim aktivnostima na partizanskom teritoriju: Naročito nas je zainteresiralo pitanje prebacivanja hrane. Hrane ovdje imade dosta koja stoji već spremljena, ali je samo teško pitanje prebacivanja. Pored hrane imade i sjemena, raznog alata, a postoji mogućnost i za nabavku traktora. (…) Ukoliko postoje mogućnosti za nabavu soli sa Paga, treba je što više spremiti, jer je ovdje za istu potreba velika, a treba da se istim kanalom odmah i ona prebacuje, tako da ga u što kraćem vremenu što bolje iskoristimo. Očekujemo konferenciju, pa ćemo i na njoj ova pitanja rješavati. Pokušaćemo zainteresirati drugove za pravljenje samara, jer bi se na takav način moglo mnogo lakše i pored blata i nedostatka puteva skoro iste količine hrane prebacivati kao i kolima. (Nikola Rapajić, Mira KolarDimitrijević, Kongres privrednih stručnjaka Hrvatske, Zagreb 1985., 150). Zašto je bilo važno prebacivanje hrane?

rodnooslobodilački odbori upravljali radom mlinova, ciglana, pilana, kožara i sl. U zimi 1943. i 1944. na partizanskom teritoriju u Otočcu i Čazmi organiziran je kongres privrednih stručnjaka Hrvatske koji su pokušali osmisliti širu gospodarsku aktivnost na partizanskom teritoriju. Ponovi Kako je na partizanskom teritoriju bilo organizirano gospodarstvo?

265

3. poglavlje

Ponovi Koje su najvažnije gospodarske štete bile izazvane ratom?

Smjesti u prostor i vrijeme Izradi lentu vremena u kojoj ćeš ucrtati tijek ekonomskog razvitka i same ekonomije tijekom Drugoga svjetskog rata s najvažnijim događajima.

Srušena tvornica sapuna Schicht u Osijeku nakon savezničkog bombardiranja 14. lipnja 1944. godine. Posudi knjigu Anglo-američka bombardiranja Hrvatske u Drugom svjetskom ratu Marice Karakaš Obradov (Zagreb 2008.) te otkrij pojedinosti o ovom kao i o drugim savezničkim zračnim napadima na hrvatske gradove.

266

Gospodarske ratne štete u Hrvatskoj U Drugome svjetskom ratu u Jugoslaviji su okupacijske vlasti posjekle 295 000 hektara šuma, od kojih se 175 000 ha više nije moglo obnoviti, pa su na njihovim mjestima nastale goleti ili bezvrijedne šikare. U uvjetima okupacije i ratnog pustošenja Hrvatska je pretrpjela veliku gospodarsku štetu. U industriji i rudarstvu uništeno je 1787 objekata, 83 % željezničkih pruga, potopljeno 90 % trgovačkih brodova te srušena polovica mostova. Ubijeno je preko 2,5 milijuna grla stoke, uništeno 2,7 milijun voćaka, oko 75 milijuna čokota vinove loze. Oštećeno 1,4 milijuna poljoprivrednih sprava i alata te spaljeno ili uništeno 260 000 stambenih i gospodarskih zgrada. Seljačka gospodarstva također su stradavala zbog sustavnih pljački njemačkih i talijanskih postrojbi. Njemačka je iz NDH tražila sve veći broj radnika za svoju industriju. Mnogi su hrvatski radnici bili na prisilnom ili dragovoljnom radu u Njemačkoj. Godine 1941. u Njemačkoj je radilo oko 150 000 radnika iz Hrvatske, a do kraja rata broj radnika je povećan na 220 000. Uz to, stalni ratni sukobi na svim područjima države, razaranje prometnica i gospodarskih objekata, izazvali su gospodarsku nestabilnost i paralizu svih neophodnih privrednih tokova.

Istraži povijesne izvore Koristeći dostupne izvore, literaturu i internet, istraži koje su novčanice bile u optjecaju u razdoblja NDH. Potom izradi interaktivnu prezentaciju te uključi što više slikovnih izvora. Usporedi te novčanice s današnjim hrvatskim novčanicama. O istraženom komentiraj s ostalim učenicima i nastavnikom.

Objasni uzroke i posljedice Opiši aktivnosti pojedine države koje ćeš pronaći u udžbeniku, a koje su rezultirale regionalnim i globalnim gospodarskim štetama. Izradi tablicu u kojoj ćeš za svaku zemlju i u konačnici za cijeli svijet navesti uzroke te posljedice. O rezultatima prodiskutiraj na satu s ostalim učenicima i nastavnikom.

Sagledaj prošlost Usporedi aktivnost žena u ratnoj industriji i općenito gospodarskim industrijama tijekom Drugoga svjetskog rata. Posebno istraži ulogu žena u Hrvatskoj u ratnoj industriji u istom razdoblju. Što zaključuješ s obzirom na inozemni primjer?

Usporedi i zaključi Pogledaj kratki videouradak Is War Good for The Economy? (Je li rat dobar za ekonomiju?) dostupan na https://www.youtube.com/watch?v=GNDcfzNDtjg te načini usporedbu s ratnom ekonomijom tijekom Drugoga svjetskog rata. U Vennov dijagram ucrtaj sve argumente “za” i “protiv” te zajedno s ostalim učenicima raspravi sadržaj videouratka.

EKONOMIJA

4. POSLIJERATNO RAZDOBLJE — GOSPODARSKI RAZVOJ U BLOKOVSKI PODIJELJENOM SVIJETU, GOSPODARSKE KRIZE Stvaranje svjetskoga ekonomskog sustava

valute u monetarnom sustavu. Europske države koje su bile iscrpljene ratom to su prihvatile, obvezavši se k tome ukinuti stare zaštitne carine kako bi se osigurala veća sloboda međunarodne razmjene. Time su se nakon više od tri desetljeća protekcionizma europska tržišta otvorila. Osnovna načela sporazuma iz Bretton Woodsa na snazi su i danas: slobodna međunarodna trgovina, konvertibilnost državnih valuta, pružanje međunarodne pomoći onim zemljama članicama koje imaju financijske probleme.

Svršetkom Drugoga svjetskog rata nastale su krupne promjene u gospodarstvu diljem svijeta, a temeljne odrednice tada ustrojenih promjena imaju utjecaj i na današnje gospodarstvo. Kako bi riješili poratne novčane i financijske probleme, izaslanici iz 44 države su 1944. u Bretton Woodsu (SAD), sklopili sporazum o kreiranju međunarodnog monetarnog sustava. Na osnovi toga sporazuma osnovani su 1946. Međuna- Ponovi rodni monetarni fond i Međunarodna banka za Objasni zašto je bitan sporazum iz Bretton 267 obnovu i razvoj te je definiran sustav fiksnih deviznih Woodsa te u čemu leži njegova važnost koju tečajeva, koji je bio na snazi do 1971. kada je zamije- baštinimo i danas. Što je to zlatni standard? njen sustavom fluktuirajućih deviznih tečajeva. Prema sporazumu iz Bretton Woodsa svaka je država trebala utvrditi paritet svoje valute prema zlatu, a središnja banka iz svake države članice morala je biti spremna trgovati monetarnim zlatom po fiksnoj cijeni, no izraženoj u nacionalnoj valuti. Međutim, u praksi je američki dolar bio jedina valuta koju je bilo moguće konvertirati u zlato te mjerna jedinica za sve Na Ekonomskoj konferenciji u Parizu 1947. donesen je Marshallov plan kao program američke i kanadske pomoći za oporavak Europe nakon rata. Marshallov plan bio je važan za gospodarski oporavak i razvoj zapadnoeuropskih država. Istočnoeuropske socijalističke države odbile su ga prihvatiti. Marshallov plan sastojao se od pomoći u isporuci dobara, hrane, umjetnih gnojiva, stočne hrane, poljoprivrednog oruđa itd. te zajmova za financiranje javnih investicija. Procjenjuje se da je do 1952. Zapadna Europa dobila 13,2 milijardi dolara pomoći (danas bi to iznosilo otprilike 130 milijardi dolara). Marshallov plan se pokazao vrlo uspješnim, jer je ukupna industrijska proizvodnja u zapadnoeuropskim državama do 1952. narasla za više od trećine, a poljoprivredna proizvodSa sjednice konferencije u Bretton Woodsu u srpnju 1944. nja za desetinu u odnosu na razinu prije rata.

Gospodarski razvoj tržišno orijentiranih država

3. poglavlje

268 Poster koja predočava Marshallov plan. ERP je kratica za European Recovery Program (Program europskog oporavka), što je bio službeni naziv Marshallova plana. Razmisli i obrazloži što se htjelo prikazati ovim posterom.

George Catlett Marshall (1880. – 1959.). Američki general i državnik, bio je od 1947. do 1949. ministar vanjskih poslova SAD-a. U tom je svojstvu zagovarao opsežan program obnove ratom razorene Europe, za što mu je 1953. dodijeljena i Nobelova nagrada za mir

Poster kojim se u poslijeratnoj Njemačkoj promicao Marshallow plan. Natpis u prijevodu glasi: Slobodan prolaz Marshallovu planu

Nakon Drugoga svjetskog rata počeo se na zapadu Europe stvarati sustav ekonomskih integracija. U tome je važnu ulogu imao Jean Monnet, ministar u poslijeratnoj Francuskoj koji se zalagao za suradnju Francuske i Njemačke u vezi s iskorištavanjem ugljena i čelika koji su bili važni za tadašnju industriju. Tako je u Parizu 1951. osnovana Europska zajednica za ugljen i čelik, a osnivači su bili Savezna Republika Njemačka (zapadna), Francuska, Italija, Belgija, Nizozemska i Luksemburg. Iste su države Rimskim ugovorom 1957. osnovale Europsku ekonomsku zajednicu (EEZ) kojoj je cilj bio stvaranje zajedničkog tržišta, no s vremenom se razvila i politička suradnja. Atraktivnost te zajednice potvrđuje činjenica da su joj se 1973. pridružili Velika Britanija, Irska i Danska, 1981. Grčka, a 1986. Španjolska i Portugal. Osim EEZ, 1959. je s radom počelo još jedna europsko gospodarsko udruženje: Europsko udruženje za slobodnu trgovinu (EFTA). Države osnivači su bile

EKONOMIJA

Zračna snimka naselja Levittown (grad Hampstead, država New York) iz 1947. godine. Prvo od četiri planski izgrađena naselja koje je projektirala i sagradila građevinska tvrtka Levitt & Sons

Austrija, Danska, Norveška, Švedska, Švicarska, Portugal i Velika Britanija. SAD su nakon Drugoga svjetskog rata postale najjača gospodarska sila na svijetu. Vrijednost američkoga BDP-a je s oko 300 milijardi američkih dolara 1950. narasla na čak 5800 milijardi 1990. godine. U isto je vrijeme porast poslijeratnog nataliteta, poznatiji kao „baby boom“, znatno povećao broj potrošača, a sve više Amerikanaca je ušlo u sastav tzv. srednje klase. Zbog nekonkurentnosti mnoga su mala obiteljska poljoprivedna gospodarstva napuštena. Izuzetnom brzinom rasle su zrakoplovna i elektronska industrija. Automobilska industrija se s ratne proizvodnje vratila na proizvodnju automobila koje je uskoro imala velika većina američkih obitelji. Nastupio je nagli razvoj stambenog graditeljstva. Vlasništvo nad osobnim automobilima i povećana potražnja za obiteljskim kućama poticali su preseljavanje iz velikih gradova u predgrađa. Migracije u predgrađa slijedile su mnoge industrije. Veliki gospodarski uspon doživjele su i još neke izvaneuropske države, poput Japana, koji je ostvarivao najviše stope rasta BDP-a na svijetu - 1960-ih 10 %, 1970-ih 6,5 % i 1980-ih 5,5 %, a do kraja 1980ih postao je druga gospodarska sila svijeta. Japan je snažni razvoj temeljio na izvrsnoj organizaciji svojih poduzeća, visokim sofisticiranim modernim tehnologijama i ulaganju u izuzetno obrazovanu radnu snagu. Zapadna, tržišno orijentirana društva bila su gospodarski uspješnija pa su stanovnici koji su ondje živjeli imali viši životni standard. S povišenjem životnog standarda pojačala se masovna potrošnja. U zapadnim

društvima nastojala se urediti tzv. država blagostanja koja je podrazumijevala i bolju socijalnu zaštita zaposlenika, a istovremeno se nije ograničavala sloboda poduzetništva, nego je svatko tko je tako želio zaraditi mogao to slobodno činiti. Tzv. država blagostanja počela se rastakati od 1980-tih godina pojavom ekonomskog neoliberalizma vidljivog kroz deregulaciju, državno podupiranje bogataških slojeva, privatizaciju 269 javnih dobara i smanjenja radničkih prava. Politički nositelji novog ekonomskog smjera bili su britanska premijerka Margaret Thatcher i američki predsjednik Ronald Reagan, a začela ga je skupina ekonomista s Čikaškog sveučilišta („čikaška škola“). Ponovi Koje su glavne osobitosti poslijeratnog gospodarskog razvoja tržišno usmjerenih država? Istraži ulogu ekonomista tzv. čikaške škole u zasnivanju ekonomskog neoliberalizma te o tome napiši sastavak.

Socijalističko gospodarstvo SSSR je nakon rata morao obnoviti uništene dijelove zemlje pa je to izazvalo velike žrtve. Iz ideoloških razloga sovjetsko je vodstvo odbilo Marshallov plan, iako je prihvatilo ograničene kredite od Velike Britanije i Švedske. Umjesto toga, Sovjeti su prisilili istočnoeuropske zemlje koje su se bile pod sovjetskom vlašću da im osiguraju strojeve i sirovine. Njemačka

3. poglavlje

Izgradnja hidroelektrane u poslijeratnom SSSR-u

i države pod nekadašnjim nacističkim pokroviteljstvom (uključujući i Finsku) morale su platiti ratnu odštetu. Glavninu troška obnove podnijeli su sami sovjetski građani jer je programom obnove naglasak 270 bio stavljen na tešku industriju, dok su poljoprivreda i roba široke potrošnje bili zanemareni. U istočnoeuropskim zemljama pod sovjetskom vlašću dogodile su se ključne gospodarske promjene. Po uzoru na SSSR sva poduzeća i tvornice su nacionalizirane te prešle u vlasništvo države. Umjesto dotadašnjeg tržišnoga gospodarstva uvedeno je plansko gospodarstvo, s pretežito državnim vlasništvom i političkim sustavom u kojem je glavnu riječ imala komunistička partija. To je dugoročno vrlo negativno djelovalo na gospodarstvo ovih zemalja. Proizvodnja u do tada unosnoj privatnoj industriji postala je slaba i mala, a radnike se demotiviralo za rad. Često su izbijali štrajkovi i krize. Umjetno planiranje gospodarstva dovodilo je do pada kvalitete proizvoda te smanjenog obujma proizvodnje. U poljoprivredi je provedena kolektivizacija što je, na primjer 1953. u Mađarskoj, izazvalo propast gotovo cjelokupne poljoprivredne proizvodnje. Konačna posljedica uvođenja sovjetskog modela gospodarstva je bila da su socijalističke države sve više zaostajanje u razvoju prema zemljama Zapadne Europe koje su razvijale privatno vlasništvo i slobodno poduzetništvo. Dodatno opterećenje gospodarstava zemalja Istočne Europe bilo je to što ih je SSSR na razne načine iskorištavao (besplatan izvoz

Sovjetski časnik nadzire 1946. rastavljanje opreme u strojarskoj tvornici Schiess Defries kod Düsseldorfa u sovjetskoj okupacijskoj zoni u Njemačkoj. Na ime odštete zbog teških ratnih razaranja koje su im nanijeli nacisti, Sovjeti su počeli rastavljati njemačke tvorničke pogone koji su opstali nakon savezničkih bombardiranja i otpremati ih u SSSR

Sjednica izvršnog komiteta Savjeta za uzajamnu ekonomsku pomoć. Osnivanje SEV-a bio je odgovor na Organizaciju za europsku ekonomsku suradnju (OEEC) koja je ustrojena 1948. u sklopu Marshallova plana (iz nje je 1960. nastala Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj – OECD)

sirovina, prisilno stvaranje zajedničkih poduzeća), a morali su podmirivati i visoke troškove sudjelovanja u utrci za naoružanje. Zemlje koje su bile uređene prema sovjetskom uzoru osnovale su 1949. u Moskvi gospodarsku zajednicu pod imenom Savjet za uzajamnu ekonomsku pomoć (SEV), koju su činile Albanija (istupila je 1960-ih), Čehoslovačka, Madžarska, Bugarska, Poljska, Rumunjska i SSSR. Kasnije su još pristupili DR Njemačka, Mongolija, Kuba i Vijetnam. Jugoslavija je od 1964. bila pridružena članica. Osnovna svrha SEV-a bila je podrška razvoju gospodarstva zemalja članica, osobito onih slabije razvijenih i to koordinacijom planova gospodarskog razvoja.

EKONOMIJA

Karikatura o ekonomskim učincima sovjetske reforme u vrijeme Mihaila Gorbačova (ilustracija preuzeta iz članaka Domenica Maria Nutija „Perestroika: transition from central planning to market socialism“, Economic Policy 3, br. 7 [1988.], 355). Na rogu obilja piše „Gorbijeva revolucija“, dok lik Gorbačova pita: Kako mi ide? Objasni što karikatura prikazuje.

U socijalističkim zemljama je vlasništvo nad poduzećima bilo državno bez privatnog poduzetništva, a sve su države bile vrlo birokratizirane. S godinama se u tim državama osjećala jaka gospodarska kriza s nestašicama hrane i drugih životnih potrepština, a istovremeno su bile kršena ljudska prava i slobode. Vodstva vladajućih komunističkih partija sprječavala su potrebne gospodarske promjene u smjeru tržišnog društva, strahujući od gubitka vlasti. Povremeni gospodarski eksperimenti koji su se provodili, poput miješanja sustava tržišne i planske ekonomije u Mađarskoj zbog čega je taj pristup prozvan „gulaš komunizam“, nisu mogli mnogo toga promijeniti. Posvuda su vladali gospodarska neefikasnost, korupcija i nezadovoljstvo. Istodobno je ubrzani napredak visokorazvijene tehnologije, posebice na polju informatike i telekomunikacije, drastično povećao provaliju između socijalističkog komunističkog bloka i zapada. Utrka u naoružanju dodatno je ubrzala propadanje gospodarstava komunističkih država. Kako bi preživjele, ove države su se ubrzano zaduživale. Cijene su rasle, a građani su sa skromnim primanjima sve teže živjeli što je poticalo nezadovoljstvo u širih društvenih slojeva. U drugoj polovici 1980-tih vođa SSSR-a Mihail Gorbačov započeo je drastične promjena u gospodarstvu koje su vodile prema tržišnoj privredi. Bio je to smion i potreban program gospodarskih reformi, no došao je prekasno i polazio je s, po nekima, pogrešnog stajališta da se socijalističko gospodarstvo može refor-

Radnica s naftnih polja u kineskom Jumenu (1958.)

mirati. O lošem stanju gospodarstava socijalističkih/ komunističkih država u istočnoj Europi svjedoči i to što je 1988. godine zaduženost Poljske iznosila 38,5 milijardi dolara (1030 dolara po stanovniku), Mađarske 18 milijardi (1820 po stanovniku), dok je u Čehoslovačkoj službeno procjenjivana na 6 milijardi, iako je vjerojatno bila dvostruko veća. U Kini kao najmnogoljudnijoj socijalističkoj zemlji 271 pokrenuta je 1979. reforma kojom su stvorena eksperimentalna poduzeća s ograničenom ekonomskom samostalnošću. Iduće godine započelo je stvaranje tzv. posebnih ekonomskih zona, u kojima se gospodarstvo organiziralo na tržišnoj osnovi. Te su reforme bile osnova za kasniji snažni gospodarski iskorak Kine. Ponovi Navedite razloge zaostajanja socijalističkih zemalja za zemljama s razvijenim tržišnim gospodarstvom?

Gospodarski problemi u Latinskoj Americi i novim državama formiranim nakon dekolonizacije Nekoliko godina nakon Drugoga svjetskog rata pozitivna gospodarska kretanja je u državama Latinske Amerike zamijenilo razdoblje ekonomske nestabilnosti. Među onima koji su najviše gospodarski napredo-

3. poglavlje vali završetkom rata bio je Meksiko gdje je provede- dignuti životni standard svojih pretežito siromašnih na agrarna reforma oduzimanjem zemlje inozemnim stanovnika. vlasnicima, a proširenje unutarnjeg tržišta dalo je Postupno je bila vidljiva sve veća razlika između ranove poticaje industrijalizaciji. I u drugim državama zvijenih i nerazvijenih država. Razvijene države su su provedene reforme. U Argentini je forsirana in- za vlastiti razvitak u prvim desetljećima nakon zavrdustrijalizacija na račun poljoprivrede, što je izazvalo šetaka Drugoga svjetskog rata iskoristile znanstvena dalekosežne promjerne u strukturi argentinskog gos- otkrića te doprinose koji su donijeli velike promjene podarstva. U Brazilu je nakon rata počeo razvoj teške u proizvodnji. Ipak, znanstvena otkrića i tehnološki industrije, a nastavile su se razvijati i ranije industrije napredak nisu omogućili brži razvoj dekoloniziranih poput drvne budući da je Brazil po površini šuma na država. Većina njih imala je vrlo nizak bruto nacionaldrugome mjestu u svijetu. No rušenje šuma provodilo ni dohodak po stanovniku. Razlike između razvijenih se neracionalno te je ugrozilo ekosustav Amazonije, i nerazvijenih slikovito se iskazuju u podjeli čovječanstva na „bogati sjever“ i „siromašni jug“. jedan od najvažnijih na svijetu. Kada je na Kubi nakon dolaska Fidela Castra na vlast 1959. godine uvedeno socijalističko gospodarstvo po Ponovi uzoru na SSSR, postojao je strah da se slično ne do- S kojim se gospodarskim i društvenim godi i u još nekim državama Latinske Amerike. Stoga problemima susreću dekolonizirane nove je SAD dodatno pojačao svoj gospodarski i politički države? Kakav je današnji položaj nerazvijenih država? utjecaj. To je bilo najuočljivije u najindustrijalizira- Zbog čega je došlo do razlike između razvijenih i nijoj državi Latinske Amerike, Čileu, gdje je nakon nerazvijenih? neuspješnih reformi socijalista, kada je gospodarstvo počelo posrtati, izveden 1973. državni udar i uvedena 272 diktatura. Diktatorske vlasti provele su privatizaciju gotovo svega što se moglo privatizirati, isključivši miješanje države u gospodarstvo što je pogodovalo jačanju poduzetništva. Unatoč nedostatku demokracije i U vrijeme hladnog rata industrija je prvo postala autemeljnih ljudskih sloboda vlasti su osigurale stabil- tomatizirana, a kasnije kompjuterizirana i robotizinost reformi, što je u 1980-tima omogućilo gospo- rana. Uslijed toga je došlo do omasovljivanja indudarski rast. strijske proizvodnje, ali i potrošnje. Brze promjene u Nove države, nastale procesom dekolonizacije, ubr- industriji, koje su se odvijale, nazivamo trećom inzo su se nakon stjecanja samostalnosti suočile s brojnim problemima. U njima je stalno nazočna poteškoća velikog porasta broja stanovnika u sprezi s nerazvijenim gospodarstvom. Nizak životni standard i nemogućnost proizvodnje dovoljne količine hrane razlog su povremenih pojava gladi. Većina dekoloniziranih država nastojala je poboljšati svoje gospodarstvo, zdravstvene i Crtež predočava treću industrijsku revoluciju. obrazovne prilike te po- Objasni značenje crteža.

Treća industrijska revolucija

EKONOMIJA ZANIMLJIVOST Jedan od važnijih razloga neuspjeha gospodarskih i društvenih reformi Mihaila Gorbačova te konačno i političkog raspada SSSR-a bila je, prema mišljenju Žoresa Medvedeva, autora njegove biografije (Gorbačov, Zagreb 1988.), i havarija nuklearke u Černobilu: Černobilska havarija izazvala je znatno antinuklerano raspoloženje među sovjetskim stanovništvom, naročito u Ukrajini, Bjelorusiji i baltičkim republikama. Međutim, sovjetski tisak nije objavio niti jedan jedini antinuklearni članak ili izjavu. Kritika je bila uperena protiv Brežnjeva, ali ne i protiv novih programa. Rečeno je, na primjer, da je izbor Černobila za lokaciju goleme nuklearke bio pogrešan. To područje je ekološki nepodesno, jer se nalazi blizu pripjatskih močvara i Dnjepra, iz kojih Kijev i mnogi drugi veliki gradovi dobivaju pitku vodu. Bilo je također rečeno da je gradnja nuklearki odstupala od prvotnog projekta. Međutim, svaljivanje krivice na Brežnjeva nije spriječilo pad Gorbačovljeva ugleda zbog posljedica černobilske katastrofe. Njegov “medeni mjesec” sa sovjetskom javnošću sada je bio definitivno završen. Razvoj nuklearne energije kao vrhovni prioritet bijaše ugaoni kamen sovjetskog tehnološkog napretka. Propast te vizije imat će trajne posljedice. Kako je černobilska katastrofa utjecala na krizu socijalističkog uređenja?

dustrijskom revolucijom. Primjenom tekovina treće industrijske revolucije ljudi su dobili više slobodnog vremena pa se razvio turizam kao gospodarska grana. Brzi rast stanovništva u svijetu u sprezi s tehnološkim i gospodarskim napretkom te masovnom proizvodnjom i potrošnjom utjecali su na onečišćenje okoliša. Priroda je na onečišćenje odgovorila brojnim poremećajima koji se čovječanstvu osvećuju putem prirodnih katastrofa. U vrijeme hladnog rata počeli su se osnivati prvi pokreti za zaštitu okoliša. Najpoznatiji od njih je Greenpeace, koji djeluje od 1971. godine. Postupno su se osnovale i tzv. ekološke ili „zelene“ stranke koje su u svoj politički program ugradile zahtjeve za održivim razvojem čovječanstva te želju za ponovnim uspostavljanjem narušene ravnoteže između čovjeka i prirode. Ponovi Koje su se promjene u industriji dogodile tijekom hladnog rata? Zbog čega su se osnivali prvi pokreti za zaštitu okoliša? Uz pomoć interneta istraži povijest Greenpeacea, organizacije koja se bori protiv zagađivanja Zemlje i Zemljine atmosfere i zaštitom okoliša, te o tome napiši sastavak.

Automobili nanizani u dvostrukom redu čekanja na benzinskoj postaji u New Yorku

Gospodarske krize Dvije najpoznatije gospodarske krize nakon Drugoga svjetskog rata su poznate pod nazivima Prva i Druga naftna kriza. Prva je počela u listopadu 1973. kada je Organizacija država izvoznica nafte (OPEC) zahtijevala četverostruko povećanje cijena nafte, uz službeno opravdanje da je riječ o posljedici arapsko-izraelskog 273 rata. No zahtjev je bio ishod pregovora koji su prethodno vodili predstavnici američkih multinacionalnih kompanija. Države članice OPEC-a uspostavom kartela i višestrukim povećanjem cijene nametnule su preraspodjelu svjetskoga bogatstva u korist država bogatih energetskim izvorima. To je prouzročilo krizu gospodarstava Europe i Japana, koje su bile ovisne o

IZVORI

Jedan od začetnika OPEC-a, venezuelski ministar rudnika i ugljikovodika Juan Pablo Pérez Alfonzo je uoči prve naftne krize napisao: Prodati naftu jeftino loše je za potrošače. To bi za svoj rezultat imalo prerano iscrpljivanje neobnovljenog bogatstva i obeshrabrilo daljnji razvoj. Za zemlje proizvođače nafta je bila nacionalno blago, čije dobrobiti pripadaju budućim generacijama jednako kao i onim sadašnjima. Niti prirodno blago, niti bogatstvo koje je iz njega teklo nije smjelo biti uludo potrošeno. Umjesto toga zarada treba biti iskorištena kako bi se šire razvila zemlja. Suverene vlade, a ne strane korporacije trebale bi donositi temeljne odluke o proizvodnji njihove nafte. (Daniel Yergin, The Prize: The Epic Quest for Oil, Money, and Power, New York 1990., 512). U čemu je važnost nafte za države proizvođače?

3. poglavlje energetskim izvorima iz inozemstva. SAD se kao proizvođač nafte preorijentirao na vlastite izvore. Budući da su obogaćene države članice OPEC-a velik dio novca uložile u dionice i obveznice na tržištu u New Yorku, SAD je profitirao na taj način, ali i tako što je članicama OPEC-a nudio financijske usluge i prodavao strojeve i postrojenja. Druga naftna kriza izbila je 1979. udvostručenjem cijene nafte, što je dovelo do dužničke krize. Ojačala je vrijednost američkog dolara te se gospodarska kriza u svijetu produbila, posebno u nerazvijenim državama koje su teško mogle konkurirati razvijenim državama u tehnološkom razvoju. Obje naftne krize potaknule su ideju o potrebi da se čovječanstvo usmjeri prema obnovljivim izvorima energije. Ponovi

274

Koje su glavne osobitosti gospodarskih kriza 1970-tih godina? Objasni njihove uzroke i posljedice (kratkoročne i dugoročne). Što je to OPEC i koje su njegove države članice? Objasni razloge njegova ustanovljenja te način na koji funkcionira.

Objasni uzroke i posljedice Istraži pojam boomer koristeći se tzv. memovima koji na humorističan način opisuju generaciju boomera. Objasni njihovu povijest u kontekstu poslijeratnog gospodarstva. Kako je gospodarstvo utjecalo na natalitet? Može li se taj pojam primijeniti i na hrvatski primjer?

Prepoznaj promjene Koristeći se internetom i dodatnim dostupnim izvorima i literaturom, potraži osnovne podatke o važnim ekonomskim institucijama i organizacijama: Međunarodni monetarni fond, Međunarodna banka za obnovu i razvitak, EEZ, EFTA, SEV. Koje institucije i organizacije još i danas djeluju, a koje ne? Istraži koja je njihova važnost te nakon istraženog odaberi jednu instituciju/organizaciju i detaljno pojasni njezinu povijest, strukturu, koncept rada kao i ostale informacije koje su ti dostpune. Napiši prosječan dan jednog zaposlenika odabrane institucije/organizacije u kojem ćeš detaljno prikazati gore navedeni zadatak s posebnim osvrtom na prošlost i, ako je još djelatna, sadašnjost rada institucije/ organizacije.

Sagledaj prošlost

Smjesti u prostor i vrijeme Koristeći se dostupnim izvorima, izradi lentu vremena za blokovski podijeljeni svijet u kojem ćeš za svaki blok na lenti navesti najvažnije događaje, osobe i godine za razvoj njihovoga gospodarstva.

Istraži povijesne izvore Koristeći se internetom, potraži tekst originalnog „Marshallova plana“ te oblikuj interaktivnu prezentaciju u kojoj ćeš istaknuti najvažnije stavke, a osobito one koje su po tvojemu mišljenju bitne i na koje bi se ti usmjerio u provedbi toga plana. Objasni i argumentiraj svoje stavove te ih prodiskutiraj s ostalim učenicima i njihovom odabiru. Pri izradi koristi se i audiovizualnim pomagalima.

Koristeći se internetom i ostalom dostupnom literaturom, istraži pojavu nuklearnih elektrana na području SSSR-a nakon Drugoga svjetskog rata te ukratko istraži o elektrani Černobil (osnutak, ulogu u gospodarstvu SSSR-a, ekološki aspekt, utjecaj katastrofe na cjelokupno socijalističko gospodarstvo SSSR-a te reakciju sovjetskih vlasti i onih inozemnih). Što misliš, koliko je černobilska katastrofa bila globalna te kako je i je li utjecala na gospodarstvo SSSR-a? Raspravi o istraženom i pogledanom s ostalim učenicima i nastavnikom/com.

Usporedi i zaključi Koristeći se znanjem stečenim na satovima Povijesti ranijih godina, usporedi sve tri znanstvene revolucije, njihove sličnosti, različitosti i važnost. Za svaku od njih navedi po tebi najvažniji događaj, izum i osobu koja je utjecala na pojavu i razvoj pojedine revolucije.

EKONOMIJA

5. GOSPODARSKI SUSTAV U DRUGOJ JUGOSLAVENSKOJ DRŽAVI (DFJ, FNRJ I SFRJ) Nakon završetka Drugoga svjetskog rata gospodarski razvoj Jugoslavije prvenstveno je bio orijentiran na otklanjanje posljedica ratnih pustošenja, a nakon toga je slijedila borba protiv naslijeđene zaostalosti s pokušajem stvaranja uvjeta za što brži gospodarski razvoj cijele države i modernizaciju. U razdoblju od 1947. do kraja 1980-tih ukupni društveni proizvod Jugoslavije povećavao se po prosječnoj stopi od 5,1 %. Pojedini dijelovi Jugoslavije su bili različito razvijeni pa nisu svi imali identična polazišta. Među razvijena područja spadali su Slovenija, Vojvodina i Hrvatska. O hrvatskom gospodarstvu u drugoj jugoslavenskoj državi još se u povijesnoj znanosti vodi rasprava. S jedne se strane ističe kako je u Hrvatskoj iz relativno zaostale, uglavnom agrarne, privrede formirana uglavnom industrijska ekonomija te su istodobno ubrzani modernizacijski procesi. Isti se proces tada događao i drugdje u Srednjoj i Jugoistočnoj Europi, neovisno o tome je li se radilo o socijalističkim ili kapitalističkim državama. Nasuprot tome, postoje razmišljanja koja s razvojne strane negativno ocjenjuju bilancu odnosa između Hrvatske i ostatka Jugoslavije. Treba pritom istaknuti da slične dileme postoje i za ostale države koje su nastale raspadom Jugoslavije.

Gospodarske promjene nakon rata

ne Republike Jugoslavije izdala novu seriju jugoslavenskog dinara koji se u raznim varijacijama koristio do raspada Jugoslavije. Nove su vlasti pokrenule obnovu gospodarstva i donošenje novih pravnih odredbi kojima se trebalo izgraditi tzv. socijalističko gospodarstvo i društvo. Mnogo je ljudi besplatno radilo na obnovi zemlje. Vladale su nestašice koje su osobito pogađale djecu. Higijenski uvjeti su nakon završetka rata bili niski pa su se pojavljivale bolesti. Velik broj stanovnika je ostao bez krova nad glavom zbog borbenih djelovanja i razaranja. Problem je bio i u nedostatku stambenog prostora i u opskrbi. Nazadak poljoprivrede je otežavao ukupni gospodarski napredak, a zbog velike oskudice osnovne pre- 275 hrambene namirnice su raspoređivane u ograničenoj količini do početka 1950-ih. Mogle su se dobiti u minimalnim količinama na temelju potrošačkih karata (tzv. bonova i točkica). Na sličan način se dobivala i odjeća te obuća. Život mnogih ljudi je zapravo ovisio o državnoj pomoći. U Jugoslaviji je 1946. bila provedena nacionalizacija industrije i rudarstva, prometa, bankarstva i trgovine na veliko, a 1948. trgovine na malo i ugosti-

Nije samo stradavanje brojnog civilnog stanovništva ostavilo posljedice u poslijeratnom razdoblju, nego je i zemlja bila razrušena, a gospodarski tijekovi prekinuti. Procjenjuje se da su ratni materijalni gubici Jugoslavije iznosili 49,6 milijardi američkih dolara. U vrijeme okupacije Jugoslavije, u Srbiji se koristio srpski dinar, u NDH kuna, a u ostalim okupiranim dijelovima talijanski, bugarski, njemački, mađarski i albanski novac. Jugoslavenski dinar opet je uveden na partizanskom teritoriju 1944. i nastavio se koristiti do 1946. kada je Narodna banka Federativne Narod- Žene u poljoprivrednim akcijama obnove zemlje

3. poglavlje

Prodajna karta za prodaju poljoprivrednih proizvoda po vezanim cijenama na 500 dinara, 1949. godine

Ponovi Koja su osnovna obilježja gospodarskih prilika u Jugoslaviji neposredno nakon rata? Što je u praksi podrazumijevala izgradnja socijalističkog gospodarstva? Što je sve pripomoglo obnovi jugoslavenske ekonomije u neposrednom poraću?

Petogodišnji planovi

276

Evidencijska knjižica s točkicama (bonovima) za opskrbu u gradu Beogradu iz 1945. godine

teljstva, pa su sve te gospodarske grane nastavile poslovati u sklopu socijalističke ekonomije. Time je glavnina gospodarskih djelatnosti prešla u državno vlasništvo. U privatnom vlasništvu ostavljeni su samo neki manji obrti i poljoprivredni posjedi. Jedan od načina rješavanja gospodarskih problema bio je povezan s velikim rušenjem šuma, što je olakšalo oporavak gospodarstva Jugoslavije. Drvo se koristilo za obnovu kuća, gradnju željezničkih pruga, ali i za izvoz, što je bilo važno jer je neposredno nakon rata bilo vrlo malo drugih proizvoda koji su se mogli izvoziti. Potpisivanjem mirovnog sporazuma u Parizu 1947. Jugoslavija je dobila i znatnu ratnu odštetu od država koje su ju okupirale (Njemačka, Italija, Mađarska, Bugarska), što je pomoglo obnovi jugoslavenskog gospodarstva.

Prvi petogodišnji plan razvitka gospodarstva pokrenut je 1947., a realiziran je 1951. godine. Idejni tvorac plana je bio Andrija Hebrang, a nakon njegove smjene vodstvo je preuzeo Boris Kidrič. Njime su izgrađene velike hidroelektrane poput

Propagandna brošura Petogodišnji plan razvitka narodne privrede u FNRJ u godinama 1947-1951. Kroz ideju tzv. „petoljetki“ brošura je predstavljala dotadašnji razvoj gospodarstva u Jugoslaviji i iznosila planove za sljedeću „petoljetku“. Objavljena je 1947. godine, prije razlaza s SSSR-om i u vrijeme pokušaja da se gospodarstvo izgradi prema sovjetskom modelu

EKONOMIJA

Početak gradnje industrijskih pogona Tvornice Rade Končar 1945. Preteča Končara bilo je poduzeće Elektra, osnovano 1921., kojemu je iste godine vlasnik postala njemačka tvrtka Siemens

Jablanice na Neretvi ili Vuzenice na Dravi. Podignuta je teška industrija koja je trebala biti osnovica za razvoj svih ostalih gospodarskih grana. Izgrađene su velike tvornice u Zagrebu (primjerice. Prvomajska, Rade Končar), Beogradu, Ljubljani, Mariboru, Sisku, Zenici i drugdje. Gradile su se i željezničke pruge (Nikšić-Titograd/Podgorica, Šamac-Sarajevo). Na početku petogodišnjeg plana Jugoslavija se oslanjala na SSSR, ali nakon razlaza sa Staljinom morala se osloniti na vlastite snage. Taj prekid je utjecao i na to da se prekine s organizacijom gospodarstva po sovjetskom uzoru i započne s uvođenjem radničkog samoupravljanja prema kojem je upravljanje gospodarstva trebalo prepustiti radnicima. U drugom petogodišnjem planu (1957.-1961.), koji je bio fleksibilniji od prvoga, država nije planirala investicije nego je to prepušteno pojedinim poduzećima. Ponovi Što je jugoslavenskom rukovodstvu bio uzor u uvođenju petogodišnjih gospodarskih planova? Razmisli što se može iz toga zaključiti. Na kojim privrednim oblicma je bio naglasak u tim planovima?

Agrarna politika Jugoslavija je bila na rubu gladi, ne samo zbog posljedica rata nego i zbog velike suše 1946. godine. Glad neposredno nakon rata izbjegnuta je zahvaljujući velikoj pomoći u hrani i poljoprivrednim strojevima koja

je dostavljana preko Ujedinjenih nacija. Procjenjuje se da je ta pomoć između 1945. i 1950. iznosila 530 milijuna tadašnjih američkih dolara. Zakonom o likvidaciji zemljoradničkih dugova koji je u ljeto 1945. donijela Privremena narodna skupština Jugoslavije, mnogi su se seljaci riješili dugova. Otpisani su svi dugovi u iznosu do 5000 dinara, a za obitelji poginulih partizana, poginule jugoslavenske vojnike u travanjskom ratu 1941., žrtve fašizma i zarobljenike neovisno o iznosu. Slijedila je agrarna reforma od 1945. do 1948. godine. Njome su poljoprivredna zemljište oduzeta velikim posjednicima, bankama, bogatijim seljacima, Crkvi, izbjeglim Nijemcima itd. Zemlja je podijeljena državnim poljoprivrednim dobrima, seljačkim radnim zadrugama, a oko polovice dobili su siromašniji seljaci. Pojedinim zemljoradni čkim obiteljima isprva je bilo dozvoljeno imati posjed s površinom obradive zemlje od najviše 20-25 hektara (ha) u nizinskim, a u planinskim krajevima do 30 ha. Neseljački posjedi mogli su biti do tri hektara. Od 1953. zemljišni je maksimum u privatnom posjedu smanjen na 10 ha, osim na područjima s lošijom zemljom ili ondje gdje je obrada bila ekstenzivna i tamo 277 je maksimum iznosio 15 ha. Osim toga, u jesen 1945. i u proljeće 1946. iz siromašnih i neplodnih krajeva Srbije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Crne Gore preseljeno je oko 350 000 ljudi, ponajprije u Vojvodinu, ali i u Slavoniju i Baranju. Iako su se seljačke radne zadruge, kao oblik kolektivnog vlasništva prema sovjetskom modelu, postupno počele organizirati od 1946., državna politika je od 1949. forsirala ulazak seljaka u njih često i policijskim metodama, čemu su se srednje bogati i bogatiji seljaci odupirali nastojeći zaštiti privatno vlasništvo. U zadruge su svojevoljno najviše ulazili siromašniji seljaci i kolonisti. Onim seljacima koji nisu ušli u zadruge uveden je obvezan otkup poljoprivrednih proizvoda po niskim cijenama, čemu su seljaci pružali otpor skrivajući proizvedene proizvode i stoku. Na taj način je država nastojala što jeftinije doći do hrane koje je nedostajalo u gradovima. Seljaci su bili pod pritiskom i nepravednim određivanjem poreza koji nisu mogli platiti, a izlaz im je mogao biti ulazak u zadrugu. Zadruge nisu bile ni produktivne niti učinkovite, a nekima je vlada morala darivati poljoprivredne proizvode kako bi preživjele. Godine 1952. započeo je proces napuštanja zadruga, što je ubrzano nakon

3. poglavlje Staljinove smrti 1953. godine. Već 1954. kolektivno je zadružno vlasništvo prestalo postojati. Seljaštvo koje je obrađivalo male posjede nije imalo snage za tržišno nadmetanje bez državne pomoći i poticaja, kakvi su na primjer uvedeni u zapadnoeuropskim državama. Iako država poboljšanju poljoprivrede isprva nije poklanjala potrebnu pozornost, do malih pomaka došlo je 1955. kad se male seljačke posjede nastojalo uključiti u tzv. kooperacije s poljoprivredno-industrijskim kombinatima. To je dalo rezultate pa je porasla proizvodnja, ali to nije moglo podmiriti potrebe države. Okretanje stanovništva prema turizmu u primorskim krajevima utjecalo je na napuštanje poljoprivrede i smanjenje poljoprivrednih površina. Zapuštalo se maslinarstvo, a individualno vinogradarstvo uglavnom se ograničilo na osobnu proizvodnju. Stanje u selima nije se u cijeloj Jugoslaviji godinama popravljalo te je dio stanovništva, pogotovo mlađih, emigrirao iz sela u veća središta tražeći zaposlenje izvan poljoprivrede. Negativni procesi koji su zahvatili sela uzrokovali su početne procese postupnog demografskog propadanja većine njih, posljedi278 ce čega se osjećaju do danas. Ponovi Koja su glavna obilježja jugoslavenske agrarne politike u poratnom razdoblju? Razmisli zašto poljoprivreda nije bila isprva u središtu interesa jugoslavenskih vlasti. Koji su bili pozitivni, a koji negativni potezi u agrarnoj politici? Usporedi stanje u hrvatskoj poljoprivredi u socijalističkoj Jugoslaviji s onim u monarhističkoj Jugoslaviji.

Gospodarstvo pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća Jugoslavensko gospodarstvo je 1950-ih godina dobivalo znatnu gospodarsko-financijsku pomoć od SAD-a i zapadnoeuropskih država. Ta je pomoć bila nužna jer se Jugoslavija nakon prekida sa SSSR-om našla u ekonomskoj blokadi. Jugoslavija je 1947. odbila primiti pomoć koju je mogla dobiti od SAD-a putem Marshallovog plana. Pomoć koju je SAD pružila Jugoslaviji nakon raskida sa SSSR-om, kako u

U brodogradilištu Uljanik radnici su 1967. organizirali obustavu rada

simboličnom iznosu 1949. tako i u većim iznosima kasnijih godina, nije imala veze s ranijim Marshallovim planom. Prema dijelu dostupnih podataka, samo pomoć od SAD-a je do 1962. iznosila 2,3 milijardi američkih dolara, a od toga je oko 746,5 milijuna dolara bio vojni dio američke pomoći. Jugoslavija je doživjela snažan ekonomski razvoj pa je samo u razdoblju 1957. – 1960. industrija imala godišnji rast od 14 %, poljoprivreda gotovo 11 %, dok je bruto društveni proizvod (BDP) rastao godišnje u prosjeku 12 %. Hrvatska je imala slabiji rast od jugoslavenskog prosjeka te je njezino gospodarstvo između 1953. i 1959. poraslo samo 19 %, dok je gospodarstvo Jugoslavije u tom razdoblju iskusilo rast od 202 %. Usprkos tome, u Hrvatskoj su izvedene važne investicije poput izgradnje Jadranske magistrale, što je kasnije omogućilo uzlet turizma. Snažan razvoj je do 1959. doživjela industrija, a otada je ubrzanje njezinog razvoja oslabjelo zbog postupne obustave zapadne pomoći, što je bilo povezano sa zahlađenjem odnosa nakon što je Jugoslavija priznala Istočnu Njemačku (DDR). Nije mnogo pomoglo ni otvaranje tržišta sovjetskog bloka koje je počelo nakon što je novi sovjetski čelnik Nikita Hruščov priznao Staljinove pogreške, obećao da se neće miješati u jugoslavenske unutarnje odnose i ukinuo gospodarsku blokadu Jugoslavije. Uslijedila je normalizacija odnosa i obnova gospodarske suradnje s drugim socijalističkim državama. U međuvremenu se pojavila gospodarska kriza izazvana planski, a ne tržišno upravljanim gospodarstvom. Ona je utjecala na pad životnog standarda u prvoj polovici 1960-ih godina. Prvo nastojanje da se izađe iz nastalih gospodarskih problema bio je pokušaj reformi 1961. i 1962. godine, ali to nije bilo uspješno. Uslijedile su gospo-

EKONOMIJA

Odlazak radnika iz Jugoslavije na rad u Njemačku

Jugoslavenski „gastarbajteri“ na željezničkoj postaji u Frankfurtu

darske reforme 1965. kojima se uznastojalo ojačati ekonomiju i napraviti zaokret prema tržišnom gospodarstvu, odnosno izgraditi sustav sa smanjenim utjecajem države koji bi se mogao uključiti u svjetsko tržište konkurentnim gospodarstvom. U raspravama o realizaciji reformi političari i gospodarstvenici podijelili su se u dvije skupine. Jedni su odlučno tražili promjene („reformisti“), a drugi su bili za to da se sačuvaju dotadašnji odnosi u ekonomiji („dogmatisti“). Budući da je tadašnja glavna politička snaga bio Savez komunista, on je u Hrvatskoj postao glavnim inicijatorom pokreta za promjenama kojima bi se uvela veća primjena tržišnog gospodarstva s manjim utjecajem države, osigurao pojedinim republikama veći utjecaj na raspolaganje vlastitim novcem, te ojačala samostalnost republika u odlučivanju o gospodarskim pitanjima. Poduzete su konkretne mjere: dinar je devalviran kako bi gospodarstvo lakše moglo izvoziti, ujednačeni su uvjeti privređivanja za sve gospodarske grane, omogućena je veća sloboda tržištu. Kako bi se stabilizirale cijene, bilo je otežano dobivanje kredita. To je izazvalo porast nezaposlenosti, a stopa rasta je smanjena. Industrijska proizvodnja je 1967. bila u padu. Poraslo je nezadovoljstvo ljudi koji su počeli osjećati pad standarda, a pojavile su se i obustave rada (štrajkovi) u poduzećima na što se nadovezao studentski bunt 1968., pa se odustalo od daljnjih reformskih koraka. Umjesto planiranog povlačenja države iz gospodarskih odnosa, ona je ostala važan čimbenik gospodarske politike. U to vrijeme rijetkost nisu bili ni štrajkovi, a između 1958. i 1969. u Jugoslaviji ih je zabilježeno blizu dvije tisuće. Nakon neuspješnih gospodarskih reformi 1960-ih dogodilo se i iseljavanje u zapadnoeuropske države radne

snage u radno najboljim godinama, čime je Jugoslavija rješavala problem nezaposlenosti. To se poklopilo sa snažnim gospodarskim razvojem zapadnoeuropskih država kojima je upravo tada ponestalo radne snage. Stoga su iseljenici iz Jugoslavije lako pronalazili radna mjesta u Austriji, Francuskoj, Švedskoj, Zapadnoj Njemačkoj i drugdje. Takve procese pospješio je ugovor između Zapadne Njemačke i Jugoslavije o izvozu radne snage iz 1968. godine. U spomenutim državama radnici iz Jugoslavije su dobivali mnogo veće plaće 279 od onih što bi ih za isti rad primali u Jugoslaviji. Iako su otišli na privremeni rad, mnogi se nikad nisu vratili u domovinu pa zbog toga možemo govoriti o gospodarskoj emigraciji. Popis stanovništva Jugoslavije iz 1971. pokazuje da se na radu u zapadnoeuropskim državama nalazilo 671 000 radnika, od čega više od 60 % u Zapadnoj Njemačkoj. Više od dvije trećine radnika u inozemstvu je bilo starosti ispod 34 godine. Ponovi Zbog čega je bila važna zapadnoeuropska i američka pomoć gospodarstvu Jugoslavije? Kakav je bio postotak rasta hrvatskog gospodarstva u odnosu na jugoslavenski? Koji su bili problemi gospodarske reforme 1965. godine?

Gospodarstvo sedamdesetih godina 20. stoljeća Nakon neuspjeha reformi iz šezdesetih, mnogobrojnim investicijama ostvarene su visoke stope rasta, no

3. poglavlje to je otvorilo put novim problemima. Nove pojedinačne investicije uzrokovale su slabiju učinkovitost gospodarskih investicija Jugoslavije u cjelini, što je umanjilo konkurentnost gospodarstva i postupno u sedamdesetima otvarilo put inflaciji. Nedostatak domaćih sredstava za veće investicije potaknuo je traženje sredstava u inozemstvu zbog čega se Jugoslavija počela zaduživati. Sporovi vezani uz gospodarstvo između pojedinih republika Jugoslavije i središnje jugoslavenske vlade pojavili su se potkraj 1960-ih godina. Na primjer, 1969. predstavnici republičke vlade Slovenije sukobili su se s jugoslavenskom saveznom vladom oko gradnje autoceste Šentilj-Kopar, koja je trebala dijelom biti građena međunarodnim sredstvima. Sre-

IZVORI

280

Dio korupcije u socijalističkoj Jugoslaviji bio je poznat i državnom vrhu. Sačuvana je i objavljena informacija o isplatama tzv. super provizija koja je bila vođena kao državna tajna. Nju su u svibnju 1977. sastavili Savezni sekretarijat za unutrašnje poslove te Savezno javno tužilaštvo: Savezni savjet za zaštitu ustavnog poretka, na svojoj sjednici od 10. svibnja 1977. godine, zaključio je da je zajednička informacija Saveznog sekretarijata za unutrašnje poslove i Saveznog javnog tužilaštva takvog karaktera da bi je trebalo razmotriti i na sednici Predsjedništva SFRJ. Razlozi za razmatranje problema super provizija na Predsjedništvu SFRJ zasnivaju se na činjenici da sadašnja praksa u tom pogledu može imati neželjene političke i druge posljedice. Radi se o činjenici da pojedine naše organizacije udruženog rada, prije svega u oblasti vanjske trgovine, isplaćuju super proviziju inostranim licima, kao uslov [uvjet] za zaključenje i realizaciju poslova. Činjenica je da je npr. samo u 1974. godini na ime super provizije isplaćeno 27 milijuna, 1975. godine 96 milijuna, a 1976. 73 miliona novih dinara, a korisnici su bili iz 30 država, najviše nesvrstanih i zemalja u razvoju iz Afrike, Azije i Latinske Amerike, dok je onih iz evropskih zemalja bilo znatno manje (Grčka, SR Nemačka, Danska, Luksemburg, Poljska, ČSSR, DDR, Mađarska i SSSR). Neposredni korisnici su uglavnom državni i armijski funkcioneri. (Pero Simić, Zvonimir Despot, Tito – strogo povjerljivo, Zagreb 2010., 402-403). U čemu je vidljiva korupcija iz predstavljenog izvješća? Istraži i objasni nekoliko sličnih slučajeva gospodarske korupcije i u suvremenim društvima.

dišnja vlada usprotivila se gradnji autoceste u Sloveniji uz tvrdnju da su međunarodna financijska sredstva potrebna radi ulaganja u razvoj nerazvijenih krajeva Jugoslavije ili za gradnju autoceste Bratstva i jedinstva, koja je trebala povezati jugoslavensko-austrijsku s jugoslavensko-grčkom granicom. Nastali spor poslije je potaknuo preispitivanje gospodarskog položaja Slovenije u Jugoslaviji. U Hrvatskoj se pak zahtijevala sve veća gospodarska samostalnost u odnosu na jugoslavensku saveznu vladu. Hrvatska je u savezni proračun Jugoslavije izdvajala najveći dio ukupnog jugoslavenskog iznosa deviza, 1971. godine čak 51 %, dok je prema izjavama dijela tadašnjih političara i gospodarstvenika mali dio toga novca vraćan u Hrvatsku. Ti su devizni prihodi u najvećoj mjeri potjecali iz turizma i doznaka radnika na privremenom radu u inozemstvu. Iako je slabo izdvajanje iz saveznih fondova u Hrvatsku možda vrijedilo za neke godina, za dulje razdoblje takvo razmišljanje nije točno, pogotovo za prvu polovicu 1960-ih kada je u Hrvatsku i Sloveniju ulagano mnogo saveznog novca. Dojam o prelijevanju sredstava sa zapada na istok Jugoslavije može stvoriti činjenica da je krajem 1960-ih i početkom 1970-ih Srbija, uz pomoć saveznih izvora, provodila velike investicije poput izgradnje hidroelektrane Đerdap, željezare Smederevo ili željezničke pruge Bar-Beograd. S druge strane, novcem iz drugih republika izgrađeni su brojni turistički objekti i infrastruktura na dijelu jadranske obale koji je administrativno pripadao Hrvatskoj. Poduzeća iz razvijenijih republika, Hrvatske i Slovenije, koristila su zaštićeno jugoslavensko tržište za plasman svojih proizvoda u druge republike bez ozbiljnije konkurencije iz inozemstva pa je to koristilo njihovom ukupnom razvoju. S druge strane, Slovenija i Hrvatska izdvajale su velike iznose u korist nerazvijenih područja Jugoslavije. Na primjer, Hrvatska je u razdoblju 1976. – 1980. godine tri posto svojih ukupnih prihoda izdvajala za nerazvijene. Također, međurepublički se trgovalo sa samo 20-35 % proizvodnje. Republike su vodile vlastitu razvojnu politiku i zatvarale se u mala republička tržišta, a u praksi je priječeno općejugoslavensko tržište roba i kapitala. Za objašnjenje gospodarskih kretanja u Jugoslaviji, uz novi ustav iz 1974., potrebno je u obzir uzeti i učinke Zakona o udruženom radu iz 1976. godine. Ideja tvoraca ustava i zakona bila je da se izgradnjom su-

EKONOMIJA rizam davao je između 65 i 80 % ukupnih turističkih prihoda Jugoslavije. Iako je 1970-ih bio osjetno vidljiv porast životnog standarda u odnosu na ranije razdoblje, ipak je ukupno gospodarstvo Jugoslavije sve snažnije zaostajalo za zapadnoeuropskim državama, premda je do raspada Jugoslavije prednjačilo pred razvijenošću istočnoeuropskih država. Ponovi Koja su temeljna obilježja jugoslavenskog gospodarstva u 1970-im godinama? Što je posebno opterećivalo gospodarstvo Hrvatske u tom razdoblju? Uz pomoć interneta i literature istraži što je to udruženi rad. Koje su osobitosti razvoja turizma u 1970-ima? Zašto je jugoslavensko gospodarstvo u svojoj srži bili neuspješno? Tvornica Jugoplastika u Splitu. Nekoć je tvornica proizvodila četiri i pol milijuna sportskih torbi za Adidas

stava samoupravljanja uklone gospodarska poteškoće. Iako su u teoriji dohotkom trebala raspolagati poduzeća (tzv. udruženi rad), u praksi su općine, republike i savezna vlast samostalno razrađivale gospodarske programe uz minimalno sudjelovanje samoupravnih tijela. Zbog toga što se težilo što bržem razvoju i ulaganju u infrastrukturu, izvlačio se novac iz poduzeća. Osim toga, općinske, republičke i državne uprave često nisu imale dovoljno znanja za upravljanje gospodarstvom, pa su se događale pogrešne odluke. Tako je bilo i promašenih investicija jer su provođene voljom političara, a bez pokrića u stvarnim gospodarskim potrebama. Dobar primjer za to je tvornica glinice u Obrovcu. Počela se graditi 1970., započela s proizvodnjom tek 1977., a propala već 1981. godine. Novine su nekoliko godina kasnije pisale o tome kao o najvećem gospodarskom promašaju Jugoslavije. Posljedica svega ovoga bili su potisnuti kriteriji tržišnog poslovanja te se gospodarstvo nije moglo normalno razvijati po kriterijima suvremene ekonomije. U tome treba tražiti jedan od uzroka ekonomske krize koja je počela 1979. godine. Usprkos krizi, događali su se i mnogi pozitivni procesi, poput razvoja turizma velikim investicijama u kampove i hotele, te je turizam počeo biti sve važniji za gospodarski razvitak čitave države. Masovna pojava stranih turista bila je povezana i s gospodarskim razvojem poslijeratne Zapadne Europe. Hrvatski tu-

Gospodarska kriza osamdesetih godina 20. stoljeća Od oko 1979. jugoslavensku je državu, osim političke, potresala i gospodarska kriza. Pojavila se velika inflacija, porasla je nezaposlenost, a gospodarstvo je postalo neučinkovito. Sve je to utjecalo na smanjivanje povjerenja građana u postojeći državni, društveni i gospodarski sustav, a kod nekih i u mogućnost dugoročnog opstanka Jugoslavije. Nedjelotvornost vlasti vidjela se u skrivanju od javnosti pravih problema u gospodarstvu, koji su izraz nalazili u velikim štrajkovima poput onoga rudara u Labinu 1987. godine kad su štrajkaši tražili povećanje plaća i smanjivanje uprave. Iako sindikat nije bio na strani štrajkaša, njihovi su osnovni zahtjevi bili prihvaćeni. Financijsko tržište bilo je preplavljeno jeftinim novcem (tzv. petrodolarima), čiji su izvor bile države izvoznice nafte. Tada je bilo lako dobiti kredite te ih Jugoslavija nije oklijevala tražiti kako bi premostila proračunski deficit, no time je upala u zamku zaduženosti. Gospodarska kriza, koja je započela krajem 1970-ih, bila je na svjetskoj razini najjača od svih kriza nakon završetka Drugoga svjetskog rata. U dosadašnjim istraživanjima utvrđeno je kako je veliki problem Jugoslaviji bila otplata dugova, a na gospodarski život je sve veći utjecaj dolazio iz inozemstva,

281

3. poglavlje

ZANIMLJIVOST Iz male predratne radionice za preradbu voća, koja je nakon rata nacionalizirana i od 1947. nosi ime Podravka, nastala je kroz nekoliko desetljeća snažna prehrambena industrija. Broj zaposlenih se sa 60 1947. povećao na 6400 1979. godine. Podravka je snažan rast ostvarivala od 1957. proizvodnjom juha, a od 1959. svojim najpoznatijim proizvodom - dodatkom jelima Vegeta. Kako bi razvijala vlastitu sirovinsku bazu, organizirala je jaku kooperaciju sa seljacima u više općina Hrvatske. Pogone je proširila i na Sloveniju. Podravka se od kraja 1960-ih internacionalizirala – 1967. počela je s izvozom Vegete u Mađarsku i Rusiju, 1968. povezala se s njemačkom multinacionalnom kompanijom Dr. Oetker i od nje nabavljenim strojevima proizvodila praškaste proizvode. Tih je godina bila jedan od pionira u Pakiranje limenki Vegete, proizvoda razvoju marketinga na jugoslavenskoj razini, a poznata je bila TV emisija poduzeća Podravka „Male tajne velikih majstora kuhinje“. U 1970-im Podravka se snažno širila – 1970. pokrenuta je proizvodnja Čokolina, 1971. osnovana je Pivovara koja se iduće godine povezana s danskim koncernom Tuborg (danas dio grupe Carlsberg) i za jugoslavensko je tržište proizvodila njihovo pivo, 1972. utemeljila je tvornicu lijekova Belupo, a kasnije je imala i mnoge druge investicije. Podravka je u Domovinskom ratu dala znatnu pomoć obrani Hrvatske. Uspjela je izbjeći uništenje za razliku od nekih drugih uspješnih tvrtki u okvirima jugoslavenskoga gospodarstva. Uz pomoć interneta istraži kako danas posluje Podravka. Raspitaj se među starijim članovima obitelji kakva su njihova sjećanja na TV emisiju „Male tajne velikih majstora kuhinje“ te o tome raspravi s ostalim učenicima i nastavnikom/com.

u obliku instrukcija Međunarodnoga monetarnog 282 fonda (MMF). Poznato je da je nakon višemjesečnih pregovora s MMF-om Savezno izvršno vijeće (tadašnja jugoslavenska vlada) u srpnju 1983. počelo provoditi politiku koju je diktirala ta međunarodna financijska organizacija. Temeljem toga Jugoslavija je

Kao predsjednik savezne vlade, Ante Marković (1924. – 2011.) pokrenuo je potkraj 1989. ambiciozan program gospodarskih reformi. Imao je radnog iskustvo u gospodarstvu jer je od 1961. do 1984. bio glavni direktor SOUR-a „Rade Končar“. Od 1982. do 1986. bio je predsjednik Izvršnog vijeća Sabora (odnosno vlade) SR Hrvatske, od 1986. do 1988. predsjednik Predsjedništva SR Hrvatske, te od 1988. do 1991. predsjednik savezne vlade

dobila kredit od 4,6 milijardi američkih dolara bez kojeg je prijetio slom gospodarstva. Novi je sporazum s MMF-om zaključen u proljeće 1984. te je zahvaljujući dobivenom novcu nastupio oporavak proizvodnje. Tih je godina bilo kritično i drugdje po Europi. Na primjer, naglo je porastao broj nezaposlenih u tadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj. Početkom 1980-ih godina cjelokupna je vrijednost investicija u Jugoslaviji iznosila blizu 40 posto BDPa, a recimo u Zapadnoj Njemačkoj u isto je vrijeme u te svrhe utrošeno 25 %. Nažalost, od silnih ulaganja u pojedinim jugoslavenskim republikama nisu proizašli zadovoljavajući gospodarski učinci. Po gospodarskoj učinkovitosti redoslijed pojedinih republika i pokrajina bio bi ovakav: Slovenija, Hrvatska, Vojvodina, Crna Gora, Srbija (bez pokrajina), Bosna i Hercegovina, Makedonija i Kosovo. Jugoslavija je 1975. dugovala 6,5 milijardi tadašnjih američkih dolara, a dug je do 1989. narastao na dvadesetak milijardi dolara (u koje treba ubrojiti i kratkoročne inozemne kredite), od kojih se trećina odnosila na MMF i Svjetsku banku, trećina na strane vlade, a trećina na strane banke. Treba spomenuti kako su jugoslavenski dugovi bili reprogramirani 1983./1984. godine. Kakvo je bilo stanje u državi u vezi s vraćanjem dugova i nakon 1983., govori podatak da, na

EKONOMIJA IZVORI

Iz Dugoročnog programa ekonomske stabilizacije (1982.): U postojećim odnosima u sistemu formiranja akumulacije vršeno je snažno otuđivanje akumulacije od radnika i na toj osnovi razvio se mehanizam njene centralizacije, inflatornog uvećavanja i distribucije, čime se osnovni privredni subjekt u našem sistemu potiskuje i onemogućava mu se da postane odgovoran samoupravni robni proizvođač. (...) Otuda je borba za ekonomsku stabilizaciju u stvari borba za jačanje stvarne društvene moći i odgovornosti radnika u udruženom radu. Program ekonomske stabilizacije treba pre svega da bude program akcija i mjera oživotvorenja samoupravnog društveno-ekonomskog sistema. (...) Kako inače tumačiti pojavu da naš osnovni subjekt privređivanja u praksi često gubi karakteristike robnog proizvođača i ne ponaša se kao takav, da je ekonomska odgovornost za rad i poslovanje potisnuta i prenesena na čitavo društvo, čime je bitno okrnjena ekonomska motivacija osnovnog ekonomskog subjekta prilikom donošenja privrednih odluka, kao i da je ekonomski položaj udruženog rada danas lošiji nego prije donošenja Zakona o udruženom radu… Rast nezaposlenosti, posebno mlade generacije, zaslužuje poseban osvrt. Iako se smiruje demografski rast (prosječna stopa prirasta stanovništva je na evropskom nivou, iako sa značajnim razlikama po republikama i autonomnim pokrajinama), i pored ogromnih ulaganja u protekloj deceniji, broj nezaposlenih je u porastu. Odgovor na ovo pitanje može se dobiti samo na osnovu analize razvojne i ekonomske politike u odnosu na pojedine oblasti privrede (posebno poljoprivrede), karaktera investicija i njihovog regionalnog razmještaja. I sistem obrazovanja i školstva je, sa svoje strane, komplicirao probleme zapošljavanja regrutirajući kadrove za zanimanja za koja privreda ne pokazuje interes i istovremeno ostavljajući nezadovoljene potrebe za preko osamdeset hiljada radnika određenih kvalifikacija. Stagnacija u zapadnoevropskoj privredi i povratak naših radnika u zemlju, kao i nedovoljna spremnost za stvaranje uslova da pojedinci sami rješavaju ovaj problem radom sredstvima u privatnoj svojini samo je dodatni faktor koji otežava probleme u ovoj oblasti. (Komisija saveznih društvenih savjeta, Centralni radnički savjet, Dokumenti komisije, svezak 1, Beograd 1982., str. 54) Koje gospodarske probleme u Jugoslaviji možeš uočiti iz odlomka?

283 ZANIMLJIVOST Srbijanski sociolog Todor Kuljić ponudio je u radu „Modeli birokratije i kadrovska uprava razvijenog socijalizma“ (Gledišta 9-10/1986.) pogled na ekonomsku problematiku Jugoslavije: Investicionomanija je vodila tome da se na bazi nezarađenih sredstava bespoštedno zaduživalo u inostranstvu. Skala jugoslovenskih dugova od 1975. do kraja 1983. to najbolje pokazuje: 1975. Jugoslavija je dugovala 6.584 miliona dolara, a krajem 1983. već 20.501 milion dolara. Deo naučnika [znanstvenika] s pravom ovu investicionomaniju smatra nerazdvojnom pratiljom autarhije. Nezajažljivost republika i pokrajina za dobijanjem stranih sredstava radi ulaganja u nerentabilne projekte rasla je iz godine u godinu. Savezno izvršno veće je odobravalo pojedinačne zahteve za zaduživanjem, naročito za izgradnju velikih objekata kakvi su bili Feni u Makedoniji, Željezara u Smederevu, Jugoslavenski naftovod, poduzeća crne i obojene metalurgije. Dok je Društveni plan predviđao smanjivanje stepena zaduženosti inostranstvu ono se povećavalo. Težnja za kapitalnim objektima bila je upravo u srazmeri sa malim mogućnostima sopstvene akumulacije. Usled nedostatka vlastitih sredstava za realizaciju megalomanskih investicionih zamisli uveliko se koristio pritisak banaka i republika na SIV, dovodeći do napuštanja plafona zaduženosti predviđenog Društvenim planom. Savezno izvršno veće je 1979. „delilo” prava za nova zaduživanja u visini od osam milijardi i 427 miliona dolara, iako je zemlja već krajem te godine dugovala 14.952 miliona dolara. O razmerama zaduživanja govori podatak da je samo Hrvatska u razdoblju od 1976—1980. investirala 723 milijarde dinara ili oko 2 milijarde dolara. Udruženi rad je ostao isparcelisan i neorganizovan. Nacionalne ekonomije dovele su do autarhičnih zatvaranja. Jugoslavija je ostala bez jedinstvene kohezivne snage, s obzirom na elemente federalizacije SKJ koji sve više nastupa kao koalicija partija. Federalizacija Skupštine SFRJ i SIV-a takođe onemogućuje delovanje integrativnih faktora. Etatizam Federacije iz 60-ih godina zamenio je razuđeni etatizam republika, pokrajina i opština. Etatizaciia je bila praćena povećanjem činovničke vojske od Federacije do republika, opština i samoupravnih interesnih zajednica (SIZ-ova). Birokratsko nazadovanje društva teče već godinama, zatvarajući privredni, politički i kulturni život u najuže teritorijalne okvire. Merilo sposobnosti kadrova je eliminisano „ključevima” vezanim za nacionalnu pripadnost. Stvaralačke energije mlađih blokirane su nezaposlenošću i drugim smetnjama da bi mogle delovati u društvenom životu. Broj nezaposlenih u Jugoslaviji dostiže milion ljudi, pretežno mladih. Delegatski sistem je potpuno natkriljen izvršnopravnim strukturama. Samoupravne interesne zajednice su postale poludržavne ustanove. Iscepkanost privrede onemogućuje stvaranje jedinstvenog jugoslovenskog tržišta koje se danas praktično sastoji od osam samima sebi dovoljnih ekonomija, predstavljajući glavno izvorište nacionalizma i proizvođenja birokratije. Što iz ovoga teksta zaključuješ o ekonomskim problemima Jugoslavije?

3. poglavlje primjer, Jugoslavija u lipnju 1987. nije mogla pronaći 245 milijuna američkih dolara za plaćanje otplate kredita. Tada je nastupio zastoj u otplati duga. Dok je Savezno izvršno vijeće (jugoslavensku Vladu) vodila Milka Planinc (1982. – 1986.), koja je na tu dužnost imenovana kao kadar iz Hrvatske, pokrenute su dugoročne reforme poznate kao program ekonomske stabilizacije, no one nisu provedene do kraja. Jugoslavija se MMF-u obvezala provesti one mjere koje je MMF smatrao nužnima za sanaciju gospodarstva. To je provedeno kroz smanjenje svih oblika potrošnje, koje je upamćeno po nestašicama i redovima za mnoge osnovne namirnice. Smanjenje potrošnje bilo je potrebno da se što veći dio nacionalnog dohotka može usmjeriti na vraćanje dugova. Istovremeno je izvršen prijelaz na politiku realnog tečaja jugoslavenskog dinara u odnosu na strane valute, nastojala se obuzdati inflacija, liberalizirati režim cijena te uvesti realne kamate na sve kredite u Jugoslaviji. No to nije pomoglo pa je od 1980. tijekom idućih nekoliko godina učinkovitost gospodarstva Jugoslavije smanjena za čak trećinu, a istovremeno je nastavljen pad pro284 duktivnosti rada. Zaposlenost je skromno rasla, a sto-

pa nezaposlenosti, koja je 1981. iznosila oko 13,5 %, narasla je do 1985. na 16 %. Dogodio se pad realnih plaća od 1981. do 1986. za 4,5 %, čime je ubrzano pogoršanje životnog standarda. Razlika između izvoznih cijena i cijena u zemlji postajala je sve veća, a trgovinski deficit je otežao opskrbu gospodarstva devizama i uvoznom robom te utjecao na zaoštravanje situacije s dugovima. U Jugoslaviji je, osim ekonomskog usporavanja, izgubljena kontrola nad inflacijom. Postupno se gospodarski i politički smjer našao izložen kritici koja je vrhunac doživjela kad je Slovenija početkom 1988. predložila da se glasa o povjerenju Saveznom izvršnom vijeću. U ožujku 1988. osnovana je komisija od 36 članova za reformu gospodarskog sustava. Nju su činili ugledni ekonomisti te predstavnici republika, pokrajina i federacije. Komisija je u radnom dokumentu, koji je u lipnju 1988. uručen Skupštini Jugoslavije, predložila uvođenje tržišnog gospodarstva i pluralizma vlasništva. Dokument je dobio podršku na partijskoj konferenciji krajem proljeća 1988. godine. Potkraj te godine počela je priprema novih zakona koji su trebali biti podloga za gospodarsku reformu

IZVORI

Predsjednica Saveznog izvršnog vijeća Milka Planinc je 3. srpnja 1983. iznijela pred političkim Milka Planinc (1924. – predstavnicima republika i pokrajina informacije 2010.). Od 1971. na čelu o pregovorima za dobivanje financijske podrške Centralnog komiteta SKH iz inozemstva i osiguravanje vanjske likvidnosti (poslije smjenjivanja Savke Dabčević-Kučar), odnosno zemlje: U takvim uvjetima, ukupna društvena i partijska šefica, bila je osobna potrošnja situirala se znatno iznad realnih od 16. svibnja 1982. do 15. mogućnosti našeg društva. Tu su uzroci tih dubokih svibnja 1986. predsjednica poremećaja i situacije koju danas imamo, iskazane Saveznog izvršnog vijeća kroz deviznu dinarsku nelikvidnost. Naravno, SFRJ (jugoslavenske imamo i velike, mnoge nove ili stare modernizirane savezne vlade). Jedina je kapacitete, ali, u uvjetima brzog rasta, još uvijek, žena koja je bila na čelu nedovoljno organizirane i nedovoljno korištene vlade neke socijalističke kapacitete. U promijenjenim ekonomskim zemlje okolnostima u svijetu, kada su predvidljivi izvori inozemne moguće dodatne akumulacije i kada smo, radi sređivanja vlastite situacije, morali zatvarati ventile iz kojih su pritjecala realna sredstva, pokazalo se pravo stanje, veoma teško, upravo u tekućoj proizvodnji, reprodukciji; pokazalo se, veoma jasno, koliko je ta tekuća proizvodnja prekomjerno opterećena i da u tim i takvim uvjetima veoma teško prima i podnosi ekonomske mjere i kriterije, one kad na njih i krivo reagira i bježi od njih. (Stenografske beleške Veća republika i pokrajina Skupštine SFRJ, god. XLII, sv. 17, Beograd 1983., str. 89) Temeljem odlomka objasni zašto se jugoslavenska država morala zaduživati. Usporedi to s današnjim prilikama u Hrvatskoj.

EKONOMIJA kojom bi se gospodarstvo Jugoslavije prevelo u tržišno. Uz druge probleme, u Jugoslaviji je 1989. inflacija iznosila 1269 posto, što je bilo mnogo više nego, na primjer, u Poljskoj (251 posto). Iako su u početku reformske gospodarske mjere Saveznog izvršnog vijeća pod vodstvom njegova novoga predsjednika Ante Markovića imale dobre rezultate, poput zaustavljanja inflacije, zbog složenosti situacije u državi pojavili su se vrlo brzo brojni gospodarski problemi.

Ponovi Na koji je način bila vidljiva gospodarska kriza počekom 1980-ih? Kakvo je bilo stanje s financijama Jugoslavije? Na koji je način vlada Milka Planinc pokušavala popraviti ekonomske probleme? U čemu je bio uspjeh vlade Ante Markovića? O kojoj je složenoj situaciji bila riječ u Jugoslaviji koja je onemogućila daljnje mjere na jačanju gospodarstva?

Smjesti u prostor i vrijeme

Prepoznaj promjene

Na slijepoj povijesnoj karti označi područja jugoslavenskih republika (i autonomnih pokrajina) te na njihovu teritoriju označi najvažnije gospodarske djelatnosti i mjesne primjere, te uz kartu izradi vremensku lentu s kretanjima BDP-a svake od republika i pokrajina.

Koristeći se dostupnom literaturom te internetom, usporedi povijest gospodarske emigracije u Jugoslaviji s današnjom, na primjer gospodarskom emigracijom Hrvata u Irsku. Napiši sastavak o svim aspektima koje smatraš bitnima te pokušaj pronaći intervjue za oba primjera iz povijesti. Izradi usporednu tablicu te o istraženom i zaključenom raspravi s ostalim učenicima i nastavnikom/com.

Istraži povijesne izvore U knjižnici posudi „Zakon Petogodišnjeg plana razvitka narodne privrede NR Hrvatske: od 1947.-1951.“ i „Društveni plan privrednog razvoja Jugoslavije: 19571961“ te izradi usporednu tablicu sa svim sličnostima i različitostima kao i posebnostima koje možeš uočiti. Također, stavi se u ulogu jednog od kreatora planova te izradi vlastiti petogodišnji plan pazeći na temeljna načela ekonomije i gospodarstva u socijalističkoj Jugoslaviji.

Sagledaj prošlost Na temu „Prije je bilo bolje“ napiši sastavak o barem tri „najpoznatija“ mita o gospodarstvu Jugoslavije te o odabranim temama napravi kratku prezentaciju u kojoj ćeš ih predstaviti ostalim učenicima te na kraju sata raspravite o tome. Ako imaš nekog starijeg člana šire obitelji koji je živio u tom razdoblju povijesti, napravi intervju te dojmove i odgovore priloži prezentaciji.

Objasni uzroke i posljedice Koristeći dostupnu literaturu i internet, izdvoji najvažnije gospodarske krize za svako od četiri desetljeća jugoslavenske povijesti, njihove uzroke, rješenja koja su ponudile vlasti, kratkoročne i dugoročne posljedice za svako desetljeće te u konačnici za samu jugoslavensku državu. Izradi prezentaciju u kojoj ćeš koristiti što više audiovizualnih materijala. Izrazi svoj stav o usvojenim rješenjima, posljedicama te o istraženom raspravi s ostalim učenicima i nastavnikom/com.

Usporedi i zaključi Uz pomoć literature i interneta istraži povijest jednog industrijskog poduzeća po izboru koje je djelovalo u doba Jugoslavije, a koje je i dalje aktivno u današnjoj Hrvatskoj. Detaljno istraži gospodarski tijek tog poduzeća kroz sve etape jugoslavenske države te usporedi s današnjim stanjem (sve pozitivne, negativne aspekte, posebnosti i sl.).

285

3. poglavlje

6. GOSPODARSKE POSLJEDICE SLOMA KOMUNIZMA U EUROPI I HRVATSKOJ. GLOBALIZACIJA SUVREMENE EKONOMIJE, HRVATSKO GOSPODARSTVO U DOMOVINSKOME RATU I TRANZICIJI. HRVATSKA U GOSPODARSKOM SUSTAVU EU-A U Europi su se posljedice komunizma više ogledale u gospodarstvu. Tijekom 1980-ih godina cijeli socijalistički blok država našao se u dubokoj gospodarskoj 286 krizi koja je ubrzala rušenje komunističkog poretka. Nastupio je sveopći zastoj gospodarstva te nagli pad buto nacionalnog dohotka (BDP) i životnog standarda. To se najbolje vidi na primjeru nekada gospodarski najnaprednije zemlje Srednje Europe – Čehoslovačke. Ona je prije komunističkog razdoblja bila među deset industrijski najrazvijenijih zemalja na svijetu, a s vremenom je pala na trideseto mjesto. Uz to su sve bivše socijalističke države u nekoliko godina nakon 1990. iskusile daljni pad gospodarske aktivnosti i posebno životnog standarda, uz istovremeni porast siromaštva. I Hrvatska je u 1990-ima morala svoje gospodarstvo preurediti iz socijalističkog u slobodno tržišno gospodarstvo.

Gospodarske posljedice sloma komunizma u Europi Umjesto prilagođavanja ekonomije realnim prilikama u svjetskom gospodarstvu, države koje su imale socijalistički gospodarski sustav čuvale su zastarjelu gospodarsku strukturu ekonomske grane i izvozne

Stambene zgrade iz komunističkog razdoblja kraj propale tvornice u Durrësu (Draču) u Albaniji u 1990-im godinama

sektore s time da je većina izvoza bila usmjerena na tržište Savjeta za uzajamnu ekonomsku pomoć (SEV). To je tržište bilo uspostavljeno za razmjenu između socijalističkih država i pod jakim protekcionizmom još od 1950-ih godina. Trgovina sa zapadnim državama koje su imale slobodno tržište bila je minimalna pa su socijalističke države sporo reagirale na promjene u svjetskom gospodarstvu. Uz to je nastupilo opadanje trgovine unutar SEV-a, što je utjecalo na usporavanje proizvodnje i pojavu nestašica raznih roba. Taj proces usmjeravao je pojedine države članice SEV-a prema jačanju gospodarskih veza sa zapadnim državama i ujedno smanjenju trgovinskih odnosa sa SSSR-

EKONOMIJA

Ljudi u siječnju 1990. u Krakovu u Poljskoj stoje u redu kako bi kupili naranče

„Buvljak“ u ruskome gradu Rostovu na Donu 1992. godine

om. Reforme koje je 1987. pokrenuo čelnik SSSR-a Mihail Gorbačov podrazumijevale su i preustroj gospodarstva na tržišnim osnovama, no umjesto poboljšanja dogodilo se pogoršanje jer socijalističko gospodarstvo nije moglo izdržati konkurenciju efikasnijih gospodarstava sa slobodnim tržištem (tzv. kapitalističkih). Negativni efekti bili su vidljivi kroz povećanje inozemnoga duga, pad BDP-a, smanjenje opskrbe osnovnim životnim namirnicama i sl. To je u konačnici pospješilo raspad SSSR-a i SEV-a. Ostale države SEV-a u međuvremenu su se suočile s trgovinskim deficitom koji su uglavnom pokušavale riješiti zajmovima. Izuzetak je bila Rumunjska koja se radije usmjerila na drastično smanjenje domaće potrošnje. Rezultat su bile prazne prodavaonice i restorani te naselja u mraku. Gospodarske poteškoće ubrzale su pobunu stanovništva 1989. i rušenje komunističkog diktatora Nicolae Ceaușescua. I u drugim članicama SEV-a gospodarska je kriza bila izuzetno teška, a dodatan problem je predstavljala inflacija. Time su dostignuća socijalističkog gospodarstva (brzi razvoj, puna zaposlenost, poboljšanje životnog standarda nakon Drugoga svjetskog rata) bile urušene, a režimi se nisu mogli nositi s poteškoćama do te mjere da su i vladajući slojevi bili svjesni kako ne mogu pronaći rješenje. U državama SEV-a je nakon 1989. svrgnut socijalistički gospodarski sustav i to nenasilnim putem, uz izuzetak Rumunjske. No nakon ukidanja socijalističkog sustava gospodarskoj krizi nije došao kraj nego se ona produbila. Bivše socijalističke države više nisu imale zaštitu nekonkuretnog tržišta koje im je ranije pružao SEV.

Kad su se otvorile zapadnim tržištima, u bivšim se socijalističkim zemljama do 1993. dogodio pad BDP-a između 25 i 40 %, nezaposlenost je s 0 % narasla na 13-20 %, dok je inflacija u pojedinim državama iznosila i preko 1000 %. Te države nisu bile spremne za nagli prijelaz na slobodno tržišno gospodarstvo. Pad životnog standarda nastavio se sve do sredine 1990ih, a posebno je pogodio najranjivije skupine stanov- 287 ništva pa je broj siromašnih između 1988. i 1994. porastao s tri na 25 %. U bivšim socijalističkim državama u Srednjoj i Jugoistočnoj Europi je tek od druge polovice 1990-ih uslijedio postupni gospodarski oporavak. Gospodarsku razinu iz 1989. dosegnule su oko 2000., dok su države nastale iz nekadašnjeg SSSR-a imale puno 1000 800 600 400 200 0 1980.

1985.

1990.

1995.

2000.

2005.

2010.

U grafikonu koji prikazuje kretanje BDP u Poljskoj između 1980. i 2014. u odnosu na paritet kupovne moći u milijardama internacionalnih dolara vidi se pad krajem 1980-ih i početkom 1990-ih, nakon čega je uslijedio snažan rast

3. poglavlje

IZVORI

288

Dugoročno tragična baština socijalističkog/ komunističkog oblika razvoja gospodarstva su i brojne ekološke katastrofe, o čemu svjedoči primjeru uništenja Aralskog jezera: U Sovjetskom savezu se općenito nije vodilo računa o okolišu u projektima skretanja vodenih tokova radi gradnje industrijskih pogona u dotle čistim ambijentima. Prioritet su imala radna mjesta i ekonomski rast; što su zadaci bili veći i skuplji, to ih se smatralo plemenitijima. Osobito se za Sibir smatralo da je tabula rasa, prazna tundra, sve sam prostor za postupanje s njim po volji: rijekama se moglo obrtati smjer, snjegovima sjevera navodnjavati pustinje juga. Ispravljanje djela božjeg: komunizam je sebe smatrao antireligijskim i znanstvenim, ali mu je cilj bio pretvarati ljude u bogove. Cjelinu toga može se ilustrirati jednim mjestom i jednim događajem. Mjesto je Aralsko jezero, nekoć rezervat slatke vode, po veličini četvrti na svijetu, a danas lokva koja umire – svedeno je na pola ranije površine i trećinu ranijeg obujma, isparavaju iz njega kemikalije, ribe su nestale, zrak je vruć i zatrovan. Djeca u tom području umiru mlada, po jedno na deset u prvoj godini života. Desetljeća obijesnih planova, žurbe i rasipanja, tone pesticida, herbicida i gnojiva, omogućile su Sovjetskom Savezu da uzgaja puno pamuka ali je istodobno gubio što je bilo postignuto glede očekivanog životnog vijeka i pokretao proces nazadovanja. Štoviše, Aralsko jezero nije bilo jedini, već samo najgori slučaj toga. (David S. Landes, Bogatstvo i siromaštvo naroda, Zagreb 2003., 489). Pronađi još primjera utjecaja nepromišljenih gospodarskih aktivnosti na okoliš.

Aralsko jezero 1989. (lijevo) i 2014. godine (desno)

jači gospodarski pad pa su 2000. njihova gospodarstva skliznula na 50 % gospodarske razine iz 1989. godine. Osim toga, gospodarski jaz između bivših socijalističkih država i zapadnih gospodarstva bio je produbljen – 2000. godine je odnos među njihovim ekonomijama bio 1 : 4, dok je početkom 1970-ih bio 1 : 3. Modernizacija tehnologije i strukture gospodarstva te uvezeno znanje i kapital omogućili su oporavak pa čak i ubrzani razvoj od početka 21. stoljeća. Uvjeti za razvitak dodatno su poboljšani ulaskom većine bivših europskih socijalističkih država u Europsku uniju 2004. i 2007. godine. Otada pa do danas u srednjoeuropskim i baltičkim bivšim socijalističkim državama dogodio se snažan gospodarski razvoj, posebno izražen u Poljskoj i Slovačkoj. Na drugoj strani, bivše socijalističke države u Jugoistočnoj Europi najsporije su se prilagodile suvremenim tjekovima pa su danas na gospodarskom začelju Europske unije. Ponovi Što se dogodilo s ekonomijom bivših socijalističkih država nakon 1989. godine?

Globalizacija suvremene ekonomije

Globalizacija ekonomije predstavlja povećanu gospodarsku međuovisnost nacionalnih gospodarstava širom svijeta kroz naglo povećanje prekograničnog kretanja kapitala, roba, usluga i tehnologije. Počela je nastupati potkraj 20. stoljeća preobrazbom svjetskoga gospodarstva kad su postala sve vidljivija međudjelovanja trgovine, migracija, investicija u kapital i financijskih transakcija, uspostavljanje mreže podružnica poduzeća, premještanje proizvodnje u inozemstvo, stvaranje nove vrste podjele rada itd. Međunarodnoj trgovini je pomoglo znatno smanjenje cijena prijevoza i komunikacija, a počelo je i doba interneta. Svjetski izvoz je između 1973. i 2000. skočio s 1,7 na 5,8 bilijuna dolara. Posebno je napredovao izvoz država tzv. europodručja kojem je vrijednost od 1973. do 2000. porasla s 19 na 36 % BDP-a. Globalizacija je označila i kraj pojačanog utjecaja pojedinih država na ekonomiju, pa je nastupio snažan rast utjecaja multinacionalnih kompanija. Njih je 1970-ih bilo oko 7000, dok im je početkom 21. sto-

EKONOMIJA ljeća broj premašio 44 000, uz oko 300 000 njihovih inozemnih podružnica. Zapošljavale su više od 12 milijuna osoba i istvarivale su trećinu ukupnog svjetskog bruto proizvoda. U Europi su globalizacija i europske integracije imale pozitivan utjecaj na ekonomska gibanja jer je slobodno kretanje kapitala i dobara potaknulo proizvodnju i distribuciju usluga i roba. U tim je procesima posebno dobro prošla Zapadna Europa. Globalizacija je pomogla i pojedinim ranije slabije razvijenim europskim državama da dožive snažan gospodarski razvoj. Dobar primjer za to je Irska. Općenito je proces europskih integracija u sprezi s globalizacijom stvorio preduvjete da Europska unija postane gospodarska U Silicijskoj dolini, blizu San Francisca u SAD-u, nalazi supersila. No Europska unija ima i poteškoća, a sva- se jedno od najvažnijih svjetskih središta visokih kako će je ekonomski oslabiti to što njezino članstvo tehnologija i inovacija IZVORI

Ekonomist Yanis Varoufakis piše o kapitalizmu i stagnaciji: Situacija u kojoj se Europa danas nalazi jasno pokazuje da je magična brojka mit. Financijski sustav EU posjeduje tri trilijuna eura iz štednje koje ne želi pretočiti u produktivne investicije, iako je Europska središnja banka kamatnu stopu za depozite spustila na -0,4 posto. U međuvremenu, suficit europske unije je u 2018. porastao na 450 milijardi dolara. Da bi euro oslabio, dovoljno je eliminirati suficit i investirati višak štednje, kamatna stopa Europske središnje banke bi morala biti -5 %, što bi trenutno zbrisalo europske banke i mirovinske Frankfurt na Majni jedno je od vodećih financijskih, fondove. Čak i ako zanemarimo činjenicu da magična industrijskih, trgovačkih i prometnih središta Europe. Od 1999. u tom je gradu sjedište Europske središnje kamatna stopa ne postoji, sklonost kapitalizma stagnaciji banke, ondje posluje više od 150 drugih banaka te brojne reflektira se u nesposobnosti prilagođavanja na tržištima tvrtke novca. Branitelji slobodnog tržišta pretpostavljaju da se sve cijene magično korigiraju dok vjerno ne prikažu relativnu potražnju za određenom robom. U stvarnosti se to ne događa. Kada investitori načuju da Federalne rezerve ili Europska središnja banka namjeravaju odustati od planiranog povećanja kamatnih stopa, zaključit će da središnje banke očekuju pad ukupne potražnje i smanjiti investicije umjesto da ih povećaju. Umjesto da investiraju, bavit će se pripajanjem i preuzimanjem kompanija, što jača kapacitet tehnostrukture, a kontrolira cijene, smanjuje nadnice i troši slobodna sredstva na kupovinu vlastitih dionica kako bi se uvećali bonusi. Tako prekomjerna štednja nastavlja rasti, a cijene više ne odražavaju relativnu dostupnost roba; preciznije rečeno, sve što cijene, nadnice i kamatne stope na kraju odražavaju jest manjak agregatne potražnje za robama, uslugama i novcem. Zanimljivo je koliko su zagovornici slobodnog tržišta otporni na činjenice. Kada im se dogma razbije o hridi stvarnosti, oni kao tajno oružje uvode atribut „prirodnosti“. Sedamdesetih godina 20. stoljeća prognozirali su da će nezaposlenost nestati čim se suzbije inflacija. Kada se 80-ih godina pokazalo da je nezaposlenost i dalje visoka usprkos niskoj inflaciji, objavili su da je u pitanju nova konstanta – „prirodna“ stopa nezaposlenosti. Isto tako, činjenica da inflacija danas izostaje usprkos rastu nadnica i niskoj stopi nezaposlenosti objašnjava se uvođenjem „prirodne“ stope inflacije. (Yanis Varoufakis, Stagnant Capitalism, 19. ožujka 2019., dostupno na https://www.project-syndicate.org/commentary/capitalismnatural-tendency-toward-stagnation-by-yanis-varoufakis-2019-03?barrier=accesspaylog) Na koji način Varoufakis povezuje kapitalizam i stagnaciju gospodarstva?

289

3. poglavlje

> 30 bilijuna dolara 10-20 bilijuna dolara 5-10 bilijuna dolara 1-5 bilijuna dolara 750 mlrd dolara - 1 bilijun dolara

290

500-750 mlrd dolara 250-500 mlrd dolara 100-250 mlrd dolara 50-100 mlrd dolara

25-50 mlrd dolara 5-25 mlrd dolara < 5 milijardi dolara bez podataka

Zemlje prema BDP-u, odnosno paritetu kupovne moći 2020. godine, izraženo u interacionalnom dolaru, na temelju procjene Međunarodnog monetarnog fonda Istraži na internetu na kojem je mjestu Hrvatska u globaliziranom gospodarstvu svijeta.

napušta Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske, proces poznat pod nazivom Brexit. Sedam vodećih industrijskih zemalja (SAD, Njemačka, Japan, Francuska, Velika Britanija, Kanada i Italija) okupljaju se kao Grupa-7 (G-7) u savjetodavnom forumu na kojem se od 1975. raspravlja o globalnim

problemima svjetskog gospodarstva. Od 1997. do 2014. im se pridružila Rusija pa su bili poznati kao G-8. Vodeća industrijska sila SAD je zadržao položaj najjačega gospodarstva i u globaliziranom svijetu koji od 2010-ih sve više ugrožava Kina. Ona je od 1978. počela provoditi ekonomske reforme uvodeći

ZANIMLJIVOST

Karikatura uspoređuje utopističku zamisao i stvarnost Brexita. Slijeva u podnaslovu piše „Projekt fantazija“, a zdesna „Stvarnost“. Na desnoj sličici stoje i natpisi ekonomska nesigurnost, poslovna zbrka, kaos, trgovinski problemi

Na referendumu provedenom 2016. 51,8 % birača Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske glasovalo je za izlazak, a 48,2 % za ostanak u Europskoj uniji. Istovremeno je većina birača u gradu Londonu te u Škotskoj i Sjevernoj Irskoj bila za ostanak u EU. Objavom rezultata referenduma vrijednost funte je u jednom danu pala za gotovo 9 % u odnosu na američki dolar. Nakon toga se u Škotskoj pojavila ideja o drugom referendumu o neovisnosti (i u slučaju pozitivnog ishoda pokrenuo bi se proces ulaska/povratka u EU) jer je na prvom referendumu provedenom 2014. 55,3 % glasača podržalo ostanak u Ujedinjenom Kraljevstvu. Nakon Brexita, gospodarstvo Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske doživjelo je najveći pad od gospodarske krize 1979. godine.

EKONOMIJA tržišno gospodarstvo. To je počela stvarajući posebne ekonomske zone kako bi privukla strana ulaganja. Imala je prednost obilja jeftine radne snage, a pružala je i brojne financijske olakšice. Uz to je Kina sustavno provodila modernizaciju brojnih gospodarskih grana, snažno ulagala u inozemstvo te se vrlo aktivno uključila u globalna tržišta. Budući da je imala izuzetno visok godišnji rast BDP-a, već je 2010. pretekla Japan i postala drugo gospodarstvo po snazi u svijetu. S Kinom su se povezala brzorastuća gospodarstva Rusije, Indije, Brazila i Južne Afrike te su oblikovali gospodarsku organizaciju BRICS (engleska kratica od početnih slova država Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika) kako bi stvorili zajedničke financijske institucije i postigli skupno djelovanje na svjetskom tržištu u nastojanju da se odupru europsko-američkoj gospodarskoj dominaciji. Te države obuhvaćaju 40 % svjetskog stanovništva, 25 % kopnene površine i 30 % svjetskog BDP-a. Prije 2020. BRICS se raspao jer su dobre gospodarske rezultate postigle samo Kina i Indija, dok su gospodarstva Brazila, Rusije i Južne Afrike ozbiljno posustala u gospodarskom razvoju. Ponovi Koji su pozitivni učinci ekonomske globalizacije? Istraži na internetu što je to eurozona.

Problemi slabije razvijenih država Novostvorene države nakon dekolonizacije su i u doba globalizacije ostale nerazvijene s nižim životnim standardom, kao i očekivanim trajanjem života. Ostali su brojni problemi, od naslijeđenih umjetnih granica, gospodarske zaostalosti i ovisnosti o razvijenim, uglavnom europskim državama, preko političke nestabilnosti do brojnih iscrpljujućih ratnih sukoba. Uz to se pojavio neokolonijalizam, odnosno okolnost da nove države bivaju iskorištavane od poduzeća iz zemalja koje su ranije bile kolonijalni gospodari. Time su formalno nezavisne države postupno došle u zavisni gospodarski položaj. Neokolonijalizam je zapravo novi oblik kolonijalizma koji koči gospodarski oporavak nerazvijenih država.

IZVORI

Joseph Eugene Stiglitz, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju i nekadašnji glavni ekonomist Svjetske banke, napisao je o učinku globalizacije na države u razvoju sljedeće: Politika koja je nametana zemljama u razvoju prema principima Joseph Eugene Stiglitz tzv. Washingtonskog Uz pomoć interneta konsenzusa opisana je istraži karijeru Josepha kao „konsenzus između Eugenea Stiglitza. Potraži MMF-a, Svjetske banke i koje su Stiglitzove knjige američkog ministarstva objavljene na hrvatskom financija oko „ispravne“ jeziku politike za zemlje u razvoju. (...) Oštra fiskalizacija, privatizacija i liberalizacija tržišta bila su tri stupa Washingtonskog konsenzusa savjetovana tijekom osamdesetih i devedesetih godina. (...) Razvijene države su mudro gradile svoje ekonomije i selektivno su štitile neke od svojih industrija sve dok nisu postale dovoljno snažne za natjecanje sa stranim kompanijama. (...) Prinuđivanje zemalja u razvoju da se otvore za uvozne proizvode može imati katastrofalne posljedice – društvene i ekonomske… Razvijene države nisu pokušavale provesti liberalizaciju tržišta kapitala do posljednje faze njihovog razvoja – europske države su tek sedamdesetih počele ukidati kontrolu tržišta kapitala, a državama u razvoju se preporučuje da to učine u kratkom roku. (Joseph Eugene Stiglitz, Globalization and its Discontents, New York 2002., 16-17, 34, 53, 65 [hrvatsko izdanje: Globalizacija: i dvojbe koje izaziva, Zagreb 2004.]).

U kojem segmentu Stiglitz upozorava na krivi pristup MMF-a i Svjetske banke prema nerazvijenim državama?

Posljednjih nekoliko godina Afrika je Kini postala zanimljiva kao moguće novo tržište. Kina je intenzivan ulagač u gospodarstvo i ujedno izvođač radova na infrastrukturi. To je posebno izraženo u državama poput Konga u kojima su rudnici rijetkih minerala važni za kinesku industriju. Kina je u Džibutiju financirala gradnju velike prekooceanske luka koja bi trebala postati nova vrata Kine prema Africi kao dio Novoga puta svile. Kina obilato kreditira afričke države. Na primjer, dvije trećine svih vanjskih dugova Džibutija

291

3. poglavlje

Novi put svile Morski put svile

Moskva Roterdam

Trst

Samarkand Si'an

Kolkata

Fučou

Nairobi

Planirani kineski Novi put svile. Jedna skupina ekonomista naziva ga novim Marshallovim planom za gospodarski oporavak nerazvijenih država, jačanje europske ekonomije i ozdravljenje ukupnog svjetskog gospodarstva, dok drugi u njemu vide neokolonijalno oruđe kojim se uz pomoć kredita siromašnije države čine ovisnima o Kini kako bi ih se kasnije moglo izrabljivati. Istraži na internetu te obrazloži svoje mišljenje o tome koja je od dvije skupine ekonomista više u pravu u vezi s ocjenom plana Novoga puta svile.

292

Planirani izgled luke Džibuti Pronađi gdje je smješten Džibuti i temeljem toga zaključi zašto je važan Kini.

otpada na dugovanja Kini. Neki ekonomisti, na temelju sklopljenih ugovora o zajmovima, upozoravaju kako postoji opasnost da, ne budu li pojedine zemlje kadre vraćati dug, moglo bi se dogoditi da ih Kina počne kontrolirati i možda nametne nove gospodarske odnose nalik na kolonijalne. Ponovi Što je to neokolonijalizam? Uz pomoć interneta istraži što je to kineski Novi put svile (tzv. Jedan pojas, jedan put) i kakve prijepore izaziva.

Gospodarske posljedice sloma komunizma/ socijalizma u Hrvatskoj i hrvatsko gospodarstvo u Domovinskome ratu Politički sukobi u Jugoslaviji zaoštrili su se nakon pojave Memoranduma SANU 1986. u kojem su, uz

EKONOMIJA

ZANIMLJIVOST Predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman, uz suglasnost predsjednika Vlade Franje Gregurića, osnovao je 16. kolovoza 1991. Komisiju za pripremu prijedloga koncepcije monetarnog sustava i izradu novčanica Republike Hrvatske. Komisija je 29. kolovoza donijela odluku o imenu trajnog novca Republike Hrvatske: novac se imao zvati hrvatska kruna, a njegov stoti dio banica. Ta je odluka kasnije primijenjena u Uredbu o Narodnoj banci Hrvatske. Deset saborskih zastupnika iz Slavonije predložilo je u svibnju 1993. izmjenu Zakona o Narodnoj banci Hrvatske kojom bi se naziv hrvatska kruna zamijenio hrvatskom kunom, iako je neformalna inicijativa za naziv novog hrvatskog novca imenom kuna postojala nešto otprije. Dana 30. kolovoza 1993. u Narodnim novinama objavljen je Zakon o izmjenama Zakona o Narodnoj banci Hrvatske kojim službena moneta Republike Hrvatske odlukom Hrvatskog sabora postala hrvatska kuna.

ostalo, iznesene i teze o ekonomskom zaostajanju Srbije. Politički su sukobi preneseni i na ekonomsku politiku. U doba raspada Jugoslavije i sve do međunarodnog priznanja Hrvatske, hrvatsko gospodarstvo je u velikoj mjeri bilo podređeno djelovanju poremećenog jugoslavenskog unitarnog gospodarskog sustava, što je najvidljivije bilo u području monetarnog i vanjskotrgovinskog poslovanja. Godine 1990. Srbija je praktično uništavala dinar povlačeći devizne rezerve štediša s bankovnih računa, što treba sagledavati u kontekstu formiranja ekonomskog nacionalizma povezanog sa sprečavanjem slobodnih tokova robe i usluga, što je Srbija izvela, na primjer, za robu iz Slovenije. Srbija je također počela oduzimati imovinu pojedinih poduzeća koja su sjedišta imala u Sloveniji i Hrvatskoj. Na primjer, hrvatska tvrtka INA ostala je bez 170 benzinskih crpki, 18 skladišta i 11 drugih objekata u Srbiji. Hrvatska je pak 1992. uredbom vlade zaplijenila imovinu srbijanskih tvrtki na svojem teritoriju. Upadom Srbije u monetarni sustav zapravo je razbijen i posljednji element koji je Jugoslaviju čuvao kao ekonomsku uniju. Kada je 1990. – 1991. i Savezno izvršno vijeće predvođeno Antom Markovićem izgubilo kontrolu nad najvažnijim čimbenicima zajedničke ekonomske politike, može se slobodno zaklju-

Hrvatski dinar. Bio je privremeni novac u optjecaju u Republici Hrvatskoj, od monetarnog osamostaljenja od Jugoslavije (23. prosinca 1991.) do prijelaza na kunu kao novu nacionalnu monetu (30. svibnja 1994.). Problem s tim novcem bio je u visokoj inflaciji koja je 1992. iznosila 938,2 %, a 1993. 1149,3 %. Zbog nagloga gubljenja vrijednosti hrvatskog dinara dobrim dijelom je u praksi kao naslovna obračunska jedinica korištena njemačka marka.

čiti da je u ekonomskom smislu Jugoslavija prestala 293 funkcionirati. U okviru toga valja promatrati funkcioniranje gospodarstva u Hrvatskoj tijekom Domovinskog rata. U drugoj polovici 1991. i u prvoj polovici 1992. nastupio je drastičan pad sveukupnih gospodarskih aktivnosti u Hrvatskoj. Krajem prosinca 1991. uveden je hrvatski dinar, ali je njegova vrijednost bila ugrožena velikom inflacijom. Stanje se pokušalo popraviti u jesen 1992. donošenjem „Osnova stabilizacijskog programa“. Iako time nije polučen uspjeh u zaustavljanju negativnih trendova, ipak je omogućena priprema za reformu definiranu u jesen 1993. u dokumentu „Provedba stabilizacijskog programa“, čime je obuzdana inflacija te u proljeće 1994. uveden stabilni novac – kuna. Među najveće gospodarske uspjehe toga vremena smatraju se, uz obuzdavanje inflacije, smanjivanje proračunskog manjka te porast deviznih rezervi koje Hrvatska od osamostaljenja nije imala. Pozitivni pomaci u gospodarstvu postali su vidljivi 1994. i početkom 1995., ali je krajem te godine nastupio zastoj i negativna gospodarska kretanja jer je došlo do smanjenja investicija te pada proizvodnje i zaposlenosti, ali javio se i deficit u vanjskotrgovinskoj razmjeni i platnoj bilanci. Uz to su bili vidljivi prilični gospodarski problemi zbog loše provedene privatizacije državne (u socijali-

3. poglavlje

IZVORI

Hrvatski premijer Nikica Valentić piše predsjedniku Republike Franji Tuđmanu o gospodarskim problemima 1995. godine: Nakon punih 24 mjeseca ekonomske stabilnosti potpuno su locirani gospodarski problemi i utvrđeni financijski opsezi tih problema. Više od 90 % trenutnih gubitaka i ukupnih financijskih dubioza locirano je u komitentskoj strukturi Privredne banke, ukupnom sustavu INA-e, te brodogradnji i metalnoj industriji. To jasno pokazuje u kojem je pravcu potrebno poduzeti hitne mjere. To konkretno znači brzo i neodložno restrukturiranje INA-e, sanaciju Privredne banke i ostalih velikih banaka, te restrukturiranje i pojedine stečajeve u brodogradnji i metalnoj industriji. Bitno područje na kojem moram skrenuti Vašu pozornost je ozbiljna opasnost od nekontroliranog proračunskog trošenja, tj. od stvaranja ozbiljnog proračunskog deficita. Ukoliko se za sljedeću godinu proračun ne izbalansira, nema nikakve šanse održati ove ekonomske ciljeve i ovu ekonomsku stabilnost. Povodom izrade proračuna za sljedeću godinu, te ukupno sljedeće trogodišnje razdoblje, dosadašnji zahtjevi skoro svih ministarstava su toliki da ih ja potpuno otvoreno smatram neodgovornim. Naime, ti zahtjevi se u nekim slučajevima kreću i dva do tri puta više od sadašnjih odobrenih proračunskih stavki. Proračun u idućoj godini objektivno najviše može rasti za 10-12 % i svako veće planiranje proračunskih prihoda je nerealno jer privreda i sa sadašnjom razinom opterećenja nema uvjete za pravi razvoj. Proračun umjesto poluratnog mora postati mirnodopski i razvojni, ukoliko to političko-vojne okolnosti dopuštaju, te biti jedna od osnovnih poluga i ekonomske stabilnosti i ekonomskog razvoja. Bez obzira na ogromne poteškoće oko financiranja obnove i obrane proračun za ovu godinu će se s teškom mukom izbalansirati s minimalnim deficitom, ali je moja moralna i ljudska obveza da Vas upozorim na opasnost, koja, zbog nerealnih očekivanja, očekuje i novu Vladu, ali i Vas osobno kao Predsjednika Republike. (Dostupno na https://www.vecernji.hr/vijesti/ekskluzivno-pismo-bivseg-premijera-nikice-valenticafranji-tudmanu-979032).

294

Koji su, prema premijeru Valentiću, bili glavni ekonomski problemi u Hrvatskoj 1995. godine? Pokušaj istražiti što je predsjednik Tuđman, kao najodgovornija osoba za upravljanje državom prema tadašnjem hrvatskom ustavu, poduzeo kako bi se prevladali ovi problemi te kakve su bile posljedice tih poteza.

stičkom razdoblju društvene) imovine. Privatizacijom je maleni broj osoba bliskih vlasti dobio mnogo ranije državnih poduzeća i drugih materijalnih dobara. Često se događalo da novi vlasnici nisu dobro upravljali privatiziranim poduzećima te su mnoga od njih propala. Kao posljedica spomenutih čimbenika, uz još neke poput potrebe za financiranjem rata, izbila je gospodarska kriza. Konkurentnost hrvatskog gospodarstva je slabila, a povećavao se broj nezaposlenih. Također je bilo i sve više umirovljenika jer se povećanim i često prijevremenim umirovljenjima nastojalo riješiti socijalne probleme. Zbog rata se hrvatski turizam sveo na desetinu predratnoga. Procjene ratne štete i gubitaka iznose oko 37 milijardi američkih dolara.

Ponovi Kakva su se promjene događale u hrvatskom gospodarstvu u vrijeme Domovinskoga rata?

Hrvatsko gospodarstvo u poraću i tranziciji Završetkom rata i oslobođenjem okupiranih područja vlasti su pokrenule obnovu razorenoga, pri čemu su prvenstvo dobili stambeni, a ne gospodarski objekti kako bi se omogućio povratak velikog broja izbjeglih građana svih nacionalnosti koji su ih uslijed rata bili

Oznaka za područje pod bojnim minama. Razvoj poljoprivrede u dijelovima Hrvatske godinama nakon rata je onemogućavala okolnost da su mnoga polja bila minirana. Pri procesu razminiranja mnogi pirotehničari su ozlijeđeni uslijed djelovanja mina, neki i smrtno.

ZANIMLJIVOST

Tvornica Borovo nakon rata Borovo je poduzeće za proizvodnju i promet obuće i gumene robe sa sjedištem u Vukovaru, a osnovano je 1931. pod imenom Bata. Godine 1946. nacionalizirano je i preimenovano u Jugoslavenski kombinat gume i obuće Borovo. Uz mnoge druge proizvode najpoznatije su bile tenisice Startas koje su najveću popularnost stekle u vrijeme Univerzijade u Zagrebu 1987. kad se prodavalo oko pet milijuna pari godišnje. To je bilo vrijeme vrhunca tvrtke koja je 1990. imala 24 000 zaposlenih. Za Domovinskoga rata 1991. tvrtka je razrušena, dok je uprava privremeno preseljeno u Zagreb, a mali dio proizvodnje je nastavljen u Donjem Miholjcu. Nakon mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja 1998. obnovljena je proizvodnja u Borovu. Tvrtka je 2018. imala 613 zaposlenika, proizvodila je pola milijuna pari obuće godišnje i sve se više okretala proizvodnji za izvoz.

prisiljeni napustiti, a ukupni gubitak tranzicije cijelog gospodarskog sustava procjenjuje se na oko 254 milijardi američkih dolara. Iako su učinjeni veliki napori u razminiranju, godinama nije prikladno riješen problem velikog broja zaostalih mina na područjima razgraničenja između zaraćenih strana, što je slabilo poljoprivredu. Osim toga, BDP je zbog posljedica rata vrlo sporo rastao, vladala je i velika nezaposlenost uz visoki trgovinski deficit i veliku zaduženost države. Promjene su se dogodile i u financijskom sektoru jer je većina banaka u državnom vlasništvu bila sanirana novcem poreznih obveznika te kasnije privatizirana prodajom uglavnom stranim vlasnicima. Hrvatske vlasti su velik napredak ostvarile u izgradnji autocesta: otvorena je karlovačka obilaznica, cijela autoceste od Zagreba do Goričana, te od granice sa

Mreža hrvatskih autocesta. Dužina mreže autocesta i poluautocesta iznosi ukupno 1313,80 km. Istraži koje sve autoceste postoje danas u Hrvatskoj i koja društva gospodare njima.

295

Gradnja vijadukta na autocesti A1 2010. godine. Istraži koliko je trajala i koliko je stajala izgradnja autoceste A1.

Slovenijom do granice sa Srbijom, izgrađeni su najvažniji hrvatski tuneli Sv. Rok i Mala Kapela, dovršena je izgradnja dionica autocesta za Split i Rijeku. Završetkom izgradnje autoceste do juga Dalmacije, te autoceste od granice s Mađarskom, preko Osijeka do granice s Bosnom i Hercegovinom, svi su dijelovi Hrvatske osim krajnjeg juga kvalitetno cestovno povezani sa Zagrebom i središnjom Hrvatskom. Izgradnja je financirana kreditima, pa je državna tvrtka Hrvatske autoceste početkom 2020. imala 20,3 milijarde kuna ukupnog duga. U drugoj polovici 2010-ih hrvatski je turizam ostvario broj turističkih dolazaka iz prijeratnog vremena

3. poglavlje

IZVORI

296

Korupcija je prepreka razvitku poduzetništva i gospodarstva općenito. Na ljestvici od 180 država prema Indeksu percepcije korupcije 2019. Hrvatska je na 63. mjestu. U posljednjim desetljećima proveden je niz suđenja vezanih za korupciju, između ostaloga i bivšem predsjedniku Vlade RH Ivi Sanaderu koji je osuđen zbog korupcije. U nastavku slijedi dio izvještaja o korupciji u Hrvatskoj iz 2011.: Zlouporaba se događa na redovitoj bazi tijekom obavljanju dužnosti i zadataka javnih službenika u Hrvatskoj, ali čini se da su neki sektori podložniji praksama podmićivanja od drugih. To dakako ovisi o samoj prirodi pruženih usluga, ali izgleda da su određene prakse ustaljenije u određenim sektorima. Bolje razumijevanje razloga davanja mita i prepoznavanje specifičnih problema, poput kvalitete usluga – primjerice, mogućnost skraćivanja vremena čekanja za pojedine zdravstvene usluge ili uvođenja promjena u postupcima vezanima uz naplatu novčanih kazni – može pomoći u provođenju specifičnih mjera. A u sektorima podložnijima praksi podmićivanja mogle bi se provesti specifične procjene kako bi se identificirala prioritetna područja kojima je potrebna posebna podrška. Pitanje koje izazva zabrinutost je vrlo mali dio davatelja mita koji prijave slučaj nadležnim tijelima. Može se razmotriti mogućnost temeljite analize postojećih kanala za prijavljivanje takvih slučajeva kako bi ih se učinilo dostupnijima, poznatijima građanima i, ukoliko je potrebno, povjerljivijima. Informacije prikupljene ovim anketnim istraživanjem pružaju vrijedne spoznaje o tome kako poboljšati te mehanizme. Općenito gledano, hrvatski građani ne prihvaćaju korupciju – izrazili su veliku zabrinutost zbog nje u anketi – ali čini se da se podmićivanje tolerira kao alat kojim se postižu stvari ili osigurava bolji tretman. Mogla bi se razmotriti mogućnost daljnjeg proučavanja osviještenosti javnosti o korupciji i razvijanja inicijativa s ciljem boljeg informiranja onih koji ne smatraju da je podmićivanje na istoj razini kao „prava“ kriminalna djela, kao i povećanja razumijevanja o štetnim učincima davanja i primanja mita na pravilnu isporuku javnih usluga. (Korupcija u Hrvatskoj: stvarna korupcijska iskustva građana, Ured Ujedinjenih nacija za droge i kriminal – Beč, 2011, 47-48; dostupno na https://www.unodc.org/documents/data-and-analysis/statistics/corruption/Croatia_corruption_Report_2011_ croatian.pdf).

S pomoću interneta otkrij još primjera ponajprije gospodarske korupcije u Hrvatskoj. Napiši kratak sastavak o tome u kojem ćeš izraziti svoje mišljenje te o njemu raspraviti s ostalim učenicima. Prouči rad organizacije Transparency International Hrvatska koja se bavi praćenjem i suzbijanjem korupcije u Hrvatskoj (više na https://www.transparency. hr/).

(oko 10 milijuna). Ukupno gospodarstvo se sporo oporavljalo pa je hrvatski BDP tek 2004. dosegao razinu iz 1990., a nastavio je rasti do izbijanja gospodarske krize 2009. – 2010. godine.

tivnih gospodarskih trendova. Na primjer, do 2014. hrvatsko je gospodarstvo ostvarivalo niži rast od europskog prosjeka. Hrvatsko gospodarstvo posljednjih je godina raslo brže od prosjeka država EU, što ukazuje na pozitivne učinke ulaska u tu političku zajednicu. Ponovi Pozitivni učinak na gospodarstvo ne ogleda se samo u jačanju trgovačke razmjene s državama članicama Kada je hrvatski turizam, a kada BDP dosegao EU, nego i pozitivnoj platnoj bilanci, odnosno tranpredratnu razinu? Koja su temeljna obilježja hrvatskoga gospodarstva u poslijeratnim godinama? U sakcijama roba i usluga s inozemstvom. Hrvatska je do 2014. imala znatan proračunski deficit koji se krečemu je ostvaren osobit napredak, ali na koji način je tao između 5 i 8 % BDP-a. Od 2015. stanje se postubio plaćen? pno poboljšava. I javni dug je 2014. dosegao vrhunac i otad se smanjuje. Osim toga, Hrvatska je od vremena pristupanja u EU ostvarila znanstveno-tehnološki napredak, a porastao je i broj inozemnih investicija. Hrvatskoj je omogućen i pristup europskim fondovima koje može iskoristiti za razvoj infrastrukture i gospodarstva. Među dobre primjere povlačenja novca iz Ulazak Hrvatske u punopravno članstvo Europske europskih fondova je gradnja Pelješkog mosta, koji unije 2013. stvorio je pretpostavke za nastavak pozi- se počeo graditi 2019. godine. Hrvatska je u razdo-

Hrvatska u gospodarskom sustavu EU-a

EKONOMIJA

ZANIMLJIVOST Koncern Agrokor se razvio iz male privatne tvrtke za proizvodnju i trgovinu cvijećem koju su 1976. osnovali Ante i Ivica Todorić, u vrijeme kad je u Jugoslaviji bio omogućen ograničeni razvoj privatnog poduzetništva ili tzv. male privrede. Tvrtka je od 1995. poslovala pod imenom Agrokor, a u njezin sastav je s vremenom ušlo više od 20 tvrtki iz Hrvatske i susjednih država, primjerice: Zvijezda, Ledo, Jamnica, PIK Vrbovec, Belje, Tisak, Konzum, Mercator, Agrolaguna, Sarajevski kiseljak. U 2014. Agrokor je imao oko Alpinisti s Ciboninog tornja potkraj 2017. uklanjaju stilizirano slovo „A“, simbol 35 000 zaposlenih, a početkom Agrokora. Sjedište Agrokora je od 2000. do 2017. bilo u nekadašnjem Ciboninom 2017. zapao je u velike finantornju koji je izgrađen uoči Univerzijade u Zagrebu 1987. godine. Toranj je ime cijske poteškoće s mogućim dobio po prehrambenom konzorciju Cibona koji su činile tvrtke Kraš, Franck, Badel teškim posljedicama za stabili Voće. Konzorcij je bio veliki sponzor sporta, a nekadašnji vrlo uspješni košarkaški nost cjelokupnog gospodarstva klub Lokomotiva od 1975. nosi ime Cibona Republike Hrvatske. Zbog toga je u travnju 2017. donesen Zakon o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku (tzv. lex Agrokor) i imenovan izvanredni povjerenik. Nakon završetka postupka imenovanja izvanredne uprave i nagodbe vjerovnika promijenjena je vlasnička struktura, a najveći pojedinačni vlasnik postala je Sberbank iz Rusije, pa od 2019. Agrokor posluje pod imenom Fortenova grupa. Bivši vlasnik Agrokora Ivica Todorić 2020. je na zagrebačkom Županijskom sudu oslobođen optužbi da je svoju nekadašnju tvrtku s troje suradnika oštetio za 1,25 milijuna eura. Pronađi u knjižnici knjigu Agrokor: Slom ortačkog kapitalizma Martine Dalić (Zagreb 2018.), bivše potpredsjednice Vlade Republike Hrvatske i ministrice gospodarstva, malog i srednjeg poduzetništva, te obrazloži na koji način je funkcioniralo poduzeće Agrokor. Pronađi i objasni koji su bili argumenti bivše ministrice za državno upletanje u vezi sa situacijom u Agrokoru. S pomoću interneta objasni izraz „ortački kapitalizam“ iz naslova knjige. 1,4

Prosječan utjecaj EU na rast BDP-a Izvor: IIF

1,2

2007.-2018.

2019.-2024.

2025.-2030.

1 0,8 0,6 0,4

ska Hrv at

a Slov enij

ka Češ

Slov ačka

nija Esto

njsRum u

a arsk Mađ

rska Bug a

Litv a

Latv ija

Polj sk

0,2

Prosječan utjecaj Europske unije na rast BDP-a među zemljama Srednje i Istočne Europe

297

3. poglavlje

Gradilište Pelješkog mosta. Pelješki most je 2019. počeo graditi kineski konzorcij. Ugovor za izgradnju mosta kopno-Pelješac s pristupnim cestama je vrijedan 2,08 milijardi kuna (bez PDV-a). Pelješki most bit će dug 2,4 kilometra i visok 55 metara, a imat će četiri prometna traka. Europska unija u njegovoj gradnji sudjeluje s 85 posto

blju 2014. – 2020. na raspolaganju imala 10,7 milijardi eura novca iz fondova EU. Republika Hrvatska je 2020. bila na 94 posto ugovorenosti sredstava iz EU fondova i na oko 36 posto isplaćenosti tih sredstava. Ponovi 298

Koji su pozitivni učinci ulaska u EU za hrvatsko gospodarstvo? Istraži gdje se Hrvatska nalazi među zemljama EU po gospodarskoj snazi i životnom standardu. Što misliš, zašto je to tako?

Objasni uzroke i posljedice Objasni pozitivne i negativne uzroke i posljedice globalizacije, na primjeru jedne razvijene države Europe i jedne nerazvijene države Afrike. O svojim objašnjenjima raspravi na satu.

Prepoznaj promjene Istraži kako je izgradnja autoceste A1 utjecala na promjene u gospodarstvu prostora kojim prolazi. Pozitivne i negativne utjecaje izgradnje ceste prezentiraj pomoću plakata. Istraži nastanak poldera u Nizozemskoj. Nastanak poldera prikaži kronološki s posebnim osvrtom na projekt Oosterscheldekering i na njegov utjecaj na promjene u okolišu.

Smjesti u prostor i vrijeme

Sagledaj prošlost

Izradi kartu na kojoj ćeš mapirati industrijske zone i postrojenja u svojem zavičaju osnovana prije Domovinskog rata, industrijske zone i postrojenja osnovana nakon Domovinskog rata te planirane industrijske zone i postrojenja u budućnosti. Kartu prezentiraj na satu i zajedno analizirajte promjene.

Pripremi pitanja za intervju u kojem ćeš saznati o standardu života u Hrvatskoj prije Domovinskog rata, nakon njega i poslije ulaska Hrvatske u EU. Intervjuiraj nekoliko osoba, najbolje iz svoje obitelji, te usporedi njihove odgovore. Izvedi vlastiti zaključak o razinama životnog standarda u promatranim razdobljima.

Istraži povijesne izvore Uz pomoć nastavnika načini plan istraživanja industrijske baštine svojeg zavičaja. O industrijskoj baštini zavičaja izradi prezentaciju i pripremi virtualnu izložbu. Pokušaj sakupiti papirnati i metalni novac koji se upotrebljavao u zemljama EU prije nego što su uvele euro. S ostalim učenicima analiziraj novac i pripremi izložbu.

Usporedi i zaključi Usporedi ulogu države u razvoju gospodarstva u Hrvatskoj prije i poslije Domovinskog rata te raspravi o tome s ostalim učenicima tijekom nastave. Nakon rasprave opiši svoje argumente u eseju o nedostacima i prednostima tržišnog i planskog gospodarstva na primjeru Hrvatske.

EKONOMIJA

7. VELIKA GOSPODARSKA KRIZA — PRIMJERI IZ ZAVIČAJNE POVIJESTI (IZBORNA TEMA) Velika ekonomska kriza koja je zahvatila većinu država svijeta i pogodila sve gospodarske grane te uveliko utjecala na društvo započela je 1929. godine i potrajala do sredine sljedećeg desetljeća. Osnovna obilježja te krize bila su smanjenje industrijske proizvodnje jer su mnoge tvornice prestale s radom, propast banaka i privatnog kapitala te velika nezaposlenost. Za mnoge je to značilo životnu ugroženost (pojavila se glad). U Hrvatskoj je kriza zavladala 1931. godine kada je slom doživjela najstarija hrvatska banka Prva hrvatska štedionica. No još prije toga osjetila se agrarna kriza koja je bila dublja i dugotrajnija. Njoj su pridonosile i nepovoljne vremenske prilike kao što je bila strašna hladnoća početkom 1929. godine i suša 1935. godine zbog koje je bio slab urod žitarica pa je u nekim krajevima sljedeće godine zavladala glad, poglavito u krajevima bez dovoljno obradive zemlje kao što su Lika, Hrvatsko primorje i Dalmacija. Glavni pokazatelj krize u poljoprivrednoj djelatnosti bio je pad cijena poljoprivrednih proizvoda, osobito žitarica (pšenica i kukuruz). Zato su seljaci bili prisiljeni prodavati svoje proizvode ispod cijene kako bi barem

Seljanke oru (Josip Horvat, Kultura Hrvata kroz 1000 godina. Druga knjiga: Gospodarski i društvovni razvitak u 18. i 19. stoljeću, Zagreb 1942., 527, slika 202 [113])

povremeno došli do novca koji im je bio potreban za plaćanje poreza i vraćanje dugova. Položaj radnika također je bio loš, a njihova kupovna moć vrlo slaba jer su radničke plaće i nadnice bile niske. Problemi stanovnika pasivnih krajeva kao što su Lika i Dalmacija, a pogotovo Dalmatinska zagora, bili su mnogostruki u prvoj polovini 20. stoljeća. Prvi od problema bio je nedostatak zemlje, odnosno obradivih poljoprivrednih površina na kojima bi ljudi mogli proizvoditi hranu. Osim što su u takvim krajevima količina obradive zemlje i broj stanovnika bili u nerazmjeru, zemlja je manje plodna nego u drugim dijelovima. Posjedi su bili rascjepkani i sitni te nikako nije bilo moguće proizvoditi dovoljno hrane. Ljudi 299 su morali tražiti druge izvore prihoda. Stočarstvo je također bilo nerazvijeno jer nije bilo moguće proizvesti dovoljno stočne hrane (prvenstveno krme i žitarica) pa je stoka preživljavala zahvaljujući ispaši. Kada je bila sušna godina, te nije bilo sijena, ljudi su bili prisiljeni tijekom zime poklati stoku ili je prodati u bescjenje. Na taj su način seljaci ostajali bez izvora hrane (mlijeko), ali i bez radnih životinja. Nepovoljan položaj seljaštva u kapitalizmu koji je u to doba tek dopirao do sela sažet je u jadikovki seljaka koji su konstatirali: „Sve što prodajemo je jeftino, a što kupujemo je skupo“. Seljaci u Dalmaciji nerijetko su se bavili vinogradarstvom kako bi dodatno zaradili. No njih je 1930-ih godina pogodila tzv. vinska kriza koja je podrazumijevala da proizvode (grožđe, mošt i vino) nisu mogli prodati po realnim cijenama. Vinogradi su im bili mali i najčešće su već u ranu jesen prodali grožđe ili mošt jer su na taj način najbrže mogli doći do gotovog novca. Prekupci i veliki proizvođači vina znali su zašto seljaci što prije žele prodati urod iz svojih vinograda pa su to zloupotrebljavali i davali im vrlo malo novca. Seljaci su bili zakinuti i zbog toga što su prodajom grožđa i mošta ostali bez mogućnosti da ispeku rakiju

3. poglavlje

Skupina iseljenika iz ogulinskoga kraja na putu u Kanadu

svjetskog rata, odnosno tijekom dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća. U usporedbi s drugim krajevima, Podravina je tada bila kraj u kojem se relativno dobro živjelo. Prirodna bogatstva, povoljan geografski položaj i dovoljno plodne zemlje omogućilo je stanovništvu da dobro žive i tijekom kriza kakva je bila ona početkom 1930-ih godina. Štoviše, možemo reći da je taj kraj upravo tada doživio napredak jer su, primjerice, mnoge starinske drvene i slamnate kuće tada zamijenjene zidanicama o čemu i danas svjedoče godine izgradnje istaknute na njihovim pročeljima. Nekako u doba krize u Podravini se redovito počeo upotrebljavati beton u graditeljstvu. Upravo je na početku velike gospodarske krize u podravskom gradiću Đurđevcu započeo veliki graditeljski pothvat - gradnja župne crkve. Gradnja nove župne crkve planirana je još na početku 20. stoljeća ali je zbog Prvoga svjetskog rata odgođena. Stoga je gradnja započela 1928. godine po zamisli i pod nadzorom poznatog hrvatskog arhitekta Stjepana Podhorskog. Gradnja je potrajala skoro do kraja 1929. godine, a iako je projekt uspješno priveden kraju, potpuno opremanje crkve zapelo je zbog Velike gospodarske krize. Naime, sav građevni materijal silno je poskupio, a mještani Đurđevca i okolice koji su vlastitim sredstvima gradili župnu crkvu ostali su tijekom krize bez novca i više nisu mogli financirati tako veliku

koja se uvijek mogla dobro prodati, a nisu više imali ni kom (trop) koji se prodavao kao gnojivo. Seljaci koji su sebi mogli priuštiti da sami proizvedu vino i tada ga prodaju opet su loše prošli jer su prekupci i veleposjednici pronašli načina da srozaju cijenu vina te tako zarade na seljačkom trudu. Svi ovi problemi postali su još izraženiji u doba velike gospodarske krize. Zbog toga su ljudi u pasivnim krajevima, osobito Dalmaciji, bili prisiljeni tražiti izvore 300 prihoda izvan poljodjelstva i stočarstva. Odlazili su iz zavičaja „trbuhom za kruhom“ u krajeve gdje je bilo dovoljno plodne zemlje kao što su dijelovi Podravine i Slavonije. Oni koji su željeli zarađivati kao radnici ili obrtnici, osim u domovini često su bolji život nastojali pronaći u inozemstvu, pogotovo u Americi. Zbog toga u siromašnim dijelovima Dalmacije možemo ZANIMLJIVOST pratiti proces iseljavanja zbog gospodarskih razloTijekom gospodarske krize u Zagrebu procvjetala je trgoga, koji je trajao nekoliko desetljeća. Ponovi Prisjeti se i objasni kako je bolest vinove loze filoksera utjecala na iseljavanje stanovništva pred kraj 19. stoljeća.

Stanovništvo u većini hrvatskih gradova i sela doživjelo je velike promjene ekonomskih odnosa na prijelazu 19. u 20. stoljeća. Uz tradicionalne načine privređivanja (ratarstvo, stočarstvo i obrt) pojavilo se i radništvo u industrijskoj proizvodnji. Povećanje broja stanovnika i napuštanje tradicionalnog načina života u velikim obiteljima (obiteljskim ili kućnim zadrugama) prouzročilo je usitnjavanje posjeda, preseljavanje ljudi i usvajanje modernog načina života. Sve te promjene najočitije su bile poslije Prvoga

vina rabljenom robom. Na sajmovima moglo se pronaći najrazličitije stvari, a najviše interesa bilo je za predmete za svakodnevnu upotrebu kao što je odjeća. Dakako, na takve sajmove najprije su dolazili oni najsiromašniji, radnici i seljaci koji su onda nalazili po najnižim cijenama ono što mi je bilo najnužnije za život. Kada su doznali za velik izbor i povoljne cijene, na sajmove su počeli dolaziti i oni koji nisu bili u takvoj nuždi. Pronalazili su različite komade namještaja, nenošenu odjeću, bicikle i drugo. To je bilo dobro i za sve one koji su prodajom takvih stvari nastojali popraviti svoju neimaštinu. Dakako, nešto od toga bilo je i ukradeno, kao što su i sami sajmovi bili na rubu zakonitosti. Kao prodavači i kupci pojavljivala su se i djeca koja su na taj način provodila slobodno vrijeme i trenirala svoje trgovačko umijeće kako bi prodajom sitnih stvari poput gumba došla do novca za slatkiše ili druge sitnice. Uza sve to, na sajmovima se moglo po povoljnim cijenama dobro najesti jer su pečenjari na otvorenom prodavali meso po sniženim cijenama.

EKONOMIJA

Župna crkva sv. Jurja u Đurđevcu sagrađena tijekom 1928. i 1929. godine (fotografiju je snimio dr. Ivan Kranjčev). Podatke o gradnji župne crkve s marom je zapisivao župnik Jakob Novosel, a iz njegovih zapisa doznajemo kako je velika gospodarska kriza utjecala na život seljaštva na području đurđevečke župe

investiciju. Jedan od velikih problema bio je nabava bakrenog lima za pokrivanje krova crkve koji je višestruko poskupio tijekom trajanja krize. O poteškoćama oko opremanja crkve svjedoči činjenica da su pokrajnji oltari izrađeni tek 1936. godine, a vitraji na prozorima do kraja postavljeni početkom 1940-ih godina. Stanovnici gradova i radnici u industriji gospodarsku krizu osjetili su malo kasnije u odnosu na seljake. Ovdje ćemo istaknuti primjer nekih problema koje su tijekom Velike gospodarske krize doživjeli radnici u glavnom hrvatskom gradu. Radništvo je bilo znatan dio zagrebačkog stanovništva. Radnici su i inače živjeli u vrlo teškim uvjetima, vrlo često u podstanarstvu, što je njihov ekonomski položaj činilo vrlo teškim. Novac im je bio potreban za sve u svakodnevnom životu, jer gotovo ništa nisu mogli proizvesti sami nego su morali kupovati ili plaćati, od hrane i ogrjevnog drva, preko odjeće i obuće, do stanarine. Stoga su se ljudi snalazili na različite načine u doba krize, pogotovo kupovanjem rabljenih stvari (odjeća, obuća, posuđe i drugo). Kao i u drugim gradovima u svijetu, tako je nezaposlenost i u Zagrebu zabilježena kao jedna od prvih posljedica gospodarske grize. Nezaposlenost je postala ozbiljan problem u Zagrebu 1930. godine, a sljedećih godina situacija se dodatno pogoršavala. Snižavanje plaća i otpuštanje

IZVORI

U Đurđevcu je od 1929. do 1956. godine bio župnik Jakob Novosel koji je revno iz godine u godinu bilježio podatke u župnoj spomenici. Između ostaloga 1932. godine, osvrnuo se i na Veliku gospodarsku krizu pri čemu je opisao njezin utjecaj na vjerske prilike u svojoj župi: Život vjerski napreduje u župi. Možda je i tome doprinijela strašna kriza i siromaštvo, Stranica iz Spomenice te ljudi na koncu ipak vide Župe sv. Jurja mučenika – è bez Boga ne možemo u Đurđevcu sa zapisom o utjecaju gospodarske ništa. Cio svijet stenje pod krize iz 1932. godine (foto tom strašnom nemani, Nikola Cik) u koju su ga doveli samo državnici koji piju krv naroda i troše na luksuze i naoružanje narodni novac a Bogu ne vjeruju. Doći će i njima Veliki Petak! (Arhiv župnog ureda rkt. Župe sv. Jurja mučenika u Đurđevcu, Spomenica).

U čemu je đurđevečki župnik vidio uzroke gospodarske krize? Kako je gospodarska kriza utjecala na vjerski život u župi? Kako to objašnjavaš?

301

3. poglavlje

Prosjakinja s djetetom u Zagrebu 1930-ih godina (fotografiju je snimio znameniti hrvatski fotograf Tošo Dabac)

radnika uslijed prestanka rada tvornica bila je svakodnevna pojava. Svi oni koji su mogli otišli su iz Zagreba ako su procijenili da će u zavičaju lakše preživjeti. Neki su bili prisiljeni prosjačiti i na druge se načine snalaziti tek toliko da bi preživjeli. Gospodarska kriza je prouzročila ozbiljne socijalne probleme. Stoga je i u Zagrebu došla do izražaja važnost humanitarnih udruga i dobrotvornih društava. U Zagrebu su u to doba otvorena mnoga dječja skloništa, pučke kuhinje, prenoćišta, sirotišta, grijaonice i slične ustanove. Možemo zaključiti da su zahvaljujući takvim ustanovama i dobrotvorima koji su podupirali njihov rad u to doba najsiromašniji stanovnici Zagreba spašeni od gladi koja im je prijetila. To se posebno odnosilo na djecu, odnosno siročad koja bi bez utočišta u karitativnim ustanovama bila prepuštena sama sebi. Kad god je to bilo moguće, u Zagrebu su organizirane akcije podjele odjeće, drva, hrane i novca. Unatoč tome, higijenske i zdravstvene prilike među radništvom su se pogoršale što potvrđuje okolnost da je većina siromašnih stanovnika Zagreba bolovala od tuberkuloze.

302

IZVORI

Mara Matočec (u sredini). Istraži život i djelo Mare Matočec te o tome napiši sastavak.

Seljačka književnica Mara Matočec (1885. – 1967.), koja se, osim književnim, bavila i prosvjetnim te političkim radom među hrvatskim seljaštvom, posebnu je pozornost u svojim političkim radovima posvetila hrvatskim kolonistima, propagirajući kolonizaciju stanovništva iz siromašnih u bogatije krajeve, s namjerom da se ojača gospodarska snaga hrvatskih krajeva. O tome je, uz ostalo, zapisala: Ja se osupnuh, kad vidjeh, kako živi naš – od nekih nazivan: dragi – seljak (u Dalmatinskoj zagori). To je strašan život na ovom kamanu. A istom stare žene, naše seljačke žene. O Bože moj, Bože. Zar se to ne može popraviti? Zar nema pomoći tomu narodu? Zar da samo čekaju, kad im braća iz boljih krajeva što pošalju. Jadno je to. Zar u našoj bogatoj zemlji imati prosjake? Pomoći osoviti na noge. Ali kako? Velika pitanja, a i veliki odgovori. (...) Držala sam predavanje, pa sam nešto spomenula i o kolonizaciji, ne bi li ih potakla na zadrugu „Zemlja“, koja je osnovana u Zagrebu (…) Pokojni veliki kolonizator dr. Đuro Basariček uviek je govorio: Čija je zemlja, onoga je i domovina. I zbilja. Makar budemo dan i noć vješali zastave, makar uviek pjevali „Još Hrvatska ni propala“, taj će narod stradati od glada i jada. Jer samo dok bude Hrvata, bit će i Hrvatske. Ali kako to urediti, kako olakšati, da oni, koji nemaju zemlju dođe i kupe tamo, gdje je ima. Putem kolonizacije ili preseljavanja. A kolonizaciju moraju voditi ljudi sposobni za to. (Mara Matočec, Najvažniji socijalni posao: kolonizacija, Seljačka sloga, Zagreb 1937., 126). Razmisli i odgovori zašto je kolonizacija bila važna za gospodarski razvoj zemlje.

EKONOMIJA IZVORI

Oni koji su ostali bez ikakvih prihoda u gradu kakav je bio Zagreb odavali su se prosjačenju koje je uzelo maha tijekom Velike gospodarske krize. Dakako, među prosjacima bilo je i onih koji su od prosjačenja pokušali napraviti unosan posao. Kritički osvrt na prosjačenje u Zagrebu na početku Velike gospodarske krize objavljen je u Jutarnjem listu: Tko dobro vidi, taj će na svakom koraku, u svakoj ulici susresti po kojeg prosjaka s ispruženom rukom. Njih se Zagreb poslije rata ne može otresti, uza sva nastojanja i požrtvovnost nadležnih faktora. Prosjaci niču na sve strane. Bezbroj puta susresti čete po zagrebačkim ulicama prosjake koji su svako vrijeme malo u zatvoru, Deložacija u Zagrebu u jeku velike ali to ništa ne pomaže. Nakon zatvora otpremi ih se u zavičajno mjesto, gospodarske krize (ilustracija preuzeta iz ali eto njega prvim vlakom nazad u Zagreb. Zašto? Jednostavno zato, jer Povijesti grada Zagreba. Knjiga 2. 20. i 21. u selu nema što da dobije. U selu se teško dolazi do novca, pa ga seljak stoljeće Gorana Hutinca i Ive Goldsteina, teško i dariva. A drugo, što u selu redovito nema karitativnih društava, Zagreb 2013., 27) a većini općina nije stalo za njezine siromahe. („Zdravstvene i socijalne prilike u Zagrebu“, Jutarnji list, 23. studenoga 1929).

Na koje su se načine vlasti borile protiv prosjačenja? Prokomentiraj po čemu je autor članka zaključio da su prosjaci u Zagrebu u to doba bili neiskreni. Misliš li da Zagreb i danas ima privlačnu moć za prosjake? Obrazloži zašto.

Smjesti u prostor i vrijeme

Prepoznaj promjene

Kreiraj lentu vremena s najvažnijim događajima koji će pratiti tijek Velike gospodarske krize na području Hrvatske. Potom na povijesnom zemljovidu, uz korištenje literature i udžbenika, bojama označi područja koja su bila najpogođenija krizom (crvena boja), nešto manje pogođena (žuta boja) te ona koja možda nisu niti osjetila krizu (zelena boja).

Uz pomoć interneta i ostalih dostupnih izvora istraži položaj hrvatskog sela i seljaka u vrijeme Velike gospodarske krize i napravi prezentaciju. Pokušaj se regionalno orijentirati te za svaku veću regiju u Hrvatskoj prikaži razdoblje prije krize, tijekom te nakon. Nabroji promjene koje uočavaš te navedi primjere. Prezentaciju obogati sa što više audiovizualnih izvora. Jesu li promjene utjecale na društvo u cjelini ili su promjene bile orijentirane isključivo na selo i seljački način života? Raspravi svoje stavove s ostalim učenicima i nastavnikom/com.

Istraži povijesne izvore Istraži uz pomoć interneta i ostalih izvora biografiju Toše Dabca i njegove fotografije za koje smatraš kako vjerno prikazuju sve posljedice Velike gospodarske krize na hrvatskom prostoru te potom izradi prezentaciju za određenu fotografiju koju ćeš detaljnije istražiti i oblikovti priču koja se uklapa u temu nastavnog sata. O istraženom i prezentiranom raspravi s ostalim učenicima i nastavnikom/com.

Objasni uzroke i posljedice Uz pomoć dostupne literature istraži kako i koliko su klima i prirodne nepogode (npr. bolest vinove loze i sl.) tijekom razdoblja Velike gospodarske krize imali utjecaja na gospodarstvo i ekonomiju na hrvatskom prostoru.

Sagledaj prošlost Koristeći se dostupnom literaturom i internetom, istraži povijest Prve hrvatske štedionice te o bankarstvu u Hrvatskoj tijekom Velike gospodarske krize. Istraženo usporedi s današnjom situacijom te o svemu napiši sastavak. Rezultatate raspravi s ostalim učenicima i nastavnikom/com.

Usporedi i zaključi Izradi Vennov dijagram u kojem ćeš usporediti položaj radništva u vrijeme Velike gospodarske krize i krize iz 2008. godine. Pokušaj za svaki argument naći primjere te izrazi vlastiti stav o rezultatima.

303

3. poglavlje

8. GOSPODARSKA KRIZA U JUGOSLAVIJI 1980-IH I NJEZIN UTJECAJ NA SVAKODNEVNI ŽIVOT (IZBORNA TEMA) U dosadašnjim raspravama povjesničara i drugih stručnjaka o razlozima raspada SFRJ, uz ideološke razloge, nacionalizam, ulogu pojedinih političara i različite institucionalne probleme, obvezno se govori o gospodarskoj ili ekonomskoj krizi. Mnogi se slažu da je gospodarska kriza koja je započela krajem 1970ih godina i potrajala tijekom 1980-ih godina pridonijela padu socijalističke vlasti u Jugoslaviji koja je na primjeru gospodarstva pokazala da ne može osigurati jednakost i pravednu raspodjelu dobara. Nejednakost u gospodarskoj razvijenosti i raspodjeli prihoda i dobara unutar Jugoslavije bila je glavni razlog nezadovoljstva ljudi 1980-ih godina. Unatoč tome masovnih 304 prosvjeda nije bilo, a štrajkovi su bili lokalnog karaktera. Ljudi su se naučili živjeti s krizom i prepustili su se blagodatima doba stvaranja potrošačkog

društva. Gospodarska kriza 1980-ih godina nije bila tako katastrofalna kao ona 1930-ih niti je izazvala toliko osiromašenje, koliko nezadovoljstvo političkim sustavom. Početak gospodarske krize poklapao se sa smrću Josipa Broza Tita 1980. godine, pa je ona trajala usporedno s političkom i društvenom krizom. Stanje 1980-ih godina objelodanilo je nedostatke koji su obilježavali samoupravljanje kao jugoslavensku verziju upravljanja državom s obilježjima zapadnog kapitalizma i istočnog socijalizma razvijenu 1960-ih i 1970-ih godina. Stoga možemo reći da je gospodarska kriza u Jugoslaviji, uz privredne probleme, bila posljedica političkih i ideoloških prilika. Među glavnim obilježjima krize i uzrok njezina izbijanja bila je prekomjerna zaduženost države početkom 1980-ih

20 000 UK GER AUT NED BEL DAN SWE NOR FIN ITA IRL FRA ESP POR GRE YUG

16 000

12 000

8000

4000

1990.

1988.

1986.

1984.

1982.

1980.

1978.

1976.

1974.

1972.

1970.

1968.

1966.

1964.

1962.

1960.

1958.

1956.

1954.

1952.

1950.

Bruto državni proizvod po glavi stanovnika u Jugoslaviji (crna crta) u usporedbi s nekomunističkim europskim zemljama. Jugoslavija je potkraj 1980-ih godina imala otprilike dvostruko niži BDP po stanovniku od Grčke (svijetloplava crta), najsiromašniju nekomunističku europsku države.

EKONOMIJA

IZVORI

Unatoč skupom gorivu, zanimanje naših ljudi za kupnju motornih vozila je dosta veliko. Budući da do automobila ipak nije tako lako doći, Auto-moto društvo „Maksimir“ odlučilo je da za potencijalne kupce organizira u četvrtak i petak 9. i 10. veljače od 9 do 17 sati telefonske informacije o mogućnosti nabavke vozila za dinare i devize, o porezima na promet, o uplatama i rokovima isporuke, o zamjeni starog za novo vozilo, o eventualnim reklamacijama i nakon kupnje automobila itd. Pokraj telefona 041/218-442 bit će u spomenute dane i u spomenuto vrijeme Veljko Vuljetić iz RO „Zastavaauto“ iz Zagreba. (ž. s.). („Informacije o tome kako do automobila“, Vikend, br. 820, 10. veljače 1984.).

Red za nabavu svakodnevnih potrepština u 1980-ima.

Koja su pitanja mučila kupce automobila u to doba? Kako objašnjavaš činjenicu da je potražnja za automobilima bila velika unatoč svim problemima koji su opterećivali društvo u doba gospodarske krize 1980ih godina?

godina, odnosno visok vanjski dug. Početak krize obilježio je izostanak novčane pomoći iz inozemstva i borba s otplatom kredita koje je Jugoslavija uzimala ne razmišljajući o posljedicama prevelikog zaduživanja. Za usporedbu, vanjski dug Jugoslavije 1971. godine iznosio je 1,2 milijarde dolara, a deset godina kasnije 20,8 milijardi dolara. (Uračunavši inflaciju, to bi danas bilo oko 7,7 milijardi, odnosno oko 62 milijarde dolara). Glavne industrijske djelatnosti u kojima je došlo do poremećaja u proizvodnji tijekom krize 1980-ih godina bile su građevinarstvo, metaloprerađivačka industrija i brodogradnja. Najteže ih je pogodilo to što u državi nije bilo dovoljno novca za investicije, a izostajale su i narudžbe iz inozemstva. Ovu krizu također je pratilo povećanje nezaposlenosti, a jedno od obilježja toga doba je pojačan tzv. odljev mozgova kada su u inozemstvo odlazili mladi obrazovani ljudi uz već uobičajenu praksu odlaska fizičkih radnika na rad u razvijene europske zemlje. Prvi prijedlozi za rješavanje krize bili su vidljivi u osnivanju Komisije za ekonomsku stabilizaciju 1981. godine i prihvaćanje Dugoročnog programa ekonomske stabilizacije 1983. godine. No umjesto provođenja ozbiljnih reformi, vlasti su obustavljale ili smanjivale uvoz u Jugoslaviju,

305 Karikatura Otta Reisingera o običaju igranja lutrije. Tekst uz nju glasi: Taj jubilej svakako treba proslaviti. Danas je punih 40 godina otkako igramo „loto“!

ZANIMLJIVOST Zbog nestašice goriva uvedena je u Jugoslaviji tzv. par-nepar vožnja kada automobili s parnim registarskim brojem na tablici nisu smjeli voziti utorkom i prvog vikenda u mjesecu, a s neparnim brojem četvrtkom i trećeg vikenda u mjesecu. Kome je to nužno bilo potrebno i tko si je to mogao priuštiti, ovome problemu doskočio je kupnjom još jednoga jeftinog ili registriranjem nekog starog automobila. Vožnja par-nepar nije se učinila učinkovitom pa su uvedeni bonovi kojima se kupovalo po 5, 10 ili 20 litara goriva. Pri tome je svaki vozač mogao potrošiti po vozilu mjesečno 40 litara goriva. To je bilo nešto praktičnije rješenje, ali jako ograničavajuće za vlasnike lošijih vozila jer je primjerice jedan od modela popularne Zastave trošio čak 17 litara goriva za put od stotinu kilometara. Osim toga, radi štednje goriva brzina na autocestama zakonom je bila ograničena na 120 km/h, a na ostalim cestama na 80 km/h. Kako bilo, očiti pokazatelj gospodarske krize 1980-ih godina bilo je smanjenje prometnih gužvi. Istraži kada su i zbog čega ovakve mjere bile uvedene i drugdje u svijetu.

3. poglavlje

IZVORI

306

Nedavno smo informirani da ima vozača koji ne podižu bonove za benzin. Zbog čega je ostalo podosta nepodignutih bonova, pokušalo se objasniti time da mnogi vozači nisu zainteresirani za bonove, jer je cijena benzinu toliko visoka da se i ne voze pa im bonovi nisu potrebni. Mnogi čak tvrde da bonova ne bi trebalo biti. Ovo je objašnjenje logično, ali je pitanje koliko je točno! Poznato je, naime, da se bonovi prodaju na „crno“ za 20, pa i više dinara za jednu litru. Ne demantira li takva cijena bonovima tvrdnju da „mnogi vozači nisu zainteresirani za bonove, odnosno da se manje voze“? Ako doista nisu zainteresirani za vožnju, odakle onda tolika cijena bonovima „spod ruke“? Ti prodavači dižu cijenu superu na 90 pa i više dinara za litru! S druge strane opet, istina je da se dio vozača ne može, ili ne želi, odreći vožnje bez obzira na cijenu goriva i bez obzira na mjesečni „obrok“ od 40 litara benzina odnosno dizela. U odnosu na te vozače, oni koji ne podižu bonove, prave su poštenjačine. Ne koriste ih za sebe i ne trguju s njima. Ako doista postoje takvi vozači, nakon odmrzavanja cijena i najavljenih poskupljenja goriva, njih bi trebalo biti još više, što znači da će se količina nepodignutih bonova još povećati. A predlaže se povećanje cijena superu, regularu i dizelu za šest dinara, što bi, usvoji li se taj prijedlog, vožnju učinilo još skupljom. Pogledamo li rast cijena gorivu od 1971. godine naovamo, vidjet ćemo da je regular poskupio sa 1,80 na 60, super sa dva na 71, a dizel sa 1,30 na 50 dinara. U svakom slučaju, sada su naše cijene gorivu među najvišima u Evropi, što se ne bi moglo tvrditi i za naša osobna primanja. Drugim riječima, pada kupovna moć i vozača, pa tako se smanjuje i potrošnja goriva za automobile. Nije li to razlog koji bi mogao bonove učiniti suvišnima? Odgovor na to pitanje bi mogao biti pozitivan kad bi naš problem bili bonovi. Oni su, međutim, samo posljedica, pa dok god ne otklonimo uzroke sadašnjim teškoćama, morat će ostati i bonovi. („Bonovi, benzin i cijene“, Vikend, br. 832, 4. svibnja 1984.). Kako komentiraš činjenicu da je autor članka otvoreno pisao o ilegalnoj prodaji bonova? Što ti misliš o bonovima kao rješenju za problem nedostatka goriva?

što je rezultiralo nestašicom mnogih proizvoda široke potrošnje. Jedan od primjera je gorivo. Uslijed svjetske naftne krize Jugoslavija više nije mogla uvoziti dovoljno nafte pa se uskoro suočila s nestašicom benzina i drugih naftnih derivata. Kao mjera štednje goriva uvedena

ZANIMLJIVOST Odlasci u kupovinu u Italiju bili su uobičajeni već od sredine 1950-ih godina, a najomiljenije odredište bio je Trst i tržnica Ponte Rosso. Vlasti su prešutno dozvoljavale ovakav način zadovoljavanja potreba građana za robom koju nisu mogli nabaviti u domovini. Bili su to subotnji izleti prožeti gužvom i strkom Nabava traperica u Trstu te ponižavanjem i lakim prijevarama na carinskim pregledima. Naime, ljudi su osim za svoje osobne potrebe nabavljali i robu za šverc pa su se putem presvlačili ili navlačili više slojeva odjeće te su žene nerijetko izgledale kao lažne trudnice. Putovalo se osobnim automobilima, autobusima i vlakovima, a mladi su hrlili u Trst po plave traperice kojih nije bilo u domaćim trgovinama, što je ostalo zabilježeno u stihovima i danas popularnih pjesama.

su ograničenja upotrebe osobnih i drugih motornih vozila što je potrajalo od 1979. do 1985. godine. Istodobno je nastupila nestašica i druge robe koja se uvozila: kava, deterdžent, odjeća (pogotovo traperice), obuća, hrana (limun, riža, šampanjac, čokolada), kozmetički proizvodi, lijekovi, posteljina i dekori, kožni predmeti, posuđe, staklo, porculan, cigarete, igračke i različiti uređaji. Ljudi su tome problemu doskočili tako što su sve to kupovali organizirajući jednodnevne tzv. šoping-izlete u susjedne zemlje. Najposjećeniji krajevi bili su susjedna Italija (Trst), Austrija i južna Mađarska. Gospodarska kriza 1980-ih godina je takve odlaske prorijedila, dok je izlazak iz krize značio povratak toj praksi i do 1989. godine dostignuti su trendovi kao desetak godina ranije. Iako je tijekom 1980-ih godina za oko 30 % pala kupovna moć stanovnika Jugoslavije, oni su se rado zaduživali kako bi zadovoljili potrošačke apetite,

EKONOMIJA a to su im omogućavali nenamjenski krediti. Početkom osamdesetih svako drugo kućanstvo otplaćivalo je kredit. Obično su se oslanjali na rodbinu te poljoprivredu i rad u „fušu“ kao dodatni izvor zarade. Osamdesetih su postale popularne igre na sreću što se može objasniti padom strandarda te su ljudi i u tome vidjeli mogućnost za njegovo poboljšavanje. Prosječna plaća 1971. godine bila je 1563 dinara, a zbog inflacije je primjerice 1987. godine bila 186.766 dinara. Početkom 1970-ih godina kilogram kruha mogao se kupiti za oko dva i pol dinara, kilogram krumpira za oko tri dinara, litra piva oko 4 dinara, a šišanje je stajalo oko 10 dinara. S druge strane, 1986. godine za kilogram kruha trebalo je dati 110 dinara, a za kilogram krumpira 86 dinara, dok je litra piva stajala 250 dinara, a šišanje 485 dinara. Tek je 1989. godine Ante Marković predstavio program reformi kojima je cilj bio zaustavljanje inflacije

koja je inače stalno rasla. Njegove mjere već sljedeće godine pokazale su se uspješnima. Tadašnji kupci znali su mudro iskoristiti loše i dobre strane inflacije, na primjer korištenjem čekova s odgodom plaćanja, pa su zapravo ono što su ranije kupili platili manje od stvarne cijene. Stoga su se svakodnevno na račun inflacije zbijale šale, izmišljali vicevi i crtale karikature.

Ponovi Pogledaj dokumentarni film „Trst, Jugoslavija“ redatelja Alessija Bozzera i scenaristice Wendy D’Ercole iz 2017. godine (dostupan na http:// restartlabel.net/o_filmu?id=217) te napiši sastavak o njemu.

Smjesti u prostor i vrijeme

Prepoznaj promjene

Dodatno istraži vremenski tijek uzroka, tijeka i vrhunca gospodarske krize te izradi lentu vremena na kojoj ćeš ucrtati najvažnije događaje, osobe i političko-gospodarske odredbe koje su utjecale i oblikovale krizu. Lentu vremena obogati ilustracijama i izvorima koje smatraš prigodnima.

Koristeći znanja iz predmeta Politika i gospodarstvo, razmisli i napiši sastavak o tome kako se mijenjao BDP, ekonomska i monetarna politika Jugoslavije tijekom 1980-ih pa sve do njezinog raspada. Možeš li prepoznati elemente sličnosti ili promjene s modernom i samostalnom Hrvatskom? Zaključke predstavi i raspravi s ostalim učenicima u razredu i nastavnikom/com.

Istraži povijesne izvore Pogledaj po izboru jednu epizodu (ili više!) igrane serije „Crno –bijeli svijet“ (2015., HRT) te ukratko napiši sastavak o tome kako su scenaristi prikazali elemente krize u Jugoslaviji 1980.-ih sa stvarnom situacijom u državi. Napravi intervju s članovima svoje obitelji koji su živjeli u Jugoslaviji 1980-ih, a uz njega popratno načini plakat ili prezentaciju koristeći se fotografijama ili videozapisima ako su dostupni. Raspravi različita iskustva članova obitelji s ostatkom učenika.

Sagledaj prošlost Koristeći izvore na internetu izradi prezentacije na temu jednog dana tinejdžera u Jugoslaviji koji živi u razdoblju krize. Stavi se u njegovu ulogu i napiši sastavak u prvom licu jednine. Za izradu prezentacije koristi se slikovnim i audio prilozima kojima ćeš obogatiti prezentaciju.

Objasni uzroke i posljedice

Usporedi i zaključi

Napravi usporednu tablicu u formi prezentacije u kojoj ćeš razložiti uzroke i posljedice gospodarske krize u Jugoslaviji 1980-ih te ih povezati s posljedicama na svakodnevni život.

Izradi usporednu tablicu gospodarske krize 1980-ih u Jugoslaviji s krizom 2008. i današnjom u Hrvatskoj i regiji te zaključke raspravi s ostalim učenicima i nastavnikom/com.

307

3. poglavlje

9. RAST AZIJSKIH GOSPODARSTAVA (IZBORNA TEMA) Azijski tigrovi (ponegdje istočnoazijski tigrovi) ili mali azijski zmajevi naziv je za četveročlanu skupinu zemalja i gradova u kojima je zabilježen rekordan gospodarski razvoj u razdoblju od 1960-ih do 1990-ih godina. To su Hong Kong, Južna Koreja, Singapur i Tajvan. Takav gospodarski razvoj bio je posljedica brze industrijalizacije i usmjerenosti na izvoz industrijskih proizvoda u druge dijelove svijeta. Brzi gospodarski razvoj nabrojenih država i gradova ponekad se naziva azijskim gospodarskim čudom. Nagli privredni uspon u drugoj polovici 20. stoljeća doživio je i Japan koji se od tzv. azijskih tigrova razlikuje po tome što je njegov uzmah započeo odmah poslije Drugog svjetskog rata, postigavši tijekom 1950-ih i 1960-ih godina „gospodarsko čudo“. Zbog toga neki misle da su četiri azijska tigra zapravo slijedili dobar 308 primjer Japana i njegov način gospodarskog uzleta. Japan je već oko 1960. godine smatran industrijskom velesilom. Obilježja japanskog gospodarstva bila su predanost, marljivost i skromnost radni-

Hong Kong oko 1970. godine. Razvoj Hong Konga omogućila je velika i dobro smještena luka. Kao i u slučaju drugih azijskih tigrova, Hong Kong uvozi sirovine i prehrambene proizvode, a izvozi industrijske proizvode. Uz bok industrijalizaciji išla je i urbanizacija što je vidljivo i na ovoj slici gdje su velike zgrade nikle nedaleko od obale. Potraži podatke o povijesti Hong Konga u doba kada je bio britanska kolonija. Saznaj na koji se način površina Hong Konga stalno povećavala.

Japanski industrijalac Eiji Toyoda (1913. – 2013.) . Razvio je obiteljsku tvornicu automobila u jedan od najvećih svjetskih pogona za proizvodnju vozila poznat pod nazivom Toyota. Upravljao je tvrtkom od 1967. do 1982. godine, dakle u doba najvećeg uspona japanskoga gospodarstva. Sjeti se barem još pet japanskih proizvođača automobila te uz pomoć interneta napiši o jednome kratak sastavak.

EKONOMIJA ka, te odanost zajedničkim ciljevima. Zbog nedostatka nekih sirovina (na primjer, ruda) Japanci su se okrenuli njihovu uvozu kako bi uspješno proveli industrijalizaciju zemlje. Taj je proces bio popraćen ozbiljnim ulaganjima u obrazovanje te su neke od prirodnih nedostataka nadoknadili upravo inovacijama koje su osmislili obrazovani stručnjaci. Prema svemu sudeći, zabrana proizvodnje oružja i općenito ulaganja u naoružavanje kao posljedica poraza u Drugome svjetskom ratu imala je pozitivan utjecaj na razvoj gospodarstva u Japanu jer je tako još više investicija nego drugdje bilo usmjereno na industrijsku proizvodnju. Tako je Japan sudjelovao u osnivanju i radu skupine industrijski najrazvijenijih država svijeta

ZANIMLJIVOST U razdoblju od 1979. do 1987. godine najveći rast lučkog kontejnerskog prometa zabilježen je upravo u zemljama na Dalekom istoku i u jugoistočnoj Aziji. Najveća luka po količini kontejnerskog prometa 1987. godine bio je Hong Kong gdje je pretovareno 3,46 milijuna kontejnera. Po tome je Hong Kong pretekao dotadašnjeg rekordera – luku u Rotterdamu koja je tada bila na drugome mjestu u svijetu. Na trećem mjestu bila je tajvanska luka u Kaoshiungu u kojoj je kontejnerski promet od 1979. do 1985. godine povećan 3,5 puta. Singapur je bio na četvrtom mjestu, a u toj je luci tijekom jednog desetljeća kontejnerski promet povećan 3,8 puta.

IZVORI

Lija Kuan Jua (LĬ Guāngyào) (1923. – 2015.) bio je prvi premijer Singapura (od njegova osamostaljenja 1959. pa do 1990. godine), a pripisuju mu se ključne zasluge u stvaranju singapurskoga gospodarskog čuda. O teškim počecima sâm je pisao u knjizi Od Trećeg svijeta do Prvog. Priča o Singapuru 1965.-2000.: Nakon što smo se od prvog stupanja na dužnost godinama borili s problemom nezaposlenosti, svi u vladi znali smo da je industrijalizacija jedini način da preživimo. Došli smo do granica naše skladišne trgovine. Izgledi su bili daljnji pad. Sukob s Indonezijom još je trajao i Maležani su bili odlučni u tome da zaobiđu Singapur. Tražili smo rješenja i bili spremni iskušati svaku praktičnu ideju koja će stvoriti radna mjesta i omogućiti nam da platimo vlastiti put. Jedan naš proizvođač bezalkoholnih pića predložio mi je da promičemo turizam; on je bio radno intenzivan jer su mu trebali kuhari, sobarice, konobari, perači rublja, kemijske čistionice, turistički vodiči, vozači i proizvođači suvenirskih rukotvorina. Najbolje od svega iziskivao je malo kapitala. Ustrojili smo Singapurski odbor za promicanje turizma te za predsjednika imenovali našeg filmskog magnata Runmea Shawa iz tvrtke Shaw Brothers. Bio je pravi čovjek za posao. (...) Za turističku industriju jedva da sam učinio išta drugo, osim što sam držao govore na povremenim skupovima profesionalaca ili poslovnih ljudi u posjetu. Na moje olakšanje ona je stvorila brojna radna mjesta i ubacila novac u mnoge prazne džepove. Smanjila je, ali nije i riješila problem nezaposlenosti. Zbog toga smo se usredotočili na pokretanje tvornica. Unatoč svojemu malom domaćem tržištu od dva milijuna, zaštitili smo mjesno sklapane automobile, hladnjake, klima-uređaje, radijske i televizijske uređaje te magnetofone, u nadi da će kasnije biti dijelom mjesno proizvedeni. Potaknuli smo vlastite poslovne ljude, koji su osnovali male tvornice, da proizvode biljna ulja, kozmetiku, spirale protiv komaraca, kreme za kosu, ritualni novac, pa čak i naftalin! Uspjeli smo privući hongkonške i tajvanske investitore da sagrade tvornice igračaka, tekstila i odjeće. (...) Nakon nekoliko godina obeshrabrujućih pokušaja i pogrešaka, zaključili smo da su Singapuru najveća nada američke multinacionalne korporacije (MNC). Kada su 1960-ih došli tajvanski i hongkonški poduzetnici, donijeli su nisku tehnologiju poput proizvodnje tekstila i igračaka, radno intenzivnu, ali ne i zamašnu. Američke multinacionalke donijele su visoku tehnologiju sa zamašnim operacijama, stvorivši brojna radna mjesta. (...) Postupno su mi se iskristalizirale misli te sam odabrao dvosmjernu strategiju za prevladavanje naših nedostataka. Prva je bilo preskakanje regije, kao što su to učinili Izraelci. [„Preskočili“ su neprijateljski nastrojene arapske susjede kako bi trgovali s Europom i Amerikom.] Drugi mi je dio strategije bio stvoriti oazu Prvoga svijeta na području Trećega svijeta. (...) Kad bi Singapur mogao uspostaviti standarde Prvoga svijeta u vezi s javnom i osobnom sigurnosti, zdravstvom, obrazovanjem, telekomunikacijama, prijevozom i uslugama, postao bi bazni logor za poduzetnike, inženjere, menadžere i druge profesionalce koji su poslovali u regiji. To je značilo da smo morali osposobiti svoje ljude i obučiti ih kako bi pružali standarde usluge Prvoga svijeta. (Lee Kuan Yew, From Third World to First. The Singapore Story: 1965-2000, New York 2000., 50-51, 57-58). U razgovoru s nastavnikom/icom stavi u kontekst vremena rješenja koja je iznašla vlada Lija Kuan Jua kako bi Singapuru omogućila gospodarski napredak.

309

3. poglavlje Signapur 1970-ih godina. Singapur, čije ime u prijevodu s malajskog jezika znači Lavlji grad, jedan je od azijskih tigrova i spada među najvažnije i najveće svjetske luke. Kao britanska kolonija bio je već u 19. stoljeću važan lučki i trgovački grad. Postavši samostalna država 1965. godine doživio je snažan gospodarski razvoj jer je preko svojih luka uvozio jeftine sirovine, a izvozio gotove industrijske proizvode. Slika prikazuje početke razvoja jedne od luka u Singapuru kakve su prerasle u najvažnije svjetske tranzitne luke. S pomoću interneta pronađi podatak koliko robe u kontejnerima prođe u današnje vrijeme kroz singapurske luke.

bio nadziran kako bi se poticalo kupovanje domaćih proizvoda i spriječilo nabavljanje konkurentskih stranih proizvoda. Takav gospodarski rast ponegdje je bio potpomognut vladavinom nedemokratskih režima koji su lako nametali različita ograničenja. Gospodarskom uzmahu nekih azijskih tigrova pridonijela je imigracija radne snage, a pogotovo viskoobrazovanih stručnjaka. S druge strane, gospodarska suradnja sa svjetskim velesilama (SAD, Japan, Velika Britanija i drugi), a još više njihovo kreditiranje (novčano ulaganje), izrazito su povoljno utjecali na gospodarski razvoj. Napredak u gospodarstvu ostvaren je unatoč velikoj gustoći naseljenosti i usprkos tome što pojedine države u tome dijelu Azije nisu bile u dobrim odnosima sa svojim susjedima. Na primjeru Južne Koreje (Republika Koreja) može se pratiti transformacija gospodarstva tijekom nekoliko desetljeća. Poticanjem razvoja tekstilne industrije 1960-ih godina ona je od poljoprivredne postala industrijalizirana zemlja. Tijekom 1970-ih godina razvijale su se teška industrija (proizvodnja i prerada

EKONOMSKI RAST Japan i azĳski tigrovi 25 600

Hong Kong

12 800 Japan

6400 Tajvan

Južna Koreja

3200 1600

Singapur

800

2010.

2000.

1990.

1980.

1970.

1960.

400 1950.

Međunarodni dolar (vrĳednost iz 1990. g.)

koja se naziva G7. Dobro je istaknuti i da Japan sada, kao i nekada, mora uvoziti hranu zbog geografskih obilježja svojega prostora jer nema dovoljno mogućnosti za poljoprivrednu proizvodnju. Rast azijskih gospodarstava zanimljiv je tim više što su to bile siromašne zemlje s mnogo jeftine radne snage. Stoga su države započele s ozbiljnim reformama obrazovanja kojima su postigli da sva djeca pohađaju osnovnu školu i steknu srednjoškolsko obrazovanje. Jedan dio stanovništa stekao je i visokoškolsku naobrazbu. Zahvaljujući poboljšanju obrazovne strukture stanovništva, te su zemlje postigle da njihova 310 radna snaga, kojom su obilovale, postane mnogo produktivnija nego ranije. Tako su im se isplatila ulaganja koja su utrošili na obrazovne reforme. Uz sve to, provodila se agrarna reforma s ciljem poticanja razvoja domaće poljoprivredne proizvodnje i povišenja životnog strandarda seljačkog stanovništva. Izvoz u bogate zemlje pratio je ograničen uvoz i štednja u zemljama i gradovima koji su zahvaljujući takvim mjerama bilježili gospodarski rast. Uvoz je

Graf s prikazom gospodarskog rasta Japana i azijskih tigrova prema bruto društvenom proizvodu (BDP), izražen u međunarodnom dolaru. Istraži što je to međunarodni dolar.

EKONOMIJA čelika), a nakon toga brodogradnja, automobilska i elekronička industrija. Tajvan (Republika Kina) je također od otočne poljoprivredne zemlje izrastao u jednu od industrijski najrazvijenijh zemalja svijeta u drugoj polovici 20. stoljeća. Hong Kong je iskoristio svoj geografski položaj i razvio se u jednu od najvećih svjetskih trgovačkih luka, jednako kao i Singapur. Gospodarski razvoj azijskih tigrova, koji je trajao više desetljeća, usporen je 1990-ih godina uslijed ekonomske krize. S obzirom na to da su azijske industrijalizirane zemlje temeljile svoj uspjeh na izvozu, bile su pogođene kada druge zemlje nisu više mogle kupovati njihove proizvode u količinama kao do tada. U to doba uzdigla su se gospodarstva Indije i Kine koje su na raspolaganju imale mnogo jeftine radne snage. Unatoč usporavanju gospodarskog rasta, u mnogim su azijskim zemljama industrijalizacija i modernizacija poljoprivrede omogućile povećanje životnog standarda stanovništva. Ponovi Uz pomoć interneta istraži zašto se brzorastuća azijska gospodarstva ponekad nazivaju azijski tigrovi, a ponekad azijski zmajevi. Razmisli o tome što je sve omogućilo uspon azijskih ekonomskih sila, te obrazloži u kojoj mjeri je to primjenjivo na hrvatske prilike. Uz pomoć interneta istraži što je to konfucijanski kapitalizam.

Objasni uzroke i posljedice Istraži uz pomoć interneta i dostupne literature nastanak skupine G7 te ulogu azijskih gospodarstava u njihovom formiranju i djelovanju. Koje posljedice smatraš najvažnijima? Razmisli o tome koju ulogu u globalnoj ekonomiji azijska gospodarstva imaju danas. Argumentiraj svoj stav te o njima raspravi s ostalim učenicima i nastavnikom/com.

Prepoznaj promjene Koristeći internet istraži gospodarski razvoj Južne Koreje u kontekstu razvoja glazbene industrije (K-Pop, na primjer) i modne industrije (posebice kozmetike) te napravi interaktivnu prezentaciju. Posebno se osvrni na interes Zapada za navedenim granama industrije te na njihov utjecaj na globalno gospodarstvo.

Sagledaj prošlost Istraži organizaciju ASEAN (Association of Southeast Asian Nations), njezinu strukturu, razloge osnivanja i funkcije, te je usporedi s četiri azijska tigra. Istakni sličnosti, različitosti i činjenice za koje smatraš da je nužno istaknuti. O istraženom napravi sastavak te na nastavnom satu raspravi o tome s ostalim učenicima i nastavnikom/com.

Smjesti u prostor i vrijeme Na povijesnom zemljovidu označi teritorije zemalja Azijskih tigrova te usporedno napravi lentu vremena koja će detaljno bilježiti najvažnije događaje u njihovom gospodarstvu.

Istraži povijesne izvore Pogledaj film Crazy Rich Asians (2019.) te tijekom gledanja vodi bilješke koje potvrđuju znanja koja si usvojio na nastavnom satu o azijskim tigrovima te ih usporedi. Posebnu pozornost obrati na stereotipe, reakciju Zapada na bogati Istok, te u konačnici izrazi vlastito mišljenje o reprezentaciji građana zemlje koja je dio grupe azijskih tigrova. Smatraš li kako je film vjerno prikazao gospodarski rast i uspješnost ili je riječ o isključivo filmskoj fikciji? Stavove raspravi s ostalim učenicima te nastavnikom/com.

Usporedi i zaključi Koristeći se znanjima iz Povijesti i Geografije iz ranijih nastavnih godina, zaključi postoji li korelacija između geografskog položaja azijskih tigrova i njihovoga gospodarskog rasta. Uz pomoć interneta i ostalih dostupnih izvora istraži nešto više o tzv. pacifičkim pumama te usporedi njihovo gospodarstvo s azijskim tigrovima. Nakon istraženog napravi prezentaciju u kojoj ćeš prikazati rezultate. U knjižnici posudi knjigu Maxa Webera Protestantska etika i duh kapitalizma te posveti neko vrijeme istražujući njezin nastanak, glavne koncepcije i ideje te je usporedi s tzv. konfucijanskim kapitalizmom. Izradi usporednu tablicu u kojoj ćeš upisati sličnosti i različitosti te zaključke predstavi ostalim učenicima i nastavniku/ci.

311

4 4. poglavlje

312

+IZBORNE TEME: 1. Nikola Tesla - čovjek ispred svog vremena 2. Andrija Štampar i „Škola narodnog zdravlja“ 3. Utrka u istraživanju svemira

Znanost i tehnologija ISHOD POV SŠ C.4.1. Učenik vrednuje razvoj tehnologije i izume koji su promijenili život čovjeka u 20. i 21. stoljeću.

NAKON UČENJA SLJEDEĆIH NASTAVNIH JEDINICA MOĆI ĆETE:

- vrednovati utjecaje tehnološkoga i znanstvenoga razvoja na svakodnevni život - analizirati političke odluke i rješenja koja utječu na tehnološki i znanstveni razvoj

ZNANOST I TEHNOLOGIJA

IZVORI

Jedna od rijetkih fotografija Henriette Swan Leavitt (1868. – 1921.) Prisjeti se ranijeg gradiva i navedi još jednu veliku znanstvenicu s početka 20. stoljeća.

4. poglavlje Talijanski fizičar Enrico Fermi (1901. – 1954.). Dobitnik je Nobelove nagrade za fiziku 1938. godine, za otkriće novih radioaktivnih elemenata. Poslije je djelovao u SAD-u, a njegovo poznavanje nuklearnih reakcija pokazalo se izrazito bitnim u eksperimentima koji su prethodili izradi nuklearne bombe

314

Linus Carl Pauling (1901. – 1994.). Američki kemičar, dobitnik je Nobelovih nagradu za kemiju (1954.) i mir (1962.). Smatra ga se jednim od osnivača kvantne kemije i molekularne biologije

Segment velikog hadronskog sudarivača (LHC), najvećeg akceleratora čestica na svijetu. Smješten je u tunelu ispod francusko-švicarske granice, a u pogonu je od 2008. godine u sklopu CERN-a, znanstvene institucije koja raspolaže najmodernijim znanstvenim laboratorijem koji se koristi za fundamentalna istraživanja iz fizike. LHC je izgrađen u obliku golemog prstena (27 km) unutar kojega čestice prolaze u suprotnim smjerovima približavajući se brzini svjetlosti. Jedan od vodećih ciljeva jest bolje razumijevanja naravi tvari u prvim trenucima stvaranja svemira (po teoriji velikog praska). Upravo se takve ekstremne uvjete nastoji simulirati u LHC-u. Godine 2012. otkrivena je nova čestica (Higgsov bozon) potvrdivši mehanizam koji su ranije predložili fizičari Peter Higgs i François Englert. Godine 2013. za to im je dodijeljena Nobelova nagrada za fiziku

zakonima svemira dodatno usložnjavaju rasprave o tamnoj energiji, kao i pokušaji uspostavljanja novih cjelovitih kozmoloških modela kakav nudi primjerice teorija struna. Dok se potonja ne može eksperimentalno provjeriti, pojedine Einsteinove pretpostavke i u današnje vrijeme pokazuju se točnima. U svojoj općoj teoriji relativnosti predvidio je tako postojanje gravitacijskih valova, što je potvrđeno 2015. godine u kolaboracijskom projektu većeg istraživačkog tima. Vodeći znanstvenici projekta 2017. godine dobili su Nobelovu nagradu iz fizike.

Ponovi Koja područja znanosti su osobito napredovala u prvoj polovici 20. stoljeća? Navedi nekoliko ključnih predstavnika. Koje je nedavno znanstveno otkriće svojom teorijom relativnosti predvidio Albert Einstein? Objasni što je CERN.

ZNANOST I TEHNOLOGIJA

Osnovne smjernice razvoja društvenohumanističkih znanosti

kih teorija formulirao strukturalnu antropologiju. Vodeće mjesto u razvoju psihologije i psihijatrije imao je Sigmund Freud, tvorac psihoanalitičke metode s veoma odvažnim pretpostavkama o ljudskoj psihi. Njegove ideje imale su snažnu recepciju u nizu znanosti, ali i u umjetničkom stvaralaštvu. Važnu ulogu imali su njegovi suradnici Alfred Adler i Carl Gustav Jung. Odbacivši neke od Freudovih ideja, razvili su vlastite teorije koje su također imale snažnu recepciju u nastavku stoljeća. Definitivno najutjecajniji ekonomist prve polovice 20. stoljeća bio je John Maynard Keynes, protivnik laissez-faire ekonomije i zagovaratelj snažnije uloge države u ekonomskim procesima, što će se i ostvariti u kriznim razdobljima stoljeća. Suprotno su zagovarali pripadnici tzv. čikaške škole, protiveći se planskoj privredi i državnom intervencionizmu u ekonomiju. Neki od važnijih predstavnika bili su Friedrich A. von Hayek i Milton Friedman.

Temeljite promjene prošle su i društveno-humanističke discipline. Važnu su ulogu u tome imala marksistička promišljanja čovjeka i društva. U povijesnoj znanosti uvelike se proširilo područje interesa istraživača. Dok su još u 19. stoljeću povjesničari prvenstveno analizirali političku odnosno događajnu razinu povijesti, u središte zanimanja postupno su ušli društveni, gospodarski, kulturni i intelektualni život, a povjesničari su se u sve većoj mjeri oslanjali na spoznaje srodnih disciplina. Središnje mjesto u razvoju suvremene historiografije vjerojatno pripada skupini francuskih povjesničara oko časopisa Annales. Neki od ključnih predstavnika ove višegeneracijske grupacije bili su Lucien Febvre, Marc Bloch, Fernand Braudel i Jacques Le Goff. Ponovi Novije discipline poput sociologije, antropologije Što je osnovno obilježje humanističkih i i psihologije granale su se u niz pravaca i škola. U 315 društvenih disciplina u 20. stoljeću? Objasni prvom dijelu stoljeća još su djelovali pojedinci poput razlike između dva vodeća smjera u ekonomiji 20. Emilea Durkheima i Maxa Webera. Oslanjajući se stoljeća. na marksističku kritiku suvremenog društva, sredinu stoljeća obilježili su sociolozi tzv. frankfurtske škole (Max Horkheimer, Theodor Adorno i Herbert Marcuse). Pierre Bourdieu vjerojatno je najvažniji sociolog konca 20. stoljeća, a na području antropologije slično vrijedi za Claudea Lévi-Straussa koji je pod U prvoj polovici 20. stoljeća hrvatska je znanost još utjecajem lingvističkih, psihoanalitičkih i marksistič- uvijek trebala proći dugačak put institucionalnog razvoja. Primjerice, nastava iz prirodnih (egzaktnih) Sigmund Freud (1856. znanosti sve do 1946. godine i izdvajanja Prirodo– 1939.). Liječnik i slovno-matematičkog fakulteta, odvijala se na Fipsihijatar, jedan je lozofskom (Mudroslovnom) fakultetu u Zagrebu. od najodvažnijih i najoriginalnijih Naravno, nastavu su ipak držali prirodoslovci. Zbog istraživača ljudskog nedostatka sredstava uvjeti rada u kojima su djelovali uma. znanstvenici u Hrvatskoj nisu bili ni približno slični Prisjeti se što si naučio uvjetima kakvima su raspolagali znanstvenici bogao Freudu u drugim tijih zapadnih zemalja (doduše, tako je i danas), pa školskim predmetima. Pokušaj zaključiti kako je dobar dio vodećih znanstvenika barem dio karijere je psihoanalitička proveo u inozemstvu. Dobar primjer je Nikola Teteorija mogla utjecati sla koji je aktivno djelovao do kraja 1920-ih godina. na humanističke i Stotine svojih izuma i patenata (uglavnom s područja društvene znanosti elektrotehnike) izradio je i predao u inozemstvu, popoput povijesti i sociologije. glavito u SAD-u gdje je ostao do kraja života.

Dosezi hrvatske znanosti u 20. stoljeću

4. poglavlje Nove teorije na području znanosti imale su odjeka i u Hrvatskoj. U međuratnom razdoblju na području teorijske fizike djelovali su Ladislav Stjepanek (utemeljitelj te discipline u Hrvatskoj) i Stanko Hondl. Najplodniji fizičar prve polovice stoljeća vjerojatno je bio Stjepan Mohorovičić, sin geofizičara Andrije Mohorovičića. Marksistički orijentirani znanstvenici poput Rikarda Podhorskog i Zvonimira Richtmanna također su prihvatili novije znanstvene teorije u fizici. Temelje nove matematičke škole na prostoru Hrvatske postavili su Vladimir Varićak i Juraj Majcen. Vjerojatno glavni događaj hrvatske znanosti u prvoj polovici stoljeća bila je dodjela Nobelove nagrade kemičaru Lavoslavu Ružički 1939. godine za postignuća na području organske kemije. Ružička je glavninu znanstvene djelatnosti ostvario u Švicarskoj, čije je državljanstvo imao još od 1917. godine. Društveno-humanističke discipline obilježila je daljnja profesionalizacija. Povjesničar Ferdo Šišić objavio je 1925. godine Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, sintezu svojih istraživanja o hrvatskom srednjovjekovlju. Sociolog i ekonomist Rudolf Bićanić, 316 jedan od glavnih ideologa Hrvatske seljačke stranke, objelodanio je 1936. godine izrazito utjecajnu studiju Kako živi narod. Temelje znanstvenog etnološkog pristupa postavio je Milovan Gavazzi, jedan od vodećih stručnjaka na području tradicijske kulture i folklora južnoslavenskih naroda. Uz znatno starijeg Tomu Maretića, nakon Prvoga svjetskog rata kao vodeći jezikoslovac afirmirao se Stjepan Ivšić. Za trajanja NDH ustaške su vlasti umirovljavale ili uklanjale s položaja pojedine „nepodobne“ profesore i znanstvenike. Odnosilo se to, na primjer, na one pojedince koji su okarakterizirani kao prosrpski (projugoslavenski) ili masonski „elementi“. Istovremeno su mnogi među njima ipak nastavili nesmetano djelovati. S druge strane, padom ustaškog režima „protumjerama“ komunističkih vlasti također je provodena ideološka „čistka“ u znanosti. Između ostalog, za to je bio zadužen i poseban odjel za agitaciju i propagandu (Agitprop). U prvim godinama socijalističke Jugoslavije profesionalni vrhunac doživio je Andrija Štampar, svjetski poznati liječnik i promicatelj javnog zdravstva i tzv. socijalne medicine, pa je 1948. godine predsjedao osnivačkim povjerenstvom Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Središnja znanstvena ustanova na

Lavoslav Ružička (1887. – 1976.), prvi hrvatski nobelovac Istraži život i djelovanje Lavoslava Ružičke te o tome napiši sastavak.

području prirodnih znanosti sve do danas je Institut Ruđer Bošković, osnovan 1950. godine u Zagrebu. Primarno područje istraživanja bila je fizika, a poslije su se postupno uvodila istraživanja iz kemije, biologije i interdisciplinarnih područja poput molekularne genetike i istraživanja mora i okoliša. Jugoslavenske su savezne vlasti Institutu isprva namijenile vodeću ulogu u ovladavanju nuklearnom energijom, od čega se odustalo kasnih šezdesetih godina. Vodeći znanstvenik Instituta bio je teorijski fizičar Ivan Supek, raniji asistent slavnoga Wernera Heisenberga. Supek se protivio nuklearnom oružju i nastojao je da se Institut u što manjoj mjeri bavi eksperimentalnim nuklearnim istraživanjima, zbog čega je dolazio u sukobe s političkim autoritetima. Godine 1975. hrvatski je kemičar Vladimir Prelog dobio Nobelovu nagradu za kemiju.

ZANIMLJIVOST Einsteinova teorija relativnosti izazvala je velike polemike u hrvatskoj znanosti međuratnog razdoblja. Prvi pobornik teorije relativnosti u Hrvatskoj bio je Vladimir Varićak, dok se Stjepan Mohorovičić istaknuo kao veliki protivnik nove teorije. Potonji je Einsteinova razmišljanja odbacivao kao suviše spekulativna i metafizička. Nažalost, pokazalo se da njegovi znanstveni stavovi imaju i ideološku pozadinu: tijekom Drugoga svjetskog rata iznosio je antisemitske i antisrpske stavove, nastojeći se izboriti za bolji znanstveno-institucionalni položaj u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Između ostalih, metom njegovih optužbio bio je i Varićak koji je tijekom 1941. psihički obolio i umro početkom sljedeće godine. Uz pomoć interneta i dodatne literature pokušaj utvrditi vezu između karaktera Stjepana Mohorovičića, tijeka njegove karijere i njegovih političkih stavova.

ZNANOST I TEHNOLOGIJA Ivan Supek (1915. – 2007.), hrvatski fizičar, filozof i književnik. Ivan Supek imao je brata koji je također bio istaknuti pojedinac u socijalističkoj Jugoslaviji. Uz pomoć interneta saznaj čime se njegov brat bavio.

Kao stručnjak na području organske kemije Prelog se svojim djelovanjem istaknuo još u prvoj polovici stoljeća, a izbijanjem Drugog svjetskog rata na poziv Lavoslava Ružičke prešao je u Zürich, naslijedivši i njegovo mjesto na Saveznoj tehničkoj školi (ETH). Institucionalni razvoj možemo pratiti i u humanističkim znanostima. Godine 1961. pokrenut je Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske (današnji Hrvatski institut za povijest), a prvi je direktor bio Franjo Tuđman, koji je na taj položaj imenovan snakon umirovljenja u vojnoj službi. U drugoj polovici 20. stoljeća pojavio se niz istaknutih povjesničara, a među važnijim su i dvije žene, Mirjana Gross i Nada Klaić. Arheološkim istraživanjima posvetio se Grga Novak, otkrivši na Hvaru novu neolitičku kulturu na prostoru Hrvatske. Sociolog Josip Županov formulirao je 1970. godine teoriju egalitarnog sindroma, jedan od važnijih teorijskih doprinosa hrvatskoj sociologiji uopće.

ni izumi potpuno promijenili dotadašnji način života. Preduvjeti postavljeni znanstvenim probojima, prvom i drugom industrijskom revolucijom, brzim su tempom pronalazili put u praktičnoj primjeni. Početkom 20. stoljeća sve više gradova osvjetljavala je električna energija, tramvaji i automobili bili su sve češći prizor na ulicama, a postupno su i eksperimenti s različitim tipovima zrakoplova počeli davati rezultate. Na nastavak procesa industrijalizacije 20. stoljeća osobito su utjecale ideje dvaju američkih inženjera, Fredericka W. Taylora i Henryja Forda. S prvim povezujemo pojam tejlorizam, što označava posebnu vrstu organizacije rada utemeljenu na razdvajanju kreativnih i izvršnih funkcija u proizvodnji, kao i dodatnog pojednostavljivanja radnog procesa u svrhu što veće produktivnosti. Međutim, pokazalo se da takav odnos prema radu uglavnom vodi prema monotonosti i dehumanizaciji rada, odnosno otuđenju radnika. Iz prezimena drugog Amerikanca izveden je pojam fordizam koji podrazumijeva masovnu proizvodnju na tekućoj traci, pri čemu se snižavaju troškovi i konačna cijena proizvoda. Isprva je primijenjen kod proizvodnje automobila pa je tako Fordov model 317 T („limena Lizzie“) postao prvi široko rasprostranjen automobil. Sustavna ulaganja u istraživanje tehnologije, kako državnim tako i privatnim inicijativama, rezultirala su brojnim izumima. Desetljeća istraživanja na području bežične komunikacije (primjerice, Nikole Tesle i Guglielma Marconija) omogućila su uspon radijske teh-

Ponovi Što su bile glavne poteškoće hrvatske znanosti u 20. stoljeću? Navedi dva hrvatska dobitnika Nobelove nagrade. Kojom su se granom znanosti bavili i gdje su djelovali? Kakva su istraživanju u Institutu Ruđer Bošković zagovarali političari, a kakva znanstvenici?

Razvoj tehnologije u 20. i 21. stoljeću Nesumnjivo, posljednjih nekoliko stoljeća obilovalo je inovacijama u brojnim sferama ljudskog života, no s 20. stoljećem vjerojatno je dosegnut vrhunac. To zasigurno vrijedi za područje tehnologije gdje su pojedi-

IZVORI O razvoju televizije u Hrvatskoj se pisalo već prije Prvog svjetskog rata, kad je ideja tek bila u povojima: (...) a već nam je telefon dodijao svojim vječnim „Ne javlja se“ ili „Krivo spojeno“, – a što će tek biti, kad stupi u život – Kriste Spasitelju! – ta, kako ono rekosmo, televizija! Danas može svatko, tko hoće, gledati, kadgod mu se prohtije i gdjegod mi bili i štogod radili! Oslobodi bože! Radje ne! Ostanimo radje i dalje „kratkovidni“! Ovako je sasvim dobro, posve dosta daleko vidimo! Ne trebamo nikakve špijonaže. Dosta nas špijonira telefon. A ako još do ovoga dodje, gdje će čovjek zaboga, biti kod kuće, svoj? Što će ostati od mile, tako čovjeku već danas potrebne privatnosti? (Obzor, jutarnje izdanje, 11. lipnja 1914.). Što u vezi s radijem i televizijom posebno zabrinjava autora teksta? Razmisli u kojoj su mjeri njegove tvrdnje povezive sa suvremenom tehnologijom.

4. poglavlje

Spirit of St. Louis, zrakoplov kojim je Charles Lindbergh 1927. godine preletio Atlantski ocean. Zrakoplovi su poslije Prvoga svjetskog rata brzo napredovali i izazivali divljenje među suvremenicima, pa je Lindberghu njegov pothvat donijeo veliku svjetsku slavu. Istraži tko je bila Amelia Earhart.

nologije koja je širu primjenu dobila nakon 1920-ih godina kad su uspostavljeni radijski programi diljem svijeta. Zlatno doba radija bilo je otprilike do sredine 20. stoljeća, a primat je potom preuzela televizija, isprva s crno-bijelom slikom. U Hrvatskoj se s emitiranjem televizijskog programa započelo 1956. godine. Izumom motora na mlazni pogon, kao i uvođenjem kvalitetnijih i čvršćih materijala, proizvedeni su ne318 posredno prije početka Drugog svjetskog rata zrakoplovi koji su predstavljali važan iskorak u odnosu na prethodne, što se itekako vidjelo sljedećih godina u zračnim borbama diljem svijeta. Tijekom 1950-ih tehnološki napredak prenesen je na područje komercijalnih letova koji su otada bili sve češći odabir putnika kod većih udaljenosti. U istom desetljeću dosezi nove raketne tehnologije omogućili su tzv. svemirsku utrku između SAD-a i SSSR-a. Dok su u prvoj fazi vodstvo imali Sovjeti, poslavši 1957. godine u svemir prvi umjetni satelit (Sputnik), a potom 1961. godine i prvog čovjeka (Jurij Gagarin), kasnije su vodeću ulogu preuzeli Amerikanci, poslavši 1969. godine čovjeka na Mjesec (Neil Armstrong) u sklopu misije Apollo 11. Središnja sastavnica tehnološkog napretka druge polovice 20. stoljeća bilo je računalo. Osmišljavanje novih dijelova, poput mikroprocesora, omogućilo je jeftinija, manja i praktičnija računala, pa su tijekom 1980-ih takvi uređaji sve češće korišteni, postavši gotovo sveprisutni otprilike na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće. Tijekom 1960-ih postignuti su prvi rezultati u razvijanju umjetne inteligencije računalnih sustava. U svojim počecima uz američku vojnu tehnologiju bio je vezan i nastanak interneta (preteča je ARPANET

Lansiranje američke rakete u sklopu misije Apollo 11. Tročlana posada na čelu s Neilom Armstrongom dana 20. srpnja 1969. godine sletjela je na mjesec i sigurno se vratila na Zemlju. Uz pomoć interneta saznaj osnovne činjenice o svemirskim misijama do kraja 20. i početkom 21. stoljeća. O čemu se posljednjih godina često raspravlja kao sljedećem cilju istraživanja svemira?

iz 1969. godine). Današnji World Wide Web (WWW) nastao je 1992. godine i vrlo brzo ušao u globalnu upotrebu. Krajem 20. stoljeća krenula je masovna upotreba mobitela. Općenito drugu polovicu 20. stoljeća obilježio je proces automatizacije i mehanizacije rada, što označava procese kojima se ljudski rad zamjenjuje različitim mehaničkim i elektroničkim uređajima. Uz uspon računala, jedan od elemenata tog procesa jest razvoj robotike, širokog interdisciplinarnog znanstvenog područje koje se bavi osmišljavanjem i izradom robota, automatiziranih, često višenamjenskih strojeva koji se ponajviše upotrebljavaju u industriji. Ponekad se ove promjene nazivaju Trećom industrijskom revolucijom. Razvojem kemijske industrije s vremenom su se proširili sintetski materijali poput gume, plastike i poliestera. Kemijska otkrića našla su primjenu i u proizvodnji hrane i suzbijanju bolesti, pa su razvijeni razmjerno učinkoviti pesticidi i insekticidi. Neki među njima pokazali su se izrazito štetni po okoliš te su zabranjeni. Posebno je važan bio napredak medicine i biologije. Godine 1921. uspješno je izoliran hormon inzulin, pa je s vremenom uvelike olakšano liječenje dijabetesa, a 1928. godine Alexander Fleming otkrio je antibiotik penicilin. Izumom elektronskog mikroskopa razvijeni su uvjeti za bolje poznavanje ponašanja bakterija i virusa. Na temelju prethodnih istraživanja J. D. Watson i F. H. C. Crick postavili su

ZNANOST I TEHNOLOGIJA Istraži povijesne izvore

Među pretečama današnjih računala uglavnom se posebno ističe ENIAC, prvo veliko elektroničko računalo. To izrazito skupo računalo ogromnih proporcija (teško oko 30 tona) Amerikanci su počeli konstruirati tijekom Drugog svjetskog rata. S dovršetkom 1946. godine koristilo se u vojne svrhe. Uz pomoć interneta doznaj što znači kratica ENIAC te na koji način se sve uređaj koristio u vojne svrhe.

model dvostruke zavojnice DNK, a to je, između ostaloga, omogućilo postupke genetičkog inženjerstva i kloniranja. Ponovi Što je tejlorizam, a što fordizam? Koje se značajne tehnološke inovacije ponajprije razvijaju u okviru istraživanja američke vojske? Navedi neke dosege kemijske industrije u 20. stoljeću.

Smjesti u prostor i vrijeme Izdvoji najvažnije teorije koje su obilježile 20. stoljeće. Izradi tablicu u kojoj ćeš navesti prema svojem mišljenju najvažnije teorije i analizirati ih preko dostignuća u znanosti i tehnologiji koja su njihovom primjenom ostvarena. U tablicu treba upisati: naziv teorije, utemeljitelja teorije, vrijeme pojave teorije, argumente i empirijske dokaze teorije, dostignuća u znanosti i tehnologiji koja su ostvarena njihovom primjenom.

Usporedi i zaključi Usporedi razvoj znanosti i tehnologije u prvoj polovici 20. stoljeća s razvojem znanosti i tehnologije u drugoj polovici 20. stoljeća. Zaključi o zajedničkim obilježjima, utjecajima i sličnostima i o međusobnoj različitosti u znanosti i tehnologiji iz prve i druge polovice 20. stoljeća. Napiši kratak esej u kojem ćeš iznijeti svoje usporedbe i zaključke.

Istraži radni životopis i bibliografiju geofizičara i fizičara: oca Andrije Mohorovičića i sina Stjepana Mohorovičića. U kratkom pisanom izvještaju opiši i usporedi koje su znanstvene teorije zastupali, po čemu su poznati u svjetskoj znanosti i kakav su položaj imali u društvu u vremenu u kojem su živjeli. Istraži radni životopis, bibliografiju i doprinos razvoju historiografije povjesničarke Mirjane Gross. Istraživanje predstavi pomoću plakata.

Objasni uzroke i posljedice Izradi info grafikon pomoću kojega ćeš objasniti uzroke, razvoj i posljedice razvoja tehnologije i znanosti u prvoj polovici i drugoj polovici 20. stoljeća.

Prepoznaj promjene Pripremi argumente i vlastita mišljenja koja ćeš zastupati tijekom razredne rasprave o promjenama u svakodnevnom životu ljudi koje su nastale uporabom novih tehnologija i izuma u 20. i 21. stoljeću. Napiši zamišljeni intervju s gimnazijalcem/ maturantom generacije 1970./1971. U intervjuu ispitaj o kojim znanstvenim teorijama i znanstvenicima uči na nastavi, koje medije najviše koristi da bi došao do informacija, koja su za njega najveća tehnološka i znanstvena dostignuća, neka opiše zadnji događaj vezan uz istraživanje svemira, neka izdvoji znanstvenika i vrednuje njegov rad koji je po njegovom mišljenju najviše unaprijedio znanost, neka obrazloži koji mu je od nastavnih predmeta najzanimljiviji i zašto.

Sagledaj prošlost Koristeći internet, istraži i objasni pojavu novih istraživačkih škola i metoda u historiografiji. Napiši o tome kratki izvještaj u kojemu ćeš navesti najvažnije predstavnike tih pravaca, radove i knjige u svijetu, Europi i Hrvatskoj. Istraživanje prezentiraj u razredu pomoću plakata ili digitalne prezentacije. Koristeći podatke iz udžbenika i s interneta, izradi crtu vremena „Utrka u istraživanju svemira“. Izradi usporednu crtu vremena u kojoj ćeš prikazati događaje vezane uz istraživanja svemira, u Americi i Rusiji. Uz opis događaja dodaj fotografiju ili neki kraći digitalni sadržaj. Analiziraj posljedice utrke.

319

4. poglavlje

2. RAZVOJ RATNE TEHNOLOGIJE. UPORABA NUKLEARNOG ORUŽJA I ENERGIJE I NJIHOVE DRUŠTVENE I EKOLOŠKE POSLJEDICE Ratna tehnologija tijekom dvaju svjetskih ratova Više od četrdeset godina nakon Francusko-pruskog rata iz 1870. godine, velike sile nisu vodile ozbiljniji rat na europskom teritoriju, no razvoj ratne tehnologije pratio je opći tehnološki napredak epohe. Tijekom Prvoga svjetskog rata u upotrebu su stavljena brojna 320 dorađena ili potpuno nova ratna sredstva. Utrka u naoružavanju, prvenstveno između Velike Britanije i Njemačke, rezultirala je razvojem razornih ratnih brodova (ime Dreadnought dobili su po istoimenom britanskom brodu takvog tipa). Tek nešto više od desetljeća nakon prvih kratkih letova braće Wright korišteni su i zrakoplovi, iako su još uvijek bili poprilično nepouzdani i uglavnom ograničeni na zadatke poput izviđanja neprijateljskih položaja. Podmornice su u različitim oblicima postojale već stoljećima, no u Prvom svjetskom ratu pokazale su se kao učinkovito oružje, osobito za njemačku stranu. Topništvo su obilježili masivni njemački topovi kolokvijalno nazivani Debela Berta. Protivno Haškoj konvenciji iz 1899. godine kod francuskog grada Ypresa 1915. godine Nijemci su uporabili bojni otrov iperit, što su poslije radile i pojedine druge zaraćene zemlje. Posljedice su bile katastrofalne, do kraja rata bojni otrov ubio je ili oslijepio desetke tisuća vojnika. U bitci kod rijeke Somme 1916. godine britanska vojska po prvi je puta koristila oklopno vojno vozilo – tenk. Istovremeno, potreba za većom efikasnošću kod liječenja ranjenika dovela je do razvoja antiseptika, anestezije, odnosno kirurgije općenito. Rat je istovremeno bio destruktivna sila i pospješitelj tehnološkog napretka.

Njemački vojnici i mazga s plinskim maskama, 1916. godina

Britansko topništvo u napadu na njemačke položaje na Zapadnom bojištu

Početkom Drugoga svjetskog rata navedena su oružja već bila na znatno višoj razini. Masivni zrakoplovibombarderi s neba su mogli ispustiti ogromnu količinu bombi, tenkovi su činili okosnicu ratovanja na kopnu, a najveće su sile u svoje mornarnice uključile nosače zrakoplova koji su preuzeli vodeću ulogu u borbama na moru. Britanski izum radara nekoliko

ZNANOST I TEHNOLOGIJA

Enola Gay, američki teški bombarder tipa Boeing B-29. Korišten je za transport i ispuštanje atomske bombe na Hiroshimu. Bio je dugačak 30 metara s rasponom krila od 43 metra

godina prije početka rata pokazao se izrazito korisnim u obrani od njemačkih zračnih i pomorskih napada. S druge strane, njemački stručnjaci razvili su dalekometne vođene projektile V-1 i V-2 kojima su u kasnoj fazi rata gađani gradovi savezničkih snaga, primarno London. Jedan od konstruktora bio je i Wernher von Braun koji je kasnije prešao u SAD i bio među vodećim ljudima njihova svemirskog programa. Ponovi Koja se oružja prvi put koriste u Prvom svjetskom ratu? Kako se razlikuje upotreba zrakoplova u Prvom i Drugom svjetskom ratu?

Otkriće nuklearne fisije i razvoj nuklearnog oružja Fizičari i kemičari tijekom 1930-ih godina ostvarili su važne iskorake u istraživanju građe atoma i reakcija na subatomskoj razini. Godine 1932. James Chadwick je pokusom otkrio neutron potvrdivši tako ranije teorijske pretpostavke, a na to su se nastavila istraživanja Otta Hahna, Lise Meitner i Fritza Straßmanna koji su 1938. godine otkrili nuklearnu fisiju, odnosno lančanu reakciju koja nastaje prilikom cijepanja atomske jezgre, tijekom čega se oslobođa golema količina energije. Već 1942. Enrico Fermi projektirao je prvi nuklearni reaktor u Chicagu i uspio izvesti kontroliranu lančanu reakciju. Bila je to početna faza Projekta Manhattan koji je u SAD-u odobrio predsjednik F. D. Roosevelt. Vodeći znanstvenik tog istraživačkog projekta bio je Robert Oppenheimer, direktor ra-

Američki fizičar Robert Oppenheimer (1904. – 1967.), „otac“ atomske bombe

zvojnog laboratorija u američkom gradića Los Alamosu. Konačan produkt istraživanja bila je atomska (nuklearna) bomba. Njemački znanstvenici također su radili na izradi nuklearnog oružja, no odustali su 1942. godine. Američkim istraživanjima priključile su se britanske i kanadske snage, također angažirane oko upotrebe nuklearne energije kao oružja. Konačno, nakon što su uspješno testirali bombe na pustinjskom području SAD-a, bombe su iskorištene za brzo okončavanje rata s Japanom. Prva bomba bačena je dana 6. kolovoza 1945. na japanski grad Hirošimu, odnijevši nekoliko desetaka tisuća života. Tri dana kasnije druga bačena je na Nagasaki, a posljedice su bile slične. U konačnici, uz preko 100 000 izravnih žrtava, uglavnom civila, u ovim je gradovima stradala većina infrastrukture, a od posljedica radioaktivnog zračenja sljedećih mjeseci umrlo je još nekoliko desetaka tisuća ljudi. Osim toga, dugoročne posljedice napada manifestirale su se sljedećih desetljeća u povećanim stopama kroničnih

321

4. poglavlje

ZANIMLJIVOST

Pogled na područje Hirošime, otprilike sat vremena nakon detonacije atomske bombe

bolesti, raka, leukemije i sl. Rasprave o političkoj, a pogotovo etičkoj opravdanosti nuklearnog napada na Japan traju do danas. Ponovi

322

Koja su znanstvena otkrića tijekom 1930-ih bila važna za konstruiranje atomske bombe? Koje su dugoročne posljedice nuklearne radijacije po zdravlje ljudi?

Nuklearno oružje i hladni rat Korištenje atomskih bombi u Drugom svjetskom ratu bio je tek početak ere nuklearnog naoružavanja. Već 1949. godine SSSR je ovladao nuklearnim naoružanjem, pa je dobar dio razdoblja hladnog rata

Po svemu sudeći, sovjetski je časnik Vasilij Arhipov spriječio nuklearni sukob usred Kubanske raketne krize. U susretu između američke mornarice i sovjetske podmornice B-59 u kubanskim vodama 27. listopada 1962. godine, Arhipov se usprotivio kapetanu i drugom visokom časniku koji su htjeli lansirati torpedo s nuklearnim bojnim glavama na američko brodovlje. Američki zapovjednici u tom trenutku nisu bili posjedovali informacije da podmornica raspolaže s nuklearnim oružjem, pa su pokušali prisiliti podmornicu da izroni na površinu. Kako je sovjetska procedura za lansiranje projektila u ovom slučaju zahtijevala pristanak sve trojice visokih časnika, napad nije mogao biti izvršen. U konačnici je sovjetski kapetan odustao od konfrontacije, a situacija je mirno riješena. Objasni na koji je način sovjetski kapetan Arhipov izbjegao nuklearni sukob i spriječio novi svjetski rat.

nuklearni sukob između Sovjeta i Amerikanaca bio realna opasnost. Poslije je razvijena i višestruko razornija hidrogenska (vodikova) bomba koja se temeljila na procesu fuzije, što označava postupak spajanja lakih atomskih jezgri u teže. Tijekom pedesetih godina 20. stoljeća takve su bombe isprobavali Amerikanci, Sovjeti i Britanci. Sljedećih desetljeća neki tip nuklearnog naoružanja razvili su i Francuska, Izrael, Indija, Pakistan i Južnoafrička Republika, a recentnije primjerice Sjeverna Koreja (2006. godine). Za hladnog rata situacija je vjerojatno najbliža eskalaciji bila prilikom tzv. Kubanske raketne krize 1962. godine kad su Sovjeti pokušali stacionirati nuklearne projektile na kubanskom tlu, nadomak američkog teritorija. Posljedice podvodne nuklearne eksplozije pored atola Bikini usred otočja Marshall. Nakon što su preselili stanovništvo otoka (147 stanovnika) američka je vojska područje koristila za isprobavanje nuklearnog oružja u nekoliko navrata između 1946. i 1958. god. Uz pomoć interneta saznaj koje su posljedice nuklearnog testiranja kod atola Bikini i živi li danas netko na njemu.

ZNANOST I TEHNOLOGIJA Robert McNamara (1916. – 2009.), američki ministar obrane 1961. – 1968. g. Bio je jedan od vodećih zagovornika doktrine tzv. Uzajamno zajamčenog uništenja (MAD) prema kojoj bi u slučaju nuklearnog napada jedne sile suprotna uzvratila protunapadom koji bi doveo do sigurnog uništenja napadača. Dakle, doktrinom se nastojalo spriječiti potencijalni preventivni nuklearni napad, odnosno samo korištenje nuklearnog oružja. Pogledaj kultnu crnu komediju redatelja Stanleya Kubricka, Dr. Strangelove (1964.) te napiši sastavak o tome na koji je način doktrina MAD podvrgnuta oštroj satiri.

Tu je opciju snažno zagovarao i kubanski premijer, Fidel Castro. Uspješno i mirno okončanje ove krize označilo je i početak detanta, odnosno smirivanja napetosti prvenstveno između vodećih supersila, SAD-a i SSSR-a. Ponovi Koji tip bombe je razvijen nakon Drugog svjetskog rata? Navedi nekoliko zemalja koje su raspolagale nuklearnim oružjem u razdoblju hladnog rata.

Alternativna primjena nuklearne energije U drugoj polovici 20. stoljeća, posebno u tijelima Ujedinjenih nacija, često se raspravljalo o potrebi općega razoružavanja, za što je osnovana i posebna Komisija za razoružanje (UNDC). Tijekom čitavog ovog razdoblja donesene su brojne odluke o ograničavanju i sprječavanju širenja nuklearnog naoružanja. No iako nuklearno oružje poslije nije upotrebljeno u ratne

uporabe, nije se na globalnoj razini nikad obustavilo ni njegovo istraživanje niti proizvodnja. Na moguće posljedice nuklearnog sukoba i nužnost traženja miroljubivih rješenja sukoba upozoravali su i ugledni znanstvenici i intelektualci. Godine 1955. filozof Bertrand Russel i fizičar Albert Einstein pozvali su ugledne pojedince iz cijelog svijeta na raspravu o tim pitanjima, povodom čega je dvije godine kasnije sazvana Pagvaška konferencija o znanosti i svjetskim zbivanjima (ime je dobila po kanadskom gradu Pugwashu gdje se održala). U osnivanju je sudjelovao i hrvatski fizičar Ivan Supek, a iz ove konferencije razvio se širi pagvaški pokret koji je uz pitanja razoružavanja i globalnog mira promicao i druge važne teme poput klimatskih promjena izazvanih čovjekovim djelovanjem i očuvanja okoliša. Supek je 1966. godine bio na čelu skupine intelektualaca koji su pokrenuli multidisciplinarni časopis humanističke orijentacije, Encyclopaedie Moderne, u kojem se raspravljalo o ovim pitanjima. S druge strane, nuklearna energija ima ogroman potencijal u drugim sferama čovjekova života. Prepoznali su to u UN-u osnovavši 1957. godine Međunarodnu 323 agenciju za atomsku energiju (IAEA). Uz pojedine druge funkcije, nuklearna energija danas se primarno koristi u stotinama nuklearnih elektrana diljem svijeta. Prve takve elektrane puštene su u pogon tijekom 1950-ih u SSSR-u, Velikoj Britaniji i SAD-u. Prednost nuklearnih elektrana je što ne emitiraju štetne plinove kao što to rade termoelektrane, pa bi u budućnosti mogle biti ključ u borbi za ograničavanje upotrebe fosilnih goriva, odnosno u borbi protiv onečišćavanja Zemlje i globalnog zatopljenja. Međutim, istovremeno same nuklearne elektrane predstavljaju ogromnu prijetnju po ljude i okoliš u slučajevima kvarova i ljudskih grešaka. Osim toga, potrebno je voditi brigu o pravilnom odlaganju visokoradioaktivnog otpada, odnosno istrošenoga nuklearnog goriva koje može

IZVORI

Rezolucija na kraju Russellova i Einsteinova manifesta: S obzirom na činjenicu da će se u bilo kojem budućem svjetskom ratu zasigurno upotrijebiti nuklearno oružje i da takvo oružje prijeti daljnjem postojanju čovječanstva, apeliramo na svjetske vlade da shvate i javno obznane da se njihovi ciljevi ne mogu provoditi svjetskim ratom, i u skladu s tim, pozivamo ih da pronađu mirna sredstva za rješavanje svih spornih pitanja između njih. (Russell-Einsten Manifesto, dostupno na https://www.atomicheritage.org/key-documents/russell-einstein-manifesto). Razmisli o značenju i važnosti ove inicijative.

4. poglavlje

Pogled na uništeni nuklearni reaktor Černobila nekoliko tjedana nakon nesreće. Pogledaj recentno snimljenu seriju Černobil (2020.) te o svojim dojmovima napiši kratak osvrt u kojem ćeš njezin sadržaj usporediti sa stvarnim događajima te dodati ono što scenaristi nisu uključili u igranu seriju.

biti štetno i narednih deset tisuća godina. Nekoliko je primjera iz 20. i 21. stoljeća koji su pokazali kakve mogu biti posljedice nesreća s nuklearnom energijom. Posljednji veći slučaj dogodio se 2011. godine u Japanu kad je nakon razornog potresa i cunamija 324 koji je uslijedio teško oštećena nuklearna elektrana Fukušima Daiiči. Nakon što je utvrđen proboj radioaktivnih elemenata, evakuirano je područje u radijusu od dvadeset kilometara (kasnije prošireno na trideset). Ovaj događaj djelomično je uzdrmao međunarodno povjerenje u nuklearnu energiju kao rješenje za budućnost. U Njemačkoj je promptno donesena odluka o gašenju sedam najstarijih nuklearnih elektrana, a sve preostale trebale bi biti ugašene do 2022. godine. U Italiji je proveden nacionalni referendum koji je pokazao da se velika većina stanovništva (oko 94 %) protivila planovima tadašnjeg vlade o izgradnji nuklearnih elektrana u budućnosti. Ipak, najveća nuklearna katastrofa nakon atomskih bombi u Japanu eksplozija je reaktora elektrane Černobil pored gradića Pripjata i istoimene rijeke u sovjetskoj Ukrajini 1986. godine. Uzrok nesreći treba tražiti u kombinaciji lošega projektiranja reaktora i nestručnog djelovanja inženjera. Sljedeći dan evakuirano je okolno stanovništvo, međutim, sovjetske su vlasti zatajile događaj pred ostatkom svijeta, priznavši da se dogodila nesreća tek kad je u Švedskoj detektirana izrazito visoka razina radioaktivnih čestica u zraku. Evakuirano je više od tristo tisuća ljudi u radijusu od trideset kilometara, okolna šuma ubrzo je odumrije-

ZANIMLJIVOST Hrvatska je javnost o černobilskoj nesreći obaviještena 28. travnja, dva dana nakon događaja, kad je i izmjerena povećana razina radijacije. Znanstvenica Alica Bauman vijest je saznala putem austrijskih medija, pa je u programu zagrebačkog Radija 101 upozorila stanovništvo da zatvore prozore i ne napuštaju domove. Savezne vlasti u Beogradu nisu odobravale njezin istup i nastojale su umanjiti stvarne razmjere događaja. Postojanje realne opasnosti priznali su tek nakon nekoliko dana, a poslije proslave 1. svibnja, kad su mnogi bili na otvorenom, građane je počela hvatati panika. Izbjegavali su boravljenje na otvorenom, pala je potražnja za svježim mlijekom, voćem i povrćem, pa su tržnice bile prazne. Mediji su počeli sustavno objavljivati vijesti o daljnjem razvoju situacije. Službene mjere opreza jugoslavenski Komitet za zdravlje objavio je tek 6. svibnja. U konačnici, radioaktivni oblak zahvatio je samo dio Hrvatske. Međutim, strah od posljedica radijacije odrazio se i u povećanju broja pobačaja tijekom 1986. godine. Zašto savezne vlasti u Beogradu nisu na vrijeme obavijestile građane o černobilskoj nesreći?

la, a pojačana radijacija zabilježena je diljem Europe. Pretpostavlja se da su od posljedica nesreće još tisuće ljudi oboljele od nekog oblika raka, a šteta je dokumentirana i na okolnoj flori i fauni. Financijska šteta tijekom godina dosegla je milijarde dolara, a najuži krug oko Černobila neće bit nastanjiv još više od dvadeset tisuća godina. Na području Hrvatske istraživanje nuklearne energije započeto je tijekom 1950-ih godina kad je Insti-

ZNANOST I TEHNOLOGIJA IZVORI

O životu nakon černobilske katastrofe u knjizi svjedočenja preživjelih pisala je i bjeloruska nobelovka Svetlana Aleksijevič: Procvali su vrtovi, radosno je blistala na suncu mlada trava. Pjevale su ptice. Tako poznat...poznat... svijet. Prva misao: sve je na mjestu i sve je kao prije. Ista zemlja, ista voda, ista stabla. I oblik, i boja, i miris njihov je vječan. Nitko tu ništa ne može izmijeniti. No već su mi prvog dana objasnili: bolje je da ne berete cvijeće, da ne sjedite na zemlji, vodu iz izvora nemojte piti. Uvečer sam promatrala kako su pastiri željeli natjerati u rijeku umorno stado, ali krave su prilazile vodi i odmah se vraćale natrag. Nekako su osjećale opasnost. A mačke su, govorili su mi, prestale jesti mrtve miševe, a oni su ležali posvuda: u polju, u dvorištima. Smrt je vrebala i skrivala se posvuda, ali to je bila neka druga smrt. Pod novim maskama. U nepoznatom obliku. Čovjek je bio iznenada zatečen, nije bio spreman. (Svetlana Aleksijevič, Černobilska molitva, Zagreb 2016., 26-27). Na temelju prenesenog ulomka zaključi što radijaciju čini osobito opasnom po čovjeka.

tut Ruđer Bošković počeo djelovati u sklopu Savezne komisije za nuklearnu energiju koja je bila pod nadzorom UDB-e. Godine 1968. Institut je oslobođen nadležnosti spomenute komisije, ali u određenoj mjeri nastavio je istraživanja na primjeni nuklearne energije, uključivši se u projekt izgradnje nuklearne elektrane Krško u blizini istoimenoga slovenskoga gradića. Krško se nalazi u blizini slovensko-hrvatske granice, a sama elektrana u zajedničkom je vlasništvu dvaju zemalja. Službeno otvorena 1983. godine, elektrana bi trebala prestati s radom 2023. godine. Ponovi Za što se zalaže pagvaški pokret? Koje se prednosti, a koji nedostaci nuklearnih elektrana?

Smjesti u prostor i vrijeme Potraži fotografije koje prikazuju nuklearne nesreće i incidente vezane uz korištenje nuklearne energije. Uz svaku fotografiju odredi vrijeme i prostor nastanka. Obrazloži i usporedi uzroke, tijek i posljedice, posebice ekološke posljedice događaja koji prikazuje fotografija. Poredaj fotografije obrnutom kronologijom.

Istraži povijesne izvore Istraži u knjižnici i na internetu Kištimsku nuklearnu katastrofu iz 1957. godine na prostoru ondašnjeg SSSR-a. Rezultate istraživanja objavi u obliku samostalnog istraživačkog rada. Istraži povijesne izvore o „Riječkom torpedu“ i obnovi lansirne rampe. Napiši kratak izvještaj o istraživanju.

Objasni uzroke i posljedice Napiši raspravljački esej s naslovom „Rat je istovremeno bio destruktivna sila i pospješitelj tehnološkog napretka“ u kojem ćeš obrazložiti tvrdnju iz naslova. Smjernice za pisanje eseja pronađi u osnovnom tekstu i dodatnim sadržajima na kraju udžbenika.

Prepoznaj promjene Istraži koje su se države izdvojile kao nuklearne sile svijeta. Na internetu pronađi karte, grafikone i podatke pomoću kojih ćeš izdvojiti te države. Opiši vanjsku politiku tih država, sukobe i krize koje su izazvale tijekom druge polovice 20. stoljeća. Pronađi i neke od konferencija i dogovora o smanjenju nuklearnog naoružanja i prikaži zbivanja na lenti vremena. Rezultate istraživanja, karte, grafikone, lentu vremena i kratka obrazloženja o nuklearnim silama svijeta prikaži plakatom.

Sagledaj prošlost Odaberi jednu od tema za razrednu raspravu te zajedno pripremite argumente: Može li se opravdati nuklearni napad na Japan iz političke i/ili etičke perspektive? U kojoj mjeri su ratovi utjecali na napredak u medicini?

Usporedi i zaključi Izradi grafikon pomoću kojega ćeš usporediti i predstaviti vlastite zaključke o društvenim i ekološkim posljedicama uporabe nuklearnog oružja i energije.

325

4. poglavlje

3. UTJECAJ ZNANSTVENOG I TEHNOLOŠKOG NAPRETKA NA SVAKODNEVNI ŽIVOT U 20. I 21. STOLJEĆU Znanost, tehnologija i svakodnevica u prvoj polovici 20. stoljeća Tempo znanstveno-tehnološkog razvoja početkom 20. stoljeća jasno se odrazio na čovjekovu svakodnevicu, ali i na njegov pogled na svijet. Razvoj transportnih sredstava skratio je vrijeme putovanja i bolje povezao udaljene krajeve svijeta. Veliki prekooceanski brodovi početkom proteklog stoljeća dobili su snažnije čelične konstrukcije i postali znatno brži. Prva 326 komercijalna zračna vozila bili su cepelini, zračni brodovi također specijalizirani za prekooceanska putovanja. Međutim, nesreće su pokazale da cepelini nisu dovoljno sigurni i poslije Drugoga svjetskog rata prestali su se koristiti. U potpunosti su ih zamijenili klasični zrakoplovi koji su u međuraću također doživjeli uspon. Nakon prvotnog masovnog uspjeha u SAD-u, automobili su se proširili i na europskom kontinentu, pa iako je ekonomska kriza tridesetih godina usporila prodaju, auto je sve više promatran kao nužnost, a sve manje kao luksuz. Postalo je jednostavnije putovati na posao udaljen od kuće, a u slobodno vrijeme automobilom se odlazilo na kratke izlete. Električna energija u domove je ulazila postupno, ponajprije zbog nedostatka infrastrukture i visoke cijene. U kućanstvima se u ranijoj fazi koristila prvenstveno za rasvjetu, a u prvim desetljećima 20. stoljeća daleko je najraširenija bila u SAD-u (gdje je u odnosu na Europu bila i jeftinija). Američki kapital i infrastruktura bili su važni za širenje mreže električne energije diljem svijeta. Znatno jednostavnija za uporabu od prethodnih metoda rasvjete, električna struja je „produljila“ dan, omogućivši rad i ostale aktivnosti i u kasnim noćnim satima. Razvijeni su električni uređaji koji su olakšali održavanje kućanstva (pri-

mjerice, perilica rublja, usisavač i glačalo), no pravu masovnost ove i slične naprave postigle su tek poslije Drugoga svjetskog rata. Područja zabave, medija i komunikacija doživjela su silovit uspon. Moderne kinodvorane također su se ponajprije pojavile u SAD-u, postavši široko rasprostanjene i u Europi odmah nakon Prvoga svjetskog rata. Radio je postao jedan od temeljnih načina informiranja i zabave u domovima. Na radijskim postajama prenosile su se vijesti, sportovi, glazba, a radioprijamnici su postali mjesto okupljanja i druženja. I gramofoni su se proizvodili u velikom broju. Televizija se pojavila krajem 1920-ih godina u SAD-u i Velikoj Britaniji. Isprva se uglavnom gledala na javnim mjestima i nije imala niti približnu ulogu kao u drugoj polovici stoljeća kada je ušla u većinu domova razvijenog svijeta. Širenje električnih tramvaja, automobila, podzemnih željeznica, a onda i podizanje visokih nebodera uvelike su promijenili dotadašnje čovjekovo okruženje

Eksplozija njemačkog cepelina Hindenburg 1937. godine kod New Jerseya. Ovaj je događaj označio početak kraja ere cepelina. Uz pomoć interneta istraži koji je bio najveći sigurnosni problem cepelina.

ZNANOST I TEHNOLOGIJA

IZVORI

Početkom 1930-ih velika većina Nijemaca nije sebi mogla priuštiti osobni automobil. Nacistička vlada predvođena Adolfom Hitlerom odlučila je proizvesti jeftini „narodni automobil“, uloživši znatna sredstva u pokretanje tvrtke Volkswagen. Konstrukcija automobila povjerena je inženjeru Ferdinandu Porscheu. Automobil je dovršen prije početka rata, ali Volkswagen je bio angažiran u vojnoj proizvodnji pa je popularna Buba tek 1946. godine ušla u širu upotrebu. Proizvodnju su isprva nadzirali Britanci. Tijekom 1950-ih godina ovaj model postao je jedan od najpopularnijih automobila na svijetu.

i tempo njegove svakodnevice. Kod dijela stanovništva takav način života izazvao je psihičku rastresenost i iscrpljenost. Bitno su izmijenjeni procesi rada u poljoprivredi i proizvodnji hrane. U široku upotrebu ušli su traktori, a potom i niz mehaničkih strojeva koji su uglavnom zamijenili ljudsku i životinjsku radnu snagu i doveli do veće efikasnosti. Višak radnika nerijetko je napuštao sela i prelazio u gradove raditi u tvornicama, ubrzavajući tako proces urbanizacije. Medicina i farmakologija znatno su poboljšale kvalitetu života i očekivani životni vijek čovjeka tijekom 20. stoljeća. Ukorak s time išlo je usvajanje higijenskih navika, poboljšanje pristupa čistoj tekućoj vodi i bolji uvjeti stanovanja gradskog stanovništva. Doduše, to je primjenjivo prije svega na Sjevernu Ameriku i Europu. Jednako tako, širim slojevima

Prikaz američke obitelji tijekom 1950-ih godina. Pažljivo promotri fotografiju i razmisli kakvom se nastoji prikazati uloga televizora u obiteljskom životu.

polako je usađeno povjerenje u liječničku profesiju te je u odnosu na prethodna stoljeća sve više ljudi u slučaju bolesti tražilo pomoć liječnika. Prije polovice stoljeća pronađena su cjepiva za niz opasnih bolesti poput tetanusa, velikih boginja i tuberkuloze. Isto je vrijedilo i za tzv. tropske bolesti kao što su žuta groznica, malarija i guba. Ponovi U osnovnim crtama, kako je električna energija utjecala na život čovjeka u prvoj polovici 20. stoljeća? Navedi ključne pomake u medicini toga razdoblja.

Poslijeratni tehnološki razvoj i „rođenje“ potrošačkog društva Razdoblje 1950-ih godina označilo je početak prevlasti velikih komercijalnih zrakoplova u odnosu na putničke brodove i željeznicu. Brzina kojom zrakoplovi 327 prevaljuju velike udaljenost pokazala se komplementarnom užurbanoj dinamici međunarodnog poslovnog života. Veliki su putnički brodovi doživjeli određenu revitalizaciju uspostavljanjem tzv. kruzerskih linija koje privlače primarno turiste zainteresirane za opu-

Kino u američkom gradu Milwaukeeju, 1940. godina. Na internetu istraži povijest modernog kina te o tome napiši sastavak.

4. poglavlje

The Southdale Center, prvi moderni američki trgovački centar, otvoren u gradu Edina u državi Minnesoti. Usporedi fotografiju s današnjim trgovačkim centrima. Ima li razlike u osnovnom pristupu konceptu trgovačkog centra?

štenije i komfornije putovanje, iako klasične putničke linije nikad nisu ugašene. Automobil je nastavio streloviti uspon, a dominaciju SAD-a u proizvodnji automobila prema kraju 20. stoljeća osporili su europski i dalekoazijski konkurenti. U svakom slučaju, osobni automobil postao je nezaobilazan dio modernog života, istovremeno nužnost i predmet prestiža, ponekad i osobnog identiteta. Ne treba zanemariti ni ulogu koju 328 su ponajprije zrakoplovi i automobili imali u razvoju masovnog turizma druge polovice 20. stoljeća. Putovanja su postala raširen tip dokolice i zabave, pristupačnija i jednostavnija nego ikad prije. Elektronički kućanski aparati nakon Drugoga svjetskog rata postali su sveprisutni u domovima razvijenijih (kapitalističkih) zemalja. Postupno je za većinu obveza oko održavanja doma izumljena prikladna elektronička naprava koja je ljudima olakšavala posao i štedila vrijeme. Razvoj tranzistora omogućio je nastanak prijenosnih radioprijamnika. Glazba se širila plažama, parkovima, a nova tehnologija uskoro je uvedena i u automobile. Komparativno, ovi su uređaji bili znatno skuplji nego danas. Još više to vrijedi za televizore, pa su stoga vlasnici uređaja nerijetko pozivali susjede na zajedničko slušanje, odnosno gledanje emitiranih programa. Osobna potrošnja porasla je zahvaljući pozitivnim poslijeratnim ekonomskim čimbenicima. Sve navedeno dovelo je do stvaranja onoga što nazivamo potrošačko društvo. Jedno od njegovih glavnih obilježja postali su moderni trgovački centri kao središta konzumerizma (pretjerane i nepotrebne potrošnje) koji otada nezaustavljivo raste. Specifičnu ulogu u širenju potrošačkog društva imali su i mediji. Iako je marketing i znatno ranije bio prisutan u ra-

zličitim medijima, televizija se u tom smislu pokazala osobito učinkovitom i sve više dobivala komercijalno usmjerenje. Posebno je utjecajno bilo pokretanje američkog kanala MTV (Music Televison) 1981. godine koje se snažno reflektiralo ne samo na poimanje glazbe, nego i na svakodnevicu i popularnu kulturu općenito, posebno kod mlađe populacije. Ponovi Što je pridonijelo razvoju masovnog turizma? Kako se poslijeratni ekonomski rast manifestirao u navikama šire populacije?

Utjecaji automatizacije i mehanizacije te širenja informacijske tehnologije Promjene izazvane automatizacijom i mehanizacijom industrijske proizvodnje imale su dalekosežne posljedice na društvo u cjelini, a treba istaknuti da taj proces traje i dalje. Čovjek je u još većoj mjeri postao ovisan o tehnologiji. Efikasnija i produktivnija industrijska proizvodnja s rastućim udjelom robotske radne snage ugrozila je velik broj manualnih radnika koji su u novim okolnostima trebali prolaziti prekvalifikaciju. Istovremeno su kontinuirano nastajala nova radna mjesta kojima se puno lakše prilagođavala mlađa populacija. Ovaj proces relativno ubrzanog nestajanja starih i stvaranja novih zanimanja obilježje je i sadašnjeg trenutka.

ZNANOST I TEHNOLOGIJA Prvo osobno računalo tvrtke IBM iz 1981. godine

Unimate, prvi industrijski robot u upotrebi. Korišten je na pokretnoj traci tvrtke General Motors u New Jerseyu od 1961. godine

Osobno računalo (PC) elektronički je uređaj koji je možda najviše utjecao na čovjekov život u 20. stoljeću. Važnu prekretnicu početkom 1970-ih godina označilo je otkriće mikročipa koje je omogućilo bitno smanjenje dimenzija računala. Tada su pokrenuti Microsoft i Apple, neke od najuspješnih tvrtki današnjice. Apple je lansirao prvi model svog PC-a 1976. godine, a u razdoblju manjem od jednog desetljeća brojni drugi proizvođači na tržište su stavili svoje uređaje, pa je već tijekom 1980-ih PC dobio široku upotrebu u različitim zadacima obrade informacija u privatne, poslovne i znanstvene svrhe. Kako je vrijeme odmicalo, računala su postajala sve snažnija i raznovrsnija, ali i jeftinija i dostupnija. Početkom novoga milenija postala su gotovo sveprisutna. Poseban aspekt IZVORI

Homo sapiens imao bi prvu dužnost da čuva cjelokupan život na Zemlji. Suprotno toj racionalnoj odgovornosti, suvremena civilizacija razara prvobitnu ravnotežu i ljepotu prirode zagađenjem kopna, vode i zraka, pustošenjem cijelih krajeva, istrebljenjem mnogih vrsta životinja i biljaka [...] Beskrupulozna navala industrijske civilizacije u posljednja dva stoljeća izvršila je pravi masakr takozvanog divljeg života. Prirodna ljepota gubila se sve više u funkcionalnosti i rugobi velegradskih panorama. (Ivan Supek, Krivovjernik na ljevici, Zagreb 1992., 241). Koji problemi proizlaze iz onoga što autor naziva „industrijskom civilizacijom“?

čini razvoj računalnih igara, kao i igara na različitim konzolama koje funkcioniraju na sličnim principima. Zajedno s računalnim igricama postaju integralan dio popularne kulture i suvremene dokolice, ali i važna i 329 brzorastuća industrija. Dok su standardni telefoni u drugoj polovici 20. stoljeća postali inventar velike većine domova kao važno sredstvo razmjene informacija i socijalizacije na daljinu, mobilni telefoni u prvim verzijama s kraja 1970-ih do početka 1990-ih nisu imali veće značenje. Za razliku od većine ostale tehnologije, mobiteli su isprva bili rašireniji u Europi nego u Sjevernoj Americi. Osnovne prednosti mobitela u odnosu na fiksne telefone ne treba posebno naglašavati, pa stoga ne čudi da su već na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće dosegli višemilijunski broj stalnih korisnika. Novi poticaj rapidnom širenju mobitela dala je nova generacija uređaja, tzv. pametni telefoni u kojima su objedinjene funkcije mnogih drugih uređaja. Uspjeh pametnih telefona ne bi bio niti približno takav da tijekom 1990-ih godina nije razvijena komercijalna verzija interneta, globalne računalne mreže. Isprva se internet prvenstveno koristio u poslovne svrhe za slanje elektroničke pošte (e-mail) ili prijenos datoteka, ali ubrzo su korisnici pronašli brojne druge načine korištenja. Središnju ulogu u jednostavnijem korištenju interneta imale su tzv. tražilice, s pomoću kojih je postalo znatno jednostavnije pronaći željeni sadržaj. Najpoznatija i najutjecajnija svjetska tražilica Google (ujedno

4. poglavlje i tvrtka) pokrenuta je 1998. godine. Na internetu su veoma brzo postali dostupni i različiti audiovizualni sadržaji ranije ograničeni samo na javnu televiziju i radio. Sljedeći korak učinjen je pokretanjem niza tzv. društvenih mreža, počevši od Facebooka koji je 2004. godine kreirala skupina harvardskih studenata. U razdoblju manjem od desetljeća ta je mreža stekla više od milijardu aktivnih korisnika i s ostalim mrežama uvelike redefinirala brojne sfere ljudskog života. Ipak, ovakav prodor tehnologije u ljudski život predstavlja i brojne opasnosti po fizičko i psihičko zdravlje čovjeka. Jedan segment tih problema povećan je broj sati koje čovjek provodi sjedeći u nepravilnom položaju. Doduše, isto se može tvrditi i za brojne uredske poslove. Uz to ide i smanjivanje tjelesne aktivnosti, što nerijetko – uz nepravilnu prehranu – vodi do pretilosti. Brojne studije ukazuju na povezanost pretjeranog korištenja audiovizualne tehnologije i depresije. Osim toga, velik problem predstavljaju novi oblici ovisnosti (o televiziji, računalnim igricama, pametnim telefonima i društvenim mrežama). Ove su pojave često neprepoznate i kod 330 mladih ljudi mogu dovesti do nezainteresiranosti za druge aspekte života poput škole i socijalizacije uživo. Pronalazak „prave mjere“ između moderne tehnologije i dosadašnjih oblika ljudske socijalizacije nameće se kao jedno od bitnijih pitanja budućnosti čovjeka. Ponovi Kako proces automatizacije rada utječe na život manualnih radnika? Kada je počela šira upotreba računala, a kada mobilnih telefona? Navedi najvažnije ličnosti koje su pridonijele izumu i širenju masovne upotrebe ovakve vrste tehnologije.

Utjecaj napretka medicine i biologije u drugoj polovici 20. i početkom 21. stoljeća Kao što je to bio slučaj i s prethodnim ratom, Drugi svjetski rat ubrzao je razvoj medicine. Ratna stradavanja potaknula su pomake u praksama transfuzije krvi, kirurgije i upotrebe antibiotika. Tijekom 1950ih i 1960-ih godina mnogo je učinjeno na području

Prvi uređaj za magnetsku rezonanciju cijelog tijela, Mark 1 iz 1980. godine, konstruiran u škotskom gradu Abeerdenu

operacije srca, a u tom razdoblju izvedne su prve transplantacije organa. Godine 1967. izvedena je transplantacija srca. Dok se na to danas gleda kao kompleksnu, ali raširenu praksu, za ljude koji su im tada prvi put svjedočili ovi su zahvati imali revolucionarnu važnost, izazivajući istovremeno divljenje i strah. Uvedena su cjepiva, a zatim i sustavna cijepljenja protiv bolesti kao što su dječja paraliza, ospice, zaušnjaci i rubeola. Sredinom 20. stoljeća pojavili su se i prvi lijekovi za duševne bolesti, što je značilo novu eru u psihijatriji. U zadnjoj trećini 20. stoljeća češće se počela ZANIMLJIVOST Godine 1996. u Škotskoj je kloniranjem nastala ovca Dolly. Iz znanstvene perspektive ovo je bilo važno jer je prvi put uspješno kloniran sisavac iz stanice odrasle životinje, što znanstvenicima dotad nije polazilo od ruke. Dolly je živjela gotova sedam godina, a nakon nje kloniranjem stanica odrasle jedinke rođene su i brojne druge životinje, između ostaloga i klonovi same Dolly. Kineski su znanstvenici 2018. godine uspješno klonirali primate. Kloniranje životinja bi u budućnosti moglo biti važno radi očuvanja ugroženih vrsta, ali postoji i mogućnost oživljavanja već izumrlih. Međutim, postotak uspješnih kloniranja još je izrazito nizak, a u procesu stradavaju ne samo „klonovi“ nego i tzv. surogat majke. Osim toga, recentno se kloniranje počelo koristiti u komercijalne svrhe, primjerice u slučaju pasa. Takav razvoj situacije daje novu razinu ionako etički problematičnom postupku.

ZNANOST I TEHNOLOGIJA upotrebljavati kemoterapija u liječenju oboljelih od leukemije, karcinoma i drugih malignih bolesti. Nadalje, američki znanstvenici 1964. godine objavili su javno priopćenje ukazavši na vezu između pušenja i povećane šanse obolijevanja od raka (prvenstveno raka pluća) i teških srčanih bolesti. Ubrzo je pušenje postalo znatno manje društveno prihvatljivo, a broj se pušača narednih desetljeća smanjivao. Novu razinu medicinskog dijagnosticiranja i liječenja omogućili su izumi lasera, uređaja za ultrazvuk, magnetsku rezonanciju, elektrostimulaciju srca (pacemaker), dijalizu i brojni drugi. Na globalnoj se razini od 1900. godine do danas očekivani životni vijek više nego udvostručio. S druge strane, burne društvene rasprave nastale su ulaskom kontracepcijskih pilula u širu uporabu 1960-ih, a onda i uvođenjem postupaka medicinski potpomognute oplodnje i kloniranja živih bića. Ponovi Kako je rat utjecao na razvoj medicine? Koji su medicinski uređaji razvijeni u drugoj polovici stoljeća? Koje su medicinske metode i lijekovi izumljeni u 20. stoljeću, a i danas ih koristimo u medicini?

IZVORI

Rachel Carson pesticide poput DDT-a nazivala je „eliksirima smrti“: Po prvi puta u povijesti svijeta, od trenutka začeća do smrti, svako ljudsko biće u doticaju je s opasnim kemikalijama. U manje od dva desetljeća njihove upotrebe, sintetički pesticidi su postali toliko rašireni diljem živog i neživog svijeta i prisutni su praktički posvuda. Pronađeni su u većini glavnih riječnih sustava, ali i u nevidljivim podzemnim vodama. Ostaci ovih kemikalija zadržavaju se u tlu godinama nakon što su korištene. Ušli su u tijela riba, ptica, gmazova i domaćih i divljih životinja u tolikoj mjeri da znanstvenici koji se bave istraživanjima tog tipa gotovo ne mogu pronaći nekontaminirane jedinke. Tragovi su pronađeni u ribama udaljenih planinskih jezera, u crvima zakopanim u tlu, u jajima ptica – i u samom čovjeku. Ove su kemikalije sada prisutne u tijelima većine ljudskih bića, bez obzira na godine. Pojavljuju se u majčinu mlijeku, vjerojatno i u tkivu nerođena djeteta. (Rachel Carson, Silent Spring, New York 2002., 15). Zašto je Rachel Carson pesticide prozvala „eliksirima smrti“?

Čovjek, priroda i tehnologija Među negativnim posljedicama tehnološkog i industrijskog razvoja 20. stoljeća, kao posebno problematično područje nametnulo se pitanje čovjekova utjecaja na okoliš i globalno zatopljenje. Brojni čimbenici nakon Drugoga svjetskog rata utjecali su na pogoršanje situacije. Demografska ekspanzija sama po sebi donijela je dodatni pritisak na prirodne resurse (primjerice krčenje šuma, onečišćivanje rijeka), a uz to, između ostaloga, ide i povećanje broja osobnih automobila i veća potrošnja hrane. Vozila i industrijska postrojenja emitiraju velike količine štetnih stakleničkih plinova. Pojedine nesreće u sklopu petrokemijske industrije i trgovine dovele su do izlijevanja ogromnih količina nafte u more. Tomu treba pridodati i širenje upotrebe sporo razgrađujućih materijala poput plastike i gume, koje se u zemlji zadržavaju stotinama godina. Ove tendencije ugrožavaju ne samo zdravlje čovjeka, nego i normalno funkcioniranje čitavog biosustava. Tek krajem prošlog milenija 331 ovi su i mnogi drugi slični problemi globalno prepoznati, no širi ekološki pokret počeo je još 1960-ih. U ranoj fazi bio je fokusiran na zabranu dotad široko rasprostranjenog insekticida DDT-a, koji se pokazao izrazito štetnim po okoliš, a u fokus znanstvene zajednice i aktivista ulaze i rasprave o efektu staklenika, pojavi ozonskih rupa i drugo. Ekološki aktivisti povezali su se s drugim aktivističkim skupinama poput antinuklearnog pokreta, pa se od kraja 1960-ih u javnom diskursu sve češće raspravljalo o negativnim aspektima razvijenoga industrijskoRachel Carson (1907. – 1964.), američka biologinja mora. Njezina knjiga Silent Spring imala je središnju ulogu u formiranju ekološkog pokreta tijekom 1960-ih. Američki predsjednik John F. Kennedy okupio je posebno znanstveno vijeće koje je potvrdilo njezine navode, pa su poslije uvedena ograničenja u upotrebi problematičnih pesticida.

4. poglavlje

Istraži povijesne izvore

Eksplozija bušotine Deep Horizon u Meksičkom zaljevu (oko 60 km južno od kopna SAD-a) 2010. godine. Rezultirala je najvećom ekološkom tragedijom u povijesti petrokemijske industrije. Nafta se mjesecima poslije izlijevala u ocean. Procjenjuje se da je nesreća naudila stotinama tisuća životinjskih jedinki

ga društva. Sve veći postotak ljudske populacije počeo je zagovarati ekonomiju na temelju održivog razvoja, ekonomskog smjera koji, nasuprot težnji da se poveća količina proizvedenih dobara, naglasak stavlja na poboljšanje opće kvalitete života ljudi. Očuvanje okoliša dobilo je središnju ulogu u tom pristupu. Kao alternativa fosilnim gorivima i nuklearnoj energiji zagovaraju se obnovljivi izvori energije poput sunca, 332 vjetra, vode i drugo. Ponovi Navedi nekoliko faktora tehnološkog i industrijskog razvoja koji su štetno djelovali na okoliš. Što je ekonomija održivog razvoja? Istraži ekološke katastrofe u 20. stoljeću, navedi njihove posljedice te razmisli je li se ijedna mogla spriječiti. Što je to kloniranje, koje je prvo klonirano živo biće te tko je otkrio taj postupak i kada?

Smjesti u prostor i vrijeme Na zemljovidu ucrtaj barem 10 najvažnijih izuma u polju tehnologije i znanosti te kada i tko ih je izumio. Napravi prezentaciju s istraženim koju ćeš obogatiti audiovizualnim izvorima.

Prepoznaj promjene Istraži kako utjecaj tehnologije ima učinak na čovjekovu kvalitetu i način života. Kao primjer odaberi jednu od društvenih mreža po izboru (Facebook, Instagram, Twitter, Snapchat, TikTok, itd.). Napravi prezentaciju i zaključke raspravi s ostalim učenicima i nastavnikom/com.

Istraži povijest cijepljenja te istraži koja se cjepiva i danas koriste od početka njihovih izuma te na kojima se još istražuje. Koristi se dodatnim izvorima dostupnim na internetu (WHO, HZJZ i sl.). Što misliš o pojavi antivakserskog pokreta? Slažeš li se ili ne s njihovim stavovima? Argumentiraj svoje mišljenje. Koristeći internet istraži nobelovce i izume kojima su zaslužili nagradu za fiziologiju ili medicinu od samih početaka 1901. pa sve do danas. Istakni po svom mišljenju najvažnije i napiši kratak osvrt.

Objasni uzroke i posljedice Istraži kako je tehnologija utjecala na kulturu zabave i opuštanja, učenja i obrazovanja. U formi pisanog rada navedi sve prednosti i mane takvog razvoja i izrazi osobni stav. Što misliš, koje su dugoročne posljedice takvog brzog razvoja za čovjeka kao društveno biće? Zaključke i stavove raspravi s ostalim učenicima i nastavnikom/com.

Sagledaj prošlost Usporedi sličnosti i različitosti između promjena koje je kroz povijest donijela prva, druga i treća (informacijska) industrijska revolucija. Izradi prezentaciju u kojoj ćeš istaknuti najvažnije sličnosti i različitosti te navedi konačni zaključak koji si donio na temelju istraženog. Raspravi s ostalim učenicima i nastavnikom/com.

Usporedi i zaključi Napravi prezentaciju u kojoj ćeš objasniti važnost razvoja ekološke svijesti te istaknuti najvažnije aktivnosti ove organizacije. Pokušaj saznati postoje li u Hrvatskoj organizacije koje se bave zaštitom okoliša. Misliš li da su klimatske promjene stvarne ili ne? Misliš li da je klima jednaka danas kao i prije 10, 20 i 50 godina? Napiši sastavak o tome i usporedi klimu u navedenim vremenskim intervalima te zaključke raspravi s ostalim učenicima. Ocijeni koliko je klima i ekologija važna za čovjeka i njegov razvoj.

ZNANOST I TEHNOLOGIJA

4. NIKOLA TESLA — ČOVJEK ISPRED SVOG VREMENA (IZBORNA TEMA) Godine 1856. u Smiljanu pored Gospića rođen je Nikola Tesla, znanstvenik i izumitelj svjetskoga glasa. Bio je sin pravoslavnog svećenika iz malog mjesta, a od najranijih dana pokazivao je interes za tehničke pronalaske i matematiku. U mladosti se često bavio raznim inovacijama i tehničkim rješenjima koja je zamišljao kao olakšanje za život na selu i dodatno iskorištavanje prirodnih resursa, ali se interesirao i za šire, dotad nemoguće izume, pa je tako zabilježena njegova misao o izumu koji bi prenosio razgovore između Europe i Amerike bez kabela. U obrazovanju nije slijedio očevu želju za vjerskim pozivom, nego put svojih interesa. Nakon završene gimnazije, upisao je 1875. Visoku tehničku školu u Grazu, uzdržavajući se stipendijom Vojne krajine. Na školi je bio priznat kao jedan od najboljih studenata. Nakon što je 1878. izgubio stipendiju, prekinuo je studij elektrotehnike i vratio se u Liku, gdje je kraće vrijeme bio profesor u gospićkoj gimnaziji. Početkom 1880. godine otišao je u Prag da bi nastavio studij, ali nema vjerodostojnih podataka da ga je zaista i nastavio, iako je poznato da se sve više bavio izumima i tehničkim rješenjima. Iduće godine zaposlio se u Budimpešti u Središnjem telegrafskom uredu i Telefonskoj centrali, a tijekom boravka u tom gradu izumio je elektromotor s okretnim magnetskim poljem, u kojem je primijenio rješenje s višefaznim izmjeničnim strujama koje bi pokretale vrtnju elektromotora. Ubrzo nakon tog pronalaska, preselio je u Francusku, gdje je radio za francusku podružnicu svjetski cijenjenog američkog inovatora Thomasa Alve Edisona. Godine 1884. otišao je raditi u Edisonovu podružnicu u New Yorku, nakon čega je Amerika postala Teslin dom. Veći dio života Tesla je proveo u SAD-u, gdje je pronašao najviše razumijevanja za svoj rad, najveću količinu kapitala koju je netko bio voljan uložiti u njegove tehničke inovacije, ali je istovremeno doživio i najviše razočaranja. Tako u Edisonovom poduzeću njegova rješenja nisu bila prihvaćena, a usto je bio i

333

Nikola Tesla (1856. – 1943.). Fotografiju je snimio američki fotograf i litograf Napoleon Sarony, a prikazuje Teslu u dobi od 34 godine

ZANIMLJIVOST Tesla je redovito u godinama svojeg kreativnog vrhunca namjerno poticao vlastitu mističnu prirodu te je nastojao pridobiti investitore da ulažu u njegov znanstveni rad. Mnoge njegove ideje imale su i utopijski karakter kojim je pokazivao vlastiti humanizam jer ga je više od zarade zanimala uporabna vrijednost izuma koja bi olakšavala svakodnevni život i ubrzavala modernizaciju društva. Kao enigmatski pronalazač fascinirao je mnoge umjetnike. Tako je snimljeno više igranih filmova o njegovom životu, a napisane su i mnoge biografije i popularni publicistički pregledi njegovog rada u kojima se katkad znalo i prenaglašavati utjecaj i dalekovidnost njegovih promišljanja. Teslini autobiografski zapisi Moji pronalasci (objavljeni 1919.) i dalje su popularno štivo.

4. poglavlje

Nikola Tesla provodi pokus u laboratoriju u Colorado Springsu. Primjer njegova često senzacionalističkog pristupa, ova je fotografija fotomontaža jer Tesla nije bio u prostoriji dok je snimljen rad naprave

334

Teslin laboratorij na njujorškom Long Islandu

nezadovoljan plaćom, pa je 1885. odlučio osnovati vlastito poduzeće: Tesla Arc Light Company. Iako je želio nastaviti rad na problematici izmjenične struje, zbog poduzeća bavio se rasvjetnim tijelima. Godine 1887. osnovao je Tesla Electric Company, napokon se posvetivši laboratorijskom radu i elektromotorima izmjenične struje, a daljnjim razradama i patentima dokazao je da je korištenje izmjenične struje u sva-

kodnevnom životu i radu povoljnije od korištenja istosmjerne struje. Iduće godine sve svoje patente prodao je poduzeću Westinghouse, a nastavio se baviti pronalascima. Zbog fascinacije američke i svjetske javnosti mogućnostima električne energije, a posebno efikasnošću izmjenične struje, Tesla je ubrzo postao medijska zvijezda, o čijim su otkrićima i pokusima pisali znanstveni i popularni listovi. Svojoj je popularnosti i sâm pridonosio u brojnim javnim eksperimentima i predavanjima, dodatno ih dopunjući poticanjem senzacionalističkih objava i fotografija. Vrijeme senzacionalizma u medijima na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće dobilo je savršen niz novinskih priča u takozvanom „ratu struja“ u kojem je i Tesla bio zainteresirana strana. Radilo se o poslovnom i znanstvenom sukobu pobornika istosmjerne i izmjenične struje u kojem su velika poduzeća zbog vlastitih interesa zagovarala korištenje jednog ili drugog sustava. S jedne strane stajao je Thomas Edison koji se zalagao za istosmjernu struju, nastojeći pritom na svaki mogući način pokazati da je izmjenična struja navodno opasna i štetna za ljude. Westinghouse i Tesla su smatrali da bi bilo bolje koristiti učinkovitiji izmjenični sustav. Na prijelazu stoljeća prevladao je sustav izmjenične struje, a udjela su imali i mnogi popularizacijski potezi Tesle i Westinghousea. Tesla je kao popularizator bio prisutan i u Zagrebu, gdje je 1892. održao predavanje o svom sustavu višefaznih struja. Uskoro je 1895. na Nijagarinim slapovima izgrađena elektrana koja je, uporabom mnogih Teslinih patenata, strujom na siguran i efikasan način opskrbljivala obližnji grad Buffalo. Samo nekoliko dana nakon one na Nijagarinim slapovima u Dalmaciji na rijeci Krki izgrađena je hidroelektrana Jaruga. U ovom vremenu Tesla se bavio i pitanjem zračenja i radijacije, a 1894. je prepoznao mogućnost postojanja zračenja koje je Wilhelm Conrad Röntgen kasnije nazvao „x-zrakama“ i za to otkriće dobio Nobelovu nagradu za fiziku. Oko 1900. godine sve više se bavio problematikom bežičnog prijenosa električne energije i podataka. Javno je 1898. godine prezentirao maketu broda kojom je upravljao na daljinu. Tih je godina izgradio više laboratorija u kojima je ispitivao mogućnost prijenosa električne energije i globalnog sustava prijenosa signala. Poznat je sukob s Guglielmom Marconijem u kojem je kasnije dokazano da je Marconi za vlastite

ZNANOST I TEHNOLOGIJA

Naslovnica časopisa Time 20. srpnja 1931. s fotografijom Nikole Tesle u povodu njegova 75. rođendana

IZVORI

Odlomak iz američkog novinskog članka „Teslina nova sprava je kao grom boga Tora“, New York Times, 8. prosinca 1915.: Nikola Tesla, izumitelj, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1915., predao je zahtjev za patentiranjem dijelova stroja koji zapanjuje maštu laika i dočarava nam sliku Torovih gromova koji paraju nebo i kažnjavaju one koji su razgnjevili bogove. Dr. Tesla tvrdi da u njegovom izumu nema ničeg senzacionalnoga, nego da je plod mnogih godina njegova rada i proučavanja. Još nije spreman odati detalje motora za koji kaže da se učiniti uzaludnim svaki vojni pohod na zemlju koja ga posjeduje. Dovoljno je reći da će se izum kretati kroz prostor brzinom od 300 milja u sekundi, bespilotna letjelica bez pogonskog motora ili krila, koju bi snop električne energije slao bilo kamo na planetu da izvrši zadaću razaranja, ako njezin upravitelj želi postići razaranje. Deset milja ili deset tisuća milja, posve je svejedno stroju, tvrdi izumitelj. On će moći precizno, na zemlji ili moru, zadati udarac koji bi, po želji, paralizirao ili ubio. Čovjek na tornju na Long Islandu jednostavnim bi upravljanjem ručicom mogao štititi New York od brodova ili vojski, ako se predviđanja ovog izumitelja ostvare. „Sada nije vrijeme“, kazao je jučer dr. Tesla, „da se upuštam u detalje. Stroj je zasnovan na principu koji bi značio velike stvari u miru; a može se koristiti i za velike stvari u ratu. Ali, ponavljam, nije vrijeme za razgovor o tako nečem.“ (Dostupno na https://en.wikisource.org/wiki/The_ New_York_Times/1915/12/08/Tesla%27s_New_Device_ Like_Bolts_of_Thor). Analiziraj izvor u kontekstu Tesline sklonosti senzacionalizmu. Pronađi u novinskom članku pogrešne podatke.

Spomenik Nikoli Tesli ispred Memorijalnog centra u Smiljanu

pronalaske kopirao Tesline patente. No Teslini poslovni potezi u tom vremenu nisu nailazili na jednaki interes ulagača pa je veći broj njegovih eksperimenata završavao neuspješno, a nakon što je obustavljena gradnja i srušen njegov laboratorij na Long Islandu 1917. godine, prestao je sa sustavnim istraživačkim radom na inovacijama, prvenstveno se preorijentirav- 335 ši na razne teorijske rasprave koje su suvremenoj publici djelovale sve manje uvjerljivo u vezi s izvedivosti. Iz tog vremena potječe i ideja energetskog snopa koji se smatrao „zrakom smrti“, dok je Tesla mislio na nadograđivanje vlastite sprave iz 1893. koja je bila nalik modernom laseru. U godinama vrhunca svojeg rada prijavio je 112 patenata. Bio je nominiran za Nobelovu nagradu, ali je nikad nije dobio, iako su redovito kolale glasine da bi je trebao osvojiti. U kasnijim godinama života sve je manje radio i živio je osamljeno. Poznat je slučaj da je na rođendansku čestitku Vladka Mačeka 1936. godine odgovorio: Jednako se ponosim moga srbskog roda i moje hrvatske domovine. Živili svi Jugoslaveni! Iako se rijetko oglašavao o politici, više je desetljeća bio zagovornik jugoslavenskog jedinstva. Njegovi su malobrojni politički istupi redovito bili načelne prirode jer je u javnosti ipak najčešće govorio o svojim znanstvenim eksperimentima i idejama. Od 1891. je i službeno bio građanin SAD-a. Nikola Tesla je i danas prisutan kao znanstvena i kulturna činjenica – po njemu je 1960. godine nazvana mjerna jedinica magnetske indukcije (tesla). Njegovim imenom prozvana je i Teslina zavojnica za

4. poglavlje proizvodnju visokog napona koju je izumio 1891. godine. U Beogradu je njegovo ime ponijela zračna luka, a u Zagrebu Tehnički muzej „Nikola Tesla“. Također u Hrvatskoj više desetljeća djeluje poduzeće za proizvodnju telekomunikacijske opreme, softverskih rješenja i usluga „Nikola Tesla“, od 1995. pod imenom „Ericsson Nikola Tesla“. Po njemu je nazvana i američka tvrtka za proizvodnju električnih automobila „Tesla Motors“. Povodom 150 obljetnice njegovog rođenja osnovan je u Smiljanu memorijalni centar „Nikola Tesla“, a u Hrvatskoj se od 2014. obilježava Nacionalni dan Nikole Tesle kao dan znanosti, tehnologije i inovacija. Ponovi

336

Po čemu je sve Nikola Tesla poznat? Razmisli i objasni podnaslov ove izborne teme. Smjesti Teslino djelovanje u kontekstu znanstvenog napretka s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Što misliš o svojatanju Teslina imena u hrvatskoj, odnosno srbijanskoj javnosti? Pogledaj najnoviji biografski film Tesla (2020.) redatelja Michaela Almereyda te o pogledanom napiši kratak sastavak. U sastavak uklopi i kratko istraživanje o Teslinom mjestu u popularnoj kulturi, prvenstveno filmskoj i kazališnoj.

Istraži povijesne izvore Ako postoji mogućnost, posjeti memorijalni centar „Nikola Tesla“ u Teslinom rodnom mjestu te sastavi dnevnik u kojem ćeš zabilježiti svoje dojmove, fotografiraj ili snimi videouradak pametnim telefonom (ili, ako posjeduješ račun na Instagramu, načini “highlight story” naslova „Nikola Tesla“, u kojem ćeš predstaviti u kratkoj videoformi svoja zapažanja. Obvezno u svakom storyju napiši kratak opis onoga što fotografija ili videouredak prikazuju ili načini glasovnu snimku s objašnjenjem sadržaja koji je fotografiran/snimljen), a nakon toga napravi Power Point prezentaciju. O istraženom i prezentiranom raspravi s ostalim učenicima i nastavnikom/com te komentiraj ostale uratke. Pogledaj dokumentarnu seriju „Hrvatski velikani – Nikola Tesla“ (2018., HRT, redatelj i scenarist Robert Knjaz, dostupno na: https://www.youtube.com/ watch?v=MEOUra5I2gY) te igrani serijal „Nikola Tesla“ (1977., JRT, redatelj: Eduard Galić) u kojem glavni lik tumači Rade Šerbedžija pa usporedi pogledano, napiši što je temeljeno na stvarnim događajima, a što je fikcija te izrazi vlastiti stav.

Prepoznaj promjene Smjesti u prostor i vrijeme Koristeći se internetom i dostupnom relevantnom literaturom, izradi usporednu vremensku i prostornu tablicu u kojoj ćeš na jednoj strani navesti najvažnije znanstvene izume od druge polovice 19. do druge polovice 20. stoljeća, odnosno u vremenu izumiteljske aktivnosti Nikole Tesle, dok će drugi stupac tablice sadržavati Tesline izume s mjestom gdje su izumljeni. S pomoću nekog informatičkog alata izradi interaktivnu kartu svijeta u kojoj će biti raspoređeni izumi Nikole Tesle s podacima o godini izuma, kratkom opisu te slikovnim materijalom.

Uz pomoć interneta i dostupnih izvora istraži izume Nikole Tesle koji su pripomogli u ostvarivanju „zelene politike“ i osvješćivanju o važnosti ekologije i brige za planet Zemlju. Istraži stavove Nikole Tesle u razvoju obnovljivih izvora energije i uspostavljanju održivog razvoja. Je li bio jedini znanstvenik koji je u onom vremenu promišljao na ekološki prihvatljiv način? Jesu li promjene kojima je težio bile prihvaćene u društvu njegovog vremena? Izrazi vlastiti stav o istraženom. Istraži koliku je ulogu i koju važnost imala politika u stvaralačkom životu Nikole Tesle. Istakni današnji pogled svjetske i regionalne politike na ličnost i djelo Nikole Tesle. Koji je tvoj stav?

Objasni uzroke i posljedice Služeći se dostupnom literaturom i internetom, izradi prezentaciju u kojoj ćeš po vlastitom odabiru istražiti nekoliko Teslinih izuma, od ideje i realizacije do posljedica koje su važne i za današnje društvo. Sve potkrijepi slikovnim materijalima i izvorima ako su dostupni.

Sagledaj prošlost Koristeći se naučenim, napiši sastavak na temu „Nikola Tesla – moderni Prometej“ u kojem ćeš obrazložiti svoj stav.

ZNANOST I TEHNOLOGIJA

5. ANDRIJA ŠTAMPAR I ŠKOLA NARODNOG ZDRAVLJA (IZBORNA TEMA) Andrija Štampar rođen je 1888. godine u Slavoniji, u Brodskom Drenovcu, ali je po ocu vodio podrijetlo iz Like. Medicinu je studirao u Beču, tadašnjem europskom i svjetskom medicinskom središtu, jer takav studij još nije postojao o hrvatskim zemljama – tek je potkraj 1917. u Zagrebu utemeljen Medicinski fakultet. Tijekom studija osobito su ga privukle zasade socijalne medicine i higijene. Ponesen novim idejama, Štampar je već kao student objavio sedamdesetak članaka i knjižica u namjeri da promijeni javno mnijenje u hrvatskim krajevima i stvori preduvjete kako bi se poboljšalo zdravlje ljudi i suzbile bolesti. Isticao je osobito tri velika zdravstvena problema u onodobnoj Hrvatskoj: sušicu, alkoholizam i spolne bolesti. Nakon diplome Štampar je kraće vrijeme radio kao liječnik u karlovačkoj bolnici na Dubovcu, a potom je imenovan općinskim liječnikom u Novoj Gradiški. U Novoj Gradiškoj redovito je obilazio teren i suobraćao sa seljacima, stekavši odličan uvid u njihove zdravstvene tegobe i u poteškoće liječničkoga rada na selu. U Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca bio je već 1919. godine postavljen za načelnika Odeljenja za rasnu, javnu i socijalnu higijenu pri Ministarstvu narodnoga zdravlja u Beogradu. Na tom je položaju ostao do 1930. godine, a godinu dana poslije kraljevskim je ukazom prisilno umirovljen. ZANIMLJIVOST Andrija Štampar je u mladim danima, još kao gimnazijalac, prijateljevao s budućim istaknutim slavonskim književnikom Ivanom Kozarcem (1885. – 1910.) koji je bolovao od tuberkuloze. Bili su različiti duhom jer je Ivan bio rođeni pjesnik i pripovjedač, dok su Andriju zanimale prirodne znanosti, iako je i sâm imao ponešto literarnih težnji. Andrijin interes za borbu protiv tuberkuloze u hrvatskim krajevima dodatno je pojačavala okolnost što je od nje umirao i naposljetku umro Ivan Kozarac. Povodom njegove smrti Štampar je sastavio i dirljiv tekst u Hrvatskom pokretu, glasilu Hrvatske ujedinjene samostalne strnke.

Naslovnica Narodne čitanke o alkoholu objavljene 1919. godine. Priručnik se temeljio na njegovu zdravstvenoprosvjetiteljskom radu, a uspjeh tog izdanja bio mu je prvo veliko priznanje

U tom vremenu, tijekom 1920-ih godina, Štampar je potaknuo i podupirao ustrojavanje i izgradnju oko 250 različitih zdravstvenih ustanova širom države, među ostalima Centralnoga higijenskog zavoda u Beogradu, Higijenskog zavoda sa Školom narodnoga zdravlja u Zagrebu, Zavoda za proučavanje i suzbijanje malarije u Trogiru i Zavoda za tropske bolesti u Skopju. Za to su bila potrebna velika sredstva, a glavni ulagač nije bila država nego Rockefellerova fondacija, s kojom je uspostavio odličnu suradnju. Povezao se i sa Zdravstvenom organizacijom Lige naroda, osobito s njezinim medicinskim ravnateljem Ludwikom Rajchmanom, postojano gradeći međunarodni ugled kao vrstan svjetski stručnjak za socijalnu medicinu. Nakon što je umirovljen, Medicinski fakultet u Zagrebu izabrao ga je za redovitog profesora higijene i socijalne medicine, no državne vlasti su ga potvrdile tek 1939. godine. Budući da nije primao plaću, u međuvremenu je putovao svijetom, držeći predavanja na poziv Rockefellerove fondacije ili nudeći stručne usluge u službi Zdravstvene organizacije Lige naroda. Između ostaloga, tri je godine boravio u Kini kao glavni koordinator za stručnjake iz Europe koji su se stavili na raspolaganje kineskoj vladi.

337

4. poglavlje

IZVORI

Deset principa Andrije Štampara i danas su temelj javnoga zdravstva i socijalne medicine: 1. Važnije je obavještavanje naroda od zakona. 2. Najvažnije je pripremiti u jednoj sredini teren i pravilno shvaćanje o zdravstvenim pitanjima. 3. Pitanjem narodnog zdravlja i radom na njegovom unapređenju trebaju se baviti svi, bez razlike. 4. Socijalna terapija bitnija je od individualne. 5. Liječnik ne smije biti ekonomski ovisan o bolesniku. 6. Ne smije se raditi razlika između ekonomski jakih i slabih (egalitarizam). 7. U zdravstvenoj organizaciji liječnik treba tražiti bolesnika, a ne obrnuto, kako bi se obuhvatili svi oni koji trebaju zaštitu. 8. Liječnik treba biti narodni učitelj. 9. Pitanje narodnog zdravlja od većeg je ekonomskog nego humanitarnog značaja. 10. Glavno mjesto liječničkog djelovanja je tamo gdje ljudi žive, a ne ordinacija. (Principi su dostupni na stranici Nastavnog zavoda za javno zdravstvo“Dr. Andrija Štampar“ na http://www.stampar.hr/hr/dr-andrija-stampar-zivot-i-djelo). S pomoću interneta i dodatne literature objasni i kontekstualiziraj – u vezi s vremenom i društvom u kojem je živio i djelovao Andrija Štampar – svaki princip te o tome napiši sastavak.

338

Andrija Štampar u međuratnom razdoblju. Doznaj zašto je kralj Aleksandar Karađorđević umirovio Andriju Štampara.

razvijati svoje aktivnosti. Tjedan dana nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske ustaške su ga vlasti uhitile. Doskora je pušten, no ubrzo potom uhitio ga je Gestapo pa je sve do kraja rata bio u internaciji u Grazu. Oslobođen, vratio se 1945. godine u Zagreb te nastavio predavati na Medicinskom fakultetu. Pet godina bio je dekan te u akademskoj godini 1945./1946. i rektor Sveučilišta u Zagrebu. Još 1945. godine postao je ravnatelj Škole narodnog zdravlja, 1947. godine redovni član JAZU (današnje HAZU) te njezin višegodišnji predsjednik. Iako nije želio prihvatiti položaj u novoj, socijalističkoj vladi, a čak je i izražavao kritičnost prema novom poretku, imao je Zgrada Škole narodnog zdravlja u poslijeratnom razdoblju. Organizirana je zahvaljujući novčanom izravnu vezu s Josipom Brozom Titom jer su komunidaru Rockefellerove fondacije kao jedna od najstarijih stičke vlasti željele iskoristiti i njegov inozemni ugled javnozdravstvenih škola u Europi. Na svečanom i veliko iskustvo u međunarodnoj suradnji. Tako je otvorenju 3. listopada 1927. govore su održali Selskar bio i stalni član jugoslavenskih izaslanstava na međuM. Gunn u ime Fondacije te dr. Ludwig Rajchman i prof. narodnim sastancima i savjetovanjima o medicini i Léon Bernard u ime Lige naroda. Osobita zadaća Škole bio je teoretski i praktični zdravstveni odgoj naroda, zdravstvu. poglavito u vezi s higijenskim potrebama sela. O tome koliki je inozemni ugled uživao, zorno svjeIstraži povijest Rockefellerove fondacije i kakvu je ulogu doči oklonost što je 1946. godine, na Konferenciji imala u ondašnjoj državi te o tome napiši sastavak. Ujedinjenih nacija u Londonu, izabran za prvog potKad je napokon preuzeo profesuru te postao akadem- predsjednika Ekonomskog i socijalnog vijeća i člana ske godine 1940./1941. i dekan Medicinskog fakul- Pripremnog odbora Svjetske zdravstvene organizacije teta, rat mu je pomrsio novu mogućnost da nastavi u osnivanju. Imao je vodeću ulogu u njezinu uteme-

ZNANOST I TEHNOLOGIJA Razglednica sa snimkom lječilišta „Brestovac“ na Medvednici (Hrvatski državni arhiv, HRDAZG-866, 2702-2707). Osnutak sanatorija bio je prvi korak u sustavnom nastojanju da se suzbije tuberkuloza na ovim prostorima. Bilo je to i prvo specijalizirano lječilište za plućne bolesti u ovom dijelu Europe, a njegovu je izgradnju potaknuo liječnik i književnik Milivoj Dežman. Prvi su bolesnici primljeni 22. svibnja 1909. godine. Lječilište je proširivano, a broj bolničkih kreveta se povećavao jer su potrebe bile velike. „Brestovac“ je polučio učinak jer se s vremenom smanjila stopa smrtnosti od tuberkuloze u Zagrebu. Istraži koje su osobne pobude stajale iza inicijative Milivoja Dežmana da se osnuje sanatorij „Brestovac“.

ljenju, umnogome je on zaslužan za definiciju zdravstva koja je postala dijelom njezina ustava, a bio je i na čelu njezina privremenog povjerenstva. Na prvom zasjedanju u Ženevi 1948. godine jednoglasno je bio izabran za predsjedatelja osnivačke skupštine. Umro je 1958. godine u Zagrebu. Dugoročno, i za hrvatsko javno zdravstvo najvažnije, Štamparovo postignuće bilo je – uz to što je u kasnijoj karijeri bio jedan od nosivih stupova Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a bio je i ključna osoba u osnutku Medicinskog fakulteta u Rijeci (najprije kao podružnice zagrebačkog, a od 1957. godi-

ne samostalne ustanove) – otvaranje Škole narodnog 339 zdravlja u sklopu Higijenskog zavoda u Zagrebu. Utemeljena je 4. rujna 1926., a službeno otvorena godinu dana kasnije. Prije Drugoga svjetskog rata imala je, u skladu sa Štamparovim zamislima, vrlo važnu ulogu u zdravstvenom prosvjećivanju stanovništva i provedbi različitih javnozdravstvenih akcija, osobito na selu: javnim predavanjima, izložbama, plakatima, brošurama i filmovima (Štampar je sâm bio kinoamater pa je u Školi ustanovio Foto-filmski laboratorij). Organizirala je asanacijske radove na selu, proizvodila cjepiva i serume te čak razvijala i domaće lijekove. Od

ZANIMLJIVOST Andrija Štampar je zaista bio predan zdravstveno-prosvjetiteljskim naporima, što je vidljivo u procjeni da je tijekom svojega rada održao oko 7000 predavanja za više od mlijun slušalaca. Dojmio se mnogih uglednika i intelektulaca, pa mu je tako slovensko-američki romanopisac Louis Adamic, odnosno Alojz Adamič (1899. – 1951.) nadjenuo u svojem putopisnom romanu Povratak u rodni kraj (1934.) nadimak „dr. Herkul“. Štampara su prozvali i Napoleonom higijene i Lincolnom javnog zdravstva. Razmisli i odgovori na što se odnose nadimci koje su suvremenici pridijelili Andriji Štamparu.

Andrija Štampar za radnim stolom u Školi narodnog zdravlja. Bio je prvi njezin ravnatelj poslije Drugoga svjetskog rata (1946. – 1958.)

4. poglavlje 1930. godine bila je izravno podređena Ministarstvu socijalne politike i narodnog zdravlja te je kao stručno tijelo imala nadležnost za čitavu državu. Ukinuta je 1942. godine, zajedno s Higijenskim zavodom, a njihovu funkciju preuzeo je Zdravstveni zavod u Zagrebu. Škola je obnovljena nakon Drugog svjetskog rata, a 1947. godine postala je sastavnim dijelom Medicinskog fakulteta (od 1958. godine nosi ime „Andrija Štampar“).

Istraži i razmisli koji bi bili razlozi da su u Drugom svjetskom ratu najprije ustaše, a potom i njemački Gestapo uhitili Andriju Štampara. Što je to socijalna medicina? Napiši u čemu je njezina važnost u industrijskom društvu. Pronađi Ustav Svjetske zdravstvene organizacije (dostupno na: www. who.int/about/who-we-are/constitution) i usporedi ga sa Štamparovim principima. Što zaključuješ?

Smjesti u prostor i vrijeme

Prepoznaj promjene

Izradi crtu vremena koja će detaljno bilježiti profesionalni put Andrije Štampara te u zemljovidu upiši mjesta i države koje je sve posjetio tijekom aktivne zdravstvene službe.

Istraži vezu Andrije Štampara i Škole narodnog zdravlja u kontekstu prosvjećivanja naroda kroz higijenu i zdravstveno prihvatljivo ponašanje. Na temelju istraženog napravi prezentaciju koja će biti interaktivna te je obogati slikovnim materijalom. Posebno se osvrni na razvoj Škole narodnog zdravlja nakon smrti Andrije Štampara pa do danas. Utvrdi njezinu važnost u javnozdravstvenoj politici Hrvatske.

Istraži povijesne izvore

340

Ponovi

Koristeći izvor Dnevnik Andrije Štampara. Dnevnik s putovanja 1931-1938. (odabrana poglavlja po izboru) i knjigu Pouke o zdravlju iz 1910. (dostupno na: http://library.foi.hr/knjige/knjiga1. aspx?B=1&C=X01167&fl=t) napiši kratak sastavak i načini prateću prezentaciju na temu najzanimljivijih trenutaka u bogatoj karijeri Andrije Štampara. Izrazi svoj stav o Andriji Štamparu i njegovom djelovanju u hrvatskoj i svjetskoj javnozdravstvenoj politici u 20. stoljeću. Istraži koristeći se dodatnim izvorima i internetom o problemu tuberkuloze u Hrvatskoj i o sanatoriju „Brestovac“ na Medvednici te o liječnicima Milivoju Dežmanu i Vladimiru Ćepuliću koji su bili jedni od pionira u javnom zdravstvu Hrvatske kao i njihovim metodama borbe protiv tuberkuloze.

Objasni uzroke i posljedice Istraži uz pomoć interneta i dodatne dostupne literature stanje medicinske prosvjećenosti hrvatskog naroda u prvoj polovici 20. stoljeća do pojave Andrije Štampara i njegovih principa te stanje nakon. Prisjeti se razine pismenosti u Hrvatskoj i pokušaj to povezati s medicinskom prosvjećenosti. Napiši kratak osvrt i izrazi vlastiti stav o istraženom te posebno istakni dugoročne posljedice javnozdravstvenog prosvjećivanja na današnju situaciju s pandemijom bolesti uzrokovanu koronavirusom (COVID-19).

Sagledaj prošlost Uz pomoć dodatne literature istraži važnost javnog zdravstva i pojave socijalne medicine kao posebne znanstvene grane te značenje Andrije Štampara kao jednog od njezinih pionira.

Usporedi i zaključi Na temelju svega naučenog objasni kako su tekle promjene u javnom zdravstvu u Hrvatskoj i razvoju medicinske znanosti pod utjecajem Andrije Štampara. Osvrni se i na ulogu Andrije Štampara u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) te pokušaj pronaći informacije o tome kako je prihvaćen u svjetskoj znanosti. Uoči i ono što se možda po tvojm mišljenju nije mijenjalo ili nije bilo odgovarajuće rješenje te predloži vlastite smjernice. Na temelju istraženog izradi prezentaciju.

ZNANOST I TEHNOLOGIJA

6. UTRKA U ISTRAŽIVANJU SVEMIRA (IZBORNA TEMA) Temelji globalne utrke u istraživanju svemira leže u raznim vojnim projektima i vojnoj industriji Drugoga svjetskog rata. Još u međuratnom razdoblju njemačka vojska je nastojala iskoristiti potencijale raketnih projektila. Potraga njemačke vojske za presudnim oružjem koje bi preokrenulo tijek rata u godinama 1944. – 1945. donijela je velik napredak u tehnologiji izgradnje raketa. Nakon kraja rata Njemačka je podijeljena na zapadnu i istočnu okupacijsku zonu, a okupacijske sile, prvenstveno SAD i SSSR, prisvojile su tehnološka postignuća i preuzeli znanstvenike koji su za Adolfa Hitlera radili na razvoju oružja poput V1 i V2 raketa (Vergeltungswaffen, njem. oružje odmazde). Najpoznatiji među njima bio je Wernher von Braun (1912. – 1977.), koji je nakon rata surađivao u američkom svemirskom programu. Njemačka istraživanja oružja provodila su se uglavnom na istoku zemlje te su ih sovjetski znanstvenici pod vodstvom Sergeja Koroljova (1907. – 1966.), glavnog rukovoditelja sovjetskog svemirskog programa, preuzeli nakon što su svršetkom rata okupirali taj dio države. Svijet je uskoro podijeljen na suprotstavljene blokove pod vodstvom SAD-a i SSSR-a, a utrka u istraživanju svemira postala je sastavni dio hladnoratovskog sukoba. No prije nego što je postala element nacionalnog ili ideološkog uspjeha sukobljenih država, ona je bila dio utrke u naoružanju. Mnoga ključna znanstvena i tehnološka postignuća s ove ili one strane „željezne zavjese“ često su se promatrala kroz blokovske vojne mogućnosti. Ovo je dolazilo do izražaja u američkoj politici s kraja 1950-ih i početka 1960-ih kada su se političari razilazili u ocjenama oko broja raketa potrebnih za učinkovit protunapad nakon eventualnoga sovjetskog nuklearnog napada. Međutim, od sredine 1950-ih svemirska se utrka ipak usmjeravala na pitanja znanstvenog i nacionalnog prestiža. U SSSR-u i SAD-u postavljeni su nizovi ciljeva koji su sezali od lansiranja satelita u svemir do slijetanja na Mjesec, a ta su postignuća trebala

Wernher von Braun u Marshallovu centru za svemirski let 1964. godine. S pomoću interneta istraži karijeru Wernhera von Brauna.

Lajka (Lajavka) u kapsuli za vježbu prije misije u svemiru. U svemir je poletjela navečer 3. studenog 1957., a poslije leta doživljavali su je u SSSR-u kao junakinju. Doduše, vjerojatno je uginula u agoniji već nakon nekoliko sati u orbiti. Budući da su je vlasti smatrale ideološki sigurnom, postala je prva sovjetska pop zvijezda, a njezin je lik krasio sve moguće proizvode: kutije žigica, britvice, razglednice, poštanske marke, čokolade, kutije cigareta. Nije bila prvi pas kojeg su Sovjeti poslali u svemir jer su još 1951. dva psa, Dezik i Cigan, poletjeli u raketi na visinu od 110 km, sretno se spustivši, a nakon toga su uslijedile nove misije sa psima

biti ostvarena u doglednom vremenu. Prve znatnije ciljeve postigli su Sovjeti 1957. godine lansiranjem Sputnika 1, prvog satelita u svemiru, a zatim lansira-

341

4. poglavlje

Astronauti Apola 11 Neil Armstrong i Buzz Aldrin na Mjesecu

njem satelita Sputnik 2 s prvim živim bićem u orbiti, psom Lajkom. Godine 1958. osnovana je američka Nacionalna aeronautička i svemirska administracija (NASA), čime je istraživanje svemira predano državnoj upravi i postavljeni su čvrsti temelji civilnog istraživanja svemira. Nedugo nakon sovjetskog Sput342 nika, Amerikanci su početkom 1958. lansirali svoj prvi satelit Explorer 1. Iako je u narednim godinama lansiran velik broj satelita i sondi koje su letjele do drugih planeta u Sunčevom sustavu, ubrzo se interes preusmjerio na slanje prvog čovjeka u svemir. To su 12. travnja 1961. postigli Sovjeti letom Jurija Gagarina (1934. – 1968.) u letjelici Vostok 1. Niti mjesec dana nakon toga u letjelici Freedom 7, Alan Shepard (1923. – 1998.) postao je prvi Amerikanac u svemiru. Prijelomne točke u istraživanju svemira dotad su prvi postizali Sovjeti te je iz političkih razloga američki predsjednik John F. Kennedy u svibnju 1961. godine obećao da će Amerikanci sletjeti na Mjesec do kraja 1960-ih. To je poslužilo kao uvod u izvođenje američkoga programa Apolo u sklopu kojeg je u većem broju misija od 1969. do 1972. na Mjesec sletjelo 12 astronauta. Prvi ljudi na Mjesecu bili su astronauti Neil Armstrong (1930. – 2012.) i Buzz Aldrin (1930.) u misiji Apolo 11, 21. srpnja 1969. godine. Tom prigodom Armstrong je izrekao čuvenu rečenicu: „Ovo je mali korak za čovjeka, ali velik skok za čovječanstvo.“ Usporedno s američkim projektom, sovjetski pokušaji lansiranja posade na Mjesec rezultirali su neuspjehom zbog grešaka u planiranju i tehničkoj izvedbi programa.

Jurij Gagarin, prvi čovjek u svemiru

Ostvarenjem ključnih političkih ciljeva utrke u svemiru započelo je opadanje interesa javnosti za moguća nova postignuća. Promjenom političke situacije u odnosima istoka i zapada od početka 1970-ih započela je politika detanta, približavanja hladnoratovskih suparnika i suradnje na raznim poljima svjetske politike. Tako je utrku u istraživanju svemira zamijenila suradnja u okviru zajedničke misije američko-sovjetske posade poput Apolo-Sojuz 1975. godine. Ova se suradnja pokazala kratkotrajnom, s obzirom na to da ZANIMLJIVOST Nakon uspjeha lansiranja sovjetskog satelita Sputnik (čitaj: Sputnjik) 1957. godine Amerikanci su se našli zatečeni i u šoku. Doskora je počela kružiti šala o tome što je američkom predsjedniku Dwightu Davidu Eisenhoweru navodno rečeno nakon što je upitao kako to da Sovjeti prednjače u utrci u svemiru. Priča ide da je pozvao američke stručnjake i postavio im pitanje: Što se dogodilo? Kako to da su Rusi toliko daleko ispred nas u raketnoj tehnologiji? Njegovi su mu savjetnici odgovorili: Njihovi su Nijemci bili bolji od naših Nijemaca. Razmisli i odgovori koja je pozadina ove šale.

ZNANOST I TEHNOLOGIJA

IZVORI

Izvod iz govora Johna F. Kennedyja o potrebi američkog istraživanja svemira, održan na Sveučilištu Rice u Teksasu, 12. rujna 1962.: Trenutačno u svemiru nema ni konflikta, ni predrasuda, ni državnih sukoba. Opasnost tih sukoba predstavlja prijetnju svima nama. Osvajanje svemira zahtijeva ono najbolje od čovječanstva, a mogućnost suradnje u miru možda se više nikad neće pojaviti. Neki se pitaju, zašto ići na Mjesec. Zašto si postavljamo taj cilj? Mogli bismo upitati i zašto se trebalo penjati na najvišu planinu. Zašto je trebalo, prije 35 godina, preletjeti Atlantik? Zašto Sveučilište Rice igra nogomet protiv Sveučilišta Teksas? Mi smo sami odabrali otići na Mjesec. Odabrali smo otići na Mjesec u ovom desetljeću i učiniti sve drugo što je potrebno, ne zato što je lako, već zato što je teško, jer će taj cilj na najbolji način organizirati i odmjeriti naše energije i vještine, jer smo taj izazov voljni prihvatiti, nismo ga voljni odgoditi, i u njemu namjeravamo pobijediti, kao i u drugim svojim ciljevima. Zbog toga smatram odluku dizanja naših svemirskih napora u višu brzinu jednom od najvažnijih odluka u mom predsjedničkom mandatu. (Historic speeches, Address at Rice University on the nation’s space effort, dostupno na https://www.jfklibrary.org/learn/about-jfk/historic-speeches/address-at-rice-university-on-the-nations-spaceeffort).

su pobjeda konzervativnih snaga pod Ronaldom Reaganom u Americi i zaoštravanje svjetske situacije sovjetskom invazijom u Afganistanu, rezultirali novim ubrzanjem u utrci u naoružanju, a time i pokušajima uvođenja naoružanja u svemir. Projekt Strateške obrambene inicijative, ili kako je popularno nazvan 343 „Star Wars“ (Ratovi zvijezda), bio je zamišljena, ali neostvarena ideja obrambenog polja satelita koji bi uočavali sovjetske nuklearne projektile ili ih direktno rušili. Ovaj američki plan uznemirio je sovjetske političare koji su razrađivali slične planove. Međutim, 1980-ih učinjeni su i drugi važni napori u istraživanju svemira poput lansiranja sovjetske svemirske postaje Mir (djelovala je od 1986. do 2001.) i lansiranja svePrva misija Space shuttlea (12. travnja 1981.) mirskih letjelica koje su se mogle koristiti više puta, poput američkog Space shuttlea (lansiran 1981., leZANIMLJIVOST tjeli su do povlačenja iz upotrebe 2011.) i sovjetske letjelice Buran (lansirana samo jedanput bez posade, Strateška obrambena inicijativa američkog predsjednika Ronalda Reagana unijela je mogućnost proširenja hladnora- 1988.). Iako su nesreće i katastrofe bile prisutne u svim razdobljima istraživanja svemira, jedan od najtovske utrke u naoružanju na prostor svemira. Iako je veći poznatijih slučaja bila je eksplozija Space shuttlea dio programa ostao u fazi planiranja i teorije, strah sovjetskih političara dodatno je zaoštrio napete odnose supersila. Challenger 1986. godine. Na sastanku Reagana i Mihaila Gorbačova u Reykjaviku na Završetkom hladnog rata pitanje prestiža supersila Islandu, SAD i SSSR su u raspravi došli blizu revolucionarpolako je nestajalo iz domene istraživanja svemira, nog prijedloga da ukinu svoje zalihe nuklearnog naoružanja, a 1990-ih i 2000-ih prvenstvo su dobili razni mulali su u posljednji trenutak odustali jer Ronald Reagan nije tilateralni projekti poput Međunarodne svemirske htio prekinuti eksperimente vezane uz Stratešku obrampostaje (prvi dio postaje lansiran je 1998. godine). benu inicijativu, dok je Gorbačov inzistirao na zabrani Na toj postaji su se u proteklim desetljećima provenaoružanja u svemiru. Unatoč neuspjehu ovog sastanka na li mnogi znanstveni pokusi i astronauti na njoj svovrhu, ubrzo je 1987. potpisan Ugovor o uklanjanju nuklearjim su aktivnostima često popularizirali putovanje u nih projektila srednjeg i kratkog dometa.

4. poglavlje Posljednjih desetljeća putovanja u svemir, kao i sama istraživanja, sve više se komercijaliziraju i prepuštaju privatnim poduzećima koja surađuju s državama. Trenutačno više država, poput SAD-a, Rusije, Kine i Japana, nastoje realizirati vlastite dugotrajne projekte misija s posadama na Mjesec. U dugotrajnijim planovima su misije s posadama na Marsu. Ponovi Međunarodna svemirska postaja

svemir. Sve veći broj država sâm provodi istraživanja svemira, a svjetske sile poput Kine sve više ulažu u projekte poput izgradnje svemirskih postaja i putovanja na Mjesec. Europska svemirska agencija (osnovana 1975.) okuplja države radi financiranja i realiziranja raznih projekata istraživanja i letova u svemir.

344

Objasni razloge koji su doveli do promjena u utrci u istraživanjima svemira. Navedi razloge zbog čega se u istraživanja svemira uključuju i druge države. Procijeni ulogu Ronalda Reagana i Mihaila Gorbačova u politici naoužavanja u svemiru. Izdvoji iz govora Johna F. Kennedyja razloge za istraživanja svemira. Raspravi o opravdanosti i neopravdanosti navedenih razloga.

Smjesti u prostor i vrijeme

Istraži povijesne izvore

Izradi lentu vremena (može i u digitalnom obliku) na kojoj ćeš crvenom bojom upisivati godine vezane uz sovjetska istraživanja svemira, a plavom bojom godine i događaje vezane uz američka istraživanja. Zajednička istraživanja upiši zelenom bojom. Na lentu vremena umetni fotografije koje najbolje opisuju događaj vezan uz upisanu godinu. Izdvoji i navedi različita razdoblja u istraživanjima svemira.

Potraži literaturu u knjižnici ili na internetu pomoću koje ćeš istraživati životopis Valentine Tereškove, prve žene u svemiru, te ulogu američkih žena u istraživanjima svemira, pa rezultate predstavi plakatom ili prezentacijom i/ili prosudi kako je uključenost žena u istraživanja svemira utjecala na svakodnevni život ljudi. Prosudbe argumentiraj pomoću povijesnih izvora.

Sagledaj prošlost Odgovori na pitanje tako da napišeš kratki sastavak. Je li utrka u istraživanju svemira donijela napredak i/ili je unazadila svakodnevni život ljudi u 20. stoljeću? U eseju navedi primjere i brojčane podatke za svoju argumentaciju.

Prepoznaj promjene Prosudi promjene u istraživanjima svemira s obzirom na: uključenost zemalja, troškove istraživanja, komercijalizaciju, privatizaciju, svemirski turizam i politiku smanjenja naoružavanja. Procijeni u kakvom su odnosu novčana izdvajanja za istraživanja svemira i standard života ljudi u zemljama uključenim u istraživanja. Izradi grafikon s argumentima za razrednu raspravu.

Objasni uzroke i posljedice Protumači koje su političke odluke i rješenja i kako utjecali na utrku u istraživanjima svemira.

Usporedi i zaključi Usporedi sličnosti i razlike u razvoju i utrci u naoružanju s utrkom u istraživanjima svemira. Usporedbe prikaži pomoću Vennovog dijagrama. Zamisli da donosiš odluku o financiranju znanstvenih istraživanja. U koja znanstvena istraživanja i razvoj tehnologije bi uložio najviše novaca? Objasni zašto. Uz nastavnikovu/nastavničinu pomoću organiziraj razrednu raspravu o toj temi. Na kraju rasprave dogovorite i izradite razrednu rang listu znanstvenih istraživanja i tehnologije za koja smatrate da je potrebno najviše ulaganja.

5 ISHOD POV SŠ E.4.1. Učenik prosuđuje ljudsko stvaralaštvo u 20. i 21. stoljeću.

Filozofskoreligijskokulturno područje

NAKON UČENJA SLJEDEĆIH NASTAVNIH JEDINICA MOĆI ĆETE:

- analizirati odnos politike i umjetnosti tijekom 20. i 21. stoljeća - prosuđivati ulogu povijesti u očuvanju baštine, kulture sjećanja te oblikovanju kolektivne i individualne memorije o prošlosti

+IZBORNE TEME: 1. Politika i sport u 20. stoljeću 2. Antiratni pokret - antiratna kultura

5. poglavlje

1. UMJETNOST I KULTURA U 20. I 21. STOLJEĆU Umjetnost avangarde

346

Avangardna se umjetnost pojavila kao reakcija na vrijednosti građanskog društva 19. stoljeća. Raskid s ranijim umjetnošću djelomično je bio prisutan kod niza autora 19. stoljeća, a s avangardom je dosegao radikalnu točku. Umjetnički prosvjed prerastao je u otvorenu pobunu, u estetičku revoluciju. Tražio se novi jezik, izraz i stil, u biti, nova umjetnost. Najvažnija do početka Drugoga svjetskog rata, avangarda se razgranala u niz pravaca koji su imali relevantnu ulogu u umjetničkim strujanjima tijekom ostatka stoljeća. Svoja su načela avangardni umjetnici često iznosili putem manifesta, kako je to 1909. godine učinio Filippo Tommaso Marinetti, osnivač futurizma. U

Pablo Picasso, Gospođice iz Avignona, 1907. (Muzej moderne umjetnosti u New Yorku). Ova slika označava početak kubizma, pravca u likovnosti koji karakterizira razbijanje perspektive i sažet, jednostavan izraz temeljen na geometrijskim tijelima. Poslije se kubizam približio apstraktnijem izrazu 1907.

1908.

1909.

1907. Pablo Picasso naslikao

Gospođice iz Avignona

1910.

1911.

1909. F. T. Marinetti objavio Futuristički manifest

1912.

1913.

Futurističkom manifestu pozvao je na odbacivanje historizma 19. stoljeća i slavljenje dinamizma i brzine, agresivnosti i militantnosti nove, tehnološke civilizacije. Ipak, važnija umjetnička ostvarenja pokreta ostvarena su u likovnoj umjetnosti, na primjer u djelima Umberta Boccionija. U praksi je još ranije zaživio kubizam, pravac ograničen na likovne umjetno-

Vladimir J. Tatljin, Spomenik Trećoj internacionali, 1919. – 1920. (Ruski nacionalni muzej, Sankt Peterburg). U ruskoj likovnosti nastali su avangardni pravci poput rejonizma i suprematizma u kojima su se provodili principi apstraktnog slikarstva, dok su predstavnici konstruktivizma (prikazano na slici) jednostavnost geometrijskih oblika prenijeli i na područje skulpture, s idejom prilagođavanja duhu suvremenog industrijskog društva 1914.

1915.

1916.

1917. Marcel Duchamp u New Yorku

1917.

izlaže ready-made Fontana 1918. Oswald Spengler objavio prvi svezak Propasti Zapada

1918.

1919.

1920.

1921

FILOZOFSKO-RELIGIJSKO-KULTURNO PODRUČJE

Marcel Duchamp, Fontana, 1917. Dadaisti su u umjetnost uveli koncept ready-made objekta, odnosno stavljanje svakodnevnih proizvoda u novi kontekst i transformaciju u umjetničko djelo samim činom intervencije umjetnika, čime se radikalno preispituje i sama definicija umjetnosti. Dadaistički pristup imao je ogroman utjecaj na umjetnost ostatka stoljeća

Oskar Kokoschka, Oluja, 1914. (Kunstmuseum Basel). Uz figuralno slikarstvo poput gore prikazanog, u ekspresionizmu je rašireno bilo i apstraktno slikarstvo. Taj je pravac ekspresionizma teorijski i umjetničkom praksom zagovarao Vasilij Kandinski

347

Salvador Dalí, Postojanost pamćenja, 1931. (Museum of Modern Art, New York). Nadrealisti su okretanje poetici snova i nesvjesnoga dugovali utjecaju Sigmunda Freuda, dok je njihovo poimanje socijalne revolucije bilo nadahnuto tekstovima Karla Marxa

sti. Ubrzo je nastao i ruski futurizam, znatno manje homogena skupina koja se ipak nadahnjivala ruskom „primitivnom“ umjetnošću i kulturom. Vodeći pjesnici bili su Vladimir Majakovski i Velimir Hljebnikov. 1921.

1922.

1923.

1924. Izvedena

praizvedba Baranovićeva baleta Licitarsko srce

1924.

1925.

1926.

1927.

1928.

Tijekom Prvoga svjetskog rata Zürich je bio okupljalište umjetnika, intelektualaca i političkih emigranata iz cijeloga svijeta, no posebno je bila zanimljiva skupina umjetnika koja je 1916. godine formirala dadaizam, pravac obilježen specifičnim raspoloženjem duha koje 1929.

1930.

1931.

1927. Martin Heidegger 1929. Pokrenuta 1925. Virginia Woolf objavila objavio djelo Bitak i vrijeme likovna skupina Zemlja roman Gospođa Dalloway 1924. André Breton objavio prvi manifest nadrealizma 1924. Praizvedba kompozicije Georgea Gershwina Rapsodija u plavom

1932.

1933.

1934.

1932. Miroslav Krleža objavio roman Povratak Filipa Latinovicza

1935.

5. poglavlje

348 Otto Dix, Rat, 1929. – 1932. (Galerie Neue Meister, Dresden). Sudionik Prvoga svjetskog rata, Dix je bio članom stilski heterogene likovne skupine Nova objektivnost (Neue Sachlichkeit) koja je ostavila specifičnu viziju poslijeratnog njemačkog društva, opirući se apstraktnoj umjetnosti

IZVORI

karakterizira protivljenje svemu postojećem u građanskom društvu, uključujući i umjetnost. Tristan Tzara bio je autor glavnine dadaističkih manifesta, a poslije su se dadaisti pojavili i u New Yorku, Berlinu i Parizu. Upravo je u Parizu u 1920-ima izrastao pravac nadrealizma u kojem je dadaistička gesta pobune i traženja slobode dobila konstruktivnije obličje. Nadrealizam se ponajprije razvio kao književni pravac, a osnivač je bio André Breton. Među avangardnim pokretima sveobuhvatnošću se isticao ekspresionizam, osobito u zemljama njemačkog govornog područja. Ekspresionisti nisu umjetnost gledali kao odraz zbilje (izvanjskog svijeta), nego kao izraz (ekspresiju) unutarnjeg svijeta pojedinca. U poslijeratnoj poeziji isticao se Gottfried Benn, a u prozi Alfred Döblin. Klasična glazba, tada izrazito pluralistički usmjerena, prvi put 1937.

1938.

1939.

1940.

1941.

1942. Albert Camus objavio roman

Stranac i esej Mit o Sizifu

1942.

1943.

1944.

Dobar dio avangardnih umjetnika sudjelovao je u borbama u Prvome svjetskom ratu, a poslije su neki među njima bili veoma aktivni u političkom životu. Obveznom mobilizacijom bili su zahvaćeni brojni umjetnici, a neki veoma istaknuti pojedinci su i poginuli na bojištu. S druge strane, talijanski futuristi dobrovoljno su stupili u vojsku, a agresivni i militantni nacionalistički duh futurista pronašao je poslije rata utočište u usponu fašizma. Ruski su futuristi pozdravili Oktobarsku revoluciju organiziravši se kasnije u Lijevoj umjetničkoj fronti (LEF), no skupina nije izdržala ideološki pritisak književnika znatno bližih Staljinovim uskim pogledima na umjetnost. Francuski nadrealisti predvođeni Bretonom bili su članovi francuske komunističke partije, no poslije su i oni odbacili Staljinovo vodstvo. Taj je razlaz bio dio internacionalnog spora, tzv. sukoba na ljevici, u čijem je središtu u jugoslavenskoj sredini bio Miroslav Krleža.

Uz pomoć Krležijane, enciklopedije posvećene Krleži (dostupna na http://krlezijana.lzmk.hr/), informiraj se o hrvatskom kontekstu sukoba na ljevici. 1945.

1946. Petar Šegedin objavio romane Djeca božja i Osamljenici

1946.

1947.

1948.

1949.

1950.

1950. Osnovane Dubrovačke ljetne igre 1951. Osnovana likovna skupina EXAT 51

1951.

FILOZOFSKO-RELIGIJSKO-KULTURNO PODRUČJE

Vilko Gecan, Cinik, 1921. (Moderna galerija, Zagreb). Gecan je bio članom neformalne umjetničke skupine Praške četvorice (uz Milivoja Uzelca, Marijana Trepšea i Vladimira Varlaja), izrazito utjecajnih umjetnika u čijim se poslijeratnim radovima reflektiraju ekspresionizam i kubizam

je u ekspresionističkim djelima Arnolda Schönberga izašla iz dursko-molskog tonaliteta. U Hrvatskoj je uspon avangarde počeo tijekom Prvoga svjetskog rata. Godine 1916. Ulderiko Donadini pokrenuo je časopis Kokot, a od 1917. izlazila je Vijavica Antuna Branka Šimića. Važan je tu bio utjecaj berlinskog časopisa Der Sturm. Njihov primjer slijedio je poslije i Miroslav Krleža, pokrenuvši 1919. časopis Plamen (zajedno s Augustom Cesarcem). Upravo je Krleža dao najsnažnija dramska ekspresionistička umjetnička ostvarenja (još za rata objavljuje Hrvatsku rapsodiju i Kraljevo), dok je Šimić 1920. objavio Preobraženja, ponajbolju hrvatsku zbirku poezije uopće. Na području likovne umjetnosti važnu je ulogu imalo pokretanje Proljetnog salona (1916. – 1928.), na kojemu su autori poput Ljube Babića izlagali radove s ekspresionističkim značajkama. Ponovi Što pokušavaju ostvariti avangardni umjetnici? Koji su osnovni pravci i predstavnici avangarde? Navedi hrvatske avangardne časopise. 1952.

1953.

1954.

1955.

1952. Premijera kompozicije 4'33'' Johna Cagea

1956.

(četiri minute i trideset tri sekunde tišine) 1952. Ernest Hemingway napisao roman Starac i more 1952. U Zagrebu pokrenut književni časopis Krugovi

1957.

1958.

Naslovnica jugoslavenskog avangardnog časopisa Zenit. Oko časopisa (urednik je bio srpski književnik Ljubomir Micić) razvio se pokret zenitizma formiran oko koncepcije tzv. Barbarogenija, „izvornog“ čovjeka s Balkana koji treba revitalizirati „dekadentni“ Zapad. Časopis je izlazio u Zagrebu (1921. – 1923.) i Beogradu (1924. – 1926.), dok ga zbog „širenja komunističke propagande“ nije zabranila jugoslavenska monarhistička vlast

349

Ostale tendencije u umjetnosti prve polovice 20. stoljeća Nakon Prvoga svjetskog rata kritičari tadašnjega građanskoga društva dobili su još snažnije argumente. Ratna stradanja i posljedice po ekonomski i društveni život porušili su optimizam prethodnog stoljeća i vjeru u naizgled neograničeni napredak. Brojni umjetnici, iako različiti senzibilitetom, interesima i intelektualnim preokupacijama, nakon rata snažno su osjećali moralnu, društvenu i političku krizu svojega vremena, pa iako nisu bili dijelom navedenih avangardnih pravaca, usvojili su mnoge njihove pouke i temeljnu sklonost inovacijama. Književnici su se vratili velikim temama, bili su skloni filozofiranju, ali i inovacijama u formi. Dobar je 1959.

1957. Samuel Beckett objavio dramu Svršetak igre 1956. Vesna Parun objavljuje pjesničku zbirku Crna maslina

1960.

1959. Osnovana

likovna skupina Gorgona

1961.

1962.

1961. Otvoren prvi Muzički biennale Zagreb

1963.

1964.

1965. Ranko Marinković objavio roman Kiklop

1965.

1966

5. poglavlje

350

1968.

Edward Hopper, Noćne ptice u baru, 1942. (The Art Institut of Chicago). Jedna od najpoznatijih slika američkog slikarstva prikaz je usamljenosti pojedinaca u velikom gradu, ali i duhovnog stanja američkog društva tijekom Drugoga svjetskog rata Thomas Mann (1875. – 1955.), njemački književnik. Autorsku afirmaciju postigao je s 25 godina romanom Buddenbrookovi (1901.), a poslije je pisao i druga kanonska djela europske knjževnosti, poput Čarobne gore (1924.) i Doktora Faustusa (1947.) U Prvome svjetskom ratu javno je podržao njemačke ratne napore, no poslije se odrekao nacionalističkih stavova i istaknuo kao oštar kritičar nacizma. Dobitnik Nobelove nagrade 1929. godine.

Igor Stravinski (1882. – 1971.), ruski skladatelj. Njegov opus dobro oslikava stilski pluralizam klasične glazbe 20. stoljeća. U neofolklornoj (ruskoj) fazi posebno je važan njegov poganskim ritualima nadahnut balet Posvećenje proljeća. Od 1920. priklanjao se neoklasicizmu, dok se sredinom stoljeća okrenuo suvremenom glazbenom izrazu

primjer tzv. tehnika struje svijesti. U početnoj fazi međuratnog razdoblja posebno je važna 1922. godina: tada je umro Marcel Proust objavivši dotad četiri romana iz ciklusa U traganju za izgubljenim vremenom (preostala tri izašla su posmrtno), a remek-djela objavili su James Joyce (Uliks) i T. S. Eliot (Pusta

zemlja). Ponekad se za čitav poslijeratni naraštaj koristila sintagma izgubljena generacija, ali prvenstveno se to odnosilo na skupinu američkih pisaca koji su tada djelovali u Europi. Europski umjetnici, osobito oni židovskog podrijetla, u međuraću su pod rastućim pritiskom totalitarnih

1969.

1970.

1971.

1972.

1973. Thomas Pynchon objavljuje roman Gravity's Rainbow (nepreveden na hrvatski) 1973. Otvorena Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog

1973.

1974.

1975.

1976.

1977.

1978.

1979. Jean-François Lyotard objavio djelo Postmoderno stanje 1979. Italo Calvino objavljuje roman

Ako jednom zimske noći neki putnik

1979.

1980.

1981. Umro Miroslav Krleža 1981. Tomislav Gotovac izvodi performans Zagreb, volim te

1981.

1982.

FILOZOFSKO-RELIGIJSKO-KULTURNO PODRUČJE

IZVORI

Dio govora Ksavera Šandora Gjalskog, predsjednika Društva hrvatskih književnika, iz veljače 1918. godine: Vazda nam mora kod našeg nastojanja pred dušama našim lebdjeti činjenica, da smo onamo od noričkih Alpa do daleko na istok etnički jedna te ista skupina, da nam je ista materinska riječ – ista pučka pjesma! (...) Ostao sam vjeran toj jedinoj spasonosnoj spoznaji, koja je spoznaja dosad uglavnom kod nas Hrvata našla svojih apostola i vjernika – kod nas Hrvata, koji smo slavenskom jugu dali Ilirca Gaja i Jugoslavena Strossmayera. Nadajmo se i nastojmo, da ta ideja ne bude samo čuvana kod Hrvata, – neka bude kao sveti amanet – kano sveti vječni oganj na svim stranama, kud se naša jedna i ista materinska riječ ori i svojom ljepotom odjekuje. („Izvanredna Glavna skupština Društva hrvatskih književnika“, Savremenik, 13.2, [1918.], 98).

Možeš li na temelju teksta zaključiti za što se Gjalski zalaže? Na temelju poznavanja gradiva 19. stoljeća zaključi zašto se poziva na Ljudevita Gaja i Josipa Juraja Strossmayera.

Mia Čorak-Slavenska (1916. – 2002.), hrvatska balerina. Debitirala je 1924. u zagrebačkom HNK na praizvedbi baleta Licitarsko srce, autora Krešimira Baranovića. Poslije je ostvarila uspješnu međunarodnu karijeru vrhunac koje je mjesto primabalerine u Metropolitan Operi u New Yorku

ideologija napuštali kontinent. New York je polako preuzimao ulogu kakvu je nekad u međunarodnoj likovnoj umjetnosti imao Pariz. Na američkom tlu socijalni realizam i umjetnost usmjerena na nacionalni identitet oduzimali su primat avangardnim pravcima. U pokretu kasnije nazvanom Harlemska renesansa razvio se autentičan afroamerički umjetnički izraz. U klasičnoj glazbi zadržao se pluralitet stilova, a skladatelji su nerijetko prolazili više faza stvaralaštva. Čest je bio neoklasicizam, pravac koji je afirmirao tradicio1983.

1984.

1985.

1986.

1985. Pokrenut

časopis Quorum

1987.

1988.

1989.

1990. Milan Kundera objavljuje

roman Besmrtnost

nalniji tonalitet, pozivajući se i na razdoblje klasiciz- 351 ma. Pojedini skladatelji poput Georgea Gershwina u klasičnu su glazbu uvodili elemente jazza. Hrvatska se umjetnost formiranjem Kraljevstva SHS našla u potpuno novom kulturnom okruženju. Doduše, ideja jugoslavenstva imala je snažan odjek u dobrom dijelu kulturno-umjetničkog miljea već od početka 20. stoljeća, dosegnuvši vrhunac nakon Prvoga svjetskog rata. O tome svjedoči prihvaćanje ekavice niza hrvatskih književnika poput T. Ujevića, M. Krleže i A. B. Šimića. Međutim, razočaranje Vidovdanskim ustavom, a posebice atentat na Stjepana Radića i druge zastupnike u Narodnoj skupštini, uglavnom su označili kraj takvih tendencija. U književnoj i likovnoj umjetnosti, nakon recepcije avangardne poetike, autori su pokazali interes za realistički pristup i socijalne teme, dok je u glazbi prevladavalo nadahnuće temama iz folklora i narodne kulture, tzv. nacionalni smjer. Uz svestranog i produktivnog M. Krležu, razdoblje prve polovice stoljeća posebno su obilježili pjesnici poput Tina Ujevića, Dobriše Cesarića i Dragutina Tadijanovića. Najvažniji hrvatski kipar Ivan Meštrović u ovom je razdoblju izradio niz javnih spomenika. Godine 1990.

1991.

1992.

1993.

1994. Nedjeljko Fabrio objavio

roman Smrt Vronskog

1994.

1995.

1996. Boris Maruna

objavio pjesničku zbirku Bilo je lakše voljeti te iz daljine

1996.

5. poglavlje Martin Heidegger (1889. – 1976.), njemački filozof. Iako se njegovo djelo Bitak i vrijeme (1927) uzima za jedno od najvažnijih filozofskih djela 20. stoljeća, kasnije je kompromitirao svoj intelektualni integritet podrškom nacističkom režimu. Uz pomoć interneta ili literature saznaj koja Heideggerova studentica postaje slavna filozofkinja u drugoj polovici 20. stoljeća.

Filozofska strujanja u prvoj polovici 20. stoljeća 352

Ivan Meštrović, Josip Juraj Strossmayer, 1926. (Zagreb). Uz pomoć interneta pronađi kojim je još osobama iz hrvatske povijesti Meštrović izradio spomenik te utvrdi zašto i u kojim okolnostima.

1929. osnovana je Zemlja, socijalno orijentirana likovna skupina usmjerena na traženje „našeg izraza“. Jedan od osnivača, Krsto Hegedušić, promovirao je hrvatsku naivnu umjetnost uključivši na izložbe Zemlje i slikare-seljake iz Hlebina i okolnih podravskih sila. Istaknuta glazbena ostvarenja u međuraću dali su Krešimir Baranović, Jakov Gotovac i Fran Lhotka. Ponovi Zašto je u europskoj književnosti 1922. godina posebno važna? Koji grad u međuratnom razdoblju dobiva na važnosti kao umjetničko središte i što je utjecalo na to? U kojem pravcu se u međuraću razvijaju hrvatska književnost i likovna umjetnost, a u kojem glazba?

Val poslijeratnog pesimizma imao je odjeka i u filozofskoj misli. Njemački filozof povijesti Oswald Spengler napisao je izrazito utjecajno djelo Propast Zapada u kojem je analizirao razvoj civilizacija tijekom povijesti, došavši do zaključka da se zapadna civilizacija približava fazi propadanja. Njegove su se ideje općenito promatrale u sklopu tzv. konzervativne revolucije, ideološki razgranatog intelektualnog pokreta u temelju kojeg su bila antidemokratska i nacionalistička stajališta, kao i nesklonost prosvjetiteljskim i pozitivističkim idejama. Pojedince je to usmjerilo nacizmu. Doduše, odmak od racionalizma i pozitivizma bio je prisutan i u ranijem razdoblju i nije isključivo njemački fenomen. Na primjer, francuski filozof Henri Bergson naglašavao je važnost intuicije kao puta do otkrivanja biti zbilje. Njemački filozof Martin Heidegger nije pristajao da filozofija bude „sluškinja“ prirodnih znanosti i ponovno u središte filozofskih rasprava stavlja koncept bitka. Suprotno njemu, austrijski filozof Ludwig Wittgenstein protivio se filozofiji koja se bavi metafizičkim pitanjima na koje ne može dati jasan odgovor. Njegovim su se djelom Tractatus logico-philosophicus (1922.) nadahnuli i zagovornici logičkog pozitivizma tzv. bečkog kruga inzistirajući na provjerljivosti izrečenih stavova

FILOZOFSKO-RELIGIJSKO-KULTURNO PODRUČJE Bertrand Russell (1872. – 1970.), britanski filozof i matematičar. Tijekom godina mijenjao je stajališta o ulozi filozofije, u kasnijoj fazi života mjesto joj je pronašao između znanosti i teologije. Zbog pacifističkih gledišta bio je zatvoren krajem Prvoga svjetskog rata, a znatno kasnije istaknuo se u pagvaškom pokretu. Dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1950. godine

ZANIMLJIVOST U SAD-u se tijekom pedesetih godina 20. stoljeća pojavila tzv. beat generacija („bitnici“), skupina književnika koji su odbacivali konzumerističku kulturu i konvencionalne vrijednosti suvremenog američkog društva zagovarajući nonkonformizam, individualnost, eksperimentiranje s drogama i slobodniji odnos prema seksualnosti. Važan utjecaj na njih imali su istočnjačka religija, osobito zen-budizam, ali i džez glazbenici. Vodeći predstavnici bili su Allen Ginsberg i Jack Kerouac, a važan aspekt njihova djelovanja bila su javna čitanja koja su u alternativnim kulturnim četvrtima San Francisca, Los Angelesa i New Yorka privlačila velik broj prosvjetitelja. Pokret je snažno utjecao na nadolazeće pop i rock glazbenike, kao i na hipijevski pokret, odnosno čitavu kontrakulturu 1960-ih i 1970-ih.

kao uvjetu da određeno filozofsko pitanje uopće ima umjetnosti, na primjer u radovima švicarskog kipara smisao. Njihove ideje tako su uvelike bile pod utje- Alberta Giacomettija. cajem moderne fizike, posebice Einsteina o čijim su radovima često raspravljali.

Postmodernizam

Poslijeratna filozofija i umjetnost u duhu egzistencijalizma Filozofija egzistencije bila je prisutna i ranije, no poslije Drugoga svjetskog rata postala je osobito raširena u vidu francuskog egzistencijalizma u koji se ubrajaju primjerice Albert Camus i Jean-Paul Sartre. Po njima, čovjekova egzistencija prethodi esenciji, čovjek je bačen u svijet (bez boga) u kojem sam stvara smisao vlastita postojanja, „osuđen“ je na slobodu, a sva odgovornost počiva isključivo na njemu. Ne čudi da su takve ideje naišle na plodno tlo u ratom rastrganim društvima kad su osjećaji apsurda i dehumanizacije imali snažna uporišta, pa je egzistencijalizam tijekom četrdesetih i pedesetih godina 20. stoljeća postao svojevrsnom modom (osobito u Europi). Camus je izlaz iz apsurda pronašao u solidarnosti, afirmaciji ljudskih vrlina i pobuni protiv prethodnog stanja, uključivši i kritiku totalitarizma, čime je došao u sukob s Sartreom koji je početkom 1950-ih još podržavao sovjetski komunistički režim. Egzistencijalistički elementi prisutni su i u djelima Samuela Becketta i nekih drugih dramatičara, za što je poslije skovan termin teatar apsurda. Imao je egzistencijalizam odjeka i u likovnoj

Postmodernizmom se nazivaju razne tendencije u filozofiji, umjetnosti i znanosti zadnje trećine 20. sto- 353 ljeća, koje se rađaju kao kritika ideja koje su vodile moderno društvo još od prosvjetiteljstva. Javljaju se skepticizam i relativizam prema temeljnim koncepcijama kao što su istina i razum, a znatno se kompliciraju i pitanja odnosa jezika i zbilje, rasnog, nacionalnog i rodnog identiteta. Nastupilo je razočaranje velikim idejama i ideologijama koje su dovele do svjetskih ratova. Francuski filozof Jean-François Lyotard u djelu Postmoderno stanje (1979.) govori o „raspadu velikih pripovijesti“. Postmodernističke ideje u filozofiji pojavljuju se u nizu pravaca na područjima umjetnosti, kulture, društva i politike. Među vodećim predstavnicima najviše je francuskih intelektualaca, primjerice Roland Barthes, Michel Foucault i Jacques Derrida. U književnosti je postmodernizam značio daljnju dezintegraciju fabule, brisanje žanrovskih granica, poigravanje odnosom visoke i trivijalne književnosti, uvođenje novih književnih postupaka i slično. Neki od važnijih pisaca su Thomas Pynchon, Italo Calvino i Milan Kundera. U likovnosti se još radikalnije dovela u pitanje ideja originalnosti umjetničkog djela i granica između visoke i niske umjetnosti. Važnima postaju instalacije, konceptualna umjetnost, perfor-

5. poglavlje

Alberto Giacometti, Gradski trg, 1948. – 1949. (Zbirka Peggy Guggenheim, Venecija). Nakon 1950-ih, kad je u likovnosti dominirala apstraktna umjetnost, Giacometti je svojim skulpturama deformiranih ljudskih likova stvarao snažnu umjetnost u duhu egzistencijalizma. U Umjetničkom paviljonu u Zagrebu 2016. godine postavljena je izložba Giacomettijevih radova. Na internetu pronađi informacije i dojmove o izložbi.

IZVORI

354

Michel Foucault (1926. – 1984.), francuski filozof. U središtu njegova znanstvenog interesa bili su pojmovi moći i znanja. Između ostaloga, napisao je utjecajne studije o povijesti ludila, kažnjavanja i seksualnosti, a istaknuo se i kao društveni aktivist za ljudska prava

mans i intermedijalnost, a često je naglašena i društveno-politička kritika. Pojedini su neoavangardni pravci tek ponavljali postupke izvorne avangardne umjetnosti, pri čemu izostaje izvorni smisao i efekt. Postmodernizmom se u glazbenoj umjetnosti ponegdje označava razdoblje već od 1950. godine, kad se nastavljaju eksperimenti s tonalitetom, kompozicijom i ritmom.

Dijelovi eseja „Tragedija srednje Europe” Miroslava Kundere, izvorno objavljen 1985. godine: Izgleda da se u našem stoljeću zbiva jedna druga promjena, jednako važna kao ona što je odijelila srednji vijek od modernog doba. Upravo kao što se Bog odavno povukao pred kulturom, sada se povlači kultura. Ali pred čim i pred kim? Koje će kraljevstvo najviših vrijednosti biti kadro sjediniti Europu? Tehničke majstorije? Tržište? Masovni mediji? (Da li će veliki pjesnik biti nadomješten velikim novinarom?) (...) Zadnjih nekoliko godina vodim malu anketu i naivno pitam ljude koji je njihov omiljeni suvremeni slikar. Zamjećujem da nitko nema omiljenog suvremenog slikara i da većina čak ne zna ni za jedno ime. (...) A poezija, glazba, arhitektura, filozofija? One također gube sposobnost da oblikuju jedinstvo Europe, da budu njezin temelj. Za ljude Europe ta je promjena jednako važna kao dekolonizacija za Afriku. (Milan Kundera, „Tragedija srednje Europe”. U: Mitteleuropa, ur. Jacques Le Rider, Zagreb 1998., 202-203).

Kundera je esej napisao prije više od trideset godina, u kasnoj fazi hladnog rata kad je sovjetska prisutnost već dugo uvjetovala kulturni život dobrog dijela Europe. Što ga posebno zabrinjava? Misliš li da su njegove riječi primjenjive i na današnju situaciju? Objasni zašto.

Ponovi Navedi ključna obilježja postmodernizma. Koji se umjetnički postupci javljaju u likovnoj umjetnosti zadnje trećine 20. stoljeća?

FILOZOFSKO-RELIGIJSKO-KULTURNO PODRUČJE

Hrvatska umjetnost i kultura nakon 1945. godine Po uzoru na SSSR, jugoslavenske su vlasti u prvim godinama nakon 1945. zagovarale socijalistički realizam u kojemu je primarna funkcija umjetnosti bila socijalno-pedagoška. Umjetnost je trebala posredovati vrijednosti socijalizma na razumljiv i pristupačan način. Članovi agitacijsko-propagandnog aparata (agitpropa) oštro su kritizirali književnike koji su odabirali drugačije teme i stil (primjerice Petar Šegedin i Vesna Parun). Nakon sukoba s Informbiroom krenulo je postupno oslobađanje od sovjetskih uzora, a konačan prekid 1952. godine označio je Krležin govor na Trećem kongresu književnika Jugoslavije u Ljubljani. Nakon 1952. tražila se sredina između sovjetskog dogmatizma i umjetničkih strujanja Zapada, koje su partijski ideolozi označavali dekadentnim. Ipak, već pokretanjem časopisa Krugovi (1952. – 1958.), u kojem su se zagovarali umjetnička sloboda i stilski pluralizam, krenula je snažna recepcija suvremene svjetske književnosti, nastavljena časopisom Razlog (1961. – 1969.). U njima su stvarali neki od najvažnijih mladih književnika poput Slavka Mihalića i Slobodana Novaka. Vrhunac poslijeratne proze predstavlja roman Kiklop Ranka Marinkovića. Ivo Andrić, koji je preferirao biti nazivan jugoslavenskim piscem, dobio je 1961. godine Nobelovu nagradu. Tijekom 1950-ih

Vesna Parun (1922. – 2010.), pjesnikinja i prevoditeljica. Debitantskom pjesničkom zbirkom Zore i vihori (1947.) istaknula se još u razdoblju socijalističkog realizma, a njezina se zbirka Crna maslina (1956.) uvrštava u uži krug najboljih hrvatskih pjesničkih ostvarenja

i 1960-ih godina kulturni prostor se širi otvaranjem niza novih kazališta, ali i pokretanjem manifestacija poput Dubrovačkih ljetnih igara (1950.) i Splitskog ljeta (1954.). U likovnosti se pojavila grupa EXAT 51, zauzevši središnju ulogu u promoviranju geometrijske apstrakcije i novijih umjetničkih strujanja na području Hrvatske. Na tim temeljima je u Zagrebu 1961. godine nastao pokret nove tendencije u sklopu kojega se do 1973. održao niz likovnih izložbi i simpozija s velikim brojem inozemnih sudionika. Skupina Gorgona koju je 1959. godine osnovao Josip Vaništa okupljala je slikare različitih usmjerenja. Širenje umjetničkog prostora na područje glazbe označio je Muzički biennale Zagreb, međunarodni festival suvremene glazbe koji je pokrenuo skladatelj Milko Kelemen. Reprezentativni glazbeni prostor Zagreb je dobio otvaranjem Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog 1973. godine. U hrvatskoj filozofiji 20. stoljeća posebno se isticao reformni marksistički filozofski pravac zastupan u časopisu Praxis (1964. – 1973.) i Korčulanskoj ljetnoj školi, gdje se raspravljalo o problemima suvremenog

Boris Maruna (1940. – 2007.), hrvatski pjesnik i esejist. Nakon trideset godina života u emigraciji vratio se 1990. godine u Hrvatsku, objavivši istaknuta djela poput pjesničke zbirke Bilo je lakše voljeti te iz daljine (1996.)

Edo Murtić (1921. – 2005.), hrvatski slikar. Jedan od najvažnijih predstavnika apstraktnog slikarstva u Hrvatskoj, djelovao je i početkom 21. stoljeća

355

5. poglavlje

Miroslav Krleža (1893.-1981.), naš najznačajniji pisac 20. stoljeća, potaknuo je 1950. godine osnivanje Jugoslavenskog leksikografskog zavoda u Zagrebu, kojem je do smrti bio na čelu

društva, a posebna je pozornost posvećena smjeru razvoja jugoslavenskog socijalizma. Uz vodeće hrvatske filozofe poput Gaje Petrovića, u časopisu i ljetnoj školi sudjelovali su neki od najuglednijih lijevo orijentiranih suvremenih filozofa. Kritičko propitivanje jugoslavenskog socijalizma naposljetku je dovelo do 356 gašenja časopisa 1974. godine, budući da je kao i većina ostalih kulturnih projekata ovisio o financijskim sredstvima vlasti. Još prije Praxisa zbog važne uloge u događajima oko hrvatskog proljeća obustavljen je rad Matice hrvatske i bliskih joj časopisa. Za razliku od političkih dužnosnika, kulturni djelatnici poput Vlade Gotovca osuđivani su na zatvorske kazne. Tijekom 1970-ih godina važnu je ulogu nastavio imati Akademijin časopis Forum, čiji je glavni urednik bio istaknuti dramatičar Marijan Matković, a tada su nastali i važni radovi hrvatskih fantastičara i pisaca tzv. proze u trapericama. Od 1985. izlazi utjecajni časopis Quorum. Među djelima „ratnog pisma“ devedesetih godina 20. stoljeća posebno je promicana pjesnička antologija U ovom strašnom času, dok se među romanima ističe Smrt Vronskog, autora Nedjeljka Fabria. Ponovi Kakva je uloga bila namijenjena umjetnosti u prvoj fazi socijalističke Jugoslavije? Navedi nekoliko manifestacija pokrenutih na području Hrvatske nakon 1945. godine. Kakav je časopis bio Praxis i zašto je zabranjen?

Smjesti u prostor i vrijeme U bilježnicu nacrtaj kronološku tablicu i u njoj ispiši nazive, godine, glavna obilježja i glavne predstavnike za svako pojedino razdoblje u umjetnosti i kulturi 20. i 21. stoljeća.

Istraži povijesne izvore Prisjeti se koja si sve književna i likovna i glazbena djela upoznao na satu Hrvatskog jezika, Likovne umjetnosti i Glazbene kulture. Izdvoji neka od njih koja su te se najviše dojmila i napiši kratak sastavak o važnosti umjetnosti u 20. stoljeću. Ako postoji mogućnost, posjeti muzej ili galeriju te odaberi jedno umjetničko djelo iz 20. ili 21. stoljeća te napiši kratak osvrt u kojem ćeš dati svoje mišljenje o samom djelu.

Objasni uzroke i posljedice Istraži uzročno-posljedične veze između umjetnosti i političkih sukoba (posebno ratova) u 20. stoljeću te o rezultatima napiši sastavak.

Prepoznaj promjene Izradi svoj Futuristički manifest za 21. stoljeće sa svojim idejama te na satu raspravi neke od ideja koje su futuristi 20. stoljeća zagovarali ili usporedi ih s idejama svojih razrednih kolega. Raspravi promjene i moguće sličnosti u idejama s nastavnikom/ com. Izdvoji po svojem izboru jednog istaknutog umjetnika 20. stoljeća te izradi plakat o njegovu životu i najpoznatijim djelima. Pokušaj objasniti njegov utjecaj na umjetničko stvaralaštvo u 20. i 21. stoljeću.

Usporedi i zaključi Usporedi razvoj umjetnosti i kulturnih strujanja u povijesti 20. i 21. stoljeća u svijetu i na hrvatskom prostoru. Uoči i izdvoji sličnosti i razlike te rezultate upiši u usporednu tablicu.

FILOZOFSKO-RELIGIJSKO-KULTURNO PODRUČJE

2. UMJETNOST I KULT LIČNOSTI. UMJETNOST OTPORA

357

Alfredo Ambrosi, Mussolinijev zračni portret, 1930. Na slici je iz „zrakoplovne“ perspektive prikazan spoj grada Rima i portreta Benita Mussolina, jedan od poznatijih primjera propagande futurističkog slikarstva u korist fašizma

Benito Mussolini na fašističkom propagandnom posteru s geslom: Pobijediti i pobijedit ćemo

Kult ličnosti i umjetnost

između ostaloga, putem medija, javnih manifestacija i umjetničkih radova. Zanimljivo, sâm pojam uveo je 1956. sovjetski autokratski državnik Nikita Hruščov govoreći o Staljinovoj vladavini. Specifičan je talijanski slučaj u kojem su umjetnici uvelike utjecali na formiranje Benita Mussolinija kao političara. Duce (vođa), kako se volio nazivati, nadimak i metode političkog nastupa preuzeo je od talijanskog pjesnika Gabrielea D’Annunzija, a jednako je važan bio utjecaj futurista predvođenih uvjerenim nacionalistom Filippom Tommasom Marinettijem koji je postao Duceov privilegirani umjetnik. Mussolini

Umjetnici su tijekom povijesti stupali u službu vladara sa zadaćom idealizacije i veličanja njihova lika. U predmoderno doba u umjetničkim se djelima vladare nerijetko prikazivalo s božanskim atributima. U Europi je utjecaj doktrine o božanskom pravu monarha tijekom 19. stoljeća izgubio sav preostali legitimitet. Ipak, 20. stoljeće donijelo je razvijanje kulta ličnosti, nekritičkog i propagandnog veličanja osobe vladara,

5. poglavlje

Boris Belopol’skij, Slava Staljinu, velikom arhitektu socijalizma, 1949. (ilustracija iz monografije Anita Pisch, The Personality Cult of Stalin in Soviet Posters 1929-1953, Canberra: ANU Press, 2016, 269). Primjer postera kakvi su tijekom Staljinove vladavine izrađivani u tisućama različitih inačica. Ovaj je uzorak tiskan u čak 500 000 primjeraka.

je cijenio revolucionarnost i nacionalizam futurista s 358 jedne strane, a monumentalnu umjetnost utemeljenu na herojskoj prošlosti s druge, no za razliku od većine ostalih diktatora, nije se suviše upletao u pitanja umjetnosti. Ipak, bio je svjestan važnosti vizualne propagande putem izložbi, tiskanja postera i ilustracija u časopisima. Ruski avangardni umjetnici isprva su također bili bliski sovjetskom vrhu, odnosno vođi Lenjinu koji im je pružio institucionalnu podršku. Izgradnja Lenjinova kulta ličnosti pokrenuta je već za njegova života, no tek njegovom smrću 1924. nastupio je vrhunac tog procesa. Na moskovskom Crvenom trgu podignut je mauzolej u kojem je Lenjinovo balzamirano tijelo prikazano javnosti, a krenula je i masovna produkcija slika, postera, skulptura i romantiziranih biografija njegova lika. Lenjin je tako postao svojevrstan spomenik revolucije. Godine 1930. raniji je drveni mauzolej zamijenjen granitnim, no to je bilo već vrijeme kad je prvenstvo počeo preuzimati Staljinov kult. Staljin je izgradnji kulta ličnosti pristupao prvenstveno oportunistički, nastojeći stabilizirati svoju ulogu Lenjinova nasljednika. Avangardna umjetnost okupljena uglavnom oko Lijeve umjetničke fronte (LEF) nije 1922.

1923.

1922. Marina Ivanovna Cvetajeva odlazi u emigraciju

1924.

1925.

1924. U Moskvi podignut mauzolej Vladimiru Iljiču Lenjinu

1926.

1927.

odgovarala Staljinovim predodžbama o umjetnosti, budući da je zagovarao socijalistički realizam u kojem je sadržaj bio važniji od forme. Umjetnost je trebala prikazivati „život kakav jest“, međutim, morala je biti optimistična i „dostojna“ socijalizma. To je nužno vodilo do umjetničke idealizacije sovjetske stvarnosti. Ugledni pisci poput Maksima Gorkog poduprli su socijalistički realizam. Kao i drugdje, dio umjetnika podržao je vladara vodeći se financijskim interesima. U biti, sva je umjetnost bila pod kontrolom komunističke partije i time podložna instrumentalizaciji u izgradnji i održavanju Staljinova kulta ličnosti. Inspiriran Mussolinijevim usponom 1920-ih, vjerojatno najuspjeliji kult ličnosti izgradio je Adolf Hitler, odabravši pojam Führer (vođa) po uzoru na Ducea. Koncept velikog vođe koji predvodi narod u Hitlerovim je razmišljanjima imao jedno od središnjih mjesta, a veliku je važnost posvećivao i umjetnosti, uostalom, i sâm je neuspješno pokušao upisati umjetničku akademiju u Beču. Kao i Staljin, bio je nezadovoljan stanjem moderne umjetnosti: u skulpturi i arhitekturi preferirao je klasicizam, a u slikarstvu realistički izraz s herojskim i romantičarskim primjesama. Protivio se izrađivanju kipova vlastita lika smatrajući da takva 1928.

1929.

1930.

1931.

1932.

1933.

1932. U SSSR-u formulirane osnove socijalističkog realizma 1933. Thomas Mann odlazi u emigraciju 1934. Leni Riefenstahl režirala

dokumentarni film Trijumf volje

1934.

1935.

FILOZOFSKO-RELIGIJSKO-KULTURNO PODRUČJE

Plakat Adolfa Hitlera s tekstom: Jedan narod, jedno carstvo, jedan vođa

umjetnost pripada prošlosti, ali je zato maksimalno koristio mogućnosti fotografije i masovne reprodukcije putem postera, razglednica, poštanskih marki i slično. Okružio se sposobnim suradnicima koji su veoma učinkovito provodili njegove zamisli. Prije svega se to odnosi na ministra prosvjete i propagande Josepha Goebbelsa koji je nadzirao čitav kulturnoumjetnički život. Arhitekt Alber Speer bio je zadužen za vizualna i arhitektonska rješenja visoke važnosti, a redateljica Leni Riefenstahl režirala je impresivne dokumentarne filmove Trijumf volje i Olimpija. Po uzoru na Mussolinija i Hitlera i španjolski diktator Francisco Franco izgrađivao je vlastiti kult ličnosti, a od sredine 1940-ih, nakon što je opet proglasio Španjolsku monarhijom, a sebe doživotnim regentom, službeno se prikazivao kraljem, čak oživljujući ideju o božanskom pravu monarha jer je, uz službene naslove poglavara države i generalisima španjolskih oružanih snaga, za sebe koristio i naslov milošću Božjom vođa Španjolske. Školarci su nekoliko desetljeća bili u školi poučavani da je sama Božja providnost poslala Franca kako bi Španjolsku spasio od kaosa, ateizma i siro359 maštva. Za trajanja NDH određeni su aspekti kulta ličnosti bili prisutni u liku ustaškog poglavnika Ante Pavelića, ali ustaški režim nije uspio okupiti važnije umjetnike,

Kadar iz dokumentarnog filma Trijumf volje (1934.) redateljice Leni Riefenstahl, uz Pobjedu vjere (1933.) i Dan slobode! (1935.) dio trilogije koja tematizira nacističke kongrese održavane u Nürnbergu 1936.

1937.

1938.

1939.

1938. George Orwell objavio autobiografske zapise Kataloniji u čast

1940.

1941.

1942.

1940. Arthur Koestler objavio roman Pomračenje u podne 1940. Ernest Hemingway objavio roman Kome zvono zvoni

1943.

1944.

1943. Ivan Goran

Kovačić napisao poemu Jama

1945.

1946. Vladimir Nazor objavio zbirku poezije Legende o drugu Titu

1946.

1947.

1948. Antun Augustinčić izradio skulpturu Josipa Broza Tita u Kumrovcu

1948.

194

5. poglavlje

360 Portret španjolskog diktarora Francisca Franca, El Caudilla (vođe), koji je 1941. načinio znameniti španjolski slikar Ignacio Zuloaga y Zabaleta. Portret, koji slavi pobjedničkog diktatora odjevena u plavu košulju Falange i napola omotana španjolskom zastavom, nalazi se u zdanju Pazo de Meirás koje su Franco i njegova supruga Carmen Polo koristili kao ljetnikovac. Slika je služila osnaživanju Francova imidža u vrijeme kad njegov režim još nije bio sasvim učvršćen

Antun Augustinčić, Spomenik Maršalu Titu, 1948. (Kumrovec). Augustinčić je Tita portretirao još tijekom rata, a poslije je bio jedan od njegovih omiljenih kipara, iako je ranije radio skulpture jugoslavenskog kralja Aleksandra Karađorđevića i ustaškog poglavnika Ante Pavelića. Ovaj je Augustinčićev model poslije odliven u nizu gradova socijalističke Jugoslavije

s izuzetkom književnika Mile Budaka, prvog ministra bogoštavlja i nastave. Po uzoru na nacistički režim, propaganda je sustavno primjenjivana na području filma. S druge strane, kult ličnosti Josipa Broza Tita obrise je dobio tijekom rata, a u poslijeratnoj Jugoslaviji Tito je postao utjelovljenje naroodnooslobodilačke borbe i nedodirljivi uzor. Treba reći da su, uz tipične propagandističke radove široke produkcije kojima su rukovodili partijski kadrovi, mnogi umjetnici idealistički slavili Tita sve do kraja života, ignorirajući zločine njegova režima. Inačice kulta ličnost prisutne su i u Aziji. U Narodnoj Josip Broz Tito u bijeloj maršalskoj odori. Republici Kini kult ličnosti uspostavio je Mao Ce- Što misliš o javnom pojavljivanju državnih poglavara u tung. Isprva se oslanjajući na sovjetsko vodstvo, u cje- vojnim odorama? Kakvu to poruku šalje? 1951.

1952.

1953.

1954.

1955.

1956.

1957.

1958.

1959.

1960.

1961.

1962. Aleksandar I. Solženjicin objavio

1962.

Jedan dan u životu Ivana Denisoviča 1963. Bob Dylan objavio album The Times They Are a-Changin'

1963.

1964.

FILOZOFSKO-RELIGIJSKO-KULTURNO PODRUČJE

IZVORI

Unatoč katastrofalnim rješenjima u kineskoj unutarnjoj politici (primjerice „velik skok naprijed“) Mao Ce-tung je u kasnim 1960-ima stekao intelektualne sljedbenike i na zapadu. Njegova osobna doktrina (maoizam), izložena u djelu Misli predsjednika Maoa (kolokvijalno nazivana „mala crvena knjižica“), utjecala je na stavove radikalne studentske skupine u prosvjedima 1968. godine, odnosno na tadašnju „novu ljevicu“. Maov globalno prepoznatljiv imidž privukao je i američkog pop-art umjetnika Andyja Warhola koji je bio posebno usredotočen na slavne osobe, a Mao je američkoj javnosti bio itekako poznat nakon Nixonova posjeta Kini 1972. godine. Preuzevši Maov portret iz „male crvene knjižice“, Warhol je proizveo niz portreta u različitim inačicama, pa je tako komunistički diktator postao dijelom moderne pop-kulture kapitalističkog zapada.

lokupnoj je umjetnosti forsiran socijalistički realizam. Raskidom sa SSSR-om kineski komunisti su promijenili smjer. Za tzv. kulturne revolucije (1966. – 1976.) uznastojalo se u potpunosti uništiti starije oblike umjetničkog izražavanja, a nova je kineska umjetnost masovno reproducirana na različite načine i korištena prvenstveno u političke svrhe, što je Mao izrijekom naveo kao temeljnu funkciju umjetnosti. Broj kipova, poprsja, portreta i drugih prikaza njegova lika daleko je nadmašio broj stanovnika u Kini, što dovoljno govori o razmjerima propagande. Sjevernokorejski vođa Kim Il Sung na vlast je došao sa samo trideset i tri godine, no ubrzo su oko njega stvorili kult Velikog vođe, u čemu su ključnu ulogu isprva imali korejski književnici u popularnim djelima koja su tematizirala njegov revolucionarni put. U sklopu službene ideologije (Juche), koja promovira samodostatnost korejskog naroda, umjetnost je dobila prvenstveno didaktičku ulogu. Veličanje vladara jedan je od temelja svih umjetničkih grana, a sâm Kim Il Sung slavljen je kao izvrstan književnik. Današnji sjevernokorejski vođa, njegov unuk Kim Jong Un, nastavlja 361 tradiciju kulta ličnosti u Sjevernoj Koreji. Ponovi Koji su umjetnici inspirirali javni nastup i ideologiju Benita Mussolinija? Kakvu je umjetnost zagovarao Josif Visarionovič Staljin? Koji umjetnici su bili bliski Adolfu Hitleru? Što je specifično u odnosu umjetnika prema kultu ličnosti Josipa Broza Tita? Kakav je bio odnos dijela zapadnjačkih umjetnika i intelektualaca prema Mao Ce-tungu?

Umjetnost otpora Brojni su umjetnici tijekom 20. stoljeća ustali protiv totalitarizma i ratnih stradavanja, ali i reagirali na ograničenja osobnih, građanskih i umjetničkih sloboda. Osim aktivnim javnim angažmanom ili kritičkim prikazom problema u svojim djelima, ponekad su ulazili u izravni otpor po cijenu vlastita života. Umjetničkim su radovima svjedočili o počinjenim nepravdama, upozoravali međunarodnu zajednicu i poticali širu javnost na promišljanje vlastitih stavova. 1965.

1966.

1967.

1968.

Andy Warhol, Mao, 1973.

1966. U Narodnoj Republici Kini pokrenuta tzv. kulturna revolucija

1969.

1970.

1971.

1972. Andy Warhol počinje izrađivati portrete Mao Ce-tunga 1972. Vlado Gotovac uhićen i osuđen na četiri godine zatvora

1972.

1973.

1974. Aleksandar I. Solženjicin prognan iz SSSR-a

1974.

1975.

1976.

1977.

1975. Milan Kundera napušta Čehoslovačku 1978. Boris Papandopulo skladao glazbu za Nazorove Legende o drugu Titu

1978.

5. poglavlje

362

John Heartfield, Adolf, nadčovjek: guta zlato i izgovara smeće, 1932. Njemački slikar i grafičar anglizirao je svoje ime (Helmut Herzfeld) tijekom Prvoga svjetskog rata prosvjedujući protiv protuengleskog osjećanja njemačkih nacionalista. Pripadnik berlinskog dadaističkog pokreta, Heartfild je kritizirao Hitlera na stranicama komunističkog lista AIZ. Izbjegavši atentat SS odreda, prebjegao je u Čehoslovačku. Promotri sliku i razmisli o njezinom naslovu. Na koji je način Hitlerova ideja „njemačkog nadčovjeka“ ovdje podvrgnuta satiri?

Pablo Picasso, Guernica, 1937. (Museo Reina Sofia, Madrid). Isprva izloženo u Parizu, platno nije izazvalo veći interes, no poslije su ga likovni stručnjaci prepoznali kao jedno od najvažnijih proturatnih djela stoljeća. Picasso nije dopuštao da Guernica bude trajno izložena u Španjolskoj sve dok se ne obnovi republika. Kompromis je pronađen nakon njegove i Francove smrti. Nakon što je u međuvremenu Španjolska postala ustavna monarhija, platno je 1981. stiglo u Madrid

FILOZOFSKO-RELIGIJSKO-KULTURNO PODRUČJE

Ivan Goran Kovačić, hrvatski književnik (1913. – 1943.)

Niz sovjetskih književnika nije podržao revoluciju iz 1917. godine, a tijekom godina sovjetski se režim s njima obračunavao prisilnom emigracijom, zatvaranjem u logore i ubojstvima. Pjesnikinje Marina Cvetajeva i Ana Ahmatova u partijskim progonima izgubile su bliske članove obitelji, a njihov rad je zabranjivan, zbog čega su desetljeća provele u izoliranosti i siromaštvu. Pjesnik Nikolaj Gumiljov, bivši suprug Ahmatove i otvoreni protivnik komunizma, strijeljan je 1921. zbog proturežimske djelatnosti. U staljinističkim progonima i čistkama živote su izgubili i brojni drugi umjetnici. Snažnu kritiku staljinizma u romanu Pomračenje u podne (1940.) ispisao je nekadašnji komunist, Arthur Koestler, književnik židovskog podrijetla koji je ranije bio angažiran na strani Kominterne u Španjolskom građanskom ratu, gdje je djelovao i kao ratni izvjestitelj. O događajima u Španjolskom građanskom ratu nastala su brojna velika djela. O borbi na republikanskoj strani, pri čemu je svjedočio i razračunima među komunističkim frakcijama, u autobiografskoj je prozi Kataloniji u čast (1938.) pisao engleski književnik George Orwell. Posebno je utjecajno djelo postala njegova alegorijska satira staljinizma, kratki roman Životinjska farma (1945.). Antifašističku borbu špa-

Aleksandar Isajevič Solženjicin (1918. – 2008.) Solženjicin je samo jedan u nizu ruskih pisaca koji su imali velikih problema sa sovjetskim vlastima. Uz pomoć interneta i literature informiraj se o slučajevima Borisa Pasternaka i Mihaila Bulgakova.

njolskih partizana prikazao je američki pisac i tadaš- 363 nji ratni izvjestitelj Ernest Hemingway u vrhunskom romanu Kome zvono zvoni (1940.). Posljedice bombardiranja baskijskog grada Guernice 1937. na istoimenoj slici umjetnički je prikazao španjolski slikar Pablo Picasso, tada stanovnik Pariza. Picassovo platno golemih dimenzija (3,49 x 7,77 m) poslano je na međunarodnu turneju s ciljem upozoravanja na događaje u Španjolskoj, ali i prikupljanja sredstava za republikansku stranu u ratu. Njemački umjetnici poput Bertolda Brechta, Thomasa Manna i Johna Heartfielda iz emigracije su aktivno djelovali protiv nacističkog režima. Brojni hrvatski umjetnici pristupili su antifašističkoj borbi, odnosno partizanskim odredima, a neki među njima ostavili su i djela koja tematiziraju ratne događaje. Pridruživši se partizanima, književnici Ivan Goran Kovačić i Vladimir Nazor tijekom rata objavljivali su poeziju (zajedno su tiskali i zbirku Hrvatske pjesme partizanke, 1943.), a vrhunac njihova ratnog stvaralaštva bila je Kovačićeva poema Jama, nastala iste godine, netom prije nego su autora ubili četnici. Sljedeće godine u Topuskom poema je objavljena u lirsko-grafičkoj mapi za koju su litografije izradili likovni umjetnici Edo Murtić i Zlatko Prica, tako-

5. poglavlje

Joan Baez i Bob Dylan. Fotografija je zabilježena u kolovozu 1963. tijekom Marša na Washington, masovnog prosvjednog skupa za prava Afroamerikanaca. Tada je Martin Luther King Jr. održao svoj slavni govor Snivam

364 đer pripadnici partizanskog pokreta. S druge strane, književnici poput Vlade Gotovca, Petra Šegedina i Zlatka Tomičića, kao i mnogi drugi u emigraciji, kritički su nastupali protiv određenih aspekata jugoslavenskog socijalističkog režima, osobito za Hrvatskog proljeća. Staljinovom smrću sovjetski umjetnici nisu prestali s kritikom režima niti je režim prestao s progonom neistomišljenika. Središnju je ulogu u razotkrivanju

tamnih strana sovjetske politike u drugoj polovici 20. stoljeća imao pisac Aleksandar I. Solženjicin, od 1945. do 1953. zatočenik logora zbog neizravne kritike Staljina u pismu prijatelju. Za Hruščovljeve vladavine bio je rehabilitiran i dobio je podršku za izdavanje romana Jedan dan u životu Ivana Denisoviča (1962.), prikaza staljinističkog logorskog sustava, no njegovi su kasniji romani iz 1960-ih protumačeni kao protusovjetski, što ponovno ugrožava njegov položaj

IZVORI

George Orwell je o svojem sudjelovanju u Španjolskom građanskom ratu zapisao: Vjerujem da sam uspio izraziti samo mali dio značenja koje su ti mjeseci u Španjolskoj imali za me. Zabilježio sam neke vanjske događaje, ali ne mogu zabilježiti osjećaj koji su oni u meni ostavili. Sve je to povezano s prizorima, mirisima i zvukovima koji se ne mogu pismeno prenijeti: miris rovova, planinske zore koje se protežu do nezamislivih daljina, ledeno pucketanje metaka, rikanje i blještanje bombi; jasna hladna svjetlost barcelonskih jutra i toptanje čizama u dvorištu kasarne, tamo u prosincu kad su ljudi još vjerovali u revoluciju; i redovi za hranu i crvene i crne zastave i lica španjolskih milicionara; iznad svega lica milicionara – ljudi koje sam poznavao na liniji i koji su sad raspršeni Gospod zna gdje sve, neki ubijeni u borbi, neki osakaćeni, neki u zatvoru – većina od njih, nadam se, još zdrava i čitava. Želim im svima sreću; nadam se da će dobiti svoj rat i istjerati sve strance iz Španjolske, Nijemce, Ruse i Talijane podjednako. (George Orwell, Kataloniji u čast, 1938., navedeno prema: https://anarhisticka-biblioteka.net/library/george-orwell-kataloniji-u-cast). Na temelju priloženog teksta pokušaj zaključiti što je to specifično u umjetničkom doživljaju nekog događaja i zašto su takva svjedočanstva važna.

FILOZOFSKO-RELIGIJSKO-KULTURNO PODRUČJE u zemlji. U međuvremenu dobivši i Nobelovu nagradu za književnost, Solženjicin je 1973. u Parizu objavio prvi dio Arhipelaga Gulag, obimnog svjedočenja o povijesti sovjetskih logora. Sljedeće je godine istjeran iz zemlje. Treba istaknuti i pojavu umjetnosti otpora u kapitalističkim zemljama, na primjer brojne umjetnike u SAD-u tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća koji su istupali nadovezujući se na ciljeve Pokreta za građanska prava i prosvjeda protiv Vijetnamskog rata. Pored pisaca poput Allena Ginsberga i Jamesa Baldwina, ističu se kantautori inspirirani folklornom tradicijom, Joan Diaz i posebice Bob Dylan, čije su pjesme postale „neslužbene himne“ protestnih skupina u nadolazećem razdoblju. Ponovi Kakav je bio položaj ruskih umjetnika koji nisu podržali boljševičku revoluciju? Navedi barem tri književna djela u kojima se kritizira totalitarne ideologije. Objasni što je prikazano na Picassovoj slici Guernica i zašto je važna? Navedi nekoliko hrvatskih umjetnika koji su sudjelovali u antifašističkoj borbi? Koji književnici sudjeluju u hrvatskom proljeću? Oko čega prosvjeduju američki umjetnici tijekom 1960-ih i 1970-ih? Istraži uz pomoć interneta odabrane daljnje primjere kulta ličnosti sve do današnjice te osvijetli njihova obilježja.

Istraži povijesne izvore U knjižnici posudi knjigu Ernesta Hemingwaya Kome zvono zvoni te pokušaj prepoznati elemente kulta ličnosti španjolskog diktatora Franca u jeku Španjolskoga građanskog rata, elemente kulture i umjetnosti otpora te daj vlastito mišljenje kako je i koliko umjetnost dovoljno snažno oruđe u prikazu ove problematike. Istraži ličnost i biografiju Leni Riefenstahl u kontekstu vremena njezinog stvaralaštva te pokušaj objasniti odnos umjetnice i žene naspram politike kojoj je služila. Možeš li koristeći internet i dostupne izvore u knjižici pronaći njezin umjetnički i politički antipod? O istraženom raspravi s ostalim učenicima i nastavnikom/com.

Prepoznaj promjene Koristeći internet, istraži pojavu pop-kulture i način na koji se popularna umjetnost nosila s pojavom političkih diktatura i nasilnih režima u 20. stoljeću.

Sagledaj prošlost Na YouTubeu poslušaj pjesmu Boba Dylana „The Times They Are a-Changin“ (1964.) i Green Daya „American Idiot“ (2004.). Analiziraj tekstove obje pjesme te zaključi ima li glazba ikakvog utjecaja na politiku i društveno mnijenje. Možeš li se prisjetiti nekih drugih primjera iz svjetske glazbe i nekoliko hrvatskih primjera?

Usporedi i zaključi Smjesti u prostor i vrijeme Koristeći digitalni alat po izboru kreiraj interaktivnu povijesnu kartu u kojoj ćeš dodavanjem različitih multimedijskih sadržaja navesti najistakutije primjere zemalja koje su prepoznatljive po umjetnosti kulta ličnosti. Uz takvu kartu priloži i crtu vremena u kojoj će biti vidljiv tijek takve umjetnosti.

Uz pomoć interneta i dodatne literature napravi usporednu tablicu sa sličnostima i različitostima s jedne strane umjetnosti kulta ličnosti naspram umjetnosti otpora. U tablici navedi najistaknutije svjetske primjere te one iz Hrvatske. Tablicu potkrijepi slikovnim prikazima koje ćeš pronaći na internetu. Slobodno koristi što više multimedijalnih materijala. Rezultate prikaži na satu te raspravi o njima s ostalim učenicima i nastavnikom/com.

365

5. poglavlje

3. KATOLIČKA MODERNIZACIJA I EKUMENIZACIJA Tendencije u Katoličkoj Crkvi u prvoj polovici 20. stoljeća Položaj Katoličke Crkve u 19. stoljeću oslabio je valom sekularizacije društava, jačanjem antiklerikalnog raspoloženja i nizom modernih ideja koje su protuslovile crkvenom nauku. Papa Pio X. (1903. – 1914.) osudio je modernizam u cijelosti, a kleru je nametnuta tzv. antimodernistička prisega. Želeći osnažiti utjecaj na društvo poticao je katolički pokret, odnosno djelovanje laičkih udruga pri duhovnom i intelektualnom obrazovanju pučanstva u duhu katoličkog nauka 366 i kršćanskih vrijednosti. Posebna je pozornost posvećena katoličkoj mladeži. Krčki biskup Antun Mahnić predvodio je Hrvatski katolički pokret, najsnažnije usredotočen oko kluba Domagoj koji je isprva okupljao katoličku akademsku mladež. Prvo desetljeće 20. stoljeća označilo je i čvršće političko organiziranje hrvatskog katoličanstva. Sljedeći papa, Benedikt XV. (1914. – 1922.), nije ustrajao na tako čvrstim stavovima prema modernizmu, a Crkva je u u poslijeratnom razdoblju bila fokusirana na probleme koji su nastali povlačenjem europskih dinastija (Hohenzollerna, Habsburgovaca i Romanova) te uspostavom novih režima. Papa Pio XI. (1922. –1939.) uređivao je odnose s nizom zemalja, a njegov mandat obilježile su i enciklike protiv komunizma, fašizma i nacizma. Zabrinut zbog daljnje sekularizacije društva i širenja komunizma, već u prvoj godini pontifikata potaknuo je organizaciju Katoličke akcije koja se naslanjala na djelovanje katoličkog pokreta. Ograničene reforme u pristupu bogoslužju i proučavanju Biblije donio je Pio XII. (1939. – 1958.). U njegovu načelno konzervativnom papinstvu posebno je zanimljiva enciklika Humani generis (1950.). Iako 1906.

1908.

1910.

1912.

1907. Papa Pio X. osuđuje modernizam u enciklici Pascendi 1906. Osnovan akademski klub Domagoj

1914.

1916.

Papa Pio XI. na otvaranju Radio Vatikana, 1931.

je u njoj otvoreno istupio protiv nedavnih teoloških strujanja, važna je stavka u kojoj tvrdi da istraživanje teorije evolucije nije u sukobu s katoličkim naukom dokle god znanost ne osporava postojanje duše i čin božanskog stvaranja čovjeka. Po njemu, o teoriji evolucije trebaju se nastaviti dijalozi između znanstvenika i teologa, iako zadnja riječ ipak pripada Crkvi. Ponovi Kakav je stav prema modernizmu imao Pio X.? Tko je bio Antun Mahnić? Što u odnosu prema znanosti donosi enciklikla Humani generis?

Značenje Drugoga vatinskog koncila Za trajanja Drugoga vatikanskog koncila (1962. – 1965.) donesene su daleko najvažnije odluke u Katoličkoj Crkvi u 20. stoljeću, a njegovo značenje usporedivo je s još tek nekoliko koncila u čitavoj cr-

1918.

1920.

1922. Papa Pio XI. pokrenuo Katoličku akciju

1922.

1924.

1926.

1928.

1930. Za zasluge u promicanju

kršćanskog jedinstva Nathan Söderblom dobio Nobela za mir

1930.

1932.

FILOZOFSKO-RELIGIJSKO-KULTURNO PODRUČJE

Portret pape Ivana XXIII. kao „čovjeka godine“ na naslovnici časopisa Time, 1963. Saznaj zašto je papa Ivan XXIII. zaslužio naslov čovjeka godine časopisa Time.

kvenoj povijesti. Osjetivši potrebu da „provjetri Crkvu“, sazvao ga je Ivan XXIII. (1958. – 1963.) koji je preminuo nakon prvog zasjedanja Koncila, a njegov nasljednik Pavao VI. (1963. – 1978.) prihvatio je reformni duh koncila. Svjesni da se svijet drastično promijenio od vremena Prvoga vatikanskog koncila (1868. – 1870.), ova su dvojica papa otvorili brojna važna pitanja od kojih je moguće navesti samo neka. Između ostaloga, progovoreno je o ekonomskim nejednakostima među zemljama, nedostacima kapitalističkog sustava i potrebi za mirnim rješavanjem međunarodnih sukoba. Donesene su važne izmjene bogoslužnog obreda: otvoren je put služenju mise na narodnim jezicima (sve dotad služena je na latinskom), a odlučeno je da oltar više ne bude smješten do zida, odnosno da svećenici ne budu vjernicima okrenuti leđima. Govorilo se o papinskoj prisutnosti u javnosti i načinima komunikacije putem medija, a važan korak učinjen je kad je Pavao VI. 1964. otputovao u Izrael, prekinuvši razdoblje od 150 godina u kojem Papa nije napuštao Italiju. Sljedećih godina putovao je diljem svijeta. Na koncilu su donesene odluke u smjeru potvrđivanja slobode vjeroispovije- 367 sti na temelju dostojanstva i savjesti ljudske osobe, a napravljena je i jasna razlika između Crkve i države prema pitanjima vjere.

Kardinal Franjo Šeper i papa Pavao VI. Istraži karijeru kardinala Franje Šepera, posebno u vezi s njegovom ulogom u odnosima sa socijalističkom Jugoslavijom. 1934.

1936.

1938.

1940.

1942.

1944.

1946.

1948. Osnutak Ekumenskog vijeća crkava u Amsterdamu

1948.

1950.

1952.

1954.

1950. Papa Pio XII. objavio encikliku Humani generis

1956.

1958.

5. poglavlje Na njemu je sudjelovao i Stepinčev nasljednik, zagrebački nadbiskup Franjo Šeper kojega je papa 1965. promaknuo u kardinala. Koncil je otvorio put obnovi crkvenog tiska i, konačno, potpisivanju Protokola između Svete Stolice i vlade SFRJ (1966.), čime su uređeni odnosi između Crkve i države. Drugi vatikanski koncil tako je označio prekretnicu u politikama Katoličke Crkve, no treba naglasiti da je i Pavao VI. po brojnim pitanjima bio izrazito konzervativan, na primjer u enciklici Humanae vitae (1968.) izjasnio se protiv bilo kakve upotrebe umjetnih kontracepcijskih sredstava, označivši ljudsku prokreaciju kao najvažniji zadatak braka između muškarca i žene.

konzervativne stavove svojih prethodnika. Rođen u Poljskoj kao Karol Wojtyla, bio je prvi Papa netalijanskog podrijetla nakon više od 450 godina. Razvio je snažnu diplomatsku aktivnost, a od svojih je prethodnika znatno više putovao i koristio medije u obraćanju vjernicima, osobito mladima. Istaknuo se kao velik borac protiv komunizma, istovremeno zadržavši kritičan stav prema kapitalizmu i nedovoljnom zalaganju za iskorjenjivanje siromaštva i gladi u nerazvijenim zemljama. Istaknuo se i kao prvi Papa koji je uništavanje okoliša označio kao ozbiljan čovjekov grijeh. No u pitanjima vjere bio je poprilično autoritativan, između ostaloga, oštro se suprotstavio širenju teologije oslobođenja. Ponovi Benedikt XVI. (2005. – 2013.) slijedio je liniju zacrtanu papinstvom svojega prethodnika. Novi val znatIstraži koje su razlike i sličnosti između nijega propitivanja pojedinih stavova unutar Crkve dvojice papa povezanih s Drugim vatikanskim počeo je pontifikatom Franje, rođenog u Argentini, koncilom. U čemu leži važnost tog koncila? Usporedi inače prvog Pape s područja neke od Amerikâ. Od saDrugi vatikanski koncil s Prvim vatikanskim koncilom. Doznaj što je sve omogućilo uređivanje odnosa između mog početka bilo je jasno da novi Papa ima specifičan pristup služenju. Godine 2013. u sklopu ceremoniKatoličke Crkve i SFRJ. jalnog pranja nogu na Veliki četvrtak (čime se pod368 sjećalo na Kristovo pranje nogu dvanaestorici apostola) oprao je i poljubio stopala desetorice mladića i dviju djevojaka u rimskome maloljetničkom zatvoru. Žene ranije nisu smjele sudjelovati u ovoj ceremoniji. U svojim nastupima često kritizira konzumerizam i nepravednost kapitalističkog sustava, a prvu svoju Papa Ivan Pavao II. (1978. – 2005.) nastavio je s samostalnu encikliku (Laudato si) uvelike je posvetio „otvaranjem Crkve“ vjernicima i prihvaćanjem razvo- pitanjima čovjekova odnosa prema okolišu, što svjeja društva i znanosti. Međutim, zadržao je i brojne doči o njegovu velikom interesu za ključna globalna

Katolička Crkva od Ivana Pavla II. do Franje

Papa Ivan Pavao II. na zagrebačkom hipodromu, 1994. 1962.

1962. Počeo

Drugi vatikanski koncil

1964.

1964. Papa

Pavao VI. u hodočašću u Izrael

1966.

1968.

1970.

1972.

1966.

Protokol između Vatikana i SFRJ

1968. Papa Pavao VI. u enciklici

Humanae vitae osuđuje umjetna kontracepijska sredstva

1974.

1976.

1971. Gustavo Gutiérrez Merino objavio djelo Teologija oslobođenja: perspektive

1978.

1980.

1979. Papa Ivan Pavao II. u posjetu Turskoj

1982.

1984.

1986.

1988.

FILOZOFSKO-RELIGIJSKO-KULTURNO PODRUČJE

ZANIMLJIVOST

Teologija oslobođenja latinoamerički je teološki smjer koji je najjasnije formulirao peruanski teolog Gustavo Gutiérrez Merino u studiji Teologija oslobođenja: perspektive (1971.). Zagovornici teologije oslobođenja smatrali su da se Crkva treba aktivnije uključiti u suzbijanju društvene, političke i ekonomske represije prisutne u nizu nerazvijenih zemalja. Uz biblijska učenja vezana uz posebnu brigu za siromašne, važan utjecaj na ovaj smjer imao je marksizam. Organizirane su lokalne zajednice u kojima se uz proučavanje Biblije radilo na poboljšanju materijalnog položaja okupljenih kršćana. Teologija oslobođenja postala je u 1970-ima utjecajna u Latinskoj Americi, a poslije se proširila u nizu zemalja Trećeg svijeta. Dakako, službena Crkva nije mogla prihvatiti njihovo približavanje lijevom političkom spektru, iako je papa Franjo u posljednje vrijeme popravio odnos Crkve i predstavnika teologije oslobođenja.

pitanja. Godine 2018. načinio je izmjene u katoličkom katekizmu po kojima se osuđuje smrtna kazna. Papa Franjo izrazito je prisutan u javnosti i redovito je na popisima najutjecajnijih osoba na svijetu, a o njegovom interesu da dopre do što većeg broja ljudi svjedoče i njegovi službeni profili na više društvenih mreža. Ponovi Koji Papa je obilježio kraj 20. stoljeća? Navedi neke značajke njegova pontifikata. Gdje se pojavljuje pokret teologije oslobođenja i za što se zalaže? Što možeš reći o dosadašnjem pontifikatu pape Franje?

Ekumenizam u 20. i 21. stoljeću Nakon nekoliko stotina godina izrazito hladnog odnosa između različitih kršćanskih crkava, početkom 20. stoljeća učinjeni su prvi veći koraci prema međusobnom razumijevanju i približavanju. Inicijativa je ponajprije došla iz redova protestantskih teologa, a njihov primjer ubrzo su prihvatili i pripadnici Pravoslavne Crkve i pojedinih manjih kršćanskih vjerois1990.

1992.

1994.

1996.

1998.

2000.

2001. susert pape Ivana Pavla II. i poglavara Grčke Pravoslavne Crkve

2002.

Gustavo Gutiérrez Merino 2014. godine. U svojoj središnjoj studiji razvio je misao kako spasenje nije nešto nadzemaljsko, nego se odnosi na konkretan životni svijet u kojem se mora dogoditi oslobođenje čovjeka od tlačenja, siromaštva i nepravde

povijesti. Nesklonost ranoj fazi ekumenskog pokreta Katolička je Crkva pokazala nesudjelovanjem na konferenciji u Stockholmu (1925.), na kojoj se raspravljalo o mogućnostima suradnje. Jedan od vođa eku- 369 menog pokreta, švedski protestantski teolog Nathan Söderblom, primio je 1930. godine Nobelovu nagradu za mir za svoj rad na promicanju kršćanskog jedinstva. Pojedini su katolički redovi počeli djelovati u tom smjeru, no službeno Katolička Crkva nije stupila ni u Ekumensko vijeće crkava osnovano 1948. u Amsterdamu, iako su njihovi delegati prisustvovali susretima. Međutim, tijekom Drugoga vatikanskog koncila Katolička Crkva nije samo poduzela važne korake prema ekumenizmu, nego i prema boljoj suradnji s nekršćanskim religijama svijeta. Ivan XXIII. i Pavao VI. priznali su i da Katolička Crkva dijeli odgovornost za crkveni raskol, čime je napušteno prethodno stajalište da jedino ona predstavlja pravo kršćansko vjerovanje. Postignuti su dogovori u pojedinim pitanjima vjere, a svi nadolazeći pape nastavili su promicati politike ekumenizma. Ivan Pavao II. pozivao je u Rim ostale vjerske vođe na zajedničku molitvu za svjetski mir, što nije najbolje odjeknulo među konzervativnijim klerom. Povukao je niz poteza kojima se nastojao ispričati za crkvene grijehe iz prošlosti, osobito vezano uz antisemitizam. I on i njegov na2004.

2006.

2008.

2010.

2012.

2014.

2016. susret pape Franje u Havani s patrijarhom moskovs-

kim Bartolomejom I.

2016.

5. poglavlje

Papa Franjo i papa emeritus Benedikt XVI., 2013. Pogledaj filma Dvojica papa (2019) koji tematizira odnos Franje i Benedikta XVI. te napiši sastavak o svojim dojmovima.

370

Papa Franjo i patrijarh moskovski Kiril I. u Havani, 2016.

sljednik Benedikt XVI. posjećivali su carigradskog patrijarha, a patrijarh Bartolomej I. učinio je važan korak pojavivši se na ustoličenju pape Franje, nakon što njegovi prethodnici nisu prisustvovali papinskoj inauguraciji još od tzv. velikog crkvenog raskola 1054. godine. Među brojnim ekumenskim istupima

pape Franje treba posebno istaknuti još i susret s patrijarhom moskovskim Kirilom I., održan u Havani 2016. godine, što je također bio presedan u crkvenoj povijesti. Katolička Crkva u Hrvatskoj načelno je prihvatila ekumenističko usmjerenje još tijekom 1960-ih, no

FILOZOFSKO-RELIGIJSKO-KULTURNO PODRUČJE

IZVORI

Dio teksta iz zajedničke izjave pape Franje i carigradskog patrijarha Bartolomeja I. prilikom Papinog putovanja u Tursku 2014. godine: Teški izazovi s kojima se svijet u sadašnjem trenutku suočava zahtijevaju solidarnost svih ljudi dobre volje. Stoga priznajemo važnost promoviranja konstruktivnog dijaloga s islamom, utemeljenoga na međusobnom poštovanju i prijateljstvu. Nadahnuti zajedničkim vrjednotama i osnaženi najiskrenijim bratskim osjećajima, muslimani i kršćani pozvani su zajedno raditi za pravdu, mir i poštovanje dostojanstva i prava svakog čovjeka, osobito na područjima gdje su nekoć stoljećima zajedno živjeli u mirnom suživotu, a sada, pak, zajedno tragično pate pred strahotama rata. Štoviše, kao kršćanski vođe pozivamo sve vjerske poglavare na poticanje i jačanje međuvjerskog dijaloga te na ulaganje svakog napora za izgradnju kulture mira i solidarnosti među ljudima i narodima. (Ekumenski blagoslov i zajednička izjava Svetog Oca Franje i Ekumenskog patrijarha Bartolomeja I., u: Ivan Macut, Ekumenizam pape Franje, Zagreb 2015., 237).

Na temelju zajedničke izjave crkvenih poglavara utvrdi glavna obilježja ekumenizma. Razmisli u čemu leži važnost ovakvih postupaka i inicijativa u današnje doba.

političke okolnosti u socijalističkoj Jugoslaviji nisu ostavljale previše prostora za snažnije djelovanje po tom pitanju, osobito u odnosu prema Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi. Novu razinu problema donijele su devedesete godine 20. stoljeća i oružani sukobi na prostoru bivše države. Tijekom posjeta Hrvatskoj 1994. godine, Ivan Pavao II. ukazao je na važnost vjerske tolerancije i djelovanja u smjeru zajedništva. Sveta Stolica i u 21. stoljeću zadržava važnu ulogu u poticanju ekumenizma u zemljama bivše Jugoslavije. Ponovi Koja je kršćanska crkva inicirala ekumenski pokret 20. stoljeća? Zašto je Drugi vatikanski koncil važan za ekumenizam? Kakav je odnos kasnijih papa prema ekumenizmu? Što je usporilo razvoj ekumenizma u Hrvatskoj? Razmisli o ulozi Katoličke Crkve u suvremenom hrvatskom društvu u vezi s temeljnim odrednicama katoličke modernizacije i ekumenizacije te o tome raspravi s nastavnikom/icom i suučenicima.

Smjesti u prostor i vrijeme U bilježnicu obrnutom kronologijom ispiši imena i godine pontifikata papa. Uz pape navedi nekoliko ključnih riječi koje će ti pomoći objasniti njihovo djelovanje.

Istraži povijesne izvore Istraži posjete papa Hrvatskoj. Rezultate istraživanja objavi u obliku tablice u kojoj ćeš upisivati: godinu posjeta, ime Pape, mjesta/gradove posjeta te posljedice posjeta. Kojeg Papu često nazivaju i papa putnik? Koristeći literaturu i internet, istraži putovanja i skiciraj kartu svijeta na kojoj ćeš označiti države koje je posjetio.

Objasni uzroke i posljedice Izradi info-grafikon pomoću kojeg ćeš objasniti uzroke i posljedice Drugoga vatikanskog koncila.

Prepoznaj promjene Izdvoji, opiši i objasni nekoliko događaja koji govore o razvoju ekumenizmu u Hrvatskoj. Razloge izdvajanja i događaje raspravi na nastavi.

Sagledaj prošlost Izdvoji Papu čiji je pontifikat prema tvojem mišljenju najviše obilježio svakodnevni život ljudi. Obrazloži razloge svoga izbora i napiši kratki sastavak u kojemu ćeš kroz Papin životopis obrazložiti razloge svojega izbora.

Usporedi i zaključi Radeći u paru, usporedi sličnosti i razlike u djelovanju Katoličke Crkve u prvoj polovici 20. stoljeća i u drugoj polovici 20. stoljeća. Sličnosti i razlike prezentiraj pomoću Vennovog dijagrama.

371

5. poglavlje

4. POVIJEST I KULTURA SJEĆANJA U 20. I 21. STOLJEĆU. ULOGA INSTITUCIJA U ČUVANJU KULTURNE BAŠTINE Objašnjenje i važnost kulture sjećanja

Ponovi

U osnovnim crtama, kultura sjećanja označava odnos određene zajednice prema događajima iz prošlosti, posredovan materijalnim i nematerijalnim simbolima i ritualima. Važno je istaknuti da se pritom uvijek obavlja određen proces odabira, na neki način, društva biraju što će pamtiti. Politički su režimi tijekom 20. stoljeća službenim kulturama sjećanja stva372 rali poželjnu, a ponekad i jedinu dopuštenu, interpretaciju događaja. Smjenom političkih režima ili sustava uglavnom se mijenjala i politika kulture sjećanja. U središtu ovih težnji nerijetko su bila pitanja stabilnosti režima, održavanja prevladavajuće ideologije i jačanja nacionalnog identiteta. S druge strane, u posljednje vrijeme često se naglašava proces suočavanja s prošlošću, kojim se nastoji objektivno suočiti sa zločinima prethodnih režima, kako prepoznavanjem žrtvi, tako i kažnjavanjem zločinaca, sve s ciljem da se uspješnije prebrode povijesne traume i ostvari bolje društvo u sadašnjosti i budućnosti. Kultura sjećanja formira se na različite načine. Između ostaloga, redovitim kalendarskim komemoriranjem događaja, izgradnjom posebnih muzeja, otvaranjem memorijalnih centara, imenovanjem ulica, trgova i postavljanjem spomenika, natpisa i slično. Umjetnost je također sastavni dio kulture sjećanja, osobito stoga što nerijetko daje alternativna viđenja događaja iz prošlosti, a može djelovati nezavisno od politike i suprotstaviti se službenim tumačenjima. Osim spomeničke plastike na javnim mjestima (uglavnom naručena djela), posebno su važna književna, glazbena i filmska ostvarenja. 1919.

1920.

1921.

1922.

1923.

1924.

1925.

1926.

1927.

1928.

1929.

1922. U Francuskoj Dan sjećanja postao nacionalni praznik 1922. Miroslav Krleža objavio zbirku priča Hrvatski bog Mars 1919. U Ujedinjenom Kraljevstvu počinje se obilježavati Dan sjećanja (11. studenoga)

1930.

1931.

Što je kultura sjećanja? Na koji način politika uvjetuje kulturu sjećanja? Što sve ulazi u kulturu sjećanja? Razmisli o tome što su povijesne traume i navedi neke primjere iz hrvatske prošlosti, ali i prošlosti susjednih zemalja. Odredi spomenik iz svojeg užeg zavičaja koji bi po tvojem mišljenju imao ulogu u kulturi sjećanja te objasni zašto.

Središnja mjesta pamćenja europske i svjetske povijesti u 20. i 21. stoljeću Ishodište suvremene kulture sjećanja treba tražiti u događajima koji su uslijedili nakon Prvoga svjetskog rata. Značenje rata veoma se brzo odrazilo u službenim i neslužbenim praksama obilježavanja ratnih događaja. Jasno, pobjedničke države organizirale su proslave, no posvuda je proces slavljenja bio popraćen i procesom žaljenja, odnosno „oplakivanja“ žrtava, a diljem Europe podignuta su groblja i spomenici različitih tipova. U to vrijeme osmišljen je koncept spomen-obilježja neznanom junaku, čime se odavala počast svim neidentificiranim poginulim vojnicima. U Parizu je ono postavljeno podno Slavoluka pobjede, a u Londonu je podignut kenotaf koji i danas ima središnje mjesto u prisjećanju na ratna stradanja. U poraženim zemljama poput Njemačke nakon Prvoga svjetskog rata teško se ostvarivalo nacionalno jedinstvo u vezi s načinom komemoriranja žrtava. U Sovjetskom Savezu puno su važniju ulogu dobili unu1932.

1933.

1934.

1935.

1936.

1937.

1938.

1939.

1940.

1941.

1942.

1943.

1944.

FILOZOFSKO-RELIGIJSKO-KULTURNO PODRUČJE

Muzej Velikog rata (Historial de la Grande Guerre) u francuskom mjestu Péronne. Otvoren 1992. godine u postojećem dvorcu, muzej se nalazi u neposrednoj blizini nekadašnjih bojišnica kod rijeke Somme. Specifičnost ovog muzeja je što ne prikazuje samo francusku, nego i perspektive ostalih zaraćenih država koje su ondje ratovale, vrednujući i iskustvo civila, odnosno širi društveni kontekst rata

373

tarnji događaji: revolucija iz 1917. godine i građanski rat koji je uslijedio. Općenito, od sredine 20. stoljeća Prvi svjetski pao je u drugi plan sve do 1990-ih godina kad se uvelike obnovilo zanimanje za njega. U pojedinim europskim zemljama tada su se otvorili muzeji posvećeni isključivo Prvom svjetskom ratu. Središnje mjesto u kulturi sjećanja 20. i 21. stoljeća ipak pripada Drugome svjetskom ratu. Prisutnost rata Službeno otkrivanje Kenotafa, Whitehall, London, 1920.U Ujedinjenom Kraljevstvu 11. studenoga 1919. godine u 11 sati ujutro kralj George (Juraj) V. pozvao je stanovništvo na dvominutnu šutnju, što je označilo prvi Dan sjećanja, nacionalni praznik koji se poslije obilježavao upravo kod Kenotafa. Za Drugoga svjetskog rata praznik je prebačen na nedjelju koja je bila najbliža 11. studenome, kako se radnim danom ne bi usporavala ratna proizvodnja. To se poslije pretvorilo u Nedjelju sjećanja (Remembrance Sunday), a službenom ceremonijom od tada se komemoriraju i žrtve Drugoga svjetskog rata. Pronađi u rječniku stranih riječi objašnjenje pojma kenotaf. Uz pomoć interneta istraži kako ostale europske zemlje obilježavaju kraj Prvoga svjetskog rata. 1944.

1945.

1946.

1947.

1948.

1949.

1950.

1951.

1952.

1947. Primo Levi objavio roman Zar je to čovjek 1945. Počinje se obilježavati Dan pobjede u Europi (VE Day)

1953.

1954.

1955.

1956.

1957. Manifestacija

Titova štafeta preimenovana u Dan mladosti

1957.

1958.

1959.

1960.

1961. Krzystof Penderecki

skladao Tužaljku za žrtvama Hirošime

1961.

1962.

1963.

1964.

1965.

1966.

1967.

1966. Javnosti otvoren Kameni cvijet u Jasenovcu 1969. Veljko Bulajić režirao film Bitka na Neretvi

1968.

1969.

5. poglavlje

IZVORI

374

Spomenik Majka domovina zove, Volgograd (nekadašnji Staljingrad). Ovaj monumentalni rad iz 1967. godine djelo je sovjetsko-crnogorskog umjetnika Eugena Vučetića. Izrađen je u spomen Staljingradske bitke i samo je jedan u nizu divovskih spomenika posvećenih „Velikom domovinskom ratu“, kako se i danas u Rusiji naziva Drugi svjetski rat. Razmisli zašto je rat u Hrvatskoj s početka 1990-ih godina također nazvan Domovinskim ratom.

u javnom prostoru svjedoči koliko je duboko ukorijenjen u mnoga društva. Osobito to vrijedi za one države u kojima je ostavio najviše traga: od materijalne štete, ljudskih gubitaka i dalekosežnih političkih posljedica, pa sve do problematičnih, neraščišćenih pitanja vezanih uz ratno djelovanje pojedinaca, zajednica i političkih autoriteta. Nirnberškim procesom 1946. godine nacistički je ratni pohod označen zločinačkim. Pojedine države, primjerice Italija i Austrija, isprva su iskoristile tu činjenicu kako bi relativizirale vlastitu odgovornost u počinjenim zločinima. Ratu se uglavnom pristupalo iz suviše pojednostavljene, crno-bijele perspektive. Postojali su heroji i izdajnici, žrtve i zločinci. Politički autoriteti nerijetko su poticali nacionalne „mitove“ kako bi stvarali jedinstvo, pri čemu se „zaboravljalo“ neugodne istine ratnog razdoblja. Vrijedi navesti nekoliko primjera razvoja poslijeratne kulture sjećanja. U Francuskoj je građena na temelju veličanja pokreta otpora predvođenog generalom Charlesom de Gaulleom s jedne strane, a relativi1970.

1971.

1972.

1973.

1970. Willy Brandt poklonio se žrtvama Varšavskog geta

1974.

1975.

1976.

1977.

1978.

1979.

1980.

1981.

1982.

Rušenje spomenika velike političke i kulturne važnosti dugo je prisutna i jedna od simbolički najsnažnijih praksi iskazivanja otpora službenoj kulturi sjećanja. Često se upravo tim činom označavao trenutak pada ili pokušaja obaranja političkog režima na vlasti. Primjera u europskoj i svjetskoj povijesti je mnogo. U 20. stoljeću vjerojatno su najčešće uništavani spomenici sovjetskih vođa u Istočnom bloku, posebice nakon pada komunističkog režima. U Africi i Južnoj Americi uništavani su i spomenici nekadašnjih predstavnika kolonijalnih sila, primjerice Kristofora Kolumba i Cecila Rhodesa. Na Bliskom istoku tijekom 21. stoljeća padali su spomenici svrgnutih diktatora poput Sadama Husseina. Nažalost, akcijama religijskih fundamentalista demolirani su i spomenici drugih kultura stari i nekoliko tisuća godina.

Posljednjih godina na zapadu Europe i u SAD-u pojavio se novi val uništavanja spomenika povijesnih osoba. Uz pomoć interneta saznaj koji su motivi za to i pokušaj zaključiti što bi takav pristup mogao značiti za kulturu sjećanja.

ziranjem antisemitizma i kolaboracionizma Višijskog režima s druge strane. Nastojalo se što veći dio krivice prebaciti na Njemačku. Na primjer, godine 1969. zabranjen je dokumentarni film Tuga i sažaljenje (Marcel Ophüls) u kojem se tematizirala francuska kolaboracija tijekom rata. Tek se sljedećih desetljeća počela stvarati slojevitija slika ratnih okolnosti. Taj je proces nešto ranije počeo u Zapadnoj Njemačkoj. Ipak, u prva dva poslijeratna desetljeća prevladavali su šutnja i ignoriranje nacističke prošlosti. Njemački narod prikazivalo se kao žrtve nacističkog režima. U djelu Pitanje krivnje (1946.) filozof Karl Jaspers pozvao je sunarodnjake da preispitaju vlastitu savjest, no pokazalo se da je za to ipak bilo prerano.Važnu ulogu u otvaranju teških pitanja imala je šezdesetosmaška generacija studenata koja se htjela suočiti s „grijesima očeva“. Međutim, zapadnonjemačke vlasti preuzele su potom važnu ulogu u izgradnji zrelije kulture suočavanja s prošlošću. S druge strane, Istočna Njemačka je kao ključno obilježje ratne prošlosti isticala antifašističku borbu, prikazujući nacizam kao razvojni stupanj kapitalizma. Važno mjesto dobila je sovjetska Crvena armi1983.

1984.

1985. Počinje se obilježavati 1975. Imre Kértesz objavio

roman Čovjek bez sudbine

Dan Europe (9. svibnja)

1985.

1986.

1987.

1988.

1989. Srušen Berlinski zid 1991. Dana 18. studenoga

1989.

1990.

1991.

1992.

1993.

1994.

1993. U Washingtonu otvoren okončana Bitka za Vukovar Memorijalni muzej holokausta 1995. Dana 5. kolovoza u sklopu vojnoredarstvene operacije Oluja oslobođen Knin

1995.

FILOZOFSKO-RELIGIJSKO-KULTURNO PODRUČJE

Odvaljena glava Staljinova spomenika, Budimpešta 1956.

375

Spomenik mira, dio Memorijalnog parka mira u Hirošimi. Fotografija prikazuje jednu od rijetkih preostalih građevina u blizini središta eksplozije atomske bombe 1945. godine. Tijekom 20. stoljeća američko političko vodstvo imalo je malo razumijevanja za komemoriranje japanskih žrtava nuklearnih napada. Godine 2016. Barack Obama postao je prvi američki predsjednik koji je službeno posjetio Hirošimu i odao počast žrtvama. Poslušaj djelo Tužaljka za žrtve Hiroshime (1961.) poljskog skladatelja Krzystofa Pendereckog. Napiši kraći sastavak o tom na što te skladba asocira i kakve dojmove izaziva. 1995.

1996.

1997.

1998.

1996. Počinje se

1999.

2000.

2001.

2002.

2003. Srušen spomenik Sadama

obilježavati Dan pobjede i domovinske zahvalnosti

2003.

2004.

Husseina u Bagdadu 2005. UN uveo Međunarodni dan sjećanja na holokaust

2005.

2006.

2007.

2008.

2005. U Berlinu otvoren Spomenik ubijenim Židovima Europe

2009.

2010.

2011.

2012.

2013.

2014.

2015.

2016. Barack Obama prvi američki predsjednik u

2016.

službenoj komemoraciji žrtvama Hirošime 2017. Zagrebački Trg maršala Tita preimenovan u Trg Republike Hrvatske

2017.

2018.

2019.

2020. Vukovarski

vodotoranj obnovljen i otvoren javnosti

2020.

5. poglavlje ja, kao što je slučaj i u mnogim drugim zemljama Istočnog bloka, gdje je Sovjetski Savez nametnuo svoj utjecaj i u kulturi sjećanja. Sovjetska represija u poslijeratnom razdoblju povremeno je dovodila do ozbiljnijih protesta, no tek je padom Berlinskog zida i raspadom Sovjetskog Saveza otvoren prostor za preispitivanje ne samo Drugoga svjetskog rata (i sovjetskih zločina poput onog u Katinskoj šumi), nego i unutarnjih neslaganja u komunističkom bloku. Obaranje brojnih spomenika koji su veličali sovjetsko vodstvo bio je samo jedan od aspekata ovog procesa. Ponovi Navedi osnovne značajke kulture sjećanja o Prvome svjetskom ratu. Što možeš reći o odnosu Francuza prema Drugome svjetskom ratu? Koje je bilo temeljno obilježje sjećanja na Drugi svjetski rat iz perspektive komunističkih zemalja do propasti SSSR-a? Što se dogodilo poslije toga?

376

Sjećanje na holokaust Svjetska javnost izravnije se s posljedicama holokausta susrela sredinom 1945. godine kad su u pojedinim časopisima objavljene potresne fotografije iz oslobođenih logora. Pa ipak, uslijedio je poslijeratni zaborav, a tek nakon nekoliko desetljeća holokaust, odnosno šoa poprimili su današnje značenje najgorega zla 20. stoljeća. Neizbježno, logori smrti prepoznati su kao mjesta najvećeg moralnog posrnuća čovjeka. S progonom Židova, Roma i ostalih žrtava holokausta najdosljednije su se suočili upravo Nijemci. Iako se genocid nad Židovima bitno razlikovao od svih ostalih stradavanja, pojedini europski narodi židovske su žrtve svrstavali s ostalim žrtvama nacističkog režima. Njemački slučaj isprva nije bio drugačiji. U Istočnoj Njemačkoj holokaust je marginaliziran veličanjem sovjetskih ratnih žrtava sve do pada komunizma. Stanovnici Zapadne Njemačke opirali su se inicijativama za otvaranjem spomen-područja i dalje pokazujući antisemitizam, a politički vođe bili su vođeni pragmatičnijim ciljevima, na primjer isplaćivanjem odštete Izraelu i predstavnicima žrtava kako bi poboljšali

Zapadnonjemački kancelar Willy Brandt kleči pred spomenikom Ustanku u varšavskom getu, 1970. Brandtova po svemu sudeći spontana gesta isprike za zločine nacističkog režima snažno je odjeknula diljem svijeta. Brandt je 1971. godine dobio Nobelovu nagradu za mir za svoj dugotrajni doprinos poboljšanju odnosa Zapadne Njemačke i zemalja Istočnog bloka.

ZANIMLJIVOST Posebno dragocjen doprinos kulturi sjećanja o holokaustu čine umjetnička djela, osobito književna svjedočanstva i filmovi. Romani Prima Levija (Zar je to čovjek), Eliea Wiesela (Noć), Imrea Kertésza (Čovjek bez sudbine), kao i svjedočanstvo ubijene nizozemske djevojčice (Dnevnik Anne Frank), suočili su Europljane s tragedijom holokausta. Treba napomenuti da su ovakva djela nerijetko nailazila na otpor izdavača, što svjedoči o sklonosti izbjegavanja teme holokausta. Nacistički masakr nad Židovima u Kijevu tematizirao je ruski skladatelj Dmitrij Šostakovič 1962. u svojoj 13. simfoniji uglazbivši poemu Babin jar, pjesnika Jevgenija Jevtušenka. Sovjetske vlasti ubrzo su zabranile daljnje izvođenje simfonije. Američka serija Holocaust (1978.) imala je snažan učinak na širu publiku u SAD-u, a posebno u Zapadnoj Njemačkoj. Devetosatni dokumentarni film Shoah (1985.) redatelja Claudea Lanzmanna, temeljen isključivo na svjedočanstvima sudionika, kako žrtava tako i počinitelja, po mnogima je jedno od najvažnijih djela u povijesti filma. Ne treba zaboraviti višestrukim Oscarima nagrađenu Schindlerovu listu (1993.) Stevena Spielberga.

FILOZOFSKO-RELIGIJSKO-KULTURNO PODRUČJE

Spomenik ubijenim Židovima Europe, Berlin. Spomenik izgrađen 2005. godine, djelo je američkog arhitekta Petera Eisenmana. Sastoji se od oko 2500 kvadara (stela) različite veličine, između kojih se može prolaziti. Ispod spomenika je informacijski centar u kojem je iznesena kratka povijest holokausta

IZVORI

Razmišljanja nekadašnjeg zatočenika Auschwitza, talijanskog književnika Prima Levija, izvorno objavljena 1986. godine: Sjećanja pohranjena u nama nisu uklesana u kamen; ne samo što blijede s godinama već se često mijenjaju, pa čak i uvećavaju i poprimaju čudne obrise (...) Poznati su neki mehanizmi koji u posebnim uvjetima krivotvore pamćenje: traume, ne samo psihološke; ometanje od strane drugih, „konkurentnih“ sjećanja; izmijenjena stanja svijesti; gušenja; potiskivanja. Pa ipak, čak i u normalnim uvjetima, na djelu je polagano urušavanje, zamagljivanje rubova, takoreći, fiziološki zaborav kojem se odupru malobrojne uspomene (...) pamćenje neke traume, pretrpljene ili nanijete, samo je po sebi traumatično, jer njeno prizivanje izaziva bol, ili barem uznemirava: onaj tko je bio povrijeđen nastoji izbrisati sjećanje na to kako ne bi obnovio bol; onaj tko je nekoga povijedio potiskuje sjećanje duboko u sebi kako bi ga se oslobodio i olakšao svoj osjećaj krivnje. (Primi Levi, Utopljenici i spašeni, Zaprešić, 2017, 17-18). Što autor govori o sjećanju pojedinca? Kako tumači odnos traume i sjećanja?

međunarodni položaj zemlje. Građanska inicijativa prokrčila je put promjenama, a nakon što se kancelar Willy Brandt 1970. godine u posjetu Poljskoj poklonio žrtvama Varšavskog geta, njegovu su gestu prihvatili političari poput kasnijeg predsjednika Richarda von Weizsäckera. U njemačkom obrazovnom sustavu pokrenuta je jasna strategija upoznavanja djece s holokaustom. Poslužilo je to kao primjer i drugim europskim zemljama koje su u prošlosti dijelile krivnju za holokaust, iako je ostalo mnogo prostora za napredak. Još 1953. Izrael je u spomen žrtava holokausta izgradio memorijalni centar Yad Vashem u Jeruzalemu, na tragu čega brojne druge zemlje djeluju i u 21. stoljeću. Ponovi Kako se isprva Europa suočila s holokaustom? Tko je u Zapadnoj Njemačkoj prvi otvorio pitanje odnosa građana prema zločinima nacističkog režima? Zašto je važan Willy Brandt? Navedi nekoliko romana i filmova koji tematiziraju holokaust.

377

5. poglavlje

Hrvatska kultura sjećanja Iako je imala izvanredne kroničare poput Miroslava Krleže, u Hrvatskoj kultura sjećanja vezana uz Prvi svjetski rat nikad nije zaživjela u pravom smislu riječi. Razloge tomu treba prije svega tražiti u političkim okolnostima. U Kraljevini Jugoslaviji nije bilo previše prostora za komemoriranje hrvatskih žrtava u au-

strougarskoj vojsci, socijalistička Jugoslavija identitet je gradila prvenstveno na antifašizmu i socijalizmu, a nakon 1990-ih godina naglasak je prebačen na komemoraciju žrtava Domovinskog rata. Tek je s približavanjem stogodišnje obljetnice počelo veće zanimanje za događaje u razdoblju od 1914. do 1918. godine, pa su u muzejima organizirane velike izložbe. U međuvremenu su pokrenuti projekti koji trebaju podrobnije istražiti kulturu sjećanja na Veliki rat. U razdoblju socijalističke Jugoslavije kultura sjećanja bila je u znaku antifašističke borbe, socijalističke revolucije i veličanja ujediniteljske uloge Josipa Broza Tita. To se veoma brzo odrazilo u imenima ulica, trgova i ustanova, uvelike nadograđenih novim spomen-obilježjima i skulpturama koji su simbolizirali

378

Poster s prikazom Titove štafete, 1948. Održavana svakog 25. svibnja, datuma na koji je Tito izbjegao 1944. zarobljavanje u njemačkom desantu na Drvar, ova je manifestacija (kasnije preimenovana u Dan mladosti) predstavljala jedan od središnjih način komemoriranja ne samo Titova „novog rođendana“, nego i pobjede socijalizma izgrađenog na temelju borbi u Drugome svjetskom ratu. Uz pomoć interneta saznaj kako je izgledala ceremenija na Dan mladosti i što se dogodilo nakon Titove smrti. Ako za to postoji mogućnost, razgovaraj o tome sa starijim članovima obitelji koji se sjećaju ovih događaja.

Plakat za film Sokol ga nije volio (1988.) redatelja Branka Schmidta. Snimljen prema istoimenoj drami Fabijana Šovagovića, po mnogim kritičarima radi se o ponajboljem hrvatskom filmu 1980-ih godina. Svojevremeno je, zbog prikaza Križnog puta, nacionalizacije imovine, ali i portretiranja ustaških likova izvan komunističkih stereotipa, izazvao veliku pozornost.

FILOZOFSKO-RELIGIJSKO-KULTURNO PODRUČJE

379

Spomenik žrtvama fašističkog terora (danas poznat kao Kameni cvijet), Bogdan Bogdanović, 1966.

partizanski otpor. Škole su vodile učenike na izlete kako bi se upoznali s važnim spomenicima i njihovim značenjem za zemlju. Ipak, za razliku od situacije u mnogim ostalim komunističkim zemljama, jugoslavenski partizanski pokret uistinu jest bio znatan, pa je imao snažan odjek kod stanovništva. Isprva je velika pozornost posvećena i doprinosu Sovjetskog Saveza, no nakon raskida s Informbiroom taj je dio postupno ispušten. Ubrzo su ideološki nabijenim tumačenjima o „narodnim neprijateljima“ i „domaćim izdajnicima“ pridodani i zatočenici Gologa otoka. Teme poput Bleiburga, Križnog puta i Golog otoka bile su tabu sve do kraja Jugoslavije. S druge strane, kao dio komunističkog nastojanja da se preuveličava broj ratnih žrtava, održavane su nerealne brojke stradalih u koncentracijskom logoru Jasenovac, a neupit-

nom se smatrala brojka od 700 000 (poslije se to pokazalo važnim sredstvom srpske propagande u agresiji na Hrvatsku). Međutim, židovske i romske žrtve nisu prikladno komemorirane. U Spomen području Jasenovac, otvorenom 1968. godine, nedovoljno je pozornosti posvećivano interpretaciji ustaških zločina u okviru holokausta, odnosno razlici između rasističkog antisemitizma ustaških vlasti i progona ostalih naroda Jugoslavije. Zapanjujuće djeluje činjenica da Tito nikad nije posjetio Jasenovac. Neki smatraju da nije želio podupirati preuveličavanje žrtava. U sklopu jasenovačkog Spomen područja izgrađena je 1966. i monumentalna apstraktna skulptura Kameni cvijet, srpskog arhitekta Bogdana Bogdanovića. Upravo je tijekom 1960-ih godina diljem Jugoslavije počela izgradnja niza modernističkih spomenika koji

5. poglavlje

380

Oltar domovine. Rad kipara Kuzme Kovačića, spomenik svim palima za Hrvatsku službeno je otvorio pokojni hrvatski predsjednik Franjo Tuđman 30. svibnja 1994. (Dan državnosti)

IZVORI

Godine 1947. socijalističko vodstvo uklonilo je spomenik banu Josipu Jelačiću i preimenovalo središnji zagrebački trg u Trg Republike. Evo što je o tome 16. listopada 1990. rekao pokojni predsjednik Franjo Tuđman, prigodom velike svečanosti vraćanja spomenika: Znakovito je, međutim, da su to učinili poskrivećki, bojeći se bijesa zagrebačkoga građanstva. Isto je tako znakovito da je Jelačić ostao u svijesti hrvatskoga naroda podjednako i trajno simbolom borbenosti narodnog duha. Za sve ovo vrijeme, sve do ovoproljetne pobjede hrvatske demokracije, najviše hrvatskih ljudi bilo je šikanirano i policijski gonjeno zbog pjesme »Ustani bane...« pored one o »Vili Velebita...« A sada, evo spomenik bana Jelačića opet je na glavnom zagrebačkom trgu. I došao je tu ne potajno, poskrivećki, kako je bila izvršena sramotna presuda o njegovu »pogubljenju« već slavodobitno, praćen zanosom i suzama radosnicama stotina tisuća i milijuna ljudi...“ („Nepokoreni duh hrvatskoga naroda“, Večernji list, 17. X. 1990.). Vraćanje spomenika na Trg izazvalo je veliku pozornost javnosti i medija tijekom rujna i listopada 1990. Po procjenama, samoj ceremoniji prisustvovalo je preko 100 tisuća ljudi. Pokušaj zaključiti zašto je lik bana Jelačića bio toliko važan u kulturi sjećanja, ali i što je mogao predstavljati u okviru političkih događaja 1990-ih godina.

FILOZOFSKO-RELIGIJSKO-KULTURNO PODRUČJE Urušavanjem Jugoslavije otvorile su se mnoge sporne teme. Krenuo je novi val preimenovanja ulica, trgova, institucija i slično. Nažalost, pojedine skupine u društvu oživjele su ustaška obilježja. Za Domovinskog rata oštećeni su i srušeni brojni komemorativni spomenici iz vremena Jugoslavije, u čemu su udjela imali i zaraćene vojske i civilno stanovništvo. Na okupiranom teritoriju opljačkan je i muzej Spomen područja Jasenovac, a nakon što je Hrvatskoj vraćena otuđena građa, novi postav muzeja otvoren je 2006. godine. Teška stradanja u Domovinskom ratu donijela su brojne traume, a Vukovar, Škabrnja i druga poprišta zločina JNA i pobunjenih Srba postala su nova mjesta sjećanja. U čast poginulih u ratu izgrađeno je nekoliko važnih spomenika, poput Oltara domovine podno Medvedgrada (1994.). U Kninu je 2011. podignut Spomenik hrvatske pobjede Oluja 95. Obilježavanje vojnooslobodilačke akcije Oluja predstavlja središnje mjesto proslave ratne pobjede, ali otvara i uvijek neugodne, ali nužne rasprave o zločinima počinjenim s hrvatske strane. Vodeći politički dionici učinili su u posljednje vrijeme po tom pitanju važne iskorake. Tek suočavanjem s problematičnim aspek- 381 tima vlastite prošlosti ozbiljna društva postavljaju temelje boljoj budućnosti. Vodotoranj u Vukovaru, prije obnove. Među događajima iz Domovinskog rata, prizori iz višemjesečne opsade Vukovara posebno su snažno odjeknuli u javnosti. Razrušeni vodotoranj postao je jedan od simbola Domovinskog rata. Godine 2020. vodotoranj je otvoren kao memorijalni prostor. Što se obilježava 18. studenoga svake godine? Možeš li navesti još neka važna mjesta sjećanja iz Domovinskog rata?

su komemorirali partizanske ratne pothvate i žrtve. Na njima su radili neki od najvažnijih umjetnika toga vremena, poput Vojina Bakića i Dušana Džamonje. Godine 1967. svečanom otvorenju Džamonjina Spomenika revolucije naroda Moslavine prisustovao je i Tito. Jednako tako, sjećanje na rat sustavno je održavano i „partizanskim“ filmovima koji su nastajali od osnutka države. Neki od poznatijih su svakako Bitka na Neretvi (Veljko Bulajić), U gori raste zelen bor (Antun Vrdoljak) i Sutjeska (Stipe Delić). Čitavo vrijeme tiskalo se obilje partizanskih svjedočanstava i djela o narodnim herojima.

Ponovi Kakva je hrvatska kultura sjećanja vezana uz Prvi svjetski rat? Zašto je to tako? Što su temelji kulture sjećanja u razdoblju socijalističke Jugoslavije? Kakav je bio odnos socijalističkog režima prema žrtvama holokausta? Kako je Domovinski rat utjecao na kulturu sjećanja? Zašto je važan proces suočavanja s prošlošću? Istraži koji se još važni događaji iz razdoblja 1990-ih godina posebno obilježavaju u Republici Hrvatskoj.

Uloga institucija u čuvanju kulturne baštine Ne treba posebno objašnjavati koliku važnost u životu svakog naroda ima očuvanje kulturne baštine. Središnju ulogu u tom procesu zauzimaju državne institucije, odgovorne za planiranje održivog razvo-

5. poglavlje

382

Hrvatski državni arhiv, Zagreb. Izgrađena 1913. po nacrtima arhitekta Rudolfa Lubynskog, secesijska zgrada današnjeg Arhiva i sama je kulturno dobro grada Zagreba. U njoj je isprva bila smještena Kraljevska sveučilišna knjižnica. U zgradi se danas nalazi i Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata.

ja kulturne baštine i definiranje uvjeta njezina korištenja. Stabilan i učinkovit institucionalni okvir od ključne je važnosti za očuvanje baštine i osnaživanju svijesti o vlastitom kulturnom identitetu. Iako u suvremenom svijetu postoje određene sklonosti podređivanja kulture turizmu i sličnim ekonomski motiviranim djelatnostima, važno je istaknuti da se razvoj kulturne baštine ne smije voditi sukladno načelima tržišne ekonomije. To ne isključuje mogućnost razvoja uravnoteženog kulturnog turizma u kojemu će zaštita baštine biti na prvom mjestu. Na svjetskoj se razini pitanjima zaštite kulture i prirodne baštine čovječanstva bavi Organizacija ujedinjenih nacija za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO), osnova-

na 1945. godine. Posebnom konvencijom UNESCO je odredio kriterije za uvrštavanje na popis Svjetske prirodne i kulturne baštine. Takvim dragocjenim dobrima (u Hrvatskoj ih je deset) posvećuje se posebna pažnja, a države dobivaju financijsku pomoć za njihovo održavanje. Među različitim institucijama, organizacijama i društvima kojima je cilj očuvanje kulture, u većini država središnju ulogu imaju ministarstva kulture i nacionalne akademije (na primjer, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti). U sklopu njihove djelatnosti je i izrađivanje dugodišnjih strategija i projekata kojima se dugoročno planiraju aktivnosti vezane uz održavanje, čuvanje i promicanje nacionalne kulture. Ko-

FILOZOFSKO-RELIGIJSKO-KULTURNO PODRUČJE načno, Ministarstvo kulture ima vodeću ulogu u koordiniranju i raspodjeli financijskih sredstava. Među kulturnim društvima posebno zaslužnim za očuvanje i promicanje hrvatske baštine od svojeg se osnutka ističe Matica hrvatska. Muzeji, arhivi i knjižnice najvažniji su oblici kulturnih ustanova zaduženih za očuvanje baštine. Osim što pažljivo održavaju pokretnu kulturnu baštinu, ove ustanove imaju i središnju ulogu u prezentaciji građe, ali i posredovanju znanja građanstvu posredstvom projekata, izložbi, radionica i drugih aktivnosti. Ponovi Koje su zadaće institucija u očuvanju kulture? Što je UNESCO i zašto je važan? Istraži koja su hrvatska kulturna dobra na spomenutoj UNESCOVOJ listi. Koji tipovi ustanova brinu o kulturnoj baštini?

Sagledaj prošlost Osmisli i dogovori aktivnosti s ostalim učenicima kojima ćete u školi obilježiti Međunarodni dan sjećanja na holokaust 27. siječnja. Predložite aktivnosti, potrebno vrijeme za njihovu realizaciju, korelacije s drugim nastavnim predmetima, uključene učenike i nastavnike, način realizacije te ciljeve i ishode koji će se realizirati tim aktivnostima. Na kraju uz pomoć nastavnika/ice dogovorite program/scenarij za provedbu obilježavanja i komemoriranja Dana sjećanja na holokaust.

Prepoznaj promjene Zamisli da si turistički vodič prijatelju kojem trebaš predstaviti svoj grad/mjesto. Osmisli (virtualnu) šetnju zavičajem ili lokalnim prostorom u kojem živiš, kroz koju ćeš predstaviti povijesni razvoj prostora i kulturnu baštinu u 20. i 21. stoljeću. Potraži podatke o promjeni imena ulice ili trga u naselju u kojem živiš. Odredi vrijeme i mjesto promjene. Analiziraj razloge promjene imena i vrednuj utjecaj promjene na kulturu sjećanja i proces suočavanja s prošlošću na lokalnoj/zavičajnoj i nacionalnoj razini.

Smjesti u prostor i vrijeme Izradi tablicu lokalne/zavičajne kulturne baštine. U tablicu ćeš upisati mjesta, prostore, institucije, ulice, trgove i drugu materijalnu i nematerijalnu baštinu u mjestu u kojem živiš, a utječe na razvoj lokalne/zavičajne kulture sjećanja koja se odnosi na Prvi svjetski rat, Drugi svjetski rat, Stradanja u ratu i poraću i Domovinski rat. Nakon toga možeš izraditi kartu na kojoj ćeš mapirati/označiti upisano u tablici. U legendi karte bojama razdvoji označeno i upiši nazive označenog.

Istraži povijesne izvore Istraži osnutak, djelovanje i rad ogranka Matice hrvatske u naselju u kojem živiš. Potraži mjesto gdje se nalaze prostorije ogranka i napiši izvještaj o tome. Na kraju izvještaja iznesi vlastito mišljenje o ulozi te institucije, djelovanju i njezinom utjecaju na razvoj tvog kulturnog i zavičajnog identiteta. Napiši i vlastiti prijedlog aktivnosti koju bi mogao/mogla provesti, u suradnji s nekom kulturnom institucijom, a govori o lokalnoj/zavičajnoj povijesti i razvija lokalnu/zavičajnu kulturu sjećanja.

Objasni uzroke i posljedice Snimi nekoliko fotografija koje prikazuju uništavanje ili očuvanje lokalne/zavičajne kulturne baštine. Svakoj fotografiji dodaj naziv i analiziraj uzroke i posljedice uništavanja ili očuvanja lokalne/zavičajne baštine. Razmisli i napiši raspravljački esej u kojemu ćeš analizirati uzroke i posljedice uništavanja lokalne/zavičajne kulturne baštine i/ili očuvanja lokalne/zavičajne kulturne baštine. Uz pomoć nastavnika/nastavnice izaberi nekoliko eseja i raspravi o njima na nastavi.

Usporedi i zaključi Izdvoji prema vlastitom izboru dva memorijalna spomenika u svijetu ili u Hrvatskoj koje si razgledao i/ili ih možeš virtualno razgledati. Usporedi sličnosti i razlike s obzirom na razdoblje na koje se odnose, mjesto/prostor gdje se nalaze, utjecaj na razvoj kulture sjećanja i razvoj procesa suočavanja s prošlošću. Usporedbe i vlastite zaključke prikaži pomoću prezentacije.

383

5. poglavlje

5. POLITIKA I SPORT U 20. STOLJEĆU (IZBORNA TEMA) Moderni sport je na prijelazu u 20. stoljeće bio još uvelike privatna aktivnost kojom su se bavili srednji i viši slojevi društva, organizirani u sportska društva i klubove, uglavnom radi užitka i razonode, ali i novčanog dobitka. U većini slučajeva žene, radnici i pojedine etničke manjine bili su iz toga još dugo isključeni. Država tada još nije pokazivala zanimanje za to da sport podredi svojim pravilima i interesima, niti je sâm ustroj sportskih organizacija i natjecanja omogućavao da ih se izravno koristi u državne svrhe. Jasno, već ranije se moglo nazrijeti kako se tjelesna kultura i sport mogu masovno politizirati, poslužiti u osnaživanju nacionalnog identiteta i iskazivanju domoljublja. Najistaknutiji su primjeri njemački gimnasti384 čarski i čehoslovački sokolski pokret u 19. stoljeću. Gimnastička udruženja, koja su u središte djelovanja postavila tjelesnu vježbu i vojničku spremu, postala su pedagoška i politička oruđa u oblikovanju nacionalne samosvijesti. Političari su se znali koristiti natjecateljskim duhom sporta i muževnom agresivnošću koja ga je prožimala ne bi li privukli glasače – muškarce. U Sjedinjenim Državama Amerike političke su kampanje i sport postali toliko usko povezani tijekom 19. stoljeća da su još u njegovoj prvoj četvrtini Amerikanci počeli svoje izbore nazivati utrkama (races), a kandidati su se utrkivali (run) za javnu funkciju. I razvoj modernoga olimpijskog pokreta prožimala je ideja kako se sportom i atletskim bavljenjem mogu ostvarivati politički ciljevi, iako u ovom slučaju humani i miroljubivi. No odluka da se u svečanost proglašenja pobjednika uvedu nacionalne zastave i himne te da se natjecatelji određuju prema svojim državama promicala je politiku i nacionalizam.

Ponovi Objasni na koje sve načine su u Sjedinjenim Američkim Državama povezani politika i sport?

Foro Mussolini (danas Foro Italico), monumentalni sportski kompleks u Rimu građen od 1928. do 1940. godine. Služio je za tjelovježbu fašističkog udruženja mladeži, a Mussolini mu je namijenio i središnje mjesto u talijanskoj kandidaturi za Ljetne olimpijske igre 1940. godine

Nakon Prvoga svjetskog rata sport je postao sveprisutno obilježje na svjetskoj razini, a broj međunarodnih natjecanja neprestano je rastao. Sportska događanja počela su imati sve veću ulogu u javnosti i sve istaknutije mjesto u javnom mnijenju, čemu je snažno pridonosio tisak, a s daljnjim tehnološkim razvojem i druge vrste medija. Dogodila se i ključna promjena jer su sport i tjelesna kultura od prigodičnog političkog oruđa postali političko sredstvo države i njezinih ideoloških potreba. Autoritarni režimi u fašističkoj Italiji i nacističkoj Njemačkoj, što je preuzela i Francova Španjolska, vrlo brzo su u sportu uočili silan potencijal za širenje vlastite političke, diplomatske i ideološke propagande.

FILOZOFSKO-RELIGIJSKO-KULTURNO PODRUČJE Fašistički vođa Benito Mussolini bio je sâm strastveni ljubitelj sporta – prikazivao se kao aktivan sportaš: skijaš, jahač, mačevalac, motorist, avijatičar, gliseraš utrkivač, plivač, strijelac – a sportom se služio kako bi dodatno ujedinio Italiju, modernizirao naciju i poboljšao tjelesno stanje Talijana u darvinističkom smislu. Fašisti su pažnju usmjerili na mladež, osnovavši početkom 1923. organizaciju Dobrovoljna milicija za nacionalnu sigurnost, čija je svrha bila da mladićima od 18 do 21 godine pruži sportsku i paravojnu obuku. Tjelesni odgoj potpao je pod nadzor neovisne ustanove – Nacionalnog instituta za tjelesni odgoj, pa su svi učenici i studenti morali postati članovi dozvoljenih sportskih klubova ili se nisu smjeli školovati. Osim što su Talijanski olimpijski odbor stavili pod kontrolu, fašisti su osnovali i nekoliko krovnih sportskih organizacija kako bi sve sportske aktivnosti u svim slojevima društva bile čvrsto u rukama fašističke stranke i države. Međunarodna sportska postignuća su pak služila tomu da se pokaže kako Italija u novom poretku napreduje fizički i moralno te da se potvrdi njezin položaj svjetske sile. Talijanskim su sportskim prvacima vlasti nudile novčane nagrade i posebne povlastice, a na njih se gledalo kao na posebne Mussolinijeve izaslanike. Ponovi Kako su fašisti stavili sport pod svoju kontrolu i iskorištavali ga za promidžbu svoje ideologije?

S osloncem na tradicije njemačkoga gimnastičkog pokreta, ali i na tragu fašističkog uzora, Adolf Hitler je u tjelesnom odgoju vidio podesno sredstvo u ostvarenju nacističkih političko-ideoloških ciljeva. Već 1926. osnovana je organizacija Hitlerova mladež koja je okupljala dječake i mladiće do 18 godina života, a dolaskom nacista na vlast postala je jedinim državno priznatim omladinskim udruženjem, uz svoj djevojački ogranak. No ni Hitler niti nacisti općenito nisu bili zagovornici modernog sporta jer su ga smatrali nespojivim sa svojim svjetonazorom: razvio se u Britaniji, a ne u Njemačkoj, te se zasnivao na uvjerenju da rasa, vjera ni ideologija ne smiju imati ulogu u određivanju sportske izvrsnosti. K tome, njemački gimnastički pokret odbacivao je natjecateljski duh kakav je svojstven sportu. Ipak,

ugledajući se na fašističku Italiju, nacisti nisu propustili staviti pod neposrednu kontrolu sve krovne sportske organizacije u državi, bez obzira na njihov ideološki predznak, uklopivši ih u Njemački (poslije Nacionalsocijalistički) državni savez za tjelovježbu. Dakako, Židovi su bili izbačeni iz svih sportskih organizacija. Nacisti nisu ostali imuni niti na promidžbene mogućnosti sporta, pa su Ljetne olimpijske igre 1936. u Berlinu iskoristili da pokažu nadmoć. Njemačka je osvojila najviše odličja, za njom su slijedile Sjedinjene Američke Države, a Italija je bila treća. Ovime je Njemačka nadmašila uspjeh Italije koja je na Ljetnim olimpijskim igrama 1932. u Los Angelesu bila druga iza domaćina. Ponovi Navedi primjere pomoću kojih možeš analizirati odnos nacista prema sportu, sportskim manifestacijama i sportašima.

Nakon Oktobarske revolucije u Sovjetskoj je Rusiji sport bio proglašen političkom institucijom koja je 385 igrala važnu ulogu u klasnom ratu između radništva i buržoazije. Stoga sovjetski vođe isprva nisu marili za sportske organizacije koje su držali buržoaskim i bojkotirali su natjecanja međunarodnih sportskih saveza, prvenstveno Olimpijske igre, smatrajući da odvraćaju radnike od klasne borbe, a u isti mah ih pripremaju za nove imperijalističke ratove. Tijekom 1920-ih godina s raznih su strana stizali pritisci protiv organiziranog razvoja sporta u SSSR-u. No potkraj istog desetljeća Sovjeti su počeli sudjelovati u međunarodnim natjecanjima u kojima su imali razumnih izgleda za pobjedu, kao u šahu i nogometu. Promjena je bila posljedica korjenitog zaokreta u sovjetskoj vanjskoj politici, pa je sport dobio ulogu u jačanju međunarodnog položaja SSSR-a i u razvijanju dobrosusjedskih odnosa. I dok su 1925. odbili sudjelovati u Prvoj svjetskoj radničkoj olimpijadi, koju je organiziralo socijaldemokratsko radničko sportsko udruženje sa sjedištem u švicarskom Luzernu – kao protutežu Sovjeti su bili utemeljili Crvenu sportsku internacionalu koja je bila dio Kominterne – priredili su 1928. u Moskvi prvu svoju međunarodnu radničku olimpijadu – spartakijadu. Nakon toga su sudjelovali i u Trećoj radničkoj olimpijadi 1937. u Antwerpenu u Belgiji.

5. poglavlje

386

Paljenje olimpijske baklje na Ljetnim olimpijskim igrama 1936. u Berlinu. Pod utjecajem ministra za promidžbu Josefa Goebbelsa Hitler je pristao na to da Njemačka postane domaćin igara, potaknut željom da pridobije svjetsku javnost za nacistički poredak. U tu svrhu priređene su dotad najveće olimpijske igre, s više od tri milijuna posjetitelja (četiri godine prije, u Los Angelesu, bilo ih je jedan milijun). Hoteći pokazati nadmoć arijske rase u sportskim disciplinama, nacisti su angažirali profesionalne trenere i dali sportašima, uglavnom pripadnicima vojske ili paravojnih organizacija, mogućnost da se sasvim posvete treningu. Arijskoj je nadmoći ipak izazov uputio afroamerički atletičar Jesse Owens koji je pobijedio u svim disciplinama u kojima se natjecao. Saznaj u kojim je sve disciplinama Jesse Owens odnio olimpijsko zlato i koliko je ukupno odličja osvojio.

ZANIMLJIVOST Nakon Olimpijskih igara 1936. u Berlinu proširile su se priče kako je Adolf Hitler hotimično ignorirao Jesseja Owensa, nezadovoljan jer su njegovi uspjesi osporavali nacističku propagandu o nadmoći arijske rase. Štoviše, Hitler je navodno napustio stadion nakon što je Owens osvojio prvo zlatno odličje ne želeći mu odati priznanje. Owens je isprva tvrdio kako to nije istina (poslije je, doduše, promijenio iskaz), ali su upravo tu priču novine pronijele svijetom. Hitler se nije rukovao s Owensom, ali nije čestitao nijednom osvajaču zlatnog odličja nakon prvog dana natjecanja. Prvog se dana bio rukovao sa svim Nijemcima pobjednicima te s još nekolicinom Finaca, a otišao je sa stadiona prije nego što je afroamerički skakač uvis Cornelius Johnson uzeo zlato. Iz Hitlerova stožera poslali su objašnjenje da je vođa imao unaprijed dogovoren sastanak. Zbog jednostranog je postupka bio ukoren, a predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora Henri de Baillet-Latour kazao mu je ili neka čestita svim dobitnicima zlata ili nijednom. Hitler je odabrao potonje. Kad je sutradan, drugog dana natjecanja, zlato osvojio Owens, Hitler se s njim nije rukovao. Postoje ipak novinska izvješća da ga je – dok je Owens prolazio ispod počasne lože – pozdravio, ne ustajući, nacističkim pozdravom sa svinutom rukom. To je poslije potvrdio i Owens, kazavši kako su se međusobno pozdravili mahanjem. Naprotiv, Owensa je ignorirao – kao što je istaknuo mjesec dana nakon igara – predsjednik SAD-a Franklin D. Roosevelt jer mu nije poslao ni brzojav čestitke. Roosevelt nikad nije javno odao priznanje Owensu niti ijednome od 18 Afroamerikanaca koji su se natjecali na igrama. Vjerojatno je to učinio iz političkih razloga, ne želeći izgubiti potporu južnjačkih demokrata pred predsjedničke izbore te godine. Zato je, međutim, pružio javnu podršku boksaču Joe Louisu, također Afroamerikancu, pred njegov susret s njemačkim boksačem Maxom Schmelingom 1938. u New Yorku. Schmeling je dvije godine ranije bio porazio Louisa, postavši njemačkim junakom, a njegovi su poklonici bili i Hitler i Goebbels. No u ponovnom je susretu nokautiran u prvoj rundi, nakon dvije minute i četiri sekunde.

FILOZOFSKO-RELIGIJSKO-KULTURNO PODRUČJE

Jesse Owens u društvu njemačkog olimpijca Carla Ludwiga Longa na Ljetnim olimpijskim igrama 1936. u Berlinu. Visok, plavokos i plavook, Long je utjelovljivao nacistički arijski ideal, a u to je vrijeme bio nositelj europskog rekorda u skoku u dalj. Kad se tijekom kvalifikacija Owens našao na rubu toga da ne uđe u završnicu, prišao mu je Long, koji je bio ukupni favorit, te mu svojim savjetom pomogao da prevlada trenutačnu krizu, dok je sve iz gledališta motrio Hitler

Štoviše, sklapanjem saveza s nacističkom Njemačkom potpisani su i prvi sportski ugovori koje je SSSR ikad uglavio s nekom zapadnoeuropskom državom. Ugovori su predviđali razmjenu sportaša i sudjelovanje u uzajamnim natjecanjima. U hladnoratovskom razdoblju sport je dobio na još većoj političkoj težini. Upravo kao i svemirska utrka, sport je bio još i više nego prije polje na kojemu su države mogle pokazati snagu i nadmoć. Hladnoratovske supersile sučeljavale su se na međunarodnim natjecanjima, poglavito na Olimpijskim igrama. Na prve Olimpijske igre na kojima je sudjelovao, ljetnima 1952. u Helsinkiju, SSSR je poslao gotovo 300 sportaša koji su osvojili 71 odličje. Sovjeti su dominirali na Zimskim olimpijskim igrama 1956. u Italiji, a iste godine i na ljetnim igrama u Melbourneu kada su osvojili 98 odličja – najviše što ih je dotad bila odnijela pojedina država, nadmašivši SAD koji je uzeo 74 odličja. Članovi sovjetske olimpijske momčadi dočekani su kao junaci na povratku kući, a 17 ih je bilo nagrađeno prestižnim Lenjinovim ordenom. Vlasti su snažno ulagale u sport i sportsku infrastrukturu između 1960. i 1980. godine, a sportašima koji bi oborili državne ili svjetske rekorde obećavane su novčane i druge nagrade. Uspješni sportaši i sportašice slavljeni su u državnom tisku i promidžbi. Obični građani su poticani da se bave sportom, a sportski programi po-

stali su obvezatni u školama. Za razliku od međuraća SSSR se u ovom razdoblju učlanio u brojna međunarodna sportska udruženja, istaknuvši se i u drugim 387 sportovima – košarci i odbojci. Važna međunarodna sportska natjecanja postala su i prizorišta političkih prijepora i bojkota. Olimpijske igre u Melbourneu stajale su u sjeni sovjetske invazije na Mađarsku, a sovjetska i mađarska vaterpolska momčad srazile su se u poluzavršnici. Igrači su se tijekom utakmice žestoko međusobno vrijeđali i udarali, pa je taj susret prozvan Krv u vodi. Australski gledatelji ispratili su poražene sovjetske igrače pljuvanjem i vikanjem. Mađari su osvojili zlato pobijedivši Jugoslaviju u završnici. Na Olimpijskim igrama 1968. u Mexico Cityju čehoslovačka je gimnastičarka Věra Čáslavská u znak tihog prosvjeda zbog sovjetske invazije na njezinu zemlju odvratila glavu i spustila pogled kad je tijekom svečanosti dodjele zlatnog odličja zasvirala sovjetska himna. Najveći se olimpijski bojkot dogodio 1980. kad su SAD i još neke zemlje odbili sudjelovati u moskovskoj olimpijadi zbog sovjetske invazije na Afganistan. Umjesto toga, Amerikanci su organizirali alternativno natjecanje u atletskim disciplinama, Klasik zvona slobode, u kojem je sudjelovalo 29 država. SSSR i 14 država sovjetskog bloka uzvratilo je bojkotom Olimpijskih igrara 1984. u Los Angelesu. Sovjeti su također održali alternativne igre – Igre

5. poglavlje

Parada sportaša na Crvenom trgu u Moskvi. Parade je 1931. kao stalno događanje uveo Staljin kako bi širio ideje o zdravom životu u Sovjetskom Savezu kao jednom od preduvjeta obrambene snage zemlje, ali i izgradnje socijalističkog društva. Najveća Parada sportaša, i posljednja ovakve vrste održana na Crvenom trgu, priređena je u kolovozu 1945. u čast pobjede u Velikom domovinskom ratu. Sa Staljinovom smrću 1953. odumrla je i tradicija sportskih parada

388 prijateljstva. Krajnji cilj ovakvih bojkota bio je pritisak na javno mnijenje kako bi se promijenila vanjska politika druge zemlje. Ne bi li se prevladao nastao razdor, vlasnik američke TV kuće Ted Turner priredio je Igre dobre volje. Prve su bile 1986. u Moskvi, a sudjelovalo je oko 3000 atletičara iz 79 zemalja. No ni one nisu prošle bez kontroverze jer je SSSR zabranio sudjelovanje izraelskim i južnokorejskim sportašima. Ponovi Objasni zašto je sovjetsko vodstvo najprije zanemarivalo međunarodna sportska natjecanja, a poslije je promijenilo svoju politiku. Na koji način je sport bio korišten u hladnoratovske svrhe?

Osim poticanja suparništva, sport je u hladnoratovskom razdoblju mogao odigrati i konstruktivnu ulogu. Najbolji je primjer tzv. ping-pong diplomacija, kako je prozvana uloga koju je stolni tenis imao u obnavljanju američko-kineskih odnosa. Članovi američke stolnotenisačke momčadi bili su 1971. na turneji u Japanu te se sprijateljili s članovima kineske momčadi. Kineski su dužnosnici nato uputili službeni poziv američkim stolnotenisačima da posjete Kinu pa su oni

u travnju 1971. i stigli. Posjet je izazvao veliku znatiželju i medijsku pozornost u obje zemlje, a stolni je tenis poslužio kao sredstvo u uspostavi diplomatskih odnosa. Tri mjeseca kasnije u Kinu je došao američki ministar vanjskih poslova Henry Kissinger, a u veljači 1972. i predsjednik Richard Nixon koji se susreo s predsjednikom Komunističke partije Kine Mao Cetungom. Kina je nakon toga bila primljena u UN, a Washington je obnovio diplomatske veze s Pekingom. Sportska natjecanja poslužila su i služe kao prikladna platforma za iskazivanje raznovrsnih političkih i društveno angažiranih ciljeva i stavova. Američka maratonka Kathrine Switzer je 1967. prekršila pravilo kad se prijavila za Bostonski maraton, na kojem su smjeli sudjelovati samo muškarci, posluživši se inicijalima, a ne punim imenom. Ravnatelj utrke pokušao ju je na silu ukloniti iz utrke, ali ga je u tome spriječio Kathrinin dečko. Nakon toga ona je nastavila kampanju da se ženama dozvoli sudjelovanje u maratonu, što se konačno 1972. i ostvarilo. Na Olimpijskim igrama 1968. u Mexico Cityju afroamerički sprinteri Tommie Smith i John Carlos održali su tihi prosvjed na pobjedničkom postolju nakon osvajanja zlatnog, odnosno brončanog odličja u utrci na 200 metara. Na stadion su ušli bosonogi u znak siromaštva te noseći

Posljednja partija 31. kolovoza 1972. u šahovskom susretu stoljeća između Sovjeta Borisa Spaskog (lijevo) i Amerikanca Bobbyja Fischera u Reykjaviku na Islandu. Fischer je pobijedio Spaskog i postao svjetski šahovski prvak, prekinuvši privremeno sovjetsku dominaciju u šahu. Istraži kakvu su ulogu imala svjetska šahovska prvenstva u hladnoratovskom suparništvu između SSSR-a i SAD-a te o tome napiši sastavak.

Trenutak kad je 19. travnja 1967. dečko Kathrine Switzer odgurnuo ravnatelja utrke Jocka Semplea koji ju je nasilno pokušavao izbaciti iz maratona. Kathrine se prijavila za utrku pod inicijalima K. W. Switzer, a čini se da su tek nakon otprilike tri kilometra utrke shvatili da je žena. Nakon svojeg postupka bila je izbačena iz Američkog atletskog saveza, pa je osnovala vlastiti klub i natjecala se u Kanadi. Utvrdi u sklopu kakve se borbe Kathrine Switzer odlučila na ovaj potez.

podignuli šaku s crnom rukavicom u znak pozdrava crnačkoj moći. Na zahtjev ondašnjega predsjednika Međunarodnog olimpijskog odbora, inače Amerikanca Averyja Brundagea, Američki olimpijski odbor je isključio oba sportaša s igara. U političkom smislu sport je bio korišten i kao sredstvo za postizanje nacionalnog jedinstva u multikulturnim i višeetničkim zemljama. Na Svjetskom ragbijaškom kupu 1995. u Cape Townu u Južnoj Africi predsjednik Nelson Mandela poslužio se ragbijaškom reprezentacijom – zvanom Sbringboks – koja je dugo predočavala rasnu nejednakost kako bi utro put ujedinjenju zemlje rastrgane politikom aparthejda. Krajnje negativan oblik korištenja sporta u političke svrhe primjer je terorističkog čina na Ljetnim olimpijskim igrama 1972. u Münchenu kad je skupina Karikatura na temu tzv. ping-pong diplomacije, koja palestinskih terorista ubila dvojicu izraleskih sportaša prikazuje Richarda Nixona i Mao Ce-tunga kako igraju te devetoricu uzela za taoce, želeći ishoditi puštanje na stolni tenis slobodu arapskih zatvorenika u izraelskim zatvorima ogrlice od perlica oko vrata čime su htjeli simboli- te dvojice njemačkih terorista. Naposljetku su ubili i zirati linčovanje crnaca na jugu SAD-a. Na postolju preostale taoce tijekom neuspjelog pokušaja njihova su, pognuvši glavu dok je svirala američka himna, oslobađanja.

389

5. poglavlje

IZVORI

Tihi prosvjed čehoslovačke gimnastičarke Věre Čáslavske (lijevo)). Uz nju na pobjedničkom postolju stoji sovjetska gimnastičarka Larisa Petrik, čije je zlatno odličje iz podne vježbe bilo kontroverzno jer je prema prvom stanju bodova Čáslavská glatko pobijedila, a potom je sudački panel naknadno povisio ocjene dodijeljene Petrik te se ona bodovno izjednačila s Čáslavskom. Istraži s kakvim se posljedicama čehoslovačka gimnastičarka morala nositi zbog svojih političkih stavova.

390

Kozakiewiczev lakat. Na Olimpijskim igrama 1980. u Moskvi poljski je skakač s motkom Władysław Kozakiewicz odnio zlato i postigao novi svjetski rekord, preskočivši 5,78 metara. Tijekom cijelog nadmetanja između njega, njegova sunarodnjaka Tadeusza Ślusarskog i sovjetskoga atletičara Konstantina Volkova, koje je potrajalo više od četiri sata, sovjetska je publika galamila i zviždala nastojeći omesti poljske sportaše. Naposljetku se Kozakiewicz, osiguravši pobjedu, okrenuo publici i pokazao im lakat, što se i dandanas u Poljskoj pamti kao Kozakiewiczeva gesta. Fotografije njegova postupka, koji se nije doživio kao neprimjereno sportsko ponašanje nego više kao oblik političkog otpora, smjesta su obišle svijet. Službeni odgovor poljske vlade na to što je, kako je to kazao sovjetski veleposlanik u Poljskoj, Kozakiewicz uvrijedio sovjetski narod, glasio je da je „gesta bila nekontrolirani mišićni grč izazvan naporom“

Iako ni u zapadnim zemljama sport nipošto nije bio lišen političkih obzira i vanjskopolitičkih ciljeva, u zemljama Istočnoga bloka imao je središnje mjesto te su njegova funkcija i međuveza s politikom (osobito vojnom), gospodarstvom i kulturom bili bitno izraženiji nego na zapadu. O toj međuvezi svjedoče politički zadaci koje su sovjetska sportska udruženja trebala izvršiti, uobličeni u tri točke iz sovjetskoga sportskog priručnika iz 1973. godine: 1. osigurati vrhunsku izvedbu sovjetskih sportaša u inozemstvu kao sredstvo da se naširoko obznane naša postignuća u izgradnji komunizma i u promicanju tjelesne kulture i sporta te kako bi se međunarodno stekao istaknut položaj u glavnim sportovima; 2. sustavno propagirati ciljeve i zadatke sovjetskoga sportskog pokreta, objašnjavati stavove sovjetskih sportskih udruženja o glavnim problemima s kojima se suočava međunarodni sportski pokret, žestoko se boriti protiv objeda i dezinformacija u vezi sa sovjetskim sportom, antikomunizma i ideoloških diverzija koje čine imperijalistički krugovi u svijetu sporta, razotkriti pravu prirodu buržoaskog sporta te strategiju i taktiku buržoaskih sportskih udruženja, osujetiti akcije usmjerene protiv sportskih udruženja Sovjetskog Saveza i drugih socijalisitčkih i mladih nezavisnih država; 3. ujediniti napredne snage u međunarodnom sportskom pokretu, konsolidirati ujedinjeni front sportskih udruženja socijalističkih država, mladih nezavisnih država i radničkih sportskih organizacija u kapitalističkim državama u svrhu postizanja naprednih odluka u pitanjima s kojima se suočava međunarodni sportski pokret te korištenja sporta kao oružja u kampanji za mir i uzajamno razumijevanje. (James Riordan, Sport in Soviet Society. Development of Sport and Physical Education in Russia and the USSR, Cambridge 1980., 350-351).

Uz pomoć interneta i literature istraži na koje je sve načine SSSR nastojao ostvariti naznačene ciljeve i u kojoj je mjeri to uspio.

Ponovi Razjasni i druge političke upotrebe sporta i sportskih događanja.

FILOZOFSKO-RELIGIJSKO-KULTURNO PODRUČJE

Nelson Mandela i kapetan južnoafričke ragbijaške momčadi Francois Pienaar nakon osvajanja svjetskog kupa. Kad je nakon otvorenja prvenstva Mandela posjetio momčad, kazao im je: „Vi ćete pomoći da se naša zemlja veže u jednu jedinu cjelinu. (...) Nekoć sam želio da Springboksi izgube. Više ne, o, ne... Vi, momci, sada predstavljate cijelu našu zemlju“. Razmisli i odgovori zbog čega je Nelson Mandela smatrao da bi ragbijaška reprezentacija mogla ujediniti naciju. Otkrij koji je film uprizorio sportski uspjeh južnoafričkih ragbijaša, pogledaj ga te o svojim dojmovima napiši kraći osvrt.

Smjesti u prostor i vrijeme Uz pomoć interneta pronađi još primjera politizacije sporta u drugoj polovici 20. stoljeća te svoje primjere usporedi s onima suučenika.

Pozdrav crnačkoj moći na Olimpijskim igrama 1968. u Mexico Cityju. Istraži zašto je upravo Amerikanac kao predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora tražio isključenje dvojice afroameričkih sportaša.

Prepoznaj promjene Istraži sportove koji su bili popularni u prvoj polovici 20. stoljeća, a koji su popularni u drugoj polovici 20. stoljeća na prostorima Hrvatske. Izradi usporedne rang liste popularnih sportova za navedena razdoblja. Obrazloži razlike u popularnosti, pojavu novih sportova i utjecaj političkih i društvenih prilika. Istraživanje i rezultate predstavi pomoću plakata.

Sagledaj prošlost

Prouči dodatnu literaturu o povijesti sporta u popisu na kraju udžbenika te istraži na primjeru nogometa na koji je način sport bio politički korišten i iskorištavan u hrvatskoj povijesti u 20. stoljeću i o tome napiši sastavak.

Potraži povijesne izvore kojima ćeš argumentirati kako je sport korišten u pozitivne svrhe: okupljanja, širenja mira i suradnje među ljudima u 20. stoljeću. Izdvoji jednog sportaša/sportašicu ili sport, koji je prema tvojem mišljenju promicao pozitivne vrijednosti. Obrazloži razloge svoga izbora u kratkom sastavku.

Objasni uzroke i posljedice

Usporedi i zaključi

Pročitaj stručni članak “Nogometni rat“ koji se nalazi u digitalnom repozitoriju udžbenika. Izdvoji i objasni iz članka uzroke i posljedice toga rata. Zašto se taj rat još naziva i najkraći rat? Prikaži uzroke, tijek i posljedice toga rata u tablici.

Izradi Veenov dijagram u kojem ćeš usporediti sličnosti i razlike u odnosu fašista, nacista i komunista prema sportu, sportskim manifestacijama i sportašima. Svoje zaključke prezentiraj tijekom razredne rasprave „Politizacija sporta u totalitarnim društvima“.

Istraži povijesne izvore

391

5. poglavlje

6. ANTIRATNI POKRET — ANTIRATNA KULTURA (IZBORNA TEMA) Nezabilježeni intenzitet ratovanja u 20. stoljeću rezultirao je pojavom raznih antiratnih stavova. Oni su katkad bili primjeri osobne hrabrosti, a katkad dio širokih društvenih kampanja protiv sudjelovanja u sukobima. Kao popratni fenomen, uz antiratne pokrete pojavili su se antiratni i antimilitaristički izraz u umjetnosti i popularnoj kulturi. Prvi svjetski rat pobudio je antiratne ideale kod pojedinaca i političkih organizacija. Među socijalističkim strankama vladalo je načelno uvjerenje da je riječ o ratu koji potiču predstavnici visokog kapitala i da bi klasna solidarnost svjetskog radništva trebala biti iznad interesa međusobnog sukobljavanja. Prvak francuskih socijalista Jean Jaurès, koji se zalagao za 392 mirno rješenje, pao je 1914. godine kao žrtva nacionalističkog aktivista koji se nije slagao s njegovim pacifističkim aktivizmom. U Njemačkoj je Socijaldemokratska stranka iste godine odlučila podržati rat i dokinula planiranu solidarnost ljevice. U Velikom su ratu mnogi pacifisti odbijali sudjelovati, čime su se u matičnim državama izlagali sudskom progonu i antipatijama stanovništva. Mnogi pacifisti birali su rad u sanitetskim jedinicama umjesto da izravno sudjeluju u sukobima. Uz aktivnost političara, umjetničke skupine svoj su smisao pronalazile u otporu ratnom stanju. Avangardni umjetnički pokret dadaizam formiran je 1916. godine između ostaloga i kao reakcija na Prvi svjetski rat. Ratni pohodi bili su u povijesti izvor ponosa njihovih sudionika, ali rovovsko ratovanje razbilo je iluzije mnogih o viteštvu ratovanja te je iza sebe ostavilo mnoštvo književnih djela koja su svjedočila o sukobu bez ideala. Poznata je autobiografija Roberta Gravesa Zbogom svemu tom (1929.), romani Ericha Marie Remarquea Na zapadu ništa novo i Ernesta Hemingwaya Zbogom oružje (oba iz 1929.) te poezija britanskih vojnika Wilfreda Owena i Siegfrieda Sassoona. U hrvatskoj književnosti najpoznatiji je 1914.

1915.

1916.

1917.

1918.

1919.

1920.

1921.

1922.

1916. formiran avangardni umjetnički pokret dadaizam kao odgovor na užase Prvoga svjetskog rata 1914. – 1918. Prvi svjetski rat, pojava većeg broja antiratnih aktivista i pacifista, procvat antiratne proze i poezije

1923.

1924.

Plakat koji prikazuje britanski pacifizam u međuratnom razdoblju. Tekst u prijevodu glasi: U rat naoružavanjem. U mir razoružavanjem. Kojim ćemo putem krenuti? Istraži uz pomoć interneta što je Glasanje o miru (Peace Ballot) te napiši sastavak o tome u kojem ćeš iskazati i svoje mišljenje.

primjer književnika Miroslava Krleže koji je svoja zapažanja iz hrvatskog domobranstva pretočio u poznatu zbirku priča Hrvatski bog Mars (1922.). Ratni veterani često su s cinizmom ocjenjivali šovinističke ideje i nacionalističke osjećaje, a iskustvo ratne „klaonice“ zapadnoga fronta mnoge je mlade ljude odvra1925.

1926.

1927.

1928.

1929. objavljene tri važne antiratne knjige, 1922. zbirka Remarqueova Na zapadu ništa novo, antiratnih priča Hemigwayeva Zbogom oružje i Miroslava Krleže Gravesova Zbogom svemu tom Hrvatski bog Mars

1929.

1930.

1931.

1932.

1933.

1934.

1930. mirovni i pacifistički aktivizam zbog sjećanja na Veliki rat i politika popuštanja Adolfu Hitleru nenamjerno se međusobno podupiru

1935.

FILOZOFSKO-RELIGIJSKO-KULTURNO PODRUČJE

IZVORI

Prosvjed protiv Vijetnamskog rata. Na transparentu piše: Moj sin je ubijen u Vijetnamu. Čemu? Otkrij kako je nastao znak za pacifizam nacrtan na transparentu te što je izvorno označavao. Koji su ti još simboli mira i mirotvorstva iz povijesti poznati?

tilo od ratovanja. Zahvaljujući tome je u međuratnoj Britaniji bila prihvatljivija politika popuštanja Adolfu Hitleru i njegovoj ekspanzionističkoj politici, od upuštanja u novi rat na europskom kontinentu. U SAD-u je antiratni izraz bio usko pomiješan s idejom američkog izolacionizma od europskih problema. Uz ova shvaćanja, komunistički aktivisti bili su dosljedno protiv sudjelovanja komunista u ratnim sukobima kapitalističkih zemalja, što je pogodovalo SSSR-u Staljinovog vremena. Među važnim prekretnicama bio je Španjolski građanski rat (1936. – 1939.), koji nije uključivao samo zaraćene ideološki podijeljene strane u Španjolskoj, nego i velik broj međunarodnih dobrovoljaca potaknutih na suprotstavljanje fašističkoj politici. U trenutku kad je 1939. godine novi svjetski rat bio neizbježan, mnoge su pacifističke tendencije napuštene zbog masovne ugroženosti populacije u novoj vrsti ratovanja, a velika antifašistička koalicija kapitalističkog Zapada i komunističkog SSSR-a dodatno je nakon 1941. poništila antiratna shvaćanja. Iako je u sjećanju Zapada Drugi svjetski rat ostao zabilježen kao tzv. „dobar rat“ koji je vodila tzv. „najveća generacija“, u poraću se se pojavili brojni književnici koji su isticali negativne strane sukoba. Američki 1935.

1936.

1937.

1938.

1939.

1940.

1941.

1942.

1943.

1944.

1939. – 1945. Drugi svjetski rat, zamiranje pacifističkog i mirovnog pokreta

1945.

1946.

Govor Martina Luthera Kinga o Vijetnamskom ratu, održan 4. travnja 1967. u New Yorku: Pokušao sam dati glas onima kojima je oduzet u Vijetnamu i pokušao sam razumjeti argumente onih koje zovemo „neprijateljima“. Jednako kao što sam zabrinut za njih, zabrinut sam i za naše vojnike. Čini mi se da im u Vijetnamu nismo priuštili samo onaj proces brutalizacije koji se rađa svugdje gdje se vojske na polju razaranja suočavaju jedna s drugom. Procesu umiranja dodajemo cinizam, jer sigurno već i nakon kratkog boravka na bojištu znaju da se ne borimo zaista za ono za što tvrdimo da se borimo. Ubrzo moraju spoznati da ih je njihova vlada poslala u borbu među Vijetnamcima, a oni malo sofisticiraniji svakako shvaćaju da su na strani bogatih i sigurnih, dok siromašnima priušćujemo pakao. Ovo ludilo mora svakako prestati. Moramo smjesta stati. Govorim vam kao dijete Božje i brat siromašnih Vijetnamaca koji pate. Govorim u ime onih kojima zemlju razaramo, čije domove uništavamo, čiju kulturu rušimo. Govorim u ime siromašnih Amerikanaca koji plaćaju dvostruku cijenu propalih nada kod kuće i smrti i korupcije u Vijetnamu. Govorim kao građanin svijeta, jer svijet užasnuto ustaje protiv puta kojim smo krenuli. Govorim kao netko tko voli Ameriku vođama naše nacije: mi smo ovaj rat pokrenuli, na nama je da ga okončamo. (Preuzeto s https://kinginstitute. stanford.edu/king-papers/documents/beyondvietnam).

393

O čemu je riječ u ovom odlomku iz govora Martina Luthera Kinga? Analiziraj izneene tvrdnje u okviru zbivanja u Vijetnamskom ratu.

pisac Norman Mailer pisao je o brutalnom ratu na Pacifiku (roman Goli i mrtvi, 1948.), Joseph Heller je satirički prikazao apsurd svakodnevice u vojnim jedinicama (Kvaka 22, 1961.), a Kurt Vonnegut je posegnuo za bombardiranjem Dresdena kao temom (Klaonica 5, 1969.). Važno je napomenuti da su naknadne antimilitarističke analize Drugoga svjetskog rata bile prisutne u kulturi Zapada, ali uglavnom ne i u istočnoj Europi. Primjerice, u SSSR-u ili u Jugoslaviji izostajali su nijansirani pogledi na stvarnost ratne svakodnevice zbog službene politike koja je propisivala oblike ocjenjivanja antifašističke borbe. Iako je filmska industrija snimila velik broj ratnih spektakala, pojavili su se i umjetnici poput Stanleyja 1947.

1948.

1949.

1950.

1951.

1952.

1953.

1954.

1955.

1956.

1957. osnovana Kampanja

za nuklearno razoružanje

1957.

960.

5. poglavlje

394

Prosvjed na Sveučilištu Kent State u Ohiu protiv Vijetnamskog rata. Mirni je prosvjed, održan 4. svibnja 1970., prekinut nakon što su američki vojnici ubili četiri i ranili devet studenata prosvjednika

Kubricka. Njegovi su filmovi imali antiratnu poruku, poput Staza slave iz 1957. o besmislenom pokolju francuskih vojnika i suđenju zbog kukavičkog držanja na frontu u Velikom ratu, te groteskne satire o nuklearnoj apokalipsi Dr. Strangelove iz 1964. godine. 1961.

1962.

1963.

1964.

1965.

1966.

1967.

1968.

1969.

1970.

1971.

1964. – 1973. Vijetnamski rat potaknuo mnoge prosvjede, nasilne obračune i procvat antiratne kulturne industrije

Opasnost od nuklearnog rata potaknula je 1957. godine organiziranje prosvjedne skupine Kampanja za nuklearno razoružanje (CND – Campaign for Nuclear Disarmament) u Ujedinjenom Kraljevstvu. Veći broj javnih intelektualaca i političara prihvatio je realnost potrebe nuklearnog razoružanja, a znan1972.

1973.

1974.

1975.

1976.

1977.

1978.

1979.

1980.

1981.

1982.

FILOZOFSKO-RELIGIJSKO-KULTURNO PODRUČJE

Prosvjedi protiv rata u Iraku 2003. godine

ZANIMLJIVOST Ratovi na Bliskom istoku nakon 2001. godine redovito su praćeni na raznim popularnim satiričkim emisijama koje potiču antiratnu kulturu i debatu, poput američke emisije The Daily Show, ali i drugih kasnovečernjih TV emisija. Veliko nezadovoljstvo ulaskom u još jedan nepopularan rat proizveo je novu generaciju satiričara i komičara na Zapadu (posebno u SAD-u) koji su se svakodnevno osvrtali na greške političara i kritički ocjenjivali državnu upravu za koju su smatrali da nepotrebno proizvodi nove ratne žrtve. Usto, u najnovije vrijeme suvremene društvene mreže posebno pojačavaju doseg antiratnih prosvjeda.

Satirična TV emisija The Daily Show je pod naslovom „Mess O’Potamia“ (mess znači zbrka, nered) emitirala redoviti prilog u kojem je pratila kako američka vojska i državna uprava vode rat u Iraku

stvena istraživanja koja su potvrđivala opasnost od posljedica nuklearnih testova, za posljedicu su nakon 1960-ih imala potpisivanje raznih sporazuma koji su ograničili testiranje. Vijetnamski rat bio je gotovo tijekom cijeloga trajanja nepopularan rat. Otkako su se u njega bile uključile Sjedinjene Američke Države, američka je vojska ima1983.

1984.

1985.

1986.

1987.

1988.

1989.

1990.

1991. prosvjedi protiv rata

u Zagrebu i Beogradu

1991.

1992.

1993.

la sve više žrtava, a vojnike je novačila sustavom po kojem su svi mladi muškarci bez djece između 18. i 25. godine života mogli biti pozvani u ratnu službu. Nepopularnost tog sustava i nepopularnost samog rata zbog predodžbe da velika i moćna Amerika tlači slabu azijsku naciju u borbi za slobodu, potaknula je masovne prosvjede u Americi od sredine 1960-ih do početka 1970-ih. Ti su prosvjedi katkad završavali žrtvama. Američke javne ličnosti koje su se protivile ratu u Vijetnamu također su bile žrtve atentata (poput Roberta F. Kennedyja i Martina Luthera Kinga). Razni intelektualci, pisci i umjetnici bili su izuzetno djelatni kao mirovni aktivisti. Glazbena je industrija crpila otuda nadahnuće i tada se dogodilo najšire moguće iskazivanje antiratnog osjećaja, od folk glazbe Petea Seegera, do mirovne rock-psihodelije Beatlesa. Istovremeno, hipijevski pokret, koji se oblikovao u prvoj polovici 1960-ih kao mladenački bunt protiv konzumerističkog društva, nosio je u sve većoj mjeri poruku mira, sažetu u sloganu „Vodite ljubav, ne rat“. Vijetnamska trauma potaknula je mnoge antimilitarističke filmove koji oslikavaju psihofizičku pat- 395 nju običnih vojnika (primjerice, Apokalipsa danas Francisa Forda Coppole iz 1979. ili Kubrickov film Full Metal Jacket iz 1987. godine). Razdoblje 1980-ih obilježila je militarizacija društva i kulture. Javne rasprave o potrebi naoružavanja na Zapadu protiv agresivnog SSSR-a uzrokovale su velike prosvjede u Zapadnoj Europi. Mnogi su stanovnici bili nezadovoljni postavljanjem nuklearnog naoružanja u svojim sredinama jer ih je to činilo mogućim sovjetskim metama. U kulturi se događao procvat ratnih filmova nabijenih mačizmom (na primjer, serijal filmova Rambo). Međutim, kraj Hladnog rata pridonio je i zamiranju raznih antimilitarističkih kampanja. Tijekom rata proizašla iz raspada Jugoslavije 1991. godine antiratni aktivisti (oni liberalnih i konzervativnih svjetonazora) nastojali su, neuspješno, širiti poruku potrebe mirnog rješavanja nesuglasica među narodima bivše Jugoslavije. Valja istaknuti rad beogradskih antiratnih aktivista koji su u Beogradu usred rata organizirali prosvjede. U Hrvatskoj su prosvjednici pozivali na povlačenje snaga JNA i otpuštanje novaka koji su služeći vojni rok bili uvučeni u vojnu agresiju. 1994.

1995.

1996.

1997.

1998.

1999.

2000.

2001.

2002.

2003. globalni prosvjedi

protiv rata u Iraku

2003.

5. poglavlje Globalni rat protiv terorističkih pokreta pokrenut 2001. godine nakon napada na Svjetski trgovinski centar u New Yorku potaknuo je novi val antiratnog raspoloženja na Zapadu. Prosvjedi protiv američkog napada na Irak 2003. godine okupili su nekoliko milijuna ljudi diljem svijeta. Budući da u posljednjim desetljećima ratove demokratskih zemalja vode profesionalne vojske koje ne uključuju unovačene mlade vojnike, promijenili su se razlozi prosvjedovanja zbog sudjelovanja u ratovima. Tako su u prvi plan došli razni načelni razlozi koji uključuju želju za nemiješanjem u poslove drugih zemalja, ali i uvjerenje da sudjelovanje u ratovima pojačava rizike od terorističkih napada ili potiče migracije stanovništva.

396

Ponovi Koja su najvažnija zapadna književna djela proizašla iz kritike Prvoga svjetskog rata? Osim opusa Miroslava Krleže, navedi još jedno književno djelo proizašlo iz srednjoeuropskog kruga koje je satirički ismijalo militarizam i imperijalizam tijekog Prvoga svjetskog rata. Objasni zašto je antiratno raspoloženje zamrlo tijekom Drugoga svjetskog rata. Pogledaj epizode američke televizijske serije M*A*S*H po svojem izboru te utvrdi na koji način njihov sadržaj predstavlja antiratnu kritiku. Postoji li razlika između antiratnog pokreta u Srbiji i u Hrvatskoj tijekom Domovinskog rata? Objasni svoje mišljenje. Kakav je tvoj stav prema pacifističkom pokretu općenito? Istraži razliku između antimilitarizma i pacifizma.

Smjesti u prostor i vrijeme

Prepoznaj promjene

Izradi vremensku tablicu u kojoj ćeš za svako desetljeće 20. i 21. stoljeća navesti najvažnije događaje i lokacije za razvoj antiratnog pokreta i kulture.

Uz pomoć interneta istraži Banksyjevu umjetnost te njegov utjecaj na društvo u vezi s razvojem antiratnih ideja. Odaberi jedno njegovo umjetničko djelo koje ćeš usporediti sa sličnim djelima Pabla Picassa (npr. Guernica, La Colombe). Prepoznaješ li promjene u umjetničkim prikazima rata i poruku koju su umjetnici htjeli poslati? Pokušaj izraditi vlastiti kreativni uradak kojim ćeš izraziti antiratni stav prema sukobu po izboru. Objasni svoj izbor i raspravi o izrađenom i predstavljenom s ostalim učenicima i nastavnikom/com.

Istraži povijesne izvore Uz pomoć dostupne literature i interneta istraži ličnost Vere Brittain i njezin angažman u promicanju pacifizma. Pročitaj knjigu Svjedočanstvo mladosti (Testament of Youth, 1933.) te pogledaj istoimeni film, pa napiši kratak sastavak o tome u kojem ćeš izraziti svoj stav o razvoju pacifističkog pokreta. Pogledaj dokumentarni film Michaela Moorea Fahrenheit 9/11 o američkom ratu protiv Iraka. Napiši sastavak te raspravi o pogledanom u kontekstu naučenog na satu o antiratnim prosvjedima protiv spomenutog rata.

Sagledaj prošlost Uz pomoć dostupne literature istraži ulogu žena tijekom povijesti antiratnih pokreta i kulture te izdvoji najvažnije ličnosti koje su se istaknule svojim djelovanjem. Ako u svojoj okolini poznaješ nekoga tko je sudjelovao u antiratnom pokretu tijekom 20. ili 21. stoljeća, napravi s njim intervju. Načini prezentaciju na temu te raspravi o istraženom i predstavljenom s ostalim učenicima i nastavnikom/ com.

Objasni uzroke i posljedice Koristeći dostupnu literaturu i internet, istraži ulogu studenata kao vodeće skupine u sukobima 1968. godine. Posebno se osvrni na područje Francuske i bivše Jugoslavije te načini prezentaciju, pa o istraženom i predstavljenom raspravi s ostalim učenicima i nastavnikom/com.

Usporedi i zaključi Uz pomoć dostupne literature i interneta usporedi utjecaj tzv. kulture celebrityja u kontekstu antiratnih pokreta i antiratne kulture te njihovu moć u ukazivanje na probleme rata i nasilja u svijetu tijekom 20. i 21. stoljeća. Posebice se osvrni na pojavu društvenih mreža kao pomoćnog alata u širenju antiratnih ideja.

DODATNA LITERATURA

Za nastavnike i učenike na hrvatskom jeziku POLITIKA Bekić, Darko. Jugoslavija u hladnom ratu. Odnosi s velikim silama 1949 - 1955. Zagreb: Globus, 1988. Calvocoressi, Peter. Svjetska politika nakon 1945. Zagreb: Globus, 2003. Clark, Alan. Barbarossa. Rusko-njemački rat 1941.1945. Zagreb: Irma & Irma, 2020. Dizdar, Zdravko i dr. (ur.). Tko je tko u NDH. Hrvatska 1941.-1945. Zagreb: Minerva, 1997. Dukovski, Darko. Fašizam u Istri 1918.-1943. Pula: C.A.S.H., 1998. Eisenhower, Dwight D. Rat za oslobođenje Evrope. Zagreb: NIP, 1953. Engdahl, Frederick William. Stoljeće rata. Anglo-američka naftna politika i novi svjetski poredak. Zagreb: AGM, 2000. Erignac, Louis. Pobuna Hrvata. Paris: Arc-en ciel, 1996. Ferro, Marc. Sedmorica zaraćenih, 1918.-1945. Zagreb: Fakultet političkih znanosti, 2008. Freivogel, Zvonimir. Pomorski rat na Jadranu, 1940.1945. Zagreb: Despot infinitus, 2014. Fumić, Ivan. Djeca – žrtve ustaškog režima. Zagreb: Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske, 2011. Gaži, Franjo (prir.). Bitka za Moskvu: memoari sovjetskih generala. Zagreb: Stvarnost, 1965. Goldstein, Ivo. Hrvatska povijest. Zagreb: Novi Liber, 2003. Goldstein, Ivo, Slavko Goldstein. Tito. Zagreb: Profil knjiga, 2015. Hobsbawm, Eric. Doba ekstrema: Kratko dvadeseto stoljeće 1914.-1991. Zagreb: Zagrebačka naklada, 2009. Jakovina, Tvrtko. Treća strana Hladnog rata. Zaprešić: Fraktura, 2011. Jakovina, Tvrtko (ur.). Hrvatsko proljeće 40 godina poslije. Zagreb: Centar za demokraciju i pravo „Miko Tripalo“ [etc.], 2012. Karakaš Obradov, Marica. Angloamerička bombardiranja Hrvatske u Drugom svjetskom ratu. Saveznički zračni

napadi na Nezavisnu Državu Hrvatsku 1943.-1945. Zagreb: Hrvatski institut za povijest, 2008. Klinger, William, Denis Kuljiš. Tito - neispričane priče. Tajni imperij Josipa Broza Tita. Banja Luka – Zagreb: Nezavisne novine; Paragon, 2013. Krašić, Wolfy. Hrvatsko proljeće i hrvatska politička emigracija. Zagreb: Školska knjiga, 2018. Krizman, Bogdan (prir.). Svjedočanstva o Drugom svjetskom ratu. Odlomci iz memoara i kronika. Zagreb: Glas rada, 1952. Lovrenčić, Rebe. Nemirni mir. Svijet 1918.-1939. Zagreb: Mala zvona, 2011. Masterman, John C. Kontrašpijunaža u ratu, 1939 1945. Zagreb: Globus, 1991. Mates, Leo. Počelo je u Beogradu. 20 godina nesvrstanosti. Zagreb: Globus, 1982. 397 Matković, Hrvoje. Povijest Nezavisne Države Hrvatske. Zagreb: Naklada Pavičić, 1994. (2. izdanje, 2002.). Mezulić, Hrvoje, Roman Jelić. O talijanskoj upravi u Istri i Dalmaciji 1918.-1943.: nasilno potalijančivanje, prezimena, imena i mjesta. Zagreb: Dom i svijet, 2005. Mujadžević, Dino. Bakarić – politička biografija. Zagreb – Slavonski Brod: Plejada; Hrvatski institut za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 2011. Neitzel, Sönke, Harald Welzer. Vojnici: zapisnici o ratovanju, ubijanju i umiranju. Zaprešić: Fraktura, 2014. Painter, David S. Hladni rat. Povijest međunarodnih odnosa. Zagreb: Srednja Europa, 2002. Patafta, Daniel. „Promjene u nacionalnoj strukturi stanovništva grada Rijeke od 1918. do 1924. godine“. Časopis za suvremenu povijest 36, br. 2 (2004.): 683-700. Perić, Ivo (ur.). Povijest Hrvata: od 1918. do danas. Zagreb: Školska knjiga, 2007. Petković, Ranko. Nesvrstanost: nezavisan, vanblokovski i globalni faktor u međunarodnim odnosima. Zagreb: Školska knjiga, 1981. Ridley, Jasper. Tito – biografija. Zagreb: Prometej, 2000. Simić, Pero, Zvonimir Despot. Tito – jedna biografija. Zagreb: Despot infinitus, 2017.

KORELACIJE S DRUGIM PREDMETIMA 4. GIMNAZIJE Stettinius, Edward Reilly. Roosevelt i Rusi. Konferencija u Jalti. Zagreb: Izdanje Društva novinara NR Hrvatske, 1952. Šute, Ivica. Hrvatska povijest 1918.-1941. Zagreb: Leykam international, 2019. Taylor, Alan John Perivale. Uzroci Drugog svjetskog rata. Zagreb: Znanje, 1994 Toland, John. Uspon i pad japanskog imperija. Sv. I-IV. Zagreb: Centar za informacije i publicitet, 1982. Tomasevich, Jozo. Rat i revolucija u Jugoslaviji 19411945. Okupacija i kolaboracija. Zagreb: Europapress holding, Novi Liber, 2010. Totman, Conrad. Povijest Japana. Zagreb: Barbat, 2009. Tripalo, Miko. Hrvatsko proljeće. 3., dopunjeno izdanje. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 2001. Werth, Alexander. Rusija u ratu 1941-1945. Rijeka: „Otokar Keršovani“, 1979. Westad, Odd Arne. Globalni hladni rat. Velike sile i Treći svijet. Zagreb: Golden marketing-Tehnička knjiga, 2009. Zakaria, Fareed. Svijet nakon Amerike. Zaprešić: Fraktura, 2009. 398 Zidić, Igor (ur.). Hrvatska i Hrvatsko proljeće 1971. Zbornik radova [sa znanstvenog skupa održanog u Zagrebu 25. i 26. siječnja 2012. Zagreb: Matica hrvatska, 2017. Žebec, Šilj, Ivana. „Pregled općeg političkog stanja u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije Kraljevini Jugoslaviji“. Studia lexicographica 12 (2018.): 27-45.

DRUŠTVO Bićanić, Rudolf. Kako živi narod. Život u pasivnim krajevima. Zagreb: Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu; Nakladni zavod Globus, 1996. (pretisak knjige 1 iz 1936. i knjige 2 iz 1939.). Duda, Igor. Pronađeno blagostanje. Svakodnevni život i potrošačka kultura u Hrvatskoj 1970-ih i 1980-ih. Zagreb: Srednja Europa, 2010. Goldstein, Ivo, Goran Hutinec. Povijest grada Zagreba: 20. i 21. stoljeće. Zagreb: Novi liber, 2013. Klasić, Hrvoje. Jugoslavija i svijet 1968. Zagreb, 2012. Korenčić, Mirko. Naselja i stanovništvo SR Hrvatske: 1857-1971. Zagreb: JAZU, 1979. Kurlansky, Mark. 1968. – Godina koja je uzdrmala svijet. Zagreb 2007.

Leček, Suzana. Seljačka obitelj u sjeverozapadnoj Hrvatskoj 1918.-1941. Zagreb: Srednja Europa, 2003. Stipčević, Aleksandar. Socijalna povijest knjige u Hrvata: od početka hrvatskoga narodnog preporoda (1835.) do danas. Zagreb: Školska knjiga, 2008. Šimončić-Bobetko, Zdenka. Agrarna reforma i kolonizacija u Hrvatskoj, 1918.-1941. Sv. I-II. Zagreb: AGM; Hrvatski institut za povijest, 1997.-2000. Šute, Ivica. Gospodarska sloga u Podravini 1935.-1941. Koprivnica: Meridijani, 2017. Šute, Ivica. Hrvatska povijest 1918.-1941. Zagreb: Leykam international, 2019. Ujaković, Branka. ABC za odrasle: opismenjavanje odraslih u 20. stoljeću. Zagreb: Hrvatski školski muzej, 2005. Vresk, Milan. Grad i urbanizacija: osnove urbane geografije. Zagreb: Školska knjiga, 2002. Vresk, Milan. Razvoj urbanih sistema u svijetu: geografski pregled. Zagreb: Školska knjiga, 2002.

EKONOMIJA Anušić, Zoran, Željko Rohatinski i Velimir Šonje (ur.). Put u nisku Inflaciju. Hrvatska 1993. – 1994. Zagreb: Vlada Republike Hrvatske, 1995. Badovinac, Tomislav (ur.). Titovo doba. Hrvatska prije, za vrijeme i poslije. Zagreb: Savez društava “Josip Broz Tito” Hrvatske, 2008. Bićanić, Rudolf. Kako živi narod. Život u pasivnim krajevima. Zagreb: Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu; Nakladni zavod Globus, 1996. (pretisak knjige 1 iz 1936. i knjige 2 iz 1939.). Dekanić, Igor. Nafta – blagoslov ili prokletstvo. Izvori energije, globalizacija i terorizam. Zagreb: Golden marketing-Tehnička knjiga, 2007. Duda, Igor. Pronađeno blagostanje. Svakodnevni život i potrošačka kultura u Hrvatskoj 1970-ih i 1980-ih. Zagreb: Srednja Europa, 2010. Galbraith, John Kenneth. Veliki slom 1929. Kako nastaju velike svjetske krize. Zagreb: VBZ, 2010. Horvat, Branko. Politička ekonomija socijalizma. Zagreb: Globus, 1984. Ivanović, Vladimir. Geburtstag pišeš normalno. Jugoslavenski gastarbajteri u SR Nemačkoj i Austriji 1965.-1973. Beograd: Institut za savremenu istoriju, 2012.

Mirković, Mijo. Ekonomska struktura Jugoslavije 1918.1941. Zagreb: Školska knjiga, 1952. Stiglitz, Joseph Eugene. Globalizacija i dvojbe koje izaziva. Zagreb: Algoritam, 2004. Stiglitz, Joseph Eugene. Uspjeh globalizacije. Zagreb: Algoritam, 2009. Stipetić, Vladmir. Dva stoljeća razvoja hrvatskoga gospodarstva 1820.-2005. Zagreb: HAZU, 2012. Šimončić-Bobetko, Zdenka. Agrarna reforma i kolonizacija u Hrvatskoj, 1918.-1941. Sv. I-II. Zagreb: AGM, Hrvatski institut za povijest, 1997.-2000. Vojnić, Dragomir. Ekonomija i politika tranzicije. Zagreb: Ekonomski institut, 1993. Yamamoto, Yasuo, Đuro Njavro, Zoran Stiperski. Samuraj i vitez. Kako se Japan uspio ekonomski razviti – hrvatski put prema uspjehu. Samobor: Meridijani, 2005.

ZNANOST I TEHNOLOGIJA Aleksijevič, Svetlana. Černobilska molitva: kronika budućnosti. Zagreb: Edicije Božičević, 2016. Blom, Phillip. Vrtoglave godine, Europa, 1900.-1914. Zaprešić: Fraktura, 2015. Blom, Phillip. Rastrgane godine, 1918.-1938. Zaprešić: Fraktura, 2017. Dadić, Žarko. Egzaktne znanosti u Hrvatskoj u ozračju politike i ideologije: (1900-1960). Zagreb: Izvori, 2010. Johnson, Paul. Moderna vremena: Povijest svijeta od 1920-ih do 2000. Zagreb: Golden Marketing-Tehnička knjiga, 2007. Johnston, William M. Austrijski duh: intelektualna i društvena povijest, 1848-1938. Zagreb: Globus, 1993. Najbar-Agičić, Magdalena. Kultura, znanost, ideologija: prilozi istraživanju politike komunističkih vlasti u Hrvatskoj od 1945. do 1960. na polju kulture i znanosti. Zagreb: Matica hrvatska, 2013. Žmegač, Viktor. Prošlost i budućnost 20. stoljeća: kulturološke teme epohe. Zagreb: Matica hrvatska, 2010.

FILOZOFSKO-RELIGIJSKO-KULTURNO PODRUČJE Bagić, Krešimir. Uvod u suvremenu hrvatsku književnost: 1970.-2010. Zagreb: Školska knjiga, 2016.

Banac, Ivo. Hrvati i Crkva. Zagreb – Sarajevo: Profil; Svjetlo riječi, 2013. Brkljačić, Maja, Sandra Prlenda (ur.). Kultura pamćenja i historija: izbor. Zagreb: Golden Marketing-Tehnička knjiga, 2006. Eilenberger, Wolfram. Doba čarobnjaka: veliko desetljeće filozofije 1919.-1929. Zaprešić: Fraktura, 2019. Frangeš, Ivo. Povijest hrvatske književnosti. Zagreb – Ljubljana: Nakladni zavod Matice hrvatske; Cankarjeva založba, 1987. Gamulin, Grgo. Hrvatsko slikarstvo XX. stoljeća. Sv. I-II. Zagreb: Naprijed, 1997. Gamulin, Grgo. Hrvatsko kiparstvo XIX. i XX. stoljeća. Zagreb: Naprijed, 1999. Glunčić-Busančić, Vinka, Boris Senker (ur.). Prvi svjetski rat u kulturnom pamćenju, Dani hvarskog kazališta 41. Zagreb – Split: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti; Književni krug, 2015. Grgić, Stipica. „Kratka povijest ženskoga nogometa u Hrvatskoj/Jugoslaviji u međuratnom razdoblju“. Časopis za suvremenu povijest 50, br. 3 (2018.): 557-581. Hobsbawm, Eric. Doba ekstrema: kratko dvadeseto stolje- 399 će 1914.-1991. Zagreb: Zagrebačka naklada, 2009. Jajčević, Zdenko. Olimpizam u Hrvatskoj. Zagreb: Libera editio, 2007. Jajčević, Zdenko. Povijest sporta i tjelovježbe. Zagreb: Odjel za izobrazbu trenera Društvenog veleučilišta u Zagrebu; Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu 2010. Kovačić, Davor. Hrvatski nogomet u doba cara, kralja, poglavnika i maršala. Zagreb: AG; Hrvatski institut za povijest, 2019. Mercier, Jacques. Povijest Vatikana. Zagreb: Barbat, 2001. Micheli, Mario de. Umjetničke avangarde XX. stoljeća. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 1990. Mills, Richard. Nogomet i politika u Jugoslaviji. Sport, nacionalizam i država. Zagreb: Profil, 2019. Najbar-Agičić, Magdalena. Kultura, znanost, ideologija: prilozi istraživanju politike komunističkih vlasti u Hrvatskoj od 1945. do 1960. na polju kulture i znanosti. Zagreb: Matica hrvatska, 2013. Prelog, Petar. Hrvatska moderna umjetnost i nacionalni identitet. Zagreb, Institut za povijest umjetnosti, 2018

POJMOVNIK

B bilateralan - koji se uspostavlja s jedne i s druge strane; dvostran, obostran birokratizacija – proces birokratiziranja, odnosno uvođenja pretjerane moći državne ili koje druge administracije (činovništva)

A ad hoc (lat.) – upravo za to, posebno radi toga, samo za tu priliku

C centralizam – način upravljanje u kojem su mjesne ili pokrajinske ustanove vlasti podvrgnute vlasti središta (centra)

agregatna potražnja – potražnja koja je određena ukupnom potrošnjom pojedinaca i kućanstava, potrošnjom poduzeća, tj. investicijama, potrošnjom države i potrošnjom stranaca u nekoj zemlji

cenzura – na zakonskim propisima zasnovan ili neslužbeno provođen postupak nadziranja slobode izražavanja u državi, iz sigurnosni, moralnih, vjerskih, političkih ili ideoloških razloga

akronim – imenska kratica složena od početnih slova ili slogova nekog naziva od više riječi

cepelin – tip zračnog broda izrađenog od krute konstrukcije punjene plinom; povijesno na vrhuncu uporabe bio tijekom 1920-ih i 1930-ih godina 20. stoljeća, poslije uglavnom zbog sigurnosnih razlika zamijenjen pretečama suvremenih zrakoplova

aneksija – pripajanje dijela ili cjeline tuđega državnog područja, protivno volji države kojoj to područje pripada, obično silom ili prijetnjom antiklerikalizam – nesklonost, antagonizam prema utjecaju Crkve, odnosno klera u društvenom životu

400

antipod – dvoje ljudi potpuno oprečna karaktera, ćudi, ponašanja, nazora apelirati – obraćati se / obratiti se komu javno radi toga da nešto učini ili poduzme, kakvo javno i znakovito djelo; imenica apel asanacija – zbir koordiniranih postupaka za sprečavanje širenja opasnih zaraznih i socijalnih bolesti asimilacija – prilagodba pojedinca ili skupine prilikama u nekoj sredini usvajanjem njezina jezika, kulture, vjere, načina života, pa i identiteta automatizacija – proces zamjene ljudske radne snage mehaničkim i elektroničkim uređajima, osobito često kod jednostavnijih, repetitivnih zadataka, odnosno zadataka koji dovode u opasnost zdravlje izvršitelja autonomija – pravo stanovništva užeg područja da samostalno rješava stvari unutrašnje uprave, neovisno o upravnoteritorijalnoj jedinici; samouprava autoritaran – koji potiče ili traži potpunu i neupitnu pokornost autoritetu; autoritarni poredak oblik je političkog uređenja u kojem izvršna vlast nije pod kontrolom parlamenta, nego se vlast oslanja na određenu vrstu političkog i društveno-moralnog autoriteta autoritativan – osobina, odnosno stav onoga tko ima autoritet u određenim pitanjima azil – u pravnom smislu, pravo političkog bjegunca na utočište u nekoj stranoj državi; općenito, svako sklonište pred progomom, neprilikom, bolešću ili starošću

D deficit – u ekonomskom smislu, negativna razlika (manjak) između prihoda i rashoda; opreka → suficit delegat – izaslanik, poslanik, zatupnik; opunomoćenik neke države, državnog tijela ili udruženja koji posjećuje slično tijelo demilitariziran – koji je bez vojske; demilitarizirana zona dijelovi su državnog teritorija u kojem je međunarodnim ugovorom na određeno ili neodređeno vrijeme zabranjeno podizanje vojnih objekata i smještanje vojnih postrojbi; razvojačeno područje demografska ekspanzija – nagli porast stanovništva uvjetovan povećanjem nataliteta i padom mortaliteta deportacija – prisilno odvođenje, prisilno preseljavanje; otpremanje, protjerivanje: za vrijeme rata ili u totalitarnim režimima, pojedinačno ili grupno prisilno odvođenje civilnog stanovništva s osvojenog teritorija u internaciju, u koncentracijske logore i sl. deregulacija – napuštanje propisa i drugih mjera kojima su gospodarske aktivnosti dotad bile državno koordinirane, uz ostavljanje gospodarskim subjektima više slobode u inicijativi, organizaciji i načinu poslovanja derogirati – prešutno ukinuti, obesnažiti; staviti izvan snage neki zakon, propis ili običaj njegovim neprovođenjem u stvarnosti ili donošenjem drugoga zakona ili propisa čiji sadržaj proturječi sadržaju prvoga desant – upad vojske na protivnički teritorim zračnim ili morskim putem detant – smirivanje, popuštanje napetosti u međunarodnim odnosima, smanjenje opasnosti od rata

devalvirati – u ekonomsko-bankarskom smislu, provesti devalvaciju, odnosno unaprijed planiranu ili tržišno uvjetovanu promjenu tečaja koja smanjuje vrijednost jedne valute u odnosu na druge dezintegracija – raspadanje, rastvaranje, narušavanje neke cjelovitosti, razbijanje onoga što čini unutarnju vezu diskriminacija – postupak kojim se unaprijed ograničuju ili onemogućuju prava građanina, skupina ili naroda; obespravljenje disident – osoba čiji je stav oprečan stavu neke organizacije, u političkom kontekstu odnosi se na pojedince ili grupe koji se javno protive problemima koje zapažaju u društvu, a u nedemokratskim režimima riječ je o oznaci za pojedince koji se protive službenoj politici dogmatizam – shematizirano, nekritičko mišljenje koje se zasniva na za sve obvezatnim autoritativnim sudovima što ne podliježu ispitivanju i sumnji

cijepanja jezgre atome nekog kemijskog elementa na dva dijela pri čemu dolazi do oslobađanja velike količine energije fiskalizacija – provedba mjera radi uvođenja nadzora nad izdavanjem računa koji se plaćaju u gotovini fluktuirajući – nepostojan, kolebljiv fordizam – način organizacije proizvodnje koji se temelji na masovnoj proizvodnji na tekućoj traci uz standardizaciju proizvoda i podjelu rada, s ciljem povećanja količine i smanjivanja cijene konačnog proizvoda fundamentalisti – osobe koje pristaju uz fundamentalizam, ideološko-religijski konzervativizam, promicanje pogleda na svijet utemeljenog na doslovnom tumačenju vjerskih tekstova poput Biblije i Kurana; u posljednje vrijeme koristi se uglavnom za islamski fundamentalizam fundamentalizam → fundamentalisti

E ekonomski nacionalizam – doktrina koja smatra kako svaka država treba zaštiti vlastite ekonomske interese bez obzira ugrožavaju li se pritom ekonomski interesi drugih država

G generalisimus – general koji je vrhovni zapovjednik vojske, nadređen svim generalima i maršalima, u pravilu i prvi čovjek u državi

ekspanzionizam – politika država koja teži za širenjem teritorija, za širenjem ekonomskog utjecaja na druga tržišta i zemlje

genetičko inženjerstvo – umjetni postupak modificiranja genetičke strukture živog organizma unošenjem gena drugog organizma

ekstenzivna obrada – poljoprivredna aktivnost na većim prostorima (žitarice, uzgoj stoke); opreka je intenzivna obrada koja na maloj površini daje velike prinose

genocid – prema međunarodnom pravu, zločin za djelo učinjeno s namjerom da se potpuno ili djelomično unište narodne, vjerske, rasne ili etničke skupine ljudi

ekstremist – koji u mišljenju, djelovanju itd. zauzima ekstremne (krajnje, najžešće) stavove

gravitacijsko područje – područje oko većeg grada neke pokrajine ili države koje zbog privrednih i drugih interesa ostvaruje sa središtem raznvrsne kontakte

emancipacija – oslobođenje od zavisnosti, duhovno ili društveno osamostaljenje, u kontekstu američke povijesti koristilo se kao termin oslobođenja crnačke populacije iz ropstva empirijski – utemeljeno na iskustvu; provjereno eksperimentima

H havarija – nesreća (npr. broda), šteta, nezgoda, kvar, neuspjeh hegemonija – prevlast ili dominacija neke skupine, nacije ili države nad drugima

enciklika – poslanica; tekst koji papa upućuje kleru i vjernicima u kojem iznosi stavove i učenje vezano uz teološka, filozofska i druga pitanja

hidromelioracija – osposobljavanje neplodnoga ili nedovoljno plodnoga tla za uzgoj korisnih biljaka poboljšavanjem njegovih svojstava hidrotehničkim zahvatima kojima se odvodnjom i natapanjem uređuju vodene prilike

eskalirati – proširiti se, pojačati se, intenzivirati se; imenica eskalacija

homogen – iste ili slične prirode ili vrste, istorodan, istovrstan, jednovrstan, podudaran

F federacija – država sastavljena od više saveznih (federalnih) jedinica koje su dio svojih suverenih prava prenijele na središnju (saveznu) vlast, a dio zadržale za sebe

hunta – skupina ljudi, obično vojnih časnika koji u nekoj zemlji drže vlast osvojenu vojnim udarom

federalizam – ustroj države u kojoj se zakonodavna i izvršna vlast dijeli između autonomnih dijelova (federalnih država) i središnje (federativne) vlade; opreka je → unitarizam fisija – vrste nuklearne reakcije do koje dolazi prilikom

I ideologizacija – porast utjecaja ideologije u nekom društvu, državi ili na nekom području društvenog života indoktrinacija – promicanje i/ili nametanje doktrine (obično političke, ideološke ili vjerske); poučavanje ili upućivanje u cilju smišljenoga navođenja u zabludu

401

POJMOVNIK činiti/činiti da čijim postupcima ovlada određena doktrina protivno racionalnim razlozima inflacija – proces stalnog rasta cijena, odnosno neprestanog opadanja vrijednosti novca; posljedica neravnoteže u gospodarstvu inkluzija – stanje uključenosti; uključenje, obuhvaćanje intermedijalnost – traženje ili iznalaženje izražajnih oblika koji se ostvaruju u kombinaciji dvaju ili više medija internacija – odvođenje neke osobe u prisilno boravište unutar kojega ona ima razmjernu slobodu kretanja uz policijski nadzor; glagol internirati internacionalizirati – činiti ili djelovati tako da nastupi internacionalizacija, odnosno da se sporna pitanja između dvaje strana rješavaju u dogovoru ili po naputku trećih strana (država, međunarodnih institucija i sl.); potaknuti miješanje vanjskih sila u neki spor kada on prestane biti isključivo stvar sukobljenih strana internacionalni dolar – zamišljena novčana jedinica koja ima jednak paritet kupovne moći (v.) kao i američki dolar u određenom trenutku, a koristi se za ekonomsku i financijsku statistiku na globalnoj razini

402

intervencionizam – sustav gospodarske politike utemeljen na ideji o nužnosti državnog upletanja u tržišne odnose, odnosno planskog reguliranja nedostataka slobodnog tržišta radi ostvarenja stabilnijeg i učinkovitijeg gospodarskog sustava instrumentalizacija – dovođenje koga ili čega da bude oruđe u tuđim rukama, da radi ono što služi onomu koji upravlja njegovim postupcima; podvrgavanje koga ili čega ciljevima i probicima koji su strani njegovoj prirodi ili istinskoj svrsi iredentizam – politička doktrina i pokret u čije je ime ujedinjena Italija tražila pripojenje svojem teritoriju drugih područja koje je smatrala svojima; težnja za pripajanjem svojoj zemlji tuđih područja s većinskim ili manjinskim stanovništvom istoga jezika, nacionalne pripadnosti itd. K kancerogenost – obilježje tvari koje povećavaju šanse od obolijevanja od zloćudnih tumora (raka) ili ih izravno uzrokuju

kauzalnost – uzročnost, povezanost uzroka i posljedice klijentelizam – oblik političke korupcije pomoću raznih potkupljivanja, kojim se stvara odnos međuzavisnosti pokrovitelja i podređenih mu osoba (klijenata) koje mu pružaju političku ili drugu podršku uz istovremeno dobivanje određenih povlastica i koristi, materijalnih i/ili nematerijalnih kloniranje – u užem smislu, umjetni biološki postupak reprodukcije organizama bez oplodnje, prilikom čega nastaje potomak genetički identičan izabranoj jedinki koalicija - politički ili vojni savez više država radi ostvarivanja nekog dogovorenog programa; udruživanje političkih stranaka radi ostvarivanja nekog programa koks – visokokalorično umjetno kruto gorivo, dobiveno suhom destilacijom lignita ili kamenog ugljena, uz djelomični ili potpuni nedostatak zraka kolaboracionist – povijesno, osoba koja surađuje s okupatorskom silom u nekoj zemlji; pridjev kolaboracionistički kolektivizirati – obuhvatiti kolektivizacijom, tj. potpunim, privremenim ili djelomičnim prijenosom privatnog vlasništva u zajedničko (ob. zadružno), odnosno privatnih poslova u zajedničke; podržaviti/podržavljivati zemlju privatnika radi stvaranja velikih proizvodnih kolektiva kombinat – spoj poljoprivrednih i industrijskih poduzeća raznih proizvodnih grana u kojem jedna poduzeća proizvode sirovine, a druga ih prerađuju komemoriranje – svečano obilježavanje smrti ili rođenja neke osobe, u spomen na neki događaj komitentski – pridjev od komitent, fizička ili pravna osoba koja daje nalog posredniku (na primjer, banci) ili s njim sklapa ugovor da ovaj obavi neki trgovački ili financijski posao za njegov račun konfederacija – savez suverenih država koje su dio svog suvereniteta prenijele na zajednička tijela, ali zadržale veliki stupanj samostalnosti konkurentnost – vrijednost robe ili usluga koja omogućuje natjecanje i osvajanje tržišta

kantautor – pjevač i glazbeni autor koji izvodi vlastite skladbe

kontrakultura – svaka kultura u nekoj sredini usuprot drugoj, obično prevladavajućoj kulturi; u sociopovijesnom smislu, mješavina alternativnih kultura mladih koja se razvila 1960ih, s interesom za istočnjačke kulture, prosvjedom protiv rasizma i ksenofobije, odražavajući želju za korjenitim prekidom s dotadašnjom praksom

kapitulirati – položiti oružje, potpisati kapitulaciju; predati se

konvencija – međunarodni sporazum o kakvu važnu pitanju

kartel – povezivanje velikih poduzeća, industrija i krupnog kapitala radi smanjenja međusobne konkurentnosti i postizanja monopolnog ili dominantnog položaja na tržištu

konzorcij – sporazum banaka ili vlasnika kapitala (tvrtki) radi zajedničkog izvršenja financijskog pothvata; udruženje takvih partnera s takvim ciljevima

kartelizirati v. kartel

konzumerizam – stav ili ideja da povećanje potrošnje i

kanon – u širem smislu, nešto univerzalno priznato i prihvaćeno; mjerilo, propis, pravilo i sl; u književnosti se odnosi na skupinu tekstova za koje se smatra da imaju središnju vrijednost u nekoj kulturi

posjedovanja materijalnih stvari vodi do sreće pojedinca; pretjerana sklonost kupovanju i posjedovanju materijalnih stvari kooperacija – u ekonomiji, kolektivno udruženje za promet i proizvodnju korporativizam - u fašističkoj Italiji i Španjolskoj, ekonomskosocijalna teorija i politička praksa koja je počivala na sustavu korporacija; u političkoj ekonomiji, teorija i praksa po kojoj država kao krovna korporacija preuzima posredničku ulogu između poslodavačkih i zaposleničkih korporacija (sindikata) radi ublažavanja suprotnosti i razrješavanja kriznih situacija kozmološki model – konkretna teorija, odnosno skup pretpostavki o podrijetlu i razvoju svemira kulturni identitet – odnosi se na svijest o pripadnosti posebnoj, autentičnoj kulturi L laissez-faire ekonomija – ekonomska doktrina koja podrazumijeva da gospodarstvo najbolje funkcionira bez upletanja države u tržišne odnose legitimitet – svojstvo onoga što je zasnoivano na zakonu i pravednosti liberalizirati – u ekonomskom smislu, ukloniti ograničenja i zapreka za obavljanje ekonomske djelatnost likvidnost, vanjska – sposobnost gospodarstva jedne države da podmiri sve svoje financijske obveze prema inozemstvu lobirati – promicati neku ideju, politički pokret, državne interese, interese pojedinca ili skupine i sl. među utjecajnim osobama, krugovima ili ustanovama logički pozitivizam – filozofski pravac s početka 20. stoljeća u kojem se inzistira na provjerljivosti filozofskih pitanja, odnosno odbacivanju rasprava o metafizičkim (nadiskustvenim) problemima na koje se ne može dati precizan, egzaktan odgovor M mačizam – naglašavanje muškosti, tjelesne snage i hrabrosti; mužjaštvo mandat – ovlaštenje dano komu da može zastupati koga, raditi što u čije ime marginalizacija – umanjivanje važnosti nekoga ili nečega marionetski - pridjev od marioneta, u prenesenom značenju, osoba ili stvar kojom upravlja netko drugi marketing – proces, odnosno skup radnji i organizacije rada usmjeren na prodaju određenog proizvoda megalopolis – kontinuirano urbano područje kojim se povezuje više velikih gradova metropolitanizacija – najviši stupanj urbanizacije, proces

preseljenja stanovništa iz gradova u okolicu (predgrađa), pri čemu nastaju veća metropolitanska područja milenarizam – vjerovanje zasnovano na starozavjetnim tekstovima proroka Danijela i novozavjetnom tekstu Otkrivenja prema kojem čovječanstvu predstoje teške patnje i kataklizmičke katastrofe nakon kojih dolazi Gospodin (prema Starom zavjetu) ili se vraća Krist (prema Novom zavjetu) koji uspostavlja tisućljetno Kraljevstvo Božje u kojem vlada pravednost i dobrota monetarna politika – odluke koje donose središnje ržavne banke kako bi utjecale na cijenu i dostupnost novca u gospodarstvu monetarni sustav – skup svih propisa, pravila i običaja koji utvrđuju što je novčana jedinica i određuju druga pitanja u vezi s novcem u pojedinoj zemlji te osiguravaju dobro funkcioniranje novca, utječući na financijske ustanove koje kreiraju novac kao sredstvo plaćanja N nacionalizacija – postupak države kojim pretvara imovinu privatnika u državno ili društveno vlasništvo (zemlja, nekretnine, obrtna sredstva i sredstva za proizvodnju); podruštvljenje, podržavljenje natalitet – broj rođenih na određenome području u određenome razdoblju nonkonformizam – neslaganje s uobičajenim normama, nepokoravanje, individualizam (osobito u političkim i društvenim pitanjima) P pakt – svečani dogovor, sporazum, ugovor znatnije važnosti između dviju ili više država, stranaka ili osoba; nagodba kojom se stupa u savez paradigma – u osnovnom smislu, skup opće važećih pretpostavki u nekom području; model, primjer, obrazac parcelirati – dijeliti zemljišnu površinu na parcele (komad zemljišta, zemljišna čestica) paritet – u ekonomiji označava jednaku vrijednost, a koristi se kao sinonim za odnos između dviju veličina dobiven njihovim uspoređivanjem; paritet kupovne moći – odnos općih pokazatelja cijena među državama koje služe za korekciju službenih tečajeva parlamentarizam – demokratsko uređenje u kojem je parlament najviša državna vlast platna bilanca - mjera tokova dobara, usluga, rada i kapitala između jedne države i ostatka svijeta plebiscit – izravno izjašnjavanje građanskog biračkog tijela o nekom odlučnom pitanju (npr. o pripadanju jednoj ili drugoj državi) pluralizam vlasništva – istovremeno postojanje i funkcioniranje različitih oblika vlasništva, vlasničkih

403

POJMOVNIK prava i vlasničkih odnosa (privatno, društveno, državno i zajedničko) politbiro – skraćenica za politički biro, izvršni organ centralnog komiteta (središnjeg odbora) komunističke partije polupredsjednički sustav – oblik parlamentarizma u kojem državni poglavar (predsjednik Republike) ima veće ovlasti od vlade jer imenuje vladu i njezina predsjednika te oni odgovaraju njemu, ali su u isti mah odgovorni i zakonodavnom tijelu (parlamentu) kojem je posredno odgovoran i predsjednik Republike

relativizacija – dovođenje nečega u pitanje represija – mjera kažnjavanja i prinude, sredstvo prisile, prisilni čin, suzbijanje reprodukcija – u biološkom smislu, razmnožavanje, obnavljanje vrste reprogramiranje – u ekonomsko-bankarskom smislu, izrada novog plana otplate duga sporazumom između kreditora i dužnika

populizam – ideologija i društveni pokret koji povlađuje predrasudama, strastima i duhovnim domašajima širih društvenih slojeva

revanšistički – pridjev od revanšizam, ideja i praktična politika koja teži osveti, revanšu, odmazdu za pretrpljen poraz u prethodnim sukobima

preambula – uvodni dio važnih pravnih akata, sa svečanim prizvukom i naznakom osnovnih načela

rezolucija – stav nekog skupa ili tijela kojim se određuju zahtjevi i gledišta, a ujedno i takvi stavovi izrečeni u pisanom obliku

prekvalifikacija – obrazovni postupak naknadnog osposobljavanja za drugo zanimanje prezidij – predsjedništvo, vrhovni državni organ u socijalističkim zemljama prokreacija – proces stvaranja potomstva

404

reintegracija – ponovno spajanje dijelova u cjelinu; ponovno uključivanje u nešto

protekcionizam - politika zaštite proizvodnje od inozemne konkurencije uvođenjem visokih carina na uvoznu robu i ograničavanjem količina uvezene robe protektorat – oblik vlasti i državnog upravljanja ekonomski, politički ili vojno moćnije države nad slabijom; zemlja ili područje pod protektoratom psihoanalitička metoda – skup praksi u psihologiji utemeljen na psihoanalizi; između ostaloga, uključuje tumačenje snova, omaški i drugih fenomena pomoću čega se nastoji doprijeti do nesvjesnog dijela uma pojedinca pučist – organizator ili sudionik u puču (državnom udaru) R ready-made – ime za gotov proizvod svakodnevne upotrebe koji su umjetničkim intervencijom preobražava u umjetnički predmet realna plaća – vrijednost plaće koja uzima u obzir inflaciju, odnosno rast opće razine cijena recepcija – općenito, primanje, prihvaćanje, preuzimanje, usvajanje; odjek i povijest djelovanja nekog književnog teksta ili pojave na čitatelje regulirano tržište – tržište na kojem se izravno ograničavaju ili kontroliraju odluke pojedinih poduzeća ili grana gospodarstva da bi se zaštitio državni interes rehabilitirati – ponovno priznati osporeno pravo, učiniti da prestanu pravne posljedice vezane uz nepravednu osudu, vratiti izgubljeni ili osporeni ugled ili povjerenje; pridjev rehabilitiran

rojalist – pristaša kralja i monarhije; monarhist; pridjev rojalistički S sanacija – u ekonomskom smislu, postupak usmjeren na osposobljavanje tvrtke za prelazak iz neisplativog u isplativo poslovanje; pridjev saniran sankcije – sustav kaznenih mjera (političkih, ekonomskih, vojnih) koji se primjenjuje na kršitelje međunarodnih ugovora satelit – u prenesenom značenju, onaj koji ovisi o drugome i slijedi ga segregacija – prostorno izdvajanje i diskriminiranje pojedinih skupina na osnovu njihovih uvjerenja, vjere, rase, klasne pripadnosti ili drugih čimbenika. U kontekstu američke povijesti riječ se o rasističkoj politici razdvajanja bijelaca od crnaca u javnim prostorima poput škola, vojnih postrojbi, javnog prijevoza i na sličnim mjestima sekularizacija – posvjetovljenje, u širem smislu, smanjivanje utjecaja i moći Crkve u društvu; odvajanje Crkve od države; smanjivanje relioznosti i vjerski praksih pojedinaca i društava senzibilizirati – učiniti osjetljivim; steći osjetljivost, postati osjetljiv (na primjer, na probleme u društvu) socijalizacija – proces usvajanja i učenja načina ponašanja u određenom društvu; usvajanje društvenih vrijednosti učenjem i iskustvom stečenim interakcijom između pojedinca i zajednice socijalna medicina – grana liječništva koja istražuje kako društvene i gospodarske prilike utječu na zdravstveno stanje stanovništva spomenička plastika – spomenička skulptura; javna skulptura kojom se nekomu ili nečemu odaje počast

stagnacija – mirovanje, zastoj, stanje bez napredovanj strukturalna antropologija – pristup antropologiji izgrađen na temelju strukturalizma; konkretno, počiva na ideji postojanja zajedničkih obrazaca u ljudskim zajednicama, što je uvjetovano nepromjenjivom strukturom ljudskog uma suficit - višak, razlika između godišnjih prihoda i godišnjih rashoda države; opreka → deficit suverenitet – potpuna vlast vladara, države ili naroda na vlastitu teritoriju, nezavisnost takve vlasti u odnosu na bilo kakve vanjske težnje ili utjecaje; vrhovništvo Š špekulacija - poslovna ili financijska operacija koja pruža mogućnost za veliku zaradu, ali uključuje i veliki rizik; financijska ili trgovačka operacija koja ide za tim da izvuče korist iz promjenjiva gibanja tečaja na tržištu T tabu – izvorno, ritualna zabrana nečega; u širem smislu, ono što je zabranjeno, o čemu se ne razgovara tamna energija – nevidljivi, najrašireniji sastojak svemira, pretpostavlja se da uzrokuje njegovo ubrzano širenje tehnostruktura – skup stručnjaka raznovrsna tehničkog znanja, iskustva i obdarenosti koji preuzima upravljanje velikim poduzećima) tejlorizam – način organizacije industrijskog proizvodnog procesa utemeljen na razdvajanju kreativnih i izvšnih funkcija, pojednostavljivanju, specijalizaciji, normiranju i vrednovanju rada teorija egalitarnog sindroma – teorija koju je u hrvatskoj sociologiji razvio Josip Županov; povezuje određene norme i razmišljanja pojedinih društava s njihovim političkim, društvenim i gospodarskim položajem; neki od aspekata teorije su vjerovanje u ograničenost gospodarskih dobara, težnja egalitarizmu, nesklonost inovacijama, poduzetništvu, odnosno sklonost državnim rješenjima, osporavanje profesionalnih autoriteta i dr. teorija struna – jedna od kompleksnijih teorija koja nudi objašnjenja strukture svemira; pretpostavlja postojanje deset prostorno-vremenskih dimenzija totalitarizam – način vladavine u kojoj država pod vlašću jedne stranke ili osobne diktatorske vlasti kontrolira i nastoji usmjeravati sav javni i kulturni život, s temeljitim ograničenjima osobnih i građanskih sloboda i prava, često uz primjenu političkog terora transplantacija – medicinski postupak presađivanja stanica, tkiva, organa i dijelova tijela jednog organizma na drugo mjesto isto organizma ili na potpuno drugi organizam tranzicija – općenito, prijelaz iz jednoga u drugo stanje, oblik ili aktivnost, međustupanj, međustanje; u političkom smislu, prijelazno doba u povijesti bivših socijalističkih

država, čije je glavno obilježje prelazak na tržišnu ekonomiju i početni razvoj višestranačke demokracije tržišna ekonomija – tržišno gospodarstvo; ekonomski sustav koji počiva na slobodi tržišta, principima poduzetničke konkurencije, ponude i potražnje; u teoriji, izravno interveniranje države u funkcioniranje tržišta smatra se nepoželjnim U unitarizam – politička ideologija koja zastupa jedinstvo države na temelju sjedinjenja različitih dijelova ili posebnih cjelina u novu cjelinu, bez obzira na razlike i posebnosti tih cjelina, koje mogu biti političke, regionalne, kulturne i etničke; ograničavanje ili odricanje autonomije i prava dijelova ili posebnih cjelina koje čine državu; sustav državne organizacije u kojoj je vrhovna vlast usredotočena u jednom središtu, a obavljaju je centralni državni organi; opreka je → federalizam V vehabija – pripadnik vehabizma (vahabizma), fundamentalističkog (→) islamskog pokreta; inačica vahabija

405

KORELACIJE S DRUGIM PREDMETIMA 4. GIMNAZIJE

406

Domena A. Politika (teme 1-14) Tema 1 Geografija Politika i gospodarstvo Sociologija Filozofija Informatika

Tema 7 Geografija Politika i gospodarstvo Sociologija Filozofija Informatika Fizika Kemija

Tema 2 Geografija Politika i gospodarstvo Sociologija Filozofija Informatika

Tema 8 Geografija Politika i gospodarstvo Sociologija Filozofija Informatika

Tema 3 Geografija Politika i gospodarstvo Sociologija Hrvatski jezik Informatika

Tema 9 Geografija Politika i gospodarstvo Sociologija Filozofija Informatika

Tema 4 Geografija Politika i gospodarstvo Informatika

Tema 10 Geografija Politika i gospodarstvo Sociologija Filozofija Informatika

Tema 5 Geografija Politika i gospodarstvo Sociologija Filozofija Informatika Tema 6 Geografija Politika i gospodarstvo Sociologija Informatika

Tema 11 Geografija Politika i gospodarstvo Sociologija Filozofija Informatika Tema 12 Geografija Politika i gospodarstvo

Sociologija Filozofija Informatika Tema 13 Geografija Politika i gospodarstvo Sociologija Filozofija Informatika Tema 14 Politika i gospodarstvo Sociologija Filozofija Informatika Domena B. Društvo (teme 1-12) Tema 1 Geografija Hrvatski jezik Informatika Tema 2 Geografija Filozofija Sociologija Matematika Biologija Informatika Tema 3. Geografija Sociologija Informatika Matematika Politika i gospodarstvo Tema 4 Hrvatski jezik Likovna umjetnost Politika i gospodarstvo Sociologija Informatika

Tema 5 Geografija Politika i gospodarstvo Sociologija Filozofija Informatika Hrvatski jezik Tema 6 Politika i gospodarstvo Sociologija Filozofija Informatika Tema 7 Politika i gospodarstvo Sociologija Filozofija Matematika Geografija Informatika Tema 8 Politika i gospodarstvo Sociologija Filozofija Hrvatski jezik Informatika Tema 9 Geografija Politika i gospodarstvo Sociologija Filozofija Hrvatski jezik Informatika Tema 10 Politika i gospodarstvo Sociologija Filozofija Informatika Tema 11 Politika i gospodarstvo Sociologija Filozofija

407

KORELACIJE S DRUGIM PREDMETIMA 4. GIMNAZIJE Hrvatski jezik Informatika

Matematika Informatika

Tema 12 Politika i gospodarstvo Sociologija Filozofija Hrvatski jezik Informatika

Tema 7 Politika i gospodarstvo Geografija Sociologija Informatika

Domena C. Ekonomija (teme 1-9) Tema 1 Politika i gospodarstvo Geografija Sociologija Informatika Tema 2 Politika i gospodarstvo Geografija Sociologija 408 Filozofija Informatika Tema 3 Politika i gospodarstvo Geografija Sociologija Informatika Tema 4 Politika i gospodarstvo Geografija Sociologija Informatika Tema 5 Politika i gospodarstvo Geografija Sociologija Informatika Tema 6 Politika i gospodarstvo Geografija Sociologija

Tema 8 Politika i gospodarstvo Geografija Sociologija Informatika Domena D. Znanost i tehnologija (teme 1-6) Tema 1 Fizika Kemija Biologija Psihologija Matematika Sociologija Filozofija Informatika Tema 2 Fizika Kemija Biologija Sociologija Psihologija Filozofija Informatika Tema 3 Politika i gospodarstvo Fizika Kemija Biologija Psihologija Sociologija Filozofija Informatika

Tema 4 Fizika Kemija Biologija Matematika Sociologija Filozofija Informatika Tema 5 Fizika Kemija Biologija Matematika Sociologija Politika i gopodarstvo Informatika Tema 6 Politika i gopodarstvo Fizika Kemija Biologija Geografja Matematika Informatika Domena E. Filozofsko-religijsko-kulturno područje (teme 1-6) Tema 1 Hrvatski jezik Glazbena umjetnost Likovna umjetnost Informatika Tema 2 Likovna umjetnost Glazbena umjetnost Psihologija Filozofija Sociologija Informatika Tema 3 Vjeronauk Sociologija

Filozofija Politika i gopodarstvo Informatika Tema 4 Hrvatski jezik Sociologija Filozofija Politika i gopodarstvo Informatika Tema 5 Politika i gopodarstvo Sociologija Tjelesna i zdravstvena kultura Informatika Tema 6 Politika i gospodarstvo Sociologija Filozofija Informatika

409

Molimo vas da primjedbe i prijedloge za poboljšanje ovog udžbenika pošaljete poštom ili javite telefonom. Adresa nakladnika: Meridijani, p.p. 132, 10430 Samobor, tel.: 01/3362-367, faks: 01/3360-321, e-mail: meridijani@meridijani.com

Za nakladnika: Petra Somek, tiskano u Hrvatskoj 2021. godine

Otkrij i nauči

Cijena 130 kuna