Svijet prije nas - Povijest 3 by meridijani-izdavac

POVIJEST3 Svijet prije nas

[Udžbenički komplet za povijest u trećem razredu gimnazije]

Politički razvoj Hrvatske, europskih i svjetskih država u 18. i 19. stoljeću. Društveni razvoj i društvene promjene. Prosvjetiteljstvo. Apsolutizam. Doba revolucija. Doba imperijalizma. Agrarna i industrijske revolucije. Rast gospodarstava pod utjecajem tehnološkog razvoja. Ključni izumi i znanstvena otkrića. Modernizacija društva. Demografski rast. Prvi svjetski rat. Umjetnost i kultura od 18. stoljeća do kraja Prvog svjetskog rata.

Vjera Brković, Rona Bušljeta, Hrvoje Petrić, Filip Šimetin Šegvić, Nikolina Šimetin Šegvić i Mladen Tomorad

Prema novom kurikulumu

‘’Ne učimo za školu, nego za život.’’ (lat. Non scholae, sed vitae discimus)

Otkrij i nauči

POVIJEST3 Svijet prije nas

[Udžbenički komplet za povijest u trećem razredu gimnazije]

Vjera Brković, Rona Bušljeta, Hrvoje Petrić, Filip Šimetin Šegvić, Nikolina Šimetin Šegvić i Mladen Tomorad

[Tiskani udžbenik + dodatni digitalni sadržaji] www.meridijani.com/publication/e-udzbenik/svijet-prije-nas-povijest-3

Zagreb, 2020. godine

Svijet prije nas – Povijest 3 [udžbenički komplet za povijest u trećem razredu gimnazije] Bibliotheka Historia Croatica Knjiga 89 Prvo izdanje

Autori: Vjera Brković, prof. pred. (Odjel za povijest, Hrvatsko katoličko sveučilište), doc. dr. sc. Rona Bušljeta (Odsjek za obrazovno-odgojne znanosti, Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu), prof. dr. Hrvoje Petrić (Odsjek za povijest, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu), dr. sc. Filip Šimetin Šegvić (Odsjek za povijest, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu), mr. Nikolina Šimetin Šegvić, izv. prof. dr. sc. Mladen Tomorad (Odsjek za povijest, Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu). Autorica izborne teme (u digitalnim sadržajima): doc. dr. sc. Kristina Milković (Odsjek za povijest, Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu) Urednik: izv. prof. dr. sc. Mladen Tomorad Izvršna urednica: Petra Somek, prof.

Glavni urednik povijesnih udžbeničkih izdanja: izv. prof. dr. sc. Hrvoje Petrić Recenzenti: dr. sc. Domagoj Sremić i prof. emeritus Drago Roksandić Lektura i korektura: Lidija Menges, prof.

Korekture: autorski tim i Hrvoje Dečak, mag.nov.

Fotografije: autori i izvori navedeni uz svaku fotografiju i fototeka izdavačke kuće Meridijani Dizajn: Petra Somek i Siniša Nikolić

Prijelom, grafička priprema i izrada grafikona: Grafički studio Duplerica d.o.o., Brozova 8, 10 000 Zagreb, Siniša Nikolić i Ivan Poslek Izrada karata: Meridijani, Neven Olah, Hrvoje Herceg i Mario Žerjav Izrada lenti vremena: Mirjana Mandić

Tisak: Agencija za komercijalnu djelatnost, Zagrebu, srpanj 2020. godine Nakladnik:

Meridijani, Obrtnička 26, 10 430 Samobor Tel.: 01 33 62 367, faks: 01 33 60 321 E-mail: meridijani@meridijani.com www.meridijani.com Za nakladnika: Petra Somek, prof.

© Meridijani, izdavačka kuća – niti jedan dio ovog tiskanog ni digitalnog dijela udžbenika ne smije se umnažati, fotokopirati ni na bilo koji drugi način reproducirati bez nakladnikova pisanog odobrenja jer je intelektualno vlasništvo, poput svakog drugog vlasništva, neotuđivo, zakonom zaštićeno i mora se poštovati. ISBN 978-953-239-240-1 Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske odobrilo je uporabu ovog udžbenika ??? Tiskano u Hrvatskoj, srpanj 2020. godine Gramaža udžbenika: 720 grama Cijena: 125 kn

Riječ na početku Dragi učenici i profesori!

Nakon iskustva u učenju povijesti tijekom 1. i 2. razreda gimnazije pred vama, učenicima, stoje novi izazovi. Vaše istraživanje povijesti nastavlja se ovim gimnazijskim udžbenikom koji je osmišljen tako da su povijesni sadržaji predstavljeni tematsko-kronološkim cjelinama te se uz njih nalaze različite aktivnosti koje vode dodatnom produbljivanju vašeg znanja. Udžbenik je osmišljen na dvije osnovne razine: tiskani dio koji obuhvaća obavezne sadržaje propisane kurikulom povijesti, te proširenu digitalnu verziju udžbenika koja obuhvaća dodatne sadržaje tiskanog dijela udžbenika, nove ilustracije, audio-vizualne sadržaje, izborne teme i veliki broj povijesnih izvora koje smo odabrali i uredili za vas. Na početku svake teme nalaze se odgojno-obrazovni ishodi vezani uz pet područja ljudskog djelovanja (domena): društvo, ekonomija, znanost i tehnologija, politika i filozofsko-religijsko-kulturno područje. Budući da bi se navedeni ishodi trebali ostvariti tijekom obrade sadržaja, teme u udžbeniku obrađene su i prezentirane tako da vode ostvarenju zadanih ishoda i u sebi sadrže isprepletanje glavnih obilježja domena s naglaskom na socijalno područje (društveno uređenje, svakodnevni život, obrazovanje i sl.), političko uređenje, znanstvena i tehnološka dostignuća, ekonomski razvoj i kulturno stvaralaštvo. Kako bi se tijekom nastavnog procesa omogućilo aktivno učenje i razvoj povijesnog mišljenja, osmišljeni su različiti zadaci i aktivnosti za učenike koji će i vama, profesorima, poslužiti u oblikovanju nastave. Ti zadaci i aktivnosti utemeljeni su na tehničkim konceptima iz kurikuluma i imaju za cilj omogućiti učenicima da na temelju vlastitog djelovanja razviju osjećaj za kronologiju, razumiju utjecaja prostora i vremena na događaje, pojave i procese u prošlosti, sagledaju uzroke i posljedice te kontinuitete i promjene, primaju na znanje različite utemeljene perspektive te kritički analiziraju i interpretiraju povijesne izvore. Na kraju udžbenika nalazi se pojmovnik i popis dodatne raspoložive literature na hrvatskom jeziku. Obrađene teme također pružaju mogućnost mrežnog povezivanja sa sadržajima koje smo za vas pripremili na internetskom portalu izdavačke kuće Meridijani. Također pozornost obratite na brojne povijesne karte, crteže, slike i usporedne vremenske tablice. Oni nadopunjuju tekst i smatramo da će vama, učenicima, biti od velike koristi. Masno tiskanim slovima označili smo važne podatke koji će svladavanje gradiva učiniti lakšim. Strani izrazi i pojmovi dodatno se objašnjavaju u rječniku na kraju udžbenika. Važno je istaknuti da nije neophodno naučiti sve činjenice, a još manje godine koje ponajprije služe za to da se neki događaj općenito odredi u vremenu. Za razumijevanje prošlosti važno je razviti svijest o slijedu i povezanosti povijesnih događaja, pojava i procesa, sagledavati iste iz različitih perspektiva te o njima izražavati vlastite stavove i interpretacije imajući uvijek u vidu povijesni kontekst i raspoložive izvore. U nadi da smo u našim nakanama i postavljenim ciljevima barem djelomice uspjeli, predajemo svoje djelo na vaš sud. Vaši autori

Sadržaj 1. POLITIKA: Politički razvoj velikih europskih država u 18. stoljeću. Uloga Vojne krajine u habsburškim ratovima 18. stoljeća.........................9 Francuska.......................................................................... 10 Španjolska..........................................................................12 Portugal.............................................................................. 13 Nizozemska........................................................................ 15 Velika Britanija.................................................................. 15 Mletačka Republika.........................................................18 Osmansko Carstvo...........................................................19 Rusija...................................................................................19 Pruska.................................................................................21 Habsburška Monarhija................................................... 23 Sedmogodišnji rat (1756. – 1763.) – prvi veliki svjetski sukob.................................................................................. 25 Poljska................................................................................ 26 Uloga Vojne krajine u ratovima Habsburgovaca u 18. stoljeću.............................................................................. 27 2. DRUŠTVO: Društveni razvoj i društvene promjene u hrvatskim zemljama u Habsburškoj Monarhiji tijekom 18. stoljeća: utjecaj prosvjećenog apsolutizma i teritorijalnih promjena na razvoj društva............................................................... 29 Prosvjećeni apsolutizam................................................ 30 Društvo i svakodnevni život u hrvatskim zemljama u Habsburškoj Monarhiji 18. stoljeća.............................. 31 Gradovi i društvo u njima............................................... 31 Cehovi................................................................................ 32 Plemstvo u 18. stoljeću....................................................33 Zdravstvo.......................................................................... 34 Progoni vještica............................................................... 34 3. EKONOMIJA: Utjecaji prosvjetiteljstva na razvoj ekonomskih teorija i gospodarski razvoj Europe i hrvatskih zemalja.................................................35 Kameralizam..................................................................... 36 Fiziokrati.............................................................................37 Gospodarski liberalizam................................................ 38 Gospodarski razvoj Europe.......................................... 40 Gospodarski razvoj hrvatskih zemalja.........................41 4. FILOZOFSKO-RELIGIJSKO-KULTURNO PODRUČJE: Utjecaji ideja prosvjetiteljstva na hrvatske prostore............................................... 45 Utjecaj ideja prosvjetiteljstva na književnost...........46 Utjecaj ideja prosvjetiteljstva na likovnu umjetnost i urbanizam.........................................................................47 Interes za glazbu i povijest............................................ 50

5. POLITIKA: Doba revolucija. Utjecaji ideologija i građanskih revolucija 18. i 19. stoljeća na razvoj hrvatskih zemalja i oslobodilačke pokrete u Osmanskom Carstvu............................................51 AMERIČKI RAT ZA NEZAVISNOST................................ 52 Razvoj i gospodarski rast britanskih kolonija u Sjevernoj Americi............................................................ 52 Britanska uprava u kolonijama..................................... 52 Prvi i Drugi kontinentalni kongres...............................53 Rat za nezavisnost........................................................... 54 Formiranje državne vlasti te stvaranje SAD-a...........57 Utjecaji Američkog rata za nezavisnost..................... 58 FRANCUSKA REVOLUCIJA I NAPOLEONSKO RAZDOBLJE......................................................................... 59 Društveni poredak u Francuskoj tijekom 18. stoljeća...59 Uzroci Francuske revolucije..........................................60 Skupština državnih staleža i početak Francuske revolucije...........................................................................60 Utjecaj revolucionarnih zbivanja u Francuskoj na prilike u Europi početkom devedesetih godina 18. st..62 Rat s koalicijom i Prva republika.................................. 62 Uspon Napoleona...........................................................64 Državni udar i uspostava Francuskog Carstva.........64 Napoleonovi ratovi......................................................... 65 Francuska uprava na hrvatskom povijesnom prostoru i njene posljedice...........................................70 Bečki kongres (1814. – 1815 .) i nova karta Europe.... 72 DEKOLONIZACIJA I STJECANJE NEOVISNOSTI (DRŽAVA LATINSKE AMERIKE)...................................... 73 Društvo europskih kolonija u Latinskoj Americi.......73 Utjecaj prosvjetiteljstva i revolucionarnih ideja na društvo Srednje i Južne Amerike................................. 74 Ustanci i dekolonizacija Srednje i Južne Amerike.... 74 OSLOBODILAČKI POKRETI NA PROSTORU OSMANSKOG CARSTVA................................................. 76 Srbija.................................................................................. 76 Grčka.................................................................................. 78 LIBERALNI I REVOLUCIONARNI POKRETI DO REVOLUCIJE 1848. ............................................................. 79 Španjolska......................................................................... 79 Rusija.................................................................................. 79 Francuska..........................................................................80 Belgija................................................................................80 Poljska................................................................................80 Italija..................................................................................80 EUROPSKE REVOLUCIJE 1848. – 1849...........................81 Italija...................................................................................81 Francuska.......................................................................... 82 Njemačka.......................................................................... 83 Habsburška Monarhija................................................... 83 Revolucionarna zbivanja u Hrvatskoj 1848. – 1849.......85 6. DRUŠTVO: Od revolucije prema građanskom društvu: transformacija staleških društava prema građanskom društvu i stvaranje modernih nacija.....89

Nagovještaj društvenih promjena...............................90 Doba revolucija................................................................90 Proljeće naroda................................................................ 92 Položaj radništva i radnički pokreti u 19. stoljeću....94 Izgradnja hrvatskog građanskog društva...................96 7. POLITIKA: Doba nacija: modeli nacionalnih integracija. Hrvatske zemlje u kontekstu političkih ideologija i koncepcija preustroja Habsburške Monarhije (centralizam, dualizam, trijalizam, federalizam)....................................................... 99 NACIONALNE INTEGRACIJE DO POČETKA 20. ST.... 100 EUROPSKI VLADARI 19. STOLJEĆA............................. 103 VELIKA BRITANIJA U 19. STOLJEĆU............................104 Vanjska politika.............................................................. 104 Unutarnja politika......................................................... 106 RUSKO CARSTVO.............................................................110 Krimski rat (1853. – 1856.)............................................... 111 Reforme Aleksandra II................................................... 112 Vanjska politika................................................................115 Imperijalna politika i širenje Ruskog Carstva...........115 Rusko-japanski rat.......................................................... 116 Rusija u vrijeme prve ruske revolucije........................117 FRANCUSKA....................................................................... 118 Slom Druge republike i uspostava Drugog francuskog Carstva........................................................ 118 Drugo francusko Carstvo (1852. – 1870.)................... 118 Kraj Drugog francuskog Carstva................................ 120 Pariška komuna............................................................... 121 Treća Francuska Republika do Prvog svjetskog rata.... 122 Kolonijalno carstvo i francuska vanjska politika tijekom Treće Republike............................................... 123 MODELI NACIONALNIH INTEGRACIJA: UJEDINJENJE ITALIJE I UJEDINJENJE NJEMAČKE.... 124 ITALIJA................................................................................ 124 Borbe za ujedinjene Italije.......................................... 124 Talijanski imperijalizam.................................................128 NJEMAČKA........................................................................ 128 Proces ujedinjena Njemačke.......................................128 Razvoj i vanjska politika Njemačke do 1. svjetskog rata......................................................................................131 JUGOISTOČNA EUROPA I OSMANSKO CARSTVO U DRUGOJ POLOVICI 19. STOLJEĆA...............................133 Rumunjska....................................................................... 133 Srbija................................................................................. 133 Bosna i Hercegovina......................................................134 Osmansko Carstvo u drugoj polovici 19. stoljeća... 135 KINA.....................................................................................136 JAPAN...................................................................................139 SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE DO POČETKA 20. STOLJEĆA...........................................................................140 Težnja za stjecanjem novih teritorija i širenje prema zapadu.............................................................................. 140 Potražnja za zemljom, indijansko pitanje i „Divlji zapad“...............................................................................143 Rast stanovništva...........................................................145

Političke stranke i prijepori američke politike do američkog građanskog rata........................................ 146 Američki građanski rat – uzroci, tijek i posljedice.147 Stvaranje američke nacije........................................... 149 Američki imperijalizam................................................ 149 HABSBURŠKA MONARHIJA (1848. – 1918.)............... 150 Ožujski ustav i Silvestarski patent.............................150 Razdoblje neoapsolutizma............................................151 Razdoblje ustavnog eksperimentiranja i put prema Austro-ugarskoj nagodbi..............................................152 Austro-ugarska nagodba i dualističko razdoblje..... 153 Važnost češkog pitanja................................................. 155 Kriza dualizma................................................................. 157 Neuspješni pokušaji reforme dualizma.....................158 Francisko-jozefinsko razdoblje....................................159 HRVATSKA U 19. STOLJEĆU..........................................160 Hrvatski narodni preporod......................................... 160 Djelovanje prvih političkih stranaka. Hrvatski sabor 1847. godine.....................................................................165 Hrvatski narodni preporod u Dalmaciji i Istri......... 166 Hrvatski narodni preporod u Bunjevaca i Šokaca....... 168 Hrvatska u razdoblju neoapsolutizma...................... 168 Obnova ustavnog stanja................................................171 Hrvatski sabor 1861. godine.........................................172 Razvoj političkih stranaka u Hrvatskoj u drugoj polovici 19. stoljeća........................................................174 Hrvatsko-ugarska nagodba.......................................... 177 Stanje u Hrvatskoj nakon sklapanja Hrvatskougarske nagodbe............................................................ 181 Stvaranje hrvatskog građanskog društva: banovanje Ivana Mažuranića (1873. – 1880.)................................182 Protumađarske demonstracije i nemiri 1883. ...............185 Vladavina bana Khuen-Héderváryja (1883. – 1903.).... 186 8. EKONOMIJA: Atlantska trgovina i agrarna revolucija. Rast gospodarstva pod utjecajem industrijskih revolucija...................................... 193 Atlantska trgovina......................................................... 194 Gospodarska važnost europskih kolonija u 17. i 18. stoljeću.............................................................................197 Preduvjeti Prve industrijske revolucije..................... 198 Prva industrijska revolucija......................................... 198 Agrarna revolucija......................................................... 199 Posljedice Prve industrijske i agrarne revolucije........200 Druga industrijska revolucija...................................... 201 Posljedice Druge industrijske revolucije.................. 201 Rast svjetskih gospodarstava tijekom 19. i početkom 20. stoljeća...................................................................... 201 9. ZNANOST I TEHNOLOGIJA: Ključni izumi i znanstvena otkrića kao pokretači industrijskih revolucija i mijena u svakodnevnom životu........204 Okolnosti znanstvenih otkrića...................................205 Vodena para - prva industrijska revolucija..............205 Nafta i električna energija - Druga industrijska revolucija........................................................................ 206

Doba inženjera u Hrvatskoj....................................... 208 Promjene u društvu..................................................... 209 10. ZNANOST I TEHNOLOGIJA: Veliki znanstvenici 19. stoljeća......................................................... 211 Uzlet moderne znanosti...............................................212 Znanost mijenja svijet...................................................212 Hrvatski znanstvenici u 19. stoljeću.......................... 214

11. ZNANOST I TEHNOLOGIJA: Utjecaj društvenoga razvoja i obrazovanja na razvoj znanosti od 18. stoljeća do početka 20. stoljeća...216 Utjecaj društvenog razvoja i obrazovanja na razvoj znanosti u Europi u 18. stoljeću...................................217 Utjecaj društvenog razvoja i obrazovanja na razvoj znanosti u 19. stoljeću...................................................218 Sustav sveučilišta u 19. stoljeću kao središta za razvoj znanosti................................................................219 Studenti u 19. stoljeću..................................................220 Sveučilišno obrazovanje za građane 19. stoljeća....220 Utjecaj razvoja nacionalnih država na izgradnju sustava obrazovanja i znanosti u 19. stoljeću.........220 Utjecaj društvenog razvoja i obrazovanja na razvoj znanosti u Hrvatskoj u 18. stoljeću............................ 222 Utjecaj društvenog razvoja i obrazovanja na razvoj znanosti u Hrvatskoj u 19. stoljeću............................224 12. EKONOMIJA: Gospodarski učinci modernizacijskih procesa u hrvatskim zemljama u 19. stoljeću i na početku 20. stoljeća...................227 Stanovništvo...................................................................229 Gradovi............................................................................229 Osnovne osobitosti gospodarskog razvitka............. 231 13. DRUŠTVO: Modernizacija i demografski rast: razvoj društva u svijetu, Europi i Hrvatskoj u drugoj polovici 19. stoljeća i na početku 20. stoljeća......237 Život u gradu kao vid modernizacije........................ 238 Demografski rast i migracije...................................... 244 Iseljavanje Hrvata na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće....246 14. FILOZOFSKO-RELIGIJSKO-KULTURNO PODRUČJE: Položaj i uloga Crkve u 19. stoljeću. Konfesionalni odnosi među crkvama i sekularizacija školstva............................................................ 248 Katolička Crkva za vrijeme Francuske revolucije i Napoleona.......................................................................250 Crkva u doba restauracije............................................. 251 Proces sekularizacije.................................................... 252 Sekularizacija školstva................................................. 252 Antiklerikalizam..............................................................253 Prvi vatikanski koncil.....................................................253 Katolička Crkva i socijalna pitanja..............................253 Katolička Crkva u vrijeme Prvog svjetskog rata......255 Katolička Crkva u Hrvatskoj u 19. stoljeću............... 256 Ostale vjerske zajednice u Hrvatskoj u 19. stoljeću....258

15. POLITIKA: Od kolonijalizma do imperijalizma. Uzroci i tijek Prvoga svjetskog rata te položaj hrvatskih zemalja na početku 20. stoljeća.......... 262 OD KOLONIJALIZMA DO IMPERIJALIZMA..............263 STVARANJE VOJNIH SAVEZA U EUROPI..................264 MEĐUNARODNE KRIZE I LOKALNI RATOVI PRED PRVI SVJETSKI RAT..........................................................266 Prva i druga marokanska kriza...................................266 Libijski rat........................................................................ 267 Aneksijska kriza............................................................. 267 Balkanski ratovi............................................................. 267 PRVI SVJETSKI RAT..........................................................269 Povod Prvom svjetskom ratu......................................269 Stanje uoči početka rata.............................................. 272 Bojišta Prvog svjetskog rata....................................... 273 Ulazak Sjedinjenih Američkih Država u Prvi svjetski rat......................................................................................280 Izlazak Rusije iz rata – Oktobarska (Listopadska) revolucija.........................................................................280 Kraj rata...........................................................................284 Posljedice Prvog svjetskog rata.................................286 Mirovna konferencija u Parizu – Versajska mirovna konferencija....................................................................286 POLOŽAJ HRVATSKIH ZEMALJA NA POČETKU 20. STOLJEĆA...........................................................................288 Kriza dualizma u Austro-Ugarskoj Monarhiji..........288 Nova politička usmjerenja u Hrvatskoj na početku 20. stoljeća......................................................................289 Hrvatsko-srpska koalicija na vlasti............................290 Apsolutistički režim bana Pavla Raucha..................290 Političko stanje u Hrvatskoj u predratnom razdoblju......291 Hrvatska u Prvom svjetskom ratu.............................292 Hrvati u Prvom svjetskom ratu.................................. 293 Hrvatsko pitanje tijekom Prvog svjetskog rata...... 295 Hrvatska politička emigracija..................................... 295 Svibanjska deklaracija..................................................296 Krfska deklaracija..........................................................296 Zagrebačka rezolucija...................................................296 Hrvatska na kraju Prvog svjetskog rata...................296 Kraj rata...........................................................................298 Ratne žrtve......................................................................299 Stvaranje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca........299 16. FILOZOFSKO-RELIGIJSKO-KULTURNO PODRUČJE: Klasicizam, romantizam, impresionizam, moderna i secesija na hrvatskim prostorima....................................................... 300 Klasicizam.......................................................................302 Romantizam...................................................................304 Realizam u hrvatskoj književnosti............................. 307 Urbanizam i graditeljstvo u drugoj polovici 19. stoljeća............................................................................. 307 Impresionizam...............................................................308 Secesija.............................................................................310 Moderna............................................................................311 Hrvatska glazba tijekom 19. i početkom 20. stoljeća........314 DODATNA LITERATURA ................................... 315 POJMOVNIK .................................................... 320

Kako se služiti udžbenikom Naziv domene Ilustracije i slike podižu zornost sadržaja

Ponovi pitanja za provjeru usvojenosti odgojnoobrazovnih ishoda Važni podatci (otisnuti su bold ili masnim tiskanim slovima)

Osnovni tekst

Podnaslov

Lenta vremena (koja će ti pomoći da razviješ kronološko razumijevanje) Otvor i glavni naslov jedne od 16 tema ovog udžbenika

Povijesne karte Ishodi učenja

U okvirima su tzv. koncepti za razvoj tvog kritičkog i kreativnog mišljenja koji će te potaknuti na aktivnost i istraživački rad

Novi pojmovi objašnjeni su na kraju udžbenika

AKTIVNOSTI ZA RAZVOJ POVIJESNOG MIŠLJENJA:

Smjesti u vrijeme i prostor (Koncept – Vrijeme i postor)

Istraži povijesne izvore (Koncept – Rad s povijesnim izvorima)

Objasni uzroke i posljedice (Koncept – Uzroci i posljedice)

Prepoznaj promjene (Koncept – Kontinuitet i promjena)

Sagledaj prošlost (Koncept – Povijesna perspektiva)

Usporedi i zaključi (Koncept – Usporedba i sučeljavanje)

Kako se služiti digitalnom inačicom udžbenika Dodatne digitalne sadržaje za ovaj udžbenik možeš pronaći na mrežnoj stranici: [www.meridijani.com/publication/e-udzbenik/svijet-prije-nas-povijest-3]

U tiskanom izdanju otisnute su ikone koje upućuju na dodatne sadržaje kojih u tiskanoj inačici nema, a koji su dostupni besplatno na našoj mrežnoj stranici Foto Pogledaj dodatne fotografije s potpisima i izvorima koje još detaljnije pojašnjavaju nastavne sadržaje

Video Pogledaj kratki videozapis o temi koja se obrađuje u nastavnoj jedinici Povijesni izvori Dodatni tekstovi povijesnih izvora Istraži na internetu Za učenike koji žele nadopuniti znanje priredili smo popis korisnih poveznica koje upućuju na povijesne sadržaje na internetu

Dodatni tekstovi i tablice

Izborna tema [Stvaranje nacija i pitanje standardizacije jezika]

Tiskani dio udžbenika opremljen je izvorima i zanimljivostima za učenike koji žele produbiti svoje znanje. IZVOR

ZANIMLJIVOST

Međupredmetne teme: [Domena A. Politika]

Građanski odgoj Osobni i socijalni razvoj Primjena informacijskih tehnologija Učiti i kako učiti [Domena B. Društvo]

Građanski odgoj Održiv razvoj Osobni i socijalni razvoj Primjena informacijskih tehnologija Učiti i kako učiti Zdravlje [Domena C. Ekonomija]

Održiv razvoj Osobni i socijalni razvoj Poduzetništvo Primjena informacijskih tehnologija Učiti i kako učiti [Domena D. Znanosti i tehnologija]

Održiv razvoj Osobni i socijalni razvoj Poduzetništvo Primjena informacijskih tehnologija Učiti i kako učiti Zdravlje [Domena E. Filozofskoreligijsko-kulturno područje]

Građanski odgoj Osobni i socijalni razvoj Primjena informacijskih tehnologija Učiti i kako učiti

Politički razvoj velikih europskih država u 18. stoljeću. Uloga Vojne krajine u habsburškim ratovima 18. stoljeća

NAKON UČENJA OVE TEME MOĆI ĆETE: • usporediti političke odnose u Europi te objasniti uzroke i posljedice ratnih sukoba u 18. stoljeću

Tema 1. Korelacija s drugim predmetima: Filozofija Geografija Hrvatski jezik Informatika Matematika Politika i gospodarstvo

1. tema

Francuska

Kraljevski dvorac Versailles Koji su francuski vladari koristili Versailles kao kraljevsku rezidenciju?

Između europskih vladara u vrijeme dvorskog apsolutizma i vladara prosvijećenog apsolutizma postojala je velika razlika. Vladari prosvijećenog apsolutizma su koristili svoj položaj i dolazak na prijestolje za autoritativno vladanje državom, ali i za uvođenje čitavog niza inovacija i otvaranje modernizacijskih procesa. Iako su nakon smrti Luja XIV. [Louis XIV.] (1643. – 1715.), francuski kraljevi Luj XV. [Louis XV.] (1715. – 1774.) i Luj XVI. [Louis XVI.] (1774. – 1792.) apsolutistički oblik vladavine zadržali, novi vladari nisu posjedovali dovoljno mudrosti da promjenama u duhu prosvjetiteljstva i prosvijećenog apsolutizma uklone narasla nezadovoljstva, koja će kasnije izazvati revoluciju. Kada su drugdje vladari nastojali države prilagoditi duhu prosvjetiteljstva to u Francuskoj nije bio slučaj. S druge strane, u francuskim intelektualnim krugovima prosvjetiteljstvo je snažno odjeknulo.

Luj XV. polazi u lov Kako je živio francuski narod pod vladavinom Luja XV? Preporuka – pogledajte film o životu Luja XV. - Luj XV., Crno sunce [Louis XV, le Soleil noir], 2009. Na temelju filma zaključi kakav je vladar bio Luj XV.

POLITIKA

Habsburška Monarhija ISLAND

granica Svetog Rimskog Carstva Š

Oslo Petrograd

Stockholm Sjeverno more Glasgow

A t l a n

V E L I K A Dublin B R I T A N I J A London

Riga RLA ND IJA Königsberg

Moskva

Minsk KA Hamburg PRUS P Berlin Varšava O ŠLE O L Z I A Köln S J K N t K S A A S S Kijev s Bruxelles K Krakov Prag k Lavov A Nürnberg ČEŠKA G A LI i Pariz UGARSKA C Beč Nantes o MO AUSTRIJA Budim c LD Zürich e Ljubljana AV a Azov LJ E IJA Venecija D Zagreb n R E FRANCUSKA MLE Beograd ŠKA TA Zadar Genova Toulouse VLA ČK Sarajevo Varna Firenca Crno more RE Marseille Sofia ANDORA PU Rim O SM BL Barcelona Carigrad AN IK Madrid PORTUGAL SK A Bari SARDINIJSKO Napulj Solun O Lisabon CA KRALJEVSTVO Palermo ŠPANJOLSKA RST z d o Atena e e VO r m S n Tunis Tanger Alžir M A L TA TUNIS e A

K MS ZE

PA DR PIN ŽA SK VA A

IJA

NAP ULJSK A KRALJ.

Karta 1. Europa u 18. stoljeću Koje su države bile najmoćnije u 18. stoljeću? Objasni zašto.

Prosvjetitelji su u Francuskoj imali jako uporište jer je tamo bio dubok nesklad između stvarnosti u državi i želja prosvjetitelja. Kritičari su bili vrlo oštri, a pozivali su se na primjer Engleske gdje je vlast kralja bila ograničena. Jedan od najvećih kritičara vlasti bio je Montesquieu (1689. - 1755.), koji je težio ustavnoj monarhiji prema uzoru na Englesku, smatrajući kako jedino sustav podjele vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku osigurava slobodu građana. Prosvjetitelj Jean-Jacques Rousseau (1712. - 1778.) je bio tvorcem radikalno shvaćene demokracije, a u svojem djelu Društveni ugovor (1762.) razvio je teoriju države utemeljenu na republikanskim načelima.

Tijekom ranog novog vijeka Francuska je nastojala proširiti područje svog utjecaja i izvan Europe osnivajući kolonije i naselja već od sredine 16. stoljeća. One su se prostirale na prostoru Kanade, Louisiane te na istočnoj i južnoj obali kontinenta. Zbog nepovoljnih klimatskih uvjeta, dugih i hladnih zima te jakog vjetra, broj francuskih doseljenika nikada nije bio značajan. Francuzi su također zaposjeli Karibe gdje su utemeljili koloniju Santo Domingo (današnji Haiti). Na prostoru Srednje Amerike osnovali su još početkom 17. stoljeća Francusku Gvajanu. Prve kolonije u Africi Francuzi su osnovali na području Senegala još tijekom 17. stoljeća, odakle će tijekom 19. stoljeća krenuti u daljnje kolonijalno širenje.

1. tema

Francuski istraživač i trgovac Pierre Laclède iskrcava se kod St. Louisa i utemeljuje grad St. Louis: Stara vijećnica - Muzej istraživanja zapada. (Foto: Mladen Tomorad, 2018.). Godine 1763. u unutrašnjosti velikih ravnica Srednjeg zapada, nedaleko od mjesta gdje se spajaju najveće sjevernoameričke rijeke Missouri i Mississippi, francuski trgovci podižu Saint Louis, važno trgovačko središte i polazište za buduća istraživačka putovanja prema zapadu. Zaključi što je bio motiv istraživanja novih prostora za jednog trgovca Pierra Laclèdea? Što je cilj francuskog kolonijalnog širenja?

Ponovi Objasni razliku između europskih vladara u vrijeme dvorskog apsolutizma i vladara prosvijećenog apsolutizma. Razmisli zbog čega Montesquie kritizira postojeću državnu vlast? Kakvo uređenje predlažu Montesquieu i Jean-Jacques Rousseau?

Španjolska Kada je 1700. umro španjolski kralj Karlo II. (1665. – 1700.) koji je bio posljednji Habsburgovac koji je nosio španjolsku krunu, svoju je zemlju ostavio Filipu V. (1700. – 1746.), unuku francuskog kralja Luja XIV. i španjolske princeze Marije Terezije, kćeri nekadašnjeg španjolskog kralja Filipa IV. Nizozemska i engleska trgovina bile su ugrožene mogućnošću da Španjolska sa svojim bogatim kolonijama dođe pod francuski utjecaj. Na drugoj strani austrijski Habsburgovci također su željeli naslijediti prijestolje svojih španjolskih rođaka. Između dvije sukobljene strane ubrzo je izbio Rat za španjolsku baštinu (1701. – 1713.), tijekom kojeg se na španjolskom prijestolju učvrstio Filip V. Taj rat uistinu je bio obračun između Francuske i Engleske. Završio je sklapanjem mira u Utrechtu 1713. godine, kojim je Filip V. ostao španjolskim kraljem, ali se morao odreći nasljedstva francuske krune. Španjolska je izgubila Gibraltar u korist Engleske, a posjede u Nizozemskoj, Milano, Napulj i Sardiniju stekli su austrijski Habsburgovci.

Filip V. Uz pomoć interneta i literature istraži zašto su ga nazivali Filip V. Smioni?

Po završetku rata u Španjolskoj su sređene financije, gospodarstvo i uprava. Najznačajniji španjolski vladar druge polovice 18. stoljeća bio je Karlo III. (1759. – 1788.). On je vladao u duhu prosvijećenog apsolutiz-

POLITIKA ma, te je napravio mnogobrojne reforme ograničivši Tijekom 16. stoljeća kratkotrajno su prisutni na prostoru Kambodže, a u 17. stoljeću na prostoru sjeverulogu Katoličke crkve u španjolskom društvu. nog Tajvana. Na otočnim prostorima Nove Gvineje i Prisjeti se odnosa Francuske i Engleske u srednjem Bornea osnovali su nekoliko trgovačkih naselja. vijeku. Objasni ratni sukob između Francuske i Engleske. Izdvoji uzroke i posljedice.

Tijekom razdoblja geografskih otkrića (od konca 15. do druge polovice 18. stoljeća) na španjolskom dvoru dolazi to stvaranja težnje za političkim zaposjedanjem novootkrivenih područja i njihovim iskorištavanjem. Tijekom 16. i 17. stoljeća Španjolska je postala najveća kolonijalna sila, proširivši svoj utjecaj u Americi i Aziji. Na prostoru Sjeverne Amerike ona svoje kolonije osniva već tijekom 16. stoljeća, a najznačajnija naselja osnovana su tijekom 17. i prve polovice 18. stoljeća. Do početka 19. stoljeća španjolska vlast prostirala se na prostoru Floride, te jugoistočnom dijelu današnjih Sjedinjenih Američkih Država i Meksika. Po završetku Sedmogodišnjeg rata Španjolci su vladali područjem Louisiane, koju su preuzeli od Francuza. Vladali su i velikim kopnenim područjem od jugoistočnog dijela Sjeverne Amerike do južnih obala Južne Amerike te Bahamskim otocima i Antilima. Na prostoru Sjeverne i Srednje Amerike osnovali su Potkraljevstvo Novu Španjolsku koje će se raspasti tijekom prve polovice 19. stoljeća. Na prostoru Srednje i dijelu Južne Amerike osnovane su Glavna kapetanija Gvatemala, Potkraljevstvo Nova Granada i Glavna kapetanija Venezuela. Na prostoru Južne Amerike Španjolci su vladali Potkraljevstvom Perua, Potkraljevstvom Rija de la Plate i Općom kapetanijom Čilea. Svoja brojna kolonijalna uporišta osnovali su i cijelom otočnom području Srednje Amerike. Španjolci su tijekom 16. i 17. stoljeća zavladali Filipinima, koje su u svojoj vlasti držali do konca 19. stoljeća.

Ponovi Gdje Španjolska osniva svoje prve kolonije? Što je cilj španjolskog kolonijalnog širenja? Tko su bili misionari?

Portugal U vrijeme rata za španjolsku baštinu Engleska je ugovorima snažno vezala Portugal uz sebe. Uz pomoć dotjecanja zlata iz kolonija, Portugal je za vladavine kralja Ivana V. [João V.] (1706. – 1750.) doživio procvat. On je samostalno usmjeravao vanjsku politiku, vladao apsolutistički, ali je istovremeno snažno poticao kulturu i umjetnost. Istovremeno je u potpunosti zanemario razvoj gospodarstva. U vrijeme kralja Josipa I. [José I.] (1750. – 1777.) Portugalom je upravljao markiz Pombal i to u duhu prosvijećenog apsolutizma, smanjivši povlastice plemstva i Katoličke crkve u korist središnje državne uprave. On je preuredio sudstvo, vojsku, obrazovni sustav i financije. Kada je 1755. katastrofalni potres uništio preko 85 % Lisabona s više od 40.000 žrtava, Pombal je obnovio grad u

ZANIMLJIVOST Među brojnim istraživačima novoosvojenih španjolskih teritorija ističe se Ivan Ratkaj (1647. – 1683.), hrvatski isusovac koji je istraživao prostor Nove Španjolske. On je nacrtao prve karte provincije Chihuahuae (Meksiko) te dio prostora današnjih jugoistočnih država SAD. Također je opisao život i običaje indijanskih plemena koja su obitavala na ovom prostoru. Četrdesetih godina 18. stoljeća hrvatski svećenik Ferdinand Konšćak (1703. – 1759.) istraživao je poluotok Kaliforniju te je izradio njegov najstariji zemljovid.

Ivan V. Uz pomoć interneta i literature istraži kolonijalnu politiku Portugala u vrijeme ovog vladara.

1. tema Potres u Lisabonu 1755. Pronađi podatke na internetu zašto se ovaj potres smatra najrazornijim potresom u povijesti.

duhu baroknog urbanizma, prvi put primijenivši protupotresnu gradnju. Portugalci su već početkom 15. stoljeća svoje kolonije razvili na obalama zapadne Afrike, a od konca 15. stoljeća i na području Brazila. Na ovim prostorima Portugalci trguju metalima (bakar, bronca, zlato) i robovima te osnivaju prve kolonije s plantažama šećerne trske. Prve kolonije u Aziji Portugalci osnivaju još u razdoblju geografskih otkrića. Na prostoru Indonezije osvojili su Molučke otoke, važne zbog izvoza zači-

na. Sredinom 16. stoljeća prodrli su u Kinu, gdje su osnovali koloniju Makao. Također su do početka 17. stoljeća vladali Javom i Cejlonom. Tijekom 17. i 18. stoljeća nadzirali su prilaze Crvenom moru i Perzijskom zaljevu. Ponovi Objasni zašto je Portugal u 18. stoljeću doživio kulturni i umjetnički procvat.

Portugalska karta kolonijalnih posjeda u 18. stoljeću. Lisabon: Nacionalni pomorski muzej. (Foto: Mladen Tomorad, 2017.) Analiziraj kartu i zaključi prema prostorima širenja što je bio cilj portugalskog kolonijalnog širenja? 1600.

1601.

1602.

1603.

1604.

1605.

1606.

1607.

1608.

1602. Nizozemska Istočnoindijska kompanija 1600. Britanska Istočnoindijska kompanija

1609.

1610.

1611.

1612.

1613.

1614.

1615.

1616.

1617.

1618.

1619.

1620.

1621.

1622.

1623.

1624.

1625.

POLITIKA

Nizozemska Nizozemci su potkraj 16. i početkom 17. stoljeća prisvojili većinu portugalskih kolonija na prostoru Azije (Javu, Cejlon i brojne otoke). Međutim tijekom druge polovice 17. stoljeća ta područja izgubili su u ratovima s Englezima. Početkom 17. stoljeća osnovali su Istočnoindijsku kompaniju koja je držala trgovački monopol u nizozemskim kolonijama i dijelu Indije. Početkom 17. stoljeća Nizozemci su započeli osnivati i važne kolonije na prostoru Sjeverne Amerike koje su izgubili u ratovima s Englezima tijekom druge polovice 17. stoljeća. Sredinom 17. stoljeća formirali su koloniju Kaapland na prostoru južne Afrike koju će im Englezi preoteti 1806. godine. Tijekom prve polovice 18. stoljeća Republiku Ujedinjenu Nizozemsku razdirali su unutrašnji sukobi stranaka koji su doveli do vanjskopolitičkih slabosti države. Unutrašnje probleme iskoristila je Francuska, koja je 1747. upala u Flandriju, te Britanci koji su proveli mjere protiv nizozemske trgovine. Tijekom Sedmogodišnjeg rata (1756. – 1763.) Britanci su zaposjeli nizozemske kolonije u Istočnoj Indiji, gdje su nakon 1780. iznudili koncesije za britanske trgovce.

Potkraj 18. stoljeća u Nizozemskoj je porastao utjecaj liberalnih građanskih snaga. Godine 1795. Francuska je zauzela Nizozemsku te na njenom području proglasila Batavsku Republiku koju je 1806. Napoleon Bonaparte proglasio Kraljevinom Nizozemskom. Takav razvoj događaja u Nizozemskoj iskoristili su Britanci koji su potkraj 18. i početkom 19. stoljeća zaposjeli sve preostale nizozemske kolonijalne posjede. Ponovi Istraži gdje su sve Nizozemci zaposjeli i proširili kolonijalne posjede.

Velika Britanija

Parlamentarna monarhija u Engleskoj se temeljila na kompromisu između bogatog građanstva koje je imalo velike mogućnosti za gospodarsku djelatnost i velikih zemljoposjednika, koji su držali političku vlast. Sustav je bio tako organiziran da je parlament određivao male poreze za zemljoposjednike i građanske poduzetnike, dok su putem indirektnih poreza Peter Stuyvesant, glavninu tereta nosili niži slojevi. posljednji nizozemski Engleska nije imala pisani ustav već se političko ureguverner Novog đenje određivalo na tradicionalnim temeljima. StupaAmsterdama (1647. – njem na snagu Zakona o uniji, 1707. Engleska i Škot1664.) New York: Peter ska, koje su od 1603. bile u personalnoj uniji, stupile Stuyvesant square. su u političku i parlamentarnu uniju kojom nastaje (Foto: Mladen Tomorad, Velika Britanija. Zakonom o sjedinjenju Velike Bri2003.) Novi Amsterdam tanije i Irske 1801. nastaje Ujedinjeno kraljevstvo utemeljio je engleski Velike Britanije i Irske. Nakon dinastije Stuart, od pomorac Henry Hudson 1609. godine 1715. Britanijom vlada hannoverska dinastija, te je za Nizozemce. Ovo za vladavine muških vladara iz te dinastije (do 1837.) naselje na današnjem bila u personalnoj uniji s Hannoverom. Manhattanu bilo je Forma parlamentarne demokracije koja je definirana središte nizozemskih u 18. stoljeću funkcionira u osnovi i danas. Kralj je kolonija u Americi. Njega će 1664. godine zaposjesti birao ministre iz one stranke koja je imala većinu u Englezi te preimenovati u parlamentu, a na čelu kabineta ministara je bio predNew York. sjednik, koji je ujedno bio i na čelu parlamentarne veIstraži postoje li danas ćine. Ukoliko bi parlament izglasao nepovjerenje jedu New Yorku ostaci nom ministru, cijeli bi kabinet morao dati ostavku. nizozemske ostavštine.

1625.

1626.

1627.

1628.

1629.

1630.

1631.

1632.

1633.

1634.

1628. Portugalska Istočnoindijska kompanija

1635.

1636.

1637.

1638.

1639.

1640.

1641.

1642.

1643.

1644.

1645.

1646.

1647.

1648.

1649.

1650.

1. tema Unutrašnjost britanske plemićke kuće 18. stoljeća York: Muzej Yorka. (Foto: Mladen Tomorad, 2019.) Što na temelju slike možeš zaključiti o životu plemića u Engleskoj u 18. stoljeću?

William Pitt Stariji (1708. – 1778.), najznačajniji britanski političar druge polovice 18. stoljeća Definiraj pojam parlamentarna monarhija. Objasni unutrašnju i vanjsku politiku Velike Britanije. Britanski kralj George III. (1760. – 1801.) Tijekom njegove duge vladavine Velika Britanija proširila se na francuske posjede u Americi i Aziji, ali je zbog nezadovoljstva u istočnim kolonijama Sjeverne Amerike izgubila važan dio svojih kolonijalnih posjeda. U kojem je velikom ratu sudjelovao George III.? Kako se naziva država koja je nastala na području trinaest istočnih kolonija Sjeverne Amerike?

U parlamentu su se formirale dvije stranke: vigovci i torijevci. Vigovci su bili predstavnici velikih zemljoposjednika koji su bili gospodarski povezani s poduzetnicima iz redova građanstva te su imali većinu u parlamentu. Oni su se zalagali za prevlast prava Parlamenta nad kraljem, borili su se za širenje građanskih sloboda, biračkoga prava te ukidanje ropstva.

Iz njihovih redova će se u 19. stoljeću razviti Liberalna stranka. Najpoznatiji vigovski vođe bili su Robert Walpole (1676. – 1745.) i William Pitt Stariji (1708. – 1778.). Oni su djelovali kao snažna opozicija kralju. Inače, u zemlji je bila izražena korupcija. Torijevci su bili pristalice jake kraljevske vlasti i kraljeve prevlasti nad parlamentom, a predstavljali su dijelove krupnih veleposjednika i anglikanske crkve. U 19. stoljeću će se iz redova torijevaca razviti Konzervativna stranka. Rat za oslobođenje sjevernoameričkih kolonija dodatno je oslabio vlast kralja i trajno učvrstio snagu parlamenta, a istovremeno je počeo pokret za reformu parlamenta kojeg je vodilo bogato industrijsko građanstvo.

POLITIKA Jamestown, Virginija (Foto: Mladen Tomorad, 2004.)

Razvojem manufakture Velika Britanija svrstala se tijekom 18. stoljeća u red vodećih svjetskih država. Razvijala je pomorstvo koje joj je bilo potrebno za održavanje vlasti u prekomorskim kolonijama. Englezi su zahvaljujući postupnom širenju svojih kolonijalnih posjeda u svim svjetskim regijama tijekom 18. stoljeća postali vodeća svjetska sila. Kolonijalno širenje započeli su još od konca 16. stoljeća na području Sjeverne Amerike, gdje osnivaju prve trgovačke kompanije koje su dobile pravo naseljavanja od engleske krune. Najstariju stalnu koloniju Jamestown

The American Magazine and the Monthly Chronicle for the British Colonies iz ožujka 1758. Na slici su prikazani britanski i francuski kolonisti koji darivaju Indijanca. Englez nudi Bibliju i platno, a Francuz novac i tomahawk. Washington: Kongresna knjižnica. (Foto: Mladen Tomorad, 2019.) Što možeš zaključiti o kolonistima i Indijancima na temelju ovog prikaza?

osnovali su u zaljevu Chesapeake na obali rijeke James 1607. godine. Tijekom 17. i prve polovice 18. stoljeća osnovali su nove kolonije na području istočne obale Atlantika. U brojnim ratovima s drugim kolonijalnim silama postupno su proširili svoju vlast na cijelo istočno područje Sjeverne Amerike, pritom osnovavši trinaest kolonija koje će kasnije stvoriti Sjedinjene Američke Države. Nakon što je 1707. donesen Zakon o Uniji Engleske i Škotske, cijeli prostor Nove Škotske postaje sastavni dio Velike Britanije. Na prostoru Azije tijekom druge polovice 17. stoljeća zauzeli su nizozemske kolonije Javu i Cejlon te postupno započeli prodor u Indiju. Zbog potreba jačanja trgovine već su početkom 17. stoljeća osnovali Istočnoindijsku kompaniju koja je vladala brojnim područjima na prostoru Azije do 1858. godine. Prodor na područje Afrike Englezi su započeli tijekom 17. stoljeća kada zaposjedaju Ganu, a na prijelazu 18. u 19. stoljeće područje Gambije, Sijera Leone te Zlatnu Obalu u Gvinejskom zaljevu. Početkom 19. stoljeća Englezi zauzimaju prostor Kaaplanda. Godine 1770. britanski moreplovac James Cook otkrio je Australiju te je cijeli novootkriveni kontinent pridružio britanskoj kruni. Najstarije kolonije na australskom području osnovane su u zaljevu Botany gdje je od 1787. podignuta kažnjenička kolonija britanskih zatvorenika. Otpremanje kažnjenika u Australiju nastavljeno je tijekom cijele prve polovice 19. stoljeća, a okončano je tek 1868. godine. Ponovi Kakvo je uređenje parlamentarna monarhija? Kako i zašto dolazi do kolonijalnog širenja Velike Britanije?

1. tema

Izgled Venecije u 18. stoljeću Opiši izgled Venecije u 18. stoljeću i na internetu pronađi sličnu današnju fotografiju.

Mletačka Republika 18

1653.

Krajem 17. i početkom 18. stoljeća činilo se da je zaustavljeno izrazito slabljenje Mletačke Republike započelo je u 17. stoljeću, a nastavljeno je početkom 18. stoljeća kada prestala biti važan politički čimbenik. Mirom u Srijemskim Karlovcima 1699. Mletačka Republika je od Osmanskog Carstva dobila Moreju (Peloponez). Taj grčki posjed zauzeo je Francesco Morosini Peloponežanin. Zbog zasluga u ratu i vraćanja mletačke slave, izabrali su ga za posljednjeg značajnijeg dužda. Pravoslavno stanovništvo Moreje nije bilo zadovoljno mletačkom upravom, tim više što je pod Osmanskim Carstvom imalo određeni stupanj autonomije. Osim toga povećani su nameti, a trgovina lokalnog grčkog pravoslavnog stanovništva bila je ometana. Stoga se Mletačka Republika u novom mletačko-osmanskom ratu nije mogla osloniti na pravoslavne žitelje Moreje. U ljeto 1715. osmanski zapovjednik Damad Ali-paša je s nekoliko puta nadmoćnijom vojskom krenuo u osvajanje Moreje. Damad je iskoristio antimletačko raspoloženje pravoslavnog grčkog stanovništva Moreje izdavši zapovijed da se strogo poštuju životi njihova imovina, kupujući širokogrudno od seljaka namirnice, čime su stekli povjerenje i dobili logističku potporu. Takve okolnosti su omogućile Damadu da za sto 1654.

1655.

1656.

1657.

1658.

1659.

1660.

1661.

1662.

1663.

1664.

1665.

dana zauzme Moreju. Osmanlije su ubrzo zauzele gotovo čitav mletački posjed u Grčkoj, osim otoka Krfa. Požarevačkim mirom 1718. donesena je odluka da se Moreja i zadnja uporišta na Kreti te još neki grčki posjedi kao i Gabela na Neretvi prepuste Osmanskom Carstvu. Time je potvrđen konačni nestanak istočnih posjeda Mletačke Republike, koja je na istoku zadržala tek nekoliko manje važnih mjesta. Bilo je i nekih dobitaka, jer se u Dalmaciji mletački posjed proširio na Imotski i dolinu rijeke Cetine. Nastojeći zaštititi mir u idućim desetljećima, Mletačka Republika je potrošila ogroman novac za gradnju ratne mornarice. S vremenom je izgubila interes za sva velika politička događanja izvan svoga posjeda. Usprkos smanjenju političkog utjecaja u Europi i porazima svoje vanjske politike, mletačka vlada još je uvijek uživala poštovanje te je nastavljala razvijati proizvodnju i trgovinu do svoga kraja 1797. godine.

Ponovi Objasni na čemu se temeljila moć Mletačke Republike u 18. stoljeću. 1666.

1667.

1668.

1669.

1664. Francuska Istočnoindijska kompanija

1670.

1671.

1672.

1673.

1674.

1675.

1676.

1677.

POLITIKA

Konstantinopol potkraj 18. stoljeća Možemo li tvrditi da u 18. stoljeću opada moć Osmanskog Carstva?

Osmansko Carstvo Nakon potpisivanja mira u Srijemskim Karlovcima 1699. godine, koji je Osmanskom Carstvu donio prve značajne gubitke teritorija, zbio se kratak period mira nakon kojeg su nastupila tri desetljeća povremenih ratovanja. Nakon što je 1713. učvrstilo mir s Rusijom, Osmansko je Carstvo bilo uspješno u novom ratu s Mletačkom Republikom, ali ne i s Habsburškom Monarhijom. Osmanske su snage pretrpjele poraze kraj Petrovaradina 1716. i Beograda 1717. te su morale pristati na Požarevački mir 1718. kojim su izgubile sjevernu Srbiju, dio Srijema, Banat, dio Vlaške i uski pojas Bosne južno od rijeke Save. Nakon novog rata i potpisivanja mira u Beogradu 1739. sposobna osmanska diplomacija je, koristeći suparništvo velikih europskih sila, uspjela vratiti sva područja koja je na račun Habsburške Monarhije izgubila mirom u Požarevcu, osim Banata i Srijema. Slijedila su gotovo tri desetljeća mira, koje je prekinula Rusija koja je 1768. prodrla duboko u osmansko područje te 1770. uništila osmansku mornaricu. Rat je završen 1774. potpisivanjem mira u KučukKajnardži (danas Kajnardža u sjeveroistočnoj Bugarskoj). Rusija je dobila uporišta na utoku Dnjepra u Crno more te na Krimu i drugdje. Zagarantirana joj je slobodna plovidbu za trgovačke brodove po Dunavu, Crnome moru i kroz Bospor i Dardanele. Tatari na Krimu i na Kubanu dobili su neovisnost. Osim toga, Rusiji je bilo priznato pravo da štiti kršćanske ustanove i vjeru u Osmanskom Carstvu. Mirom u Jašiju 1792. Osmansko Carstvo je izgubilo sjever1678.

1679.

1680.

1681.

1682.

1683.

1684.

1685.

1686.

1687.

1688.

1689.

1690.

nu obalu i prevlast na Crnom moru, a prvi put je otvorena realna mogućnost da dođe do protjerivanja Osmanlija iz Europe. Ponovi U svoju bilježnicu nacrtaj lentu vremena i na njoj uz pomoć prethodnog teksta upiši značajne mirovne sporazume. Izdvoji značenje odredbi tih sporazuma.

Rusija Tijekom 16. i 17. stoljeća Rusija je proširila svoju vlast na područja preko Urala u Aziju sve do Tihog oceana. Pri tome je bilo važno osvajanje nepreglednih prostranstava Sibira. Ruski vladari su težili osvajanju izlaza prema Baltičkom i Crnom moru. Na tim osvajanjima prepreku su im činile Švedska i Osmansko Carstvo. Na Baltik se uspio probiti ruski car Petar Veliki (1689. – 1725.), koji je 1703. tamo izgradio novu prijestolnicu - Petrograd. Mirom nakon rata protiv Šveđana Rusija je 1721. godine dobila Estoniju i Latviju. Time je izašla na Baltičko more, na kojemu je Petar Veliki utemeljio novi glavni grad Rusije i prozvao ga po sebi Petrograd. Car Petar je pokušao otvoriti Rusiju zapadnim utjecajima radeći brojne reforme u svojoj državi. Iako je bila iscrpljena ratovima, Rusija je postala velika sila sa snažnom vanjskom trgovinom, jakom mornaricom i vojskom. 1691.

1692.

1689. – 1725. Petar Veliki 1688. – 1713. Friedrich I.

1693.

1694.

1695.

1696.

1697.

1698.

1699.

1700.

1701.

1702.

1699. mir u Srijemskim Karlovcima 1700. – 1746. Filip V.

1703. Petar Veliki podiže Petrograd 1701. – 1713. rat za španjolsku baštinu

1703.

1. tema

Poluotok Kola

Arhangelsk

o s

Berëzov Ob

ŠVE D SKO

KR A L J E VST VO

ore

Es tonija

Pobjeda pruskog kralja Fridrika II. nad Rusima

lti

čk

PRUSKA

Kunersdorf 1759.

1772.

1795.

Poznań

lin

A UST R IJ A

Kijev

ta jes r

U vrijeme nasljednika Petra Velikog vodile su se borbe između starog plemstva koje je nastojalo ukinuti reforme te novog plemstva koje je bilo reformski orijentirano. U prvoj polovici 18. stoljeća bili su česti dvorski prevrati, a na kraju je staro plemstvo bilo poraženo. Kako bi osigurali podršku plemstva, ruski vladari su u stvaranju apsolutističke monarhije morali popuštati plemstvu, koje je zauzvrat dobilo ogromne društvene i ekonomske povlastice. Ranih četrdesetih godina 18. stoljeća Rusi započinju istraživati teritorij Aljaske gdje osnivaju prva naselja te time šire svoj utjecaj i na područje Sjeverne Amerike. Nakon Petra Velikog važna je bila carica Katarina II. (1762. – 1796.). Ona je porijeklom bila Njemi1703.

1704.

1705.

1706.

1689. – 1725. Petar Veliki

1707.

1708.

1709.

1710.

1711.

1712.

1713.

1714.

1715.

250

par

Taganrog

Saratov Caricin Volg a

Astrahan

Azov

Očakov 1788.

Habsburška Monarhija se pridružuje Rusiji u ratu protiv Osmanskog Carstva u pokušaju da proširi granice do rijeke Dnjestar

Kaspijsko jezero

Krim

Kerč Sevastopolj

Petrovsk

Crno more

Dunav

Dnje

Seč

Odessa

Don

ijaUkrajina Dn

Voronež

Ura

Kozlov Starodub

Tjumen

Kazan

Simbirsk

Smolensk

1793.

UG A R SKA

Jaroslavl olga Vladimir Moskva

Pinsk

Tobolsk

C A R S T V O

Vologda

Minsk

ola Vist Ruska vojska pobjeđuje pruskog kralja Fridrika II.

Petar Veliki škarama reže bradu ruskom plemiću kao vid modernizacije i pozapadnjenja ruskog društva. Iz Memoara vojvode Sainta-Simona, o ruskom caru Petru Velikom: „Petru Velikom divili su se zbog neobične radoznalosti njegove. Zanimalo ga je uopće sve, a pogotovo uprava, trgovina, nastava i redarstvo. Ništa mu ne bijaše zazorno, samo ako je bilo i malo korisno, samo ako je bilo nešto određeno ili znanstveno. Cijenio je samo ono, što je uistinu bilo vrijedno, pa se baš tim isticao um njegov, valjano razumijevanje i brzo shvaćanje duha njegova.“ Srkulj, Stjepan. Izvori za povijest III. Zagreb, 1913. Možemo li Petra Velikog smatrati ocem moderne Rusije? Objasni zašto.

Beloozero

J. Ladoga

Sankt Peterburg Novgorod

Livonija Kovno

Verhoture

J. Onega

Rïga

Königsberg

R U S K O

Dvin

Finska

Villmanstrand Vyborg

Zorndorf 1758.

Obdorsk Pustozersk

Barentsovo more

k a š e Laponija

A N S K O

C A R S T V O

P ERZIJA

500 km

Rusko Carstvo do 1725. Područje pod ruskom vlašću od 1723. do 1732.

Osvajanja Katarine II. (1762. - 1796.) Područja stečena nakon tri podjele Poljske (1772. - 1793. - 1795.) Područja oduzeta Osmanskom carstvu

Ruska osvajanja od 1730. do 1762.

Područja oduzeta Perziji

Intervencija u Sedmogodišnjem ratu (1756. - 1763.) Bitke (s godinom)

Karta 2. Rusija u doba Katarine II. Usporedi teritorij Rusije za vrijeme Katarine Velike s teritorijem današnje Rusije. Što možeš zaključiti.

ca odlične naobrazbe. Poduzela je velik broj političkih reformi koje su sezale od uprave do značajnog povećanja broja škola i bolnica. Pod Katarinom Velikom Rusija je vodila dva uspješna rata protiv Osmanskog Carstva. Katarina se povodila za europskim vladarima prosvijećenog apsolutizma te je namjeravala ukinuti kmetstvo. Pokušala je zbog toga izvesti pokus na carskim posjedima, ali se tamo ukidanje kmetstva nije pokazalo najboljim rješenjem pa je odustala od misli da to učini u cijeloj zemlji. Nakon toga se stanje seljaka pogoršalo, a vlast veleposjednika je ojačala. Tada su izbijali razni otpori i bune od kojih je bila najpoznatija buna donskih Kozaka. 1716.

1717.

1701. – 1713. rat za španjolsku baštinu 1711. – 1740. Karlo III. 1706. – 1750. Ivan V. [João V.] 1688. – 1713. Friedrich I. 1703. Petar Veliki 1713. – 1740. Friedrich Wilhelm I. 1707. Zakon o Uniji 1713. Pragmatička sankcija podiže Petrograd Engleske i Škotske 1715. – 1718. mletačko-osmanski rat

1718.

1719.

1720.

1721.

1722.

1723.

1724.

1725.

1726.

1727.

1728.

1700. – 1746. Filip V.

1718. Požarevački mir

1723. Ugarska pragmatička sankcija

172

29.

POLITIKA Pruski vojnik Iz izvješća austrijskog poslanika u Berlinu grofa Seckendorfa princu Eugenu Savojskom o pruskoj vojsci: „Oružana je preko mjere, krcata teškim i lakim topovima, samo još treba upreći konje. I tolika je zaliha puščanoga praha, zrnâ i bombâ, kao da prijeti rat; ta u Berlinu se i po cijelom Brandenburgu vidi toliko spremanje, koliko je bilo ono u Beču, kad su se spremali na posljednji rat turski.“ Srkulj, Stjepan. Izvori za povijest III. Zagreb, 1913.: 72. Zašto su Prusi ulagali u vojsku?

Katarina II. Velika, o. 1780. Beč: Muzej povijesti umjetnosti. Ruski general i političar Grigorije Potemkin postao je jedna od najistaknutijih osoba na caričinom dvoru i najvjerniji savjetnik. Prema jednoj legendi, Potemkin je povodom caričina putovanja po dijelovima Rusije kojima je on upravljao na brzinu dao sagraditi umjetna sela uz puteve kojima je carica prolazila kako bi ju impresionirao. Tako je nastao izraz Potemkinova sela koji danas označava varku. Razdoblje vladavine Katarine Velike bilo je jedno od najuspješnijih razdoblja u ruskoj povijesti. Sve je to navelo Voltairea da je prozove Katarinom Velikom. Koji je značaj Katarine Velike za rusku povijest?

Friedrich I. (1688. – 1713.) je 1701. postao pruski kralj, zahvaljujući tome što je Leopoldu I. Habsburškom pružio pomoć tijekom Rata za španjolsku baštinu (1701. – 1714.). Friedrich I. osnovao je Prusku akademiju znanosti kojoj je na čelu bio znameniti filozof, matematičar, fizičar i diplomat Gottfried Wilhelm Leibniz (1646. – 1716.). Friedrich Wilhelm I. (1713. – 1740.) napravio je nove poteze s ciljem učvršćenja apsolutističke monarhije. Plemićke su skupštine izgubile značenje, a u upravi je utjecaj dobilo činovništvo. Na njega se oslanjao kralj koji je provodio centralizaciju svih financijskih ustanova kako bi se mogla financirati vojska. Ujednačio je upravu u provincijama, a prostora za samoupravu ostavio je samo na najnižoj razini. Seljaci su morali plaćati visoke poreze za potrebe vojske, a građanstvo trošarine na robu. Novačenje u vojsku se vršilo nasilno, no vojska je usprkos tome bila odlično izvježbana te je postala jedna od najboljih u Europi, zbog čega se Friedricha Wilhelma I. smatra osnivačem „pruskog militarizma“. Te dvije obitelji će u 18. stoljeću voditi brojne ratove. Na početku vladavine pruskog vladara Friedricha II. (1740. – 1786.), došlo je do ratova (1740. – 1742. i 1744. – 1745.) u kojima je bio uspješan. On je Habsburškoj Monarhiji oduzeo bogatu Šlesku, a prvom diobom Poljske je u drugoj polovici 18. stoljeća stekao i zapadnu Prusku. Friedrich II. je provodio

Ponovi Možemo li tvrditi da je Rusija bila velika sila u 18. stoljeću?

Pruska Njemačka vladarska obitelj Hohenzollern koja je posjedovala kneževinu Brandenburg tijekom 17. stoljeća je oko sebe počela okupljati nekoliko manjih kneževina u južnoj Njemačkoj kao i istočnu Prusku. Prvi tvorac brandenburško-pruske države bio je veliki knez Friedrich Wilhelm (1640. – 1688.). On je s dobro organiziranom financijskom upravom bio nezavisan od njemačkog plemstva, što mu je omogućilo stvaranje kraljevske vojske. Središte njegove države bio je grad Berlin. 1729.

1730.

1731.

1732.

1733.

1734.

1735.

1736.

1737.

1738.

1739.

1740.

1741.

1742.

1743.

1744.

1745.

1746.

1741. – 1748. rat za habsburško nasljeđe 1715. – 1774. Luj XV.

1739. mir u Beogradu

1745. – 1765. Franjo Stjepan Lotarinški

1747.

1748.

1749.

1750.

1751.

1752.

1753.

1740. – 1780. Marija Terezija 1740. – 1786. Friedrich II.

1754. ukinuta samouprava u varaždinskom i karlovačkom generalatu

1754.

1. tema Baltičko more

Sjeverno more

Königsberg ISTOČNA PRUSKA

ISTOČNA POMERANIJA la

MARK

Leipzig S A S K A

POLJSKA

jna Ra

Prag Č E Š K A BAVARSKA

V MO RA

Budim

Sredozemno more

ERDELJ

A S AT

Pešta

KRANJSKA Venecija

UGARSKA

KORUŠKA

Granice Sv. Rimskog Carstva

A U ST R I J A Beč ŠTAJERSKA

TIROL

Habsburška Monarhija

Varšava

MAGDEBURG CLEVE

Pruska

Vis

BRANDENBURG Berlin

RAVENSBURG

RUSIJA

SLAVONIJA Dunav

OSMANSKO CARSTVO

Karta 3. Sveto Rimsko Carstvo, Pruska i Habsburška Monarhija u 18. stoljeću Koja je od tri države na karti bila najmoćnija u 18. stoljeću?

princip vjerske tolerancije, a u njegovo se vrijeme ja- reorganizirao je sudstvo i zakonodavstvo. Poticao je vio početak razdoblja sekularizacije. Uveo je obvezno gospodarski razvoj, a nezadovoljstva je smirio učvršćiobrazovanje u naseljima gdje su već postojale škole, a vanjem staleškoga društva, s time da je kralj svakom staležu odredio precizne ovlasti i povlastice. Djelomično je poboljšao život seljaka, ograničio tlaku te im pomagao u gladnim godinama, ukinuo je mučenje, uveo državne monopole, provodio unutarnju kolonizaciju, gradio ceste i kanale, sjekao šume i isušivao močvare, promicao kulturu i umjetnost itd. Između habsburškog Beča i pruskog Berlina izraslo je mnoštvo suprotnosti. Zbog toga je dolazilo do bojeva između Austrije i Pruske, odnosno između Habsburgovaca i Hohenzollerna, vođenih za prevlast u Njemačkoj. Prvi savez su Habsburška Moharhija i Pruska sklopile tek 1792. godine, za vrijeme vladavine Friedricha Wilhelma II. (1786. – 1797.), zbog opasnosti koja je dolazila iz Francuske. Friedrich II. Veliki bio je prosvijećeni apsolutist i vladar s potpuno novim odnosom prema državi smatrajući da je on "prvi sluga države". Zašto je Fridrich II. ostao u povijesti zapamćen kao Veliki?

Ponovi Na karti pronađi granice Pruske u 18. stoljeću.

POLITIKA

Habsburška Monarhija

Karlo III. (VI.), o. 1720. Zagreb: Muzej grada Zagreba. (Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

Pobjeda protureformacije u zemljama kojima su vladali Habsburgovci ojačala je ulogu vladara, a uspješno zaustavljanje otpora hrvatskog i ugarskog plemstva otvorilo je put apsolutističko-centralističkim reformama koje su potpuno zavladale tek u vrijeme Marije Terezije (1740. – 1780.) i to zahvaljujući njezinim bliskim suradnicima i savjetnicima Friedrichu Wilhelmu von Haugwitzu i Wenzelu Antonu von Kaunitzu-Reitbergu. Karlo III. (VI.) (1711. – 1740.) iznenada je umro 1740. godine, a kako nije imao muškog nasljednika gotovo je tri desetljeća radio na tome da nasljedstvo osigura svojoj najstarijoj kćeri Mariji Tereziji. On je 1713. na svečanoj sjednici svojih tajnih savjetnika predložio kućni red o redu nasljedstva u habsburškoj obitelji, prema kojem je u nedostatku muških potomaka prijestolje mogla preuzeti žena. Taj se zakon naziva Pragmatička sankcija, a uz određivanje nasljednog reda njime je utvrđena nedjeljivost nasljednih zemalja kojima vladaju Habsburgovci. Prvu Pragmatičku sankciju je donio Hrvatski sabor godinu dana ranije (1712.) te se zato naziva Hrvatskom pragmatičkom sankcijom. Ona regulira pitanje nasljedstva hrvatskog prijestolja, a budući da je Sabor pokazao potporu Karlu III. prije Ugarske, nadao se pomoći dvora protiv ugarskih pretenzija. IZVORI Iz Zaključka Hrvatsko-slavonskog sabora 1712. godine o nasljednom pravu ženske loze Habsburgovaca: “Čl. 7. U brizi i želji nekoj, da osiguraju domovinu svoju, staleži i redovi, uzevši na um tolike i tako velike minule

pogibli njezine i opasne prevrate, koji nastaju po kakvu slučaju u vrijeme interegna, a osim toga, da ovim djelom svojim zasluže veću sklonost i blago vladanje prejasne kuće austrijske, žele, ako nestane muške loze – dobrota Božja dala, da ona u sve vijeke traje i cvate! – podvrći se kraljevskom pravu ženskoga roda, koje će on nad njim zadržati i vršiti po vlasti i pravu kralja i kraljevine; i žele, da se dakako povjere onoj i onakvoj ženskoj lozi od preuzvišene krvi austrijske, koja će imati ne samo Austriju, nego i pokrajine Štajersku, Korušku i Kranjsku, a stolovat će u netom spomenutoj Austriji: zato iskreno i jednodušno odlučuju, izjavljuju i zaključuju, da treba gospodu zastupnike poslati njegovu posvećenom carskom i kraljevskom veličanstvu, pa će ih u tome poglavito uputiti, štaviše, odmah ih upućuju, da ovu odluku, što su je spomenuta gospoda staleži i redovi stvorili i očitovali sami od sebe i svojom slobodnom voljom, pa k tome povjerenje iznesu i podnesu posvećenom carskom i kraljevstvom veličanstvu…“ Šidak, Jaroslav. Historijska čitanka za hrvatsku povijest. Zagreb, 1952.: 146-147. Možemo li tvrditi da je ovaj zaključak Hrvatsko-slavonskog sabora iz 1712. dokaz hrvatskog posjedovanja samostalnosti? Objasni svoj odgovor.

Oslanjajući se na uspješne rezultate rata protiv Osmanskog Carstva, Karlo III. (VI.) je nastavio aktivnosti da svojoj kćeri Mariji Tereziji osigura nasljedstvo. Karlo III. (VI.) te je 1723. potvrdio Ugarsku pragmatičku sankciju, koju je Ugarsko-hrvatski sabor donio 1722. godine. Po odredbama Ugarske pragmatičke sankcije Hrvatska je bila uklopljena u pojam „nedjeljivih i nerazdruživih“ zemalja ugarske krune. Iako je poduzeto sve što je moguće da Pragmatička sankcija bude međunarodno priznata, nakon smrti Karla III. (VI.), Marija Terezija je morala braniti nasljedstvo u Ratu za austrijsku baštinu (1740. - 1748.). Marija Terezija je u duhu prosvijećenog apsolutizma provela brojne reforme u Habsburškoj Monarhiji, oslanjajući se pri tome u prvom redu na jaku vojsku i odan birokratski aparat. Ona je posebnim propisima (urbarima) utvrdila obveze kmetova prema državi i feudalnoj gospodi te ih time zaštitila od samovolje feudalaca. Kako bi se u prosvjetiteljskom duhu što više podigla opća razina obrazovanja, „Općim školskim redom“ iz 1774. uvedeno je u Habsburškoj Monarhiji obvezno osnovno školovanje. Marija Terezija je također uvela opću obvezu plaćanja poreza te donijela kazneni zakonik, čime je položila temelje modernoj državnoj organizaciji. Marija Terezija je bila popular-

1. tema

Josip II. s austrijskom crveno-bijelocrvenom lentom Zašto se Josip II. smatra prosvjećenim apsolutistom? Marija Terezija, o. 1743. Zagreb: Muzej grada Zagreba. (Foto: Mladen Tomorad, 2019.) Istraži i prodiskutiraj s nastavnikom/nastavnicom značaj Marije Terezije za Habsburšku Monarhiju.

1755.

1756.

na među dvorjanima i običnim narodom. Zvali su ju carica iako to ona nikada nije bila. Po pravu Svetoga Rimskog Carstva Njemačkog Naroda car je mogao biti samo muškarac. Ona je u stvarnosti bila vladarica habsburških nasljednih zemalja te kraljica Ugarske i Hrvatske. Car Svetog Rimskog Carstva Njemačke Narodnosti je isprva bio njen suprug Franjo Stjepan Lotarinški (1745. – 1765.), a nakon toga njihov sin Josip II., s kojim je započela nova Habsburško-lotarinška dinastija. Josip II. (1780. – 1790.), sin i od 1765. suvladar Marije Terezije, nastavio je s reformama. Cilj mu je bio dvojak: s jedne strane provodio je mjere koje su pridonosile modernizaciji habsburških zemalja, a s druge je nastojao čvrsto povezati raznolike habsburške zemlje i stvoriti jedinstvenu apsolutističku državu. Raspustio je većinu crkvenih redova i proglasio „Patent o vjerskoj toleranciji“, tj. odredbu o izjednačavanju prava pripadnika svih vjera u državi. Pomagao je i razvoj manufaktura i trgovine. Njemački jezik je bio uveden kao službeni jezik u čitavoj Monarhiji. Josip II. je donio „Patent o ukinuću kmetstva“ - odredbu o ukidanju osobne ovisnosti feudalnih podložnika i njihove vezanosti za zemlju (u Ugarskoj i Hrvatskoj). Suočen 1757.

1758.

1759.

1760.

1761.

1762.

1763.

1764.

1766.

1767.

IZVORI Instrukcije hrvatskim zastupnicima za ugarski sabor 1790. godine “Svakako će zastupnici tražiti uređenje senata kraljevskoga: ako se to ipak nikako ne bi dalo izvesti, zahtijevat će, neka se bar za namjesničko vijeće i za njegove članove izradi novi i zakonski naputak i neka se izradi obrazac prema službi pojedinaca, neka u tom jedinom slučaju izjave, da će dotle, dok se ne pridobiju oni dijelovi Hrvatske, koje sada drži Turčin i Mlečanin, i dok se ne nađe na okupu toliki broj županija, da budu mogle uzdržavati jednu političku oblast, ono šest ostalih županija primati naredbe od namjesničkog vijeća: zato neka se vazda u ovo vijeće uzimaju činovnici prema razmjeru od šest županija, i neka se to pismeno ujamči... Mjesto namjesničkog vijeća neka se podigne pod predsjedništvom palatinovim kraljevski senat, neka se odredi broj senatora, a isto tako i naputak za potrebni broj nižih činovnika, pa oblik prisege i plaća; neka se članovi slobodnim glasovanjem iz sva četiri staleža (velikaški, plemićki, svećenički i građanski) prema razmjeru okružja i s obzirom na Kraljevinu Hrvatsku izaberu za Ugarsku odmah na tom saboru, a za Hrvatsku na saboru Kraljevine, koji će se doskora sastati; njihova služba neka traje sve do budućega sabora, a onda se ili nanovo mogu potvrditi ili izmijeniti. Ako bi se možda koji sena1768.

1769.

1770.

1771.

1772.

1773.

1774.

1775.

1776.

1777.

1778.

1779.

1780.

1781

1740. – 1780. Marija Terezija 1750. – 1777. Josip I. portugalski [José I.]

1740. – 1786. Friedrich II. 1755. buna u Vojnoj krajini

1765.

s neočekivanim porazom u ratu s Osmanlijama i pritisnut materijalnom nuždom, Josip II. je uoči svoje smrti 1790. povukao gotovo sve reforme, osim odredbi o vjerskoj toleranciji i osobnoj slobodi seljaka.

1756. – 1763. Sedmogodišnji rat

1762. – 1796. Katarina II.

1772. prva podjela Poljske

1774. mir u Kučuk-Kajnardži

1778. – 1779. Rat za bavarsko nasljeđe

POLITIKA tor s pravom pokazao nepouzdanim, mogu ga njegovi kolege još prije sabora ukloniti... I neka se mjesto ratnog vijeća njemačkog u Beču podigne u Budimu vrhovna vojnička kurija za razmještanje narodne vojske u Vojnoj krajini kraljevstva na spomenuti način, a neka je sastavljena od rođenih Ugara i Hrvata; neka joj se stavi na čelo kapetan kraljevstva...” Šidak, Jaroslav. Historijska čitanka za hrvatsku povijest. Zagreb, 1952.: 169-170. Kakve su instrukcije dobili hrvatski zastupnici za ugarski sabor? Što iz toga možeš zaključiti o položaju Hrvatske?

Ponovi Koji je značaj Rata za austrijsko naslijeđe? Što je Pragmatička sankcija? Objasni osnovna obilježja vladavine Marije Terezije i Josipa II.

Britanska utvrda Delaware iz vremena Sedmogodišnjeg rata (Foto: Mladen Tomorad, 2005.)

Sedmogodišnji rat (1756. — 1763.) Prvi veliki svjetski sukob Prije početka Sedmogodišnjeg rata došlo je do promjenama u savezima europskih država. Velika Britanija je nastojala vezati francuske snage u Europi kako bi ih oslabila u kolonijama. Ona je našla saveznike u Pruskoj i Hannoveru, a kasnije još i u Portugalu. Na drugoj strani su se međusobno povezale Habsburška Monarhija, Francuska, Poljska, Švedska, Rusija i Saska, kojima se s vremenom priključila Španjolska. To je bio prvi veliki moderni rat u kojem su rješavani europski i kolonijalni problemi. U Sjevernoj Ameri-

Ulaz u francusku utvrdu Niagara na jezeru Ontario, 18. stoljeće (Foto: Mladen Tomorad, 2005.) 1781.

1782.

1783.

1784.

1785.

1786.

1787.

1788.

1789.

1780. – 1790. Josipa II. 1774. – 1792. Luj XVI. 1759. – 1788. Karlo III.

1790.

1791.

1792.

ci, na Karibima i u Indiji britanske su snage istisnule francuske, a u Europi se činilo da je Pruska poražena. Godine 1762. nastao je preokret. Švedska se povukla iz rata, a ruskim carem postao je Petar III. koji je Rusiju potkraj rata preveo na stranu Pruske i spasio od poraza. Iste godine je pruski kralj izvojevao pobjedu nad habsburškim snagama. Kako je Britanija pobijedila Francusku u kolonijama, željela je što prije zaustaviti rat. Mirom u Hubertusburgu 1763. završen je europski rat kojim je Pruska zadržala Šlesku i grofoviju Glatz. Mirom u Parizu iste 1763. završen je britansko-francuski rat u kolonijama, kojim je Velika Britanija od Francuske dobila dio Kanade. Velika Britanija je dobila Louisianu istočno od Mississippija te Španjolske Floridu dok je Španjolska stekla Louisianu zapadno od Mississippija. Sedmogodišnji rat je bitno utjecao na razvoj europske politike. Velika Britanija riješila se Francuske kao ozbiljnoga protivnika kolonijama, postavši vodećom svjetskom kolonijalnom silom. Pruska je postala velika europska sila, a od toga vremena jedan od ključnih europskih političkih problema postao je antagonizam između Habsburške Monarhije i Pruske u borbi za hegemoniju nad Njemačkom.

1793.

Ponovi Što je uzrokovalo izbijanje Sedmogodišnjeg rata? Zašto se ovaj rat naziva prvim ratom svjetskih razmjera? 1794.

1792. mir u Jašiju

1791. poljski ustav 1786. – 1797. Friedrich Wilhelm II.

1795.

1796.

1797.

1798.

1799.

1800.

1801.

1802.

1803.

1804.

1805.

1797. slom Mletačke Republike 1795. Batavska Republika 1793. – 1795. druga i treća podjela Poljske 1806. Kraljevina Nizozemska 1806. Britanci zauzimaju Kaapland

1788. – 1791. habsburško-osmanski rat

1806.

1. tema

Poljska

U Poljskoj, za razliku od niza drugih europskih država, umjesto jačanja apsolutističke monarhije dolazi od jačanja vlasti plemstva. Zemlja nije imala dovoljno stajaće vojske, dovoljno poreza i odgovarajuću birokraciju, što je bilo nužno za osiguravanje reformi. Kraljeva vlast je bila slaba, a rad parlamenta (sejma) onemogućen institucijom „prava veta“ kojom je samo jedan njegov član mogao zaustaviti bilo koju odluku. Sve do Sedmogodišnjeg rata u Poljskoj je najveći utjecaj imala Francuska, a potom Pruska i Rusija, koje su podržavale anarhiju s ciljem zauzimanja poljskih teritorija. Pruski vladar Friedrich II., koji je vladao nepovezanim teritorijima Brandenburga i Istočne Pruske bio je zainteresiran za zauzimanje toga sjevernog dijela Poljske koji se nalazio između spomenutih dijelova pruske države. Taj plan je ometala skupina poljskih plemića koja je nastojala reformirati državu i suzbiti anarhiju. Na to su Rusija i Pruska sklopile uspješni savez za suzbijanje reformi u Poljskoj. Poljski parlament bio je prisiljen prihvatiti rusku garanciju starog sustava, odnosno neku vrstu ruskog protektorata. Tome se suprotstavio dio plemstva te je došlo do sukoba. Francuska je željela spriječiti utjecaj Rusije u Poljskoj te je 1768. nagovorila Osmansko Carstvo na rat s Rusijom. Napokon je na inzistiranje Friedricha II. 1772. godine provedena prva podjela Poljske u kojoj je Pru-

IZVORI Iz objave poljskog kralja Stanislawa Poniatowskog o odreknuću od prijestolja 1795.: „Ne vidjevši u prijestolju nikada nijedan drugi probitak, nijednu drugu svrhu no sredstvo, da budemo što više korisni svojoj domovini, imali smo na umu, da s njega sađemo u svakoj zgodi, kad bi držali, da bi se nasporila sreća naših podanika ili umanjila nesreća njihova, i da se uklonimo. Uvjerih se sada, da Naš trud ne bi više od koristi bio Našoj domovini, poslije kako ju je nesrećna buna, koja se zbila, strovalila u propast, u kojoj se sada desi; što više – držim, da su mjere za buduću sudbinu Podjela 1772. Podjela 1793. Podjela 1795.

Baltičko more

Königsberg

ISTOČ N A PRUSKA

PRUSKA Berlin

ska dobila zapadni dio Pruske i time povezala svoje glavne teritorije, Rusija je dobila istočni dio Litve, a Habsburška Monarhija Galiciju. Poljski parlament se nastojao riješiti ovisnosti o stranim silama te su donesene reforme kojom je ukinuto „pravo veta“ te uvedena nasljedna monarhija. Godine 1791. proglašen je prvi moderni ustav u Europi. No to nije spriječilo drugu podjelu Poljske 1793. kojom je Rusija dobila široko područje oko Vilniusa, Kijeva i Minska, a Pruska područje oko Poznana i Gnjezna. Tadeusz Kościuszko, jedan od vojskovođa u američkom ratu za neovisnost, vratio se u Poljsku i 1794. dignuo ustanak protiv strane vlasti, no njegova je vojska potučena od strane ruskih postrojbi. U trećoj podjeli Poljske 1795. Habsburška Monarhija je dobila južnu Poljsku, Pruska središnju Poljsku oko poljskog glavnog grada Varšave, a Rusija ostatak Litve. Nakon te podjele Poljska je prestala postojati kao država.

granice Poljske 1772. granice nakon podjele

Varšava

Krakov

R U S I J A

Beč

HABSBURŠKA MONARHIJA

OSMANSKO CARSTVO

Crno more

Karta 4. Podjela Poljske (1772. – 1775.) Analiziraj kartu i uoči teritorijalne promjene.

POLITIKA Poljske, izazvane silom prilika, kojima je pripomoglo Njezino veličanstvo carica svih Rusa, kao što i druge susjedne vlasti, jedine, koje mogu donijeti mir i pokoj Našim sugrađanima, kojih sreća bijaše Nama najmilija briga.“ Srkulj, Stjepan. Izvori za povijest III. Zagreb, 1913.: 93. Objasni što znači da su poljski plemići imali pravo veta. Što je uzrokovalo podjele Poljske?

Uloga Vojne krajine u ratovima Habsburgovaca u 18. stoljeću U prvoj polovici 18. stoljeća Habsburška Monarhija je vodila aktivnu ulogu u europskoj politici. Kako bi ostvarila svoje ciljeve na europskom Zapadu koristila je ljudstvo iz raznih dijelova Monarhije pa tako i iz hrvatskih prostora, posebno iz Vojne krajine. U vrijeme Rata za austrijsku baštinu (1740. – 1748.) vojnici iz Vojne krajine prvi su puta u većoj zastupljenosti sudjelovali na bojištima daleko od svojih domova. Pritom je posebno bila važna taktika „maloga rata”, a djelujući u borbama od Italije do Šleske i od Češke do Nizozemske utjecali su na mijeHABSBURŠKA MONARHIJA

Varaždin

njanje do tada uobičajenog načina ratovanja. Među hrvatskim vojnicima u tome se ratu istaknuo slavonski vlastelin Franjo Trenk (1711. – 1749.) koji je okupio dragovoljce. Oni su bili poznati pod nazivom Trenkovi panduri, a ratovali su po Šleskoj, Češkoj, Bavarskoj i Francuskoj. Na kraju ratovanja je Franjo Trenk bio osuđen zbog nasilja na doživotnu tamnicu. U habsburškim ratovima između 1740. i 1780. borilo se oko 25.000 vojnika iz Vojne krajine. Vojna uprava Habsburške Monarhije prepoznala je važnost vojnika iz Vojne krajine te je četrdesetih godina 18. stoljeća odlučila provesti njenu temeljitu reorganizaciju s ciljem da se počne sama financirati. To je bilo uzrokom buna i nereda među graničarima. Marija Terezija je 1754. godine u varaždinskom i karlovačkom generalatu ukinula posljednje ostatke samoupravnog uređenja. Među graničarima je raslo nezadovoljstvo zbog toga jer su bili pretvoreni u regularne vojnike te zato što su stalno morali ratovati po stranim zemljama, a bili su i protiv uvođenja novih odora. Osim toga došlo je i do povećanja materijalnih tereta, lošeg postupka stranih i dijela domaćih časnika, provedena je militarizacija cjelokupnog graničarskog života umjesto ranije samouprave. Izvor konflikata je bio i u procesu provođenja crkvene unije s pravoslavnima, što također nije prolazilo bez sukoba.

U G A R S K A

Križevci Zagreb

Bjelovar

Virovitica

Osijek

Sisak Du na Petrovaradin Petrinja Požega Vinkovci v Karlovac Pazin Rijeka Ogulin Kostajnica Brod S.Karlovci Dubica Gradiška Slankamen Slunj Krk Senj Raša CRES KRK Mitrovica Otočac Sava Zemun Pula Osor RAB Bag Gospić OSMANSKO LOŠINJ PAG J a CARSTVO Nin d Obrovac r Zadar a n Knin s Skradin k o Šibenik Sinj Trogir Split Krajevi oslobođeni Omiš m BRAČ Karlovačkim mirom o Ostali dio Hrvatske r HVAR e Metković Dalmacija i Istra (s otocima) KORČULA Dubrovačka Republika Dubrovnik Boka kotorska (u sastavu Mletačke Republike) Ne

ret v

Delnice

Karta 5. Hrvatske zemlje u 18. stoljeću Na kojem se prostoru prostirala Vojna krajina?

1. tema XVII M A Đ A R S K A AUSTRIJSKE ZEMLJE

XIV

6 E R D E L J Sa va

III

Kupa

VIII XI

a Un

5 Sava

Tisa

Dra va

XVI

Dunav

XIII

XII

VII

V L A Š K A

I Dunav

T URS K I S AN DŽAC I

Vojna krajina I - XVII pukovnije u Vojnoj krajini 1-8

DUBROVAČKA REPUBLIKA

100 km

28 Franjo Trenk Istraži uz pomoć Interneta i literature dodatne zanimljivosti o Trenku i Trenkovim pandurima pa zaključi o njegovom značaju kao povijesnoj ličnosti.

Splet tih nezadovoljstva je 1755. izazvao bunu koju su poveli stari krajiški časnici koji zbog nedovoljno obrazovanja nisu mogli napredovati u više činove iako su imali ratne zasluge. Pridružili su im se i mnogobrojni knezovi koji su izgubili privilegirani položaj u društvu. Buna je brzo bila ugušena, a sustav militarizacije je pobijedio. Mnogi vojnici iz Hrvatsko-slavonske Vojne krajine bili su upućeni na bojišta sedmogodišnjeg rata (1756. – 1763.). Tamo su sudjelovali u nizu bitaka. U ratu se istaknulo više zapovjednika, a jedan od njih je bio general Josip Kazimir Drašković (1716. - 1765.). Ivan Drašković (1740. – 1788.), sin generala Josipa Kazimira sudjelovao je također kao časnik u Sedmogodišnjem ratu, gdje je bio ranjen i zarobljen. U zarobljeništvu u Augsburgu upoznaje slobodno zidarstvo (masonstvo)

županije granica između Austrije, Mađarske i Erdelja granica Zagrebačkog okružja granica mađarskih županija i Pečujskog okružja Mađarsko primorje

Karta 6. Pukovnije Vojne krajine Koja je bila svrha pukovnija u Vojnoj krajini?

i djelatno mu se pridružuje. Nakon povratka u Hrvatsku u Glini je osnovao prvu slobodnozidarsku ložu na hrvatskom području. U Sedmogodišnjem ratu je sudjelovalo oko 88.000 vojnika iz Vojne krajine. Oko 55.000 krajiških vojnika se borilo u Ratu za bavarsko nasljeđe (1778. – 1779.), a istaknuli su se u borbama na gornjoj Labi i Češkoj. U habsburško-osmanskom ratu (1788. – 1791.) borilo se čak 100.000 vojnika iz Vojne krajine, a stradalo je 24.000 ljudi. Ponovi Objasni ulogu Vojne krajine u 18. stoljeću.

Usporedi i zaključi Usporedi politički razvoj u Francuskoj, Pruskoj i Habsburškoj Monarhiji i odredi zajednička obilježja kao i međusobne različitosti.

Objasni uzroke i posljedice Opiši što je uzrokovalo političke promjene u Europi u 18. stoljeću i koje su kratkoročne , a koje dugoročne posljedice tih promjena.

Sagledaj prošlost Objasni važnost političkih promjena u Europi na život u 18. stoljeću i dodatno pojasni značaj tih promjena za današnju Europu.

Društveni razvoj i društvene promjene u hrvatskim zemljama u Habsburškoj Monarhiji tijekom 18. stoljeća: utjecaj prosvjećenog apsolutizma i teritorijalnih promjena na razvoj društva NAKON UČENJA OVE TEME MOĆI ĆETE: • tumačiti društvene promjene u Habsburškoj Monarhiji u 18. stoljeću • usporediti društveni razvoj prema građanskom društvu na europskom i hrvatskom prostoru s posebnim osvrtom na usporedbu društva Vojne krajine s društvom Banske Hrvatske

2 Tema 2. Korelacija s drugim predmetima: Filozofija Hrvatski jezik Informatika Politika i gospodarstvo Sociologija

2. tema

Prosvijećeni apsolutizam

Marija Terezija (vladarica 1740. - 1780.) i njezin sin Josip II. (vladar 1780. - 1790.) upravljaju svojim zemljama kao prosvijećeni apsolutisti. Uvode reforme „odozgo“, odnosno iz središta – Beča, i to često unatoč otporima na lokalnim i drugim razinama. Takav način vladanja i sustav reformi koji u vrijeme Marije Terezije funkcionira naziva se prema samoj vladarici terezijanizam. Na njega se nadovezuje jozefinizam kao širi pojam. Jozefinizam samo u užem smislu označava prosvijećeni apsolutizam Josipa II., a zapravo obuhvaća razdoblje od oko 1750. godine (dakle veći dio vladavine Marije Terezije) pa sve do 19. stoljeća, jer se brojna obilježja jozefinizma nastavljaju i nakon smrti Josipa II. Jozefinizam se stoga može definirati kao pokret „odozgo“. Glavni su mu cilj sveobuhvatne promjene i društvena modernizacija. Težio je daljnjoj centralizaciji države, prikupljanju financijskih sredstava i jačanju državnih institucija (naročito nauštrb Crkve, plemstva, pokrajinskih sabora i drugih posredničkih instanca). Reforme osmišljene u prosvjetiteljskom duhu na bečkom dvoru zahvatile su u najvećoj mjeri upravu, porezni sustav i vojsku, a provođene su pomoću glavnog oslonca – plemstva. Zadatak im je bila gospodarska modernizacija, poticanje poljoprivrede, trgovine i manufakture, uvođenje suvremenijeg kaznenog prava (ukinuto je mučenje i progon vještica), reorganizacija vojske, slobodniji tisak i uvođenje vjerskih sloboda. Prepreku takvom provođenju reformi u više slučajeva su predstavljali lokalni sabori i autonomne institucije zemalja Habsburške Monarhije. Problem je ponekad bila i želja Josipa II. da se reforme uvedu što brže, pa se na promjene često gledalo kao da su nasilno nametnute i da se krši autonomija. U Hrvatskoj je Sabor nekoliko puta odbio vladarska traženja, pa se još Marija Terezija odlučila da ga sve rjeđe saziva, kako bi ga kao instancu zaobišla. Na kraju je odlučila stvarnu vlast prenijeti na Hrvatsko kraljevsko vijeće (Consilium Regium Croaticum) koje je osnovano 1767. godine. Tako je s jedne strane pojačana veza s Bečom i kontrola hrvatskog plemstva (Vijeće je neposredno odgovaralo bečkom dvoru), ali je s druge strane Hrvatska osnivanjem institucije iz-

vršne vlasti dobila prvu moderniju hrvatsku vladu. Sjedište Vijeća je isprva bilo u Varaždinu, a nakon velikog požara u tom gradu 1776., preseljeno je u Zagreb. Vijećem je predsjedao hrvatski ban (uz Sabor i dalje glavna državna institucija koja je jamčila zaseban status Hrvatske), a ključnu ulogu u njemu imao je istaknuti pravnik i političar Nikola Škrlec Lomnički (1729.-1799.). On je pisao teorijske i programske tekstove o politici i ekonomiji te je nastojao uz pomoć dvora poboljšati hrvatsko gospodarstvo i obrazovni sustav. Osnutkom Vijeća djelomično je porušena i oslabljena tradicionalna staleška struktura u Hrvatskoj. Djelatnost Sabora ograničena je na zakonodavna te vojnofinancijska pitanja. Zbog sve jačeg pritiska Ugarske, Marija Terezija je već 1779. ukinula Kraljevsko vijeće, a upravne ovlasti je umjesto na Hrvatski sabor (koji ih je imao prije 1767.) prenijela na Ugarsko namjesničko vijeće. IZVORI

Nikola Škrlec Lomnički 1790. o Hrvatskom kraljevskom vijeću: (...) izvršna je vlast ustanovila novo vijeće, poput namjesničkog, protiv volje staleža ovoga kraljevstva. Prvo mu je za sjedište odredila Varaždin, zatim ga premjestila u Zagreb, napokon spojila s namjesničkim, kao da ustanovljavanje, premještanje, spajanje, razdvajanje organa uprave ne pripada zakonodavnoj vlasti. Vranjican, Stjenko; Jovanović, Neven (ur.). Nikola Škrlec Lomnički 1729-1799., sv. 4. Zagreb: HAZU, 2007.: 54-55.

Što misliš, koga Škrlec Lomnički u svojem govoru kritizira i zbog čega?

Unatoč činjenici da je apsolutistički način vladavine, terezijanizam i jozefinizam, značio često dokidanje hrvatske autonomije u sklopu Habsburške Monarhije, reforme koje su se provodile značajno su modernizirale društvo. U upravnom smislu bitnu podlogu za to predstavljale su reforme iz 1745., kojima je vlast Banske Hrvatske protegnuta i na područje civilne Slavonije (do tada u statusu kraljevskog posjeda). U Slavoniji je obnovljen i županijski sustav. Tako se dotadašnjim trima županijama (Zagrebačka, Varaždinska i Križevačka) dodaju tri slavonske (Požeška, Virovitička i Srijemska) te Severinska županija (ukinuta već 1776., kada je većim dijelom ušla u Zagrebački

DRUŠTVO

Josip II. vodi plug tijekom oranja. Josip II. često je išao na duga putovanja po svojoj zemlji. Više puta je posjetio i hrvatske krajeve, ponekad i inkognito. Uz njegove posjete vežu se brojne legende i anegdote. Slika iz 1799. prikazuje uspomenu na jedan takav događaj tijekom putovanja 1769. po Moravskoj. Budući da je čekao popravak kočije, Josip II. priključio se seljaku i kmetu u oranju. Zašto je Josipu II. bilo važno da bude prikazan kako sudjeluje u obradi zemlje? Što to govori o njemu kao vladaru? Budući da je prikaz nastao nakon njegove smrti, zaključi kakvo je bilo sjećanje na Josipa II. u različitim društvenim slojevima.

raspolaganje pokretnim dobrima (no i dalje nisu mogli biti vlasnici zemlje). Bio je to važan korak prema ukidanju kmetstva, koje će se u Hrvatskoj u cijelosti ukinuti 1848. godine. Nastojao se također nametnuti njemački jezik (nauštrb latinskog) kao jezik javne službe, kojim bi se Habsburška Monarhija bolje povezala u jedinstveno državno tijelo. Plemstvo je uglavnom prihvaćalo njemački, jer je njime izražavalo poseban društveni status. Nastojanje da se reforme provedu što brže, uz činjenicu da su zemlje Habsburške Monarhije bile u političkom, etničkom, vjerskom i gospodarskom smislu izuzetno različite, često je izazivalo suprotne učinke. Još prije smrti neke je reforme Josip II. povukao ili djelomično poništio. Njegov brat Leopold II. (vladar 1790.-1792.), s iskustvom upravljanja u Toskani, pokušao je drugačijim putem, postupno i opreznije, nastaviti s reformama. Njegova brza smrt (1792.) kao i velike promjene na europskom planu takve su težnje omele.

Društvo i svakodnevni život u hrvatskim zemljama u Habsburškoj Monarhiji 18. stoljeća

Prosvjetiteljstvo i barok utjecali su i na promjene u svakodnevnom životu, a posebice u modi. Plemići i aristrokacija vodili su raskošan život te su svoje domove ukrašavali skupocjenim predmetima. Uređivali su vrtove, na Wolfgang Amadeus Mozart na bečkom dvoru. dubrovačkom području gradili ljetnikovce, nabavljali Budući vladar Josip II. uvodi šestogodišnjeg glazbenog kićeni namještaj i kristalne vaze te mletačka zrcala. U genija Wolfganga Amadeusa Mozarta 1762. u bečki carski modu su se unosile vlasulje, trorogi šeširi i široke žendvor i upoznaje ga sa svojom majkom, Marijom Terezijom. Pogledaj film Amadeus redatelja Miloša Formana (1984.). ske haljine. Najbrojniji dio građanstva tvorili su oni koji su se bavili zanimanjima poput vlasnika prodavaonica i Istraži koliko je vjerno u njemu prikazan Josip II. obrtnika. Oni su imali relativno dovoljno novca za priokrug). Županije su se dijelile na daljnje manje terito- stojan život. Po drugoj strani seljaštvo je živjelo teško, na rijalne cjeline: okružja, kotare i općine. granici preživljavanja. Glad je bila česta pojava, a bolesti Daljnje jozefinističke reforme, koje su u odnosu na i epidemije su odnosile mnogobrojne živote. austrijske zemlje uglavnom kasnile, duboko su se odražavale na hrvatsko društvo. Nova upravna reforma poništila je hrvatske povijesne granice uvođenjem deset okruga koji su podijelili Hrvatsku i Ugarsku. Unutar gradskog društva tijekom ranoga novoga Istovremeno je 1785. donesen patent koji je kmetovi- vijeka odvijale su se krupne i vrlo dinamične etnoma dozvolio slobodno kretanje, ženidbu, školovanje i konfesionalne promjene. Demografskim jačanjem

Gradovi i društvo u njima

2. tema

Trgovine, sajmovi, prometna infrastruktura

Stanovanje

Uprava (vojna, civilna, crkvena, škole)

Cehovske radionice

Iskorištavanje gradskih prostora tijekom 18. stoljeća. Što možeš na temelju grafa zaključiti o gradovima u 18. stoljeću?

gradova njihov je raniji prostor postao premali pa je stvoren čitav niz ulica izvan ranijeg gradskog područja. Često su u novim gradskim ulicama stanovnici živjeli između seoskog i gradskog načina života. U društvenoj strukturi pograničnih gradova vidljiva je njena raznorodnost - od nazočnosti pripadnika raznih vojnih zanimanja, članova cehovskog društva (šegrti, kalfe, majstori sa članovima obitelji), trgovaca (mletački, njemački, domaći, „grčki“), plemića, administracije i svećenstva (župnik, kapelani, redovnici).

Stranica pravila ceha iz 1772. godine Uz pomoć interneta otkrij koji su to bili stari obrti u Zagrebu. Pečatnjak krojačkog ceha na Gradecu iz 18. stoljeća Zagreb: Muzej grada Zagreba. (Foto: Mladen Tomorad, 2019.) Je li bilo teško ući u ceh?

Cehovi

Cehovi su bili udruženja obrtnika. Cehovske odredbe su propisivale način proizvodnje, cijene proizvoda, broj i plaće radnika i sl. Po drugoj strani cehovi su ograničavali proizvodne inicijative jer nitko nije smio bržim radom ili cijenama oštetiti članove ceha. Trgovački cehovi su se zvali gilde. Svaki ceh je imao sveca zaštitnika i obično je u župnoj crkvi njemu podignuo oltar. Ponašanje i život u cehovskoj organizaciji bili su regulirani strogim pravilima. Šegrtovanje kod majstora obično je trajalo oko tri godine. Nakon nekoliko godina šegrtovanja i položenog pomoćničkog (djetićkog) ispita, pomoćnici su morali obvezno obaviti barem trogodišnji rad kod majstora u nekom drugom gradu ili trgovištu (tzv. „vandranje“). Nakon toga, pomoćnici koji su u vrlo teškim uvjetima stekli skromna financijska sredstva, vraćali su se obično u svoj grad

Cehovska kutija ceha cipelara s kraja 18. stoljeća Zagreb: Muzej grada Zagreba. (Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

ili trgovište kako bi ishodili primanje u ceh. Cehovska pravila su najčešće tražila od njih da prvo moraju biti primljeni među građane, za što su morali ispuniti određene uvjete, a također je trebalo položiti majstorski ispit. Valjalo se solidno pripremiti za izradu remek-djela. Bio je to uzoran rad predmeta iz struke bez greške, a kvaliteta je bila strogo kontrolirana i propisana u cehovskim pravilima. U ispunjavanju društvene uloge cehovi su isprva bili organizacije za samopomoć, zdravstveno i socijalno

DRUŠTVO osiguranje svojih članova, ali se sve to promijenilo kada su njima zagospodarili bogatiji majstori koji su svoje povlastice prenosili na sinove. Oni su visokim upisninama i drugim odredbama onemogućavali da siromašniji pomoćnici postanu majstori. Majstorske radionice su obilazili „cehmeštri“ i nadzirali kvalitetu rada svojih članova. Ukoliko se njegova riječ nije slušala i izvršavala, neposlušan majstor ili djetić plaćali su određene kazne. Za ceremonijalne dužnosti - procesije, povorke, pogrebe, inauguracije i sl. - birali su se i tzv. dekani, uglavnom iz redova mlađih majstora. Uglačana strana cehovske medalje bili su i razni unutarcehovski rituali i proslave, primjerice u povodu biranja cehmeštra. Pri tome je važnu ulogu igrala otvorena cehovska škrinja, a ona je za ceh predstavljala pravu relikviju jer su se u njoj čuvali artikuluši, zapisnici sa sjednica, popisi dužnika, tablice s oznakom ceha kao i cehovska blagajna. Osim škrinje, ceh je kao svoje osnovno vanjsko obilježje imao još i ukrašenu zastavu i vrč s karakterističnim oznakama djelatnosti i zaštitnika, zatim pečat itd. Unutarnja organizacija bila je omeđena krutim cehovskim odredbama o zapošljavanju, kvaliteti robe i načinu trgovanja, odnosima prema gradskoj upravi, crkvi, pa i svakodnevnom životu majstora, kalfi i šegrta. Ceh je imao uvid u cjelokupno ponašanje u proizvodnji i odnosima unutar radionice. Da bi barem donekle zaštitili svoja prava od majstora djetići (kalfe) su se ponekad udruživali u zasebne cehove, koji su u neku ruku bili prethodnici kasnijih sindikata. Ponovi Što su bili cehovi? Postoje li danas udruženja obrtnika i trgovaca?

Plemstvo u 18. stoljeću

Nakon izumiranja obitelji Zrinskih i Frankopana, od početka 18. stoljeća u skupinu velikaša ušle su nove obitelji poput Patačića, Vojkovića i Oršića. Istovremeno su npr. obitelji Erdödy, Keglević i Drašković povećale svoje posjede. Sredinom 18. stoljeća obogatila se obitelj Sermage. Tijekom 18. stoljeća pojavljuje se veći broj stranih velikaša koji su kupovali posjede u Hrvatskoj, primjerice Perlas, Petazzi, Auersperg, Batthyány, Eszterházy i drugi. Oni su veliki dio pri-

hoda sa svojih posjeda iznosili izvan Hrvatske, što je negativno djelovalo na gospodarstvo. Na slavonskim posjedima oslobođenim od osmanske vlasti posjede su tijekom 18. stoljeća stjecali uglavnom strani velikaši – Odescalchi, Eltz, Trenk, Prandau itd. IZVORI Adam Oršić o društvenim promjenama u Hrvatskoj u drugoj polovici 18. stoljeća Adam Oršić opisao je u svojim uspomenama promjene u hrvatskom društvu tijekom druge polovice 18. stoljeća: „Oko godine 1770. počela se po Hrvatskoj širiti pogubna raskoš, koja je prelazila snage; naročito se u Varaždinu, gdje bijaše sjedište banskog vijeća, moglo vidjeti sjajnih kočija najnovije vrste, srebrnoga stolnog suda, raskošnih livreja, tekliča, francuskih kuhara. Ekscelencije, magnifici i gospođe naručivali su skupe pomodne predmete iz Beča, održavali su veoma ukočene društvene zabave – ukratko, Varaždin bijaše mali Beč. Ova je raskoš prelazila snage nacije i poneki, naročito grof Franjo Patačić, bijaše tako upropašten, da su njegova i ženina dobra morala biti prodana. Nakon što je Varaždin stradao od požara, bansko je vijeće preneseno u Zagreb, a zatim je godinu dana kasnije ukinuto, no zaostali su tragovi oholosti i raskoši. Plemstvo se umnožilo, zbog čega postade slabije imetkom; a ipak hoće svatko, pa i mali sudac, ili gospoštijski inspektor, da bude «spectabilis». Svatko želi posjedovati redute i kazalište, držati kočije, svaki mladić bez službe ili imetka lijepo je odjeven, slabo štuje starije ili po službi odlične ljude, ali većina ih nema ni imetka ni znanja, a kad je takav mladić u službi, hoće da ima više časti i da bude bolji no jest, premda je neznalica; odatle nastaju prevare, a tu i tamo i krađe..“ Šidak, Jaroslav. Historijska čitanka za hrvatsku povijest. Zagreb: Školska knjiga, 1952.: 164-168. Na temelju izvora izdvoji društvene promjene koje su se dogodile u Hrvatskoj u 18. stoljeću. Što misliš, zašto dolazi do opadanja držanja do običaja i ćudorednosti?

U Hrvatskoj i Slavoniji sredinom 18. stoljeća plemstvu je pripadalo oko 11 000 odraslih muškaraca, s time da više od četiri petine plemstva nije posjedovalo kmetove. Među njima su najveću skupinu činili plemići jednoselci. Oni su bili neposredni proizvođači koji su se od zavisnih seljaka razlikovali samo po svojim osobnim slobodama. Živjeli su i plemićki status uživali u plemićkim općinama (poput one u Turopolju). Iako ih je krajem 16. stoljeća bilo samo 250, njihov broj je na prijelazu iz 18. u 19. stoljeća narastao na oko 2400 obitelji. Tijekom 18. stoljeća pojavila se skupina plemića armalista koji nisu imali feudalne posjede (njih je

2. tema krajem 16. stoljeća bilo oko 20 da bi im krajem 18. stoljeća broj narastao na oko 900 obitelji). Iz armalista i skupine siromašnih plemića formiralo se tzv. činovničko plemstvo koje je obavljalo različite javne i državne službe. Ono je postalo utjecajno u vrijeme reformi Marije Terezije. Iz redova nižeg plemstva bili su podrijetlom mnogi kulturni i javni djelatnici. Ponovi Što misliš, kako je bilo biti plemić u Hrvatskoj u 18. stoljeću? Zamisli da si plemić iz 18. st. i opiši jedan svoj dan. Istraži podrijetlo stranih velikaša – Odescalchi, Eltz, Trenk, Prandau.

Zdravstvo

Do perioda vladavine Marije Terezije Habsburška Monarhija u najvećoj mjeri nije imala uređen zdravstveni sustav. Marija Terezija je uvela kvalitetno obrazovanje medicinskih radnika s organiziranim nadzorom njihovog rada, ali i nadzor nad sanitarnim kordonom, koji je od 1728. na prostoru Vojne krajine bio stalan. Sanitarnom kordonu je posvećena glavnina teksta Općeg zdravstvenog pravilnika iz 1770., najvažnijeg normativnog akta za javno zdravstvo u hrvatskim zemljama. Nakon što je Marija Terezija osigurala uvjete za obrazovanje liječnika, zatražila je da svaka županija i slobodni kraljevski grad imaju školovanog liječnika. Na poticaj reformatora habsburškog zdravstva Gerarda van Swietena (1700. – 1772.), došao je u Hrvatsku Ivan Krstitelj Lalangue (1743. – 1799.) kako bi preustrojio zdravstvenu službu, pa je 1772. imenovan županijskim liječnikom u Varaždinu. Tamo se osobito istaknuo u organizaciji pri-

maljstva, a uz to je bio autor prvih knjiga o zdravstvu za puk pisanih hrvatskim jezikom.

Progoni vještica

Postupcima protiv „vještica“ u Hrvatskoj su se uglavnom bavile građanske vlasti, a vodili su ih gradski suci. Poznati su slučajevi vođenja postupaka protiv „copernica“ u zagrebačkom Gradecu, gdje su se optužene Zagrepčanke morale posredstvom više svjedoka opravdati pred vlasima od optužbi da su se bavile bajanjem i vračanjem. Sličnih slučajeva bilo je i u drugim gradovima – npr. Koprivnici i Varaždinu. I muškarci su, iako znatno rjeđe optuživani za vještičarstvo. Istražite uz pomoć nastavnika slučajeve u kojima su žene bili optuživane za „coprnice“ i o tome napišite kratak rad. Istražite koja slavna hrvatska spisateljica je početkom 20. stoljeća napisala seriju romana o progonima vještica na prostoru sjeverozapadne Hrvatske.

Spaljivanje vještice Zagreb: Nacionalna sveučilišna knjižnica. (Foto: Mladen Tomorad, 2019.) Tko je smatran vješticama i zašto?

Istraži povijesne izvore

Gerard Van Swieten, habsburški reformator zdravstva. Beč Što je obuhvaćala reforma zdravstva u 18. stoljeću?

Na temelju svega što si naučio/la iz ove teme izdvoji dio koji ti se čini najzanimljiviji i o tome pronađi izvore i literaturu u knjižnici. Na temelju istraživanja napiši rad. Literaturu možeš pronaći i u muzeju, arhivu...

Usporedi i zaključi Usporedi društvene prilike u Hrvatskoj prije 18. stoljeća i nakon 18. stoljeća. Uoči i izdvoji neke sličnosti i razlike.

3 Tema 3. Korelacija s drugim predmetima: Filozofija Hrvatski jezik Informatika Matematika Politika i gospodarstvo Sociologija

Utjecaji prosvjetiteljstva na razvoj ekonomskih teorija i gospodarski razvoj Europe i hrvatskih zemalja

NAKON UČENJA OVE TEME MOĆI ĆETE: • povezati gospodarske promjene u doba prosvjećenog apsolutizma na prostorima hrvatskih zemalja s kontekstom gospodarskog razvoja Habsburške Monarhije

3. tema

Kameralizam

Kameralizam predstavlja smjer ekonomskih razmišljanja i gospodarske djelatnosti države od 16. do 18. stoljeća u Srednjoj Europi (prvenstveno u njemačkim zemljama i Habsburškoj Monarhiji). Stručne činovnike u dvorskim riznicama (komorama, njem. Kammer) nazivali su kameralistima jer im je glavni posao bio upravljanje prihodima i rashodima vladareve riznice koja je na dugi rok trebala povećati prihode. Razvio se na idejama prilagodbe vođenja državne gospodarske i socijalne politike, a posebice politike državnih prihoda i rashoda. Početkom 18. stoljeća u kameralistička razmatranja dolazi do prodora filozofske misli. Pod utjecajem filozofa postupno se oblikuje nova koncepcija formiranja uređenja države pod utjecajem prosvjetiteljstva. Dužnost vladara je bila prvenstveno se brinuti za blagostanje svojih podanika, a oni su se morali pokoravati dobronamjernim odredbama koje je proglašavao vladar. Podanici su od vladara imali pravo tražiti da im osigura sigurnost i stjecanje blagostanja, a vladar se morao informirati koje razumne mjere donose korist podanicima. Znanstvenu podlogu takvoj praksi i izobrazbi činovnika trebale su potaknuti nove znanstvene discipline poput upravne znanosti, gospodarskih politika i javnih financija, koje su činile novu znanost o upravljanju državom - kameralistiku. Bitna je odlika njegova

sustava bila u davanju ključnoga značenja djelatnosti države. Pruski kralj Fridrik Vilim I. dekretom je 1727. uveo kameralistiku kao predmet na pruska sveučilišta te osnovao Visoku školu za kameralne znanosti. Primjer Pruske je prihvatila Habsburška Moharhija. Marija Terezija je isprva osnovala akademiju na kojoj su se odgajali politički činovnici u njegovu duhu, a na bečkom sveučilištu je pokrenut novi kameralni studij. Prvi profesor kameralistike u Habsburškoj Moharhiji bio je Johann Heinrich Gottlob von Justi (1717. – 1771.), koji je znatno utjecao na formiranje habsburške gospodarske politike modernizacije, koja se orijentirala prema proizvodnji hrane u Panonskoj nizini i vanjskoj trgovini preko Jadranskog mora te poticanju rudarskih istraživanja. Uz njega je najznačajniji predstavnik u Habsburškoj Monarhiji bio Joseph von Sonnenfels (1732. – 1817.), koji je kao zagovornik prosvjetiteljstva, profesor kameralnih znanosti i državni službenik sudjelovao u mnogim zakonodavnim reformama svoga doba, a bio je u najužem timu savjetnika Josipa II. Njegovo djelo Temeljna načela znanosti o upravnoj politici, ekonomskoj politici i financijama bilo je propisani udžbenik u cijeloj Habsburškoj Monarhiji do 1848. Trendove razvoja slijedila je i Hrvatska pa je u Varaždinu 1769. osnovan političko-kameralni studij, koji je nakon tri godine premješten u Zagreb te 1776. uključena u novoutemeljeni Pravni fakultet, na kojem su se kontinuirano predavale političke i kameralne znanosti.

Veduta Varaždina. Varaždin je tijekom 18. stoljeća bio središte kameralnih studija u Hrvatskoj Što se moglo podučavati i učiti na kameralnim studijima?

EKONOMIJA Adalbert Adam Barić. Assertiones ex universa politica. Varaždin, 1774.

Kameralistički studij u Varaždinu i kasnije Zagrebu utemeljio je i vodio Adalbert Adam Barić (1742. – 1813.), najznačajniji hrvatski predstavnik kameralizma. Ponovi Svojim riječima opiši što je kameralizam. U kojem je državama prihvaćen kameralizam?

Fiziokrati Pod utjecajem prosvjetiteljstva francuski liječnik i ekonomist François Quesnay (1694. – 1774.) pokušao je pokazati kako su odnosi između različitih grupa unutar nekog gospodarstva uređeni te da se odvijaju u skladu sa zakonima poput putanja planeta, ljudskog krvotoka ili mehanizma sata. Formulirao je zakonitost gospodarskih odnosa. U svom djelu Ekonomska tablica (Tableau économique) predstavio je gospodarstvo kao krvotok razmišljajući da kao što krv teče prema srcu i natrag, tako i u gospodarstvu teče struja novca i robe u raznim smjerovima. Quesnay je smatrao kako je u prirodi sve uređeno te „krvotok“ gospodarstva ne bi trebalo ometati. Prema njemu se „krvotok“ gospodarstva odvijao na način da seljaci u jednoj godini proizvedu namirnica za cijelo društvo. Za sebe zadržavaju ono što im je potrebno za preživjeti, od obrtnika dobivaju njihove proizvode, a višak isporučuju zemljoposjednicima koji troše prehrambene namirnice ili ih upotrebljavaju za razmjenu za robu proizvedenu u manufakturama. Quesnayeva zasluga je u tome što je spoznao da gospodarstvo može

François Quesnay Uz koju ekonomsku teoriju možemo vezati ime Françoisa Quesnaya?

stvoriti višak te da su proizvodi vredniji od onoga što se ulaže u njih. „Neto proizvod“ je prema njegovom mišljenju potjecao od seljaka zbog čega ih je, za razliku od obrtnika, nazvao produktivnim društvenim slojem. Quesnay je živio na dvoru francuskog kralja Luja XV., a njegovi su čitatelji bili veleposjednici koji su živjeli od onoga što su im isporučivali seljaci. Sastavio je dalekovidne prijedloge za kraljevu gospodarsku politiku zalažući se za jedinstvene te umjerene poreze za seljaštvo kako se ne bi uništila moć proizvodnje. Za razliku od merkantilista, tražio je slobodnu trgovinu žitaricama, nadajući se porastu cijena i proizvodnom višku seljaka. Stoga se ubraja među tvorce poznate krilatice liberalnih sustava laissez-faire, laissez-passer (francuski: pustite da stvari idu svojim tijekom). Quesnayeve ideje su oduševile neke od prosvjetitelja te se s Victorom Riquettijem de Mirabeauom i još nekolicinom francuskih ekonomista smatra osnivačem tzv. fiziokratske škole političke ekonomije. Fiziokrati su smatrali da je za opći gospodarski napredak nužno prvo razviti poljoprivredu. Fiziokratizam je u biti dio prosvjetiteljstva, budući da je isticao da u društvu djeluju još nespoznati prirodni zakoni, slično kao i u pri-

3. tema

Ilustracija iz djela Fiziokracija koju je francuski znanstvenik Pierre Samuel du Pont de Nemours 1768. napisao pod utjecajem Adama Smitha. Ističu se latinski natpisi koje donosimo u prijevodu: Ne prezri tegobna rada ni ratarskog posla što ga je Svevišnji dao (na vrhu) i Tko obrađuje svoju zemlju, bit će sit (na dnu). Prijevod s latinskog: M. Šegvić. Prouči sliku i natpise. Tko se sve nalazi na slici i u kojim ulogama? Poveži to s natpisom i pokušaj na temelju toga objasniti ideje fiziokratizma.

rodnim znanostima. To je učenje nastalo u trenutku kada je tadašnji civilizirani svijet bio zahvaćen značajnim promjenama u poljoprivredi, koje su kasniji povjesničari nazvali „poljoprivrednom revolucijom“. Taj važni prijelom u poljoprivredi je bio povezan s rastom cijena žita i drugih poljoprivrednih kultura, a predstavljao je poticaj poljoprivrednicima za povećanje proizvodnje. „Poljoprivredna revolucija“ započinje u Engleskoj, a u drugoj polovici 18. stoljeća se širi na Francusku, Švicarsku, sjevernu Italiju, Dansku i Njemačku dok je u Habsburšku Monarhiju, južnu Italiju i Švedsku stigla tek nakon velike gladi 1817. godine, izazvane posljedicama erupcije vulkana Tambora. Unatoč prvobitnoj popularnosti među dijelom prosvjetitelja, fiziokratizam je 1770-ih počeo zamirati, a izvan Francuske je utjecaj fiziokratskih učenja imao djelomično značenje u Njemačkoj, Italiji i Dalmaciji, a kasnije su se neke fiziokratske ideje preko Thomasa Jeffersona prenijele u SAD. Temeljna zasluga fiziokrata je što su prvi dali čist model kapitalističkog društva, ali temeljenoga na poljoprivrednoj proizvodnji. Pojedinci iz hrvatskih zemalja povezani su s fiziokratima, a Ruđer Bošković je primjerice održavao kontakte s francuskim ministrom financija Turgotom i ekonomistom Mirabeuom. U Dalmaciji je krajem 18. stoljeća pozornost ekonomista bila usredotočena na poljoprivredu. Stoga je mletačka uprava potaknula osnivanje poljoprivrednih akademija koje su djelo-

vale u duhu fiziokratizma: u Splitu (1767.), Zadru (1787.) i Trogiru (1788.). Ponovi Objasni osnovne postavke fiziokratizma. Koja je razlika između merkantilizma i fiziokratizma? Jesu li krilatice liberalnih sustava laissez-faire i laissezpasser temelj moderne ekonomije?

Gospodarski liberalizam Kameralističku i fiziokratsku ekonomsku doktrinu zamijenila je liberalna gospodarska doktrina. Njen utemeljitelj i glavni predstavnik bio je škotski ekonomist i filozof Adam Smith (1723. - 1790.). On je izgradio cjelovit gospodarski sustav i izložio ga u knjizi Istraživanje naravi i uzroka bogatstva naroda (1776.). On je prihvatio rad kao jedini izvor i mjerilo bogatstva, a razradio je podjelu rada kao temeljno načelo organizacije gospodarskih aktivnosti. Zalagao se za punu slobodu poduzetništva i trgovine. Njegova knjiga se smatra pravim početkom moderne ekonomije, a predstavljala je veliki ideološki potencijal u rušenju staroga feudalnog poretka te poticanju društvene i

EKONOMIJA

Adam Smith Koji je trag u povijesti ostavio Adam Smith?

gospodarske modernizacije. Smith je smatrao kako nije potreban državni plan za razvoj gospodarstva, već je vjerovao da je gospodarstvo dobro uređeno ako svatko može slijediti svoj interes, a da ga pri tome ne smeta država. On je mislio kako je za cjelinu gospodarstva najbolje ukoliko svatko djeluje u vlastitom interesu. Po njemu, konkurencija na tržištu osigurava da egoistični napori pojedinca koriste i drugima. U sustavu slobodne konkurencije svi akteri imaju jednaku, neograničenu slobodu izbora dobara, poslovne inicijative, razmjene dobara i prava, zanimanja, i to prema svojim potrebama, interesima i ukusima. Svatko slobodno raspolaže svojim resursima i pri tome odlučuje u vlastitom interesu proizvoditi ona dobra i usluge koje može proizvesti s manje troškova u odnosu na druge razmjenjujući ih s drugima po načelu razmjernosti uložena rada. Uz to što je propagirao nastojanje svakog pojedinca da ostvaruje vlastiti interes i time pridonosi bogatstvu nacije, on je ukazao na još jedan čimbenik – podjelu rada, odnosno specijalizaciju. Smatrao je kako neka povećanja bogatstva nacije proizlaze iz poslovne odnosno specijalizacije ili one po zanimanjima ili su rezultat okolnosti da se pojedine države specijaliziraju za proizvodnju određenih proizvoda odnosno oblika privrede ili trgovine. Neka povećanja bogatstva nacije mogu biti i rezultat specijalizacije unutar industrijskog procesa. Prema Smithu, podjela rada i razmjena postaju time izvor dodatnoga bogatstva za sve. Uloga države je da jamči slobodu i stabilnost društva, putem

svojih zakona i institucija. Tako se postavljaju nužni uvjeti stalnoga rasta bogatstva i napretka društva. Po Smithu, nacionalni dohodak je sveukupni godišnji prihod sviju, a ukoliko svatko teži za tim da poveća vlastitu dobit, on automatski povećava nacionalni dohodak i ukupno blagostanje. Prema mišljenju Adama Smitha, država ne bi smjela imati utjecaj na gospodarstvo jer pojedini građani bolje od državnih činovnika znaju što je njihov vlastiti utjecaj. Branio je načelo slobodne trgovine, odnosno slobodan izvoz i uvoz roba. Odbaciavo je carine i zastupao mišljenje da se pšenica iz inozemstva mora moći u Englesku isporučivati bez ograničenja i carina. Tražeći da se potakne uvoz sirovina, okrenuo se protiv politike merkantilista koji su uvoz gotove robe u Englesku otežavali carinama i time ih činili nepotrebno skupima za potrošače. Smithovu argumentaciju nadogradio je drugi veliki zagovornik gospodarskog liberalizma David Ricardo (1772. – 1823.), a u njegovim djelima gospodarski liberalizam je dobio svoj najpotpuniji oblik. Polazio je od radnog načelo vrijednosti, tj. određivanja robne vrijednosti radnim vremenom te je na temelju toga izgradio dosljedni teorijski sustav kapitalističkog načina proizvodnje. On je upozorio na moguće suprotnosti i ograničenja tržišnog društva, posebice u pitanjima diobe dohodaka u društvu, nezaposlenosti i ograničenja u razvoju. Ricardova teorija dinamike kapitalističkoga društva i različitog položaja društvenih klasa dovela je u pitanje sklad interesa u društvu, u koji su vjerovali i fiziokrati i Smith. Time je otvorila kritiku liberalne doktrine koja se kod socijalista razvijala prema smjeru propagiranja planskog upravljanja gospodarstvom, a

Naslovnica knjige Josipa Šipuša Pronađi knjigu Temelji žitne trgovine i kratko opiši o čemu piše Josip Šipuš.

3. tema u konzervativaca upućivala na potrebu državne intervencije u održavanju ravnoteže i socijalnog mira. Prvi hrvatski ekonomist koji je zastupao ideje Adama Smitha bio je Josip Šipuš (o. 1770. - ?). On je u Zagrebu 1796. objavio knjigu Temelji žitne trgovine u kojoj zastupa liberalne stavove odbacujući merkantilistički pristup po kojem je vanjska trgovina ta koja stvara bogatstvo naroda. Zastupa načelni stav o potrebi slobodne trgovine žitom protiveći se rastućoj državnoj intervenciji. Zalagao se, uz ostalo, za dopuštanje slobodne privatne inicijative u gospodarstvu. Poveži ovaj dio gradiva s onim što si učio na satu sociologije o gospodarskom liberalizmu i Adamu Smithu.

Gospodarski razvoj Europe

1756.

Europsko se stanovništvo između 16. i 18. stoljeća više nego udvostručilo. Poljoprivredna proizvodnja išla je u korak s porastom stanovništva. Povećanje ukupnog broja stanovništva djelomično je omogućeno uvođenjem novih poljoprivrednih vrsta iz Amerike. Europa je utjecala na gospodarsko preoblikovanje svijeta, iako se to odvijalo neplanirano. To dobro pokazuje širenje pripitomljenih životinja. Primjerice konji i goveda dovezeni iz Europe, će od Južne Amerike napraviti značajnog izvoznika mesa, a pritom predstavljati i potrebnu radnu snagu koja je bila zamašnjak novog razvoja. Europljani su utjecali i na to da su neke prehrambene kulture prenijeli iz Amerike u Afriku te time tamo osigurali rast stanovništva. Europske biljke koje su prenesene u Ameriku bile su temelj novih industrija koje su omogućile novo naseljavanje. Na neki način zapadna je polutka postala žitnicom mnogih europskih gradova. Razvoj trgovine tražio je poboljšanje i proširenje cestovne mreže koja je omogućavala veći trgovinski promet. Povećana trgovina tražila je veću proizvodnju, a veća proizvodnja povećanje kapitala i više radnika. Oko glavnih trgovačkih smjerova došlo je do stvaranja ogranaka koji su pospješivali daljnju specijalizaciju. Došlo je do razvoja brodogradnje, tekstilne industrije, a kasnije i novčarskih usluga poput osiguranja. Primjerice, istočna trgovina je u drugoj polovici 18. stoljeća činila četvrtinu ukupne vanjske trgovine 1757.

1758.

1759.

1760.

1761.

1762.

1758. Quesnay oblikuje fiziokratsko učenje 1756. Grimanijev zakon

1763.

1764.

1765.

Radionica za obradu tkanine Istraži uz pomoć literature i lokalnih muzeja kako je izgledala odjeća u 18. stoljeću.

Nizozemske. Istovremeno se utrostručio broj brodova koje je Istočnoindijska kompanija slala iz Londona tijekom 18. stoljeća. Ti su brodovi imali manji broj mornara u odnosu na prijašnje, bili kvalitetnije građeni, a mogli su prevoziti veće količine tereta. Engleska je, uz Francusku, imala najrazvijenije privatne manufakture sredinom 18. stoljeća. Na toj se osnovi tamo razvila industrijska revolucija u drugoj polovici 18. stoljeća. U Engleskoj su osim prerade vune i pamuka osobito bile razvijene manufakture željeza, čelika, kože, piva, papira itd. Po drugoj strani, u Rusiji su se manufakture širile prvenstveno uz pomoć države. U njima su u 18. stoljeću ponekad besplatno radili kmetovi i to kao zamjena za rad u poljoprivredi. Tijekom 18. stoljeća u Engleskoj je izvršena velika promjena u poljoprivrednoj proizvodnji koju nazivamo agrarna revolucija. Ona se sastojala od unošenja novih metoda obrade zemlje – dužeg i raznolikijeg plodoreda koji je zamijenio tropoljni sustav, uvođenja zelene krme, stočne repe i djeteline, redovitog gnojenja zemlje te uvođenja boljih pasmina stoke. Pod utjecajem prosvjetiteljstva, apsolutna monarhija u mnogim je zemljama u drugoj polovici 18. stoljeća započela oslobođenje kmetova, isprva u ograničenim okvirima. U onim državama gdje su kmetovi 1766.

1767.

1768.

1769. osnovan političko-kameralni

studij u Varaždinu

1769.

1770.

1771.

1772.

1773.

1774.

1775.

1776. Adam Smith oblikuje

gospodarski liberalizam

1776.

EKONOMIJA Ako bi primjerice dvije godine bile nerodne, znala je izbiti glad od koje su ljudi umirali. Osim toga, nerodice su utjecale na preseljavanje stanovništva i na stvaranje zaliha na posjedima. Vinogradarstvom su se bavili većinom kmetovi, ali i crkveni veleposjednici. Mnogi građani su posjedovali vinograde. Bilo je najrazvijenije u Primorju, kraju između Save i Drave te u Srijemu. Vino se u civilnu Hrvatsku uvozilo iz Dalmacije preko Rijeke i Like, a izvozilo u austrijske nasljedne zemlje. Potkraj 18. stoljeća u civilnom je dijelu Hrvatske proizvodnja vina vrijedila u novcu više od proizvodnje žita. Gospodarstvo Dalmacije i Istre bilo je usmjeravano prema zadovoljavanju interesa Mletačke Republike. Iako je u Dalmaciji i Istri glavna izvanagrarna gospodarska djelatnost bila brodogradnja (npr. u Istri se od brodogradilišta isticao Rovinj), u gospodarskoj su strukturi uz nju dominirale agrarne djelatnosti (vinogradarstvo, ribolov i sl.). Vrijedi istaknuti i to da je kraj istarskog grada Labina djelovao rudnik ugljena. U Dalmaciji je od osobitog značenja bila proizvodnja soli, a nešto manju važnost imala je proizvodnja tekstila. Tijekom 18. stoljeća dolazi do jačanja važnosti Ponovi manufaktura, pa je npr. u Zadru 1730. osnovana maNavedi specifičnosti gospodarskog razvoja nufaktura za preradu višnje maraske. Mletačka RepuEurope u 18. stoljeću. blika je tzv. Grimanijevim zakonom 1756. godine nastojala urediti odnose između vlasnika i uživalaca zemlje u Dalmaciji. Tim se zakonom nastojala unaprijediti i poljoprivredna proizvodnja. Seljaci su od primjene toga zakona posjedovali i obrađivali svoje posjede kao nasljedni korisnici u muškom koljenu. U selima je krajem ranoga novog vijeka živjela velika veći- Mletačkoj Republici su bili dužni davati desetinu prina stanovništva hrvatskih zemalja. Nakon seljačkih buna roda sa zemlje. 1755., u drugoj je polovici 18. stoljeća došlo, reformnim djelovanjima Marije Terezije i Josipa II., do poboljšanja položaja seljaka. Osnovna karakteristika poljoprivredne IZVORI proizvodnje u drugoj polovici 18. stoljeća bila je prije- O trgovini 1766. godine. laz sa ekstenzivnog stočarstva na ratarstvo. Ekstenzivno “Ove se godine doista velika količina dopremala Savom stočarstvo bilo je osobito rašireno u rijetko naseljenim iz Srijema i iz Slavonije u Sisak i u Nart, a zbog oskudice prostorima koji su bili oslobođeni od Osmanlija. Stoka žita u papinskoj državi i Italiji uslijed žege i suše pod konac kolovoza cijena pšenice bila je vrlo visoka. Na Rijeci i u je, uz vino, bila glavni izvor novčanih prihoda seljaka. Trsatu prodavaše se “kuplenik” za 3 i po forinte. Zbog Ratarstvo je počelo prevladavati najprije u Hrvatskom toga su se po Kranjskoj, Hrvatskoj i Slavoniji javili upravo Zagorju i Primorju, a nakon toga u Posavini, te zapad- nebrojeni prekupci, koji su davali kaparu i zakupljivali nim hrvatskim prostorima i u Varaždinskom generalatu. pšenicu još u klasju. U Sisku i Karlovcu gotovo u jedan U obrađivanju zemlje još je uvijek prevladavao tropoljni čas podigoše na 2 forinte cijenu “kuplenika”, koji se prije sustav, a oralo se drvenim plugovima. Niski prinosi žita prodavao za 14 groša. To je oštetilo vrlo mnoge koliko bili su uzrokom da je stanovništvo bilo na rubu gladi. u kapari, toliko u nakupovanoj pšenici… No potkraj

time prelazili od radne i naturalne rente prema novčanoj renti, rizici nesigurnosti žetvi i promjene cijena prebačeni su na njihova leđa. Primjerice, u Danskoj su kralj i vodeća aristokracija proveli agrarnu reformu koja se sastojala od ukidanja samovolje vlastelina te pravnog reguliranja prava i dužnosti kmetova kojima je omogućeno da otkupe podavanja tlake čime su postali slobodni seljaci i vlasnici zemlje. Uz to je izvršeno okrupnjavanje posjeda koje je olakšalo upotrebu racionalnih metoda i omogućilo veće prihode seljacima. Mjere u poljoprivredi poboljšale su europsku prehranu, a iako je ona bila najraznovrsnija na svijetu, to je isprva vrijedilo tek za izuzetno mali broj Europljana do kraja 18. stoljeća. Pojava duhana, čaja, kave i šećera donijela je veliku promjenu u običajima i vođenju kućanstava. Krumpir je utjecao na promjene povijesti cijelih država ili njihovih dijelova jer se njime mogao prehraniti veći broj stanovnika. Novi lijekovi su također pomogli kvalitetu života. U oblačenju je došlo do toga da je pamuk postao uobičajen.

Gospodarski razvoj hrvatskih zemalja

1776.

1777.

1778.

1779.

1780.

1781.

1782.

1783.

1784.

1785.

1786.

1787.

1788.

1789.

1790.

1791.

1792.

1793.

1794.

1795.

1796. Šipuš, Temelji žitne trgovine

1796.

3. tema rujna vrijednost pšenice pade na prijašnju cijenu, te se ponovo mogao nabaviti “kuplenik” za 15 groša. Prekupci se raspršiše, jer su vrlo pouzdanim viestima i pismima bili obaviješteni, da je u Anconu stiglo više lađa punih pšenice iz Moreje, Albanije i drugih krajeva s teretom od preko 100.000 “stara”. Uslijed toga da je ondje prodajna cijena pšenice niža od kupovne cijene u Hrvatskoj.” Adam Krčelić, Baltazar. Annuae ili historija 1748-1767. Zagreb, 1952: 529-530.

Čime se trgovalo u Hrvatskoj u 18. stoljeću? Što danas Hrvatska najviše izvozi?

Na hrvatskom prostoru rast ukupnog broja stanovništva nije bio moguć sve do 18. stoljeća. Glavna i uobičajena hrana stanovništva bilo je povrće ili kuhinjsko raslinje (bilje), kako su ga tada nazivali i to: crveni i bijeli luk, kelj u glavicama, kupus (svježi i kiseli), te grah i leća (kao sočivice). Npr. uzgoj povrća je u Karlovačkom generalatu tijekom 18. stoljeća bio zanemaren. U sjevernoj Hrvatskoj su se od žitarica uzgajali raž, pšenica, ječam, proso, češnjak, zob, heljda i druge, a kasnije i kukuruz. Od povrća su se uzgajali bob, grašak, grah, zelje, kelj, mrkva, peršin, repa i tikve, te luk i cikla, a od 18. stoljeća krumpir, rajčica i paprika. Mlijeko, svježe i kiselo služilo je kao svakodnevna hrana, a tako i sir, vrhnje i maslac. Višak maslaca prerađivao se u maslo. Meso se sušilo dimljenjem, a mast se spremala u zemljane ćupove i drvene posude. Od alkoholnih pića bili su upotrebljavani vino i rakija, a kasnije i pivo. Kukuruz se na hrvatskom prostoru javlja od 17. stoljeća. U 18. stoljeću postao je glavnom žitaricom za prehranu seljaka i stoke. Kukuruz je u našim krajevima dobro uspijevao, a za sjeme mu je trebao manji postotak priroda od žita. Krumpir se isprva počeo uzgajati kao ukrasna biljka da bi tek kasnije postao poljoprivredna kultura. Od oko 1760. godine krumpir se počeo širiti prostorima hrvatskih zemalja. Neposredno nakon sedmogodišnjeg rata širenje krumpira pomažu vlasti. Razlog pomoći od strane vlasti je bio zbog toga jer se u krumpiru gledalo novo sredstvo za prehranu i suzbijanje gladi. Krumpir je postao posebno važan za preživljavanje stanovništva u manje plodnim krškim predjelima. Samo jedno stoljeće kasnije površine pod krumpirom su, u nekim područjima Hrvatske, zauzimale preko polovice površine ukupnih površina pod povrtnim biljem. U rano novovjekovnom su gospodarstvu značajnu ulogu imale domaće životinje. Brojni dokumenti govore o

volovima, kravama, svinjama itd. Stočarstvom su se bavili seljaci, a sporadično i obrtnici u nekim gradskim naseljima. Radi vune su se uzgajale ovce. Važan je bio i uzgoj peradi od koje se dobivalo meso, perje i jaja. Krave i volovi su se upotrebljavali za obavljanje ratarskih poslova. Svinje su ljeti pasle na pašnjacima, u jesen se žirile u šumama, a zimi najčešće tovile u svinjcima. Konji su rabljeni u radne, transportne i u vojne svrhe. Od početka 18. stoljeća spominju se i nove vrste životinja, poput purana. Tijekom ranoga novog vijeka korištenje šuma imalo je veliku važnost jer se iz šuma dobivalo drvo koje je bilo nezamjenjivo u ljudskoj svakodnevici. Ono se koristilo za ogrjev, građevinski materijal, za izradu oruđa za rad, namještaja, predmeta u kućanstvu itd. Krčenjem šuma i šikara stvarale su se nove poljoprivredne površine. Hrastove i bukove šume su, uz ostalo, služile i za žirenje svinja. U šumama se nalazila divljač, što je omogućavalo lov. U šumi se brala i trava ispod drveća, a ta je bezazlena praksa potrajala do pojave umjetnih livada. Iz šume su se mogli uzimati i plodovi od dunja, kestena, oraha do divljih bobica i mladica za obnovu domaćih voćnjaka. IZVORI

Ugovor o trgovini i plovidbi iz 1718. Ugovor o trgovini i plovidbi, potpisan je u Požarevcu 27. srpnja 1718. godine, odnosno šest dana nakon sklapanja Požarevačkog mirovnog ugovora. Time su razrađena opća načela slobodne trgovine vodenim i cestovnim prometnicama, a od tada su podanici obje države mogli slobodno izvoziti svoju robu. Prema prvom članku trgovinskog i plovidbenog ugovora „uspostavlja se slobodna i opća trgovina između podanika dvaju carstava, rimskog i osmanskog, rijekama, kopnom i morem, a pod imenom podanika svetoga rimskog carskokraljevskog katoličkog veličanstva imaju se razumijevati Nijemci, Ugri, Italci, Belgijanci bilo kojeg naroda i vjere, koji su sada podanici carsko-kraljevske vlasti, te koji joj u bilo koje vrijeme, na bilo koji način ili s kojeg naslova imaju biti podanici. Oni mogu svoju robu izvoziti i njom slobodno trgovati u svim krajevima Osmanskog Carstva, osim oružja i puščanog praha te druge zabranjene robe (…)“. U drugim člancima reguliraju se ostali vidovi trgovine. Karlo VI. je ovaj ugovor potvrdio 16. kolovoza 1718. godine. Kasnije su se u njega unosile izmjene i dopune, a njegove odredbe su se prilagođavale

EKONOMIJA potrebama trgovine. Edler von Guarient, Franz Anton. Codex Austriacus ordine alphabetico compilatus, das ist: eigentlicher Begriff und Innhalt aller unter deß Ertzhauses zu Österreich, ..., I-II, Supplementum, Wien, 1704. – 1777.: 916-923. Prisjeti se zašto je sklopljen Požarevački mirovni ugovor. Što možeš na temelju ovoga izvora zaključiti o trgovini i plovidbi u 18. stoljeću u Hrvatskoj?

U 18. stoljeću dolazi do jačanja trgovine između Habsburške Monarhije i Osmanskog Carstva. U gradovima koji su bili na putu od Podunavlja do Jadranskog mora počeo se u 18. stoljeću razvijati građanski poduzetnički sloj. Trgovina je potaknula gospodarski razvitak gradova koji su se nalazili na granici (npr. Slavonski Brod). Trgovačka djelatnost je u većem dijelu srednje Europe bila u rukama trgovačkih poduzetnika koji su bili podrijetlom s prostora Osmanskog Carstva (napose iz makedonskog prostora). Riječ je o stanovništvu različitog etničkog podrijetla (grčkog, cincarskog, vlaškog ili srpskog), kojemu je kulturno zajedništvo davala pravoslavna vjeroispovijest. Društveno ih je vezivalo njihovo osmansko podaništvo koje su postupno napuštali sa stalnim nastanjivanjem u novoj postojbini. Vodeći političari na bečkom dvoru smatrali su da napredak zemlje leži u razvoju izvozne trgovine uz pomoć države. Kralj Karlo je početkom 18. stoljeća ukinuo unutarnje carine između hrvatskih zemalja, što je omogućilo razvoj trgovine. Habsburgovci su početkom 18. stoljeća prepoznali gospodarsku važnost Jadranskog mora. Kralj Karlo je proglasio slobodnu plovidbu na Jadranskom moru, a gradovi Trst i Rijeka su od istoga kralja dobili povlastice slobodnih luka. IZVORI

Gospodarsko stanje Rijeke 1780-ih godina Sačuvan je opis gospodarskog stanja u Rijeci krajem 18. stoljeća: “Voda, koje ima u dovoljnoj mjeri na području grada Rijeke, omogućuje, da Rijeka u tome pogledu ima veliku prednost pred Trstom, napose s obzirom na osnivanje manufaktura i tvornica. Uvaživši tu prednost i Holandezi su osnovali jedno društvo, koje je na Rijeci osnovalo rafineriju šećera. Da je što bolje uzdignu, dobili su od austrijske države povlasticu na 25 godina. Osim toga na uvezeni šećer udarena je visoka carina. Holandezi su osim rafinerije šećera podigli na Rijeci i manufakturu za preradu voska. To su poduzeće ubrzo prodali nekom

drugom licu, koji ga stalno povećava. Manufakturu užeta osnovali su na Rijeci domaći ljudi… Zbog povećanog broja brodova povećat će se jasno i proizvodnja užeta... God. 1771. osnovana je na Rijeci manufaktura rozolina, sapuna i kože. Vlasnici tih manufaktura su Riječani. Prve dvije su zbog preslabe prođe obustavile rad, posljednja sve više povećava svoju proizvodnju… Postoji na Rijeci i manufaktura sukna; ona prodaje velike količine svojih proizvoda na venecijansko otočje. To tržište treba svakako zadržati… Usprkos velikom broju tvornica i manufaktura na Rijeci, ostali trgovački promet je malen.” Despot, Miroslava. Privreda Hrvatske XVII.-XIX. stoljeća – izbor građe. Zagreb, 1957.: 18-19. Možemo li tvrditi da je Rijeka bila gospodarski razvijeni grad u 18. stoljeću? Objasni svoje mišljenje. KARLOVAC

Rijeka Bakar

Mrkopalj

Vrbovsko

Bosiljevo

Ogulin

Tounj

Josipdol

Karolinska cesta (1726. - 1736.) Jozefinska cesta (1775. - 1779.)

Senj

Trase makadamskih cesta u zapadnoj Hrvatskoj

Povlastice dane Rijeci omogućile su da ona vrlo brzo postane glavna izvozna luka za Podunavlje. U 18. stoljeću najbrže se razvijala Rijeka, koja je postala najvažnija luka za bansku Hrvatsku, Slavoniju i Ugarsku. U njoj se uspješno razvijaju manufakture i brodogradilište za veće brodove. Važnije luke su još bile u Bakru i Senju, u Dalmaciji Zadar i Split, a vrlo je značajna bila luka u Dubrovniku. Ubrzani razvitak Rijeke bio je važan jer je Podunavlje krajem 17. i početkom 18. stoljeća bilo oslobođeno od osmanske vlasti. Poveznica između Podunavlja i Jadranskog mora bila je rijeka Sava. Plovidba je bila moguća isprva samo po rijeci Savi do Siska, a kasnije je proširena plovidba rijekom Kupom do Karlovca. On je postao glavno pretovarište robe koja se iz lađa pretovarivala na konje i dalje otpremala prema Rijeci. Povećanje prometa između Karlovca i Rijeke zahtijevalo je iz-

3. tema putem uzgoja svilnih čahurica, što je bio preduvjet za razvoj svilarstva na prostoru hrvatskih zemalja. Prve manufakture svile bile su osnovane u Varaždinu, Bjelovaru i Koprivnici. Na razvoj gospodarstva utjecala su i brodogradilišta. Na hrvatskim područjima izvan Istre i Dalmacije, pomorski brodovi su se gradili u Senju, a riječni brodovi u Jasenovcu, Sisku, Osijeku, Petrovaradinu i Karlovcu. U Karlovcu su uz brodogradilište bila smještena velika skladišta. Ona su trebala, jer je ovaj grad postao važnom pretovarnom lukom za robu koja se dopremala rijekama Savom i Kupom te iz Karlovca dalje cestama odvozila u Bakar i Rijeku.

Spust Karolinske ceste prema Bakarskom zaljevu Zašto se Karolina smatra „prvom modernom cestom“? Što je to „moderna cesta“ za razdoblje 18. stoljeća?

gradnju moderne prometnice. Tako je početkom 18. stoljeća bila izgrađena prva moderna cesta na prostoru hrvatskih zemlja, između Karlovca i Rijeke. Nazvali su je Karolina, po kralju Karlu. Važnost trgovačke komunikacije Podunavlje - Jadran dodatno je poraslo kada je 1779. godine izgrađena cesta Jozefina koja je povezivala Karlovac i Senj. Nakon osnivanja prvih manufaktura – rudnika u Rudama kraj Samobora i manufakture željeza Zrinskih u Čabru, tijekom 18. stoljeća dolazi do razvitka metalurgije. Sredinom 18. stoljeća počela se vaditi željezna rudača sjeverno od Rijeke, a u drugoj polovici istog stoljeća podignuta je talionica željeza u Brodu na Kupi. Pilane su bile razvijene u Gorskom Kotaru i Lici. Drvo je bilo izvoženo preko obližnjih luka. Od sredine 18. stoljeća dolazi do pokušaja osnivanja tekstilnih manufaktura u Zagrebu (na Ksaveru i u Stenjevcu), Trakošćanu, Vidovcu, Vukovaru, Turnju i drugdje Manufakture stakla bile su podignute u Trakošćanu, Gorskom Kotaru, Leskovcu kod Varaždinskih Toplica i Seoni kod Našica. Manufaktura zemljanog suđa i peći u Križevcima je djelovala kratko. Najveća manufaktura bila je riječka rafinerija šećera. Rijeka je bila poznata i po drugim manufakturama – voska i svijeća, užeta, jedara, sidara itd. U drugoj polovici 18. stoljeća nastojalo se ojačati gospodarstvo i

Ponovi Koje su temeljne gospodarske grane u hrvatskim zemljama u 18. stoljeću? Čime rezultira gospodarski razvoj hrvatskih zemalja u 18. stoljeću? U kojem je gradu osnovana rafinerija šećera? Zašto je bilo važno osnivanje luka? Možemo li usporediti gospodarski razvoj Hrvatske i Europe u 18. stoljeću? Objasni svoj odgovor.

Objasni uzroke i posljedice U svoju bilježnicu nacrtaj tablicu s 2 stupca i izdvoji u njoj uzroke i posljedice razvoja triju značajnih ekonomskih teorija (3 retka). Obrazloži na temelju primjera pojedinih europskih država zašto se baš u toj državi razvija određena teorija.

Prepoznaj promjene Razmisli o tehničkim promjenama od starog vijeka pa do kraja 18. stoljeća. U razgovoru s nastavnikom/nastavnicom zaključi koja su, po tebi, najvažnija tehnička otkrića i promjene u ovom dugom periodu koja su značajno utjecala na čovjeka i povijest.

Utjecaji ideja prosvjetiteljstva na hrvatske prostore

NAKON UČENJA OVE TEME MOĆI ĆETE: prosuđivati utjecaj filozofskih teorija 18. i 19. stoljeća na razvoj kulturnih gibanja i ljudskog stvaralaštva

Tema 4 Korelacija s drugim predmetima: Glazbena kultura Hrvatski jezik Informatika Likovna kultura

4. tema

Utjecaj ideja prosvjetiteljstva na književnost

Književnost u hrvatskim zemljama imala je u drugoj polovici 18. stoljeća obilježja prosvjetiteljstva. Najistaknutiji predstavnik hrvatske prosvjetiteljske književnosti bio je Matija Antun Relković (1732.-1798.). On je od 1756. služio kao vojnik u Sedmogodišnjem ratu. Na početku rata je 1757. godine pao u prusko zarobljeništvo, a zarobljeničke dane proveo je u Frankfurtu na Odri, u kući nekog obrazovanog čovjeka, gdje je na raspolaganju imao bogatu knjižnicu. Tamo je naučio francuski i došao u doticaj s prosvjetiteljskom literaturom. U Drezdenu je 1762. objavio knjigu Satir iliti divji čovik (kasnije je priredio drugo, dopunjeno izdanje knjige). U toj knjizi dao je literarnu kritiku zaostalosti seljaštva u Slavoniji. On je Slavoncima nastojao prenijeti znanje koje je dobio u zarobljeništvu gdje je vidio i naučio kako rade i žive drugi, razvijeniji narodi. Propagirao je gospodarski napredak, zalažući se za fiziokratske ideje jačanja agrara i poljodjelaca. Navijestio je borbu protiv zaostalosti, praznovjerja i predrasuda i loših običaja koji su vladali u Slavoniji. Relković je prigovarao turskim običajima (npr. kolo, raskošne svadbe itd.) koji su se zadržali u Slavoniji. Relković u svojoj knjizi prigovara neracionalnom gospodarenju, rastrošnosti, sklonosti alkoholu, ogovaranju i neznanju. U knjizi potiče čitatelje na štednju, marljivost, poštenje, molitvu, ljubav itd. Kritizira nekvalitetnu gradnju kuća, držanje svinja koje zimi pojedu žito, slabo timarenje krava koje zimi ostaju vani jer nisu postojale staje... Kritizira pečenje rakije, zbog koje se zapušta poljoprivreda. Relković uspoređuje oranje polja u Slavoniji i Šleskoj odnosno Saskoj gdje jedan čovjek poore sam s kobilom ili kravom više nego u Slavoniji petorica ljudi s deset volova ili konja. Relković prema iskustvu nizozemskih poljoprivrednika predlaže gnojenje zemlje u Slavoniji. Nastojao je potaknuti gradnju škola i opismenjavanje. Navijestio je borbu protiv zaostalosti, praznovjerja i predrasuda i loših običaja koji su vladali u Slavoniji. Godine 1740. u Zagrebu je objavljen dvojezični latinsko-hrvatski rječnik Gazophylacium seu Latino-Illyricorum onomatum aerarium (Gazofilacij ili riznica latinsko-hrvatskih riječi), golemo djelo s 65 tisuća riječi

Ivan Belostenec (1593. – 1675.). Gazophylacium. Zagreb, 1740. godine Zagreb: Muzej grada Zagreba. (Foto: Mladen Tomorad, 2019.) Prisjeti se što ste učili na satovima hrvatskog jezika i književnosti o ovom latinsko-hrvatskom rječniku.

Andrija Kačić Miošić. Razgovor ugodni naroda slovinskoga. Venecija, 1756. Koju je ulogu ostvario Andrija Kačića Miošić u hrvatskoj književnosti? Prisjeti se što si o njemu učio/učila na satovima hrvatskog jezika i književnosti.

FILOZOFSKO-RELIGIJSKO-KULTURNO PODRUČJE koje je nastalo tijekom druge polovice 17. stoljeća. Riječ je o prvom hrvatskom rječniku koji obuhvaća sva tri hrvatska narječja te je znatno utjecao na brojne buduće naraštaje književnika i jezikoslovaca. U drugoj polovici 18. stoljeća vrijedna je djela ostvario kajkavski pisac Tituš Brezovački (1757. – 1805.) a u Dalmaciji književnik Andrija Kačić Miošić (1704. – 1760). U Slavoniji se početkom 19. stoljeća još isticao Ignjat Alojzije Brlić (1795. – 1855.), a u Hrvatskoj pod vlašću bana veliki su utjecaj imali i kajkavski pisci Tomo Mikloušić (1767. – 1833.) i Ignac Kristijanović (1796. – 1884.). Početkom 19. stoljeća nastao je i prijevod Svetog pisma Matije Petra Katančića (1750. – 1825.) koji je objavljen tek 1831. godine u Budimu, pa nije imao utjecaj na standardizaciju hrvatskog jezika kakav su imali prijevodi Svetog pisma u drugih naroda. Oduševljenje narodnim i pseudonarodnim pjesništvom imalo je odjeka i u hrvatskoj književnosti. Početke toga treba tražiti u etnografskom djelu s baladom Asanaginica i opisom morlačkih običaja u glasovitoj knjizi Put u Dalmaciju (1774.) talijanskog znanstvenika Alberta Fortisa (1741. – 1803.). U banskoj Hrvatskoj se uz kajkavski i štokavski pisalo i na latinskom ili njemačkom jeziku. Od 1790. na tom se prostoru počeo nametati mađarski jezik, čemu je pružen otpor. U Istri i Dalmaciji austrijske vlasti su poticale jačanje utjecaja talijanskog jezika koji je ujedno bio i službeni jezik.

Crkva u Belcu u Hrvatskom Zagorju posvećena sv. Mariji Snježnoj jedan je od najljepših sakralnih interijera iz baroknog razdoblja u Hrvatskoj

slikar Ivan Ranger (1700. – 1753.) koji je pripadao crkvenom redu pavlina. On je napravio vrijedne slikarije u brojnim crkvama. Najpoznatije su one u Štrigovi, Lepoglavi, Belcu itd. Slikar Francesco Robba (1698. – 1757.) napravio je sredinom 18. stoljeća oltar sv. Križa od mramora za potrebe zagrebačke katedrale. No, kasnije je spletom okolnosti taj oltar premješten u crkvu Sv. Križa u Križevcima. Nicali su brojni plemićki dvorci s parkovima i perivojima, osobito u Hrvatskom zagorju (Miljana, Gornja Bistra) i Slavoniji (Vukovar, Daruvar, Našice, Virovitica). Podizale su se raskošne gradske palače. Unutrašnjost mnogih dvoraca, palača i ljetnikovaca Ponovi urešena je bogatim kiparskim i slikarskim dekoraciČemu je i na koji način prigovarao Matija jama. U doba baroka naročito su se gradile ili preuAntun Relković? ređivale crkve (npr. pavlinske u Lepoglavi i RemetaObjasni kako je prosvjetiteljstvo utjecalo na ma, župne crkve Sv. Marije Snježne u Belcu, crkva Sv. književnost u Hrvatskoj? Vlaha u Dubrovniku, crkva Sv. Eufemije u Rovinju te katoličke crkve u Trškom Vrhu, Štrigovi, Virovitici, Lepoglavi, Prelogu, Kuzmincu). Istovremeno dolazi do gradnje baroknih pravoslavnih crkvenih objekata – npr. manastira Lepavine koji je u baroknom stilu izgrađen u prvoj polovici 18. stoljeća. Rovinj se početkom 18. stoljeća počeo znatno širiti te je postao najnapučeniji grad mletačkog dijela Istre. Grad se počeo širiti i na suprotnu stranu tj. prema kopnu. Stara Umjetnička djela prvenstveno su nastajala zahvaljuju- gradska bazilika, koja je bila nadograđivana u 17. stoljeći narudžbama crkve. U kontinentalnom dijelu hrvat- ću, postala je premala. Gradska uprava je 1720. godine skih zemalja u prvoj je polovici 18. stoljeća djelovao odlučila izgraditi novu crkvu Sv. Eufemije.

Utjecaj ideja prosvjetiteljstva na likovnu umjetnost i urbanizam

4. tema

Pogled iz zraka na crkvu Sv. Eufemije u Rovinju Venecijanski arhitekt Giovanni Dozzi izgradio je do 1734. godine u Rovinju najveću baroknu građevinu u hrvatskom dijelu Istre. U razgovoru s nastavnikom/nastavnicom saznaj koje još građevine u Hrvatskoj pripadaju razdoblju baroka.

Crkveni redovi u sakralnu arhitekturu Rijeke unose duh baroka. Franjevci su izradili u baroknom stilu crkvu Gospe Trsatske i svoj samostan na Trsatu. U gradu Rijeci Isusovci su počeli graditi svoj kolegij i crkvu Sv. Vida. Osim toga, Kapucini su izvan riječkih zidina gradili crkvu i samostan. Vojna krajina bila je specifičan prostor jer je život bio podređen vojnim potrebama. Zbog toga je graditeljska djelatnost najbolje vidljiva u vojnim objektima, od vojarni do magazina i upravnih zgrada. Tome valja pribrojiti izgradnju tipski građenih crkava. Na cije-

lom je prostoru bio prisutan tradicionalni način građenja, uglavnom terezijanski barok, ali je početkom 19. stoljeća na brojnim zgradama vidljiv novi utjecaj klasicizma. U vezi s obranom od Osmanlija tijekom 18. stoljeća na pograničnom području bilo je izgrađeno nekoliko velikih utvrda. Nasuprot Bosanskoj Gradiški 1762. godine pregrađena je utvrda Stara Gradiška. Danas je od ove utvrde ostao samo manji dio. Druga pogranična tvrđava prema Osmanskom Carstvu u Posavini sagrađena je tijekom 18. stoljeća. To je bila tvrđava u današnjem Slavonskom Brodu. Jedan dio unutarnjeg obrambenog sustava utvrde dovršen je između 1715. i 1732. godine, da bi vanjska obrana bila izgrađena do 1768. godine. Danas je ova utvrda u najvećoj mjeri sačuvana i djelomično je obnovljena. Tvrđava je bila građena u zvjezdolikom obliku sa sustavom dovoda i ispusta vode za navodnjavanje jaraka između bedema. Unutarnji prostor je kvadratičan. Kutne bastione sa čvrsto svođenim monumentalnim prostorijama povezuju glavni bedemi zidani opekom. Zbog vojnih potreba izgrađena je Nova Gradiška umjesto starog središta pukovnije Stare Gradiške koja se nalazila na Savi. Razlog izgradnje novog središta je bio taj što je Stara Gradiška često bila izložena poplavama. Organizator izgradnje bio je general Filip Beck, pod čijim su vodstvom 1748. godine počeli radovi na izgradnji Nove Gradiške. Oko godine 1756. general Beck je izgradio malu crkvu, zgradu male straže, stanove za časnike, zatvor i gostionicu. Kako je sve bilo izgrađeno od drva, do danas se ništa od toga nije sačuvalo. Isti general je 1756. godine počeo izgradnju novog baroknog grada koji se prvobitno trebao zvati

Plan utvrde u današnjem Slavonskom Brodu iz 1767. Tko je naredio izgradnju tvrđave i zašto?

1700.

1705.

1710.

1715.

1720.

1725.

1730.

1715. – 1768. izgradnja tvrđave u Slavonskom Brodu 1700. Oživjela Hrvatska

1735.

1740.

1745.

1750.

1755.

1760.

1748. izgradnja Nove Gradiške 1756. početak izgradnje Bjelovara 1762. Satir iliti divji čovik 1762. pregrađena utvrda Stara Gradiška

1765.

FILOZOFSKO-RELIGIJSKO-KULTURNO PODRUČJE

Veduta grada Zagreba iz sredine 19. stoljeća na kojoj je u lijevom kutu prikazana palača Grlečić-Jelačić koja nastaje pred kraj 18. stoljeća. Zašto kuća nosi naziv kuća Grlečić-Jelačić?

Novi Varaždin, ali je kasnije prevladao naziv Bjelovar. Široke, usporedne ulice sjeverozapadnog i jugoistočnog smjera sijeku se pod pravim kutom s paralelnim ulicama sjeveroistočnog i jugozapadnog smjera. U toj planskoj cjelini dominira glavni prostrani trg. U likovnom životu od kraja 18. do 30-ih godina 19. stoljeća polagano se osjećaju utjecaji novih likovnih strujanja. Prvi su znakovi bili vidljivi u arhitekturi. U Slavoniji, koja je nakon oslobođenja od Osmanlija doživjela gospodarski uspon, graditeljsku djelatnost ubrzalo je širenje gradova izvan obrambenih bedema i nagla izgradnja crkava i samostana. Tako primjerice dolazi do izgradnje klasicističke crkve Sv. Tereze u Suhopolju kraj Virovitice 1802. godine, crkve Sv. Stjepana u Novoj Gradiški 1811. godine itd. Klasicistički arhitektonski i dekorativni elementi javljaju se i na mnogim građevinama ili plemićkim dvorcima među kojima valja izdvojiti dvorce obitelji Pejačević u Našicama iz 1800. godine i u Virovitici iz 1803. godine. Njima možemo pridodati lovački dvorac iste obitelji u Retfali (danas dio Osijeka) iz 1801. godine. Značajan je dvorac grofova Eszterhazi u Dardi, a vrijedno arhitektonsko djelo predstavlja županijska palača u Osijeku iz 1834. godine. Na prostoru „provincijala“ tj. banske Hrvatske u primjeni novog shvaćanja umjetnosti prednjačili su Zagreb i Varaždin. U Zagrebu su primjeri nove graditeljske djelatnosti vidljivi na portalu kuće Grlečić Jelačić i na Jurjevskom groblju, te kući obitelji Šufflay na Kapucinskom trgu iz 1820. godine. 1770.

1775.

1780.

1785.

1790.

1795.

1800.

Najstariji plan Bjelovara iz 1772. godine Istraži povijesni razvoj i priču o osnutku grada Bjelovara.

Dvorac obitelji Pejačević u Našicama Istraži tko je bila i koji je značaj obitelji Pejačević?

U Dalmaciji će se, i pored neposrednog francuskog utjecaja, dalje graditi na tradicijama sredozemnog baroka s nešto pojednostavljenom koncepcijom privatnih kuća, ljetnikovaca i kuća kapetana. Izuzetak čine tvrđave i vojne građevine Francuza. 1805.

1810.

1815.

1820.

1825.

1830.

1811. crkva Sv. Stjepana u Novoj Gradiški 1790. libreto drame

Prijenos sv. Dujma

1802. crkva Sv. Tereze

u Suhopolju

1805. kazalište u Rijeci

1834. Županijska palača u Osijeku

1834.

4. tema U Rijeci, kvarnerskom području i Istri došlo je do jačeg prodora klasicističkih utjecaja. Iz perioda početka 19. stoljeća sačuvalo nam se nekoliko primjera graditeljske baštine. Spomenimo zgradu kazališta u Rijeci iz 1805. godine kao djelo arhitekta Adamića, zatim prerađeni augustinski samostan, kapelu „Mir junaka“ na utvrđenom dijelu Trsata, mauzolej na Vratniku nad Senjom te crkvu u Višnjanu u Istri. Početkom 19. stoljeća kiparstvo je povezano naročito sa sakralnom arhitekturom, imalo kao svoje predstavnike razne majstore koji su radili mnogobrojne nadgrobne spomenike, oltare ili kipove svetaca. Rjeđe se javljaju dekorativni ukrasi na javnim ili privatnim građevinama. Slikarstvo početka 19. stoljeća su u najvećoj mjeri predstavljali putujući slikari, uglavnom stranci, čiji se radovi nisu izdignuli iznad granica tradicije. Pored znatnog broja stranih umjetnika bilo je i hrvatskih. U tom periodu djelovali su slikari poput Josipa Kirina (1781. – 1849.) koji su svojim radovima ukrašavali brojne građevine. Ponovi 50

Opišite kako su ideje prosvjetiteljstva utjecale na likovnu umjetnost i urbanizam.

Interes za glazbu i povijest U 18. stoljeću od hrvatskih su se glazbenika najviše isticali Luka Sorkočević (1734. – 1789.) (autor prvih hrvatskih simfonija) koji je djelovao u Dubrovniku te Julije Bajamonti (1744. – 1800.) iz Splita, koji je bio liječnik i znanstvenik. On je od 1790. djelovao u Splitu, gdje je bio orguljaš i zborovođa splitske katedrale. Na vlastiti je libreto skladao glazbenu dramu Prijenos sv. Dujma. Senjanin Pavao Ritter Vitezović (1652. – 1713.) autor je brojnih književnih radova, ali mu je najpoznatije povjesničarsko djelo Oživjela Hrvatska (1700.) kojem je formirao ideju o tome da su Hrvati zapravo svi Južni Slaveni. Zagrebački kanonik Adam Baltazar Krčelić (1715. – 1778.) je napisao povijest Zagrebačke biskupije. Svoju bogatu knjižnicu Krčelić je u drugoj polovici 18. stoljeća oporučno ostavio zagrebačkoj Akademiji. Ta knjižnica predstavlja temelj budućoj Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.

Adam Baltazar Krčelić. o. 1749. Zagreb: Muzej grada Zagreba (Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

Djelo Pavla Rittera Vitezovića Oživjela Hrvatska, 1700. Zagreb: Nacionalna i sveučilišna knjižnica Prisjetite se što ste učili o podrijetlu Hrvata i usporedite to s Vitezovićevim stajalištem.

Smjesti u prostor i vrijeme Nacrtaj slijepu kartu Hrvatske i uz pomoć teksta iz udžbenika ucrtaj na njoj gradove nastale u 18. stoljeću i važna barokna središta.

Usporedi i zaključi Usporedi u kojoj su mjeri prosvjetiteljske ideje utjecale na razvoj kulture i umjetnosti u Europi i u Hrvatskoj. Izdvoji sličnosti i razlike.

Istraži povijesne izvore a) Uz pomoć nastavnika potraži literaturu i prema svojem izboru odaberi jedan hrvatski grad koji je nastao u 18 stoljeću. Istraži povijesni razvoj i napiši mali rad o osnutku toga grada. b) Izradi plakat o povijesnim znamenitostima toga grada. c) Istražite koji su narodni običaji u Hrvatskoj u 18. stoljeću i kako su se provodili.

Doba revolucija. Utjecaji ideologija i građanskih revolucija 18. i 19. stoljeća na razvoj hrvatskih zemalja i oslobodilačke pokrete u Osmanskom Carstvu

NAKON UČENJA OVE TEME MOĆI ĆETE: • analizirati revolucionarna zbivanja na američkom i europskom kontinentu i njihovu recepciju u hrvatskim zemljama od kraja 18. stoljeća do kraja 19. stoljeća • izdvojiti uzroke i posljedice nacionalnih pokreta i ideologija u Europi i njihov utjecaj na oslobodilačke pokrete na prostoru Osmanskoga Carstva

Tema 5 Korelacija s drugim predmetima: Filozofija Geografija Hrvatski jezik Informatika Matematika Politika i gospodarstvo

5. tema

AMERIČKI RAT ZA NEZAVISNOST Razvoj i gospodarski rast britanskih kolonija u Sjevernoj Americi

početkom tridesetih godina 18. stoljeća dolazi do prvog velikog osvješćivanja stanovništva koje je utjecalo na vjerske rituale, vjeru i samosvijest. Ono će znatno utjecati na ideje kasnijih vođa američke „revolucije“ tzv. „očeve domovine“ (eng. founding fathers). Manja imanja (farme) i velike plantaže na jugu bili su temelji agrarne proizvodnje. U seoskim i gradskim naseljima oblikovalo se sitno obrtništvo, a uglavnom u većim gradovima Nove Engleske djelovale su manje manufakture. Povoljni razvoj gospodarskih djelatnosti i velik priljev novog stanovništva već su sredinom 18. stoljeća doveli do izjednačavanja stupnja gospodarskog razvoja s Britanijom. Ponovi

Tipična kuća doseljenika na granici iz sredine 18. stoljeća. Fort Delaware (Foto: Mladen Tomorad, 2005.) Prema arhitekturi i načinu gradnje kuća, što zaključuješ o načinu života doseljenika?

Sve britanske kolonije na istočnoj obali Sjeverne Amerike formirane su do 1732. godine. Na njihovom teritoriju broj stanovnika neprestano je rastao od sredine 17. stoljeća, kada na istočnoj obali Atlantika živi oko 50 tisuća europskih doseljenika. Nova doseljavanja iz zapadne Europe dovela su do znatnog povećanja broja stanovnika, pa je već 1700. godine njihov broj narastao na 250 tisuća. Slobodno poduzetništvo, mogućnost slobode vjeroispovijesti i velike količine zemlje privlačile su tijekom prve polovice 18. stoljeća brojne nove doseljenike iz Europe. Obitelji su imale mnogo djece, a smrtnost nije bila velika. Povećanje broja stanovnika pospješio je i velik uvoz robova iz Afrike. Do razdoblja Rata za nezavisnost (1775.) stanovništvo britanskih kolonija brojilo je oko 2,5 milijuna. Vjera je jako utjecala na gospodarstvo Nove Engleske i njemačkih sekti na prostoru Pennsylvanije. Tamošnje društvo temeljeno je na luteranskim i kalvinističkim tezama o radu, obrtništvu i štednji. Istovremeno, 1732.

1733.

1734

Objasni zašto se brojni Europljani tijekom prve polovice 18. stoljeća doseljavaju na prostor istočne obale Sjeverne Amerike. Utječe li vjerska pripadnost na život stanovnika? Koja su protestantska obilježja utjecala na društveni i gospodarski razvoj Sjeverne Amerike?

Britanska uprava u kolonijama Vrhovni gospodar kolonija bio je engleski kralj odnosno britanska kruna. Na čelu kolonija nalazio se guverner postavljen od vlade, koji je potvrđen od strane kralja. On upravlja kolonijama uz pomoć svojih podređenih činovnika i vojske. Sredinom 18. stoljeća gospodarski rast i osvješćivanje kolonijalnih vođa stvorili su težnju da sudjeluju u upravljanju kolonijama. Stoga oni od ranih pedesetih godina 18. stoljeća neprestano zahtijevaju da svaka kolonija ima svojeg predstavnika u britanskom Parlamentu u Londonu. No njihov zahtjev neprestano je odbijala britanska vlada. Zbog stalnih odbijenica ubrzo se na prostoru kolonija proširio slogan Nema poreza bez predstavnika. Po završetku Sedmogodišnjeg rata i znatnog proširenja britanskih posjeda na prostoru Sjeverne Amerike, odnosi između kolonija i krune znatno su se pogor1765.

1766.

1765. porez na trgovačke marke 1732. završetak formiranja 13 kolonija

1767.

1768.

POLITIKA

Prvi i Drugi kontinentalni kongres

Bostonska čajanka. Litografija Nathaniela Curriera iz 1846. godine Što su pobunjenici htjeli postići činom bacanja čaja u more?

šali. Povećanje britanske moći u Americi dovelo je do zahtjeva Parlamenta da svaka kolonija plaća porez državi. Iako su porezi bili razmjerno mali, njima se nastojalo pokazati tko ima vlast i kontrolu nad kolonijama. Godine 1765. uveden je porez na trgovačke marke, a 1773. porez na uvoz čaja. Novouvedeni porez na čaj stvorio je jaku opoziciju te su se pojavili zahtjevi da se čaj vrati u Britaniju. Bostonska čajanka 16. prosinca 1773. najpoznatije je izražavanje novostvorenog nezadovoljstva. Naime u Bostonu je guverner Nove Engleske Thomas Hutchinson odbio odobriti da se brodovi s čajem vrate u Britaniju pa su se Sinovi slobode preobučeni u Indijance ukrcali na brodove i bacili čaj u more. Kako bi suzbio nezadovoljstvo u kolonijama, Parlament početkom 1774. donosi tzv. Nepodnošljive propise. Riječ je o pet zakonskih odredbi kojima britanska vlada i Parlament pokušavaju politikom čvrste ruke riješiti pobunu u kolonijama.

Carpenter’s Hall, Philadelphia (Foto: Mladen Tomorad, 2004.)

Međutim, politika britanske krune pokazat će se neuspješnom. Propisi o zatvaranju bostonske luke i uspostavi vlasti pod direktnim utjecajem kralja dovest će do povećanja nezadovoljstva osviještenih američkih domoljuba. Predstavnici dvanaest kolonija, njih 56, sastali su se 5. rujna 1774. u Carpenters’ Hall-u u Philadelphiji na Prvom kontinentalnom kongresu na kojem su raspravljali o gospodarskim mogućnostima bojkota britanske trgovine. Na sastanku nisu jedino

Ponovi Kakav je odnos Velike Britanije prema kolonijama? Mogu li kolonije donositi zakone bez engleskog kralja? Zašto Velika Britanija ne dozvoljava kolonijama samostalnu upravu? Kako britanska vlada i Parlament reagiraju na pobunu u kolonijama? 1769.

1770.

1770. Bostonski masakr

1771.

Independence Hall, Philadelphia (Foto: Mladen Tomorad, 2004.) Istraži kakvu važnost i značenje u američkoj povijesti ima ova građevina? 1772.

1773. porez na uvoz čaja 16. prosinca 1773. Bostonska čajanka zima-proljeće 1774. Nepodnošljivi propisi 5. rujna 1774. Prvi kontinentalni kongres 19. travnja 1775. bitke kod Concorda i Lexingtona

1773.

1774.

svibanj 1775. Virginijski zakon o pravima 10. svibnja 1775. Drugi kontinentalni kongres 17. lipnja 1775. bitka kod Bunker Hilla

1775.

5. tema sudjelovali predstavnici Georgije. Ubrzo je napisana i potpisana prva peticija kralju Georgeu III. u kojem se tražilo ispravljanje nepravdi britanske krune. Međutim, budući da odgovor nikada nije stigao, predstavnici su sazvali Drugi kontinentalni kongres 10. svibnja 1775. Na novom okupljanju sudjelovali su delegati trinaest kolonija koji su se okupili u Independence Hall-u u Philadelphiji. Na kongresu se raspravljalo o organizaciji obrane kolonija od britanske vojske, organizacija vlastite milicije i strategiji razvoja i upravljanja kolonijama. Također su izabrani diplomati koji će ih zastupati na europskim dvorovima. Ponovi Zaključi zašto se nastavlja bunt američkih kolonija? Koji je rezultat dogovora predstavnika 12 američkih kolonija? Zašto su kolonije smatrale odnos Velike Britanije prema njima velikom nepravdom?

Rat za nezavisnost Prvi sukobi američkih domoljuba i britanske vojske bili su vezani uz iskazivanje nezadovoljstva porezima i britanskom vlasti u kolonijama. Najpoznatiji je tzv. „Masakr u Bostonu“ iz 1770. godine u kojem je ubijeno pet osoba.

Bostonski masakr. Slika Paula Reverea u Bostonskim novinama 1770. godine Uz pomoć interneta istraži što je bio povod za sukob građana i britanske vojske koji je prikazan na ovoj slici.

Spomenik bitke kod Bunker Hilla, Charlestown (danas dio Bostona) (Foto: Mladen Tomorad, 2005.) Zašto se ovim spomenikom posebno ističe bitka kod Bunker Hilla?

Tijekom proljeća 1775. započinje okupljanje lokalnih paravojnih odreda. Do prvih sukoba s britanskom vojskom dolazi 19. travnja kada su se odigrale bitke kod Concorda i Lexingtona u blizini Bostona, u kojima su poražene britanske postrojbe. Ovi događaji označavaju početak vojnih sukoba i Rata za nezavisnost. Ubrzo dolazi do britanske opsade Bostona, a u lipnju do iskrcavanja 4500 britanskih vojnika. Sredinom lipnja u novoj bitci kod Bunker Hilla u Charlestownu, za opsade Bostona, britanske vojne postrojbe ponovno su doživjele velike gubitke. U svibnju 1776. donesen je Virginijski zakonski prijedlog o pravima kojim je stvoren model

Rukom ispisana prva verzija Virginijskog zakonskog prijedloga o pravima (Virginia Bill of Rights), 12. 6. 1776. Razmisli kakvo je značenje imao popis građanskih sloboda za razvoj američke demokracije.

POLITIKA neotuđivim Pravima, da među neka od njih spadaju Život, Sloboda i potraga za Srećom. Da su, kako bi se osigurala ta prava, među Ljudima organizirane vlade koje svoje pravedne ovlasti crpe iz zadovoljstva onih kojima upravljaju, da, kad god neki Oblik Vlade postane destruktivan po te ciljeve, narod ima pravo promijeniti je ili ukinuti te osnovati novu Vladu, čiji će temelji počivati na takvim načelima i organizirati njezine ovlasti tako kako će se njima činiti najdjelotvornije po njihovu Sigurnost i Sreću.“ (Deklaracija nezavisnosti, Philadelphija, 4. srpnja 1776. Prijevod izvornika: Mladen Tomorad) Koji elementi građanskih sloboda narodu daju nepobitnu moć?

Deklaracija o nezavisnosti. Washington D.C.: Američki državni arhiv U paru raspravi koja je važnost Deklaracije o nezavisnosti.

za izradu kasnijeg državnog ustava. Ovaj važan akt sadržavao je propise o narodnoj suverenosti, rotaciji državnih dužnosti, slobodi izbora, tiska i savjesti, slobodi nošenja oružja te pravu većine da promijeni vlast. Njime su također doneseni popisi osnovnih građanskih sloboda (umjerena jamčevina, humano kažnjavanje, garantirano brzo suđenje uz prisutnost porote). Vlast je podijeljena na izvršnu, zakonodavnu i sudsku. Ovaj važan propis te kasniji članci američkog Ustava bitno su utjecali na borbu za građanska prava u ostalom dijelu svijeta. Rat se polako zahuktavao, pa je Kontinentalni kongres 4. srpnja 1776. donio Deklaraciju nezavisnosti kojom se teritoriji 13 kolonija odcjepljuju od Britanskog Carstva. Ona će biti ratificirana od svih predstavnika kolonija potkraj 1777. pod nazivom Članci konfederacije. Time Kontinentalni kongres preuzima ulogu vlade 13 kolonija. Ovim člancima preporuča se osnutak novih saveznih vlada. IZVORI

Donosimo odlomak Deklaracije nezavisnosti: „Držimo da su te istine same po sebi očite, da su svi ljudi stvoreni jednaki, da ih je njihov Stvoritelj obdario nekim

Potpisivanje Deklaracije nezavisnosti, 4. srpnja 1776. Washington D.C.: Rotunda U.S. Kapitola Kakav je značaj ostavio ovaj datum na američku povijest do danas?

George Washington St. Louis: Muzej St. Louisa. (Foto: Mladen Tomorad, 2018.) Istraži na internetu i u literaturi važnost i zasluge Georgea Washingtona.

Na čelo Kontinentalne vojske postavljen je nekadašnji britanski časnik George Washington iz Virginije. Vojska je podijeljena na mornaricu i marince koji su raspušteni po završetku rata. Tijekom rata vojne postrojbe, uglavnom su vodile partizanski način ratovanja. Služilo je oko 250 tisuća domoljuba, ali broj ljudi pod oružjem nikada nije prelazio 90 tisuća.

5. tema

Naoružanje kolonijalnog doba Washington D.C.: Smithsonijski muzej američke povijesti (Foto: Mladen Tomorad, 2004.) Opiši izgled prikazanog oružja. Uočava li se razlika u odnosu na današnje naoružanje?

Washington prelazi rijeku Delaware New York: Metropolitanski muzej umjetnosti. Istraži koji je faktor iznenađenja iskoristio general Washington te zašto se prelazak ove rijeke smatra važnom pobjedom američke vojske.

Vojne odore tijekom Rata za nezavisnost Nashville: Državni muzej Tennesseeja. (Foto: Mladen Tomorad, 2019.) Usporedi vojnu opremu u 19. stoljeću i danas. Koje promjene i napredak uočavaš?

Britansku krunu podržavalo je 15 do 20 % stanovništva, a tijekom rata barem 25 tisuća lojalista borilo se na strani Britanije. Pobunjenike je činilo 40 do 45 % stanovništva, a veliki dio ostalog dijela stanovništva bio je neutralan. Robovi su služili na obje strane kao i predstavnici sjeveroistočnih indijanskih plemena (Savez šest nacija). Britanska vojska brojila je između 36 tisuća (1775.) i 60 tisuća vojnika (1779.). Tijekom proljeća 1776. Kontinentalna vojska prisiljena je napustiti Boston te se preseliti na prostor Long Islanda i Manhattena kako bi obranila New York. U 1776.

1777.

kolovoz 1776. povlačenje Kontinentalne vojske u Pennsylvaniju 4. srpnja 1776. Deklaracija nezavisnosti proljeće 1776. Kontinentalna vojska napušta Boston

1778.

Britanski general Burgoyne predaje se američkoj kontinentalnoj vojsci nakon bitke kod Saratoge Washington D.C.: Rotunda U.S. Kapitola. Što je za američku vojsku značila pobjeda u bitci kod Saratoge?

kolovozu 1776. prisiljena je na povlačenje na prostor New Jerseya, a u prosincu 1776. na prostor Pennsylvanije. Ubrzo dolazi do slavnog Washingtonovog prelaska rijeke Delaware te stvaranja zimskog logora u New Jerseyu. Tijekom 1777. britanske snage povlače se u New York te u rujnu zauzimaju Philadelphiju. U listopadu snage Kontinentalne vojske pobjeđuju u bitci kod Saratoge u državi New York te prisiljavaju Britance na predaju. Istovremeno Washington u prosincu formira zimski logor u Valley Forgeu gdje obnavlja svoje snage. Ovi događaji smatraju se prekretnicom rata. 1779.

prosinac 1777. zimski logor Valley Forge jesen 1777. Francuska ulazi u rat listopad 1777. bitka kod Saratoge prosinac 1776. Washington prelazi Delaware

1780.

1781.

1782.

19. listopada 1781. predaja Yorktowna 5. rujna 1781. bitka u zaljevu Chesapeake ljeto 1781. američko-francuska opsada Yorktowna

POLITIKA

Zapovjedništvo Georgea Washingtona u Valley Forgeu (Foto: Mladen Tomorad, 2004.)

Istovremeno, zahvaljujući političkom utjecaju Thomasa Jeffersona, kolonijalnog predstavnika na francuskom dvoru, Luj XVI. započinje potajno opskrbljivati pobunjenike namirnicama, oružjem i municijom. Nakon velikih vojnih uspjeha Kontinentalne vojske tijekom 1777. Francuska će otvoreno stupiti u rat na strani pobunjenika. U razdoblju od 1778. do 1781. stvoreno je važno vojno savezništvo između pobunjenika i Francuske tijekom kojeg se odvijao rat u Americi, Zapadnoj Indiji i Gibraltaru. Tijekom ovog razdoblja protiv Britanaca zaratile su Španjolska i Nizozemska te na taj način smanjile britanski vojni pritisak na Kontinentalnu vojsku. U ljeto 1781. zajedničke američko-francuske snage krenule su iz New Yorka prema Virginiji gdje su početkom listopada započele opsadu Yorktowna. Odlučujuća pomorska bitka dogodila se 5. rujna 1781. u zaljevu Chesapeake u kojoj su britanske snage pora-

Predaja britanskih jedinica u Yorktownu Yorktown. (Foto: Mladen Tomorad, 2004.) Istraži kako je ova bitka utjecala na kraj rata. 1783.

1784.

3. rujna 1783. mirovni sporazum u Parizu

1785.

žene te je onemogućena daljnja opskrba grada. Grad se bio prisiljen predati 19. listopada 1781. Bila je to posljednja bitka rata. Ubrzo su započeli mirovni pregovori, a konačni mirovni sporazum potpisan je u Parizu 3. rujna 1783. Njega su u ime Kontinentalnog kongresa potpisali John Jay, John Adams, Benjamin Franklin, Henry Laurens i William Temple Franklin. Dogovoreno je puštanje ratnih zarobljenika na obje strane, a Britanci gube područje južno od današnje Kanade. Granica između britanskih posjeda u Kanadi i 13 kolonija bit će riješena tek potkraj drugog desetljeća 19. stoljeća. Ponovi Koji događaji označavaju početak vojnih sukoba i Rat za nezavisnost? Kako se nazivao prvi zakonski akt koji je sadržavao popis osnovnih građanskih sloboda? Objasni značenje građanskih sloboda: zašto su to temeljne vrijednosti utkane u američki Ustav? Čime je 13 američkih kolonija opravdalo potpisivanje Deklaracije nezavisnosti i odcjepljenje od britanske krune? Objasni važnost i ulogu generala Georgea Washingtona u američkom ratu za nezavisnost. Kakav je bio utjecaj europskih država u Američkom ratu za nezavisnost? Objasni osnovne odredbe mirovnog sporazuma u Parizu.

Formiranje državne vlasti te stvaranje Sjedinjenih Američkih Država Po završetku Rata za nezavisnost na prostoru bivših kolonija započinju rasprave o državnom uređenju i ustavu nove države. Godine 1787. održana je Savezna ustavna konvencija u Philadelphiji na kojoj se tijekom šesnaest tjedana raspravljalo o člancima ustava. U rujnu 1787. godine 39 od 42 prisutna delegata potpisalo je Ustav Sjedinjenih Američkih Država. U lipnju 1788. ustav je ratificiralo svih trinaest država. Nakon što su pojedine države ukazale na neke nedostatke Ustava, u rujnu 1789. održan je Prvi save1786.

1787. Savezna ustavna konvencija;

Sjeverozapadni propisi

1787.

rujan 1787.

Ustav S.A.D.

1788.

lipanj 1788.

ratificiran Ustav S.A.D.

1789.

1789. predsjednik George Washington

5. tema

Sup erio r

New York, New Hampshire Massachusetts (Maine)

ron Hu

Virginia

Michig an

Quebec

io Ontar

New York, usetts Massachusetts Virginia, Massach

e Eri

i ipp ss M i s si

Mississippi Loui sian a

New York

Pennsylvania

icut Virginia, Connect

Massachusetts Rhode Island Connecticut New Jersey Maryland

Virginia

Virginia North Carolina

North Carolina na Georgia, South Caroli

Georgia

New Hampshire

South Carolina Georgia

ATLANTSKI OCEAN

West Florida East Florida

Meksički zaljev

400 km

područje 13 starih država Država koja polaže pravo na teritorij

linija proklamacije 1768.

Sjedinjene Američke Država koncem 18. stoljeća Kakve su promjene vidljive s obzirom na teritorij Sjedinjenih Američkih Država?

zni kongres u New Yorku na kojem je predloženo 12 ustavnih amandmana. Do 1791. njih deset je ratificirano te uključeno u konačnu verziju Ustava. Zakonodavna vlast podijeljena je između Kongresa i Senata. IZVORI

Donosimo odjeljak 7 Ustava Sjedinjenih Američkih Država koji određuje prava predsjednika: „Svaki prijedlog koji bi prošao Dom zastupnika i Senat bit će, prije nego što postane zakon, podnesen predsjedniku Sjedinjenih Država; ako je on suglasan, potpisat će

ga, ali ako nije, vratit će ga sa svojim prigovorima onome domu iz kojeg je potekao, a taj će prigovore unijeti u cjelini u svoj zapisnik i nastaviti ponovno razmatrati. Ako se nakon ponovnog razmatranja dvije trećine doma suglase usvojiti prijedlog, poslat će ga se, zajedno s prigovorima, drugom domu, koji će ga na sličan način ponovno razmotriti, a ako ga usvoje dvije trećine toga doma, one će postati zakon.“ (Ustav Sjedinjenih Američkih Država, odjeljak 7) Zaključi iz izvora kakva su prava i ovlasti predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. Kakva su prava i ovlasti američkog predsjednika danas?

Tijekom 1789. održani su prvi predsjednički izbori na kojima je za predsjednika jednoglasno izabran George Washington. Ministar vanjskih poslova postaje Thomas Jefferson, a ministar financija Alexander Hamilton. Istovremeno s formiranjem ustava trebalo je riješiti i goruća teritorijalna pitanja između država. Još od sredine 18. stoljeća bivše britanske kolonije pretendirale su na zapadna područja do rijeka Ohio i Mississippi. Kako bi se spriječili sukobi i omogućilo formiranje novih država na zapadnim teritorijima, godine 1787. donesen je Sjeverozapadni propis kojim se organiziraju sjeverozapadni teritoriji od Velikih jezera do granica Virginije. Odlučeno je da će se vlast na novim područjima podrediti guvernerima i sucima koje će imenovati Kongres. Temelj propisa je miroljubivo postupanje prema indijanskim plemenima, zabrana robovlasništva te mogućnost formiranja ne više od pet novih saveznih država, koje će biti ravnopravne s prvih 13 saveznih država. Zajamčena su građanska prava i slobode, obrazovanje te garantirano da na navedenim teritorijima neće biti ropstva ni nesvojevoljnog služenja. Time su stvoreni temelji širenja Sjedinjenih Američkih Država.

Utjecaji Američkog rata za nezavisnost Sjedinjene Američke Države stvorene su tijekom rata za nezavisnost i utemeljene na liberalnim načelima Virginijskog zakonskog prijedloga o pravima i Deklaracije nezavisnosti čiji su temelji utkani u američki ustav. Mnogi povjesničari smatraju ovaj rat i prvom građanskom revolucijom koja je proizašla iz kritike

POLITIKA starog britanskog kolonijalnog poretka. Stvoreni su temelji demokracije, građanske ustavne države na čelu s predsjednikom i dva državna doma (Parlament i Senat). Novostvorena država postala je simbol slobodne zemlje u kojoj svaki pridošlica može krenuti u potjeru za srećom. Mitski razmjeri ove činjenice dovest će tijekom 19. stoljeća do velikog useljavanja iz svih krajeva svijeta. Rat za nezavisnost već je nakon nekoliko godina od svog završetka potaknuo revolucionarna gibanja u Europi, Srednjoj i Južnoj Americi. Temelji građanskog poretka stvoreni u Sjedinjenim Američkim Državama dovest će do urušavanje zaostalog feudalnog poretka u Europi i proširiti težnje za slobodom u europskim kolonijama Latinske Amerike. Ponovi Tko je bio prvi američki predsjednik? Kakva je uloga i značenje Thomasa Jeffersona u američkoj povijesti? Navedi zašto su Sjedinjene Američke Države postale privlačne novim doseljenicima. Koje su osnovne odredbe američkog Ustava?

FRANCUSKA REVOLUCIJA I NAPOLEONSKO RAZDOBLJE Društveni poredak u Francuskoj tijekom 18. stoljeća Francuska je, kao i većina europskih država 18. stoljeća, bila apsolutna monarhija u kojoj je kralj imao neograničenu vlast. Feudalno društvo bilo je podijeljeno na tri staleža: svećenstvo, plemstvo i treći stalež koji su činili građani, seljaci te ostali stanovnici zemlje. U upravljanju zemljom kralju su pomagali njegovi ministri i savjetnici koji su potjecali iz plemićkih i svećeničkih obitelji. Ovakvu podjelu vlasti i

Prikaz pripadnika trećeg staleža pod teretom starog poretka Opiši kako je prikazan pripadnik trećeg staleža i na temelju karikature objasni položaj svakog staleža.

francuskog društva kasniji povjesničari nazvali su starim poretkom (franc. Ancien régime) koji je postao pojam političkog i feudalno-apsolutističkog oblika vladavine prije revolucionarnih zbivanja potkraj 18. i u prvoj polovici 19. stoljeća. Prve kritike tadašnjeg društvenog poretka propitkivali su francuski prosvjetitelji 18. stoljeća, ali njihovu kritiku društva viši društveni slojevi nisu željeli prihvatiti. Gotovo 60 % zemljišnih posjeda u Francuskoj nalazilo se u rukama plemstva i svećenstva. Broj kmetova znatno se smanjio te su zemlju uglavnom obrađivali slobodni seljaci. Među građanskim poduzetnicima dolazi do odvajanja sloja bogatog građanstva od siromašnih obrtnika i trgovaca koji zbog zastarjelih cehovskih propisa ne mogu napredovati. Poreze su plaćali samo pripadnici trećeg staleža. Brojni ratovi u kojima je Francuska sudjelovala tijekom 18. stoljeća također su znatno osiromašili zemlju te je još dublje gurnuli u financijsku krizu. Budući da pripadnici trećeg staleža nisu imali politička prava te nisu mogli sudjelovati u političkom životu države, među bogatijim predstavnicima građanstva već sredinom 18. stoljeća dolazi do nezadovoljstva. Oni postupno vrše pritisak na kralja i njegovu vladu kako bi učinio pojedine ustupke i pokrenuo društvene reforme.

5. tema

Uzroci Francuske revolucije

Skupština državnih staleža i početak Francuske revolucije

Zastupnici trećeg staleža proglašavaju Narodnu skupštinu Objasni što je cilj zahtijevanja trećeg staleža.

Francuski kralj Luj XVI. Pronađi sliku kralja Luja XIV. (pradjeda Luja XVI.), usporedi izgled i način odijevanja kraljeva.

Nakon smrti Luja XV. (1715. – 1774.) njegov nasljednik Luj XVI. (1774. – 1793.) pokušao je provesti raznovrsne reforme kako bi poboljšao prilike u zemlji te smanjio nezadovoljstvo stanovništva. Gubitak kolonija u Sjevernoj Americi tijekom Sedmogodišnjeg rata te pomoć američkim kolonijama u ratu za nezavisnost tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina 18. stoljeća još su dodatno pospješili financijske neprilike u kojima se Francuska našla tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina 18. stoljeća. Vladajući sloj svećenstva i plemstva protivio se svakom pokušaju oporezivanja sva tri društvena staleža čime je još više oslabio apsolutnu vlast kralja i njegove vlade. Godine 1788. gospodarska situacija u zemlji bila je pred potpunim kolapsom. Velike štete na usjevima zbog olujnih tuča dovele su do gladi. Nemogućnost plaćanja poreza dovela je do pražnjenja državne blagajne te proglašavanja bankrota. Ponovi Koji su uzroci Francuske revolucije? 1774.

Kako bi pokušao riješiti stanje u zemlji Luj XVI. je bio prisiljen sazvati Skupštinu državnih staleža koja se nije sastala još od 1614. godine. U proljeće 1789. objavljeni su izbori za predstavnike svih društvenih staleža. Istovremeno su se na cijelom teritoriju Francuske sastavljale knjige žalbi na trenutni društveni poredak. Izabrani predstavnici staleža sastali su se 5. svibnja 1789. u Versaillesu. Najveći broj predstavnika imao je treći stalež, ali budući da se glasalo prema staležima vladajućem sloju zajamčena je većina i donošenje svih odluka. Kralj je naredio da o svim pitanjima zajednički moraju raspravljati i odlučivati sva tri staleža. Budući da je najveći broj predstavnika u skupštini imao treći stalež, a njihovi prijedlozi nisu prihvaćani, njihovi predstavnici odlučili su odbaciti staleški red te su 20. lipnja 1789. proglasili Narodnu skupštinu. Položili su prisegu kao pripadnici francuskog naroda i odlučili da će zasjedati dok se ne izbore za promjene. Budući da im se u toj odluci priključio dio ostala dva staleža, Luj XVI. dopustio je njen rad te se ona 9. srpnja 1789. proglasila Narodnom ustavotvornom skupštinom na kojoj se trebao donijeti francuski ustav. Dana 14. srpnja 1789. Parizom se proširila vijest o pokretima vojske. Ubrzo su naoružane mase pučana napale i na juriš osvojile tvrđavu i kraljevski zatvor Bastillu, koju su do temelja razorili. Ovaj napad smatra se početkom Francuske revolucije te danas obilježava kao Dan republike.

1787. 1774. – 1793. Luj XVI.

1788.

1788. bankrot Francuske 5. svibnja 1789. Skupština državnih staleža 20. lipnja 1789. Narodna skupština 9. srpnja 1789. Narodna ustavotvorna skupština

14. srpnja 1789. napad na Bastille

POLITIKA um poslati novo poslanstvo Narodnoj skupštini, koja je bila bolje upućena u ono, što se protiv Pariza snovalo? Gg. zastupnici Bancal des Issards i Ganilh otiđoše baš u onaj čas, kas se netom pronio glas – to se jedva vjerovalo – o zauzeću Bastille. Dobitnici Bastille, koji su nam guvernera vodili, nisu ga mogli oteti užasnoj sudbini, što ga je čekala. Zla kob njegova ne dade mu unići u gradsku vijećnicu, pred kojom su ga posjekli nedaleko od stuba peristila. Abbé Le Févre bijaše preko volje svjedok posljednjih časova njegovih: „Vidio sam ga“, reče mi, „gdje pada, a nisam mu mogao pomoći; branio se kao lav. Da se samo 10 ljudi tako ponijelo u Bastilli, ne bi je zauzeli.“ „Zauzimanje Bastille“. U: Srkulj, Stjepan (1913.). Izvori za povijest III. Zagreb: 132-135.

Napad na utvrdu Bastillu Koja je simbolika i značaj napada na Bastillu?

Koje ključne povijesne činjenice možeš izvući iz ovog izvora? IZVORI

Pobune ujedinjenih pripadnika trećeg staleža ubrzo su se proširile po cijeloj državi. Seljaci su napadali plemićka imanja, a građani su organizirali nacionalnu gardu te su preuzimali vlast u gradovima. Narodna skupština u međuvremenu je 4. kolovoza 1789. ukinula feudalne povlastice i seljačka davanja čime su srušeni temelji starog poretka. Po uzoru na liberalna načela Virginijske deklaracije o pravima i američke Deklaracije neovisnosti Narodna ustavotvorna skupština donijela je 26. kolovoza 1789. Deklaraciju o pravima čovjeka i građanina čime su svim francuskim građanima zagarantirani sloboda, vlasništvo i otpor bilo kakvom obliku ugnjetavanja. Pod geslom „Sloboda, jednakost, bratstvo“ krenulo se u nove društvene promjene.

Donosimo kako je napad na Bastillu vidio jedan od njegovih očevidaca: „Husari se, kažu, jave u predgrađu Saint-Antoine. Vidjelo se, da se pune i namještaju topovi na Bastilli. Krv će poteći. Jedan časnik invalida istom nam je izjavio u ime guvernera te tvrđave, da on obećaje, da ne će pucati i da će ostati neutralan, samo ako ga puste na miru. To ne bijaše naše mišljenje, a ni mišljenje pravih građana… Nosilo se oružje k Bastilli, ali samo zato, da bude ondje oružja… Malo pomalo su usudili više. Narod, kojega je smjelost neprestano rasla, dođe doskora da traži, neka se osvoji ta tvrđava… Kratko vrijeme iza toga – borba je već započela kod prvog mosta - donesoše nam jednog vojnika od francuske garde ranjena, a već je izdisao… Od toga časa, premda se prigovaralo pobjednicima Bastille, da se provalili samo na jedna i to otvorena vrata, - od toga časa nije prestala krv teći, a tekla je preko 4 sata… Dok se jedna strana borila, ode druga po pojačanje i topove, te smo svaki čas obaviješteni bili o uspjesima navale. Borba je bila neodlučna do kraja. Na sreću nismo imali kad da razmišljamo ni da se bojimo… Da bi se krv štedjela, odlučeno bi, da se guverneru pošalje svečano poslanstvo… I prvo i drugo ostade bez ikakvih uspjeha… Na povratku svojemu kazivahu naši poslanici, a neke su od tih činjenica potvrđene, da je guverner namamio građane u prvo dvorište, da je dao pucati na njih, da je bila bijela zastava na bedemima skinuta, da su kundaci pušaka bili u vis dignuti, ali da je pored tih znakova mira poslanstvo bilo izvrgnuto vatri s onog mjesta… Da bi uzmogli s pravom to sve prosuditi pa guvernera i posadu mu s nevjere optužiti, moralo bi biti sasvim sigurno, da su oni znakove poslanika vidjeli… Tolikim brigama obuzeti i neznajući, kakav će biti svršetak podsjedanju, tko bi vjerovao, da nam je palo na 1789.

listopad 1789. pad

Versaillesa

26. kolovoza 1789. Deklaracija o pravima čovjeka i građanina

„Jedinstvo, nedjeljivost Republike, slobodu, jednakost, bratstvo ili smrt“. Plakat iz ranog razdoblja Francuske revolucije Uz pomoć interneta otkrij na kojoj se kovanici mogu pročitati korijeni krilatice Francuske revolucije.

1790.

1790. ustanak u Belgiji srpanj 1790.

ustavne promjene

1791.

1790. – 1792. Leopold II. lipanj 1791. bijeg Luja XVI. 29. ožujka 1792. ubojstvo kralja Gustava III. 3. rujna 1791. Narodna ustavotvorna skupština travanj 1792. početak rata s 1. koalicijom

5. tema

Početkom listopada 1789. pariške žene napale su i zauzele dvorac Versailles te primorale Luja XVI. da se preseli u Pariz. Do kraja godine pod utjecajem revolucionarnih ideja dolazi do odvajanja crkve od države. Početkom studenoga nova je vlast proglasila sva crkvena imanja državnim dobrom te ih je, kako bi popunila državnu blagajnu, ubrzo stavila na javnu prodaju. U upotrebu je istovremeno stavljen novi papirni novac. Ustavnim promjenama iz srpnja 1790. svećenstvo je podređeno državi, što dovodi do unutarnje podjele svećenstva na pristaše i protivnike nove vlasti. Istovremeno, dio razvlaštenog plemstva bježi iz zemlje, a dio ostaje u Francuskoj te uz nezadovoljne pripadnike svećenstva čini opoziciju novom društvenom poretku. Podrška pripadnicima starog režima primorala je kralja Luja XVI. u lipnju 1791. na bezuspješan pokušaj bijega iz zemlje. Dana 3. rujna 1791. Narodna ustavotvorna skupština donijela je francuski ustav kojim je vlast podijeljena na zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Francuska je postala građansko-demokratska ustavna monarhija. Ustav je ukinuo kraljevu neograničenu vlast te označio demokratizaciju društva. Kralj je i dalje upravljao zemljom uz pomoć vlade sastavljene od ministara. On je također dobio pravo mogućnosti korištenja veta na zakonske propise, ali zakone je mogla donositi samo Zakonodavna skupština (bivša Narodna ustavotvorna skupština). Ustavnim promjenama ukinuta je podjela društva na staleže. Biračko pravo dobili su samo punoljetni muškarci koji su raspolagali imovinom određene vrijednosti i plaćali određenu stopu poreza. Na taj način veliki dio francuskog stanovništva je i dalje ostao bez političkog prava i mogućnosti sudjelovanja u politič-

Maximilien Robespierre Napravi kratko istraživanje o Robespierreu i zaključi može li ga se nazvati častohlepnim i tiraninom? Objasni svoj odgovor. 1792.

21. rujna kolovoz 1792. narodni 1792. bitka

ustanak u Parizu

kom životu zemlje. Vlast je u potpunosti preuzelo bogato građanstvo zanemarivši revolucionarne tekovine iz 1789. godine. Ubrzo i među pristašama društvenih promjena dolazi do nejedinstva i nesloge te stvaranja umjerenih i ekstremnih struja koje su u neprestanom sukobu. Umjereni demokrati okupljeni su oko zastupnika iz pokrajine Gironde – žirondinci. Na drugoj strani okupljaju se ekstremni pripadnici sitnog građanstva koji prema pariškom samostanu Sv. Jakova dobivaju naziv jakobinci. Njihove najistaknutije vođe bili su Maximilien Robespierre, Jean-Paul Marat, George Danton i Louis Antoine de Saint Just Ponovi Svojim riječima prepričaj tijek Francuske revolucije.

Utjecaj revolucionarnih zbivanja u Francuskoj na prilike u Europi početkom devedesetih godina 18. stoljeća Istovremeno su se ideje Francuske revolucije počele širiti europskim kontinentom. U Belgiji je već 1790. habsburška vojska ugušila ustanak tamošnjeg stanovništva. U Poljskoj je 1791. prihvaćen liberalni ustav. Uslijedila je intervencija velikih europskih sila koja je 1793. dovela do druge podjele Poljske između Rusije i Pruske, a 1795. do treće podjele između Pruske, Rusije i Habsburške Monarhije. U Švedskoj je kralj Gustav III. (1771. – 1792.) proglasio ravnopravnost podanika i ukidanje feudalne tlake. Ubrzo je uslijedila reakcija nezadovoljne plemićke oporbe koja je 1792. ubila tamošnjeg kralja.

Rat s koalicijom i Prva republika Pod utjecajem odbjeglih predstavnika plemstva europske vladare zahvatio je strah da će se revolucio1793.

22. rujna 1792.

proglašenje kod Valmyja Prve Republike

2. lipnja 1793. državni udar proljeće 1793. rojalistički ustanak 21. siječnja 1793. ubijen Luj XVI.

1792. – 1797. 1. koalicija 2. lipnja 1793. – 27. srpnja 1794. vladavina jakobinaca 1793. 2. podjela Poljske; Napoleon postaje general 16. listopada 1793. pogubljena Marie Antoinette

1794.

POLITIKA

Smaknuće Luja XVI. na giljotini 21. siječnja 1793. Smaknuće je oslikano na tanjuru iz vremena Francuske revolucije Zašto su se za vrijeme Francuske revolucije izvršavala smaknuća giljotinom?

Prikaz sjednice Odbora javnog spasa Što je predstavljao Odbor javnoga spasa?

narne težnje proširiti njihovim državama. Leopold II. (1790. – 1792.), vladar Habsburške Monarhije, ubrzo je sklopio savez s Pruskom i nastala je 1. koalicija (1792. – 1797.). Doprinos za njeno stvaranje dala je i francuska kraljica Marija Antoaneta, kćerka Marije Terezije. Rat je započeo u travnju 1792. Pristaše revolucije ubrzo su pozvali francuski narod u obranu zemlje tiskanjem letaka Domovina u opasnosti. Pristaše revolucije odlaze u rat uz revolucionarnu pjesmu Ratna pjesma Rajnske vojske, danas poznatu kao Marseljeza, koja je napisana početkom rata. Ova pjesma je kasnije proglašena francuskom himnom. U kolovozu 1792. dolazi do narodnog ustanka u Parizu tijekom kojeg je Luj XVI. svrgnut i zatvoren zbog otvorene suradnje s neprijateljima zemlje. Ubrzo je stvoreno novo predstavničko tijelo – Narodni konvent, u kojem su mogli sudjelovati samo punoljetni muškarci. U drugoj polovici rujna, nakon poraza u bitci kod Valmyja, snage protufrancuske koalicije prisiljene su na povlačenje. Po završetku bitke, dana 22. rujna 1792. Narodni konvent ukinuo je monarhiju i proglasio Prvu Republiku. U međuvremenu je rat nastavljen zbog ulaska francuskih vojnih snaga u Belgiju. Kralj Luj XVI. ubrzo je bio osuđen na smrt zbog suradnje s neprijateljima te je pogubljen odsijecanjem glave giljotinom 21. siječnja, a kraljica Marija Antoaneta pogubljena je u listopadu 1793. Tijekom 1793. koaliciji se pridružilo Britansko Carstvo i još neke druge europske zemlje, pa su njihove snage 1795.

1795. Francuska zauzela Belgiju i Nizozemsku; ustav; Direktorij; 3. podjela Poljske

tijekom proljeća 1793. prodrle na francuski teritorij. Potaknuti uspjesima koalicije, pristaše starog poretka – rojalisti – započeli su u proljeće 1793. veliku pobunu protiv građanske vlasti žirondinaca, čija je vlast neprestano slabila. Novonastale prilike u zemlji iskoristili su jakobinci koji su 2. lipnja 1793. izvršili državni udar i preuzeli vlast u Francuskoj. Na čelu s Robespierreom ubrzo su osnovali Odbor javnog spasa. Uveli su opću vojnu obavezu, a regruti su morali služiti vojni rok u revolucionarnoj vojsci. Uslijedili su vojni uspjesi tijekom kojih su poražene rojalističke snage u zemlji. Potaknuti tim uspjesima izvršili su nacionalizaciju rojalističkih dobara zbog potrebe obrane domovine. Dijelom mjera nastojali su olakšati život nižim društvenim slojevima pa su određivali najviše cijene proizvoda i visinu nadnice. Uveli su i čitav niz radikalnih mjera među kojima se posebno ističu zamjena kršćanske vjere kultom razuma te reforma kalendara. Novi revolucionarni kalendar imao je drugačije nazive za mjesece, a svaki je mjesec po uzoru na staroegipatski kalendar imao mjesec podijeljen u tri tjedna po 10 dana. Započeli su pripremu novog ustava koji nikada nije stupio na snagu. Ozakonili su državni teror tijekom kojeg su pogubili mnogobrojne političke protivnike pa čak i bivše pristaše poput Dantona. Prizori giljotiniranja bili su gotovo svakodnevna pojava. Zbog pogubljenja velikog dijela neistomišljenika potkraj srpnja 1794. dolazi do pobune protiv Robespierrea i njegovih najbližih suradnika, koji su uhićeni i ubrzo pogubljeni. Nakon rušenja jakobinaca na vlast dolaze žirondinci koji vraćaju prije oduzete slobode te omogućuju po1796.

1796. Napoleon postaje

zapovjednik

svibanj 1797. pad

Mletačke Republike

1797. mir u

Campo Formiju

1797.

5. tema

Pogubljenje Robespierrea i njegovih suradnika Kako je pogubljen Robespierre? Istraži kada su se zadnji put tako pogubljivali ljudi.

vratak brojnim izbjeglicama u zemlju. Oni također uvode nove, umjerene poreze. Tijekom 1795. objavljen je novi Ustav prema kojem izvršnu vlast preuzima Direktorij sastavljen od pet direktora koji zajednički upravljaju zemljom. Uspostava direktorija označava kraj Francuske revolucije. 64

Uspon Napoleona Tijekom prve polovice 1795. francuska vojska zauzela je teritorije Belgije i Nizozemske. Potaknute tim uspjesima, francuske postrojbe prelaze Pirineje i ulaze u Španjolsku s kojom je ubrzo sklopljen mir zbog

Napoleon Bonaparte (1769. – 1821.), francuski vojskovođa i državnik te prvi francuski car Portret prikazuje Napoleona u njegovoj radnoj sobi. Washington: Nacionalna galerija umjetnosti. Zašto se Napoleon proglasio carem? 1798.

novih pobuna u zemlji. U listopadu 1795. dolazi do nove pobune rojalista u Parizu koju je ugušio Napoleon Bonaparte. On je kao mladi francuski vojni časnik još 1793. postao general u dobi od 24 godine. Zbog novih zasluga Direktorij ga je 1796. postavio za vojnog zapovjednika francuskih postrojbi koje su trebale braniti jug zemlje od habsburškog prodora iz Italije. Napoleon je tijekom naredne dvije godine uspio osvojiti sjevernu Italiju te prisiliti Habsburšku Monarhiju 1797. na sklapanje mira u Campoformiju. Tijekom ovog rata Napoleon je u svibnju 1797. zauzeo Veneciju i ukinuo Mletačku Republiku. Nakon ovih uspjeha Napoleonova vojna slava još je narasla. Godine 1798. krenuo je u osvajački pohod na područje sjeverne Afrike. Francuska vojska iskrcala se u Egiptu, koji su namjeravali ustrojiti kao francusku koloniju, no zbog unutrašnjih pobuna potpomognutih britanskom vojskom morali su se povući već 1801. godine. Ponovi Kako dolazi do uspona Napoleona?

Državni udar i uspostava Francuskog Carstva Napoleon se 1799. vratio u Francusku gdje je u studenome iste godine izvršio državni udar te preuzeo vlast. 1799.

1798. – 1801. egipatska ekspedicija 1798. – 1802. 2. koalicija 1799. Napoleon se vraća u Francusku 9. studenoga 1799. Napoleon izvršio vojni udar; 1. konzul

1800.

POLITIKA Napoleonova krunidba u pariškoj crkvi Norte-Dame 2. prosinca 1804. godine Krunidbi je nazočio papa Pio VII. (1800. – 1823.) koji je prema uzoru na krunidbu Karla Velikog 800. godine namjeravao okruniti Napoleona za cara. No, u trenutku kad je Pio VII. htio staviti carsku krunu na Napoleonovu glavu ovaj je uzeo krunu iz papinih ruku te se samostalno okrunio, a nakon toga je stavio carsku krunu na glavu svoje supruge Josephine. Na taj način Napoleon je pokazao da ne priznaje autoritet pape.

Ubrzo je donesen novi ustav kojim je izvršna vlast povjerena trojici konzula. Napoleon je proglašen prvim konzulom koji donosi najvažnije odluke u zemlji. Dio povjesničara smatra da je tek ovim činom završila Francuska revolucija. Napoleonova moć i taština potakle su ga da se prvo 1802. proglasi doživotnim konzulom, a potkraj 1804. okruni za francuskog cara Napoleona I. (1804. – 1814./1815.). Na taj način završeno je revolucionarno razdoblje te je obnovljena apsolutna monarhija, a Prva Republika preustrojena je u Francusko Carstvo. Napoleonova vlast bila je oslonjena na pripadnike građanstva i novog građanskog plemstva čime su sačuvane određene tekovine Francuske revolucije. Demokratske tekovine revolucije su ipak nestale. U godinama svoje vladavine Napoleon je za brojne dr-

žavne odluke tražio potvrdu na referendumu. Također je donesen Građanski zakonik (Code civil, donesen između 1804. i 1810.) kojim je stvorio temelje modernog europskog zakonodavstva. Ponovi

Koja je razlika između republike i carstva?

Napoleonovi ratovi Godine 1798., 2. koalicija (V. Britanija, Rusija, Austrija, Portugal, Kraljevstvo obiju Sicilija i Osmansko Carstvo) (1798. – 1802.) ponovno započinje vojne operacije na području Italije. Nakon uspješnih vojnih operacija,

Na slici je prikazana smrt britanskog admirala Horatia Nelsona (1758. – 1805.) koji je poginuo tijekom bitke kod Trafalgara 21. listopada 1805. No, u bitci su pobjedili Britanci. London: Parlament. Na temelju članka Olge Vučetić „Bitka kod Trafalgara u pjesničkom izričaju”, koji možeš pronaći na internetu, zaključi o povijesnom značaju bitke kod Trafalgara. 1801.

1802.

1802. Napoleon doživotni konzul

5. tema

Plan Napoleonovih osvajanja Uz pomoć karte opiši Napoleonovu strategiju osvajanja

UJEDINJENO Hamburg KRALJEVSTVO VELIKE BRITANIJE BATAVSKA I IRSKE REPUBLIKA

Kontinentalna blokada 1806. Pokreti francuske vojske

Boridino 1812. Berezina 1812.

Berlin PRUSKA

RA SA JNS VE KI Z

Moskva

Tilzit 1807.

Treća koalicija 1805. Izravna fruncuska uprava Druge zavisne države Značajna francuska pobjeda Značajan francuski poraz

Friedland 1806.

Leipzig 1813.

RUSIJA

VELIKO VARŠAVSKO VOJVODSTVO

Waterloo 1815. Strasbourg 1805.

Dresden 1813. Jena 1806. Austerlitz 1805. Wagram 1809. HELVETSKA Aspen/Essling 1809. Ulm 1805.

Napoleonov povratak s Elbe

MO AV IJ

AL TUG POR

INE

Zadar

ŠPANJOLSKA

Elba

VLA

Madrid 1808.

KATALONIJA

Dego 1796.

Rim

NAPULJSKO KRALJEVSTVO

Rt Trafalgar 1805.

ILI

Beč REPUBLIKA HABSBURŠKA KRALJEVINA Ljubljana M O N A R H I J A FRANCUSKA ITALIJA Astorga 1809. Venecija Zagreb Burgos 1808. Genova Arcole 1796. Karlovac Frejus ŠKA NS

Carigrad TV

Europa u doba napoleonskih ratova Koju je zemlju Napoleon smatrao najvećim protivnikom? Objasni zašto.

Napoleon je porazio snage koalicije te je do 1802. sklopio mir s Habsburškom Monarhijom. Zanosio se mišlju o stvaranju velikog kolonijalnog carstva te je namjeravao krenuti u ekspediciju u Indiju i invaziju na Britaniju. No britanski admiral Nelson nanio je francuskoj floti nekoliko teških poraza od kojih je najteži bio u bitci kod Trafalgara u listopadu 1805.

U međuvremenu je protiv Napoleona stvorena udružena 3. koalicija (1803. – 1806.) sastavljena od postrojbi Habsburške Monarhije, Pruske i Rusije. Tijekom listopada 1805. Napoleon je u bitci kod Ulma uspio poraziti koalicijske snage te je ubrzo osvojio Beč. Nakon ovih uspjeha francuske snage doživjele su najveći vojni uspjeh u bitci kod Austerlitza 2. prosinca 1805. Koa-

1804.

2. prosinca 1804. Napoleon okrunjen

za cara

1803. – 1806. 3. koalicija 1804. – 1810. donošenje Građanskog zakonika 21. listopada 1805. bitka kod Trafalgara 2. prosinca 1805. bitka kod Austerlitza 26. prosinca 1805. mir u Požunu

1805.

1806.

svibanj 1806. francuske postrojbe

14. listopada 1806.

ulaze u Dubrovnik bitka kod Jene 21. studenog 1806. dekret o kontinentalnoj blokadi

POLITIKA licijske postrojbe predvodili su ruski car Aleksandar I. (1801. – 1825.) i Franjo II., tadašnji habsburški car (1804. – 1835.) i car Svetog Rimskog Carstva (1792. – 1806.). Napoleon je svojim sjajnim taktičkim potezima uspio poraziti koalicijsku vojsku te okončati 3. koaliciju. Mirovnim sporazumom u Požunu (austrijski Pressburg, danas Bratislava) 26. prosinca 1805. Istra i Dalmacija pripale su Francuskoj. U svibnju 1806. francuske postrojbe ušle su u Dubrovnik te ubrzo ukinule stoljetnu Dubrovačku Republiku. Car Franjo II. bio je prisiljen odreći se naslova cara Svetog Rimskog Carstva. Ukinuto je Sveto Rimsko Carstvo i uvedeno Austrijsko Carstvo, zbog čega se Franjo okrunio kao austrijski car Franjo I. Napoleon je istovremeno od osvojenog dijela njemačkih država osnovao Rajnsku Konfederaciju. Vojni uspjesi Napoleona i širenje Francuskog Carstva na prostor Srednje Europe doveli su već 1806. do stvaranja nove, 4. koalicije (1806. – 1807.) sastavljene od Pruske, Rusije, Saske, Švedske i Britanskog Carstva. U listopadu 1806. Napoleonova vojska porazila je prusku vojsku kod Jene, a uskoro je osvojen Berlin te zauzeto područje istočne Pruske. Dana 21. studenoga 1806. Napoleon je u Berlinu proglasio dekret o kontinentalnoj blokadi odnosno zabrani trgovine europskih država s Britanijom. Britansko Carstvo ubrzo je odgovorilo pomorskom blokadom francuskog brodovlja onemogućivši im izlazak na otvoreno more. Konačni poraz ruske vojske zbio se kod Friedlanda sredinom lipnja 1807. Ubrzo je u Tilsitu u srpnju 1807. sklopljen mirovni sporazum kojim se Rusija obvezala na ulazak u kontinentalnu blokadu te na ustupanje pruskih teritorija na području donje Rajne i zapadne Elbe. Ta područja su okupljena u novoosnovano Kraljevstvo Westfalija (1807. – 1813.) na čije je čelo postavljen Napoleonov mlađi brat Jérôme Bonaparte. Na području Poljske oformljena je Kneževina Varšava (1807. – 1815.) kojom je vladao Napoleonov saveznik Frederik August I., kralj Saske. IZVORI

Donosimo dio odredbi Dekreta o kontinentalnoj blokadi: „Čl. 1. Proglašava se blokada Britanskih otoka. Čl. 2. Svaka trgovina i promet s Britanskim otocima jest zabranjen. Stoga se moraju sva prema Engleskoj ili nekom Englezu upućena, kao i na engleskom jeziku pisana pisma ili paketi, poštom slati, zaustaviti. Čl. 3. Svi

engleski podanici, bez obzira na stalež i zanimanje, koji se nalaze na području Naših zemalja ili zemalja posjednutih od trupa Naših saveznika moraju biti ratni zarobljenici. Sva sredstva, sva roba i sva imovina, bez obzira na vrstu, koji pripadaju jednom engleskom podaniku moraju biti proglašeni plijenom. Čl. 5. Trgovina engleskom robom zabranjena je, i svaka roba koja pripada Engleskoj ili potječe iz njezinih tvornica ili kolonija proglašava se plijenom.“ Čl. 6. Polovina iznosa konfiskacije robe koja je po prethodnim članovima proglašena plijenom mora se upotrijebiti za odštetu gubitka trgovcima kojima su engleski gusari oduzeli njihove trgovačke brodove. Čl. 7. Nijedan brod koji bi stigao neposredno iz Engleske ili iz njezinih kolonija, ili koji bi tamo bio nakon proglašenja ovog dekreta, ne smije biti pušten u bilo koju luku. Čl. 8. Svaki brod koji bi pomoću lažnih navoda djelovao suprotno ovim odredbama bit će oduzet i brod i roba konfiscirana kao da su engleska imovina.“ Karaman, Igor. Povijesna čitanka. Zagreb, 1973.: 40. Što misliš, kako se na život Britanaca odrazio Dekret o kontinentalnoj blokadi?

Francuska vojska predvođena Napoleonom ulazi u Berlin 27. listopada 1806. Koji je značaj Napoleonova ulaska u Berlin?

Tijekom studenoga 1807. Napoleon je zauzeo Portugal, a ubrzo i Španjolsku u kojoj je tijekom 1808. prenio vlast s dinastije Bourbon na svog brata Josepha Bonapartea. Tijekom iste godine dolazi do oružanog otpora u Španjolskoj protiv novouspostavljene vlasti. Njihov otpor ugušen je u krvi do studenoga 1808. Godine 1812. u Španjolskoj je donesen napredni ustav. On će po povratku dinastije Bourbona biti ukinut u ožujku 1814.

1807.

1808.

1809.

1806. – 1810. Kraljski Dalmatin proljeće 1808. uspostavljena francuska vlast u Španjolskoj 14. lipnja 1807. bitka kod Friedlanda srpanj 1807. mirovni sporazum u Tilsitu studeni 1807. osvojen Portugal

1806. – 1807. 4. koalicija

studeni 1808.

ugušen ustanak u Španjolskoj

1808. ukinuta

Dubrovačka Republika

5. – 6. srpnja 1809. bitka kod Wagrama jesen – zima 1809. uspostava Ilirskih Pokrajina 14. listopada 1809. mir u Schönbrunnu

1809. 5. koalicija

5. tema Godine 1809. ponovno dolazi do okupljanja Habsburške Monarhije i Britanskog Carstva u 5. koaliciju (1809.) protiv Napoleona i njegovih podložnih njemačkih saveznika. Nova koalicija nije bila dugog vijeka. Austrijske trupe poražene su u bitci kod Wagrama početkom srpnja 1809. Nakon ulaska Napoleonove vojske u Beč dolazi do sklapanja novog mirovnog sporazuma 14. listopada 1809. u Schönbrunnu tijekom kojeg dolazi do pokušaja Napoleonova atentata. Ovim sporazumom Austrija gubi prilaz Jadranskom moru te se odriče područja Gorice, Gradišća, Koruške, istočnog Tirola, Istre i Trsta.

IZVORI Donosimo britansko viđenje mirovnog sporazuma objavljeno 1809. godine: „Ovaj sporazum je svakako jedan od jedinstvenih dokumenata u analima diplomacije. Vidimo Kršćanskog Kralja, koji se naziva ocem svog naroda, kako predaje 400 tisuća svojih podanika, kao svinje na tržnici. Vidimo velikog i moćnog princa koji se želi snishodljivo odnositi prema svom protivniku za pruće vlastitih šuma. Mi vidimo nasljednog nositelja Carskog žezla Njemačke ne samo u odnosu na prošle inovacije na vlastitim područjem vladanja, već i za sve buduće promjene koje mušice ili tiranija njegovog neprijatelja mogu diktirati s poštovanjem prema svojim saveznicima u Španjolskoj i Portugalu, ili svojim susjedima u Italiji. Mi vidimo kroz cijeli ovaj instrument poniženje slabog i nesretnog Franje, koji se odlučuje za gubitak svojih dragocjenih teritorija u kojima se njegovim vazalima vraćaju slobode, i naglašavajući pritom javni interes kojim se štiti njihova hrabrost. – O, hrabri i odani, ali, bojimo se, izgubljeni Tirolci! The Gentlemen’s Magazine sv. 79 dio 2 (1809.): 1065. (Prijevod: Mladen Tomorad)

Na temelju izvora objasni kako Britanci opisuju cara i odnos pobjednika i poraženih.

Zahvaljujući Napoleonovim vojnim uspjesima, Francusko Carstvo prostiralo se na području većeg dijela Europe. No unatoč tome Napoleon nije bio zadovoljan postignutim. Kako bi potvrdio svoju vlast na području Srednje Europe i zbog nasljednika, godine 1810. Napoleon se razveo od Josephine i oženio Marijom Lujzom (1791. – 1847.), kćeri austrijskog cara Franje I. Godine 1811. ruski car Aleksandar I. prekinuo je kontinentalnu blokadu te obnovio trgovačke veze s Britanijom. Napoleon je zatim započeo pripreme za novi vojni pohod na istok te je u lipnju 1812. napao Rusiju s ci1809.

Prizori iz Napoleonova pohoda na Rusiju Istraži na internetskoj stranici [www.povijest.net] zanimljivosti o Napoleonovu pohodu na Rusiju.

ljem konačnog poraza neprijatelja na istoku. S velikom vojskom od gotovo 700 tisuća vojnika krenuo je tijekom ljeta na dugi marš prema ruskom teritoriju. Nadao se da će u velikoj bitci poraziti rusku vojsku, ali ona mu je neprestano izmicala ostavljajući iza sebe spaljenu zemlju, otežavajući na taj način opremanje Napoleonove vojske. Dana 7. rujna 1812. u bitci kod Borodina, najkrvavijoj bitci napoleonskih ratova, Napoleon je uspio poraziti rusku vojsku. Gubitci na obje strane iznosili su gotovo 72

1810.

1809. 5. koalicija jesen – zima 1809. uspostava Ilirskih Pokrajina

1811. 1811. Rusija prekida kontinentalnu blokadu

lipanj 1812. napad na Rusiju 7. rujna 1812. bitka kod Borodina 14. rujna 1812. Napoleon ulazi u Moskvu 24. listopada 1812. bitka kod Malojaroslavetsa kraj 1812. povlačenje Napoleonove vojske iz Rusije

POLITIKA

Bitka kod Leipziga između 16. i 19. listopada 1813. Bila je to najveća bitka napoleonskih ratova u kojoj je sudjelovalo 600 tisuća vojnika, 2200 topova, a stradalo je 127 tisuća vojnika. Detaljnije istraži zašto se ova bitka naziva još i „Bitka naroda“.

tisuće vojnika. Unatoč pobjedi i ulasku u Moskvu (14. rujna 1812.) koju je prethodno general Kutuzov dao spaliti, Napoleon nije uspio potući ruske snage koje su mu ponovno izmakle. Nakon bitke kod Malojaroslavetsa 24. listopada 1812. Napoleon je došao do zaključka kako neće moći poraziti Ruse u odlučujućoj bitci pa se odlučio na povlačenje na poljski teritorij. Veliku vojsku ubrzo je zahvatila jaka ruska zima. Njeni učinci, dodatno pogoršani nedostatkom opskrbe, u potpunosti su desetkovali francusku vojsku tijekom njenog povlačenja. Na taj način je neuspješni pohod u Rusiju označio početak Napoleonova sloma.

Napoleonov neuspjeh u Rusiji potaknuo je europske države na stvaranje 6. koalicije (1813. – 1814.). Savezu protiv Francuskog Carstva pridružili su se Austrija, Pruska, dio njemačkih državica, Švedska, Rusija, Britansko Carstvo, Portugal i Španjolska. Napoleon je u velikim bitkama kod Lützena (2. svibanj 1813.), Bautzena (20. – 21. svibanj 1813.) i Dresdena (26. – 27. kolovoz 1813.) uspio poraziti koalicijske snage, ali im nije uspio nanijeti konačni poraz. U „bitci naroda“ kod Leipziga (16. – 19. listopada 1813.) koalicijske snage uspjele su poraziti i natjerati Napoleona na povlačenje.

Britanski vojvoda Arthur Wellesley Wellington tijekom bitke kod Waterlooa Danas se Wellington smatra odlučujućom osobom u konačnom slomu Napoleona. Uz pomoć interneta istraži značaj bitke kod Waterlooa. 1812.

1813. 2. svibnja 1813. bitka

kod Lützena

1812. donesen 20. – 21. svibnja 1813.

listopad 1813. povlačenje

zima – travanj 1814.

koalicijske snage ustav u Španjolskoj bitka kod Bautzena Napoleonove vojske 26. – 27. kolovoza 1813. bitka kod Dresdena 1813. Habsburgovci vraćaju prodiru u Francusku 16. – 19. listopada 1813. bitka kod Leipziga vlast u Ilirskim Pokrajinama i osvajaju Pariz

1814. 1813. – 1814. 6. koalicija 1814. – 1824. Luj XVIII. svibanj 1814. Napoleon odveden na Elbu 1814. – 1815. Bečki kongres 20. ožujka 1815. Napoleon se 6. travnja 1814. Luj XVIII. 18. lipnja 1815. bitka kod Waterlooa proglašen kraljem Francuske vraća na vlast u Francuskoj 15. srpnja 1815. Napoleon se predaje 25. ožujka 1815. Napoleon proglašen odmetnikom; 7. koalicija ožujak 1814. ukinut ustav u Španjolskoj

5. tema

Francuska uprava na hrvatskom povijesnom prostoru i njezine posljedice Napoleon na brodu Bellerophon kojim ga odvode na otok Svetu Helenu London: Tate Britain. Na zemljovidu pogledaj gdje se nalazi otok Sveta Helena. Gdje je Napoleon pokopan?

Početkom 1814. koalicijske snage uspjele su prodrijeti u Francusku i u proljeće 1814. osvojiti Pariz. Dana 6. travnja koalicijske snage na francusko prijestolje postavile su Luja XVIII. [Louisa XVIII.] (1814. – 1815.) Napoleon je tijekom svibnja bio prisiljen odstupiti sa svih položaja te je bio odveden u progonstvo na otok Elbu. Dana 20. ožujka 1815. Napoleon se iz progonstva vratio u Pariz te ponovno preuzeo vlast. Taj period obično se u literaturi naziva razdoblje od 100 dana. Povjesničari različito tumače datum njegova povratka i završetka nove vladavine pa se točno vrijeme varira i maksimalno iznosi 111 dana. U ožujku 1815., u vrijeme dok se Napoleon vraćao u Francusku, u Beču se održavao Bečki kongres na kojem su sudjelovali predstavnici najvažnijih europskih sila. Nakon vijesti o Napoleonovu povratku u Pariz, predstavnici Austrije, Pruske, Rusije i Britanskog Carstva u Beču su 25. ožujka proglasili Napoleona odmetnikom te su oformili novu, 7. koaliciju. Dana 18. lipnja 1815. kod mjesta Waterloo u Belgiji snage koalicije uspjele su poraziti Napoleona u odlučnoj bitci. Napoleon je pokušao pobjeći u Sjedinjene Američke Države, ali je zbog pomorske blokade bio u tome onemogućen. Dana 15. srpnja 1815. predao se britanskim vojnim postrojbama koje su ga zatim prebacile u Britaniju, odakle je prevezen na otok Svetu Helenu na Atlantskom oceanu, na kojem je umro u svibnju 1821.

Tijekom rata s 2. koalicijom Napoleon je 1797. ukinuo Mletačku Republiku čime je dokinuo mletačku vladavinu u Dalmaciji, kvarnerskom području, Istri i Boki kotorskoj. Habsburgovci su mirovnim sporazumom u Campoformiju zavladali područjem koje je nekad pripadalo Veneciji ujedinivši područja na kojima su živjeli Hrvati. Nakon dolaska Dalmacije pod habsburšku vlast, na dalmatinskom se području javio pokret za sjedinjenjem s banskom Hrvatskom. No, već 1805. Habsburgovci su nakon novih vojnih poraza, mirom u Požunu Francuskoj prepustili sve ranije stečene pokrajine. Francuska je preuzela nadzor nad svim ranije spomenutim pokrajinama osim Boke kotorske koju je kratko okupirala Rusija. Francuzi su 1806. zauzeli i Dubrovačku Republiku koju su 1808. formalno ukinuli. Francuzi su uredili pokrajinske uprave za Dalmaciju sa sjedištem u Zadru i za Istru u Kopru. U Dalmaciji je vojnu vlast držao francuski maršal Auguste Marmont [Marmon], a civilnu Vicenzo Dandolo. Francuska uprava pomagala je razvoj gospodarstva i obrazovanja te su ukinute staleške razlike. U osnovnim školama se nastava održavala na hrvatskom jeziku. Uz to su se gradile ceste, a u Zadru je od 1806. do 1810.

Auguste Marmont Istraži postoji li danas u Hrvatskoj bilo kakav spomen na A. Marmonta.

Ponovi Koji je značaj bitke kod Trafalgara? Koje su posljedice Napoleonova pohoda na Rusiju? Koje je sve zemlje osvojio Napoleon? 1815.

1816.

1817.

1814. – 1824. Luj XVIII. 1814. – 1815. Bečki kongres

1816. osnovana Kraljevina Ilirija

POLITIKA A U S T R I J A Celovec Š

Maribor T A J E R S K A

Kranj

Čakovec

U G A R S K A

Sutl

Pula

JN A VO

Senj

Bihać

PAG

Županja Sava

Zadar

n ja

Obrovac

Šibenik Trogir

Knin

Split

Sinj

Sarajevo

CA RS TV

Imotski Mostar

Hvar

VIS

Ilirske pokrajine 1809. - 1813. Granice pokrajina Glavni gradovi pokrajina

izlazio Kraglski (Kraljski) Dalmatin - prve novine na hrvatskom i talijanskom jeziku na istočnoj obali Jadrana. U Zadru je 1806. bilo osnovano Središnje povjerenstvo za trgovinu sa zadatkom jačanja trgovine putem formiranja trgovačkih komora. Prvu trgovačku komoru u Splitu je utemeljio Ivan Luka Garanjin. Ribolov je bio proglašen slobodnim, a prodaja ribe više nije podlijegala porezima. Crkva je bila podložena državnoj vlasti, uvedena je jednakost pred zakonom i druge promjene. Ipak, novačenja za ratove, povećanje poreza i nezadovoljstvo svećenika izazvali su bune i otpore lokalnog stanovništva. Kada su Habsburgovci 1809. godina bili poraženi u novom ratu s Napoleonom, morali su Francuskoj prepustiti slovenske i hrvatske zemlje južno od rijeke Save. Francuski car Napoleon iste je godine ta područja ujedinio s Dalmacijom i Istrom osnovavši Ilirske pokrajine koje su činile: Koruška, Kranjska, 1819.

ret

Metković HVAR D U B R O V KORČULA Hrvatska i Slavonija s Vojnom krajinom N Ston Trebinje IK (dio Habsburške Monarhije) LASTOVO MLJET Dalmacija i Istra pod francukom vlašću 1805. - 1809. Dubrovnik

1818.

Petrovaradin Mitrovica

Vinkovci

Gospić

OK OT

Brod

Vukovar Novi Sad

Banja Luka

Otočac

Gradiška

Slunj

Z r ma

Osijek I J Đakovo

VO A Sav J N A KRA J a IN A

RAB

CRES LOŠINJ

Ogulin

A VA T S K

Dra

Bosna

Rijeka Novi Labin KRK

Rovinj

Vrb as

I CIV

a Tis

I S T R A

Poreč

Du na v

Koprivnica Varaždin Celje Ljubljana Križevci Krapina A H R VAT S K A Bjelovar K Gorica K a S k Zagreb R A N J K r Samobor Virovitica Trst Metlika S L Kopar A V Kupa O N RV Delnice Piran A H . Karlovac Sa

Hrvatske zemlje u doba napoleonskih ratova Koja je područja hrvatskih zemlja obuhvaćala Kraljevina Ilirija?

M ura

D r a va

Beljak

D rina

Lienz

KORUŠKA

71 Kotor

Istra, Dalmacija (s Dubrovnikom i Bokom kotorskom), Civilna Hrvatska (između Zagreba i Rijeke) i Vojna Hrvatska (Karlovački generalat i Banska krajina). Središte Ilirskih Pokrajina bilo je u Ljubljani. Za njihovog prvog upravitelja (guvernera) bio je postavljen maršal Marmont. Ilirske Pokrajine su imale ulogu francuske pogranične pokrajine. Promjene koje je francuska vlast započela u Dalmaciji bile su proširene na sva područja Ilirskih Pokrajina. Tijekom novog rata s Napoleonom Habsburgovci su 1813. godine preuzeli vlast nad Ilirskim Pokrajinama, a 1816. su na njihovom području osnovali Kraljevinu Iliriju. Zbog otpora hrvatskog i ugarskog plemstva 1822. Kraljevina Ilirija se počela raspadati, a civilna Hrvatska južno od rijeke Save s Rijekom je vraćena preostalom dijelu Hrvatske. Na istočnoj jadranskoj obali bile su formirane dvije pokrajine: Istra s kvarnerskim otocima i Dalmacija, koje su bile pod izravnom austrijskom vlašću. 1820.

svibanj 1821. Napoleon umire na Svetoj Heleni

5. tema

IZVORI

Imbro Ignjatijević Tkalac opisao je stanje u hrvatskim zemljama nakon završetka napoleonskih ratova ovim riječima: „U međuvremenu se dogodilo ono što se nije dalo izbjeći. Poljodjelstvo i trgovina sve su više nazadovali – razvijene industrije nikad u Hrvatskoj nije bilo – a kad je godine 1817. došla strašna glad, sav je narod veoma osiromašio. Kao nekad u Poljskoj, lihva je cvala kao nikad prije i u prvom redu upropastila baš zemljoposjednike. Da se nekako održe nad vodom, uzjamljivali su sa 10 ili 12 postotaka nominalno. Kako dugo nisu mogli plaćati u gotovu, to su platili u prirodu – vinu, žitu, šljivama (za rakiju), sijenu, drvu za građu i gorivo: vjerovnici bi to od njih kupili za upravo smiješnu cijenu, tako da su se kamati popeli na 30 do 40 postotaka. Dogadjalo se i to, da su se posjednici kušali na taj način pomoći, što su dio svog alodijalnog posjeda s kućom i kućištem založili svojim kmetovima. Tako je po posjedniku ostalo na kraju 5 ili 6 kmetskih dugova od 50 i više, što ih je posjedovao. S tim brojem nije više mogao da svoje obrađuje, pa je morao potpuno propasti.“ Tkalac, Imbro Ignjatijević. Uspomene iz Hrvatske. Zagreb, 1945.: 53. Kakvi su bili život i prilike u Hrvatskoj u prvoj polovici 19. stoljeća?

Ponovi Koje su posljedice Napoleonove vladavine na hrvatskom povijesnom području?

Bečki kongres (1814. ∑ 1815.) i nova karta Europe Nakon Napoleonova progonstva na Elbu u proljeće 1814. u Beču su započeli zasjedati predstavnici Britanskog Carstva, Francuske, Austrije, Pruske i Rusije kako bi stvorili novi poredak Europe nakon uništenja Francuskog Carstva. Njihovo zasjedanje naziva se Bečkim kongresom. Odlučujuću riječ na kongresu imali su austrijski kancelar Klemens Wenzel Lothar Metternich (1773. – 1859.) i britanski ministar vanjskih poslova Robert Stewart Castlereagh (1769. – 1822.). Budući da je tijekom zasjedanja kongresa odlučeno da se po-

Zasjedanje Bečkog kongresa Objasni ulogu i važnost država koje su predvodile zasjedanje Bečkog kongresa.

novno uspostave granice europskih država kakve su bile prije napoleonskih ratova, razdoblje narednih nekoliko desetljeća naziva se periodom restauracije. Granice Francuske vraćene su u razdoblje prije Francuske revolucije, a na prijestolje je postavljen Luja XVIII. (1814. – 1824.). Habsburškoj Monarhiji vraćeni su izgubljeni posjedi, Ilirske Pokrajine, a dobiveno je područje Venecije i Lombardije te pravo na područje južne Poljske gdje je formiran Slobodni grad Krakov. Pruska se proširila na područje Rajne te joj je priznato pravo na zapadni dio Poljske. Rusiji je priznato pravo na istočni i središnji dio Poljske te joj je potvrđeno pravo uprave nad Finskom i Besarabijom. Na području ruskog dijela Poljske stvorena je zavisna Kongresna Poljska. Na zapadu Europe stvoreno je Ujedinjeno Nizozemsko Kraljevstvo spajanjem Belgije i Nizozemske. Švedska se ujedinila s Norveškom, a Danska je postala samostalno kraljevstvo. Na području njemačkih država stvoren je Njemački savez pod vodstvom Austrije. Na području južnoeuropskih kraljevstava (Portugal, Španjolska, Pijemont, Napulj) vraćene su stare dinastije te je obnovljena Papinska država. Malta je postala britanski posjed. Brojni kolonijalni posjedi u južnoj Africi i Aziji koji su nekada pripadali Francuskoj ili Nizozemskoj priključeni su Britanskom Carstvu. Švicarska je dobila neovisnost i proglašena je neutralnim područjem. Predstavnici europskih sila zaključili su da se svim silama treba boriti protiv bilo kakvih novih revolucionarnih težnji i promjena te su se s tim ciljem udružili

POLITIKA u Svetu alijansu. Bio je to vojno-politički savez koji izravno na odluke vladara, i da upravljaju sve korake je trebao čuvati tadašnji politički poredak u Europi. kao jedino sredstvo, koje može uredbe ljudske ustaliti, a Jedine države koje se nisu udružile u novoosnovan doskočiti nesvršenosti njihovoj.“ Srkulj, Stjepan. Izvori za savez bile su Osmansko Carstvo, Papinska država i povijest III. Zagreb, 1913.: 172. Iz teksta zaključi koja je temeljna zadaća osnutka Svete Britansko Carstvo. Alijanse.

IZVORI

Ponovi

Donosimo dio sporazuma o osnivanju Svete alijanse: „Njihova veličanstva car austrijski, kralj pruski i car ruski … očituju svečano, da ovo djelo nema druge svrhe, nego da pred svijetom objavi čvrstu i stalnu odluku njihovu, da će u vladanju njihovu, bilo u upravi njihovih država, u svakoj za se, ili u njihovim političkim odnosima prema svakoj drugoj vladi pravilom biti zapovijedi te svete vjere, zapovijedi pravednosti, milosrđa i mira; ne će se samo toga držati u privatnom životu, nego naprotiv treba da one utječu

Izdvoji povode i uzroke Francuske Revolucije. Objasni kako je revolucija u Francuskoj utjecala na prilike u Europi. Zašto je Napoleon jedna od važnijih povijesnih ličnosti? Objasni važnost Bečkog kongresa. Uz pomoć lente vremena izdvoji događaje koje smatraš ključnim za Francusku revoluciju i Napoleonovo doba.

(DEKOLONIZACIJA I STJECANJE NEOVISNOSTI DRŽAVA LATINSKE AMERIKE) Društvo europskih kolonija u Latinskoj Americi

peninsulares

Tijekom 17. i 18. stoljeća u španjolskim i portugalskim kolonijama stvoreno je društvo u kojem se vlast isprepletala između crkve i države. Na čelu društvene ljestvice nalazili su se Španjolci i Portugalci rođeni u Europi (peninsulares) koji su vodili glavnu riječ u svim svjetovnim i crkvenim službama pojedinih kolonija. Ispod njih nalazili su bijeli europski doseljenici rođeni na teritoriju kolonija (kreoli). Oni su najčešće bili gospodari zemljišnih posjeda i obrtnici. Sljedeću kategoriju činili su mestici, mješanci bijelih doseljenika i pokorenog indijanskog stanovništva. Ispod njih nalazilo se pokoreno domorodačko stanovništvo - Indiosi. Posljednju kategoriju činili su crni robovi uvezeni iz Afrike i mulati, mješanci bijelaca i crnaca. 1780.

1781.

1780. – 1781. ustanak

Tupac Amarua II.

1782.

1803.

1804.

1804. ustanak

1805.

1806. ubijen Jacques I.

1806.

kreoli

mestici

indiosi

crni robovi Društvena struktura europskih kolonija u Latinskoj Americi Na temelju grafičkog prikaza opiši društvenu strukturu u europskim kolonijama na području Latinske Amerike. 1807.

Dessalines 1807. Napoleon zauzima Španjolsku i Portugal 1808. Joseph Bonaparte preuzima vlast u Španjolskoj

na Haitiju

1808.

svibanj 1809.

kolovoz 1809.

1809.

prosinac 1810.

proglašena ustanak ustanak u nezavisnost Meksika u Boliviji Ekvadoru

1810.

1811.

1812.

1813.

srpanj 1811. Simon Bolivar

započinje ustanak u Venezueli

veljača 1811. ustanak u Urugvaju

1813. prvi službeni dokument o nezavisnosti Meksika 1813. početak revolucije u Argentini

1814.

5. tema

Utjecaj prosvjetiteljstva Ustanci i dekolonizacija i revolucionarnih ideja Srednje i Južne Amerike na društvo Srednje i Nezadovoljni svojim iznimno teškim položajem prvo su se ranih osamdesetih godina 18. stoljeća pobunili Južne Amerike potomci Inka pod vodstvom Tupac Amarua. Iako je

Kreoli su tijekom 18. stoljeća često odlazili u Europu kako bi se obrazovali. Tamo su se susretali s novim prosvjetiteljskim idejama i pojmom slobode. Budući da je njih državni vrh smatrao građanima drugog reda među njima je potkraj 18. i početkom 19. stoljeća stvorena ideja o slobodi i želja za neovisnošću od kolonijalne vlasti. Pod utjecajem prosvjetiteljskih ideja i utjecajem pravnih dokumenata o građanskim pravima nastalih na prostoru Sjedinjenih Američkih Država postupno je stvorena svijest o tome da su oni Amerikanci te da sami moraju upravljati svojom zemljom. Ubrzo je na raznim područjima među kreolima stvorena malena skupina nezadovoljnika koji pod utjecajem revolucionarnih ideja započinju pripremati ustanak u kolonijama.

njihova pobuna ubrzo ugušena, stvoren je strah od novih pobuna pokorenog indijanskog stanovništva. Do prve uspješne pobune protiv europske kolonijalne vlasti došlo je na Haitiju kojim su upravljali Francuzi. Godine 1804. došlo je do pobune pod vodstvom crnog generala Jacquesa Dessalinesa koji je ubrzo protjerao Francuze te proglasio nezavisnost Haitija. Dessalines se ubrzo proglasio za cara Jacquesa I. no zbog svoje okrutne vladavine bio je ubijen 1806. Nakon njegove smrti proglašena je republika te dolazi do građanskog rata između mulata koji su vladali na jugu i crnačkog stanovništva na sjeveru otoka. Njihov sukob potrajao je do početka dvadesetih godina 19. stoljeća. Zbog stalnih političkih nemira 1844. odvojio se istočni španjolski dio otoka na čijem području je osnovana Dominikanska Republika. 1830.

1800. ATLANTSKI

OCEAN SJEDINJENE POTKRALJEVSTVO DRŽAVE NOVA JAMAJKA ŠPANJOLSKA SAINT-DOMINGUE Meksički SANTO DOMINGO zaljev GENERALNI KAPETANAT Ciudad de México VENEZUELA m o o k r s e arip NIZOZEMSKA GIJANA K BRITANSKI Caracas FRANCUSKA GIJANA HONDURAS Bogota

POTKRALJEVSTVO NOVA GRANADA

KUBA (šp.) JAMAJKA (br.) HAITI SANTO DOMINGO (šp.) PORTORIKO (šp.)

Meksički zaljev Ciudad de México

o more ripsk Ka

BRITANSKI HONDURAS UJEDINJENE POKRAJINE SREDIŠNJE AMERIKE

Caracas Bogota

POTKRALJEVSTVO BRAZIL

Lima

TIHI OCEAN

PARAGVAJ URUGVAJ

Santiago

Buenos Aires

POTKRALJEVSTVO LA PLATE britanske kolonije nizozemske kolonije francuske kolonije španjolske kolonije portugalske kolonije

BRAZIL Rio de Janerio

ČILE

Buenos Aires

Santiago

PERU

BOLIVIJA

Rio de Janerio

POTKRALJEVSTVO PERU

1815.

BRITANSKA GIJANA NIZOZEMSKA GIJANA FRANCUSKA GIJANA

VELIKA KOLUMBIJA Lima

TIHI OCEAN

ATLANTSKI OCEAN

SJEDINJENE DRŽAVE

UJEDINJENE POKRAJINE LA PLATE nezavisne zemlje britanske kolonije nizozemske kolonije francuske kolonije španjolske kolonije

4000 km

FALKLANDI (br.)

4000 km

Prostor latinske Amerike 1800. i 1830. Uz pomoć karte lociraj europske kolonije u Latinskoj Americi. Koje su europske države imale najviše kolonija na području Latinske Amerike? Zašto? Koje su države prve proglasile svoju nezavisnost? 1816.

1817.

1818.

1818. oslobođen Čile 1819. Bolivar prelazi Ande proljeće 1820. Bolivar postaje

predsjednik Velike Kolumbije

1819.

1820.

1820. San Martin

oslobodio Peru

lipanj 1821.

neovisnost Venezuele

1821.

studeni 1821.

1822.

1823.

1824.

1825.

ustanak u rujan 1822. Pedro I. car Brazila Panami srpanj 1822. – ožujak 1823. Meksičko Carstvo rujan 1821. neovisnost Meksika i Velike kapetanije Gvatamale

1826.

1827.

1828.

1825. Portugal priznaje nezavisnost Brazila kolovoz 1825. utemeljena Republika Bolivija kolovoz 1825. proglašena neovisnost Urugvaja prosinac 1824. završetak rata za nezavisnost travanj 1824. utemeljena Bolivija

1829.

POLITIKA

Jacques Dessalines drži odrubljenu glavu Francuza

Čvrsta politička i gospodarska vlast vrhuške španjolske kolonijalne vlasti doveli su potkraj 18. i početkom 19. stoljeća do okupljanja svih nezadovoljnih slojeva društva pod vodstvom kreola. Prilika za rušenje španjolske kraljevske vlasti pružila se u trenutku kad je Napoleon tijekom druge polovice prvog desetljeća 19. stoljeća zauzeo Španjolsku i Portugal te razvlastio tamošnje dinastije. Na njihovom čelu nalazio se bogati kreol iz Venezuele, Simón Bolivar (1783. – 1830.), koji je 1811. započeo ustanak u Venezueli protiv španjolske kolonijalne vlasti. Nakon što je sredinom drugog desetljeća 19. stoljeća poražen i protjeran s prostora Venezuele (između 1811. i 1818.) Bolivar je sa svojim pristašama prešao na prostor Nove Granade gdje je doživio velike vojne uspjehe. Godine 1819. sa svojom vojskom prelazi Ande te ubrzo oslobađa područje Ekvadora, Nove Granade i Venezuele koje u proljeće 1820. ujedinjuje u Republiku Kolumbiju. Konačnu pobjedu protiv španjolske kolonijalne vlasti izvojevao je u prosincu 1824. u Peruu čime prestaje španjolska vlast u Južnoj Americi. Bolivar je ubrzo na cijelom području Južne Amerike dobio naziv Liberator (Osloboditelj). U kolovozu 1825. stvorena je jedinstvena Republika Bolivija. Tijekom narednih godina Bolivar je nastojao srediti političke prilike i unaprijediti gospodarstvo novostvorenih država. Među pojedinim područjima ubrzo dolazi do trzavica zbog želje za neovisnošću te rata između Velike Kolumbije i Perua. Tijekom 1830. 1830.

1831.

1832.

1833.

1834.

1830. podjela Bolivije na Boliviju, Venezuelu i Ekvador

1835.

1836.

Spomenik Simónu Bolivaru u Parizu. (Foto: Mladen Tomorad, 2019.). Simón Bolivar je bio kreol. Otkrij za koga se koristio taj termin.

Bolivar je osumnjičen da se želi proglasiti kraljem pa je bio prisiljen na abdikaciju sa svih svojih dužnosti te je umro potkraj iste godine od tuberkuloze. Bolivarova težnja za ujedinjenjem svih južnoameričkih zemalja ubrzo je doživjela poraz. Tijekom 1830. Bolivija i Velika Kolumbija raspale su se na Novu Granadu (današnja Kolumbija i Panama), Venezuelu i Ekvador. Na prostoru Argentine 1813. započinje borba za odcjepljenjem od španjolske vlasti pod vodstvom kreola Joséa de San Martína (1778. – 1850.). Stvorio je andsku vojsku te je 1818. oslobodio Čile, a 1820. Peru od španjolske vlasti. Nakon sukoba s Bolivarom povukao se u Europu. Vlast na području koje je oslobodio ostavio je u rukama kreola, no njihovi međusobni sukobi uzrokovali su da cijelo područje ostane prilično nestabilno. Na prostoru Nove Španjolske borba za nezavisnost započela je u rujnu 1810. kada je lokalni plemić Costilla proglasio nezavisnost Meksika. Već iduće godine on i njegove najbliže pristaše uhićeni su i pogubljeni, pa je vodstvo revolucije preuzeo svećenik Morelos. U studenom 1813. napisan je prvi službeni dokument o nezavisnosti Meksika. Borba za njegovo oslobođenje trajala je sve do rujna 1821. kada je stečena konačna

1837.

1838.

1839.

1840.

1841.

1842.

1843.

1844. proglašena Dominikanska Republika

1844.

5. tema

José de San Martín, o. 1828. Buenos Aires: Nacionalni povijesni muzej.

nezavisnost. Ubrzo je Agustín de Iturbide, general iz rata za nezavisnost, proglasio kratkotrajno Meksičko Carstvo (1822. – 1823.). Nakon njegova rušenja donesen je meksički ustav te započinje prilično nemirno razdoblje s čestim izmjenama vlasti. Među najutjecaj-

nijim meksičkim političarima do sredine 19. stoljeća ističe se general Antonio López de Santa Anna (1794. – 1876.) koji se često s promjenjivim uspjehom nalazio na najvažnijim političkim funkcijama meksičke države. Na prostoru Brazila nije došlo do širenja revolucionarnih pokreta. Nakon što je Napoleon 1807. osvojio Portugal, kraljevska obitelj pobjegla je u Brazil. Godine 1822. Pedro I. proglašen je za cara Brazila, a Portugal je njegovu neovisnost priznao tri godine kasnije (1825.). Pogledajte film Osloboditelj (Libertador) iz 2013. godine o životu Simóna Bolivara i revolucijama u Južnoj Americi. Na temelju filma donesi zaključke o revolucionarnim zbivanjima u Južnoj Americi.

Ponovi Opišite procese kolonizacije i dekolonizacije Srednje i Južne Amerike.

OSLOBODILAČKI POKRETI NA PROSTORU OSMANSKOG CARSTVA Srbija Prvi oslobodilački pokreti na prostoru Osmanskog Carstva započeli su na prostoru Beogradskog pašaluka 1804. godine. Ustanku je prethodila strahovlada janjičara koji su upravljali Srbijom u razdoblju od 1801. do 1804. godine. Zbog teških životnih uvjeta i velikih daća brojni seoski knezovi započeli su se pripremati na ustanak. Budući da su pripreme bile otkrivene, mnogi seoski knezovi bili su ubijeni u tzv. sječi knezova 4. veljače 1804. godine. Unatoč gubitku mnogih istaknutih vođa, ustanak je ipak započeo 14. veljače 1804. kada je na ustaničkoj skupštini u Orašcu za vođu ustanka izabran Đorđe Petrović – Karađorđe (1752. ili 1762. – 1817.). Tijekom prvih mjeseci ustanka pobunjenici su uspjeli osloboditi ve1801.

1802.

1801. – 1804.

strahovlada janjičara

1803.

1804.

1805.

1806.

1807.

1808.

1809.

1810.

ćinu pašaluka, ali ubrzo dolazi do intervencije turskih vlasti iz Konstantinopola. Rat se vodio uz promjenjive uspjehe na obje strane. Glavni saveznik pobunjenika bila je Rusija koja je u to vrijeme vodila rat s Osmanskim Carstvom (1806. – 1812.) i Francuskim Carstvom. Bukureštanskim mirom iz svibnja 1812. ruski saveznici dogovorili su povlačenje svoje vojske iz Srbije te predaju pobunjenih krajeva osmanskoj vlasti uz uvjet opće amnestije pobunjenika. No, ustanici nisu pristali na takve uvjete te su nastavili do listopada 1813. kada je ustanak slomljen. Karađorđe je s dijelom svojih postrojbi te brojnim izbjeglicama prebjegao na teritorij Srijema i Banata u mađarskom dijelu Habsburške Monarhije. U razdoblju koje je uslijedilo Turci nisu poštivali sve odredbe bukureštanskog mira te su samo djelomično 1811.

1812.

1806. – 1812. rusko-turski rat 14. veljače 1804. – listopad 1813. prvi srpski ustanak svibanj 1812. Bukureštanski mir listopad 1813. slom ustanka u Srbiji 14. veljače 1804. Karađorđe vođa ustanka 4. veljače 1804. „Sječa knezova“

1813.

1814.

1815.

1816.

14. srpnja 1817. ubijen

1817.

1818.

1819.

1820.

6. ožujka 1821. početak Karađorđe; Srbija ustanka u Grčkoj postaje kneževina 17. ožujka 1821. ustanak na Peloponezu 23. travnja 1815. – 26. srpnja 1817. 2. srpski ustanak

osnovana Heteria

1821.

POLITIKA

Miloš Obrenović Istraži na koje načine je knez Miloš, utemeljitelj dinastije Obrenović, učvrstio svoju vlast.

Đorđe Petrović – Karađorđe Zašto je Đorđe Petrović dobio nadimak Karađorđe?

amnestirali srpske knezove i ostale ustanike. U međuvremenu je nova osmanska vlast popraćena nasilnim skupljanjem oružja, uvođenjem davanja za popravak gradova i putova te raznim drugim nametima. Zbog toga se među lokalnim stanovništvom ponovno stvara ideja o ustanku. Drugi srpski ustanak započeo je u proljeće 1815. godine pod vodstvom Miloša Obrenovića (1780. – 1860.). Nakon četveromjesečnih borbi započinju pregovori koji su uz pomoć Rusije okončani sporazumom iz 1817. godine, stvaranjem samoupravne Kneževine Srbije na sjeveru današnje Srbije. Novostvorena kneževina formalno se nalazila pod vlašću Porte, ali je mogla samostalno prikupljati poreze te odlučivati o gospodarskom i društvenom razvitku. Godine 1817. u Srbiju se vratio Karađorđe koji je ubrzo ubijen po nalogu Miloša Obrenovića (knez 1817. – 1839., 1858. – 1860.). Carskim dekretom (hatišerifom) iz 1830. sultana Mahmuda II. (1808. – 1839.) kneževini je zajamčena autonomija, a knez Miloš je priznat za nasljednog kneza. Srbija se carskim dekretom iz 1833. obvezala na plaćanje godišnjeg danka Porti, a ukinute su feudalne obveze seljaka. Miloš je samostalno upravljao zemljom što je izazvalo nezadovoljstvo među njegovim protivnicima. Oni su 1838. uspjeli donijeti ustav zemlje kojim su ograničili vlast kneza te su stoga nazvani ustavobraniteljima. Godinu dana kasnije (1839.) Miloš je napustio zemlju, a vlast je preuzeo njegov sin Mihajlo (knez 1839. – 1842., 1860. – 1868.). No, on je već 1842. godine svrgnut s vlasti te je kneževsku vlast preuzeo 1821.

1822.

1823.

1824.

1825.

1826.

1824. umire lord Byron 6. ožujka 1821. – 1829. ustanak u Grčkoj 1822. – 1824. građanski rat u Grčkoj 1822. neovisna grčka vlada i ustav

1827.

1828. 1827. bitka kod Navarina

1824. – 1827. turska vojska

zauzima veći dio Grčke

1829.

1830.

Aleksandar Karađorđević (1842. - 1858.). Ustavobranitelji su 1844. donijeli prvi građanski zakonik u Srbiji. Tijekom iste godine Ilija Garašanin sastavio je Načertanije - tajni program srpske nacionalne i vanjske politike kojim su stvoreni temelji ideje Velike Srbije.

Odlomak iz pisma lorda Byrona svojoj majci 1809. godine: „Albanci u svojoj odjeći (najveličanstvenijoj na svijetu, koja se sastoji dugačkog bijelog kilta [muške suknje], zlatno izrađenog plašta, grimizno-baršunaste zlatno čipkaste jakne i prsluka, srebrom obloženim pištoljima i bodežima), (...) tvorili su strancu novi i divan prizor.“ Thomas Moore (ur.), The Life and Letters of Lord Byron. New York: Leavitt & Allen, 1858., 72. Prijevod s engleskog: Šimetin Šegvić.

1831.

1829. Mahmud II. priznao

autonomiju Grčke

1827. – 1829.

oslobođenje Grčke

IZVORI

Lord Byron u albanskoj nošnji 1813. godine. Engleski pjesnik, lord George Gordon Byron, sudjelovao je u ratovima za oslobođenje Grčke. 1832.

1833.

1834.

1835.

1836.

1837.

1838.

1817. – 1839. knez Miloš Obrenović 1832. – 1862. Oton I. 1838. prvi 1833. drugi hatišerif Mahmuda II.

1832. Grčka postaje kraljevina 1830. hatišerif Mahmuda II.

srpski ustav

1839. Miloš napušta zemlju

1839.

1840.

1839. – 1842.

1841.

Mihajlo Obrenović

5. tema

Bitka kod Navarina iz 1827. u kojoj je razbijena egipatsko-osmanska flota. Po čemu je u povijesti ostala zapamćena bitka kod Navarina?

Grčka

Odmah po završetku prvog srpskog ustanka u Odesi je 1814. osnovana grčka revolucionarna udruga Heteria s ciljem podizanja ustanka i osnivanjem neovisne grčke države. Ustanak je započeo 6. ožujka 1821. na području Dunava. Tada 2000 grčkih dobrovoljaca, bivših vojnika ruske vojske, prelazi rijeku Prut na području Moldave, no njihove snage bile su vrlo brzo razbijene. Dana 17. ožujka 1821. ustanak je započeo u Moreji na prostoru južnog Peloponeza. On se ubrzo proširio cijelim područjem kontinentalne Grčke i egejskih otocima. Tijekom 1822. pobunjenici su u Epidauru proglasili neovisnost Grčke, sastavili vladu te donijeli prvi grčki ustav. Oslobođeni su južni i središnji dijelovi kopnene Grčke, a pomoć ratnicima za neovisnost pristizala je iz mnogih europskih zemalja. Među mnogim borcima koji su tada pristigli u Grčku

ističe se engleski lord i književnik George Gordon Byron koji je umro od groznice 1824. Međutim, nesloga i razjedinjenost grčkih vođa dovela je do građanskog rata koji je djelomično bio uzrokovan utjecajem i nesuglasicama velikih sila Britanije i Rusije. U razdoblju od 1824. do 1827. turska vojska uspjela je ponovno zauzeti gotovo cijelu kopnenu Grčku i Atenu. Zahvaljujući pomoći Britanskog Carstva, Francuske i Rusije pobunjenici su u razdoblju od 1827. do 1829. nanijeli osmanskoj vojsci nekoliko većih poraza te su natjerali Portu na mirovne pregovore. Po završetku rusko-turskog rata 1829. sultan Mahmud II. mirovnim sporazumom u Drinopolju pristao je dati Grčkoj ograničenu autonomiju na području južnog i središnjeg dijela kontinentalne Grčke. Istim ugovorom Rusija je dobila slobodan prolaz kroz Bospor i Dardanele. U svibnju 1832. u Londonu je održana konferencija na kojoj su tri velike sile odlučile

Proglašenje Otta von Wittelsbacha kraljem Grčke. Opišite povod, uzroke, tijek i posljedice protuturskih ustanaka na Balkanu.

1842.

1843.

1844.

1845.

1846.

1847.

1848.

1849.

1842. – 1858. Aleksandar Karađorđević 1844. Načertanije; građanski zakonik

1850.

1851.

1852.

1853.

1854.

1855.

1856.

1857.

1858.

1859.

1860.

1861.

1862.

POLITIKA ponuditi grčko kraljevsko prijestolje bavarskom princu Ottu von Wittelsbachu. Dana 21. srpnja 1832. vlast u Konstantinopolu (Carigradu) bila je prisiljena potpisati priznavanje granica novoosnovane Kraljevine Grčke na čelu s Otonom I. Grčkim (1832. – 1862.). Istovremeno s uspostavom novog kraljevstva dolazi i do osamostaljenja grčke pravoslavne crkve od carigradske patrijaršije. U početku je Kraljevinom

Grčkom upravljalo regentsko vijeće budući da je kralj još bio maloljetan. Nakon što je postao punoljetan, Oton I. vladao je po apsolutističkim uzorima preuzetim s habsburškog dvora. Zbog toga u rujnu 1843. dolazi do narodne pobune tijekom koje su pobunjenici prisilili kralja na uspostavu nacionalne skupštine i donošenje ustava.

LIBERALNI I REVOLUCIONARNI POKRETI DO REVOLUCIJE 1848. Španjolska Po završetku napoleonskih ratova na vlast u Španjolskoj vratila se dinastija Bourbon na čelu s Ferdinandom VII. (1813. – 1833.). Ukinuće liberalnog ustava i njegova apsolutistička vladavina doveli su 1820. do ustanka u Cádizu, nakon kojeg je donesen novi ustav temeljen na liberalnim načelima prava svakog pojedinca. Godine 1823., nakon vojne intervencije Francuske, ponovno dolazi do uspostave apsolutizma. Budući da je Ferdinand umro bez muškog nasljednika, vlast u zemlji preuzela je liberalna kraljica Marija Kristina (1833. – 1843.) u ime maloljetne kćeri Izabele II. (1833. – 1868.). Protiv takvog izbora okupili su Ruski car Nikola I. se brojni protivnici na čelu s Don Carlosom, bratom pokojnog kralja Ferdinanda VII. Započinju građanski ratovi. Prvi karlistički rat u kojem su se sukobljavale liberalne i konzervativne snage završiti će uz pomoć Britanije 1839. godine, kada Don Carlos bježi u Francusku. Vladavinu kraljice Izabele II., nakon proglašenja njene punoljetnosti 1843., obilježili su neprestani sukobi između predstavnika liberalnih i konzervativnih snaga te Drugi karlistički rat (1846. – 1849.).

Rusija Po završetku napoleonskih ratova mnoge revolucionarne i liberalne ideje proširile su se Rusijom. Među mladim plemićima i vojnim časnicima javljaju se težnje za libe- Pobuna dekabrista. ralnim oblikom vladavine. Oni u Sankt Peterburgu osni- Što možeš zaključiti o pobuni dekabrista na temelju ovog vaju tajno društvo koje se zalagalo za ukidanje kmetstva i prikaza? 1813.

1814.

1815.

1816.

1817.

1818.

1819.

1820.

1813. – 1833. Ferdinand VII. 1820. ustanak u Cadizu 1821. osnovano društvo karbonara

1821.

1822.

1823.

1824.

1825.

1824. – 1830. Karlo X. prosinac 1825. dekabristički ustanak srpanj 1830. Francuska

postaje ustavna monarhija

1826.

1830.

ustanak u Belgiji

1827.

1828.

1829.

1830.

listopad 1830. kraljevina Belgija 1831. pobuna u Kongresnoj Poljskoj;

zabrana djelovanja karbonara

1831.

5. tema ustavni oblik države. Nakon smrti Aleksandra I. na vlast u Rusiji dolazi njegov sin Nikola I. (1825. – 1855.). U prosincu 1825. pripadnici tajnog društva traže društvene promjene te podižu pobunu. Ona je po ruskom nazivu za mjesec prosinac (rus. dekabr) nazvana pobunom dekabrista. Pobuna je brzo ugušena, a svaki oblik revolucionarnih i liberalnih težnji je nestao.

Francuska Godine 1824. na vlast u Francuskoj dolazi Karlo X. [Charles X.] (1824. – 1830.). On je nastojao ukinuti ustavni poredak zemlje te u potpunosti obnoviti apsolutnu vlast kralja. Njegove težnje su u srpnju 1830. dovele do nove revolucije tijekom koje je izgubio vlast. Revizijom ustavne povelje iz 1814. Francuska je postala građanska ustavna monarhija na čelu s kraljem Lujem Filipom [Louis Philippe] (1830. – 1848.).

Poljska U Poljskoj je također neprestano raslo nezadovoljstvo ruskom okupacijom i upravom vlade u autonomnoj Kongreskoj Poljskoj. Zbog toga 1831. dolazi do pobune s ciljem obnove neovisne države. Ruske snage ubrzo su ustanak ugušile u krvi, a brojni pobunjenici i njihove obitelji bili su prisiljeni pobjeći iz zemlje. Po završetku ustanka 1832. ukinuta je autonomija te je Poljska pretvorena u rusku provinciju. Na području južne Poljske, u Slobodnom gradu Krakovu, koji se nalazi pod vlašću Habsburške Monarhije, također dolazi do nemira i pobune. Godine 1846. u krvi je ugušena pobuna Poljaka u Krakovu nakon koje ukinuta samouprava te je cijelo područje spojeno s Galicijom pod vlašću habsburške krune.

Italija

Nakon Bečkog kongresa javljaju se brojni pokreti u talijanskim državicama koji nastoje uspostaviti liberalniji oblik vladavine i donošenje ustava. Najznačajnije pobune zbile su se u Napulju 1821. godine, Giuseppe Mazzini kada je tajno društvo za (1805. – 1872.) Možemo li tvrditi ujedinjenje Italije i uvođe- da s Mazzinijem i nje demokratskih promje- organizacijom Mlada na – karbonari, podiglo Italija jača talijanski ustanak. Tijekom nared- nacionalizam? Objasni svoj Eugène Delacroix, Sloboda vodi narod, 1830. nih godina slični pokreti odgovor. Na koji način je prikazana Sloboda? Što drži u rukama, javljaju se u Veneciji i Lombardiji, ali ih je ubrzo ugušila odnosno s čim predvodi narod? austrijska vojska. Na području Modene, Parme i Rima također dolazi do pobune pod vodstvom karbonara pa 1831. dolazi do zabrane njihova djelovanja. Ubrzo je Tijekom 1830. dolazi do revolucionarnih zbivanja na pod vodstvom Giuseppea Mazzinija u Marseilleu osnojugu Nizozemske, tijekom kojih se u listopadu Belgija vana tajna organizacija Mlada Italija koja se zauzimala proglašava slobodnom kraljevinom. Novostvorena za oslobađanje i ujedinjene Italije. država bila je parlamentarna monarhija s građanskim Ponovi zakonikom nastalim prema uzoru na zakonik iz Napoleonova vremena. U srpnju 1831. za kralja je iza- Objasni značaj liberalnih i revolucionarnih zbivanja prve polovice 19. stoljeća. bran Leopold I. (1831. – 1865.)

Belgija

1832.

1833.

ukinuta Kongresna Poljska

1834.

1835.

1836.

1837.

1833. – 1843. Marija Kristina 1825. – 1855. Nikola I. 1830. – 1848. Luj Filip 1831. – 1865. Leopold I. 1833. – 1839. prvi karlistički rat

1838.

1839.

1840.

1841.

1842.

1839. Don Carlos bježi u Francusku

1843.

1844.

1845.

1846. ustanak u južnoj Poljskoj

1846.

1847.

1848.

1849.

1847. – 1849. drugi karlistički rat

1850.

POLITIKA

EUROPSKE REVOLUCIJE 1848. − 1849. Tijekom 1848. i 1849. dolazi do brojnih revolucionarnih previranja u mnogim europskim državama pa se stoga ovo razdoblje naziva Proljećem naroda. Revolucionarna zbivanja dovela su do konačnog sloma preostalih oblika feudalnog uređenja te učvrstila građanski poredak u Europi. Iako su se u nekim europskim državama pojavile težnje za stvaranjem novih neovisnih država, njihovi pokušaji uglavnom su ostali bez uspjeha. NORVEŠKA

pobune

1814. - 1905.

Sjeverno more

DANSKA

Sankt Peterburg

Stockholm

ustavi

ŠVEDSKA

Kopenhagen

VELIKA BRITANIJA nburg

de Bran

ska

- Pru

Berlin RUSIJA N I Z O Z E M S K A HANNOVER POLJSKA SASKA 1905. Duma (parlament) 1848. 1830. ruska provincija 1861. NJEMAČKA London HESSEN BELGIJA prije 1850. Prag L U K S E MB U R G ATLANTSKI BAVARSKA Pariz OCCEAN 1850. 1830. Srpanjska WÜ R T T E M B E R G MOLDAVIJA Budimpešta Beč revolucija 1849. BADEN 1821. FRANCUSKA ŠVICARSKA HABSBURŠKA 1789. MONARHIJA Torino 1848./49. V L A Š K A Bukurešt Beograd Crno more Sarajevo SRBIJA Firenca CRNA Sofija 1834. - 1839. ustanak karlista ITALIJA GORA Carigrad poslije 1850. ŠPANJOLSKA PORTUGAL po 1850. Rim OSMANSKO Madrid 1821. 1848. CARSTVO 1837. 1829. GRČKA Lisabon 1822. 1820.

1820.

1844.

d o z e m n S r e o

Atena 1821. - 1829.

o r e

Karta 7. Revolucionarna zbivanja u Europi tijekom prve polovice 19. stoljeća Što o revolucionarnim zbivanjima 1848. – 1849. možeš zaključiti na temelju karte?

Italija Dana 12. siječnja 1848. izbile su prve pobune u Palermu na Siciliji gdje su se velike narodne mase pobunile protiv tamošnjeg feudalno-apsolutističkog poretka. Na području Napulja istovremeno započinje ustanak protiv austrijske vladavine koji je u veljači doveo do

donošenja novog ustava Napuljskog Kraljevstva. Potaknuti ovim događajima i vladari država središnje i sjeverne Italije donose nove ustave prema kojima su lokalnom stanovništvu dodijeljena građanska prava, a vlast je podijeljena između kralja i parlamenta. Potaknuti revolucionarnim zbivanjima u ostatku Italije u ožujku izbijaju ustanci u Milanu i Veneciji, a usta-

5. tema

nike ubrzo podupire Kraljevstvo Pijemonta i Sardinije na čelu s kraljem Karlom Albertom I. (1831. – 1849.). On ubrzo objavljuje rat Habsburškoj Monarhiji te potiskuje habsburške snage na istok Italije. Nakon povlačenja austrijske vojske iz Milana tijekom svibnja i lipnja dolazi do širenja vlasti Pijemonta na prostor sjeverne i srednje Italije, nakon čega se njihov kralj proglašava vladarom Gornje Italije. Nakon pobjede generala Radetzkog u bitci kod Custoze u srpnju 1848. zaustavljeno je napredovanje pijemontskih snaga, a u ožujku 1849. sklopljen je konačni mir u Milanu. Mirovnim sporazumom vraćeno je stanje prije revolucionarnih i ratnih zbivanja te su uspostavljene prijašnje granice i vlade. Istovremeno s ovim zbivanjima Mazzini je u Rimu proglasio Rimsku republiku, ukinuo Papinsku državu te primorao papu Pija IX. (1846. – 1878.) da napusti Vatikan. No, ubrzo je uz pomoć francuske vojske ona obnovljena. Zadnji ostaci revolucionarnih zbivanja u Italiji nestali su u kolovozu 1849. kada su austrijske snage ugušile pobunu u Veneciji. Iako su revolucionarni pokreti u Italiji bili kratkog vijeka i uglavnom neuspješni, oni će znatno ubrzati razne nezadovoljnike da zajedničkim snagama krenu u borbu za ujedinjenje Italije.

IZVORI

Donosimo opis ustanka u Milanu: „U to je revolucija buknula, svuda su nicale barikade. Na kućna su vrata vukli napolje kola i brzo ih prevrnuli; s prozora su se bacali stolovi, stolci, strunjače i raznovrsno pokućstvo; pločnik i hodnike poiskidali, a sve jedno na drugo gomilali u grozničavoj žurbi i za čas sve ulice zakrčili barikadama, što su se nablizu jedna za drugom nizale …“. Srkulj, Stjepan. Izvori za povijest III. Zagreb, 1913.: 211. Što misliš da je pored feudalno-apsolutističkog poretka uzrokovalo izbijanje revolucije u Italiji?

Francuska

U veljači 1848. započinju nova revolucionarna previranja u Francuskoj. Nezadovoljni radnici, obrtnici i studenti tražili su sudjelovanje u vlasti te izmjene izbornog sustava. Zbog pritiska nezadovoljnih masa kralj Luj Filip odriče se vlasti 24. veljače 1848. Uskoro je Barikade na ulici Saint-Maur ukinuta monarhija i u Parizu. Dagerotipija nastala proglašena Druga re- 26. lipnja 1848. publika. Opće pravo Analiziraj ovu dagerotipiju. glasa, sloboda tiska, Kako ti može pomoći kao udruživanja i politič- povijesni izvor u proučavanju revolucija 1848. godine? kog djelovanja neke su od osnovnih tekovina novog društvenog poretka. Tijekom svibnja održani su izbori za Ustavotvornu skupštinu, a novi ustav donesen je u studenome 1848. U međuvremenu je u lipnju ugušen u krvi radnički ustanak u Parizu. Ustavnim promjenama na Prikaz bitke kod Custoze (također poznate kao Prva bitka čelu države nalazi se predsjednik, za kojeg je uskokod Custoze) ro izabran Karlo Luj Napoleon Bonaparte [Charles Bitka se odvijala 25. srpnja 1848. između vojske Sardinije Louis Napoleon Bonaparte] (1848. – 1852.), Napokojom su zapovijedali kralj Karlo Albert i general Eusebio leonov nećak. Godine 1851. on je u potpunosti preBava i habsburških odreda pod vodstvom feldmaršala Josefa uzeo vlast u zemlji te se u početkom prosinca 1852. Radetzkyja. Pobjeda je habsburškim odredima osigurala lakši proglasio Napoleonom III. (1852. – 1870.), carem ulazak u Milano i kontrolu nad Lombardijom. U znak pobjede glazbenik Johann Strauss stariji skladao je poznati Radetzkymarš. obnovljenog Francuskog Carstva. siječanj 1848.

12. siječnja 1848.

pobuna u Palermu

veljača 1848.

veljača 1848. pobuna u Napulju i Francuskoj 24. veljače 1848. Luj Filip odriče se vlasti ožujak 1848. ustanak u Berlinu; ustanci u Milanu i Veneciji 13. ožujka 1848. odstupanje kancelara Metternicha

ožujak 1848.

15. ožujka 1848. Lájos

Batthyány predsjednik Ugarske vlade

23. ožujka 1848. Josip

travanj 1848.

revolucije u Češkoj, Moravskoj i Poljskoj Jelačić postaje ban 8. travnja 1848. obećanja Ferdinanda V.

POLITIKA

Njemačka Klemens Wenzel von Metternich (1773. – 1859.), austrijski kancelar i ministar vanjskih poslova Zašto je Metternichov režim potaknuo studente na pobunu?

Svenjemački kongres održan u crkvi Svetog Pavla u Frankfurtu Zašto crkva sv. Pavla ima veliki politički značaj?

U ožujku 1848. izbija ustanak u Berlinu, a tijekom proljeća revolucionarna gibanja nastavljena su na prostoru brojnih njemačkih država. Dana 18. svibnja 1848. Svenjemački parlament u Frankfurtu započeo je rasprave o mogućnostima ujedinjenja njemačkih država te uključivanju dijelova Habsburške Monarhije na kojima žive Nijemci u ujedinjenu Njemačku. Tijekom kongresa dvije struje, od kojih je jedna bila za veliko njemačko rješenje pod vodstvom Austrije, a druga za malo njemačko rješenje, neprestano su se sukobljavale. Dana 28. ožujka 1849. dovršen je ustav Njemačkog Carstva te je pruskom kralju Fridriku IV. [Frederick Wilhelm IV.] (1840. – 1861.) ponuđena carska kruna. On je odbio primiti krunu iz ruku parlamenta te je uskoro uz pomoć vojske rastjerao parlament. Na taj način prekinut je prvi pokušaj ujedinjenja Njemačke. Pruski kralj je nakon ovih događaja postupno pretvorio Prusku u parlamentarnu monarhiju.

Habsburška Monarhija Revolucionarna previranja na prostoru Habsburške Monarhije započela su u ožujku 1848. te su trajala do studenoga 1849. Događaji u Francuskoj iz veljače izravno su potakli bečke studente na pobunu protiv omraženog režima kancelara Metternicha. Zbog pritiska austrijskog parlamenta te okupljenih narodnih masa travanj 1848.

13. ožujka habsburški car i kralj Ferdinand V. (1835. – 1848.) otpušta kancelara. Ubrzo započinje razdoblje pet liberalnih vlada koje su bile kratkog vijeka (ožujak – studeni 1848.), a revolucionarne ideje proširile su se cijelim područjem Habsburške Monarhije. U ožujku započinju pobune u Milanu i Veneciji te ubrzo započinje rat s Kraljevinom Pijemont-Sardinijom. Istodobno s početkom pobune u Italiji mađarska radikalna struja pod vodstvom Lájosa Kossutha izjasnila se protiv habsburškog apsolutizma te zahtjeva slobodu naroda, ustav i samostalnu vladu koja će biti odgovorna Ugarskom saboru. Dana 15. ožujka predsjednik vlade postaje grof Lájos Batthyány, a u Hrvatskoj je 23. ožujka car za bana postavio Josipa Jelačića. Dana 25. ožujka Narodna skupština u Zagrebu donosi „Zahtijevanja naroda“, a 25. travnja ban Jelačić ukinuo je kmetstvo u Hrvatskoj. Tijekom travnja ugarski je sabor ukinuo kmetstvo te je donio brojene propise građanskih sloboda i uveo opće oporezivanje. Također je proglašena cjelovitost ugarskih zemalja od Jadrana do Karpata čije su zemlje povezane personalnom unijom s habsburškom dinastijom na čelu. Budući da je tim činom uki- Lájos Kossuth, vođa mađarske revolucije nuta tradicionalna hrvat- Budimpešta: Trg heroja ska autonomija, Hrvatski (foto: Mladen Tomorad, sabor ubrzo je prekinuo 2015.)

svibanj 1848.

25. travnja 1848. 10. svibnja 1848. saziv ukinuto kmetstvo Slovačke narodne skupštine u Hrvatskoj; 15. svibnja 1848. nemiri u Beču; saziv austrijski ustav rumunjske narodne skupštine

18. svibnja 1848. Svenjemački kongres u Frankfurtu lipanj 1848. ugušena pobuna u Parizu; Sveslavenski kongres

lipanj 1848.

srpanj 1848.

12. lipnja 1848. početak

rata Srba i Mađara

5. lipnja 1848. saziv

Hrvatskog sabora

srpanj 1848. bitka kod Custozze

5. tema

državnopravne odnose s Ugarskom i raspisao izbore, a novoizabrani saborski zastupnici iz svih društvenih slojeva sastali su se u Zagrebu 5. lipnja 1848. U travnju 1848. revolucionarna gibanja proširila su se Češkom i Moravskom gdje Narodna skupština u Pragu zahtijeva ravnopravnost Čeha i Nijemaca koju je 8. travnja iste godine car Ferdinand obećao posebnim pismom. Dana 20. travnja u Beču se okupila slovenska inteligencija koja svojim programom Ujedinjena Slovenija traži sjedinjenje svih slovenskih pokrajina i službeno uvođenje slovenskog jezika kao službenog. Dana 25. travnja donesen je novi austrijski ustav po uzoru na belgijski ustav koji je vrijedio samo za austrijske, slovenske i češke zemlje te za Galiciju, Dalmaciju i Istru. Tijekom travnja započinje ustanak Poljaka u Poznanju i Krakovu kojeg su ugušile pruska i habsburška vojska. Slovačka narodna skupština 10. svibnja proglasila je ravnopravnost nemađarskih naroda s Mađarima u Ugarskoj i uvođenje neovisnog sudstva, uprave, školstva i kulturnog stvaralaštva. Gotovo istodobno Rusini u Galiciji izjašnjavaju se kao zaseban narod. Dana 15. svibnja izbili su novi nemiri u Beču, pa je car bio prisiljen premjestiti dvor u Innsbruck. Istoga dana rumunjska narodna skupština zatražila je ravnopravnost Rumunja s Mađarima te se izjasnila protiv ujedinjenja Erdelja s Ugarskom. Tijekom proljeća Narodna skupština u Srijemskim Karlovcima zatražila je stvaranje autonomne Vojvodine Srpske na području južne Ugarske. U lipnju 1848. u Pragu je održan Sveslavenski kongres na kojem je sastavljen Manifest europskim narodi-

Grof Theodor Baillet de Latour (1780.-1848.), austrijski časnik i ministar rata Latour je pokušao poslati Josipu Jelačiću jedan vojni odred iz Beča kao podršku u ratu s Mađarima, što je dio bečkih ustanika želio spriječiti. U napadu na ministarstvo rata Latour je linčovan i potom obješen na uličnu lanternu 6. listopada 1848. kolovoz 1848. rujan 1848. Jelačić postaje

zapovjednik vojske u Ugarskoj

ma u kojem je preustroj Habsburške Monarhije trebao biti načinjen prema austroslavističkim načelima saveza ravnopravnih naroda. Nositelj ovakvog programa bio je češki političar i povjesničar František Palacký (1798. - 1876.). Zbog straha od uključivanja u buduću Njemačku, u Pragu izbijaju nemiri koji su ugušeni u krvi, a Sveslavenski kongres je prekinut i rastjeran. Pod utjecajem ugarske vlade 12. lipnja 1848. carski podmaršal Hrabovszky napao je središte Glavnog odbora Srba u Srijemskim Karlovcima te je tim činom započeo rat između Srba i Mađara. IZVORI

Donosimo proglas srpskog Glavnog odbora u kojem 12. lipnja 1848. poziva narod na oružje: „Na oružje, na oružje zove vas narod srpski! Mađari dolaze da našu braću u Novom Sadu vješaju. Mađari dolaze da u Karlovce prodru, ovde narodnu kesu i privilegije vaše uzmu i odnesu, vaš Glavni odbor pobiju. Na oružje, dakle, Srbine brate, ponesi svaki samo tri dana rane, ponesi topove, puške, svako oružje i oruđe, i naoružaj se čim god više možeš; povezi i kasu ovamo, da dostojno odbranimo našeg cara i kralja Ferdinanda, koga Mađari s prestola sbaciti nameravaju, da dostojno odbranimo prava i privilegije i kasu naroda, a pohitajte ovamo čas pre sve što oružje i oruđe nositi može!“ Karaman, Igor. Povijesna čitanka za III. razred gimnazije. Zagreb, 1973.: 91. Što možeš saznati iz izvora - za čije interese Srbi pozivaju na sukob s Mađarima?

Tijekom rujna za zapovjednika svih vojnih snaga u Ugarskoj postavljen je fedmaršal Lamberg koji je ubrzo bio napadnut na području Mađarske. Nakon ovog napada austrijska vlada podnijela je zahtjev za raspuštanjem ugarske vlade i parlamenta, a ban Jelačić postavljen je za zapovjednika vojnih postrojbi te on 11. rujna započinje vojne operacije u Ugarskoj protiv Kossuthove vlade. Dana 6. listopada 1848. dolazi do izbijanja novih nemira u Beču koji su potaknuti odlaskom vojnih postrojbi u Ugarsku. Ferdinand V. bio je ubrzo prisiljen pobjeći u Olomouc u Češkoj. Tijekom druge polovice listopada i u studenom, vojska pod zapovjedništvom kneza Windischgrätza i bana Jelačića uspjela je ugušiti nemire. Tijekom studenoga započinju nemiri na području Galicije, ali su oni ubrzo ugušeni u krvi. Suočen s pritiskom u svim krajevima zemlje car i kralj Ferrujan 1848.

11. rujna 1848. početak vojnih operacija u Ugarskoj

listopad 1848.

POLITIKA

Mladi car Franjo Josip I. okružen vojnim zapovjednicima tijekom rata 1849. (Ban Josip Jelačić prvi zdesna) Zagreb: Muzej grada Zagreba. (Foto: Mladen Tomorad, 2019.) Istraži značaj vladavine Franje Josipa I. za razvoj glavnoga grada Republike Hrvatske.

dinand V. ubrzo se odriče prijestolja, a za novog cara proglašen je mladi Franjo Josip I. (1848. – 1916.). Zajedničke postrojbe pod zapovjedništvom Jelačića i Windischgrätza 5. siječnja osvojile su Budim i Peštu. Nakon ovih uspjeha ugarska vojska uspjela je izvršiti protunapad te u travnju 1849. na ugarskom saboru u Debrecenu proglasiti neovisnu Ugarsku zbacivši Habsburgovce s prijestolja. Novonastale okolnosti

Kapitulacija ugarske vojske kod Világosa, 13. kolovoza 1849. Kako se ovaj poraz ugarske vojske odrazio na daljnja zbivanja? studeni 1848.

studeni 1848. ustavotvorna

skupština u Francuskoj; nemiri u Galiciji

prosinac 1848.

2. prosinca 1848. Ferdinand V. silazi s

prijestolja; Franjo Josip I. postaje carem

navele su cara Franju Josipa I. da u pomoć pozove ruskog cara Nikolu I. Zahvaljujući ruskoj vojnoj pomoći mađarska revolucija ugušena je 13. kolovoza 1849. Kossuth je bio prisiljen pobjeći na prostor Osmanskog Carstva, a kasnije u Veliku Britaniju. Po završetku rata s Mađarima Franjo Josip priznao je Vojvodinu Srpsku kao zasebnu pokrajinu Habsburške Monarhije. U međuvremenu je Franjo Josip I. u ožujku 1849. donio oktroirani ustav kojim su poništene liberalne slobode iz vremena „Proljeća naroda“. Novim ustavom potvrđeno je ukidanje kmetstva i ostataka feudalnog sustava te je omogućena gospodarska modernizacija društva. Ponovi Zašto se Revolucija 1848./1849. naziva Proljeće naroda? Izdvoji uzroke i posljedice revolucija u Europi 1848./49. Objasni značaj revolucionarnih zbivanja u Europi 1848./49. Uz pomoć karte sažmi ključne događaje revolucionarnih zbivanja na području Habsburške Monarhije.

Revolucionarna zbivanja u Hrvatskoj 1848. − 1849. godine Revolucionarna gibanja u Mađarskoj i velikomađarske pretenzije 1848.-1849. utjecali su i na zbivanja u Hrvatskoj. Tada je došlo do najveće kušnje u hrvatsko-mađarskim odnosima u višestoljetnoj zajedničkoj povijesti. Narodna stranka je u Zagrebu 25. ožujka 1848. sazvala Narodnu skupštinu koja je donijela svoj politički program poznatiji pod nazivom Zahtijevanja naroda. Najvažniji zahtjevi bili su ujedinjenje hrvatskih zemalja u jedinstvenu državnopravnu cjelinu sa samostalnom hrvatskom vladom na čelu s banom Josipom Jelačićem, uvođenje narodnog jezika kao službenog jezika, ukidanje kmetstva, saziv Hrvatskog sabora, osnivanje narodne vojske, opće pravo glasa, sloboda tiska itd. Postavljanjem Josipa Jelačića, tadašnjeg pukovnika u Prvoj banskoj pukovniji, za hrvatskog bana, ostvarena je prva točka Zahtijevanja naroda.. Njegovo je imenovanje tada već bilo potpisano siječanj 1849.

5. siječnja 1849. austrijske 9. veljače 1849. proglašenje snage osvajaju Budim i Peštu Rimske republike

5. tema

od strane vladara u Beču, a Jelačić je hrvatskim banom bio službeno imenovan 23. ožujka 1848. godine. On je kao habsburški časnik odgovarao vladaru, a kao jedan od pripadnika preporoda uživao je podršku kruga okupljenog oko Ljudevita Gaja. Narodna je skupština poslala svoje predstavnike koji su u Beču predali Zahtijevanja naroda vladaru na odobrenje. On ih je odbio potvrditi jer nisu bila usvojena u Hrvatskom saboru, koji je pravno jedini mogao slati pravne prijedloge vladaru na usvajanje. Kralj se složio samo s izborom Josipa Jelačića za hrvatskog bana. Kada je Ugarski sabor 11. travnju 1848. izglasao zakone kojima je ukinuo kmetstvo i omogućio provedbu nekih liberalnih reformi, on je istovremeno zanemario tradicionalnu hrvatsku autonomiju, ističući u isto vrijeme samostalnost i teritorijalnu cjelovitost Ugarske. Iz toga je razloga ban Jelačić već 19. travnja 1848. prekinuo odnose s ugarskom vladom i odredio lokalnim vlastima u Hrvatskoj i Slavoniji da se obraćaju isključivo njemu. Bansko vijeće osnovana je u travnju 1848. godine. To je bila hrvatska vlada sa pet odsjeka, i to za unutrašnje poslove, prosvjetu, vojne poslove, financije i pravosuđe. Na čelu banskog vijeća bio je ban. Nemiri seljaka u Hrvatskoj i Slavoniji natjerali su bana Jelačića da se počne baviti seljačkim pitanjem. Seljaci su počeli napadati feudalna imanja i uskraći-

Govor bana Josipa Jelačića tijekom sjednice prvog zastupničkog Hrvatskog sabora, lipanj 1848. Koja je važnost prvog zastupničkog Hrvatskog sabora?

vati daće plemstvu i crkvi. Potaknut tim zbivanjima i odlukom Ugarskog sabora o ukidanju kmetstva, ban Jelačić je 25. travnja 1848. posebnim proglasom ukinuo kmetstvo u Hrvatskoj i Slavoniji. Iako su ban i Hrvatski sabor proglasili dokidanje urbarijalnih odnosa to je značilo da su seljaci postali vlasnici samo svojih selišta. Svi drugi zemljišni posjedi ostali su u vlasništvu bivših feudalaca. Seljaci su za ta izvanselišna zemljišta trebali nastaviti davati uobičajene daće, što je dovelo do velikog seljačkog nezadovoljstva i brojnih nemira. Zbog njih je ban uveo prijeki sud za sve one koji su nasilno oduzimali zemlju i koji su se bunili protiv vlasti, a sud je mogao izricati sve kazne uključujući i smrtnu. Ukidanje kmetstva imalo je veliko značenje za bansku Hrvatsku i Slavoniju jer je veliku većinu njenog stanovništva činilo seljaštvo. Ban Josip Jelačić još je u svibnju 1848. raspisao izbore za novi Hrvatski sabor. Krajem svibnja bili su provedeni izbori. U Zagrebu se 5. lipnja 1848. sastao prvi zastupnički Hrvatski sabor usprkos tome što kralj nije odobrio njegovo sazivanje. U njemu više nisu sjedili samo plemići i crkveni dostojanstvenici, nego i predstavnici građanstva, a prvi put i zastupnici iz Hrvatsko-slavonske Vojne krajine. Istog dana kad se sastao novi narodni Proglas bana Josipa Jelačića od 25. travnja 1848. kojim je Sabor, Josip Jelačić je svečano ustoličen za hrvatskog ukinuto kmetstvo na području Hrvatske i Slavonije bana. Ustoličio ga je pravoslavni patrijarh Josif RajaZagreb: Muzej grada Zagreba. (Foto: Mladen Tomorad, 2019.) čić iz Srijemskih Karlovaca, jer je zagrebački biskup Što je značilo ukinuće kmetstva na području Hrvatske i Juraj Haulik bio spriječen. Taj sabor imao je veliko Slavonije? ožujak 1849.

travanj 1849.

ožujak – svibanj 1849. mir u Milanu; kontraofenziva ugarske vojske; oktorirani ustav 28. ožujka 1849. ustav Njemačkog Carstva

svibanj 1849.

POLITIKA značenje unatoč tome što njegove odluke vladar nije nikada potvrdio. Hrvatski je sabor prihvaćao politiku austroslavizma te se izjasnio za preuređenje Habsburške Monarhije u saveznu državu u kojoj bi Hrvatska bila jedna od federalnih jedinica. Sabor je zatražio ujedinjenje svih hrvatskih zemalja, potvrdio je ukinuće kmetstva u Hrvatskoj i Slavoniji te donio Krajiški ustav, kojim se predviđalo stavljanje Vojne krajine pod vlast Sabora i bana, iako se nije predlagalo njeno potpuno ukidanje. Ti Jelačićevi banski postupci, kao i odluke Hrvatskog sabora, nisu bili po volji ugarskoj Prizori iz hrvatsko-ugarskog rata 1848.-1849. godine. vladi koja je radila na stvaranju Zašto dolazi do hrvatsko-ugarskog rata? jedinstvene nacionalne mađarske države od Karpata do Jadrana. Pod ugarskim Pregovori između bana Jelačića i Mađara nisu uspjeli, pritiskom vladar je 10. lipnja 1848. smijenio bana pa je došlo do priprema za rat, a diljem Hrvatske i Jelačića. Hrvatski sabor je zbog toga 21. lipnja 1848. Slavonije prikupljani su novčani prilozi za hrvatsku prosvjedovao, pa je vladar u rujnu povukao odluku o vojsku. Jelačićevom smjenjivanju. Hrvatski sabor je zbog se- Hrvatska banska vojska ušla je krajem kolovoza 1848. ljačkih nemira i opasnosti od Mađara banu Jelačiću u Rijeku i pripojila ju Hrvatskoj. Ban Jelačić je na poziv cara navijestio 7. rujna 1848. rat ugarskoj vla29. lipnja 1848. povjerio izvanredne ovlasti. Mađarska vlada nije željela Hrvatskoj priznati pravo di. Jelačić je zapovijedao trećim i četvrtim pozivom na samostalnu politiku, a pristaše bana Jelačića (na- uglavnom sastavljenim od postrojbi iz Vojne krajine. rodnjaci) vodili su političku borbu s pristalicama ma- Najbolje krajiške jedinice u to vrijeme nalazile su se đarske vlade (mađaronima). Odnosi između Hrvata na prostoru sjeverne Italije pod zapovjedništvom Rai Mađara toliko su se zaoštrili da je već ljeti 1848. detzkoga. Jelačić je sa svojim postrojbama 11. rujna sukob bio neizbježan. Hrvatski sabor je početkom 1848. prešao Dravu kod Varaždina te je Međimurje srpnja 1848. prestao s radom, ali se prethodno Mani- vraćeno banskoj Hrvatskoj. Nakon prelaska Drave izfestom naroda hrvatsko-slavonskoga obratio europ- vjesio je carske zastave te je ratovao u ime cara protiv skoj javnosti o želji Hrvata za slobodom. U Slavoniji mađarske revolucije. Istovremeno je bečki dvor zaratio je uz mađarsku vladu pristala Virovitička županija. s Mađarima, jer je velikomađarski pokret ugrožavao Kako bi u Slavoniji i Srijemu učvrstio svoj položaj i opstojnost Habsburške Monarhije. Josip Jelačić imehrvatski narodni duh, ban Jelačić je u srpnju 1848. novan je za jednog od zapovjednika carske vojske koja putovao Slavonijom. Posebno teško stanje bilo je u je ratovala u Ugarskoj. Jelačić je u listopadu 1848. Srijemu, jer su srpski ustanici u južnoj Ugarskoj na- sudjelovao u gušenju ustanka u Beču. Nakon toga se stojali Srijem pripojiti novoj političkoj jedinici – Voj- ponovno vratio na vojno djelovanje u Ugarskoj. vodini Srpskoj, iako je Srijem bio pokrajina Trojedne Novim vladarem je postao Franjo Josip I. (1848. – 1916.). On je Josipa Jelačića, koji je bio po volji i Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. lipanj 1849.

srpanj 1849.

kolovoz 1849.

13. kolovoz 1849.

lipanj 1849. Rusija ulazi u rat s Mađarskom

kapitulacija mađarske vojske

5. tema

narodnjacima i vladaru imenovao za upravitelja odnosno namjesnika Rijeke i Dalmacije. Istovremeno je Jelačić bio zapovjednik u Banskoj Hrvatskoj te vojni zapovjednik Hrvatsko-slavonske Vojne krajine. Sve je djelovalo kao da su pod Jelačićevom vlašću bile ujedinjene sve hrvatske zemlje osim Istre, premda je političko-upravna podjela postojala i dalje. Josip Jelačić je početkom siječnja 1849. ušao sa svojim i drugim savezničkim carskim postrojbama u Budim i Peštu. Mađarska je vojska krenula u protunapad, pa su se carske snage morale povlačiti. Oružani otpor Mađara slomljen je tek uz pomoć ruske vojske. Kapitulacijom mađarske vojske kod Világosa 13. kolovoza 1849. ugušena je mađarska revolucija. Car Franjo Josip I. je u ožujku 1849. objavio novi ustav za čitavu Habsburšku Monarhiju. Ustav je određivao da zakone za sve zemlje Habsburške Monarhije donosi skupština u Beču. Time su zemaljski sabori i skupštine izgubile prava na odlučivanje. Tzv. oktroirani (nametnuti) ustav je svugdje izazvao veliko nezadovoljstvo, a pogotovo u Hrvatskoj. Njegovim donošenjem odustalo se od svih liberalnih programa iz 1848. U svim je habsburškim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj, uveden neoapsolutizam, poznat kao Bachov apsolutizam. On je svoj naziv dobio po ministru unutarnjih poslova Alexandru Bachu koji je u javnosti vrlo negativno doživljavan. Hrvatska vlada nije htjela proglasiti novi ustav. Nakon pritisaka austrijskih vlasti vlada je prisiljena 6. rujna 1849. proglasiti oktroirani ustav u Hrvatskoj i Slavoniji. Uspostavom neoapsolutizma Hrvati su ga dobili za „nagradu“, ono što su Mađari za „kaznu“. Na taj način Hrvati nisu uspjeli ostvariti četrdesetosmaške ciljeve, iako su ostali vjerni habsburškom vladaru. Jelačić je ostao hrvatski ban sve do svoje smrti 1859. godine pokušavajući u novonastalim uvjetima raditi što je moguće više u nacionalnom interesu. Ponovi Kako su revolucionarna zbivanja u Europi 1848./49. utjecala na zbivanja u hrvatskim zemljama iste godine? Izdvojite i objasnite ciljeve revolucije u hrvatskim zemljama 1948./49.. Izdvojene ciljeve prikažite tablicom.

Prepoznaj promjene Uz pomoć teksta iz udžbenika istraži što se promijenilo, a što ostalo isto nakon završetka Doba revolucija s obzirom na popis građanskih sloboda koje su proizišle iz američkih zakonskih propisa i tekovina francuske revolucije.

Usporedi i zaključi U svoju bilježnicu nacrtaj tablicu te ispiši sličnosti i razlike Deklaracije o pravima čovjeka i građanina s Deklaracijom nezavisnosti iz 1776. Prokomentiraj sa svojim nastavnikom/nastavnicom uočene sličnosti i razlike.

Istraži povijesne izvore Odaberi jedan važan događaj iz američke povijesti ili događaj vezan za francusku revoluciju. U knjižnici potraži odgovarajuću literaturu te na tu temu napiši povijesni osvrt.

Smjesti u prostor i vrijeme U svoju bilježnicu nacrtaj kronološku tablicu revolucionarnih događaja u europskim državama u prvoj polovici 19. stoljeća. Koristeći povijesnu kartu izdvoji karakteristike za svaku državu i sa svojim nastavnikom/nastavnicom prokomentiraj sličnosti i razlike tih događaja.

Objasni uzroke i posljedice Izradi plakat na kojem ćeš prikazati dugoročne i kratkoročne uzroke i posljedice kao i uzročno-posljedične odnose revolucionarnih zbivanja 1848.-1849. godine.

Od revolucije prema građanskom društvu: transformacija staleških društava prema građanskom društvu i stvaranje modernih nacija

NAKON UČENJA OVE TEME MOĆI ĆETE: usporediti društveni razvoj prema građanskom društvu na europskom i hrvatskom prostoru s posebnim osvrtom na usporedbu društva Vojne krajine s društvom Banske Hrvatske

Tema 6 Korelacija s drugim predmetima: Filozofija Geografija Hrvatski jezik Matematika Politika i gospodarstvo Sociologija

6. tema

Nagovještaj društvenih promjena

Razvoj prosvjetiteljske misli tijekom 18. stoljeća nagovijestio je dolazak velikih društvenih promjena. Uzdajući se u razum kao oruđe koje će odvesti čovjeka iz razdoblja njegove nezrelosti, prosvjetitelji su dovodili u pitanje nepogrješivost do tada nedodirljivih autoriteta, poput crkvene i kraljevske vlasti. Mislioci, kao što su Jean-Jacques Rousseau (1712. – 1778.) i Johann Gottfried Herder (1744. – 1803.), oduševljeni narodnom kulturom i moralnošću, razmatrali su oblike državnog uređenja u kojem će vlast biti poštena i neće biti koncentrirana u rukama privilegiranih pojedinaca. Takve su ideje vrlo brzo našle svoje poklonike i u političkim pokretima koji su izrastali na temeljima bogaćenja neprivilegiranih društvenih slojeva (građana). Stari monarhijski sustavi pokazivali su nemoć da se prilagode novim društvenim stremljenjima, što je rezultiralo različitim sukobima a ponekad i revolucionarnim prevratima.

najponosnije glave nose toliko poslušno kao da su samo one stvorene da ga nose i nitko drugi. Želio bih, dakle, da se nitko u državi ne može smatrati iznad zakona i da ga nitko izvana ne može nametati, a država bi bila obavezna priznati ga…“ Rousseau, JeanJacques, Rasprava o porijeklu i osnovama nejednakosti među ljudima (1755.). Zagreb, 1978.: 18.

Kako Rousseau tumači izvor nejednakosti među ljudima?

Doba revolucija

„Dobom revolucija“ možemo nazvati razdoblje od Američkog rata za neovisnost 1775. godine pa sve do 1849. godine i kraja većine revolucionarnih prevrata u Europi. Premda su revolucije brze, nagle i nasilne promjene društvenih uređenja, njih ipak valja shvatiti kao posljedice dugotrajnih i stalnih promjena u društvu kojima teško možemo odrediti točan početak i kraj. Zajednički nazivnik tim društvenim promjenama u razdoblju 19. stoljeća je težnja društvenih slojeva koji nisu bili u privilegiranom statusu da steknu veći stupanj slobode i veći utjecaj u obnašanju vlasti. Te su se težnje odražavale kroz političke pokrete koji su se zalagali za promjene postojećih država ili pak kroz pokrete koji su stremili izgradnji novih država. Jean-Jacques Američki rat za neovisnost (1775. – 1783.) primjer je Rousseau izrastanja nove države na temeljima političkog i eko(1712. – 1778.). nomskog uzdizanja građanstva, dok je Francuska reIstraži i objasni volucija (1789. – 1799.) odraz težnji građanstva da, u što je teorija društvenog okvirima postojeće države, promijeni uloge i odnose ugovora? Tko sve političkih snaga. uz Rousseaua Američki je rat za neovisnost, u kojem se od britanzastupa tu teoriju? ske vlasti odcijepilo 13 kolonija nezadovoljnih svojim gospodarskim i političkim položajem, doveo do stvaranja prve moderne ustavne republike. Države u kojoj je vlast bila podijeljena po načelu trodiobe (zakonodavna – izvršna – sudska) te je bila ustrojena temeljnim zakonom – ustavom. SloboIZVORI da pojedinca, ravnopravnost, jednakost, pravo na „Želio bih se roditi u zemlji u kojoj bi i suveren i narod sreću i pravo na otpor bila su neka od najvažnijih mogli imati samo jedan, isti interes, tako da bi svi pokreti načela koja su sadržana u Deklaraciji o neovisnosti stroja težili samo općoj sreći, što bi se moglo dogoditi iz 1776. godine, kojom su se Sjedinjene Američke samo ako su narod i suveren ista osoba, iz čega slijedi da Države odcijepile od britanske krune, i američkom bih se želio roditi pod demokratskom, mudro umjerenom ustavu donesenim 1787. godine. Sjedinjene Amevladavinom. ričke Države postale su prva država u kojoj je stari, Želio bih živjeti i umrijeti slobodan, to jest toliko podvrgnut zakonima da ni ja ni itko drugi ne bismo mogli monarhijski (vladavina kralja) sustav zamijenjen zbaciti jaram časti, taj slatki i spasonosni jaram, koji demokratskim (vladavina naroda).

DRUŠTVO

Plemićki način odijevanja u Francuskoj u doba starog poretka. Na temelju ovog slikovnog prikaza opiši kakav je bio stari poredak. Što o životu plemstva možeš zaključiti na temelju njihova načina odijevanja?

Godine 1792. u Francuskoj je također proglašena re- Deklaracija o pravima čovjeka i građanina iz 1789. publika – država u kojoj vlast imaju samo izabrani II. Svrha je svakog političkog udruživanja zaštiti prirodna predstavnici naroda i čije su ovlasti regulirane ustavom. i nezastariva prava čovjeka, a to su sloboda, vlasništvo, Do proglašenja republike došlo je revolucionarnim zbi- sigurnost i otpor ugnjetavanju. vanjima koja su započela 1789. godine, napadom na III. Načelo svake suverenosti bitno proistječe iz naroda. zatvor-tvrđavu Bastille, simbol starog poretka. Povod Nijedna društvena skupina ni pojedinac ne mogu vršiti tom napadu bila je velika gospodarska i financijska kri- vlast koja izričito ne proistječe iz njega. za te pokušaj kralja da nametne nove poreze. Opći je IV. Sloboda se sastoji u tome da čovjek može raditi sve što otpor reformi poreznog sustava iskoristilo građanstvo ne šteti drugome. (treći stalež) te zatražilo jednaka prava sudjelovanja u V. Zakon smije zabranjivati samo ona djela koja štete vlasti koja su imala i dva privilegirana društvena staleža društvu. VI. Zakon je izraz općih htijenja; svi građani imaju pravo (svećenstvo i plemstvo). Vojna intervencija, demonstrada osobno ili preko svojih predstavnika sudjeluju u njegovu cije i sukobi, koji su uslijedili, doveli su do konačnog stvaranju; on mora biti jednak za sve bilo da zaštićuje ili pada starog režima (franc. ancien régime) i proglašenja, kažnjava. najprije građansko-demokratske ustavne monarhije – VII. Nijedan čovjek ne može biti optužen, uhićen, ni države u kojoj je ustavom provedena trodioba vlasti i zadržan u zatvoru, osim u primjerima određenim u kojoj kralj postaje dio izvršne vlasti, a zatim 1792. zakonom i onako kako zakon propisuje. godine republike. Po uzoru na američku Deklaraciju VIII. Zakon smije ustanoviti samo strogo određene i o neovisnosti, francuski su revolucionari 1789. godi- jamačno nužne kazne, a pojedinac može biti kažnjen ne dokinuli feudalne povlastice i donijeli Deklaraciju o samo na temelju zakona koji je donesen i objavljen prije pravima čovjeka i građanina u kojoj su sloboda, sigur- počinjenoga prijestupa i koji je zakonito primijenjen. nost, vlasništvo i pravo na otpor proglašeni neotuđivim IX. Svaki čovjek smatra se nevinim sve dok ga ne proglase krivim. ljudskim pravima. IZVORI Deklaracija o pravima čovjeka i građanina iz 1789.

„I. Ljudi se rađaju slobodni i jednaki u pravima. Društvene razlike mogu se temeljiti samo na zajedničkoj koristi.

X. Nitko ne smije biti uznemiravan zbog svojih nazora, čak ni vjerskih, samo ako njihovo iskazivanje ne remeti zakonom utemeljen javni red. XI. Slobodno iznošenje misli i mišljenja jedno je od dragocjenih prava čovjeka. XII. Radi jamstva prava čovjeku i građaninu potrebna je javna sila.

6. tema XIII. Za izdržavanje javne sile i za troškove uprave prijeko je potreban javni doprinos, koji mora biti jednako raspoređen na sve građane prema njihovim mogućnostima. XIV. Svaki građanin ima pravo da sam ili preko svojih zastupnika utvrdi potrebu javnog doprinosa, da ga se svojevoljno prihvati, da nadzire njegovo korištenje, odredi mu veličinu i način raspodjele, rok ubiranja i trajanja. XV. Društvo ima pravo zahtijevati od svakog državnog službenika da položi račun o svome poslovanju. XVI. Svako društvo u kojem nema zajamčenog prava i u kojem nije utvrđena podjela vlasti nije ustavno. XVII. Budući da je vlasništvo nepovredivo i sveto pravo, ne može se nikome oduzeti ako za to nema zakonom utvrđene opće potrebe te pravedne i prethodno utvrđene odštete.“ Luxardo, Harvéa, Francuska revolucija 1789. Ljubljana-Zagreb, 1989.: 64. Zašto se deklaracija o pravima čovjeka i građanina smatra velikim povijesnim korakom unaprijed?

Tim dokumentima formiran je svjetonazorski i ideološki okvir gotovo svih reformatorskih i revolucionarnih pokreta u 19. stoljeću. Liberalizam postaje nova ideologija u kojoj su sloboda i jednakost postale neupitne vrijednosti kojima društvo treba težiti. Nositelj tog liberalnog pokreta je građanstvo, društvena skupina koja poprima sve značajniju ulogu u gospodarskom životu i izrasta na otporu starog, staleškog shvaćanja društva u kojem je društveni položaj predodređen rođenjem i pripadnosti određenoj društvenoj skupini. Liberalno građanstvo ima presudnu ulogu i u formiranju nacionalnih pokreta koji, uz slobodu i jednakost, proklamiraju i zajedničku pripadnost određenoj naciji. Naciju možemo opisati kao jezičnu, kulturnu i povijesnu zajednicu koja u 19. stoljeću postaje i politička kategorija. Nacionalno-građanski pokreti teže izgradnji moderne demokratske države, u kojoj neće biti privilegiranih društvenih skupina, u kojoj će vlasti biti definirana zakonima koji se odnose na sve, koja će štititi osobnu slobodu pojedinaca kao i pravo na vlasništvo te koja će biti integrirana kroz osjećaj pripadnosti svih njezinih stanovnika. Ponovi Koje razdoblje u povijesti nazivamo „Doba revolucija“ i zašto? Tko predstavlja liberalno građanstvo i koja je njegova važnost?

Proljeće naroda Sukob liberalnih i konzervativnih političkih snaga (onih koje se protive promjenama u društvu) pojavljuje se u prvoj polovici 19. stoljeća gotovo u svim europskim zemljama. Španjolsku potresa niz građanskih ratova, ustanici u Rusiji 1825. godine zahtijevaju ukidanje kmetstva, u Francuskoj 1830. godine izbija druga revolucija, Poljaci i Irci teže nacionalnom ujedinjavanju, u Pruskoj se ukida kmetstvo, Belgija, Danska i Nizozemska provode liberalne reforme, u Velikoj Britaniji je 1832. godine provedena parlamentarna reforma u kojoj je građanstvo dobilo vodeću političku ulogu. Do narodnih pokreta koji su za rezultat imali formiranje novih država došlo je i na prostoru Osmanskog Carstva. Ustanci u Srbiji 1804. i 1815. godine te ustanak u Grčkoj 1821. godine, doveli su do osamostaljenja Srbije i Grčke od Osmanskog Carstva. Slabljenje velikih europskih monarhija odrazilo se i na političku sliku Latinske Amerike, gdje revolucionarni pokreti nakon 1810. dovode do dekolonizacije i stvaranja novih država. Vrhunac političkih prevrata pokrenutih težnjama za društvenim promjenama dogodio se 1848. i 1849. godine. Tada je u Europi izbilo niz revolucija, pa se to razdoblje zove Proljeće naroda. Pokret za ujedinjenje talijanskih zemalja pretvorio se u revoluciju koja je izbila u siječnju 1848. godine u Palermu, na Siciliji. Slijedila je u veljači treća revolucija u Francuskoj koja je dovela do proglašenja Druge Republike. Ustanak u Berlinu, u ožujku 1848. godine, pokrenuo je korijenite društvene promjene u Pruskoj i otvorio vrata procesu ujedinjenja njemačkih zemalja. Revolucionarni val se ubrzo proširio i na prostor Habsburške Monarhije. U ožujku 1848. godine revolucija je izbila u Beču, a poslije i u drugim dijelovima Austrijskog Carstva, kako se u to vrijeme uobičajio naziv za Habsburšku Monarhiju. Za hrvatsku povijest posebno je bila značajna ona u Budimpešti, gdje su se težnje za većom demokratizacijom društva preklapale s politikom prevlasti prema slavenskim narodima pa tako i Hrvatima. Nemiri su se proširili i među slavenskim narodima Monarhije. Među Rusinima, Slovacima, Poljacima, Česima, Srbima i Hrvatima stasali su politički pokreti koji su težili ravnopravnosti s Austrijancima i Mađarima. Premda su revolucionarni pokreti težili korjenitim društvenim promjenama, do njih u potpunosti uglav-

1776. 1778. 1780. 1782. 1784. 1786. 1788. 1790. 1792. 1794. 1796. 1798. 1800. 1802. 1804. 1806. 1808. 1810. 1812. 1814. 1816. 1818. 1820. 1822. 1824. 1826. 1828. 1830. 1832. 1834

1776. Deklaracija o neovisnosti

1789. Deklaracija o pravima čovjeka i građanina

1811. – 1816. ludistički pokret

DRUŠTVO

93 Revolucionarna zbivanja na prostoru Habsburške Monarhije 1848./1849. na prigodno oslikanom zemljovidu iz istog razdoblja. Koje zaključke možeš donijeti na temelju ovog oslikanog zemljovida?

nom nije došlo. Proklamirana načela u američkoj Deklaraciji o neovisnosti nisu se odnosila na sve društvene skupine. Njima su bili izuzeti Indijanci i žene a društveni položaj robova i obespravljenih crnaca još će dugo opterećivati američko društvo. Francuska se revolucija iz 1789. godine odvijala pod geslom sloboda, jednakost i bratstvo no dovela je do diktature, terora i strahovlade a završila je vojnim udarom Napoleona Bonapartea i proglašenjem Francuskog carstva. Druga je francuska revolucija iz 1830. godine dovela na vlast „kralja građanina“ Luja Filipa (1830. – 1848.), odnosno, izgradila ustavnu monarhiju. Revolucionarni pokreti 1848. i 1849. doživjeli su sličnu sudbinu. Revolucija u Italiji dokinuta je vojnom intervencijom habsburških snaga. Istu je sudbinu doživjela revolucija u Pragu, dok se u Mađarskoj gušenju revolucije pridružila i Rusija, kao habsburška saveznica. Revolucija u Beču je rezultirala donošenjem liberalnog ustava s apsolutističkim elementima. Unatoč revolucionarnim pokretima u njemačkim državama, do ujedinjenja Njemačke još nije došlo.

Za razliku od malog neposrednog utjecaja na političku kartu Europe, revolucije su ostavile trajne vrijednosti koje su odredile smjernice razvoja društva. Transformacija staleškog u građansko društvo postala je neminovnost, isto kao i formiranje nacionalnih država na ruševinama nekadašnjih monarhija. Stari su režimi polako popuštali pod pritiskom nadolazećih promjena. Gotovo su sve europske zemlje počele provoditi liberalne reforme, prilagođavati zakonodavstvo novim okolnostima i donositi opće građanske zakonike. Demokratizacija političkog života vodila je formiranju modernih političkih stranaka koje su se za vlast natjecale putem izbora. Za novo doba narod se pripremao kroz novu građansku školu koja je bila otvorena svim društvenim skupinama i u kojoj su se obrazovali i odgajali intelektualci i građani oslobođeni tradicionalnih društvenih spona. Društveno-političku izgradnju građanskog društva pratile su i promjene u ekonomskim odnosima. Feudalna aristokracija gubi političku ali i ekonomsku moć. Namjesto nje, počinje se izdvajati bogati sloj bankara, trgovaca i industrijala-

1834. 1836. 1838. 1840. 1842. 1844. 1846. 1848. 1850. 1852. 1854. 1856. 1858. 1860. 1862. 1864. 1866. 1868. 1870. 1872. 1874. 1876. 1878. 1880. 1882. 1884. 1886. 1888. 1890.

1847. osnutak Saveza komunista 1838. Londonsko radničko društvo 1834. Savez pravednih

1848. Zahtijevanja naroda 1848./1849. evolucije u Europi 1848. Manifest komunističke partije

1864. – 1876.

Prva internacionala

1. svibnja 1886. 1873. – 1880. banovanje demonstracije

bana Ivana Mažuranića

u Chicagu

1889. Druga internacionala

6. tema ca koji se ne oslanjaju na zemljišni posjed kao temelj svoje ekonomske moći, već na kapital – akumulirano bogatstvo namijenjeno za daljnja ulaganja i proizvodnju.

Tijekom tridesetih i četrdesetih godina 19. stoljeća radnički pokreti proširuju se i na europski kontinent, gdje dolazi do novih radničkih pobuna i uništavanja strojeva. Istodobno sa širenjem radničkih nemira javljaju se i Ponovi nove ideje o pravednijem društvenom poretku – socijalizmu. Brojni mislioci potkraj 18. i početkom 19. Koje razdoblje u povijesti nazivamo „Doba revolucija“ i zašto? Tko predstavlja liberalno stoljeća zalažu se za povećanje radničkih prava i zaštiti građanstvo i koja je njegova važnost? radnika, a među njima posebno se ističu Claude Henri de Rouvry Saint-Simon (1760. – 1825.), François Marie Charles Fourier (1772. – 1837.) i Robert Owen (1771. – 1858.). Oni su kasnije nazivani socijalistima utopistima. Saint-Simon se zalagao za preobražaj europskog društva na temelju novog kršćanstva te da svatko radi prema svojim sposobnostima i da za svoj rad dobije nadnicu prema učincima svoga rada. Jedan od osnovnih učinaka prve industrijske revoluFourier se zalagao za osnivanje ljudskih zajednica utecije bilo je stvaranje novog društvenog sloja – radnišmeljenih na zajedničkom vlasništvu (falange). tva. Pojava tvorničke proizvodnje dovela je do znatnog povećanja broja radnika koji iz seoskih sredina Robert Owen sele u gradove. Za svoj posao dobivali su vrlo malu Budući da je bio nadnicu, a živjeli su u trošnim, često sirotinjskim ku- industrijalac, uspio se 1819. izboriti za prvi ćama, na vanjskim rubovima gradova stvarajući nova zakon o zaštiti radnika u radnička naselja. Kako bi velike radničke obitelji mo- Velikoj Britaniji. Njime je gle preživjeti, raditi su morali svi članovi kućanstva, zabranjen rad djeci ispod od djece do staraca. Obespravljeni radnici radili su devet godina, a djeca od i po 16 sati dnevno što je dovelo do iscrpljenosti i devet do šesnaest godina mogla su raditi najviše teških bolesti. 12 sati dnevno. U svojim Težak položaj radništva osobito je bio vidljiv u indu- javnim istupima Owen je strijski najrazvijenijoj zemlji svijeta, Velikoj Britaniji. pokušavao uvjeriti tvorničare da je u njihovu interesu da Povećanje broja strojeva u tvornicama dovelo je do njihovi radnici rade u boljim životnim uvjetima, jer će se pojave pokreta pod vodstvom Neda Ludda tijekom tako povećati učinak njihova rada. Postoje li i danas zakoni o zaštiti radnika? Što oni sadrže? drugog desetljeća 19. stoljeća. Njegovi sljedbenici ludisti razbijaju strojeve u tvornicama smatrajući ih Sredinom i tijekom druge polovice 19. stoljeća započineprijateljima koji im oduzimaju posao. Ubrzo su dr- nje djelovanje dvojice najpoznatijih mislilaca i teoretičara žavne vlasti odredile smrtnu kaznu za svako uništenje građanskog i kapitalističkog društva. Bili su to Karl Marx tvorničke imovine, pa se ovaj pokret ubrzo ugasio. (1818. – 1883.) i Friedrich Engels (1820. – 1895.). Oni Kako bi se suprotstavili vlasnicima tvornica i posti- su u svojim djelima proučavali odnose među ljudima u gli poboljšanje teških uvjeta života, radnici su ubrzo prošlosti te su kritizirali postojeći kapitalistički i građanzapočeli obustavljati rad (štrajk) te se organizirati u ski poredak. Njihova ideja o klasnom društvu podijeljeprve radničke organizacije – sindikate. Početak or- nom na dvije suprotstavljene strane, klasu izrabljivača i ganiziranog radničkog pokreta započeo je u Velikoj klasu izrabljenih, privukla je tijekom druge polovice 19. Britaniji 1838. s osnutkom Londonskog radničkog i početkom 20. stoljeća brojne sljedbenike – komuniste. društva koje je iste godine britanskom parlamentu Oni su svoj naziv preuzeli iz naziva prve svjetske radničke uputilo Narodnu povelju. Njome je tražilo provo- organizacije koju su Marx i Engels osnovali u Londođenje političkih i društvenih reformi među kojima i nu 1847. pod nazivom Savez komunista. Preteča ove uvođenje 10-satnog radnog vremena. radničke organizacije osnovana je još tijekom 1834. pod

Položaj radništva i radnički pokreti u 19. stoljeću

DRUŠTVO

Karl Marx Koje su karakteristike marksizma?

Friedrich Engels

nazivom Savez pravednih. U Marxovim i Engelsovim teoretskim djelima, koja se bave društvenim poretkom 19. stoljeća, izrabljivač je građanstvo odnosno kapitalisti, a izrabljeno je radništvo (proletarijat). Godine 1848. objavili su Manifest komunističke partije u kojem tvrde da je jedini put prema komunizmu revolucija proletarijata tijekom koje će se srušiti postojeći kapitalistički poredak i uspostaviti diktatura proletarijata. Po završetku najavljene revolucije ukinut će se izrabljivanje ljudi i privatno vlasništvo te stvoriti novo komunističko društvo u kojem neće biti klasa. Njihove ideje utemeljile su filozofski nauk – marksizam. Marx je 1867. objavio prvi svezak djela Kapital (Das Kapital). Nakon njegove smrti 1883., Engels je na temelju Marxovih bilješki do 1895. pripremio i izdao sljedeća dva sveska Kapitala. U njima se donosi analiza ekonomskih odnosa u kapitalizmu. Revolucije 1830. i 1848./1849. su prve potakle ideju o međunarodnom udruživanju radništva. Tijekom druge polovice 19. stoljeća javljaju se i nove radničke udruge koje se bore za poboljšanje radničkih prava i opće pravo glasa. Među njima se posebno ističe Prva internacionala (1864. – 1876.), koja je 1864. osnovana u Londonu s ciljem svjetskog udruživanja radništva u borbi protiv kapitalizma. Ubrzo su se u nju učlanili i Marx i Engels, a inauguralnu adresu i statut napisao je sam Marx. Nakon prestanka djelovanja Prve internacionale, u Parizu je 1889. osnovana Druga internacionala (postojala do 1916.). Ona je međunarodnom radničkom himnom proglasila Internacionalu, koju je ranije napisao Eugèn Pottier, te kasnije uglazbio Pierre De Geyter. Predstavnici Druge internacionale borili su se za osmosatno radno vrijeme i bolje životne uvjete radništva. Marxove su ideje nastavile živjeti i u 20. stoljeću, kroz različite oblike borbe za radništvo.

Izgradnja hrvatskog

Sukob policije i radničkih demonstranata u Chicagu 1886. Terre Haute: Spomen kuća Eugene V. Debsa. (Foto: Mladen Tomorad, 2019.) Najveći sukob između policije i nezadovoljnih demonstranata dogodio se u Chicagu 1. svibnja 1886. godine koji je završio u krvi. U spomen na taj događaj danas se 1. svibnja slavi kao međunarodni praznik rada. Istraži okolnosti ovoga događaja.

Plakat Socijalističke partije Sjedinjenih Američkih Država iz 1904. godine. Terre Haute: Spomen kuća Eugene V. Debsa. (Foto: Mladen Tomorad, 2019.) Što je osnovni cilj poruke s ovog plakata?

Ponovi Tko su bili socijalisti utopisti? Navedi značajne predstavnike i njihove zasluge. Što su u svojim djelima proučavali i za što su se zalagali Karl Marx i Friedrich Engels? Kada i gdje je osnovan Savez komunista? Što je to diktatura proletarijata? Na kojem se kapitalnom djelu zasniva filozofija marksizma i analizira kapitalistički društveni poredak? Kada i gdje je osnovana Prva, a kada i gdje Druga internacionala?

6. tema

građanskog društva

Hrvatsko građansko društvo nešto se sporije izgrađivalo nego u zapadnim europskim zemljama. Prostorna i politička razdijeljenost hrvatskog naroda značajno je doprinijela činjenici da se procesi preobrazbe društva nisu osjetili jednakim intenzitetom u svim područjima buduće hrvatske države. U Dalmaciji i Istri bilo je vidljivo naslijeđe komunalnog društvenog uređenja iz razdoblja Mletačke Republike. Međimurje i Baranja bili su dio Ugarske, a dijelovi pod Habsburškom Monarhijom bili su podijeljeni na Vojnu krajinu te civilnu Hrvatsku i Slavoniju. K tomu ne treba zanemariti činjenicu da je velik dio Hrvata u Bosni i Hercegovini još uvijek bio pod upravom Osmanskog Carstva. U tim okolnostima društvene su se mijene najizrazitije osjetile na području civilne Hrvatske, pogotovo u njezinom sjeverozapadnom dijelu. Taj je prostor, zvan banska Hrvatska, imao najveći stupanj političke autonomije koja se očitovala u zasebnim pravima i institucijama (sabor i ban). Počeci revolucionarnih zbivanja, poglavito onih u Francuskoj 1789. godine, našli su odjeka i u Hrvatskoj. Njihov utjecaj nije poprimio značajnije razmjere no vidljiv je u djelovanju nekih intelektualaca među kojima je najistaknutiji bio zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac (1752. – 1827.). Njihova djelatnost bila je u prvom redu usmjerena na razvoj narodne kulture; standardizaciju hrvatskog književnog jezika i osnivanje nacionalnih kulturnih institucija. U političkom pogledu zalagali su se za teritorijalnu i političku cjelovitost Hrvatske i njezinu samostalnost u odnosu na Ugarsku, dok su u ekonomskom pogledu isticali potrebu za unaprjeđenjem trgovine, poljoprivrede, razvojem manufaktura i prometa. Svojim prijedlozima postavili su temelje Hrvatskom narodnom preporodu (1835. – 1848.), kulturnom ali i političkom pokretu koji će odigrati presudnu ulogu u formiranju hrvatske nacije. U njemu će vodeću ulogu imati Ljudevit Gaj (1809. – 1872.). U preporodnom razdoblju ideje za reformom i modernizacijom hrvatskog društva počinju prodirati u šire društvene slojeve. U Disertaciji, prvom programsko-političkom spisu na hrvatskom jeziku iz 1832. godine, iskazani

Antun Barač, Procesija na Peristilu u Splitu, Split: Arheološki muzej Promotri sliku. Koje sve pripadnike društva na njoj uočavaš? Po čemu ih razlikuješ?

su umjereno liberalni stavovi u vezi preobrazbe hrvatskog staleškog društva te potreba za formiranjem samostalne vlade i teritorijalnom cjelovitošću Hrvatske. Politički stavovi iskazani kroz Hrvatski narodni preporod bili su u izravnoj suprotnosti sa stavovima mađarskih političkih elita i dijela hrvatskog plemstva koje se zalagalo za čvršće veze s Mađarskom, što je rezultiralo formiranjem prvih političkih stranaka i njihovih sukoba koji su ponekad poprimali karakter i fizičkih sukoba. Kao i u drugim europskim zemljama, vrhunac društvenih i političkih previranja dogodio se 1848. godine. Potaknuti revolucionarnim zbivanjima u Beču te još i više mađarskim revolucionarnim programom izgradnje centralističke mađarske države, hrvatski su preporoditelji, tada već okupljeni oko Narodne stranke, pretvorili Zagrebačku skupštinu u Narodnu skupštinu. Tim je činom, kao i u drugim revolucionarnim pokretima, oformljeno političko tijelo koje je jasno iskazivalo pravac budućeg društvenog razvoja u kojem narod postaje nositelj državnog suvereniteta, o čemu svjedoči i najznačajniji dokument koji je donijela Narodna skupština – Zahtijevanja naroda. Zahtijevanja naroda

DRUŠTVO

Biskup Maksimilijan Vrhovac Imao je čitav niz zasluga za hrvatski narod. Dao je financijska sredstava za gradnju bolnice, skupljao je narodne pjesme, a započeo je uređenje poznatog zagrebačkog parka - Maksimira. Kao biskup pozvao je 1813. svećenike na skupljanje narodnih riječi, fraza i poslovica nastojeći stvoriti jedinstven standardni jezik na temelju govora i usmene predaje. Istraži život i rad Maksimilijana Vrhovca. Izdvoji ono što smatraš njegovim najvećim doprinosom hrvatskom društvu.

Ljudevit Gaj On je središnja osoba hrvatskog narodnog preporoda i ilirskog pokreta. Studij filozofije upisao je u Beču i nastavio u Grazu, a pravo je upisao 1829. u Pešti. U Leipzigu je doktorirao filozofiju. Osim političkog djelovanja, isticao se na kulturnom području svojim jezikoslovnim (i manje književnim) radovima, izdavaštvom i uredničkim poslovima. Što si o Ljudevitu Gaju naučio/la na satovima hrvatskog jezika i književnosti?

su dokument koji je tražio građansko-liberalne reforme društva i jedinstvenost hrvatskog političkog prostora, ali pod okriljem Habsburške Monarhije. Težnja za preobrazbom društva vidljiva je i iz niza proglasa i zakona koje je donio ban Josip Jelačić (1801. – 1859.), vođa narodnog pokreta, i Hrvatski Sabor. Ukidanjem kmetstva, prekidom veza s Ugarskom, provođenjem demokratskih izbora, donošenjem krajiškog ustava i Manifesta naroda hrvatsko-slavonskoga, koji se zalagao za preuređenje Austrije u konfederativnu zajednicu ravnopravnih naroda, hrvatska politička elite svrstale su se uz bok europskih revolucionara i društvenih reformatora. Kao i drugdje u Europi, većina nacionalnih zahtjeva donesenih 1848. i 1849. godine nije dugotrajno zaživjela. Suprotno od toga, austrijske vlasti po smirivanju revolucionarnih zbivanja počinju provoditi apsolutističku politiku, no pokrenuti proces formiranja građanskog društva u Hrvatskoj nisu mogle spriječiti. Proces modernizacije hrvatskog društva obilje-

žio je naredna desetljeća. Razvoj političkih stranaka, izgradnja kulturnih i znanstvenih institucija, razvoj industrije, urbanizacija, opismenjavanje stanovništva samo su neki od pokazatelja preobrazbe tradicionalnog društva u moderno. Kroz velike reforme zakonodavnog društvenog okvira, koje povezujemo s banom Ivanom Mažuranićem (1814. – 1890.), te izgradnju jedinstvenog kulturnog identiteta, za koju je najzaslužniji biskup Josip Juraj Strossmayer (1815. – 1905.), do kraja je završen proces izgradnje moderne hrvatske nacije.

Ponovi Objasni zašto se hrvatsko građansko društvo sporije razvijalo u usporedbi sa zapadnim europskim zemljama. Kako dolazi do Hrvatskog narodnog preporoda i zašto je on važan?

6. tema

Zagreb sredinom 19. stoljeća. Zagreb: Hrvatski državni arhiv Koje dijelove Zagreba prepoznaješ na ovim prikazima?

Usporedi i zaključi

Istraži povijesne izvore

Usporedbi sličnosti i razlike Deklaracije o pravima čovjeka i građanina s Deklaracijom o neovisnosti iz 1776. Uočene sličnosti i razlike prezentiraj Vennovim dijagramom.

Na temelju povijesnih izvora napiši kratak novinski članak o hrvatskim intelektualcima 19. stoljeća.

Smjesti u prostor i vrijeme U svoju bilježnicu nacrtaj kronološku tablicu revolucionarnih događaja u europskim državama u 19. stoljeću. Koristeći kartu sa svojim nastavnikom/nastavnicom prokomentiraj sličnosti i razlike tih događaja te njihov utjecaj na zbivanja u Hrvatskoj.

DRUŠTVO

Doba nacija: modeli nacionalnih integracija. Hrvatske zemlje u kontekstu političkih ideologija i koncepcija preustroja Habsburške Monarhije (centralizam, dualizam, trijalizam, federalizam)

NAKON UČENJA OVE TEME MOĆI ĆETE: klasificirati različite koncepte nacionalnih integracija u svijetu i u hrvatskim zemljama

Tema 7 Korelacija s drugim predmetima: Filozofija Geografija Hrvatski jezik Informatika Matematika Politika i gospodarstvo

7. tema

NACIONALNE INTEGRACIJE DO POČETKA 20. STOLJEĆA

100

Satirička karta Europe, 1877. Što možeš zaključiti na temelju ovog prikaza? Koje likove uočavaš? Koja je država prikazana kao hobotnica? Zašto?

Bečki je kongres 1815. godine uspostavio ravnotežu među europskim silama i odredio jasno europske granice. Važan oblik djelovanja bila je diplomacija koja je trebala jamčiti stabilnost novog poretka i omogućiti da se europske sile okrenu prema unutrašnjoj izgradnji države. Pritom su se unutar njih odvijali razni procesi, a jedan od velikih faktora bilo je stvaranje nacija i/ili nacionalnih država te reakcije na te procese, posebice nakon „Proljeća naroda“ 1848. godine. Nemogućnost većeg širenja po Europi (osim određenih iznimnih slučajeva), preselila se na granice izvan nje i širenje kolonija i imperijalnih carstava, radi čega će polovicom 19. stoljeća tzv. klasični imperijalizam

doživjeti svoj vrhunac. Kolonije i imperijalna politika davale su dodatni značaj moći određene europske sile, ali su u stoljeću industrijskih revolucija bile važne i u ekonomskom smislu. Prisjeti se kako je izgledala Europa nakon Bečkog kongresa.

Proces nastanka i razvoja modernih nacija u Europi 19. stoljeća izrazito je kompleksan i ovisio je o brojnim faktorima karakterističnima za pojedine zemlje i narode, o čemu je onda ovisilo i njegovo trajanje (faze), kao i konačni ishod. Rasprave o definiciji nacije i njezinog nastanka su među stručnjacima brojne.

POLITIKA GRENLAND

Aljaska

dan.

Island

VELIKA BRITANIJA Oregon

New Foundland

SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE

MEKSIKO

1821.

Kuba

PORTUGAL ŠPANJOLSKA Gibraltar brit. Alžir Bermudsko otočje Madeira Fez i brit. port. Maroko Bahamsko otočje Kanarski otoci

brit.

Otočje Galapagos okupirao Ekvador

AFGANISTAN

Koreja

KINA

TIHI OCEAN Tajvan

šp.

Portoriko Kapverdski otoci

Brit. HAITI Honduras

VENEZUELA

port.

brit. Gvajana niz. fr.

1830.

VELIKA KOLUMBIJA

1819. - 1830.

EKVADOR

1830.

BRAZIL

Oman

Senegal

Sudan

Pot. Gvineja Sijera Leone

port.

Luanda

BOLIVIJA

Sv. Helena

1825.

brit.

Madagaskar

Mozambik

brit.

Borneo

Sumatra

Sejšelsko otočje

Angola

1821. - 1824.

fr.

PARAGVAJ

Mauricijus

INDIJSKI OCEAN

ČILE

URAGVAJ

1811.

ARGENTINSKA KONFEDERACIJA Patagonija Falklandsko otočje do 1833. brit.

Kapland

Celebes dija Timor

Niz. In Java

Nova Gvineja

brit.

1811.

1810. - 1818.

Filipinsko otočje

Singapur

brit.

Sao Tome

port.

Cejlon Maldivsko otočje

1822.

PERU

Goa

Etiopija

brit.

Macao

Mongolija

Indija

Jemen

Akra ATLANTSKI OCEAN

JAPAN

Tibet Nepal

PERZIJA

am An m Sia

1821. - 1823. do 1838.

OSMANSKO CARSTVO

Azori

1821. Jamajka

Mandžurija

Mongolija

FRANCUSKA

port.

Jukatan

SJEDINJENE SREDNJOAMERIČKE DRŽAVE

DANSKA

NIZOZEMSKA

1849. Kanadi

sporno područje

Aleutski otoci

RUSIJA

Australlija Natal

Kaapstad britanski posjed

danski posjed

francuski posjed

nizozemski posjed

španjolski posjed

ruski posjed

portugalski posjed

Tasmanija Novi Zeland

BRAZIL godina osamostaljenja 1822.

od španjolske ili portugalske vlasti

Karta 1. Svijet sredinom 19. stoljeća Pogledaj političku kartu Europe danas i usporedi je s katom Europe iz 19. stoljeća. Zaključi koje današnje države u drugoj polovici 19. stoljeća nisu imale svoje nacionalne države i unutar kojih zemalja su se nalazile.

Jedna predložena je da je nacija povijesno ustrojena zajednica ljudi na temelju zajedničkog jezika, teritorija te gospodarstva i kulture, prožeta sviješću o zajedništvu i cjelovitosti svojih pripadnika. Nacionalizam je ideologija koja u svoje središte stavlja dobrobit postojeće ili potencijalne nacije (nacije u nastajanju), a ta dobrobit se očituje kroz želju za nacionalnom autonomijom, nacionalnim jedinstvom i nacionalnim identitetom.

nje prirodnih resursa, radne snage, trgovine, bogaćenje država i gradova – tzv. imperijalnih središta). Kolonijalizam je politika ili praksa potpune ili djelomične političke kontrole nad nekom drugom zemljom koja na taj način ostaje bez suvereniteta te je u zavisnom položaju naspram imperijalne sile. Zbog

Ponovi Kada je zasjedao Bečki kongres i koji mu je bio cilj? Definiraj pojam nacija. Što je to nacionalizam?

Imperijalizam dolazi od latinske riječi imperialis, što znači carski, a definira ga se kao politiku i ideologiju usmjerenu na stvaranje, održavanje i širenje imperija. To se vrši izravnim vojnim osvajanjima (povećanje teritorija, širenje političke, vojne i gospodarske moći naspram drugih carstava), širenjem gospodarskog utjecaja i eksploatacijom drugih zemalja i područja (iskorištava-

Prikaz britanskog kolonijalizma Britansko širenje je prikazano kao širenja civilizacije među barbarske narode u američkom satiričkom časopisu Puck. Kakav odnos naroda prikazuje ova slika?

101

7. tema

TIHI OCEAN

ATLANTSKI OCEAN

TIHI OCEAN

INDIJSKI OCEAN Države i njihove kolonije

102

Belgija

Nizozemska

SAD

Danska

Portugal

Japan

Francuska

Španjolska

Rusko Carstvo

Italija

Velika Britanija i Irska

Tursko Carstvo

Njemačko Carstvo

britanski dominion

Karta 2. Kolonijalni posjedi velikih sila potkraj 19. stoljeća. Koja je država imala najveći broj kolonija?

industrijske revolucije, razvoja i jačanja industrije i proizvodnje te povećanja broja stanovništva (demografskog rasta), kolonije su postale bitan čimbenik imperijalnih politika jer su omogućavale iskorištavanje drugih resursa, posebice sirovina. Također su predstavljale i veliko tržište za plasiranje proizvoda. Ponovi Definiraj značenje pojma imperijalizam i pojma kolonijalizam. Kakav je bio odnos kolonijalista prema osvojenim državama?

IZVORI

U ovoj cjelini ćeš naučiti kako je nakon „doba revolucija“ nastupilo „doba nacija“. Nacije su svoje začetke već imale u vremenu revolucija. „Nije stvar nečuvena, već obratno davno poznata i prirodna, da načelo narodnosti, proturiv se kano faktor u europsku politiku, njekomu služi na korist, a drugomu na štetu, kako je bivalo sa svakim novim principom, na primjer principom obćenita vjerozakona kršćanskoga, a poslije principom reformacije, najzad principom francezke

revolucije. Krivo će dakle ocieniti valjanost ma kojega principa, tko ga prosudjuje s gledišta, da li meni škodi, a drugomu koristi. (…) Načelo narodnosti mnogo je starije od sadanje vlade [misli se na francusku vladu], a niklo je u onom sjemenu, koje je posijala francuzka revolucija proglašenjem, da je svaki narod slobodan i sam svoj suveren. (…) danas nema drugoga principa, da njegovo mjesto zauzme, van princip narodnosti. (...) Obratno zakon načela narodnosti ište, da svaki narod bez zapreke svojom sudbinom vlada, da se bez zaprekah brine za svoje dobro, svoj razvitak i svoju budućnost, u čemu ga nitko smetati nesmije, nit pojedine osobe, nit cieli narodi, bilo to srodni ili posve tudjinski, u tom nema nikakve razlike. U nastojanju za svoju sudbinu, sreću, razvoj i budućnost svoju može narod po principu narodnosti tražiti podporu i pomoć, gdje ju naći misli, sklapati državne saveze, koji mu se najkoristniji čine, bilo to sada srodnim ili tudjinskim narodom, to visi o njegovoj političkoj mudrošti i uvidjavnosti.“ Novi Pozor, 16. srpnja 1868.: 1-2.

Pročitaj izvor i uoči: na koji se konkretni događaj autor ovog novinskog članka poziva kao prekretnicu u postavljanju načela narodnosti u središte europske politike? Koji narodi sve imaju pravo na svoju narodnost? Što je s odnosom između „malih“ i „velikih“ naroda – ima li tu netko prednost ili svi trebaju biti jednaki? Koji temelji su ispravni za stvaranje „principa narodnosti“?

1792. 1794. 1796. 1798. 1800. 1802. 1804. 1806. 1808. 1810. 1812. 1814. 1816. 1818. 1820. 1822. 1824. 1826. 1828. 1830. 1832. 1834. 1836. 1838. 1840. 1842. 1844. 1846. 1848. 1850. 1852. 1854. 1856.

1793. pogubljenje Luja XVI. i Marije Antoanete

POLITIKA

EUROPSKI VLADARI 19. STOLJEĆA

Europski vladari u 19. stoljeću prolaze kroz razne promjene. Oni koji su se uspjeli prilagoditi, preživljavali su, a oni koji nisu, morali su biti suočeni s daljnjim revolucijama, pobunama, a često su i izgubili svoj život. S jedne strane, strah od moguće nove revolucije činio je neke vladare otpornima na promjene i ustrajnima u načela legitimiteta iz ranijih razdoblja, a s druge strane, neki su vladari bili otvoreni prema reformama i promjenama. Uloga vladara razvojem ustavnih monarhija, poput one u Velikoj Britaniji, postaje pojačano simbolična. Pritom su dvorski ceremonijal, kao i odnos vladara s javnošću te njegova javna pojavljivanja postali sve važniji u novim okolnostima. Velike javne manifestacije bile su prigoda za pojavljivanje vladara, jači kontakt sa svojim podanicima i slanje različitih političkih i drugih poruka. Kraljica Viktorija ili car Franjo Josip I. tijekom svoje duge vladavine u Velikoj Britaniji i Habsburškoj Monarhiji sudjelovali su na nekoliko svečanih manifestacija, koje su javno diljem zemlje slavile njihovu vlast. Vladari su u 19. stoljeću pod utjecajem građanstva postajali manje prikazivani s božanskom misijom, a više kao ljudi. Ustavne monarhije 19. stoljeća nisu se temeljile na Božjoj milosti, već na javnoj političkoj potpori. Sve češće se u javnosti pojavljuju u građanskoj odjeći. Kraljevi i kraljice postaju popularni predmeti s kojima se građanstvo moglo lako identificirati. Mediji 19. stoljeća, novine, imali su pritom dvostruku ulogu stvaranja mita o monarhiji i kraljevskim obiteljima, često istovremeno ga demistificirajući. Naravno, tradicija i povijest igrale su i dalje ključnu ulogu u javnosti pa je tako Napoleon III. često naglašavan kroz razna podsjećanja i povezivanja s Rimskim Carstvom. Simbolička snaga monarha učinila ih je, naročito u drugoj polovici 19. stoljeća, metom anarhista. Relativno prosvijećeni car Aleksandar II. u Rusiji je ubijen u atentatu kojeg je provela revolucionarna politička organizacija „Narodna volja“. U atentatima su ubijeni i habsburška carica Elizabeta i talijanski kralj Umberto I. Neke će vladarske dinastije na početku 20. stoljeća pasti žrtvom unutarnjih prevrata, pobuna i revolucija. Tako će u svibanjskom prevratu biti pogubljeni srpski kralj Aleksandar Obrenović i njegova supruga kraljica Draga. Prvi svjetski rat odredit će sudbinu brojnim monarsima i njihovim monarhijama, iako će se uloga vladara – monarha u nekim zemljama zadržati i do današnjih dana, ali ponajviše na simboličnoj razini.

Portret Franje Josipa I. u carskom ornatu Reda zlatnog runa Vlaho Bukovac 1896. Zadar: Narodni muzej. Koje vladarske simbole uočavaš na ovom portretu? Fotografija cara Franje Josipa I. s putovanja po južnoj Francuskoj u građanskoj odjeći, 1897. Beč: Austrijska nacionalna knjižnica.

103

Usporedi ovu sliku s prethodnom i objasni promjene u načinu odijevanja. Što misliš, zašto je car Franjo Josip I. putovao i slikao se u građanskoj odjeći? IZVORI „Nije me se dojmio kao vrlo sposoban čovjek, ali je bio gospodin. Govorio je otvoreno i ugodno, ponekad o politici, ponekad o lovu. (…) rekao je da je bio posebno zainteresiran da vidi mene, jer je on posljednji predstavnik starog sustava, a ja utjelovljujem novi pokret.“ Zapis američkog predsjednika Theodorea Roosevelta nakon sastanka s austro-ugarskim carem Franjom Josipom I. 15. travnja 1904. godine. Palmer, Alan. Twilight of the Habsburgs: The Life and Times of Emperor Francis Joseph. London, 1995.: 308. (Prijevod s engleskog jezika: Šimetin Šegvić). Koji sustav predstavlja Franjo Josip I., a koji Theodore Roosevelt? Kako tumačiš riječi Franje Josipa I. – zašto on sebe smatra zastarjelim i na kojim temeljima počiva „novi pokret“?

Ponovi Koje su glavne karakteristike europskih vladara u 19. stoljeću? Za kojeg bi europskog vladara mogao/mogla reći da je bio najmoćniji u 19. stoljeću? Objasni svoje mišljenje.

1856. 1858. 1860. 1862. 1864. 1866. 1868. 1870. 1872. 1874. 1876. 1878. 1880. 1882. 1884. 1886. 1888. 1890. 1892. 1894. 1896. 1898. 1900. 1902. 1904. 1906. 1908. 1910. 1912. 1914. 1916. 1918.

1881. car Aleksandar II. u Rusiji ubijen u atentatu

1898. ubijena habsburška carica Elizabeta 1900. ubijen talijanski kralj Umberto I. 1903. pogubljeni srpski kralj Aleksandar

Obrenović i supruga kraljica Draga

1913. ubijen 1914. ubijen grčki kralj Franjo Ferdinand Georgios I. i supruga Sofija 1918. ubijena ruska carska obitelj

1908. ubijen portugalski kralj Carlos I.

7. tema

VELIKA BRITANIJA U 19. STOLJEĆU Vanjska politika

vodeću imperijalnu, a time i globalnu silu, koja je budno motrila i bdjela nad mirom među europskim i Velika Britanija je u drugoj polovici 19. stoljeća bila svjetskim silama, posebice u europskim poslovima sve velika imperijalna i kolonijalna sila. Pozicija Velike prisutnijim Ruskim Carstvom. Britanije kao imperijalne sile nakon Američkog rata Ponovi za nezavisnost i stvaranja Sjedinjenih Američkih Država (1783.) bila je uzdrmana. Budući da su Sjedi- Prema kojem modelu i nazivu za razdoblje mira iz antičkog svijeta je nastao termin Pax njene Američke Države bile nova politička stvarnost, Britannica? a samo Kanada ostala pod britanskom vlasti, Velika Britanija je nastavila sa širenjem svog imperija i uspostavljanjem novih kolonija. Riječ je o tipu nase- Britanija je tijekom 19. i početkom 20. stoljeća predljeničkih kolonija u kojima su doseljenici kolonisti stavljala najveću kolonijalnu silu na svijetu. Velika Briostali obitavati te u većoj mjeri zamijenili i potisnuli tanija je još od 17. stoljeća imala trgovinske ispostave domorodačko stanovništvo, uspostavivši nove druš- na indijskom potkontinentu preko Istočnoindijske tvene odnose i uvodeći europske običaje. Godine kompanije. Neosjetljivost britanske vlasti na lokal1833. Velika Britanija je u svojim kolonijama ukine običaje i vjeru doveli su 1857. do velike pobune nula ropstvo. Jedan od povoda bila je i industrijska sepoja, indijskih vojnika koji su služili u Kompaniji, revolucija radi koje britansko gospodarstvo nije mora- tijekom koje su pobunjenici zauzeli veći dio indijskog lo ovisiti prvenstveno o besplatnom robovskom radu. teritorija. No, zahvaljujući pomoći koju je dobila od 104 Nakon pobjede nad Napoleonom, Velika Britanija je britanske krune, Istočnoindijska kompanija uspjela je potvrdila status sile, a posebice pomorske sile što joj 1858. krvavo poraziti pobunjenike. je uvelike omogućilo širenje i čuvanje posjeda, kao Po završetku rata kompanija je raspuštena te je usi trgovinskih putova. Vladao je tzv. Pax Britannica postavljena direktna kontrola nad indijskim terito(„Britanski mir“) koji je označio Veliku Britaniju kao rijom te formirana Britanska Indija. Na njenom čelu nalazio se kraljevski namjesnik – podkralj koji je odgovarao kraljici Viktoriji i njenoj vladi. Nakon Godina priključenja Kolonijalni posjed Britanskom Carstvu ustanka Britanci su ukinuli i vladavinu dinastije Mu1788. Australija ghal koja je Indijom vladala preko 300 godina. Pou1806. Kaapland čena pogreškama iz prošlosti nova vlast prihvatila je Britanska Zapadna Afrika (Sijera Leone, Gambija, Zlatna obala) Novi Zeland Britanska Indija Hong Kong Cipar Egipat Burma Bocvana Rodezija Uganda Nigerija

1821. 1840. 1858. 1860. 1878. 1882. 1886. 1889. 1889. 1895. 1900.

Tablica 1. Kronologija širenja britanskih kolonija tijekom „dugog 19. stoljeća“ Na kartama s prethodnih stranica pronađi britanske kolonijalne posjede. Može ti pomoći i ova tablica. 1798.

1799.

1800.

1801.

1802.

1803.

1804.

1805.

1798.

Irski ustanak

1800. Zakon o uniji

1806. Kaapland

1806.

Sepoji, prikaz iz dvadesetih godina 19. stoljeća. 1807.

1808.

1809.

1810.

1811.

1812.

1813.

1814.

1815.

1816.

POLITIKA

Spomenik u čast kraljici Viktoriji, podignut 1901. u Kalkuti (od 2001. Kolkata) Zašto je spomenik podignut baš 1901. godine? Što se tada dogodilo s kraljicom Viktorijom?

pozitivniji stav prema drevnim indijskim običajima. Unatoč tome što je do kraja 19. stoljeća započela opsežna industrijalizacija Indije brojni Indijci su i dalje živjeli u velikom siromaštvu. Godine 1876. dolazi do preustroja britanske kolonijalne uprave te je stvoreno Indijsko Carstvo. Time je Indija postala krunska kolonija, a zbog svog položaja i bogatstva nazivana je „biserom“ britanske krune. Britanski utjecaj na području Bliskog istoka bio je izrazito jak na prostoru Perzije i Egipta. U Perziji se njen utjecaj naročito povećao tijekom 19. stoljeća

zbog lokalne ovisnosti za britanskom tehnološkom i vojnom pomoći koji je u konačnici dovode do miješanja u lokalnu politiku. No, unatoč tim utjecajima Perzija je uspjela očuvati svoju neovisnost. Istodobno, povećanjem utjecaja na prostoru Bliskog istoka Britanija 1878. ulazi u posjed Cipra. Iako je Egipat sve do konca 19. stoljeća bio u sastavu Osmanskog Carstva, britanski utjecaj bio je izrazito velik. Nakon što je početkom 19. stoljeća britanska vojska porazila Napoleona u Egiptu, započinje razdoblje njegove modernizacije. Egipat postaje velika regionalna sila. Britansko Carstvo, Francuska i Habsburška Monarhija željele su što više proširiti svoj utjecaj na sjeveroistočnom dijelu Afrike i Egipta te su stoga novčano i tehnički potpomogle izgradnju Sueskog kanala. Njegova izgradnja započinje 1859. godine, a svečano završava 1869. godine. Kako bi se riješile nesuglasice velikih europskih sila oko upravljanja kanalom 1880. postignut je dogovor o stvaranju neutralne zone kroz koju je moguć nesmetan prolaz trgovačkih i ratnih brodova. Britanija sve više širi svoj utjecaj na državnu upravu i politiku jer je držala dionice kanala. Zbog toga 1882. dolazi do pobune lokalnog stanov- 105 ništva koja rezultira rušenjem lokalne vlasti i britanskom okupacijom Egipta. Na taj način Egipat postaje kolonija Britanskog Carstva. Australija je tijekom 19. stoljeća postupno iz kažnjeničke kolonije oblikovana u važnan posjed Britanskog Carstva. Otpremanje kažnjenika u Australiju nastavljeno je tijekom cijele prve polovice 19. stoljeća. OtSvečano otvaranje Sueskog kanala 1869. U izgradnji Sueskog kanala sudjelovalo je oko 3000 Hrvata. Jedan od njih je bio i inženjer Andrija Lončarić Josipov. Svećenik Ljudevit (Lujo) Ivan Ćurčija je blagoslovio Kanal na otvaranju 17. 11. 1869. godine u nazočnosti brojnih okupljenih čelnika svjetskih kolonijalnih sila. Kasnije je zbog toga odlikovan velikim križem cara Franje Josipa I. i naslovom časnika francuske Legije časti. Koji je značaj Sueskog kanala?

1816.

1817.

1818.

1819.

1820.

1821.

1822.

1823.

1824.

1825.

1826.

1827.

1828.

1829.

1830.

1831.

1832. Zakon o izbornoj reformi

1832.

1833.

1834.

35.

7. tema su se nazivali nizozemski kolonisti na jugu Afrike. Tijekom Prvog burskog rata (1880. – 1881.) britanski pokušaj zauzimanja Transvaala završio je neuspješno. Nakon otkrića zlata na burskom području britanski interes za njegovim podvlašćivanjem još je dodatno porastao. Na kraju 19. stoljeća izbija Drugi burski rat (1899. – 1902.) po čijem su završetku burske republike prisiljene priznati britansku vlast, a Burima je zajamčena njihova autonomija. Postupni preustroj britanskih kolonija u zasebne neovisne države pod okriljem Britanskog Carstva započinje šezdesetih godina 19. stoljeća. Najpovoljniji Skladište opijuma Istočnoindijske kompanije u Indiji, položaj su uživale one kolonije koje su dobile status oko 1850. dominiona. Takva kolonijalna područja su dobila šiKinesko tržište bilo je izrazito veliko i profitabilno, a roku unutarnju autonomiju s vlastitim parlamentom. trgovina opijumom bila je stalno zabranjivana. Naime, Tijekom šezdesetih godina 19. stoljeća Kanada je poBritanci, odnosno Istočnoindijska kompanija nabavljali su stala prva država buduće Britanske zajednice naroda opijum u Indiji i Perziji te ga krijumčarili u Kinu. Kineske vlasti su ga pokušale opet zabraniti 1839., na što je Velika (Commonwealth) koja će formalno biti oblikovana tek Britanija odgovorila napadom na obalne kineske gradove. tijekom prve polovice 20. stoljeća. Početkom 20. stokriće zlata sredinom 19. stoljeća znatno je potpomo- ljeća statusu britanskih dominiona pridodani su Novi glo njenom naseljavanju pa je broj stanovnika već do Zeland i Južnoafrička unija. početka šezdesetih godina 19. stoljeća narastao na 2 106 milijuna. Istodobno sa sve većim doseljavanjem za- Ponovi počinje i njen gospodarski i industrijski razvoj. Go- Opiši vanjsku politiku Velike Britanije u 19. dine 1901. šest australskih kolonija ujedinjeno je u stoljeću? Koje je posljedice ta politika ostavila Australski savez. Britanskim posjedima na prostoru do danas? Oceanije 1840. godine priključen je i Novi Zeland. Na području Kine tijekom tridesetih godina 19. stoljeća znatno je uznapredovala trgovina opijumom. U to vrijeme pušionice opijuma bile su vrlo popularne Veliku Britaniju u većem dijelu 19. stoljeća obilježila je u brojnim dijelovima svijeta pa su ga britanski trgovvladavina kraljice Viktorije (1837. – 1901.). Njezina ci ilegalno uvozili iz Indije i Perzije. Pokušaj zabrane šezdesettrogodišnja vladavina, najdulja do tada u englenjegova uvoza u Kinu doveo je do dva opijumska skoj povijesti, poznata je i kao viktorijansko doba. rata (1839. – 1842.; 1856. – 1860.) tijekom kojih Je li vladavina kraljice Viktorije i danas najdulja je kineska vlast prisiljena na brojne ustupke koloni- vladavina nekog britanskog monarha? jalnim silama, a uzgoj i trgovina opijumom bila je dopuštena. Hong Kong je ušao u sastav Britanskog Širenje kolonijalnog imperija učinilo je Veliku Britaniju Carstva, a brojne kineske luke otvorene su za nesme- svjetskom ekonomskom i političkom silom. Sastavtanu trgovinu stranim brodovima. ni dio tog uspjeha bila je i industrijska revolucija. Ova Brojna nalazišta zlata i dijamanata otkrivena šezdese- dva fenomena bila su i uzajamno povezana. Ne uplićući tih godina 19. stoljeća dovela su do izrazitog naselja- se u europski kontinent i njegove političke i društvene vanja britanskih kolonista na prostor srednje i južne procese te pravovremenim političkim reformama, VeliAfrike. Priljev novih doseljenika iz Britanije postupno ka Britanija je uspjela ostati netaknuta. Tek će pred kraj dovodi do oružanog sukoba s preostalim nizozem- 19. stoljeća ovako dominantni položaj Velike Britanije i skim kolonijalnim državama. Ratovi koji su uslijedili, gubitak monopola na svjetskom tržištu ugroziti jaka gosburski ratovi, dobili su taj naziv po imenu Buri kako podarstva Njemačke i Sjedinjenih Američkih Država.

Unutarnja politika

1836.

1837.

1838. pokret čartizam

1838.

1839.

1839. – 1842.

1840.

Prvi opijumski rat

1841.

1842.

1840. Novi Zeland

1843.

1844.

1845.

1837. – 1901. viktorijansko doba 1842. – 1848. Mlada Irska 1846. ukinuti žitni zakoni

1846.

1847.

1848.

1849.

1845. – 1849. velika glad u Irskoj

1850.

1851. otkriveno zlato u Australiji 1851. Velika svjetska izložba u Londonu

1851.

1852.

1853.

1854

POLITIKA

Portret kraljice Viktorije, Franz Xaver Winterhalter 1859. London: Kraljevska zbirka U razgovoru s nastavnikom/nastavnicom izdvoji obilježja viktorijanskog doba. Prisjeti se uzroka i posljedica industrijske revolucije i što je to značilo za Veliku Britaniju.

tog sjajnog cilja, a na koje, doista, ukazuje sva povijest – ostvarivanje jedinstva čovječanstva. Ne jedinstvo koje ruši granice i razine jedinstvenih karakteristika raznih nacija, već radije jedinstvo – rezultat i produkt onih izrazito nacionalnih raznovrsnosti i antagonističkih kvaliteta. Prostranstva koja su razdvajala različite nacije i dijelove globusa brzo nestaju pred postignućima modernih izuma (…). Dok je prije (…) znanje bilo ograničeno na nekolicinu, sada (…) stečeno znanje odmah postaje vlasništvo cijele zajednice, javnost današnjeg vremena omogućuje da čim je postignuto otkriće ili izum, odmah je poboljšano ili nadmašeno konkurentskim nastojanjima. Gospodo – Izložba 1851. će nam pružiti pravi ispit i živu sliku točke razvoja do koje je došlo cijelo čovječanstvo u ovom velikom zadatku te novu početnu točku od koje će sve nacije moći usmjeriti svoje daljnje napore.“ Govor princa Alberta, supruga kraljice Viktorije, iz 1849. godine prilikom priprema za Veliku izložbu 1851. godine. Martin, Theodore. The Life of His Royal Highness the Prince Consort, Vol. 2. New York, 1877: 247-248. Prijevod s engleskog: Šimetin Šegvić.

Kako princ Albert vidi vrijeme u kojem živi? Na čemu se temelji njegov optimizam? Kako gleda na nacije? Koja je uloga Velike izložbe iz 1851. godine u svemu tome?

107

Na unutarnjem planu, društvo je prolazilo kroz mnoge promjene, ponajviše uzrokovane industrijskim prosperitetom, ali i s pozitivnim i s negativnim posljedicama. Središnji događaj na kojem je Velika Britanija pokazala svoju gospodarsku, ali i imperijalnu moć, bila je Velika svjetska izložba u Londonu 1851. godine za koju je sagrađena posebna Kristalna palača kao izložbeni prostor. Na njoj su sudjelovale i brojne druge države s ukupno oko 14.000 izlagača (od čega su više od pola bili britanski ili iz njihovih kolonija) te je cilj svake zemlje bio pokazati vlastiti napredak na brojnim područjima: gospodarstvu, umjetnosti, Unutrašnjost Kristalne palače za vrijeme Velike izložbe znanosti. IZVORI

„Zamišljam da je dužnost svake obrazovane osobe pomno promatrati i proučavati vrijeme u kojem živi i, koliko god ono [vrijeme] leži u njemu, da mu da svoj obol individualnog napora za daljnje ostvarenje onoga za što vjeruje da mu je Providnost odredila. Nitko, međutim, tko je obratio pažnju na jedinstvena obilježja našeg sadašnjeg doba neće ni trenutka sumnjati da živimo u vremenu najdivnije tranzicije, koja teži brzom ostvarenju 1854.

1855.

1856.

1856. – 1860.

Drugi opijumski rat

1857.

1857. – 1858.

1858.

Pobuna Sepoja

1859.

1860.

1861.

1862.

Kristalna palača u kojoj se održavala Velika izložba 1851. godine. Uništena je 1936. godine u požaru. 1863.

1864.

1859. – 1869. izgradnja Sueskog kanala 1860. Hong Kong

1858. fenijevci 1858. formirana Britanska Indija

1865.

1866.

1867. Kanada, prvi dominion 1867. Drugi izborni zakon

1867.

1868.

1869.

1870.

1871.

1872.

7. tema Budući da je Velika Britanija parlamentarna monarhija, uloga kraljice Viktorije u politici je bila mala, ali je imala veliku simboličku moć: predstavljala je naciju i imperij. U vrijeme kraljice Viktorije završen je proces preobrazbe države u ustavnu monarhiju. Na čelu vlade se nalazio premijer, a u političkom smislu je u 19. stoljeću u Velikoj Britaniji glavni zadatak bila je izborna reforma. Zakonom o izbornoj reformi iz 1832. godine nastojalo se urediti izborni sustav u Engleskoj i Walesu (posebne Izborne zakone dobile su zatim i Škotska i Irska) kako bi se spriječile neregularnosti i zlouporabe u izborima za Parlament. Ovakva izborna reforma je uvažila novonastalu društvenu situaciju u Velikoj Britaniji prouzrokovanu Prvom industrijskom revolucijom. U Parlament su ušli predstavnici novih i velikih gradova. Ovom reformom omogućeno je izborno pravo većem broju muškaraca. Ipak, i dalje je velik dio stanovništva bio onemogućen u pravu glasa jer je imovinski cenzus iznosio 10 funti, što je izostavilo velik broj radničkog sloja stanovništva, ujedno i najugroženijeg. Žene i dalje također uopće nisu imale pravo glasa. Zbog toga će se tijekom 108 vremena javljati stalni zahtjevi za proširenjem izbornog prava. Jedan takav pokret je čartizam, koji je započeo 1838. godine s Narodnom poveljom (People’s

Charter) pod vodstvom Williama Lovetta, a koja je sadržavala šest zahtjeva. Riječ je o radničkom pokretu koji je u Povelji, između ostaloga, tražio pravo glasa za sve muškarce starosti od 21 godine i tajno glasovanje na izborima. Dvije vodeće političke stranke u Velikoj Britaniji bile se Konzervativna stranka i Liberalna stranka, koje su se izmjenjivale na vlasti tijekom 19. stoljeća.Novi Zakon o izbornoj reformi je donesen pod vigovskom vladom pod vodstvom premijera grofa (eng. Earl) Charlesa Greya. Razdoblje tridesetih godina 19. stoljeća, koje će uglavnom biti pod vodstvom vigovaca, je i vrijeme brojnih reformi, ali i shvaćanja vlade i Parlamenta kao faktora koji mijenjaju i vode politiku, prate društveno i ekonomsko stanje, donose brojne zakone, a ne primarno skupljaju poreze za vojne potrebe, kako je to često do tada djelovalo. Riječ je o modernoj preobrazbi i shvaćanju uloge vlade i Parlamenta u državi i društvu. Veliki problem za britansku vladu bilo je i tzv. irsko pitanje. Irski ustanak iz 1798. godine potaknut je Francuskom revolucijom i Američkom revolucijom, u borbi za irsku nezavisnost protiv britanskih vlasti. Irska je personalnom unijom bila vezana uz Kraljevstvo Velike Britanije, a dominantnu društvenu, zemljoposjedničku i političku ulogu je imala protestantska manjina, a ne katolička većina. Zakonom o uniji iz 1800. godine Irska je i konačno ukidanjem Irskog parlamenta pripojena Velikoj Britaniji te je stvoreno Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Irske. Irsku je zahvatila 1845. godine velika glad. Uzrok gladi je bila bolest krumpira, glavne namirnice u ionako siromašnoj Irskoj. Krumpir se također u velikoj mjeri koristio i kao stočna hrana. Iako je britanski Parlament bio donio određene prve mjere protiv gladi, to nije bilo dovoljno. Jedna od glavnih prepreka su bili tzv. žitni zakoni, koji su štitili britansku trgovinu i monopol žitaricama, stavljajući visoke cijene i naknade (carinu) na uvoz. Potaknut situacijom, tadašnji britanski premijer Robert Peel je 1846. godine ukinuo žitne zakone i uveo slobodnu trgovinu žitom, što se Okupljanje čartista, fotografija iz 1848. ujedno smatra i početkom slobodne trgovine u Velikoj Čartisti su svoje zahtjeve predavali nekoliko puta u obliku peticija s nekoliko milijuna potpisa Donjem domu Britaniji. Uz to je uveo i niz javnih radova u Irskoj kako Parlamenta, kao i brojnim demonstracijama i štrajkovima u bi pomogao nastaloj situaciji, no glad je potrajala sve do kojima su izražavali svoje zahtjeve. Osim političkih zahtjeva, 1849. godine. tražili su i bolja prava za radništvo. Posljedice za irsku populaciju su bile katastrofalne: Ocijeni koje značenje je imala povelja (People’s Charter) smatra se da je od gladi umrlo oko milijun kada je u pitanju sloboda i jednakost za sve.

1874.

1875.

1876.

1877.

1876. Indijsko Carstvo

1875. bankrot Egipta 1875. Britanci preuzimaju

1878.

1879.

1878. Cipar 1880. Suez

egipatske dionice Sueskog kanala

neutralna zona

1880.

1881.

1880. – 1881.

Prvi burski rat

1882.

1883.

1884.

1885.

1837. – 1901. viktorijansko doba 1882. Egipat, 1885. Indijski

protektorat

nacionalni kongres

1886.

1887.

1888.

1886. Burma 1889. Britanska južnoafrička kompanija

1889.

1890.

1891.

1892.

POLITIKA udruženja Irsko republikansko bratstvo, osnovanog 1858., koje je pokušalo neuspješno podići ustanak 1867. godine. Od 1870-ih i 1880-ih djelovale su Liga za samoupravu, koja je predstavljala irsku nacionalnu stranku i Irski zemaljski savjet, oko kojeg su se okupljali uglavnom irski seljaci zakupnici. Oni su se bojkotima borili protiv britanskih zemljoposjednika koji su držali većinu posjeda. Godine 1902. osnovan je jedan od najpoznatijih pokreta za irsku neovisnost, republikanski nacionalistički Sinn Féin (irski: „mi sami“). Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće jedno od dominantnih političkih pitanja u irskoj politici bilo je tzv. pitanje Home Rule. Bio je to pokret kojim je Irska tražila pravo na samoupravljanje unutar Ujedinjenog kraljevstva Velike Britanije i Irske. Drugu polovicu britanske politike 19. stoljeća obilježili su premijeri Benjamin Disraeli iz Konzervativne stranke i William Gladstone iz Liberalne stranke, koji je obnašao čak četiri mandata. Njihovo rivalstvo je obilježilo politički život od 1850-ih pa sve do smrti Disraelija 1881. godine. Nastavile su se ideje o reformi izbornog zakona te je 1867. godine donesen Drugi izborni zakon koji je 109 proširio pravo glasa na muškarce iz dijela radništva, a 1872. će se uvesti tajno glasovanje. Odvijale su se i reforme obrazovanja, pri čemu se povećavao broj škola za osnovno obrazovanje, što je

Irska seoska obitelj otkriva da se bolest proširila i na njihov uzgojeni krumpir, 1847. Bolest krumpira, a s njom i glad, vratila se 1879. godine, dodatno pojačavši sukobe oko zemlje i plaćanja rente veleposjednicima u Irskoj.

Oproštaj od Iraca koji odlaze u emigraciju. Prikaz iz 1868. Što zaključuješ o posljedicama iseljavanja iz Irske na temelju ove fotografije?

stanovnika, a jednako toliko ih je emigriralo iz Irske. Neki su otišli u Veliku Britaniju radeći u tvornicama i drugim sličnim poslovima, a brojni su otišli i u Sjedinjene Američke Države. Od sredine 19. stoljeća nastaju organizirani otpori protiv britanske krune, odnosno pokreti za nezavisnost. Jedan od njih je Mlada Irska (1842.-1848.), pokret koji je britanska vojska brzo ugušila kada su pripremali revoluciju po uzoru na Proljeće naroda. Benjamin Disraeli, Drugi primjer su tzv. fenijevci okupljeni oko tajnog 1878. g.

William Gladstone, 1884. g.

Premijer

Godine obnašanja dužnosti britanskog premijera

Benjamin Disraeli (1804. – 1881.)

1868.; 1874. – 1880.

William Gladstone (1809. – 1898.)

1868.-1874.; 1880. – 1885.; 1886.; 1892. – 1894.

Tablica 2. Vladavina Disraelija i Gladstona. Prema podacima usporedi kada se preklapa vladavina ove dvojice važnih političara koji su bili veliki politički protivnici. 1892.

1893.

1894.

1895. Uganda

1895.

1896.

1897. dijamantni jubilej

kraljice Viktorije

1897.

1898.

1899.

1899. – 1900.

boksački ustanak

1899. – 1902.

Drugi burski rat

1900.

1901.

1902.

1903.

1902. Sinn Féin

1901. Australski savez 1900. Nigerija

1904.

1905.

1904. otkriće

zlata u Rodeziji

1906.

1907.

1908.

1907. Novi Zeland, dominion

1909.

1910.

Južnoafrička unija, dominion

7. tema

Dijamantni jubilej prilikom 60 obljetnice vladavine kraljice Viktorije, 1897. Obilježavanje jubileja je značajan događaj za svaku vladarsku dinastiju. Pripremaju se velike proslave koje slave vladara i njegovu vladavinu te šalju političke poruke o uspješnosti vladavine i jedinstvu koje je postignuto. Što je bio cilj proslave ovog jubileja? Na temelju toga zaključi kakav odnos narod ima prema vladarici.

bilo izrazito bitno u kontekstu stalnog povećanja broja stanovništva. Obrazovne reforme su iskazale potrebu za što educiranijim stanovništvom koje je moglo sudjelovati u društvu koje se ubrzano mijenjalo (industrija, birokracija, druge javne službe i sl.). Vlada je određenim zakonima i mjerama rješavala radničko pitanje, odnosno položaj radnika, smanjujući im broj radnih sati, poboljšavajući odnos između poslodava110 ca i radnika štiteći ugovore radnika, kao i pravo na štrajk i kolektivne pregovore te zaštitu žena i djece od izrabljivanja. Od sedamdesetih godina 19. stoljeća približavao se kraj vrhunca britanske imperijalne moći i na unutarnjem planu i na vanjskopolitičkom planu. U Europi i svijetu su se pojavili novi čimbenici (Sjedinjene Američke Države i Njemačka) koji su i u vanjskoj politici, ali i u gospodarskoj moći mogli konkurirati. Na unutarnjem planu počeli su se javljati negativni trendovi poput povećanja nezaposlenosti, krize u poslovanju i proizvodnji, ali i poljoprivredi. Na izborima 1880. godine Disraeli i konzervativci bili su poraženi, a vladu će 1882. preuzeti još jednom Gladstone. U nadolazećem periodu, britansko je gospodarstvo stagniralo ili usporavalo – zamah nakon industrijskih revolucija nije mogao trajati zauvijek, a razvoj drugih zemalja i njihova prisutnost na globalnom tržištu značila je i kraj britanskog monopola. Također, dok su druge zemlje uvodile protekcionističke carine na uvoz, Velika Britanija nije odustala od slobodne trgovine uspostavljane nakon ukidanja tzv. žitnih zakona. Budući da su Britanci vjerovali u vječni napredak, ovakav razvoj situacije ih je iznenadio te su period od sedamdesetih do devedesetih godina 19. stoljeća

već tada nazivali „velikom depresijom“. Ipak, životni standard, higijena, obrazovanje, mogućnosti zapošljavanja, borba za radnička prava i dalje su se razvijali i bili faktor modernog društva. Ponovi Kakve su bile unutarnje prilike u Velikoj Britaniji u 19. st.? Objasni “irsko pitanje”. Prisjeti se i poveži događaje iz vanjske politike Velike Britanije i unutarnje politike. Zaključi za vrijeme kojeg premijera je kraljica Viktorija proglašena caricom Indije? Zašto slabi imperijalna moć Velike Britanije pred kraj 19. stoljeća?

RUSKO CARSTVO Rusija je u drugu polovicu 19. stoljeća ušla kao jedna od najvećih čuvarica poretka uspostavljenog nakon Bečkog kongresa. Za razliku od Velike Britanije koja se stalno kretala prema razvoju parlamentarne demokracije sa stalnim reformama na tom polju, Rusija je učvršćivala na domaćem planu svoj apsolutistički sustav te je, uz to, ostala najjača vojna sila u Europi. Industrijalizacija i modernizacija su djelomično zahvatile i Rusiju već od prve polovice 19. stoljeća: rastao je broj manufaktura, povećavao se broj radnika, uvodili su se strojevi u tekstilnu industriju, primjenjivale su se modernije metode u poljoprivredi. S druge strane, trebalo je velika prostranstva Ruskog Carstva prometno povezati (parobrodi, željeznice) kako bi unutarnje tržište bilo efikasnije. Vanjska trgovina se uglavnom

POLITIKA

Krimski rat (1853. − 1856.)

Sakupljanje dugova. Aleksej Korzukhin, 1868. Rusko je društvo još uvijek bilo zasnovano na feudalnom odnosu, korjenite promjene u gospodarstvu nisu bile moguće, posebice u zemlji u kojoj je dominiralo seljaštvo, a nad kojim su se nalazili veliki zemljoposjednici. Seljaštvo je živjelo u teškim uvjetima. Iako je postupno rasla industrijska proizvodnja, javljao je problem radne snage jer zbog kmetstva ona nije mogla biti dovoljno mobilna. Što slika prikazuje? U kakvim uvjetima žive ruski seljaci?

temeljila na izvozu poljoprivrednih sirovina (lan, vuna, masti, koža) i žitarica (posebice nakon ukidanja tzv. žitnih zakona u Velikoj Britaniji), a uvoz se većinski sastojao od industrijskih sirovina i gotovih proizvoda. Feudalni sustav je u Rusiji tako bio u sve većoj krizi te je već od tridesetih godina 19. stoljeća bilo jasno da će se morati preobraziti. Tu činjenicu je samo ubrzao Krimski rat.

Rat je započeo 1853. godine kada je Rusija zaposjela Vlašku i Moldaviju, koje su bile pod suverenitetom Osmanskog Carstva. Uzroci rata se nalaze u imperijalnim pretenzijama europskih sila, a slabljenjem Osmanskog Carstva, „bolesnika na Bosporu“, i otvaranjem istočnog pitanja, stvoreno je područje na kojem su europske sile mogle iskazivati svoje težnje i interese. Prva u tome je svakako carska Rusija, ujedno i najbliža Osmanskom Carstvu te tako i najzainteresiranija, ugrožavajući ravnotežu sila i želeći, između ostaloga, kontrolirati tjesnace (Bospor i Dardanele). Na ovakav potez Rusije prve su reagirale Velika Britanija i Francuska koje su poslale vlastite snage u pomoć Osmanskom Carstvu 1854. godine. Uključenjem u rat protiv Rusije prijetila je i Habsburška Monarhija te se Rusija na kraju povukla iz Vlaške i Moldavije i cijeli sukob se preselio na Krim, gdje su se iskrcale francuska i britanska vojska. Habsburška Monarhija je na zahtjev Osmanskog Carstva 1854. okupirala Vlašku i Moldaviju, a Rusija ju je već na početku rata 111 optužila da je izdala Svetu Alijansu jer joj nije pružila podršku i pomoć. U rat se 1855. uključila i Kraljevina Pijemont-Sardinija na strani Osmanskog Carstva, kako bi dobila podršku europskih sila, naročito Francuske, u nastojanjima oko ujedinjenja Italije. Mirom je zajamčena nezavisnost Osmanskog Carstva i ukinut je protektorat Rusije nad pravoslavnim stanovništvom Vlaške i

Opsada Sevastopolja. Franz Roubaud, 1904. Središnji dio rata bila je saveznička opsada grada Sevastopolja, koja je trajala 11 mjeseci. Nakon opsade sve su strane bile iscrpljene te je porazom Rusije sklopljen mir u Parizu 1856. godine. Kraj Krimskog rata značio je i kraj pokušaja stvaranja ruskog utjecaja i premoći na Balkanu, kao i faktora utjecaja u oslabljenom Osmanskom Carstvu. Koji je značaj imao Sevestapolj za Rusiju?

7. tema

Fotografija kampa za vrijeme Krimskog rata, 1855. Autor je britanski fotograf Roger Fenton, jedan od prvih ratnih fotoreportera. London: Nacionalni vojni muzej.

Popularna litografija Florence Nightingale „Anđeo milosti”, 1855. O njoj je izvještavao i The Times, nazvavši je „damom s lampom“ jer je učestalo obilazila ranjene vojnike s lampom po mraku. Nakon rata, 1860. godine je u Londonu utemeljila prvu školu za medicinske sestre.

Moldavije koje su ostale pod osmanskom vlašću, ali su dobile autonomiju, što će dovesti do njihovog ujedinjenja i stvaranja Rumunjske 1862. Habsburška Monarhija 112 se morala povući iz kneževina i tako nije dobila očekivanu vlast nad njima. Crno more je proglašeno neutralnom zonom. Ne samo da se Rusija s njega morala povući, već je trebala uništiti vlastite utvrde, dok su Bospor i Dardaneli i dalje ostali zatvoreni za ratne brodove. Poraz je posebno bio težak jer je nakon velike uloge u porazu Napoleona, Rusija uživala ugled nepobjedive sile. Ovaj ratni sukob bio je jedan od prvih „totalnih ratova“ jer se sastojao i od vojnih i od civilnih žrtava te humanitarne krize (brojni poginuli na svim stranama, nedostatak hrane i glad za vrijeme opsada, civilno stanovništvo zaraženo od bolesti koje su prenosili vojnici, raseljavanje civilnog stanovništva), nešto što će tijekom vremena postati gotovo pa pravilo u ratovanju. Također bio je to jedan od najvećih sukoba imperijalnih sila tijekom 19. stoljeća i primjer prvog modernog rata. Iskorištene su nove tehnologije i industrija. Tijekom ratnih operacija koristilo se modernije naoružanje, a u rat su bili uključeni parobrodi i željeznica te telegrafi koji su omogućavali bržu i bolju logistiku i komunikaciju. Veliki napredak je ostvaren i na području medicine i brige za ranjenike. Pri tome je ključnu ulogu imala Florence Nightingale koja je tijekom rata organizirala zdravstvenu njegu za ranjenike te na taj način utemeljila moderno sestrinstvo, 1808.

1809.

1810.

1811.

1808. – 1809. Finska

1812.

1813.

1851.

1852.

1853.

ZANIMLJIVOST Antun Mihanović, autor hrvatske himne, je kao austrijski diplomat sudjelovao u nastojanjima da se spriječi Krimski rat te je početkom rata postavljen za konzula u Vlaškoj, pripremajući povratak vlaškog i moldavskog kneza iz izbjeglištva u Beču, kao i sporazum o prometnim vezama između kneževina i Habsburške Monarhije.

povećavši broj medicinskih sestara koje su se brinule za ranjenike, poboljšavajući higijenske uvjete, kao i brinući o nabavljanju dovoljne količine lijekova, medicinskih pomagala, ali i hrane. Ratna reportaža i ratna fotografija također su ulazile u sve veću upotrebu na europskom prostoru. Ponovi Objasni izraz „bolesnik na Bosporu“. Koje države su reagirale na pokušaj Rusije da zagospodari tjesnacima? Zašto? Tko se sve uključuje u rat? Objasni uzrok i posljedice Krimskog rata.

Reforme Aleksandra II. Feudalni sustav je usporavao razvoj Rusije. To se odnosilo i na razvoj poljoprivrede koju su nove metode rada i obrađivanja potaknute suvremenim strojevima pa tako i reorganizacijom rada stalno unaprjeđivale. Svega su postajali svjesni i ruski zemljoposjednici i velikaši općenito. Neuspjeh u Krimskom ratu, kao i strah od nemira ili revolucije seljaka, primorali su rusku unutarnju politiku prvenstveno na reforme. To je bio zadatak za novog cara, Aleksandra II. (1855. – 1881.). Najvažnije je bilo ukidanje kmet1854.

1855.

1856.

1857.

1859.

1860.

1855. – 1881. Aleksandar II.

1853. – 1856. Krimski rat 1812. Besarabija

1858.

1855. sjeverni Kurili

1860. Vladivostok 1861. ukinuto kmetstvo

1861.

1862.

1862

POLITIKA zbog raznolikosti odnosa, zbog slabljenja izravne očinske veze plemstva prema seljacima i jer su plemenita prava ponekad padala u ruke ljudi isključivo zaokupljenih osobnim interesima, dobri odnosi su oslabili. Utrt je put prema proizvoljnim nametima za seljake i koji je odredio njihovo blagostanje, čineći ih ravnodušnima prema poboljšanju vlastite egzistencije. (…) Na temelju gore navedenih novih uređenja, kmetovi će s vremenom dobiti puna prava slobodnih seoskih žitelja.“ Dio iz Zakona o ukidanju kmetstva kojeg je donio Aleksandar II. 1861. godine. Alexander II, Emancipation Manifesto, 1861. Prijevod s engleskog: Šimetin Šegvić.

Ruski seljaci slušaju objavu emancipacije 1861. godine. Boris Kustodiev, 1907. Oslobođenjem od kmetstva seljaci su dobili samo osobnu slobodu, ali ne i zemlju. Nju su mogli otkupiti od veleposjednika, što je brojne seljake ostavilo u lošem položaju jer si otkup nisu mogli priuštiti. Zbog toga su često ostajali na veleposjedima. Umjesto isplate, kao dio otkupa su nastavili obrađivati i zemlju veleposjednika. Na taj su način ostatci kmetstva i iskorištavanja seljaka ostali dugo prisutni. Zašto dolazi do ukidanja kmetstva u Rusiji?

stva 1861. godine nakon kojeg je car dobio nadimak osloboditelj. Zbog siromaštva i manjka zemlje koju su mogli slobodno obrađivati (agrarna prenapučenost), mnogi seljaci su se odselili prema gradovima u kojima su tražili posao. Tako je došlo do povećanja radne snage u gradovima, što je pozitivno utjecalo i na industrijalizaciju Rusije. IZVORI

„Ispitujući stanje društvenih slojeva i zanimanja koja obuhvaćaju državu, MI smo postali uvjereni da trenutno državno zakonodavstvo daje prednost višim i srednjim slojevima, definira njihove obveze, prava i povlastice, ali ne daje jednaku prednost kmetovima, tako imenovane dijelom zbog starih zakona, a dijelom iz običaja zbog kojih su bili naslijeđeno podređeni autoritetu zemljoposjednika, koji su zauzvrat bili dužni osigurati njihovu dobrobit. Prava plemstva su bila do sada vrlo široka i pravno loše određena, jer proizlaze iz tradicije, običaja i dobre volje plemenitaša. U većini je slučajeva to vodilo do uspostavljanja dobrih patrijarhalnih odnosa, temeljenih na iskrenoj, pravednoj brizi i dobronamjernosti plemstva, i naklonjenoj pokornosti seljaka. Zbog opadanja jednostavnosti morala, 1863.

1864.

1865.

1866.

1864. zemstva 1864. reforma pravosuđa

1867.

1868.

1867. Aljaska

prodana SAD-u

1869.

1870.

1871.

1870. dume

Iz perspektive vladara, kakav je bio odnos između plemstva i kmetova i na čemu se temeljio? Misliš li da bi se kmetovi složili s takvom perspektivom? Zbog čega je došlo do narušavanja tog odnosa? Što car daje kmetovima?

Reforma je provedena i u lokalnoj upravi, odnosno samoupravi. Godine 1864. uvedeni su lokalni sabori (zemstva) za ruralna područja. U gradovima su gradska vijeća 1870. zamijenjena dumama, u koje se biralo na temelju imovinskog cenzusa. Ove gradske dume ne smiju se zamijeniti s dumom iz 1905. godine koju je uspostavio car Nikola II. nakon prve ruske revo- 113 lucije, kada je Državna duma Ruskog Carstva kao središnje zakonodavno tijelo smještena u glavni grad Sankt-Peterburg, čine je bila počela transformacija Ruskog Carstva u parlamentarnu monarhiju. Uz uprave reforme, bila je važna i reforma pravosuđa (1864.), kojom je osnovan jedinstven sistem sudova, a temeljila se na jednakosti pred zakonom, pravu na odvjetnika i suđenje pred porotom. Ipak, bila su česta kršenja ovih principa i ovisila su o brojnim različitim okolnostima, posebice u slučaju političkih procesa. Reforme nisu zaobišle ni školstvo. Izgrađen je niz osnovnih škola, osnivale su se realne gimnazije, sveučilišta su dobila djelomičnu autonomiju, a od 1869. su u Moskvi i žene mogle dobiti visokoškolsko obrazovanje. Provedene su i promjene u vojsci pa je uveden obvezni vojni rok s navršenih 20 godina. Najrazvijeniji industrijski gradovi bili su Moskva i Sankt-Peterburg. U Moskvi i oko nje prevladavala je tekstilna industrija, a u Sankt-Peterburgu industrija strojeva. Ural je bio značajan zbog rudarstva i metalurgije. Uz gradnju industrijskih pogona i razvoj brodogradnje, veliki značaj je imala i izgradnja željeznice koja je morala povezivati velika prostranstva. Osim 1872.

1873.

1874.

1875. Sahalin

1875.

1876.

1877.

1877. započeo Rusko-turski rat 1878. mir u San Stefanu; Velika Bugarska

1878.

1879.

1880.

7. tema

114

1881.

Izgradnja Transsibirske željeznice, 1895. Za povezivanje velikog Ruskog Carstva ključna je bila izgradnja Transsibirske željeznice koja je počela 1891. godine, a završena je 1902. Na slici su prikazani kažnjenici koji su uvelike sudjelovali u izgradnji željeznice. Osim za povezivanje ogromnog teritorija, ova željeznica bila je izrazito bitna i za rusko gospodarstvo, posebice sibirsku poljoprivredu. Žitarice i drugi proizvodi su brže dolazili do raznih dijelova Carstva, a i mobilnost stanovništva bila je brža i lakša. Putuje li se danas ovom željeznicom?

Alegorija ruske nacije, 1905. Slika prikazuje alegoriju ruske nacije koja se u svojoj srži sastoji od naroda iz tzv. Velike Rusije, Male Rusije i Bijele Rusije, tj. Rusa, Rusina, Ukrajinaca i Bjelorusa. Tijekom vremena, ideja jedinstvene ruske nacije obuhvaćala je i druge narode unutar Carstva, što je bio dio nacionalne, ali i imperijalne politike. U razgovoru s nastavnikom/nastavnicom odredite kada se formira ideja stvaranja snažne ruske nacije.

toga, izgradnja željeznice je otvorila i broja radna mjesta kako na samoj izgradnji, tako i u drugim sferama industrije o kojima je ovisila (strojevi, metal, ugljen). Nova velika industrija koja se razvijala u Rusiji bila je naftna industrija te je krajem 19. stoljeća Rusija bila vodeći svjetski proizvođač nafte. Reforme Aleksandra II. značile su liberalniji put Rusije, koja je do tada bila izrazito autokratska zemlja. Ipak, određene radikalne skupine smatrale su da reforme nisu išle dovoljno daleko. Jedan način borbe bili su atentati na značajne političke ličnosti. Stvorene su organizacije koje su nastojale dovesti do pobuna protiv carskog sustava te organizirati atentate na cara. Godine 1881. u jednog atentatu u Sankt Petersburgu car je ubijen. Njegovo ubojstvo usporilo je daljnje provođenje reformi u ruskom društvu. Njegov nasljednik Aleksandar III. (1881. – 1894.) uspostavio je autokratsku vladavinu, ograničavajući reforme svog oca te stilom vladanja podsjećajući na djeda, cara Nikolu I., smatrajući da će tako onemogućiti daljnje revolucionarne težnje. Aleksandar III. težio je za

stvaranjem snažne ruske nacije, koja će tvoriti carstvo. To se ostvarivalo nametanjem ruskog jezika, posebice u školama u dijelovima Ruskog Carstva gdje Rusi nisu bili u većini (posebice Poljska i Finska, ali i baltičke zemlje i Ukrajina), ali i jačanjem antisemitizma i progonom Židova. Ovakve situacije su bile problem za rusku politiku jer su se drugi narodi opirali asimilaciji i stvaranju jedinstvene ruske nacije. Carska Rusija dobar je primjer procesa koji su se odvijali u doba nacija i doba imperija, a koji su ga zahvatili. Zapadne granice Ruskog Carstva imale su problema s jačanjima nacionalnih svijesti pojedinih naroda, dok su dijelovi Carstva u središnjoj Aziji i oni prema istočnim granicama trebali dokazati imperijalnu moć Ruskog Carstva po uzoru na Veliku Britaniju.

1882.

1883.

1884.

1881. – 1894. Aleksandar III. 1881. napušten Turkestan 1881. atentat na Aleksandra II.

1885.

1886.

1887.

1888.

1889.

Ponovi Koje reforme provodi Aleksandar II.? Objasni značaj transsibirske željeznice. Koje su posljedice vladavine Aleksandra III.? 1890.

1891.

1892.

1893.

1894.

1895.

1896.

1891. – 1904. izgradnja Transsibirske željeznice 1896. Kinezi ustupaju Mandžuriju 1898. uprava nad Port Arthurom 1898. Ruska socijaldemokratska radnička partija

1897.

1898.

1899.

konferencija u Haagu

1899.

POLITIKA

Vanjska politika Po završetku Krimskog rata, Rusija se uglavnom posvetila rješavanju unutarnjih problema, modernizaciji i stvaranju uvjeta za razvoj građanskog društva. Ipak, europski kontekst velesila i širenja vlastitih imperija, nije mogao proći i bez ogromnog Ruskog Carstva. Kao zaštitnik kršćanske civilizacije, ruski su imperijalni i strateški ciljevi bili prije svega usmjereni na Balkan. Početkom sedamdesetih godina 19. stoljeća daljnjem širenju ruskih utjecaja na jugoistoku Europe pomogla je Njemačka, podržavši Rusiju pri ukidanju ograničenja na Crnom moru nametnutim porazom u Krimskom ratu. Godine 1877. započeo je Rusko-turski rat koji će trajati godinu dana. Na strani Rusije našle su se Rumunjska, Bugarska, Srbija i Crna Gora. Ciljevi Rusije bili su slični onima u Krimskom ratu: trebala je uspostaviti svoju moć na Crnom moru te dodatno destabilizirati Osmansko Carstvo pomažući u ustancima tamošnjih naroda. Rat je završio pobjedom Rusije i mirom u San Stefanu 1878. godine. Tim mirom je stvorena Velika Bugarska od Dunava do Egeja, najveća država na jugoistoku Europe. Zbog straha od daljnjeg širenja ruskog utjecaja na Balkanu Britanija i Austro-Ugarska utjecale su na reviziju sanstefanskog mira. Vladavina Aleksandra III. obilježena je zaustavljanjem reformi, zaštitom i jačanjem vlastite moći. Vladajući autokratski, s ciljem očuvanja ruskih vanjsko-političkih interesa, izbjegavao je ratove i sklapao je saveze. Njegov nasljednik, Nikola II. (1894.

– 1917.), učinio je važan korak očuvanja mira. On je 1899. sazvao konferenciju u Haagu s ciljem obustave utrke u naoružavanju i sprečavanju ratnih sukoba, kao i uspostavljanja određenih pravila tijekom rata. Osnovan je Stalni arbitražni sud u Haagu koji je trebao nadgledati provođenje zaključaka konferencije. Druga Haaška konferencija održana je 1907. godine te zajedno sa Ženevskom konvencijom čine temelje kodifikacije ratnog i humanitarnog međunarodnog prava. Ponovi Koji su uzroci i posljedice rusko-turskog rata?

Imperijalna politika i širenje Ruskog Carstva Rusko Carstvo tijekom prve polovice 19. stoljeća teritorijalno se proširilo na prostor Finske koja je dobila status velike kneževine u personalnoj uniji s Rusijom. 115 Na području Azije zauzeta su područja Besarabije, Kavkaza, Azerbajdžana i Kazahstana te cijelo područje Sibira. Na Dalekom Istoku zauzet je poluotok Kamčatka. Područje Aljaske na sjeverozapadu Sjeverne Amerike zauzeto je još tijekom 18. stoljeća. Sporazumom o kupoprodaji iz 1867. Aljaska je prodana Sjedinjenim Američkim Državama za 7 milijuna dolara čime su izgubljena ruska uporišta na sjevernoameričkom kontinentu. stečeno u 18. stoljeću stečeno na početku i oko sredine 19. stoljeća

Franjo Josip I. (lijevo), Vilim I. i Aleksandar II. u dvorcu Schönbrunn prilikom sklapanja Trocarskog saveza 1873.

stečeno u drugoj polovici 19. stoljeća

RUSKO CARSTVO

MANDŽURIJA PERZIJA MONGOLIJA

Karta 3. Širenje Ruskog Carstva u 19. stoljeću Na koja se područja proširilo Rusko Carstvo tijekom 19. stoljeća? Koja su područja zauzeta na području Azije? 1900.

1901.

1902.

1894. – 1917. Nikola II. 1900. osnovana Socijalistička

revolucionarna partija

1903.

1904.

1905.

1906.

1905. Državna duma rusko-japanski rat 1903. boljševici i menjševici 1904. – 1905.

1907.

1908.

1909.

1910.

1907. ulazak u Antantu 1907. Druga Haaška konferencija

1911.

1912.

1913.

1914.

1915.

1916.

1917.

7. tema Carstvo se širilo i na Dalekom istoku gdje je 1860. osnovan Vladivostok, a u zamjenu za Kurilske otoke od Japana je 1875. dobilo južni dio Sahalina. Kako je protoku Transsibirske željeznice ometala sjeverna Mandžurija koja je bila pod Kinom, Kinezi su omogućili željeznici da prolazi kroz dio Mandžurije do Vladivostoka. Također, od Kine je Rusija 1898. zakupila luku Port Arthur u Žutom moru i dobila luku koja je bila plovna cijele godine, tj. zimi se nije zaleđivala (za razliku od Vladivostoka) i bila je povezana željeznicom. Kontrola Dalekog Istoka trebala je biti vrhunac imperijalne politike Ruskog Carstva, no to će zaustaviti Rusko-japanski rat. IZVORI

116

„O postojanom ako i polaganom napredovanju Rusah u Aziji i o uplivah, kakove daje približavanje sjevernoga kolosa britanskoj Indiji, neka bude spomenuto ovo njekoliko novostih, što se javljaju frankfurtskim novinam iz Londona. ‘Stisnuta u Europi Rusija ratom, koji su zapadne velevlasti proti njoj vodile, navrnula se je od god. 1856. sa svom snagom, da ukloni zaprieke, koje su joj na putu stojale, da se dočepa gospodstva nad južno azijatskimi državami. (…) Krimski rat pružio je najljepšu zgodu k otvorenom ohrabrenju. (…) Kako to sve izgleda danas? Za malo godinah prisvojila si je Rusija sav onaj prostor Tatarske, koja više ni samostalna nije i tako je riešila razpru medju Kabulom i Afganistanom o nasljedstvu na prestolju, staviv se medju najpovoljnije klisure, odkud će nastavljati svoj posao. (…) S tim podpunim porazom je Afganistan otvoren neprijatelju, za kojim po svoj prilici stoji Rusija iza ledjah. Britanskoj državi u Indiji stoji pogibelj na vratu. Još prije njekoliko mjesecih buktio je prevrat medju indijskimi plemeni po brdinah proti Englezom, a ako li se pomoli Rusija još za pedanj dalje na jug, to će težko manjkati, da nestigne Englezku težka katastrofa od elementah u Indiji, koji sve to više vriju.’“ „Rusi u srednjoj Aziji“. Novi Pozor 23. 1. 1869.: 3. Kako je Krimski rat, prema članku, utjecao na Rusiju i koji joj je daljnji put za širenje odredio? Što je Rusija morala osvojiti da bi joj poslužila kao baza za daljnje širenje, posebice prema Afganistanu? Koja druga velika imperijalna sila se nalazi u blizini Ruskog Carstva u Aziji? Koja kolonija je toj imperijalnoj sili glavno središte i s kojim problemima se u vremenu objave ovog članka suočavala? Rekonstruiraj na koji način, tj. preko kojih sve novina, je urednik Novog Pozora došao do vijesti o Rusiji u srednjoj Aziji. Na taj ćeš način uočiti kako su se prenosile i širile vijesti po novinama u 19. stoljeću i važnost novina kao medija 19. stoljeća.

Godine 1904. završetkom izgradnje Transsibirske željeznice dolazi do konačnog spajanja svih ruskih uporišta na Dalekom Istoku s maticom zemljom.

Nakon podjela rusko-britanskih interesnih sfera u Perziji, Afganistanu i Tibetu 1907. godine Rusija pristupa vojnom savezu Antante (Francuska-Britanija-Rusija). Ponovi U kojem je pravcu išla imperijalna politika Ruskog Carstva u 19. stoljeću?

Rusko-japanski rat Teritorijalno širenje Rusije i Japana na području Dalekog Istoka dovelo je početkom 20. stoljeća do njihovog direktnog sukoba. Nakon pobjede u ratu s Kinom Japan se počeo pripremati za rat s Rusijom. Godine 1902. sklopili su savez s Velikom Britanijom s ciljem prekida daljnjeg ruskog širenja. Nakon zauzimanju luke Port Arthur 1904. Japan dolazi u direktni sukob s Rusijom pa započinje rusko-japanski rat (veljača 1904. – kolovoz 1905.). Ruski otpor vojnom širenju Japana bio je vrlo slab, a opskrba ruskih snaga bilo je otežano zbog velike udaljenosti od ruskih europskih središta. Nakon velikog pomorskog poraza kod Tsushime u svibnju 1905., u kojem je uništena gotovo cijela ruska mornarica na Dalekom Istoku, Rusija je prisiljena sklopiti mir. Japan je dobio područje južnog Sahalina i luku Port Arthur, a Rusija je morala napustiti Mandžuriju.

Sukob u luci Port Arthur: napad na ruski brod Pallada Ruska flota, koja zbog velike udaljenosti od baltičkih luka nije mogla dobiti ni približno brzo pojačanje, bila je uništena. No car Nikola II. nije želio odustati od rata, unatoč izvještajima koji nisu bili naklonjeni pobjedi, težeći za dokazivanjem moći ruskog imperija.

POLITIKA Uspostavljena je ravnoteža sila na Dalekom istoku: japanski imperijalizam pobijedio je ruski. Poraz Rusije bio je šokantan za europske velesile i bitan udarac ugledu Rusije kao imperijalne sile. S druge strane, Japan se uzdigao kao nova sila koja će širiti svoj utjecaj prema Koreji i Kini. Koreju će anektirati 1910. godine, a sukobi s Kinom ući će i u 20. stoljeće.

Štrajkovi su zahvatili vrlo brzo brojne dijelove Rusije. Cara se smatralo krivim za događaj, iako ni nije bio u Zimskoj palači niti je naredio pokolj. Dodatno nezadovoljstvo je izazvao poraz u Rusko-japanskom ratu. Seljaci su tražili poboljšanje svog položaja, neruski narodi su se opirali rusifikaciji, centralizaciji i diskriminaciji, a zemljom su se širile i progresivne radikalne ideje. Početkom revolucije se smatra pobuna Ponovi mornara na oklopnjači Potemkin u Odesi u lipnju 1905. godine, a proširila se na bune seljaka i radničZa vrijeme kojeg ruskog cara se vodio ruskoke štrajkove. U listopadu je izbio opći štrajk. Car je japanski rat? Koji su bili ruski, a koji japanski izdao Listopadski manifest u kojem je obećao sazvati interesi u ovom ratu? Dumu kao zakonodavno tijelo te proširenje građanske i osobne slobode te veće biračko pravo. Rusija je postala ustavna monarhija. Iako su ovi događaji izrazito uzdrmali Rusiju i vlast Nikole II., Listopadskim manifestom i Ustavom iz 1906., car je očuvao unuCar Nikola II. (1894. – 1917.) naslijedio je od svog tarnji mir do revolucije iz 1917. godine, koja će ipak oca konzervativizam i sklonost autokratskoj vlada- biti pogubna za Rusko Carstvo, koje će tada i nestati. vini, odnosno nepovjerenje prema slobodi govora, zakonodavnim tijelima, ljudskim pravima, liberalnim i socijalnim pokretima i antisemitizmu. Također, na117 stavljao je politiku očuvanja mira, posebice nepromijenjenih prilika na Balkanu, što je odgovaralo i Austro-Ugarskoj, kao i održavanje saveza s Francuskom. Dio te politike mira bila je i Haaška konferencija 1902. godine. Ipak, mir je bio poljuljan Rusko-japanskim ratom. Nezadovoljstvo u Rusiji se povećavalo. Radništvo, koje je nastalo od oslobođenih seljaka, ali i kasnije generacije, radilo je u gradovima u izrazito lošim uvjetima: dugo radno vrijeme, slabe plaće, loši život- Scena iz nijemog filma Oklopnjača Potemkin ruskog ni uvjeti, nesigurnost na poslu i loša zaštita na rad- redatelja Sergeja Ejzenštejna, 1925. Ona se odvija na stepenicama u Odessi i prikazuje nom mjestu. Rusiju je pogodio niz štrajkova još od pokolj civila od strane carske vojske. Riječ je o jednoj od osamdesetih godina 19. stoljeća. Formirale su se i najpoznatijih filmskih scena u povijesti filma, a prizor prve političke stranke pod utjecajem socijalizma, kao s bebom u kolicima koja se nekontrolirano spuštaju po što je Ruska socijaldemokratska radnička partija stepenicama je kasnije rekreiran u raznim filmovima. Iako osnovana 1898. godine u Minsku u Bjelorusiji, koja se film smatra i propagandnim filmom, ne osporava mu se njegova umjetnička vrijednost. je djelovala ilegalno. Program stranke se temeljio na Potraži na internetu Zagreb film festival i uoči što imaju pisanjima Karla Marxa i Friedricha Engelsa. Stran- kao simbol festivala. ci se 1902. godine pridružio Vladimir Iljič Lenjin. Godine 1903. se raspala na dvije frakcije: boljševike Ponovi (među kojima je bio i Lenjin) i menjševike. Godine Koje je obilježje vladavine cara Nikole 1900. je nastala i Socijalistička revolucionarna parII.? Na koje se frakcije raslojava Ruska tija (tzv. eseri), s bazom na selu i seoskom stanovnišsocijaldemokratska radnička partija? Usporedi tvu, zagovarajući revolucionarni socijalizam pomoću britanski put do ustavne monarhije s ruskim putem. radikalnih metoda, kao što su atentati.

Rusija u vrijeme prve ruske revolucije

7. tema

FRANCUSKA

koje vode do blagostanja bez nasilja, i na taj način sprečavaju reakciju.“ Iz govora Napoleona III. u veljači 1853. godine. De Saint-Amand, Imbert. Napoleon III and His Court. New York, 1898.: 3-4. (Prijevod s engleskog: Šimetin Šegvić).

Slom Druge republike i uspostava Drugog francuskog Carstva

118

Na koji način Napoleon III. brani ideju carstva pred idejom republike? Poveži to s njegovom izjavom: „Carstvo je mir.“

Ponovi

Druga republika trajala je vrlo kratko. Louis Napo- Odabravši ime Napoleon III. i državno uređenje leon izveo je 2. prosinca 1851. državni udar jer po u obliku carstva, što je novi vladar Francuske htio time ustavu nije mogao tražiti drugi mandat na izborima poručiti? Na čiju vladavinu je želio nastaviti svoju? koji su se trebali održati 1852., a Parlament nije htio promijeniti tu uredbu. Srušivši Parlament, i njegovi pristaše su pripremili teren za referendum koji je Drugo francusko trebao biti legitimno sredstvo za mijenjanje ustava. To se i dogodilo i novi ustav je prihvaćen u siječnju Carstvo (1852. − 1870.) 1852. Predsjednik je dobio mnogo veće ovlasti te je biran na 10 godina s mogućnošću neograničenog bro- Industrijska revolucija je u Francusku stigla nešto kaja mandata. No, to nije bilo dovoljno i novim refe- snije nego što se pojavila u Velikoj Britaniji te je svoj rendumom je 7. studenog 1852. proglašeno Drugo puni zamah dobila u vrijeme Napoleona III. Ipak, francusko Carstvo na čelu s Louisom Napoleonom koji postaje car Napoleon III. Napoleon III. Nakon državnog prevrata postao je car, nastojeći povezati imperijalizam sa suvremenim nacionalizmom. Tako je 1852. izjavio: Nacije nisu prijestolja i krune, već ljudi: narod ima pravo svrstati se protiv svojih gospodara ako oni nisu njegov izbor. Kada je došao na vlast kao car, Napoleon III. je izjavio: Carstvo je mir. No, već tri godine nakon toga Francuzi su sudjelovali na bojištima Krima.

IZVORI

„Želim inaugurirati eru mira i pomirenja i pozivam sve, bez razlike, koji će djelovati sa mnom za javno dobro. Onima koji možda žale da nisu odobrene veće slobode, odgovorit ću da sloboda nikada nije pomogla utemeljiti trajnu političku strukturu; kruni ju nakon što je konsolidirana vremenom. Zahvalimo Providnosti na vidljivoj protekciji, koja je omogućila naša nastojanja. Očuvat ćemo na ovom putu nepokolebljivost i umjerenosti koje osiguravaju, a da ne nadražuju, 1830.

1831.

1832.

1833.

1834.

1835.

1836.

1837.

1838.

1839.

Plakat koji reklamira putovanje vlakom koji revolucionarno od Bordeauxa do Pariza stiže za 8 sati Razmisli koja je bila svrha ovakvih reklama u ono vrijeme? 1840.

1841.

1842.

1830. – 1847. kolonizacija Alžira

1839. – 1842. Prvi opijumski rat

1843.

1844.

1845.

1846.

1847.

1848.

1848. – 1852. Druga Francuska Republika 1849. kolonija u Šangaju

1849.

1850.

1851. Louis

Napoleon izveo državni udar

1851.

POLITIKA

Bulevar Rue de Rivoli, 1855. Bio je to prvi bulevar izgrađen u Parizu koji je poslužio kao model za daljnju izgradnju francuske prijestolnice. Pronađi definiciju bulevara.

Fotografija iz 1850-ih koja prikazuje jednu od starih ulica Pariza koje su bile srušene tijekom Haussmannovog preuređenja grada. U usporedbi s Parizom koji će se izgraditi tijekom preuređenja, koje sve „nepravilnosti“ u izgledu starih zgrada možeš primijetiti na ovoj slici?

unatoč ovim pokazateljima i promjenama, francuska industrija je bila slabija od britanske, njemačke i američke. Godine 1866. seljaštvo je činilo gotovo 70 % ukupnog stanovništva. Njihova proizvodnja je činila značajni udio proizvodnje u francuskom gospodarstvu, posebice nakon što su počeli koristiti promjene u radu omogućene industrijalizacijom. Najviše se to odnosi na mehanizaciju rada i proizvodnje, ali i tzv. transportnu revoluciju jer su zbog bolje prometne povezanosti brže i dalje mogli slati svoje proizvode. Sve je zajedno dovelo do poboljšanja položaja seljaka. Najveći javni radovi su se odvijali u Parizu koji je u ovo doba doživio transformaciju. Velika izgradnja Pariza tekla je pod nadzorom baruna GeorgesEugènea Haussmanna, koji je imao veliku podršku cara. Radovi su zahvatili brojne aspekte: izgradnju kanalizacije, cesta, vodovoda, rušenje starih uličica i kuća. Podignute su nove zgrade, izgrađene nove ulice i veliki pariški bulevari i trgovi, kao i veliki parkovi te dvije velike željezničke stanice koje su povezivale Pariz s ostatkom zemlje. U sam centar se naselilo bogato stanovništvo, posebice građanstvo, obogaćeno posljedicama industrijske revolucije. Novi Pariz je trebao dokazati moć Francuske i Napoleona III. i izravno konkurirati Londonu. 1851.

1852.

1853.

1854.

1855.

1856.

1857.

1858.

1859.

1860.

1861.

119

Djelovanje Crvenog križa 1864. godine. Nakon bitke kod Solferina, švicarski humanitarac Henry Dunant napisao je 1862. djelo Sjećanje na Solferino u kojem je opisao strašne uvjete u kojima su bili vojnici i posebice ranjenici te lošu pomoć koju su dobivali. Tražio je da se bolje osigura pomoć za vrijeme rata i nakon njega. Ovo djelo je postalo utjecajno te je održana i Prva ženevska konvencija 1864. na kojoj je utemeljen Crveni križ. Kada je utemeljena Nobelova nagrada 1901. godine, Dunant je bio jedan od dobitnika nagrade na mir. Kako danas djeluje Crveni križ?

Francuska je postajala snažna nacionalna država. Kao i kod drugih europskih sila, uspjeh i širenje imperija značilo je imati utjecaja u europskoj politici, kao i širenje vlastitih kolonija po svijetu. Na vanjskopolitičkom planu Napoleon III. je prekinuo jedan period mira. Francuska je prvo sudjelovala u iscrpljujućem Krimskom ratu protiv Rusije. Sudjelovala je i u ratu između Kraljevine Pijemont-Sardinije i Habsburške Monarhije u bitci kod Solferina 1859. Napoleon III. našao se

1862.

1863.

1864.

1865.

1853. – 1870. Haussmannova obnova Pariza 1864. osnovan Crveni križ 1854. početak prodora u Zapadnu Afriku 1856. – 1860. Drugi opijumski rat 1864. – 1867. francusko carstvo na području Meksika 1852. – 1871. Drugo francusko Carstvo; Louis Napoleon postaje car Napoleon III.

1866.

1867.

1868.

1869.

1870.

1870. – 1871.

Francusko-pruski rat 28. ožujka – 28. svibnja 1871. Pariška komuna

1871.

1872.

1871. Treća Francuska Republika

1873

7. tema

Pogubljenje cara Maksimilijana. Édouard Manet, 1868.

na strani Pijemonta, prisilivši zajedno habsburšku vojsku na povlačenje. Na taj način je iskazao svoju podršku talijanskom ujedinjenju, promičući stvaranje nacionalnih država ukoliko su one služile francuskim interesima. Nakon ostvarenih uspjeha u 120 Europi okrenuo se stvaranju francuskog kolonijalnog carstva. U Meksiku je nedugo nakon američko-meksičkog rata (1846. – 1848.) za prvog predsjednika izabran Benito Juarez. Početkom šezdesetih godina 19. stoljeća Napoleon III. je iskoristio Američki građanski rat te se okrenuo prema Meksiku od kojeg je htio stvoriti veliko katoličko i liberalno latinsko carstvo. Na njegov prijedlog carem je 1864. okrunjen nadvojvoda Maksimilijan, brat Franje Josipa I., koji je time postao meksički car (1864. – 1867.). Na toj poziciji se uz brojne probleme zadržao do 1867. godine kada su pobunjenici pod vodstvom Juareza, uz pomoć Sjedinjenih Američkih Država, zauzeli Ciudad de Mexico te protjerali ostatke francuske vojske. Car Maksimilijan ubrzo je strijeljan, a Napoleon je doživio vanjsko-politički neuspjeh. IZVORI

„Na Francezku čeka najstrahovitija kušnja, što ju je ikada imala. (…) Pitanje, ima li Njemačka više ili manje prava ujediniti se u jednu državu, te bi li s naše strane bila nepravda, toj zakonitoj želji na put stati, to bi se pitanje moglo nametnuti onda, kada bi Njemačka jednim složnim glasom Francezkoj i Europi svoje

namjere jasno razložila. (…). Ili će nasilno gospodstvo Pruske nad Njemačkom napredovati u miru, ili ćemo mi pokušati, da Prusku oružjem sustavimo. Drugoga izbora nemamo. (…) Njegov je rezultat ili pobjeda ili poraz. (…) Pruska mimoidje privolu, kada je ujedinila njemačke dielove u svoju novu državu (...). Hoćemo li se povesti za Pruskom, te ostanemo li jači, hoćemo li princip narodnosti uporabiti po primjeru Pruske (…). Jer koji su za sbilja jedini dielovi kontinenta, na koji bi Francezka mogla uporabiti princip narodnosti barem u imenu istovetnosti porekla? … Belgija i francezki dio Švajce! Al u zamjenu za ovaj neznatni broj Francezah morali bi mi, da neostanemo u najočevidnijem protuslovlju, pripustiti jedinstvo 51 miliona Niemaca i slavenskih plemenah pod rusku zastavu! Tim bi morali priznati, da princip narodnosti, sve da ga samo na našu korist uporabimo, u svojoj konsekvenciji mora proizvesti poniženje Francezke. (…) Al to nije sve: čim je Francezka u ponoru, evo na vrhu Pruske i Rusije; Njemačka je u jedan tren oka jedina i gotova; Austrija (kako bi se već ponašala za rata) igračka kano i Turska ili kašnjemu razoru pridržana, siguran je plien, od kojega njemački dielovi pali bi u Prusku, slavenski u Rusiju; napokon istočno pitanje riešili bi pobjeditelji bez Francezke, i Englezku, zadovoljnu našom nesrećom, odplatili Egiptom.“ „Prevost Paradol o budućnosti Francezke“. Novi Pozor 16. srpnja 1868.

Pročitaj detaljno izvor. U izvoru se govori o nekoliko tema: pitanju širenja i prava nacija i nacionalizma, potencijalnom sukobu između Prusije i Francuske, kao i izgledu Europe u slučaju francuskog poraza. Izdvoji sve te dijelove i posebno ih rastumači preko sljedećih pitanja: kako autor vidi širenje nacija – je li to u trenutku pisanja za njega pozitivan ili ipak problematičan fenomen? Što misliš zašto je tako? Kako autorov stav korespondira s naslijeđem Francuske revolucije? Kako je prikazana Prusija i ujedinjenje Njemačke? Kakva će biti slika Europe, prema autoru, u slučaju da dođe do rata između Francuske i Prusije? Kako će završiti slavenski narodi u toj novoj Europi?

Kraj Drugog francuskog Carstva Bitka koja će odlučiti o sudbini Napoleona III. i Drugog francuskog Carstva odigrala se 1870. godine kod Sedana u sklopu Francusko-pruskog rata (1870. – siječanj 1871.). Ovaj rat je izravna posljedica stvaranja novih nacionalnih država u Europi i straha Francuske da će ujedinjena i snažnija Njemačka po-

POLITIKA remetiti ravnotežu sila u Europi uspostavljenu nakon Bečkog kongresa. Francuska je u ratu doživjela težak poraz. Ne samo da ju je porazila taktički spremnija, opremljenija i modernija pruska vojska, već je u bitci zarobljen i sam Napoleon III. On je poslan u Englesku, gdje je umro nakon tri godine. Tijekom rata uspostavljena je Treća Francuska Republika koja je mirovnim sporazumom Njemačkoj morala prepustiti pokrajine Alzas (Alsace) i Lotaringiju (Lorraine), kao i velike reparacije za koje se Bismarck nadao da će uništiti francusko gospodarstvo. Mir je potpisao političar i povjesničar Adolphe Thiers. On će nakon provedenih izbora u veljači 1871. dobiti izvršnu vlast, a kasnije će postati i prvi predsjednik Treće Republike. IZVORI

„ 1. listopada. Išao sam vidjeti gospodina Thiersa za Rocheforta. U 12.30 krenuo sam za Versailles. Čini mi se da me u vlaku čovjek sa žutim rukavicama prepoznao i promatrao me ozbiljno. Došao sam do Versaillesa u 1.30. U dva sata sam ušao u prefekturu gdje gospodin Thiers živi. (…) Odmah zatim je ušao i Thiers. Rukovao se sa mnom i odveo me u privatnu sobu gdje je bio kamin i gdje smo dugo i srdačno razgovarali. Čestitao sam mu na onome što je učinio za oslobođenje zemlje (…). Moram reći da je Thiers ušao u brojne detalje. Posebno je sa mnom podijelio privatne scene iz Skupštine i u vijećima rata i njegov razgovor s austrijskim carem o caru Njemačke, koga car Austrije zove ‘moj stric’. Iznenada je prestao primijetivši: ‘Rekao sam previše’. Zatim je nastavio i primijetio: ‘Ne, znam da imam posla s iskrenim čovjekom’, i ja sam mu rekao da može ostati siguran. Iz tog razloga ne donosim razgovor u većim detaljima. Rekao je: ‘Ja sam, kao i Vi, osvojen čovjek (…). Ja popuštam, kao i Vi, na sve ove uvredljive napade. Stotine novina vuku moje ime po jarku svako jutro, ali ih ne čitam.’ Odgovorio sam: ‘To je točno i moj slučaj i’, dodao sam, ‘čitati uvredljive članke je kao udisati loše isparine vlastite reputacije.’ Nasmijao se i rukovali smo se. Skrenuo sam njegovu pozornost na zvjerstva koja su već učinjena, i tražio sam njegov zalog da neće pogubiti nikoga od osuđenih. Preklinjao sam ga da ušutka te ljude s epoletama. Inzistirao sam na amnestiji, i on je odgovorio: ‘Ja sam samo jadni diktator u crnom kaputu.’“ Prijevod s engleskog iz Hugo, Victor „1871. Thiers and Rochefort“. U: Hugo, Victor. Things Seen Boston, s. a.: 290-291.

Koga je Victor Hugo iz Pariza u Versailles išao posjetiti? Kojim je prijevoznim sredstvom išao i koliko je trajao put? O čemu su sve razgovarali? Za koga Hugo traži amnestiju?

Ponovi Zašto dolazi do francusko-pruskog rata i zašto je taj rat važan? Kako je nastalo i nestalo Drugo francusko carstvo?

Pariška komuna Tijekom francusko-pruskog rata pruski vojnici su izvršili opsadu Pariza. Kako je francuska vojska bila na bojištima, Pariz je štitila samo nacionalna garda koja je bila sastavljena od Parižana bez dovoljno obuke i iskustva. Osjećajući se izdanima jer im nije stizala pomoć, a posljednji ostatci francuske vojske su se povlačili iz grada, stanovništvo Pariza i pariški proletarijat potpomognut Nacionalnom gardom preuzeo je kontrolu nad gradom i proglasilo Parišku komunu 28. ožujka 1871. Uvedena je diktatura proletari-

Razrušeni Pariz, 1871. Njemačka opsada grada trajala od 19. rujna 1870. do 28. siječnja 1871. Bismarck je htio snažnim bombardiranjem Pariza prisiliti Francuze na brzu predaju, ali su ga njegovi generali odgovorili od toga. Ipak, grad je tijekom opsade nekoliko puta bombardiran, ali ne do temelja. Pregovorima u Versaillesu, dogovorena je predaja i razoružanje Pariza, a Nijemci su se povukli uz odštetu. Na temelju literature istraži zašto se kaže da su Francuskoj nametnuti „sramotni uvjeti mira“.

121

7. tema

Vojnici pariške komuna na barikadama. U gušenju Pariške komune u tzv. krvavom tjednu potkraj svibnja 1871. život je izgubilo više od 10.000 ustanika, a oko 14.000 je prolazilo kroz suđenja sljedeće tri godine. Kako bi objasnio/la što je diktatura proletarijata?

jata, odnosno nastala je prva proleterska država, na čelu koje se nalazio Savjet u kojem su bili delegati, jer Komuna nije htjela imati ni predsjednika ni zapovjednika ni gradonačelnika. Ovakav razvoj situacije u Parizu izrazito je uzdrmao novosastavljenu i krhku 122 Treću Republiku. Čak je i Bismarck dao odobrenje da se naoružaju oslobođeni francuski zarobljenici iz rata i vrati kontrola nad Parizom. Uslijedile su krvave borbe te je Komuna slomljena 28. svibnja 1871. godine. Uspostavom vlasti Treće Republike uvedene su represivne mjere protiv radničkog pokreta.

no pravo na javne skupove, reorganizirani su sudovi koje više nisu držali monarhisti, već republikanci. Osnažena je lokalna samouprava, a time i svi gradovi koji su dobili pravo biranja gradonačelnika. Kako se Crkva izrazito protivila Republici, ona joj je uzvratila oduzimanjem prava na školstvo. Školstvo je postalo javno, besplatno i sekularizirano, a školovale su se i djevojčice. Mladu Treću Republiku pratili su i razni skandali vezani uz korupciju, sukobe interesa i sl. Jedan od najpoznatijih skandala je bila afera Dreyfus. Naime, 1894., kapetan francuske vojske židovskog porijekla, Alfred Dreyfus, bio je optužen da je špijunirao za Njemačku. Vojni sud ga je optužio na doživotni zatvor. Kada su isplivali dokazi da Dreyfus nije bio kriv te da su mu podmetnuti krivotvoreni dokumenti, presuda nije bila opovrgnuta. Književnik Émil Zola napisao je otvoreno pismo J’Accuse…! (Optužujem!) u časopisu L’Aurore 1898. godine, koje je izrazito uzbudilo javnost i tisak. Počela je kampanja za Dreyfusovo oslobođenje, koja je podijelila i samo društvo na one za i protiv Dreyfusa, u čemu je ulogu imao i antisemitizam. Vraćen je na novo suđenje, ali sud ga je opet proglasio krivim, no na kraju ga je pomilovao i oslobodio. Afera je završena tek 1906. godine kada je vraćen u francusku vojsku.

Alfred Dreyfus, o. 1894. Pogledaj film Romana Polanskog An Officer and a Spy, originalnog naziva na francuskom J'accuse, iz 2019. godine. Napiši kratak osvrt o aferi Dreyfus.

Ponovi Kada je i kako nastala prva proleterska država?

Treća Francuska Republika do Prvog svjetskog rata Ustav nove Republike bio je usvojen 1875. godine. Parlament se sastojao od dva doma, a oba doma su birala predsjednika. Zastupnici su u Donji dom birani na izborima na kojima su pravo glasa imali svi punoljetni muškarci. Uvedena je građanska demokracija. Također, uslijedile su brojne reforme i novi zakoni. Tako je od 1881. proglašena sloboda tiska, osigura1875.

1876.

1875. Ustav

1877.

Treće Republike

1878.

1879.

1880.

1881. protektorat

u Tunisu

1881.

1882.

1883.

1884.

1885.

1885. priključen

Madagaskar

Svojim reformama, ali posebice uvođenjem javnog školstva i školskim programima, Francuska Republika je učvršćivala nacionalnu državu i širila osjećaj nacionalne pripadnosti. Crkva se i dalje nalazila u nepovoljnom položaju jer je bila više monarhistička, a manje republikanska te je 1905. godine donesen Zakon o separaciji crkava i države. Ovaj zakon stanovništvo nije svugdje dočekalo s oduševljenjem te su se javljali i oblici protesta, no vlast ih je uspješno suzbijala. 1886.

1887.

1888.

1887.

Francuska Indokina

1889.

1890.

1891.

1892.

1893.

1894.

1893. u atentatu ubijen francuski

predsjednik Sadi Carnot

1894. francusko-rusko savezništvo 1895. Francuska Zapadna Afrika

1895.

1896.

189

96.

POLITIKA Alegorijski prikaz odvajanja crkve od države u Francuskoj 1905. godine. Država više nije financirala vjerske zajednice (pa ni plaće), svi vjerski objekti su potpali pod vlasništvo države i lokalne samouprave (koji se onda i moraju brinuti za njihovo održavanje). Država se više nije miješala u imenovanje biskupa i nadbiskupa. Tako je poništen Napoleonov Konkordat s Crkvom iz 1801. godine. Je li Francuska danas sekularna država?

Ponovi Što je Pariška komuna? Što za Francusku znači uspostava građanske demokracije? Kakvo je bilo stanje u Francuskoj pred Prvi svjetski rat?

Kolonijalno carstvo i francuska vanjska politika tijekom Treće Republike Do početka 19. stoljeća Francuska je izgubila svoje kolonijalne posjede u Sjevernoj i dijelu Srednje Amerike te Indiji. Kako bi nadomjestili te gubitke Fran-

123

Karta Treće Francuske Republike, 1885. Kao prilog karti, izrađene su vedute poznatih francuskih gradova, karte kolonija, plan Pariza, crteži koji slave francuske izume i poznate scene iz prošlosti, kao i crteži koji prikazuju stanovnike iz raznih krajeva Francuske te važne Francuze iz prošlosti i njihova mjesta rođenja. Na prvom mjestu je Adolphe Thiers, prvi predsjednik Treće Republike. Opiši vanjsku politiku Treće Francuske Republike. 1897.

1898.

1899.

1900.

1901.

1902.

1903.

1904.

1905.

1906.

1907.

1908.

1909.

1910.

1911.

1912.

1913.

1894. – 1906. afera Dreyfus 1904. Entente cordiale

1905. Zakon o separaciji crkava i države

1911. protektorat

u Maroku

1914.

1915.

1916.

1917.

1914. – 1918. zauzeti Sirija, Libanon, Togo i Kamerun

1918.

7. tema cuzi su tijekom prve polovice 19. stoljeća započeli s kolonizacijom afričkog Sredozemlja. Ranih tridesetih godina 19. stoljeća započeta je kolonizacija Alžira koji je upotpunosti osvojen do sredine stoljeća. Tijekom druge polovice 19. stoljeća nastavljeno je francusko širenje na području sjeverne Afrike gdje je do razdoblja Prvog svjetskog rata uspostavljen francuski protektorat u Tunisu i Maroku. Prodor na područje zapadne Afrike započinje početkom pedesetih godina 19. stoljeća. Tijekom druge polovice stoljeća zauzeti su Senegal, Mauritanija, Gvineja, Mali, Obala Bjelokosti, Benin, Niger, Čad i dio Konga od kojih je potkraj 19. stoljeća formirana Francuska Zapadna Afrika. U razdoblju Prvog svjetskog rata zauzeta je Sirija i Libanon te njemačke kolonije Togo i Kamerun. Sredinom osamdesetih godina 19. stoljeća francuskom kolonijalnom carstvu pridodan je i Madagaskar. Na prostoru Dalekog istoka Francuska je također sudjelovala u opijumskim ratovima tijekom kojih je do sredine 19. stoljeća na području Šangaja stvorila svoju koloniju. Francuski prodor u jugoistočnu Aziju započeo je u drugoj polovici 19. stoljeća gdje 124 je do konca osamdesetih godina 19. stoljeća uspostavljena vlast na području Vijetnama, Laosa i Kambodže (Francuska Indokina). Kolonije su činile značajan udio u francuskom gospodarstvu, a Francuska je kao svoju misiju vidjela i širenje svoje civilizacije i običaja u kolonijama. Značajan francuski doprinos bilo je i ukidanje ropstva 1849. godine. Izvan svojih granica Francuska se tijekom Treće Republike nastavila širiti poput imperijalnog carstva, iako je bila jedna od rijetkih republika u Europi. Na tlu Francuske, Republika je jačala nacionalni osjećaj i pripadnost francuskoj naciji. Pritom je Njemačka figurirala kao glavni rival, a izgubljene pokrajine Alzas i Lotaringiju nikada nije zaboravila te je podučavanje o njima bilo obvezno i u školama. Godine 1894. Francuska je sklopila savez s Rusijom. Neprijateljstvo s Njemačkom dodatno je zbližilo Francusku s Velikom Britanijom s kojom je 1904. sklopila „Srčani savez“ (Entente cordiale) vojni savez i začetak Antante. Ponovi Koje je kolonije početkom 20. stoljeća posjedovala Francuska? Istraži postoje li i danas obilježja francuske vladavine u tim kolonijama.

MODELI NACIONALNIH INTEGRACIJA: UJEDINJENJE ITALIJE I UJEDINJENJE NJEMAČKE

Italija

Borbe za ujedinjenje Italije

Iako su svi pokušaji pobuna tijekom revolucije 1848./1849. završili neuspješno, udruge poput „Mlade Italije“ uspjele su pobuditi svijest o stranim okupatorima i konzervativnoj vlasti te proširiti republikanske i demokratske političke principe. Nakon poraza kod Novare, u ožujku 1849., pijemontski kralj Karlo Albert abdicirao s je prijestolja u korist svojeg sina Viktora Emanuela II. (1849. – 1861.). Neuspjeh revolucionarnog pokreta 1848./1849. ipak nije značio slom već naprotiv sazrijevanje borbe za ujedinjenje talijanskih zemalja. Grof Camillo Benso Cavour se kao umjereno liberalni predsjednik vlade u Kraljevini Pijemont-Sardinija isticao kao jedan od predvodnika ideje o ujedinjenju. Cavour je još 1847. u Torinu u suradnji s političarom i piscem Cesareom Balbom pokrenuo list Il Risorgimento („Preporod“). Kao vješti političar i diplomat, Cavour je namjeravao sjevernu Italiju udaljiti od utjecaja Habsburške Monarhije i postupno na temelju niza plebiscita ujediniti sjeverne i južne zemlje Italije. Znao je da to može postići samo

Naslovnica jednog od prvih brojeva političkog lista Il Risorgimento. List je izlazio u Torinu od 1847. do 1852. i od 1856. do 1857.

POLITIKA ŠVICARSKA

HABSBURŠKA MONARHIJA

Milano

Perugia

T O SK A NA FRANCUSKA KORZIKA Sassari

Siena Ancona

Massa

CUSK

OSMANSKO CARSTVO

Modena San Marino

J a

FRAN

Parma P IJ E M ON T Genova Nica

Venecija

Verona

Torino

Karta 4. Talijanske države sredinom 19. stoljeća. Analiziraj teritorijalnu rascjepkanost te na temelju legende na karti izdvoji nazive tih teritorija. Uočavaš li teritorijalne promjene talijanskih država tijekom prve polovice 19. stoljeća s nastalim promjenama u drugoj polovici 19. stoljeća?

Rim P A P I NSK A DRŽAVA

o r e Bari

Napulj

Taranto

( S A RDI NI J SK O K RA LJ E V ST V O ) K R A L JEV S T V O DV I JU S I C I LI JA

Cagliari

Palermo

Messina

Marsala

Catania

125 Pjev Talijana ili Mamelijeva himna „Talijani braćo, Italija se diže, A Scipijev šljem na čelo stiže. Gdje je Pobjeda? Luk joj nestade poput dima, Jer od Boga je sada Robinja Rima.

Nek jedan stijeg, jedna nada Združe nas sada; Kad došao je čas Da sve snage se skupe. Nek se bojne skupe, Za smrt smo spremni! Italija zove! Ujedinimo se u ljubavi s bližnjim; Jer jedinstvo i ljubav Otkrivaju puku Putove Gospodnje Nek ustane zakletva oslobođenja Naše rodne grude; Ujedinjene pod Bogom, Tko može pobijediti?

Nek se bojne skupe, Za smrt smo spremni! Italija zove! Stoljećima bijesmo Gaženi ko’ mrtvi, Jer nismo ljudi, Kad brat od brata gine.

1847.

1848.

1849.

1850.

1851.

veljača 1849. – srpanj 1849.

Rimska Republika

1852.

1853.

1852. Cavour

1854.

postaje premijer

ožujak 1848. – kolovoz 1849. Prvi rat za talijansko ujedinjenje

Plaćeničke sablje su slaba brana, I Austrijski orao Izgubio je ponos. Orao što je pio krv Italije i Poljske, Zajedno s Kozakom, Al’ to mu je spalilo želudac.

Nek se bojne skupe, Za smrt smo spremni! Italija zove! Od Alpa do Sicilije, Za pobijed ko’ Legnanske; Svaki čovjek srce ima i ruku Ferrucciovu. Djeco Italije Koji se zovu Balilla; Nek svaki zvuk trublje Svira Sicilijansku večernju.

Nek se bojne skupe, Za smrt smo spremni! Italija zove!“

Kakva je vrsta pjesma himna? Pronađi simboliku u talijanskoj himni i protumači ju. Pronađi tekst francuske himne i usporedi ga s talijanskom. Zaključi pod kojim okolnostima su nastale talijanska i francuska himna, a pod kojim hrvatska himna?

Nek se bojne skupe, Za smrt smo spremni! Italija zove!

1855.

1856.

1857.

1858. Cavour i Napoleon III.

Talijanska himna, Il Canto degli Italiani (Pjev Talijanâ), poznata i kao Mamelijeva himna, nastala je 1847. U Genovi je stihove napisao pjesnik i pisac Goffredo Mameli, a uglazbio Michele Novaro. Iako je pjesma postala izuzetno popularna tijekom 1848./1849. nije postala isprva himna ujedinjene Italije. To će se dogoditi tek nakon svršetka Drugog svjetskog rata.

1858.

dogovaraju vojno savezništvo travanj – srpanj 1859. Drugi rat talijansko ujedinjenje

1859.

1860.

1860. vojska

„tisuću“ dobrovoljaca

1861.

1862.

1863.

1864.

1861. – 1878. Viktor Emanuel II. 1861. 1865. Firenca

1865.

ujedinjena glavni grad Italija ujedinjene Italije lipanj – kolovoz 1866. Treći rat za talijansko ujedinjenje

1866.

1867.

7. tema na pripala Kraljevini Pijemont-Sardiniji. Nakon niza plebiscita u Toskani, Parmi i Modeni i ta su područja pripala Kraljevini Pijemont-Sardiniji koja se svojom veličinom udvostručila.

Prisjeti se – zašto je Napoleonu III. bilo u interesu podupirati ujedinjenje Italije?

126

1869.

Viktor Emanuel II. (1820. – 1878.) Kralj Pijemonta-Sardinije (1849. – 1861.) i ujedinjene Italije iz Savojske dinastije. Bio je uglavnom omiljen u narodu i nazivan je „ocem domovine“, a zbog svojeg je uglađenog ponašanja nazivan i „kralj-džentlmen“. Protumači nadimak kralja Viktora Emanuela II.

Grof Camillo Benso Cavour (1810. – 1861.) Talijanski je državnik koji je kao predsjednik vlade Kraljevine PijemontaSardinije zalagao za ujedinjenje talijanskih zemalja. Jedan je od tvoraca talijanskog ustava i prvi predsjednik vlade ujedinjene Italije. Uz pomoć interneta i literature istraži važnost i značaj Grofa Camilla Bensa Cavoura.

na način da pažnju velikih europskih sila i potencijalnih saveznika skrene prema talijanskim zemljama.

Koji su važni događaji prethodili talijanskom ujedinjenju?

Saveznika je pronašao u Francuskoj i caru Napoleonu III. Za razliku od takvih diplomatskih nastojanja, neki su, poput karizmatičnog revolucionara Giuseppea Garibaldija, zagovarali rješenje talijanskog pitanja organiziranim ustancima. Početkom 1859. u Torinu s je klopljen francusko-pijemontski sporazum kojim je Francuska jamčila Kraljevini Pijemontu-Sardiniji vojnu pomoć u slučaju da Habsburška Monarhija krene u rat protiv Pijemonta, a zauzvrat bi se Savojsko Vojvodstvo i grad Nica prepustili Francuskoj. Cavour je uspio isprovocirati sukob do kojeg je došlo u travnju 1859., čime je započeo i Drugi rat za talijansko ujedinjenje. Francuski i pijemontski saveznički vojni odredi u lipnju su izborili odlučne pobjede u bitkama kod Magente i Solferina te je u Villafranci sklopljeno primirje. Mirom u Zürichu Habsburška Monarhija privremeno je zadržala Veneciju, ali je Lombardija kao važna industrijska pokraji1870.

1871.

1872.

1873.

1874.

1861. – 1878. Viktor Emanuel II. 1870. Rim postaje glavni grad

1875.

1876.

1877.

1878.

1879.

Giuseppe Garibaldi (1807. – 1882.) Jedan od najistaknutijih i najpopularnijih predvodnika talijanskog ujedinjenja. Već je 1834. pod utjecajem republikanskih ideja sudjelovao u jednom ustanku zbog čega je prognan. Potom je kao revolucionar djelatan u Južnoj Americi. U Europu se vraća 1848. godine. Neuspjeh revolucije ga je ponovno potakao na izbjeglištvo u Sjevernoj Africi, Sjedinjenim Američkim Državama i ponovno Južnoj Americi. Od 1859. ponovno sudjeluje u vojnim operacijama na strani PijemontaSardinije, a potom pokušava sa svojim dobrovoljačkim odredima („crvenokošuljaši“) osloboditi Rim. Sudjelovao je i na strani Francuske u Francusko-pruskom ratu. Ukupno je tako između 1848. i 1870. sudjelovao u devet ratnih pohoda. Status legendarnog vojskovođe stekao je lukavim potezima na bojištu i fanatičnom borbenošću.

Bitka kod Solferina Bitka se odvijala 24. lipnja 1859. između dva carazapovjednika, Franje Josipa I. koji je zapovijedao habsburškim odredima i Napoleona III. koji je predvodio francuske odrede. Nadmoćna francuska vojska ostvarila je nakon žestoke borbe presudnu pobjedu. Zaključi kako je ishod rata utjecao na pobjednike, a kako na poražene. 1880.

1881.

1882.

1883.

1884.

1885.

1886.

1878. – 1900. Umberto I. 1885. Eritreja

1887.

1888.

1889.

1890.

1891.

POLITIKA Godine 1860. talijanski je karizmatični revolucionar Giuseppe Garibaldi poveo vojsku od „tisuću“ dobrovoljaca u pohod na Siciliju i Napulj. Nakon što je palo Napuljsko kraljevstvo, Cavour se pobojao da će na kraju i Pijemont-Sardinija morati zaratiti s Garibladijem, pa je poslao vojsku u Papinsku državu te raspisao referendume u obliku plebiscita koji su omogućili sjedinjenje Sicilije, Napulja, Umbrije, Romagne i Markȃ s Kraljevinom Pijemont-Sardinijom. Početkom 1861. godine proglašeno je ujedinjenje svih talijanskih zemalja, osim Papinske Države oko Rima. Provedeni su i opći izbori na kojima je konzervativna stranka Cavoura izborila veliku pobjedu. U Torinu se potom sastao talijanski parlament i proglasio pijemontskog kralja Viktora Emanuela II. kraljem sjedinjene Italije. Savojska dinastija Viktora Emanuela II. predstavljala je bitan kontinuitet između Kraljevine Pijemont-Sardinije i Kraljevine Italije. Kralju je ustav jamčio visoki stupanj izvršne vlasti i kontrole. Nisu svi podržavali takvu Italiju – Giuseppe Mazzini je kao republikanac kritizirao način ujedinjena zemlje i odbio prisegnuti vjernost Viktoru Emanuelu II. sve dok Rim nije pripojen.

Iako je Viktor Emanuel II. proglašen talijanskim kraljem, Venecija i Rim i dalje nisu bili pod njegovom vlašću. Italija je nastojala iskoristiti neslaganje Prusije i Habsburške Monarhije oko pitanja ujedinjenja Njemačke. Netom sklopljeni vojni sporazum s Prusijom pokazao se kao dobra politička odluka. U lipnju 1866. izbio je novi sukob, Treći rat za talijansko ujedinjenje. Talijanska vojska ušla je u Veneciju, dok je istovremeno pokrenuta i pomorska kampanja u kojoj se pokušalo zauzeti Trst i Dalmaciju. Na kopnu su unatoč nekim pobjedama Talijani poraženi u drugoj bitci kod Custoze. No pravi podvig uspio je habsburškoj floti u velikoj pomorskoj bitci kod Visa 20. srpnja 1866. pod zapovjedništvom admirala Wilhelma von Tegetthoffa.

127

IZVORI

„ITALIJA je nova činjenica, nov narod, život što jučer ne bješe. Ništa je ne obvezuje izuzev moralnog zakona, vrhovne vlasti svih nacija, mladih i starih. Nije sudjelovala u dinastičkim nagodbama koje su prethodile njezinu rođenju, pa je stoga i ne obvezuju u onome što je protivno načelu pravičnosti i vječnoga prava. Ona to mora glasno reći i u skladu s time slobodno djelovati. Tradicija je sveta i moramo je poštivati, ali, kao u religiji, tradicija nije samo ona jedne crkve ili samo jedne epohe, već čovječanstva koje ih sve sažima, nadvisuje i izražava. Politička tradicija nije cjelokupna prošlost, već jedino onaj dio prošlosti koji tumači Moralni zakon i pokazuje put napretka: tradicija dobra, a ne tradicija koja zastranjuje u zlu i koja bi – bude li prihvaćena – omogućila njegov opstanak. Dužnost je naroda koji se uzdiže u naciju ne samo stresti sa sebe krivice očeva, već i iskoristiti priliku koja mu je dana. Svaki novi život je čist.“ Mazzini, Giuseppe. Slavenska pisma. Prev. Franko Dota. Zagreb, 2005.: 100. Objasni na kakvim temeljima nastaje ujedinjena Italija? 1891.

1892.

1893.

1894.

1895.

1896.

1897.

1898.

1899.

1900.

1901.

Bitka kod Visa Konstantinos Volanakis, 1867. Budimpešta: Muzej likovnih umjetnosti. Iako je Viška bitka bila odlučujući pomorski sukob između Habsburške Monarhije i Italije, ona je tek manji sukob u sklopu Austrijsko-pruskog rata u kojemu su habsburški odredi poraženi. Sukob se odvijao u Viškom kanalu između 18. i 20. srpnja 1866. U spomen na Višku bitku podignut je 1867. godine u Visu bijeli mramorni spomenik s kamenim lavom. Posadu habsburških brodova činili su pretežno mornari s hrvatskog prostora.

IZVORI

„Čini se da je oko 8 ujutro Persano bio obaviješten da austrijska flota prilazi. Naredio je bojnu crtu i ustvari je oko 10 ujutro bitka otpočela. (...) Vidjet ćete da je Persano postavio crtu koja se protezala izuzetno dugo, dok su se Austrijanci zbili međusobno, pretvarajući se u početku da će napasti Talijane u njihovo središte, no čini se da je prije negoli je paljba mogla biti otvorena, 1902.

1903.

1904.

1905.

1906.

1907.

1908.

1909.

1910.

1889. – 1896. rat s Etiopijom 1896. – bitka kod Adue

1891. Somalija

1911. Tripolitanija

1911.

7. tema admiral Tegetthoff promijenio napad. Punom parom naprijed krenuo je na desno krilo Talijana i uspješno ga je probio. Nakon tri četvrt sata borbe, čini se da je došao do Visa, ostavljajući Talijane, koji su imali oko 14 željeznih brodova i 16 ili 18 drvenih, protiv 7 željeznih i 18 drvenih brodova Austrijanaca, u nemogućnosti da si pomognu. (...) Talijanska flota je bila nadmoćna po broju, veličini i samoj konstrukciji brodova te jačinom naoružanja; ali nadmoćna inteligencija i moreplovstvo su osigurali pobjedu Austrijancima.“ Ulomci iz pisama američkog vicekonzula Charlesa Ribighinija u Anconi veleposlaniku Sjedinjenih Američkih Država u Firenci T. B. Lawrenceu. Marraro, Howard R. „Unpublished American Documents on the Naval Battle of Lissa (1866)“. The Journal of Modern History 14/4 (1942.): 348-354. (Prijevod s engleskog Šimetin Šegvić).

Procjeni ishod rata. Što je prevagnulo za pobjedu Monarhije?

No ranija pobjeda pruske nad habsburškom vojskom 3. srpnja 1866. kod Sadove značila je brzi kraj rata, nakon kojeg je Italija dobila Veneciju. Kada su 1870. 128 po prijetnjom francusko-pruskog rata francuski garnizoni napustili Rim te su nakon poraza od Prusije morali odustati od zaštite Papinske Države, otvorila se nova prilika za pripojenje grada. Nakon pregovora i kraćeg vojnog sukoba, papa Pio IX. morao je prepustiti Rim Kraljevini Italiji, dok je papa ostao u Vatikanu. Time je 1871. Rim postao glavni grad Kraljevine. Time je proces ujedinjenja Italije ustvari završen, iako su se javljali razni pokreti za pripojenjem preostalih zemlja koje su smatrane talijanskima, od južnog Tirola i Julijske krajine do obale istočnog Jadrana, odnosno Malte te Korzike i grada Nice. Formirane su različite udruge koje su promovirale imperijalističke i nacionalističke pretenzije nad „neoslobođenim područjima“ (tal. terre irredente) od čega dolazi i pojam iredentizam. Neke su skupine zagovarale mirna diplomatska rješenja, dok druge nisu izuzimale mogućnost vojnih konfrontacija. Talijanski je iredentizam u posljednjim desetljećima 19. st. i na početku 20. st. imao velikog upliva u politiku, pa su primjerice ciljevi iredentista uvelike diktirali pristupanje Italije silama Antante u Prvom svjetskom ratu te kasnijim teritorijalnim presizanjima. Iredentizam je postao oruđe talijanske politike pomoću kojeg se opravdavala imperijalistička politika, pozivajući se na povijesna prava i postojanje talijanskih etničkih skupina koje su činile većinu ili

su bile značajna manjina. Tako su Italiji nakon Prvog svjetskog rata pripali još južni Tirol, Istra i Trst. Ponovi Svojim riječima opiši proces ujedinjenja Italije. Objasni što označava pojam iredentizam.

Talijanski imperijalizam Tijekom osamdesetih godina 19. stoljeća u veliku svjetsku imperijalističku politiku uključila se Italija. Sredinom osamdesetih godina 19. stoljeća na području sjeveroistočne Afrike osnovana je prva talijanska kolonija Eritreja. Daljnje širenje talijanskog utjecaja na prostor sjeveroistočne Afrike nastavljeno je sklapanjem sporazuma o prijateljstvu s Etiopijom čije nepriznavanje od strane etiopske vlade početkom devedesetih godina 19. stoljeća dovodi do neuspješnog talijansko-etiopskog rata (1895. – 1896.) i velikog poraza kod Adue. Unatoč ovom neuspjehu Italija je početkom devedesetih godina uspjela proširiti svoje kolonijalno područje stjecanjem bivše britanske kolonije Somalije. Neposredno pred početak Prvog svjetskog rata Italija je započela osvajanja na prostoru sjeverne Afrike gdje je u ratu s Turskim Carstvom zaposjela Tripolitaniju (Libija). Budući da je u Italiji nakon ujedinjenja vladala teška gospodarska kriza koja je dovela do velikog iseljavanja, njene imperijalističke težnje nisu bile opravdane. Stoga je talijanski imperijalizam često nazivan „imperijalizmom siromaha“.

NJEMAČKA

Proces ujedinjenja Njemačke

Napoleonski su ratovi na području njemačkih zemalja ostavili velik trag. Sama francuska okupacija poticala je razne oblike otpora, a sve više se produbljuju ideje o njemačkom narodu i državi. Razdoblje nakon završetka napoleonskih ratova i Bečkog kongresa (1814./1815.) za njemačka je područja značio povratak tradicionalnih vladara koji

POLITIKA Johann Gottlieb Fichte (1762. – 1814.) Njemački filozof i predstavnik klasičnog njemačkog idealizma. U vrijeme napoleonskih ratova istaknuo se nadahnutim govorima protiv Napoleona, iako je isprva zagovarao Francusku revoluciju. Karikatura prikazuje Fichtea koji se mobilizirao protiv Napoleona koji napada njemačke zemlje.

IZVORI

„Svaki Nijemac, koji vjeruje, da čini kariku nacije, koji o njoj misli dobro i plemenito, koji joj se nada, koji se radi nje usudi, trpi i izdržava, napokon treba biti istrgnut iz nesigurnosti vlastitog sna; jasno treba vidjeti je li u pravu ili je budala ili sanjar, od sada treba ili nastaviti svoj put u sigurnoj i radosnoj svijesti, ili sa žustrom odlučnošću prizemljeno odreći se otadžbine i tek se uz pomoć nebeskog tješiti. (…) Stoljeća su utonula otkako ste kao danas skupa sazvani; u takvom broju; pod jednom tako velikom, tako hitnom, tako zajedničkom stvari, tako posve kao nacija i Nijemci. A iznova vam se nikada to ponovno neće nuditi. Nemojte sad samo zamijetiti i ući u sebe, dopustite li da ovaj govor ostane prazan škakljaj ušiju ili ćudljivo čudovište koje uz vas prolazi, na vas više nitko neće računati. Počujte konačno, napokon se osvijestite.“ Ulomak iz 14. (zaključnog) govora kojega je 1808. tijekom napoleonskih ratova u Berlinu izrekao i kasnije objavio Johann Gottlieb Fichte. Fichte, Johann Gottlieb. Fichtes Reden an die deutsche Nation. Hamburg, 2013.: 305-306. (Prijevod s njemačkog: Šimetin Šegvić).

Što je, prema Fichteu, zadaća svakog Nijemca? Koliko je važna ta zadaća?

su imali podršku austrijskog kancelara Metternicha. Uspostavljen je Njemački Savez (1815.) koji je u mnogočemu sličio starom Svetom Rimskom Carstvu, povezujući 39 njemačkih država i gradova. U nekim su državama, poput Hannovera i Saske, liberali uspjeli postići umjerene ustavne promjene, ali se uglavnom radilo o pojedinačnim ograničenim 1848.

1849.

1850.

1851.

1852.

1853.

1852. Prvi rat za

1854.

Schleswig-Holstein 1848. Ožujska revolucija

1855.

1856.

Karikatura njemačkog liječnika Ferdinanda Schrödera koja prikazuje neuspjeh revolucija 1848./1849. i izgnanstva revolucionara Objavljena je u listu Düsseldorfer Monatshefte 1849. Što na temelju karikature zaključuješ o odnosu prema revolucionarima?

pomacima. Njemačko pitanje postaje sve ozbiljnije 1848. godine te se pokušalo riješiti Svenjemačkim kongresom od svibnja 1848. do svibnja 1849. 129 u Frankfurtu. Nakon što je pruski kralj Fridrik IV. rastjerao frankfurtski parlament, planovi njemačkog ujedinjenja privremeno su zaustavljeni. Prusija je međutim u drugoj polovici 19. stoljeća kao respektabilna sila postala središte planova za ujedinjenje njemačkih zemalja, slično ulozi Pijemonta-Sardinije u Italiji. Još 1834. godine pod vodstvom Prusije uveden je Njemački carinski savez koji je objedinio 28 njemačkih zemalja u uniju unutar koje se nije plaćala carina. Na prusko jačanje carinskim politikama knez Metternich je gledao sumnjičavo, shvaćajući da Habsburška Monarhija na taj način gubi u borbi za prevlast. Nakon revolucija 1848./1849. Prusija je nastavila takvu politiku, ali se 1850. još privremeno pod pritiskom Habsburgovaca odrekla stvaranja Saveza kneževina. Neuspjeh revolucije 1848./1849. značio je povratak njemačkih zemalja pod austro-pruski kondominij, odnosno Njemački Savez. Međutim pedesetih godina 19. stoljeća situacija se postupno mijenja. Gospodarska kriza potakla je stvaranje zametka socijaldemokratskih radničkih stranaka pod vodstvom Ferdinanda Lassallea, Wilhelma Liebknechta i Augusta Bebela. I u Prusiji se provode liberalne refor1857.

1858.

1859.

1860.

1861.

1862.

1863.

1861. – 1888. Vilim I. pruski kralj

1862. Otto von Bismarck

ministar-predsjednik

1864. Drugi rat za Schleswig-Holstein

1864.

1865.

7. tema

Bitka kod Sadove Kralj Vilim na crnom konju promatra bitku sa Bismarckom, Moltkeom i drugima. Koji je cilj imao Otto von Bismarck kada je postao kancelar?

me pod novim vladarom Vilimom I. Kada se 1852. Napoleon III. proglasio francuskim carem, na krilima francusko-njemačkog neprijateljstva u njemačkim je zemljama izbio val nacionalizma koji je vrhunac pronašao u proslavi 100. rođendana pjesnika Friedricha Schillera u studenom 1859. godine.

130

Wilhelm Liebknecht (1826. – 1900.) Publicist i političar, jedan od osnivača Socijaldemokratske radničke stranke Njemačke. Djeluju li i danas socijaldemokrati u Njemačkoj? Istraži kakav im je program i može li se usporediti s onim iz 19. stoljeća?

Otto von Bismarck i pruski car Vilim I. Uz pomoć interneta i literature otkrij neke zanimljivosti o Bismarcku.

1866.

1867.

1868.

1869.

1861. – 1888. Vilim I. pruski kralj 1867. Sjevernonjemački Savez 10. 12. 1870.

Njemačko 1866. Austrijsko-pruski rat Carstvo 1866. kraj Njemačkog Saveza

1870.

1871.

Francuskopruski rat

1872.

1873.

1874.

Kada je 1862. kralj Vilim I. obznanio da je novi pruski kancelar postao Otto von Bismarck, nitko se još nije nadao da se bliži trenutak rješenja njemačkog pitanja. „Željezni kancelar“ slovio je kao konzervativni političar koji nije bio previše rado viđen niti u liberalnim niti u nacionalističkim krugovima. Ipak, Bismarckov je cilj bio stvoriti od Prusije europsku silu, a to se moglo postići tek stvaranjem njemačke nacionalne države. Prvi korak u tom planu bio je rat protiv Danske 1864. U ime Njemačkog Saveza, Prusija i Habsburška Monarhija zaratile su s Danskom, porazile je te preuzele upravu nad vojvodstvima Schleswig (pod prusku upravu) i Holstein (pod habsburšku upravu). Nakon što je habsburška strana nad Holsteinom pokušala provoditi zasebnu politiku i isključiti Prusiju, došlo je do austrijsko-pruskog rata 1866. Budući da je prethodno Bismarck sklopio savezništvo s Kraljevinom Italijom, Habsburška Monarhija je ušla u rat na više fronta. Uspjehe u ratu protiv talijanske vojske kod Custoze i Visa zasjenio je habsburški poraz u ključnoj bitci 3. srpnja 1866. kod Sadove u Češkoj. U sukobu brojčano podjednakih protivnika pokazala se presudnom strategija šefa generalštaba Helmutha von Moltkea Starijeg, koji se okoristio željeznicom i telegrafom i tako u vojnim operacijama dobio izuzetno na brzini. Mir u Pragu u kolovozu 1866. značio je da su Habsburgovci istisnuti iz Njemačke. Umjesto Njemačkog Saveza stvoren je 1867. Sjevernonjemački savez, državnopravna konstrukcija pod dominacijom Prusije. No put do njemačkog ujedinjenja nije bio gotov. Unatoč činjenici da je u srpnju 1867. donesen u Savezu ustav kojim je osigurana dodatno pruska premoć, Bismarck je znao da do ujedinjenja može doći 1875.

1876.

1877.

1878.

1879.

1880.

1881.

1879. Dvocarski savez 1875. osnovana Socijaldemokratska 1878. Berlinski partija Njemačke (SPD) kongres 1882. Trojni 1871. Otto von Bismarck postaje kancelar Njemačkog Carstva 1878. Bismarckovi zakoni zabranjuju socijalističke i komunističke udruge (osim SPD) savez 1871. Vilim I. proglašen njemačkim carem 1873. Trocarski savez 1872. Kulturkampf

1882.

1883.

POLITIKA

Njemački Savez (1815.)

Njemački carinski savez (1834.)

Njemački Savez (1850.)

Sjevernonjemački savez (1867.)

Njemačko Carstvo (1871.)

Grafički prikaz puta do Njemačkog Carstva Koliko je trajalo stvaranje Njemačkog Carstva?

samo uz poticaj izvana. Pronašao ga je ponovno u suparničkoj Francuskoj, koja je od straha prevelikog pruskog jačanja u Europi 19. srpnja 1870. objavila rat Prusiji. Nakon pruskih pobjeda u bitkama kod Metza i Sedana koje je donijelo pažljivo strateško planiranje Generalštaba, u dvorcu Versailles kraj Pariza je 18. siječnja 1871. proglašeno Njemačko Carstvo, a Berlin je postao prijestolnica nove države. Kralj Vilim I. postao je njemački car (njem. Kaiser), a Bismarck kancelar. Mirovnim ugovorom u Frankfurtu su u svibnju 1871. od pobijeđene Francuske pripojene pokrajine Alzas i Lotaringija.

konglomerate naselja. Pod utjecajem raznih europskih strujanja, razvijaju se umjetnost i znanost vilhelminskog razdoblja (1890. – 1918.), obilježeni podjelom između tradicionalnog i modernog. IZVORI

„Jedino praktički moguće oslobođenje Njemačke je oslobođenje sa gledišta teorije, koja čovjeka proglašava najvišim bićem. U Njemačkoj je emancipacija od srednjeg vijeka samo moguća kao istovremena emancipacija od ranijih djelomičnih pokušaja prevladavanja srednjeg vijeka. U Njemačkoj se niti jedna vrsta ropstva ne može slomiti, a da se ne slomi svaka vrsta ropstva. Osnova Njemačke ne može revolucionirati, a da iz srži ne revolucionira. Emancipacija njemačkog je emancipacija čovjeka. Glava te emancipacije je filozofija, a srce je proletarijat. Filozofija se ne može ostvariti, a da proletarijat ne ustane, proletarijat ne može ustati, a da se filozofija ne ostvari. Ako su svi unutarnji uvjeti ispunjeni, obznanit će se njemački dan ustanka, gnječenjem galskog pijetla.“ Završni ulomak iz teksta Karla Marxa „O kritici Hegelove filozofije prava“ objavljen u Parizu 1844. Marx, Karl – Ruge, Arnold. Deutsch-Französische Jahrbücher Pariz, 1844.: 85. (Prijevod: Šimetin Šegvić.)

131

Koja dva načina djelovanja autor povezuje u ovom tekstu? Na čemu se treba temeljiti novi sustav u Njemačkoj? Tko (koji društveni sloj) čini njegovu srž? Proglašenje Vilima I. njemačkim carem u Dvorani ogledala u Versaillesu Istraži uz pomoć interneta i zaključi kakvo značenje za Francuze ima dvorac Versailles te zašto se baš na tome mjestu Vilim proglasio za njemačkog cara.

S pojačanom industrijalizacijom sve važnije postaje i radničko pitanje. Osim radničkih udruženja, sve jači protivnik Bismarcku postaju pristaše socijaldemokracije. Međutim, glavnu pozornost Bismarck usmjerava na politički katolicizam, kao glavnog protivnika. Smatrao je da politički katolicizam, osim veze s Rimom, nastavlja težnju velikonjemačkog rješenja

O brzom razvoju Njemačke svjedoče podaci o ubrzanoj urbanizaciji i industrijalizaciji koja je mijenjala krajolik iz malih sela u velike industrijske 1884.

1885.

1886.

1887.

1888.

1889.

1890.

1891.

1892.

1893.

1888. – 1918. Vilim II. 1884. – 1887. njemačke kolonije u Africi

1888. umire

nasljednik Friedrich III.

1891. Pangermanski savez

1890. otpušten Bismarck

1894.

1895.

1896.

1897.

1898.

1899. kupnja Karolinškog

i Marijanskog otočja

1899.

1900.

1901

7. tema ili pak partikularizama, koji su štetni novom njemačkom carstvu. Po svom je sastavu Njemačko Carstvo bilo pretežno protestantsko (više od 60% stanovništva), dok su katolici većinu tvorili u nekim pruskim provincijama npr. Bavarskoj. Donošenje dogme o papinskoj nepogrešivosti podijelilo je njemačku katoličku zajednicu i pružilo priliku Bismarcku da uđe u otvoreni sukob s Katoličkom Crkvom – Borba kultura (njem. Kulturkampf). Uvedene su razne mjere koje su Katoličku Crkvu trebale ograničiti, poput zabrane političke aktivnosti svećenicima, raspuštanje redova. Ovaj sukob obilježava sedamdesete godine 19. stoljeća te završava kompromisno. Bismarckova vlada odustala je od većine zabrana i zakona protiv katolicizma, dok je Katolička Crkva pristala na integraciju u Bismarckovo carstvo i odustala od opozicijskog djelovanja. Time je odnos između države i Katoličke Crkve dugoročnije stabiliziran. Uspostavom nove njemačke i talijanske monarhije europska se ravnoteža sila ponovno poremetila. Kako bi dokazao da je Njemačko Carstvo zrela država, Bismarck je nastojao popraviti odnose s Habsburškom 132 Monarhijom i Ruskim Carstvom. Shvaćao je da mu je austrijski car Franjo Josip I. prirodni saveznik, pa je 1879. sklopljen obrambeni Dvocarski savez kojemu će kasnije pristupiti Italija (1882.). Tome je prethodio Trocarski savez kojeg su u listopadu 1873. sklopili njemački car Vilim I., habsburški car Franjo Josip I. i ruski car Aleksandar II. Na taj način kancelar Bismarck je poslao jasnu poruku: sve europske sile, izuzev Francuske, mogu računati na njemačku suradnju. Dok je Europi tako Bismarck dokazivao „sitost“ Njemačke, imperijalistička politika usmjerila se na neeuropske zemlje. Budući da su veliki kolonijalni posjedi u ostatku svijeta već bili zauzeti Njemačka se uključila u raspodjelu Afrike. Tako je između 1884. i 1900. g. Njemačko Carstvo pod svojim protektoratom držalo nekoliko zemalja u Africi (Namibija, Tanzanija, Togo, Kamerun, dio Kenije, Ruanda i Burundi), dijelove Pacifika (dio Nove Gvineje, Samoa i još neka područja) te važno lučko uporište Tsingtao u Kini. Godine 1891. dolazi do stvaranja Pangermanskog saveza s ciljem stvaranja potpore izvaneuropskoj kolonijalnoj politici. Do kraja stoljeća od Španjolske je kupila Karolinško i Marijansko otočje čime je stvorila uporišta i na području Oceanije. Kako bi povezala područja svojeg novostvorenog kolonijalnog

Njemački car Vilim II. (1859.-1941.) kao veliki admiral 1913. Razmisli zašto Njemačka ulaže u izgradnju mornarice.

carstva Njemačka je istovremeno zahvaljujući velikom gospodarskom razvitku i industrijalizaciji započela izgradnju velike i snažne ratne mornarice. S takvim se smjerom kolonijalne politike nije se slagao kancelar Bismarck. On je i inače bio u lošim odnosima s Vilimom II. koji je 1888. g. postao novi car. Zbog toga je Bismarck 1890. otpušten, čime završava jedno razdoblje u njemačkoj politici.

Britanska karikatura „Pilot napušta brod“ objavljena u britanskom satiričkom listu Punch Autor karikature, John Tenniel, poslao je jedan primjerak i Bismarcku koji je navodno odgovorio: „Doista je jedna dobra.“ Protumači karikaturu i objasni koga predstavljaju prikazane osobe.

POLITIKA IZVORI

AUSTRO-UGARSKA

„Vjerojatno se rat s Austrijom mogao teško izbjeći, no tko i u najmanjoj mjeri posjeduje osjećaj za odgovornost nad milijunima, neće se lako odlučiti započeti rat, prije negoli su sva druga sredstva iskušana. Greška Nijemaca je uvijek bila da su htjeli postići sve ili ništa i da su jednosmjerno bili usmjereni na jednu krutu metodu. Nasuprot tome sam ja uvijek bio zadovoljan kada bi se, kojim god putem, ujedinjenju Njemačke približio makar i za tri koraka. Rado bih se odlučio za svako rješenje koje bi nas bez rata vodilo prema povećanju Prusije i ujedinjenju Njemačke. Mnogo je puteva vodilo do mojeg cilja, te sam ih redom jedan za drugim trebao prihvatiti, a najopasniji na samom kraju. Jednoličnost u djelovanju nije bila za mene.“ Ulomak iz razgovora Otta von Bismarcka s austrijskim povjesničarom Heinrichom Friedjungom iz lipnja 1890. godine. Kühn, Ulrich. Der Grundgedanke der Politik Bismarcks Dettelbach, 2001.: 252. Prijevod s njemačkog Šimetin Šegvić.

Beč

t Pru

Budimpešta

Zagreb Sa va RUMUNJSKA Beograd

Sarajevo

SRBIJA

Bukurešt

D una

CRNA GORA

m o r e

B i H

BUGARSKA

Tirana

C r n o

Sofija Skopje MA K ED O N I JA

Cetinje

Carigrad

ALBANIJA

Koje godine Bismarck daje intervju austrijskom povjesničaru? Je li tada još kancelar? Što misliš o njegovom naknadnom viđenju situacije u Njemačkoj?

OSMANSKO GRČKA

CARSTVO

Ponovi

Atena

Je li proces ujedinjenja Njemačke bio dugotrajan? Što ga je obilježilo? Tko je najzaslužniji za ujedinjenje Njemačke? Objasni svoj odgovor.

JUGOISTOČNA EUROPA I OSMANSKO CARSTVO U DRUGOJ POLOVICI 19. STOLJEĆA

133

Osmansko Carstvo poslije 1878. S r e d o z e m n o

m o r e

Karta 6. Jugoistočna Europa na početku 20. stoljeća Koje su se teritorijalne promjene dogodile na prostoru jugoistočne Europe u drugoj polovici 19. stoljeća?

kneževina Moldavija i Vlaška. Tadašnji knez je čak i ukinuo kmetstvo i pokrenuo niz liberalnih reformi. To nije naišlo na odobrenje te je on ubrzo maknut u državnom udaru. Sredinom šezdesetih godina 19. stoljeća nakon državnog udara na čelo kneževine dolazi Osmansko Carstvo se u 19. stoljeću, a posebice u dru- Karlo I. (1866. – 1881.) uz podršku europskih sila. goj polovici 19. stoljeća stalno nalazilo između politi- Godine 1881. proglašena je Kraljevina Rumunjska, ka velikih europskih sila. To se vidjelo posebice nakon a Karlo I. postaje njen prvi kralj (1881. – 1914.). Krimskog rata i na Berlinskom kongresu 1878..

Srbija

Rumunjska

I Srbija je nakon Krimskog rata doživjela promjene Nakon Krimskog rata krenulo se u stvaranje ujedinje- te se na vlast 1858. vratila dinastija Obrenović s knene Rumunjske. Godine 1859. stvorena je Ujedinjena zom Milošem (1858. – 1860.). Oni su se zalagali za još 1839.

1840.

1841.

1842. 1843. 1844. 1845. 1846.

1847.

1848. 1849.

1850.

1851.

1852.

1853. 1854.

1855.

1856.

1857.

1858.

1839. – 1876. razdoblje Tanzimata 1853. – 1856. Krimski rat

1859. Ujedinjene kneževine

Moldavija i Vlaška

1859.

1860.

1861.

1862. 1863. 1864.

1858. – 1903.

dinastija Obrenović

7. tema samostalniju Srbiju te će se to konačno i ostvariti na Berlinskom kongresu. Najveći zagovaratelj samostalne Srbije bio je knez Mihajlo (1860. – 1868.), a ideje su nadilazile onu o osamostaljenju, te je Srbija viđena kao zemlja koja se treba ujediniti s ostalim južnoslavenskim i balkanskim zemljama. Nakon ubojstva Mihajla kneževska titula dolazi u ruke Milana (1868. – 1882.). Knez Milan je postao 1882. kraljem (1882. – 1889.) uz potporu Austro-Ugarske, jer je Srbija pristala da neće iskazivati pretenzije prema Bosni i Hercegovini te da će joj smjer širenja biti prema jugu na Kosovo i Makedoniju. Ideje o ekspanziji Srbije postaju sve prisutnije kroz tzv. velikosrpsku ideju. Čak su u drugoj polovici 19. stoljeća zaratili i s Bugarskom, ali je Bugarska odnijela pobjedu. Oslabljen, kralj je 1888. uveo parlamentarni sustav. Njegov sin, Aleksandar (1889. – 1903.) će 1895. ukinuti ustav i uvesti diktaturu. Obrenovići su se zadržali na vlasti do 1903. godine kada je kralj Aleksandar, zajedno s kraljicom Dragom, brutalno ubijen u atentatu u kraljevskoj palači. Atentat je izvršilo tajno udruženje „ujedinjenje ili smrt“, poznato i kao „Crna ruka“. Na poziv parlamenta se iz egzila vratila 134 dinastija Karađorđević, a na prijestolje je sjeo Petar I. Karađorđević (1903. – 1921.). Srbija je prekinula suradnju s Austro-Ugarskom, a svoju vanjsku politiku je oslonila prvenstveno na Rusiju i Francusku.

Milan Obrenović, o. 1881. Beograd: Muzej grada Beograda Tko je Srbiju proglasio kraljevinom a ovog kneza prvim kraljem Srbije.

Ponovi U razgovoru sa svojim nastavnikom/ nastavnicom prokomentiraj kome su politički bili okrenuti Obrenovići, a kome Karađorđevići? Objasni zašto?

. 1865. 1866.

1867.

1858. – 1903.

dinastija Obrenović

1868. 1869.

1870.

1871.

1872.

1873.

1874.

1875.

1876.

1875. Hercegovački ustanak 1876. Konferencija u Konstantinopolu; državni bankrot 1877. – 1878. Rusko-osmanski rat ožujak 1878. mir u San Stefanu

1877.

Bosna i Hercegovina Težak položaj seljaka u Bosni i Hercegovini, kojima je povećan porez te nerodne godine i jake zime kulminirale su ustankom 1875. godine. Ustanak je započeo među katoličkim stanovništvom na području Neretve, ali se na poticaj Crne Gore počeo brzo širiti i među pravoslavnim stanovništvom u istočnoj Hercegovini. Nezadovoljstvo je bilo veliko. U nekim mjestima se pobunilo i muslimansko stanovništvo. Ustanak se ubrzo proširio i na područje zapadne i sjeverne Bosne. Čak su se formirale i dvije strane, uglavnom među pravoslavnim ustanicima, od kojih je jedna zahtijevala bosansku autonomiju i liberalne reforme, a druga pripojenje Srbiji.

Izbjeglice iz Hercegovine za vrijeme ustanka. Ovaj ustanak je svojim širenjem uzbunio i europske velesile, posebice Austro-Ugarsku i Rusiju koje su imale vlastite interese na jugoistoku Europe u kontekstu istočnog pitanja. Pozornost na ustanak je obratila i Velika Britanija koja nije htjela dopustiti mogućnost da se Rusija krene širiti po Europi, što se nije dogodilo još od Krimskog rata.

Vrhunac krize dosegnut je objavom rata Srbije i Crne Gore Osmanskom Carstvu 1876. godine, no taj sukob će brzo završiti pod pritiskom Rusije na Srbiju. Kako Osmansko Carstvo nije prihvaćalo uvjete mira, Rusija je s njim zaratila 1877. godine. Po završetku rusko-turskog rata sklopljen je mir u San Stefanu na kojem je Bosna dobila autonomiju. Mir je revidiran na Berlinskom kongresu 1878. Berlinskim kongresom je predsjedao njemački kancelar Otto von Bismarck, a sazvan je na poticaj austrougarskog ministra vanjskih poslova, grofa Gyule Andrássyja. Na njemu je Austro-Ugarskoj dozvoljena okupacija Bosne i Hercegovine, koja je ostala pod sultanovim suverenitetom sve do austrougarske aneksije Bosne 1908. godine. Potvrđena je samostalnost Srbiji, Crnoj Gori, Bugarskoj i Rumunjskoj. Njihova površi-

1878.

1878. Berlinski

kongres

1879.

1880.

1881. Tunis

- francuska kolonija

1881.

1882. 1883. 1884. 1885. 1886.

1887.

1888. 1889.

1876. – 1909. Abdul Hamid II. 1882. knez Milan Obrenović postao je kralj 1882. Egipat - britanski protektorat

1881. Kraljevina Rumunjska

1890.

1885. Bugarska preuzima Istočnu Rumeliju

1891.

1892.

POLITIKA

Sultan Abdul Hamid II. Posljednji je osmanski sultan koji je držao kontrolu nad vlastitom državom. Nazivan je i „Crveni sultan“ zbog velikog masakra nad Armencima (1894. – 1896.).

Berlinski kongres Na čiji je poticaj sazvan Berlinski kongres i tko je njime predsjedao?

na dogovorena sanstefanskim mirom znatno im je bila smanjena. Bugarska je bila podijeljena na samostalnu Kneževinu Bugarsku i istočnu Rumeliju koja je potpala pod Osmansko Carstvo. Rumunjskoj je oduzeta Besarabija koju je dobila Rusija. Sjeverna Dobrudža pripala je Rumunjskoj, a južna Bugarskoj. Velika Britanija pripojila je Cipar. Ponovi Na temelju karte zaključi kako je jugoistočna Europa izgledala prije i poslije Berlinskog kongresa. Koje se države žele osloboditi osmanske vlasti? Gdje je sklopljen mir nakon završetka ruskoturskog rata? Koja država je tim mirom dobila autonomiju? Gdje su revidirane odredbe tog mirovnog sporazuma? Objasni zaključke.

reforme po uzoru na Europu. Ipak, ovakvo stanje nije dugo potrajalo jer je sultan 1878. godine ukinuo parlament i uspostavio apsolutizam. Uz to, promovirao je politiku panislamizma i ideologiju osmanizma, po kojoj je svo stanovništvo Carstva trebalo imati osjećaj zajedništva bez obzira na etničku pripadnost. Njegovu vladavinu obilježava period opadanja snage, ali i modernizacija Osmanskog Carstva. Ovakva politika je stavila veliki pritisak na narode Osmanskog Carstva koji se nisu u njoj pronašli te je 135 rezultirala jačanjima nacionalnih svijesti i brojnim ustancima. Područje

Godina

Posljedica autonomija pod grčim kraljem, ali sultanovim suverenitetom brzo ugušen, ali značajan za razvoj makedonske nacionalne svijesti

Osmansko Carstvo u drugoj polovici 19. stoljeća

Kreta

1897.

Makedonija (Ilindenski ustanak)

1903.

Osmansko Carstvo je u drugu polovicu 19. stoljeća ušlo s nužnim reformama koje su ga otvorile prema Europi. Riječ je o proširenju odredbi „časnog carskog pisma“ (Hatišerif od Gülhane) do kojih je došlo 1856. godine. Reforme za spas Osmanskog Carstva su se nastavile te je 1876. godine sultan Abdul Hamid II. (1876. – 1909.) donio ustav. Njime je garantirao građanska prava svim stanovnicima i vjerske slobode, a uveden je i parlament. Ovakvi koraci su podijelili politiku i političare Osmanskog Carstva na one koji su se protivili reformama i na one koji su ih podržavali. Podržavala ih je skupina koja je dobila ime mladoturci i koji su zagovarali liberalne

Tablica 3. Ustanci na prostoru Osmanskog Carstva koji su zahvatili jugoistok Europe nakon ukidanja ustava Zašto dolazi do ustanaka na prostoru Osmanskog Carstva?

1892. 1893.

1894.

1895.

1896.

1897.

1898.

1899.

1900.

1901.

Godine 1908. mladoturci su izveli državni udar. Prisilili su sultana Abdul Hamida II. da vrati ustav, ali nakon što ga je on ponovno pokušao ukinuti svrgnuli su ga s vlasti. Za novog sultana postavili su Mehmeda V. (1909. – 1918.). Pokrenute su određene reforme koje nisu uspjele riješiti rastuće nezadovoljstvo brojnih kršćanskih naroda i vanjskopolitičke pretenzije susjednih država.

1902. 1903. 1904. 1905. 1906.

1907.

1858. – 1903. dinastija Obrenović 1903. Drugo ustavno razdoblje u Osmanskom Carstvu 1903. „Crna ruka“ smaknula dinastiju Obrenović

1908. mladoturci izvršili državni udar

1908. 1909.

1910.

1911.

1912.

1913.

1914.

1903. – 1918. dinastija Karađorđević 1909. – 1918. Mehmed V. 1908. Bugarska dobiva punu neovisnost 1908. aneksija Bosne i Hercegovine

1915.

1916.

1917.

1918.

7. tema

KINA U 19. STOLJEĆU

Slavljenje mladoturskog ustanka i povratka ustava 1908. Kakav značaj za daljnje promjene u Osmanskom carstvu ima pobjeda mladoturaka i ponovno uvođenje ustavnog stanja?

IZVORI

136

„Ahmed Riza, urednik mladoturskog lista „Mešvereta“ i jedan od najinteligentnijih mladoturskih vodja, bio je dne 22. o. mj. u Beču, jer putuje iz Pariza u Carigrad. Tom je prilikom posjetio ministra vanjskih poslova Aehrenthala, koji mu je preporučio, da Mladoturci ne čine pogibeljnih eksperimenata i neka se ne daju uplivati od nesnosnih elemenata. Neka vode praktičnu politiku mira i unutarnjega ojačanja. U tom slučaju će oni moći računati na simpatije monarhije, a i ostalih država, kojih je jedini interes, da sve narodnosti u Turskoj budu zadovoljne. Ahmed Riza je na to izjavio, da njegova stranka nije revolucionarna, da ona baš onako hoće raditi, kako je to sam ministar napomenuo. Što se tiče vanjske politike, to će Turska gledati, da na svim poljima uzdrži status quo. Mladoturci teže uvesti mir i red, da tako uzmogne Turska služiti svjetskom miru. – Ahmed Riza je ponio najugodniji utisak od ministra vanjskih poslova.“ Dom i sviet, 1. listopada 1908.: 378.

Oko čega su razgovarali mladoturski predstavnik i austrijski ministar vanjskih poslova u Beču? Kakve stavove su iznijeli?

Ponovi Koje ideje su zagovarali mladoturci? Objasni pojmove panislamizma i osmanizma.

U 19. stoljeću Kinom je vladala mandžurska dinastija Qing koja je na toj poziciji bila još od 17. stoljeća. Nakon vrhunca moći krajem 18. stoljeća, Kina se tijekom 19. stoljeća suočila s brojnim novim izazovima, posebice stranim silama, koji su postupno slabili njezinu moć. Iako je Europa s Kinom trgovala još i ranije, zahtjevi za kineskim proizvodima u 19. stoljeću poput svile, čaja i keramike su samo rasli. S druge strane, kineska ekonomija je bila samodostatna i nije tražila zauzvrat sirovine, proizvode i takvu vrstu razmjene, već plaćanje u srebru. Europskim zemljama, posebice Velikoj Britaniji, to je bilo sve teže i skuplje. Širenjem kolonija po Aziji, naročito jugoistoku, europske sile bile su sve bliže. Tijekom Opijumskih ratova (1839. – 1842.; 1856. – 1860.) Kini su nametnuti „neravnopravni ugovori“ kojima su europske sile dobile otvoren prilaz njenim lukama. Prisjeti se Opijumskih ratova i njihovih posljedica za Kinu.

IZVORI

„Kinesko bogatstvo koristi se za dobit barbara. Odnosno, velika dobit koju ostvaruju barbari je uzeta od pripadajućeg dijela Kine. S kojim pravom onda oni zauzvrat upotrebljavaju otrovnu drogu da rane kineski narod? Iako nas barbari nužno ne namjeravaju ozlijediti, opet u žudnji za krajnjom dobiti, bez obzira povrjeđuju druge. Dopustite nam da pitamo, gdje je Vaša savjest? Čuo sam da je Vaša zemlja strogo zabranila pušenje opijuma; a to je zato što je šteta koju uzrokuje opijum jasno razumljiva. (…) Od svega što Kina izvozi u strane zemlje, ne postoji jedna stvar koja nije korisna za ljude: one su od koristi kada se jedu, ili od koristi kada se upotrebljavaju ili od koristi kada se ponovo prodaju: sve su korisne. Postoji li jedan predmet iz Kine koji je naštetio stranim zemljama? Uzmimo za primjer čaj i rabarbaru; strane zemlje ne mogu bez njih niti jedan dan. (…) Nadalje, vune, (…) i tekstil stranih zemalja ne mogu biti tkani bez kineske svile. Ako Kina, opet, odsječe ovaj povoljni izvoz, koji će profit barbari moći ostvariti? (…) Pretpostavimo da postoje ljudi iz drugih zemalja koji bi prodavali opijum u Engleskoj i zaveli Vaš narod da ga kupuju i puše; zasigurno bi Vaš časni vladar to duboko mrzio i bio ogorčeno ljutit. (…) Mi smo sada postavili propise koji reguliraju kineski narod. Onaj tko prodaje opijum dobit će smrtnu kaznu, kao i onaj koji ga puši.“

POLITIKA Lin Ce-su, kineski državnik u vrijeme Opijumskih ratova, šalje pismo savjeta kraljici Viktoriji prije samog početka Opijumskih ratova. Internet East Asian History Sourcebook. (Prijevod: Šimetin Šegvić)

Karikatura koja prikazuje Veliku Britaniju, Njemačku, Rusiju, Francusku i Japan kako komadaju Kinu, 1898. Kako je prikazana Francuska i zašto?

Zašto kineski državnik piše ovo pismo kraljici Viktoriji? Na što ju upozorava? Kako Kinezi vide strance – kako ih nazivaju? Kakve posljedice najavljuje ako se nastavi trgovina opijumom? Čudi li te ovakvo diplomatsko pismo?

Događaj koji je obilježio kinesku povijest sredine 19. stoljeća bila je revolucija Taipinga (1856. – 1864.). Revolucija je s jedne strane izbila jer je bila sumnjičava prema strancima koji su bili sve prisutniji u Kini, a s druge strane se htjela obračunati sa starim kineskim političkim i društvenim tradicijama. Ukinuti su ropstvo, konkubinat, dogovoreni brakovi, običaj uvijanja stopala, konzumiranje opijuma, kažnjavanje kao praksa u sudstvu. Započela je modernizacija i industrijalizacija, ali sa slabim uspjehom. Glavna borba vodila se protiv zemljoposjednika. Ipak, protiv revolucije nije bila sama kineska dinastija Qing, već i Britanci i Francuzi jer im je ovakva situacija štetila te su ju pomogli ugušiti. Nakon gušenja revolucije uslijedilo je razdoblje restauracije. Poduzimale su se mjere oporavka poljodjelstva i ekonomije. Na napuštena područja naseljavali su se seljaci, pomagalo im se u opskrbljivanju i sredstvima za rad, porezi su smanjivani ili ukidani u najugroženijim područjima. Ovakve mjere nisu vodile prema dugoročnoj modernizaciji zemlje.

Drugu polovicu 19. stoljeća obilježio je pokret samojačanja (1861. – 1895.) tijekom kojeg su provedene brojne institucionalne reforme. One su se provodile najviše na području modernizacije industrije, posebice vojne i naoružanja i dovođenju europskih savjetnika. Kako su reforme bile uglavnom usmjerenje na jačanje vojne moći, izostale su one značajnije na području gospodarstva i društva. Istovremeno s ovim promjenama Kina je zbog rastućeg kolonijalnog šire- 137 nja europskih sila i Japana gubila kontrolu na rubnim dijelovima carstva kao i utjecaj u jugoistočnoj Aziji. U reformskim krugovima na dvoru i kineskom građanstvu javljaju se sve snažnije težnje za društvenim i gospodarskim reforma. Njima se težilo ukidanje zastarjelog kineskog feudalnog sustava, uspostava do-

Prikaz jednog događaja tijekom revolucije Taipinga

1840.

1845.

1850.

1839. – 1842.

Prvi opijumski rat 1854. otvaranje Japana

1855.

1860.

1865.

1870.

1875.

1861. – 1895. pokret samojačanja 1856. – 1864.

revolucija Taipinga

1856. – 1860. Drugi opijumski rat

1880.

1885.

1890.

1895.

1900.

1905.

1910.

1905. 1899. – 1901. Bokserski ustanak Ujedinjena liga 1901. Bokserski protokol 12. 2. 1912. Car Pu-Yi, posljednji vladar iz dinastije Qing, abdicirao 1912. osnovana Republika Kina

7. tema

Carica Tsu Hsi (1835.-1908.) s izaslanstvom američkih žena Kakvu poruku o odnosu dviju država šalje ova slika.

138 Fotografija „boksera“ 1901.

Savez osam država Koje su države prikazane na ovoj slici i o kakvom je savezu riječ?

nim zemljama. Kineska dinastija je još jednom doživjela poraz što je dodatno naštetilo njezinom ugledu i moći. Nakon ovih događanja, u Kini su se ponovno pojavili pozivi za reforme i nemiri pa je carica Tsu Hsi 1901. proglasila početak novih reformi. Ovaj put one su bile dublje i sveobuhvatnije. Ipak, nezadovoljstvo nije nestalo i stvorena je jaka oproba. Tako je 1905. osnovana Ujedinjena liga, čiji se program sastojao od tri narodna načela: nacionalizam (svrgnuće dinastije), vladavina naroda (uspostava republike) i narodno blagostanje (jednako pravo na zemlju). Prekretnica je bila dopuštanje izgradnje željezničke pruge stranim ulagačima, što je izazvalo pobunu i građansko-demokratsku revoluciju. Car Pu-Yi bio je posljednji vladar dinastije Qing te je abdicirao 12. 2. 1912. godine. Time je nestala carska Kina. Mjesec dana ranije proglašena je republika, a prvi predsjednik je bio Sun Jat-sen.

maće industrijske proizvodnje te uspostava ustavne monarhije. Reforme sto dana nisu bile dugog vijeka zbog utjecaja konzervativnih krugova i carice Tsu Hsi koja ih je zaustavila. U Kini su se stalno razvijali utjecaji protiv stranaca, zbog čega su i otpori reformama bili snažni. Zbog toga su se razvijale brojne tajne organizacije, od kojih će se istaknuti tzv. boksači (bokseri). Godine 1899. pokrenuli su ustanak, bokserski ustanak. Ustanike su činili seljaci i siromašni stanovnici po gradovima. Ustanak je bio usmjeren protiv stanaca u Kini, a izazvan je sušom, gladi, nezaposlenošću i, na kraju, prodiranju stranog kapitala. Ustanike je poduprla i carica Tsu Hsi te su objavili rat zapadnim silama 1900. Cilj im je bio protjerati strance i suzbiti domaće kršćane (koji su simbolizirali pad pod strane utjecaje). Strane sile su organizirale Savez osam država (SAD, Japan, Rusija, Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Italija, Austro-Ugarska) koji je suzbio ustanak i prisilio Kinu na potpisivanje Bokserskog protokola 1901. Dinastija je morala platiti velike reparacije i proširiti prava stra- Sun Jat-sen (1866. – 1925.)

ZANIMLJIVOST Od početka prodora europskih sila u Kinu tijekom Opijumskih ratova te daljnjih stalnih kompromis i gubitaka na koje je Kina morala pristajati do sredine 20. stoljeća, u Kini se za ovo razdoblje od oko 100 godina uvriježio termin „stoljeće poniženja“.

POLITIKA R U S K O

C A R S T V O

PRIMORSKI KRAJ

MANDŽURIJA

MONGOLIJA

Tokyo (Edo)

Mukden

K I N E S K I T U R K I S TA N (XINJIAN)

KOREJA

Peking

Seul (Rus.) (Brit.)

M A N D Ž U R S K O C A R S T V O Tianjin PROVINCIJA SHANDONG UNUTARNJI TIBET K

TIBET N E PA L

Nagasaki

Nanjing

Kyoto Shimonoseki

(Ger.)

Shanghai

Hankou

PROVINCIJA FUJIAN PROVINCIJA FORMOZA GUANGDONG (Japan 1895.)

BUTAN PROVINCIJA YUNNAN

INDIJA

Canton

Macao

TIHI OCEAN

Japanski car Mutsuhito – Meiji

(Fr.)

BURMA A OKIN IND

BENGALSKI ZALJEV

Hong Kong (Brit.)

JUŽNO KINESKO MORE

SIJAM

Područja u zakupu Europljana

FILIPINI

500 km

139

Karta 7. Kina i Japan potkraj 19. stoljeća

JAPAN Uz vojnu demonstraciju sile Sjedinjene Američke Države sklopile su s japanskim šogunom 1854. godine trgovački ugovor temeljem kojih su japanske luke otvorene za američke trgovačke brodove. Na taj način završava razdoblje japanskog izolacionizma te započinje razdoblje moderne japanske povijesti. Ubrzo su slične trgovačke ugovore s Japanom sklopile i druge imperijalističke sile (Britansko Carstvo, Rusija, Nizozemska, Francuska i Pruska). Godine 1868. na prostoru Japana dolazi do pobune protiv šogunske vlasti nakon koje japanski car preuzima direktnu kontrolu nad upravom Japana. Tim činom započinje prosvjetiteljsko razdoblje dinastije Meiji koje predvodi japanski car Mutsuhito (1867. – 1912.). Ubrzo je dokinut feudalni sustav i samuraji, te je započeo brzi gospodarski razvoj i upravni preustroj države. Za dinastije Meiji započela je u Japanu industrijska revolucija jer je dinastija odlučila kako želi uhvatiti 1868.

1870.

1872.

1874.

1876.

1867. – 1912. car Mutsuhito 1868. početak razdoblja Meiji

1878.

1880.

1882.

1884.

1886.

1888.

1890.

korak s europskim silama. Obrazac je bio već poznat: vlast je gradila mreže cesta i željeznica te počela sa zemljišnim reformama kako bi dalje pripremila zemlju i stanovništvo za industrijski razvoj, a japanski izaslanici su išli u posjete Sjedinjenim Američkim Državama i Europi kako bi prikupili daljnja iskustva. To je poboljšalo bankarski sektor, a temelj nove i razvijene industrije bila je tekstilna industrija koja je imala uporišta u tradicionalnom obrtu. Industrijskom revolucijom je proizvodnja poboljšana i ubrzana, a naročito je bila važna proizvodnja svile. Japanska poduzeća su se formirala u zaibatsu – oblik poduzetničkih grupa, odnosno povezivanja poduzeća sa središnjom kompanijom na vrhu. Japan je bila prva azijska industrijalizirana zemlja. Otvaranjem Japana europskim utjecajima postupno se tijekom druge polovice 19. stoljeća stvaraju težnje za stvaranjem japanskog carstva i njegovom teritorijalnom širenju na prostoru Dalekog Istoka. Kako bi mogao ostvariti svoje ciljeve, državna uprava započinje modernizaciju vojske i njenog naoružanja čime su stvoreni preduvjeti japanskog imperijalizma. 1892.

1894.

1894. – 1895. Prvi japansko kineski rat 1896. Koreja japanska kolonija

1896.

1898.

1900.

1902.

1904.

1906.

1908.

1910.

1904. – 1905.

Japansko-ruski rat 1910. Koreja pripojena Japanskom Carstvu

1912.

7. tema vedesetih godina 19. stoljeća suprotstavila se Kina. Sukob njihovih interesa postupno je prerastao u Prvi japansko-kineski rat (kolovoz 1894. – travanj 1895.). Nakon poraza u ratu Kina je Japanu ustupila otok Tajvan, a Japan je Kini morao vratiti sva u ratu zauzeta područja (Port Arthur i dio provincije Shandong). Ubrzo je kineski utjecaj u Koreji gotovo nestao pa je već 1896. Japan zauzeo Koreju koju je pretvorio u svoju koloniju. Godine 1910. Koreja je službeno pripojena Japanu.

Predaja kineskih generala tijekom Prvog japanskokineskog rata Što zaključuješ prema ovoj slici o odnosu između pobjednika i poraženih.

Ponovi

Prvi cilj teritorijalnog širenja bila je Koreja na čijem području ubrzo nastaju prve japanske kolonije. Japanskom širenju na prostor Koreje početkom de-

140

Objasni kakvo je bilo državno uređenje u Japanu. Navedi osnovna obilježja razvoja Japana u drugoj polovici 19. stoljeća.

SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE DO POČETKA 20. STOLJEĆA Po završetku Rata za neovisnost 1783. godine započinje razdoblje stvaranja temelja novostvorenih Sjedinjenih Američkih Država. Do konca 18. stoljeća napisana je prva verzija ustava te je formiran dvodomni parlamentarni sustav s predsjednikom na čelu. Predsjednik se birao svake četiri godine na temelju narodnih i elektorskih glasova. Tijekom prvih desetljeća postojanja na mjestu predsjednika izmjenjivale su se osobe koje su utemeljile novostvorenu državu: George Washington (1789. – 1797.), John Adams (1797. – 1801.) i Thomas Jefferson (1801. – 1809).

Težnja za stjecanjem novih teritorija i širenje prema zapadu

Reguliranim stvaranjem novih saveznih država na sjeveroistoku (Sjeverozapadni propis iz 1787.) započinje razdoblje postupnog širenja prema zapadu. Težnja za gospodarenjem cijelim područjem sjevernoameričkog kontinenta pojavila se još tijekom Rata za nezavisnost (neuspješni pokušaj zauzimanja Montreala). Prva prilika za širenje pojavila se početkom 19. stoljeća nakon što su Španjolci vratili prostor Louisiane u sastav Francuske. Zahvaljujući dobrim diplomatskim vezama na francuskom dvoru američki predsjednik T. Jefferson kupio je od Napoleona za 15 milijuna dolara 2,6 milijuna km2 novog teritorija koji se prostirao od

Thomas Jefferson, o. 1800. Po čemu je u povijesti ostao zapamćen Thomas Jefferson? 1787.

1788.

1787. Ustav S.A.D. 1787. Sjeverozapadni propis

1789.

1790.

1791.

1792.

1783. – 1824. demokratska republikanska stranka 1789. – 1797. George Washington

1793.

1794.

1795.

1796.

1797.

1798.

POLITIKA

Lewis i Clark se u rujnu 1806. vraćaju u St. Louis St. Louis: Muzej istraživanja zapada. (Foto: Mladen Tomorad, 2018.)

porječja Mississippija i Missourija prema sjeverozapadu. Na novi teritorij odmah je poslana istraživačka transkontinentalna ekspedicija predvođena M. Lewisom i W. Clarkom. Tijekom trogodišnjih istraživanja (1803. – 1806.) ekspedicija je stupila u kontakt s brojnim indijanskim plemenima na sjeverozapadnim područjima duž granice s Kanadom. Znanstvenici su ucrtali položaj rijeka i planina te prikupili uzorke tla, biljaka i životinja. U jesen 1806., nakon uspješnog povratka na istok, stvoreni su temelji daljnjeg teritorijalnog širenja i naseljavanja novokupljenog područja. Težnja za daljnjim širenjem na sjeverni prostor Velikih jezera dovest će potkraj prvog i početkom drugog desetljeća 19. stoljeća do rata s Britanijom (1812. – 1814.). Tijekom ratnih sukoba borbe su se vodile uglavnom duž graničnog prostora. Nakon što su Britanci u kolovozu 1814. okupirali i spalili Washington sklopljen je trajni mir kojim je završilo neprijateljstvo između dvije države. Razoreni glavni grad ubrzo je ponovno podignut, izgrađene su nove glavne savezne zgrade te su stvoreni temelji njegovog današnje izgleda. Po završetku rata utvrđena je konačna granica s Britanijom na području Kanade (1818.) koja se protezala duž Velikih jezera te nadalje ravnom linijom 49 paralele sve do Tihog Oceana. Teritorijalno širenje nastavljeno je potkraj drugog desetljeća 19. stoljeća kupovinom Floride od Španjolske. Od ranih devedesetih godina 18. do konca drugog desetljeća 19. stoljeća na prostoru sjeveroistoka Sjedinjenih Američkih Država dolazi do formiranja novih saveznih država čime se mlada država polako širi prema teritoriju Louisiane. 1798.

1799.

1800.

1797. – 1801. John Adams

1801.

1802.

1801. – 1809. Thomas Jefferson 1803. kupljena Louisiana

1803.

Kapitol, središte američkog Kongresa i državne uprave, Washingtonu D.C. Počeo se graditi 1793., a nakon što je većina zgrada djelomično spaljena tijekom 1814. izvršena je temeljna rekonstrukcija koja je potrajala do 1819. (Foto: Mladen Tomorad, 2004.) Koju ulogu ima američki Kongres?

141 141

Bijela kuća, središte predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, Washington D.C. (Foto: Mladen Tomorad, 2004.) Istraži koje ovlasti danas ima američki predsjednik.

Već se tijekom prvih desetljeća 19. stoljeća pojavilo pitanja sudbine ropstva na novim područjima. Kako bi se ono suzbilo stvorena je linija koja je razdvajala područja u kojima je ropstvo bilo moguće. Takav kompromis vidljiv je 1820. godine tijekom primanja novih saveznih država Maine i Missouri nazvan je Kompromisom Maine-Missouri. Maine se odvojio od Massachusettsa te formirao novu saveznu državu na sjeveroistoku u kojoj ropstvo nije bilo moguće. Missouri je stvoren duž granice uz velike rijeke na zapadu te je u njemu ropstvo bilo dozvoljeno. Njegovim primanjem ropstvo prvi put prelazi granicu Louisiane te dolazi na zapadna područja. 1804.

1805.

1803. – 1806. ekspedicija Lewisa i Clarka

1806.

1807.

1808.

1809.

7. tema Washington 1889.

Maine 1820.

Montana 1889.

Sjeverna Dakota V 1889. Minnesota NH 1858. Wisconsin Oregon New York M Idaho 1848. 1859. Michigan C Wyoming Južna Dakota 1890. 1889. 1837. NJ 1890. Nebraska Pennsylvania Indiana Ohio Nebraska 1889. Ma Nevada 1803. 1867. Illinois 1816. Zap. 1864. Virginia Utah 1818. Kansas Colorado Kentucky Virginia Kalifornija 1896. 1861. 1876. Missouri 1792. 1850. Sjev. Carolina 1821. Tennesee Oklahoma Južna Carolina Arkansas 1796. Arizona New Mexico 1907. Alabama 1912. 1836. 1912. 1819. Georgia Mississippi Texas 1817. 1845. V = Vermont Florida Louisiana NH = New Hampshire 1845. 1812. M = Massachusetts C = Connecticut 1836. Nezavisnost od Meksika NJ = New Jersey Ma = Maryland Područje 13 starih država

142

Razvoj Sjedinjenih Američkih Država

1783. Ustupila Engleska

1803. Kupljeno od Francuske

1818. Ustupila Engleska

1819. Kupljeno od Španjolske

1845. Primljene u Uniju

1846. Sjeveroistok primljen u Uniju

1848. Ustupio Meksiko

1853. Kupljeno od Meksika

Karta 8. Teritorijalno širenje Sjedinjenih Američkih Država

1810.

Teritorijalna ekspanzija i težnja za što većim utjecajem na području Sjeverne, Srednje i Južne Amerike još je izrazitija početkom trećeg desetljeća 19. stoljeća. Godine 1822. američki predsjednik James Monroe (1817. – 1825.) priznao je neovisnost južnoameričkih država koje su se oslobodile od španjolske kolonijalne vlasti te je proglasio doktrinu protiv europskog miješanja u pitanja država Amerike. Na taj način stvorio je temelje budućeg američkog imperijalizma. Početkom dvadesetih godina 19. stoljeća započinje doseljavanje prvih američkih kolonista na prostor Teksasa koji se u to vrijeme nalazi u sastavu Meksika. Njihove liberalne ideje i težnje za osnivanjem zasebne države pod vlašću Meksika (1833.) ubrzo su doveli do teksaškog rata za neovisnost (1835. – 1836.). Potkraj travnja 1836. teksaška vojska pod vodstvom Sam Houstona, bivšeg guvernera Tennesseeja, uspjela je kod rijeke San Jacinto poraziti znatno brojniju meksičku vojsku i zarobiti meksičkog diktatora Santa Annu. On je bio prisiljen priznati neovisnost Teksasa, a Sam Houston ubrzo je izabran za prvog predsjednika Republike Teksas. 1811.

1783. – 1824. demokratska republikanska stranka

1812.

1813.

1812. – 1814. rat s Britanijom

1814.

1815.

James Monroe, o. 1819. Objasni vezu između Monroeove doktrine i američkog imperijalizma.

James K. Polk Nashville: Državni muzej Tennesseja (Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

Santa Anna (središnja figura u plavom kaputu) predaje se teksaškoj vojsci nakon bitke kod San Jacinta. Ranjeni Sam Houston leži ispod drveta

U ožujku 1845. Teksas je konačno primljen kao nova savezna država čime je stvoreno veliko nezadovoljstvo u meksičkoj vladi na čelu sa Santa Annom. Tadašnji američki predsjednik James K. Polk (1844. – 1848.) ponudio je novčanu kompenzaciju za Teksas i mo1816.

1817.

1818.

1814. – 1824. federalistička stranka 1818. utvrđena granica s Britanijom 1819. kupljena Florida

1819.

1820.

1817. – 1825. James Monroe 1820. kompromis

Maine-Missouri

1821.

POLITIKA

Karavane doseljenika na putu prema Oregonu prelaze rijeku Plattu, sredina četrdesetih godina 19. stoljeća Zašto doseljenici naseljavaju područje Oregona?

gućnost kupovine cijelog jugozapadnog područja što je ubrzo odbijeno. Ubrzo započinje rat s Meksikom (1846. – 1848.) tijekom kojeg je Sjedinjenim Američkim Državama pripojeno cijelo jugozapadno područje od Meksičkog zaljeva do obala Kalifornije uz odštetu od 15 milijuna dolara. Sporazumom s Britanijom iz 1846. sjeverozapadno područje Oregona, koje se počelo naseljavati potkraj tridesetih i ranih četrdesetih godina 19. stoljeća, također je priključeno Sjedinjenim Američkim Državama. Godine 1853. od Meksika je također kupljen granični prostor Gadsden čime je američki teritorij na jugozapadu Sjeverne Amerike još dodatno proširen. Kupovinom Aljaske 1867. zaokružile su se konačne granice Sjedinjenih Američkih Država tijekom 19. stoljeća. Ponovi Objasni proces teritorijalnog širenja Sjedinjenih Američkih Država.

Potražnja za zemljom, indijansko pitanje i „Divlji zapad“

1821.

Istovremeno s novim teritorijalnim širenjem započinje problem rješavanja pitanja odnosa s indijanskim plemenima. Koncem 18. stoljeća plemena Saveza šest naroda koja su živjela na sjeveroistočnom dijelu u bli1822.

1823.

1824.

1825.

1826.

Promotivni plakat o prodaji državnog zemljišta u Iowi i Nebraski St. Louis: Muzej istraživanja zapada. (Foto: Mladen Tomorad, 2018.) Zašto dolazi do prodaje državnog zemljišta?

zini velikih jezera smještena su u rezervate uglavnom na području države New York. 143 Zbog velikog priljeva novih doseljenika iz Europe broj stanovnika Sjedinjenih Američkih Država u stalnom je porastu, a sve više raste potražnja za zemljom na području do rijeke Mississippi. Brojni doseljenici nisu željeli živjeti u blizini starih indijanskih plemena pa se već sredinom dvadesetih godina stvara ideja o njihovu preseljenju na zapad odnosno na područja s druge strane Mississippija. Američka savezna vlada 1824. osnovala je Ured za indijanska pitanja s ciljem reguliranja razmirica s indijanskim plemenima. Iste godina započela je pripremati vojne utvrde na prostoru Oklahome s ciljem preseljenja svih indijanskih plemena na istoku. Godine 1825. donesen je Zakon o zamjeni indijanske zemlje na istoku za zemlju na zapadu, a 1830. američki predsjednik Andrew Jackson (1829. – 1837.) donio je Zakon o preseljenju indijanskih plemena. U razdoblju od 1831. do 1838. sve jugoistočna plemena preseljena su na novostvoreni indijanski teritorij u Oklahomi. Samo preseljenje često je bilo nasilno, a dug put uzimao je svoj danak pa su mnogi Indijanci umrli od iscrpljenosti i bolesti. Stoga je danas ovo preseljenje poznato pod imenom Staza suza. Svega malen broj pripadnika plemena Cherokee

1827.

1820. – 1840. „Zlatno doba trapera“ 1825. Zakon o zamjeni indijanske zemlje 1822. Monroeova doktrina 1824. Biro za indijanska pitanja

1824. osnovana Demokratska stranka 1824. Stranka nacionalnih republikanaca

1828.

1829.

1830.

1831.

1829. – 1837. Andrew Jackson 1830. Zakon o

preseljenju Indijanaca

1832.

1831. – 1838. Staza suza

7. tema

Staza suza (1835. – 1838.) Na slici je prikazano preseljenje naroda Cherokee na novo dodijeljeni teritorij u Oklahomi. Nashville: Državni muzej Tennesseeja (Foto: Mladen Tomorad, 2019.) Koji je tvoj stav o preseljenju indijanskih plemena u 19. stoljeću?

ostao je živjeti u svojim postojbinama u planinskim predjelima na granici Tennesseja, Georgije i Južne Ka144 roline. Nakon rata sa Seminolama (1835. – 1842.) „očišćeno“ je i područje Floride gdje je samo šačica starosjedilaca opstala u njenim močvarnim predjelima. Istovremeno se među indijanskim plemenima počinje širiti ovisnost o alkoholu („vatrenoj vodi“). Suživot na zapadnim područjima, koja su se tek znatnije poče-

la naseljavati tijekom Zlatne groznice u Kaliforniji (1848. – 1860.), postupno je postajao sve teži. Američka savezna vlada pokušala je potpisivanjem mirovnih sporazuma riješiti goruća pitanja održavanja mira i opremanja indijanskih plemena osnovnim živežnim namirnicama. Vlada se obvezala pomagati plemena s godišnjom pomoći u protuvrijednosti od 50 tisuća $, a za uzvrat dobila je pravo izgradnje cesta i transkontinentalne željeznice. Kako bi spriječila međusobne ratove između indijanskih plemena na području sjevernih velikih ravnica, vlada je tijekom pedesetih i šezdesetih godina 19. stoljeća podijelila indijanske teritorije među plemenima. No budući da indijanske poglavice nisu imale potpunu vlast nad svojim plemenima često dolazi do pljačkaških pohoda na bjelačka naselja, putnike i kočije. Po završetku američkog građanskog rata američka je vlada takve manje sukobe iskorištavala kako bi i posljednja slobodna plemena na zapadu otjerala u rezervate. Po završetku indijanskih ratova koncem osamdesetih godina 19. stoljeća sva indijanska plemena preseljena su u na indijanski teritorij u Oklahomu ili u manje rezervate na području jugozapada. Svijest o lošem postupanju prema domorodačkom stanovništvu među Amerikancima počela se buditi ranih osamdesetih godina 19. stoljeća. Kako bi se ublažilo stoljetno loše postupanje prema indijanskim plemenima dolazi do pokušaja obrazovanja mladih Indijanaca te otvaranja rijetkih škola za indijansku mladež, ali bez

Detalj bitke kod Little Bighorna, 26. lipnja 1876. na sjeverozapadnom području Montane. Što na temelju slike možeš zaključiti o bitci kod Little Bighorna? 1833.

1834.

1835.

1836.

1820. – 1840. „Zlatno doba trapera“ 1829. – 1837. Andrew Jackson 1831. – 1838. Staza suza

1837.

1838.

1839.

1840.

1835. – 1842. rat sa Seminolama 1835. – 1836. teksaško-meksički rat

Na jelenjoj koži prikazana je indijanska pobjeda nad postrojbama američke 7. konjaničke na čelu s Georgeom Armstrongom Custerom (u središtu crteža). Na čelu udruženih snaga Lakota, sjevernih Cheyenna i Arapaho indijanaca nalazili su se Bik Koji Sjedi iDivlji Konj. Rat na području velikih ravnica završio je 1877. pobjedom američke vojske. Pobunjena plemena smještena su u rezervate. New York: Smithsonian muzej američkih Indijanaca. (Foto: Mladen Tomorad, 2003.). 1841.

1842.

1843.

1844.

POLITIKA prelaskom Mississipija i Missourija te se prostirao do obala Tihog Oceana, kanadske granice na sjeveru te meksičke granice na jugu. Taj cijeli prostor tijekom cijele druge polovice 19. stoljeća obilježen je indijanskim ratovima, pljačkaškim bandama, izgradnjom željezničkih pruga te sukobom doseljenih ratara i stočara. Zakon su održavali rijetki šerifi, maršali i suci pa je nerijetko osnovni zakon bio linč i drvo za vješanje. Znatno naseljavanje zapada započinje otkrićem zlata na sjeverozapadnim područjima Kalifornije u blizini Sacramenta i San Francisca u proljeće 1848., a završava velikom raspodjelom slobodne zemlje u Oklahomi ranih devedesetih godina.

Rast stanovništva Mladi pripadnici naroda Lakota u školi za indijansku mladež u Carliseu St. Louis: Muzej istraživanja zapada (Foto: Mladen Tomorad, 2018.) Zašto je pokušaj otvaranja škola za mlade Indijance završio neuspješno?

većeg uspjeha. Godine 1887. posljednji ostaci slobodne indijanske zemlje podijeljeni su među vođama svake obitelji, a sva prestala zemlja ponuđena je na prodaju novim doseljenicima. Takva politika pokazat će se katastrofalnom te će tijekom narednih desetljeća doći do znatnog uništenja tradicionalne indijanske kulture. Na zapadnim područjima Sjedinjenih Američkih Država vladalo je bezakonje. Divlji zapad započinjao je

Unutrašnjost tipičnog zatvora tijekom druge polovice 19. stoljeća Lebanon, Tennessee (Foto: Mladen Tomorad) Što misliš, kako je bilo boraviti u zatvoru u 19. stoljeću? Postoje li sličnosti s današnjim zatvorom? 1844.

1845.

1846.

1844. – 1848. James Polk ožujak 1845. Teksas

primljen u sastav S.A.D.

1847.

ožujak 1846. – veljača 1848.

američko-meksički rat

1848.

1849.

1848. ustupljen

jugozapadni teritorij

1846. Oregonski sporazum, granica s Kanadom

Istovremeno s postupnim rješavanjem indijanskog pitanja broj stanovnika Sjedinjenih Američkih Država u neprestanom je rastu pa tako i potražnja za novom slobodnom zemljom. Tijekom 19. stoljeća broj stanovnika narastao je za gotovo 87 milijuna. Kako bi se regulirala potražnja i raspodjela zemlje na zapadu još je 1862. donesen Propis o farmama kojim se omogućuje zaposjeda- 145 nje i obrađivanje besplatno dobivene zemlje na zapadu veličine do 64 ha. Upravo će ovaj pravni akt dovesti do kulminacije indijanskih ratova na području velikih ravnica i jugozapadu u razdoblju od ranih šezdesetih do kasnih osamdesetih godina 19. stoljeća. Godina 1790. 1800. 1810.

Broj stanovnika 3.900.000 5.236.000 7.036.000

1820. 1830. 1840. 1850. 1860. 1870. 1880. 1890. 1900. 1910.

10.086.000 12.798.000 17.018.000 23.054.000 31.443.321 38.925.598 50.189.209 62.979.766 76.221.168 92.228.468

Tablica 4. Povećanje broja stanovnika Sjedinjenih Američkih Država na temelju američkih popisa stanovništva od 1790. do 1910. godine Koliki je danas broj stanovnika SAD-a? 1850.

1851.

1852.

1848. – 1860. „Zlatna groznica“ u Kaliforniji 1850. „Kompromis

iz 1850.“

1853. kupljen

teritorij Gadsden

1853.

1854.

1855.

1854. osnovana Republikanska stranka

7. tema

146

1856.

Državna potvrda izdana Danielu Freedmanu kojom se potvrđuje njegova kupnja zemljišta u Nebraski, svibanj 1862. St. Louis: Muzej istraživanja zapada (Foto: Mladen Tomorad, 2018.)

Andrew Jackson u borbi s čudovištem Druge američke banke Nashville: Plantaža Andrewa Jacksona (Foto: Mladen Tomorad) Tijekom tridesetih godina 19. stoljeća predsjednik Jackson je uspio suzbiti veliku gospodarsku krizu raznim aktima protiv Druge američke banke.

Političke stranke i prijepori američke politike do američkog građanskog rata

Među brojnim gorućim pitanjima američke države tijekom prve polovice i sredinom 19. stoljeća treba posebno izdvojiti pitanje ropstva oko kojeg su se neprestano prepirale političke stranke. Stvaranje novih saveznih država dovelo je do stalnih prijepora o tome treba li se dozvoliti

U razdoblju od završetka američkog rata za nezavisnost do sredine pedesetih godina 19. stoljeća na području Sjedinjenih Američkih Država formirale su se brojne političke stranke. Mnoge od njih su se zbog unutrašnjih sukoba i nejedinstva političkog djelovanja postupno ugasile (federalisti, demokratska republikanska stranka, stranka vigovaca, slobodarska stranka, stranka demokratskih republikanaca). Nakon američkog građanskog rata američka politička scena pretvorena je u sistem u kojem se na vlasti izmjenjuju dvije preživjele stranke, demokratska stranka i republikanska stranka. Demokratska stranka u početku se zalagala za strogo tumačenje ustava te su vjerovali da je snažna nacionalna vlada prijetnja pojedinačnim slobodama i državnom suverenitetu. Nakon brojnih podjela stranka danas zastupa demokratska načela američkog društva. Republikanska stranka u početku je osnovana s osnovnim ciljem borbe protiv ropstva, a tijekom kasnijih razdoblja američke povijesti uglavnom zastupa konzervativna stajališta američkog društva. 1857.

1858.

1859.

1859. pobuna u Harper's Ferryju 1856. krvavi

20. prosinca 1860. Južna Karolina izlazi iz Unije 1860. izbori za predsjednika događaji u Kanzasu siječanj 1861. izlazak 6 južnih država iz Unije 1857. suđenje Dred Scottu 8. veljače 1861. Ustav Konfederacije

1860.

1861.

Suđenje Dredu Scottu u St. Louisu 1857. godine On je bio bivši rob koji je oslobođen ropstva nakon što se njegov vlasnik preselio na teritorij Illinoisa i Wisconsina gdje ropstvo nije bilo dozvoljeno. Povratkom u Missouri zatražio je oslobođenje od ropstvo na osnovi činjenica da je živio na teritoriju gdje je ropstvo zabranjeno. Nakon provedenog suđenja prikazanog na slici Vrhovni sud zaključio je da Scott ne može pristupiti sudu jer on nije građanin nego rob. Ova zloglasna odluka potvrdila je negiranje građanskih prava crnaca uoči građanskog rata te je dodatno uzburkala nezadovoljstvo protivnika ropstva na sjeveru. St. Louis: Stara sudnica. (Foto: Mladen Tomorad, 2018.) Razmotri odluku suda s obzirom na kontekst 19. stoljeća i iznesi svoj stav. 1862.

1863.

1864.

1. siječnja 1863. proglas o emancipaciji 4. 3. 1861. – 16. 4. 1865. Abraham Lincoln 12. 4. 1861. – 26. 5. 1865. Američki građanski rat 12. travnja 1861. napad na Fort Sumnter 1862. – 1865. pomorska blokada Konfederacije 15. travnja 1861. Lincoln poziva na opću mobilizaciju 1862. Propis o farmama

1865.

1866.

1867.

1867. kupljena Aljaska prosinac 1865.

13. amandman

srpanj 1866.

14. amandman

15. travnja 1865. atentat na Lincolna 9. travnja 1865. kapitulacija Leejeve vojske

POLITIKA

Američka vojska pod zapovjedništvom Roberta E. Leeja provaljuje u vojni arsenal u Harper’s Ferryju u jesen 1859. (Foto: Mladen Tomorad, 2004.) Uz pomoć interneta istraži tko je bio Roberta E. Lee.

Abraham Lincoln i njegovi suradnici Washington: Smitshonian muzej američke povijesti (Foto: Mladen Tomorad, 2004.) Tko je podržavao Lincolna?

ropstvo na novim teritorijima, a problem su pokušali riješiti brojnim, često bezuspješnim kompromisima. Nakon što se američki teritorij nakon rata s Meksikom proširio sve do Tihog oceana sukobi između industrijaliziranog sjevera i agrarnog juga još su povećani. Godine 1850. problem ropstva na novim teritorijima pokušao se riješiti brojnim kompromisima. Stvarani su teritoriji u kojima se ropstvo ne spominje, ali tolerira. Zabranjena je kupnja i prodaja robova na području glavnog grada Washingtona i njegove okolice. Pokušalo se riješiti i pitanje djelotvorne kontrole suzbijanja bijega robova i njihovog povratka njihovim gospodarima, što nije prihvaćeno u sjevernim državama gdje stanovništvo odbija potpomagati hvatanje robova.

Lincolnov izbor za predsjednika 1860. ubrzo je doveo do izlaska Južne Karoline iz Unije proglasom „da se Unija koja sada postoji između Južne Karoline i drugih država pod nazivom Sjedinjene Američke Države ovime raspušta“ donesenoj na konvenciji održanoj 20. prosinca. Od 9. siječnja do 1. veljače 1861. iz Unije je istupilo šest novih saveznih država (Mississippi, Florida, Alabama, Georgija, Louisiana i Teksas). Sedam odcijepljenih država 8. veljače 1861. u Montgomeriju u Alabami osnivaju Konfe- 147 deraciju te donose vlastiti ustav koji je ubrzo potvrđen. Za predsjednika je ubrzo izabran malo poznati južnjački političar Jefferson Davis. Nakon što je Lincoln tijekom svoje predsjedničke prisege početkom ožujka 1861. odbio priznati odvajanja država Konfederacije proglasivši je „pravno nevaljanom“ stvoreni su svi uvjeti za vojni sukob. Vojska Juga 12. travnja 1861. napala je saveznu utvrdu Fort Sumter u luci Charleston koju su vojnici Unije odbili napustiti. Predsjednik Lincoln već je 15. travnja pozvao na reTijekom druge polovice pedesetih godina 19. stoljeća grutaciju te je objavio rat Konfederaciji. Tijekom raste utjecaj novoosnovane republikanske stranke na čelu s Abraham Lincolnom. On se zalagao za ukida- Ustav nje ropstva na cijelom teritoriju Sjedinjenih Američ- Konfederacije kih Država. Svoja stajališta zagovarao je u svojim broj- Američkih nim govorima. U svom slavnom govoru održanom u Država Richmond: Muzej lipnju 1857. Lincoln je izjavio:

Američki građanski rat - uzroci, tijek i posljedice

konfederacije (Foto: Mladen Tomorad, 2004.) Objasni što predstavlja konfederacija.

“Kuća podijeljena između same sebe ne može se održati. Vjerujem da ova vlada neće moći vječno podnositi poluropstvo i poluslobode. Ne nadam se da će se Unija raspasti – ne nadam se da će se kuća srušiti – ali se nadam da više neće biti podijeljena.”

Protumači riječi Abrahama Lincolna. 1868.

1869.

1870.

1871.

1872.

1860. – 1890. „Divlji zapad“ 1865. – 1877. razdoblje rekonstrukcije 1869. – 1877. Ulysses Grant

1873.

1874.

1875.

1876.

1877.

1878.

1879

7. tema

Jefferson Davis (1861. – 1865.), predsjednik Konfederacije Richmond: Muzej konfederacije (Foto: Mladen Tomorad, 2004.)

Robert E. Lee 9. travnja 1865. potpisuje predaju svoje vojske u Appomattoxu u Virginiji Na desnoj strani nalaze se najvažniji generali Unije: Sherman i Sheridan (stoje lijevo), a Grant kao vrhovni zapovjednik sjedi za stolićem Appomattox: Sudnica u Appomattoxu (Foto: Mladen Tomorad, 2004.) Što je značila predaja generala Leeja za ishod rata?

proljeća 1861. Konfederaciji se pridružuju Virginija, Arkansas, Sjeverna Karolina i Tennesse te se broj odmetnutih država popeo na jedanaest. Dio južnjački orijentiranih država (Delaware, Maryland, Kentucky i Missouri) u konačnici je ipak ostao vjeran Uniji. Obje strane vjerovale su da će rat brzo završiti u njihovu korist, ali rat je nakon dugog iscrpljivanja konačno 148 završio 1865. godine. Prvi veći sukob dogodio se na sjeveru Virginije u srpnju 1861. Nakon što je vojska Unije potučena, do proljeća 1862. nije bilo nekih većih ratnih sukoba. Ubrzo je započela pomorska blokada južnjačkih država, čime je spriječen izvoz pamuka u prekooceanske zemlje te prekinut priljev novca i vojnih resursa iz Europe. Tijekom proljeća 1862. Unija je prvi put pokušala zauzeti glavni grad Richmond, ali je u lipnju njena vojska prisiljena na povlačenje na sjever. Glavna područja vojnih operacija bila su podijeljena na dolinu rijeke Mississippi i države na njenom jugoistoku te prostor Virginije, zapadne Virginije, Marylanda i Pennsylvanije na istoku. U razdoblju od proljeća od jeseni 1862. zauzeta je cijela dolina Mississipija te su započele operacije u južnim državama koje su postupno osvojene do proljeća 1865. Na istoku se odvijaju najveće krvave bitke građanskog rata u kojima nerijetko pogibaju desetci tisuća vojnika na obje strane. Najveća trodnevna bitka zbila se kod Gettysburga u Pennsylvaniji početkom srpnja 1863. Unatoč bolje obrazovanim oficirima, Konfederacija zbog slabe opreme, znatno manjeg broja stanovnika i nedovoljne opskrbe nije mogla opstati. Zahvaljujući uspješnom zapovjedništvu generala Ulyssesa Granta i Williama Shermana Unija je 1880.

1881.

1882.

1883.

1884.

1885.

Lincolnov mauzolej u Springfieldu Nakon ubojstva Lincoln je prevezen vlakom u Springfield, Illinois, grad u kojem je proveo veći dio svoje političke karijere. Podignut mu je veliki mauzolej s obeliskom koji je prikazan na fotografiji (Foto: Mladen Tomorad, 2018.) Lincoln je prvi američki predsjednik koji je stradao u atentatu. Saznaj koji su još američki predsjednici stradali u atentatu. Istraži je li u povijesti 20. stoljeća bilo sličnih prijevoza umrlih predsjednika tijekom kojih su njihove posmrtne ostatke dočekivali brojni stanovnici raznih naselja kojima je vlak prolazio.

u proljeće 1865. konačno uspjela natjerati generala Roberta E. Leeja na predaju u Appomattoxu 9. travnja 1865. Istoga dana Lee je potpisao uvjete mira vojske na istoku. Rat je završio u svibnju predajom posljednjih južnjačkih postrojbi na zapadnom bojištu. Ubrzo po kapitulaciji generala Leeja, 15. travnja 1865., od posljedica zadobivenih rana prilikom atentata u Fordovu kazalištu u Washingtonu, umire predsjednik Lincoln. Po završetku građanskog rata brojni južnjački gradovi bili su razoreni i spaljeni, a njihovo gospodarstvo bilo je uništeno. Tijekom američkog građanskog rata od posljedica ranjavanja i bolesti umrlo je oko 360 tisuća ljudi što ovaj rat čini jednim od najkrvavijih u američkoj povijesti. 1886.

1887.

1888.

1889.

1860. – 1890. „Divlji zapad“ 1887. izgradnja Pearl Harboura

1890. Panamerička unija

1890.

POLITIKA

Odora Ku-Klux-Klana, ekstremne organizacije stvorene na jugu potkraj šezdesetih godina 19. stoljeća koja je negirala bilo kakva građanska prava Organizacija postoji i danas. Nashville: Državni muzej Tennesseja. (Foto: Mladen Tomorad, 2019.) Kako je djelovao Ku-KluxKlan?

Robovi u osvojenom Richmondu pozdravljaju Lincolna te slave kraj ropstva Richmond: Muzej konfederacije (Foto: Mladen Tomorad, 2004.) Kakav je danas položaj afroameričkog stanovništva u Sjedinjenim Američkim Državama?

Proglasom o emancipaciji 1. siječnja 1863. Lincoln je stvorio temelje ukidanja ropstva, a američki Kongres je 13. amandmanom Ustava u prosincu 1865. ropstvo konačno ukinuo i zabranio.

Stvaranje američke nacije Iako su njeni temelji stvoreni još tijekom Rata za neovisnost, jedinstvena američka nacija stvorena je tek po završetku američkog građanskog rata. U srpnju 1866. donesen je 14. amandman Ustava kojim je većina američkog stanovništva dobila građansko pravo. IZVORI

“Sve osobe rođene ili naturalizirane u Sjedinjenim Američkim Državama te koje podliježu njihovoj jurisdikciji su građani Sjedinjenih Američkih Država i država u kojima prebivaju.” 14. amandman Ustava Sjedinjenih Američkih Država.

robova te njime svi doseljenici i bivši crni robovi dobivaju američko građansko pravo. Indijanci će biti jedini predstavnici američkog društva kojima će se ta prava braniti sve do sredine dvadesetih godina 20. stoljeća. Tijekom razdoblja rekonstrukcije Juga (1865. – 1877.) stvoreni su temelji modernog američkog društva i američke nacije. Tijekom kasnih šezdesetih i 149 ranih sedamdesetih godina 19. stoljeća sve južnjačke države bit će prisiljene na priznavanje novodonesenih ustavnih amandmana. Bivše konfederativne države morale su se ponovno zakleti na lojalnost Uniji. Ratni profiteri i predstavnici banaka dodatno su osiromašili stanovnike južnih država te su doveli do otpora stvaranjem razbojničkih bandi koje su pljačkale banke i željeznicu. Po završetku rekonstrukcije vlast ponovno prelazi u ruke južnjačkih obitelji koje ubrzo donose protucrnačke zakone dovodeći do njihove segregacije u školama i javnim mjestima te uskraćivanja biračkih prava. Razdoblje rekonstrukcije zbog vojne uprave, pljačke južnih područja od strane postavljenih guvernera, zastupnika i senatora, korupcije te nazadovanja društva danas se smatra se mračnim razdobljem američke povijesti.

Američki imperijalizam

Od ranih dvadesetih godina 19. stoljeća američka vanjska politika vodila se načelom američkog predUstavnim amandmanom stvorena je američka nacija sa- sjednika Monroea „Amerika Amerikancima“. S tim stavljena od bijelih doseljenika iz Europe i Kine te bivših ciljem tijekom 19. stoljeća dolazi do ekspanzionističŠto je značilo biti građaninom Sjedinjenih Američkih Država?

1891.

1892.

1893.

1894.

1895.

1896.

1897.

1898. aneksija Havaja 1898. španjolsko-američki rat

1898.

1899.

1900. Havaji postaju

savezni teritorij

1900.

1901.

1901. – 1909.

Theodore Roosevelt 1902. formalna neovisnost Kube

1902.

7. tema ke politike širenja Sjedinjenih Američkih Država do obala Tihog Oceana. Sredinom i u drugoj polovici 19. stoljeća znatno se povećao američki utjecaj na havajskom otočju na kojem je lokalna vlast potkraj osamdesetih godina 19. stoljeća dopustila izgradnju pomorske luke Pearl Harbor. Ubrzo je pod američkim pritiskom svrgnuta posljednja havajska kraljica, a Havaji su anektirani te su dobili status saveznog teritorija. Potkraj 19. stoljeća pojačava se američka težnja za proširenjem utjecaja na prostoru Srednje i Južne Amerike pa je iz tog razloga 1890. osnovana Panamerička unija. Zbog američke potpore pobunjenicima na Kubi 1898. dolazi do rata sa Španjolskom po čijem završetku Sjedinjene Američke Države postaju imperijalistička sila stekavši Kubu, Portoriko, Filipine i Guam uz odštetu od 20 milijuna $. Iako je Kuba 1902. stekla formalnu neovisnost ona je i dalje ostala pod direktnim nadzorom Sjedinjenih Američkih Država. Tijekom vladavine predsjednika Theodora Roosevelta (1901. – 1909.) američku vanjsku politiku karakterizirala je politika „velike batine“ koja ko150 risti nestabilnu unutrašnju politiku država Latinske Amerike. Tijekom ovog razdoblja izvršene su povremene vojne intervencije u Dominikanskoj Republici, Haitiju, Nikaragvi, Kubi i Meksiku radi očuvanja američkih gospodarskih i političkih interesa na tom području. Postupno širenje američkog utjecaja na prostor Latinske Amerike nastavljeno je 1903. kada se Panama uz američku potporu odcijepila od Kolumbije. Ubrzo je američkim poduzetnicima prepuštena izgradnja i uprava Panamskog kanala koji je završen 1913. godine. Sjedinjene Američke Države uspjele su do Prvog svjetskog rata izrasti u veliku svjetsku imperijalnu sila koja je svoj utjecaj s prostora Amerike polako širila i na ostali dio svijeta. Ponovi U kratkim crtama sažmi prilike u Sjedinjenim Američkim Državama prije građanskoga rata. Koje su kratkoročne, a koje dugoročne posljedice Američkog građanskog rata? Opiši tijek stvaranja američke nacije. Kako je izgledao američki imperijalizam? 1902.

1903.

1904.

1905.

1906.

HABSBURŠKA MONARHIJA (1848. - 1918.) U političkom smislu Habsburška Monarhija se nakon revolucija 1848./1849. našla u vremenu prijeko potrebnih reformi i modernizacije. Iz perspektive vladara bilo je potrebno pronaći novu ravnotežu u državi i što prije potisnuti sjećanje na revoluciju. Iako je za razliku od ranijih vremena multinacionalna Habsburška Monarhija poprimila jasne granice i obrise, unutarnje uređenje nije bilo riješeno pitanje. Pritom se javljaju različita, često sukobljena viđenja ili planovi za promjene. Federalizaciju države na autonomne pokrajine (krunovine), što bi značilo veću moć na lokalnoj razini, zagovarali su uglavnom slavenski političari i samo dio plemstva. S druge strane su liberalne njemačko-austrijske snage smatrale da će centralističko uređenje značiti poboljšanu efikasnost države i da je takvo uređenje preduvjet gospodarskom razvoju Habsburške Monarhije.

Ožujski ustav i Silvestarski patent Kada je na vlast u Habsburškoj Monarhiji 2. prosinca nakon abdikacije Ferdinanda I. stupio mladi Franjo Josip I. sa samo 18 godina, reakcionarne su snage dobile snažan vjetar u leđa. IZVORI

[Na dvoru] se nitko nije nadao izuzetno dirljivoj odluci, prema kojoj su car i njegov spokojni brat odlučili, da se kruna preda u korist nećaka i sina. Čak ni ovdje prisutni nadvojvode i braća mladog cara nisu znali što će se dogoditi ... pa su, poput svih ostalih prisutnih, pri čitanju abdikacijskog spisa ostali potpuno iznenađeni. Ulomak iz pisma dvoranke, barunice Sofije von Scharnhorst poslanog grofici Evi Sickingen 5. prosinca 1848. godine. von Scharnhorst, Sophie. Hofdamenbriefe. Zürich, 1903. Prijevod s njemačkog Šimetin Šegvić.

Zašto je abdicirao Ferdinand I? 1907.

1908.

1909.

1910.

1911.

1912.

1901. – 1909. Theodore Roosevelt 1902. formalna

neovisnost Kube

1903. formiranje Paname

1913. završena izgradnja

Panamskog kanala

1913.

POLITIKA Nastojanje parlamenta koji je zasjedao u Kroměřížu [Kromjeriž] u današnjoj Češkoj da pripremi liberalni ustav koji bi vladar prihvatio zaustavljeni su kada je Franjo Josip u ožujku nametnuo novi Ožujski ili oktroirani ustav. Njime se nastojalo zadržati neke reformske pomake tijekom revolucije 1848. kojima bi se minimalno zadovoljilo liberalno građanstvo i seljaštvo, ali istovremeno osnažiti položaj vladara i pripremiti teren za centralistički apsolutizam. Parlament je raspušten. Stvoreno je Carevinsko vijeće (njem. Reichsrat) kao vladarevo savjetodavno tijelo bez prave zakonodavne moći. Budući da je rat u Ugarskoj bio u tijeku, oktroiranim se ustavom nastojalo privući nemađarske nacionaliste Habsburške Monarhije nudeći im neku vrstu bolje suradnje. Ipak ustav nikada u potpunosti nije zaživio, niti su ostvarene njegove stavke. Tako primjerice parlament do 1851. godine nije sazvan niti jednom iako je to bilo predviđeno barem jednom godišnje.

Razdoblje neoapsolutizma U prosincu 1851. konačno je ukinut ionako tek djelomično provedeni Ožujski ustav izdavanjem Silvestarskog patenta. Njime je vladar obznanio novu administrativnu organizaciju Monarhije koja opet postaje potpuna Monarhija. Time u Habsburškoj Monarhiji od 1851. do 1859./1860. započinje razdoblje neoapsolutizma. To se razdoblje bez ustava često naziva i vrijeme Bachovog neoapsolutizma ili Bachov sustav. Ime mu je dao istaknuti ministar unutarnjih poslova Alexander von Bach koji je postao simbol represivnog sustava s brojnim ograničenjima (ukidaju se npr. razne novine koje su politički bile nepodobne) te nasilnom germanizacijom koju su provodili tzv. „Bachovi husari“. Osim samog Bacha u novom se sustavu posebno isticao ministar bogoštovlja i nastave grof Leo Thun. Upravo je na njegovo nastojanje 1855. potpisan Konkordat sa Svetom Stolicom kojim su školstvo i bračno pravo došli u ruke Katoličke crkve, a čime se nastojalo i razdvojiti poslove države i Crkve – što tada svakako nije bila sasvim uobičajena praksa. Thun je također proveo i opsežnu reformu obrazov-

Alexander von Bach (1813. – 1893.) Bečki pravnik i političar, sudjelovao je kao radikal u revoluciji 1848./1849. Nakon što je postao ministar unutarnjih poslova nazivan je zbog toga „ministar barikada“, ali se ubrzo pokazao kao snažan zagovornik centralizma i apsolutističke države. Što predstavlja neoapsolutizam?

nog sustava koja se protezala od osnovnih škola do sveučilišta. Vjerujući da bi njemačko-austrijski patriotizam mogao potaknuti snažnije povezivanje čitave Habsburške Monarhije, poticao je razvoj znanosti, naročito historiografije, zemljopisa i prirodopisa, želeći od Bečkog sveučilišta stvoriti središte razvitka njemačkih nacionalnih osjećaja. Centralističke i apsolutističke težnje ipak su u mnogome značile vrijeme promjena u gospodarskom, 151 upravnom, društvenom, vjerskom i vojnom smislu. Centralizam je omogućio autoritativno-administrativnu inačicu državne modernizacije. Država počinje snažnije poticati privatne inicijative i poduzeća. Tako je željeznica privatizirana, a u Beču se nakon rušenja srednjovjekovnih zidina 1857. počinje graditi veliki bulevar reprezentativnih zgrada (Ringstrasse) u čemu uvelike sudjeluje građanstvo a ne (kao do tada) plemstvo, što je simboliziralo postupni prelazak prema dominaciji građanskog društva. Reformira se državna uprava koja je tako osuvremenjena i postala efikasnija.

IZVORI

„Dragi barune von Bach! Moja je volja, da se čim je prije moguće u obzir uzme unaprijeđenije prvog okruga grada Beča u odnosu na pripadajuću mu povezanost s predgrađima te se pritom razmotri i poljepšanje Mojeg rezidencijskog i carskog glavnog grada. Stog odobravam oslobađanje od zidina oko prvog okruga grada, kao i okopa oko njih.“ Ručno pismo vladara Franje Josipa I. od 20. prosinca 1857. kojime je odobreno rušenje bečkih zidina i izgradnja novog reprezentativnog niza institucija, dućana, parkova i privatnih zgrada.“

7. tema države. Tako će rane šezdesete godine 19. stoljeća biti vrijeme ustavnih eksperimentiranja i djelomičnog parlamentarizma koji donosi Listopadska diploma Smatraš li da je ovakvim odlukama (određivanjem od 20. listopada 1860. kojom se nastojalo pomiriti koje će se i gdje građevine graditi) car Franjo Josip različite političke faktore u zemlji. Listopadskom je demonstrirao svoju moć? Objasni svoj odgovor. diplomom do tada apsolutni vladar svoju zakonodavnu moć prenio na više izvršnih autoriteta. Iako je i dalje Franjo Josip imao iskonsku moć u državi, ipak je pravo na donošenje zakona sada podijeljeno između vladara, Carevinskog vijeća i zemaljskih (pokrajinskih) sabora. Osim toga su ponovno uspostavljene krunovine i njihovi sabori, dok je Ugarskoj odobren poseban položaj i vraćen ustav iz razdoblja prije 1848. godine. Listopadska diploma predstavljala je određeni kompromis između centralizma i federalizma. Međutim radilo se o preslabom kompromisu koji nije udovoljio većini političkih faktora: predstavnici slavenskih naroda koji su se zalagali za federalističku zemlju protestirali su jer je Ugarska dobila povlašteni status, mađarskim elitama ustupci nisu bili dovoljni držeći se Travanjskih zakona iz 1848., a zadovoljne nisu bile ni njemačko-austrijske liberalne elite koje su prefe152 Izgradnje bečke Ringstrasse 1863. rirale centralističko uređenje. Osim toga je temeljni Izgradnja je započela 1857. i trajala je do 1914. U tom je razdoblju podignuto više od 800 zgrada različitih namjena u odnos između državne i pokrajinske zakonodavne razine ostao nerazjašnjen. Loša financijska situačemu je sudjelovalo više desetaka arhitekata. Pogledaj na internetu kako danas izgleda Ringstrasse. cija u kojoj se našla Habsburška Monarhija ubrzala je vladarevu odluku da se ponovno mijenja državno uređenje. Tako je Franjo Josip već 26. veljače 1861. Ponovi izdao Veljački patent. Iako se patent predstavljao kao Wanzenböck, Hans. Die Ringstrasse: als Wien zur Weltstadt wurde. Wien, 1988.: 9. (Prijevod s njemačkog: Filip Šimetin Šegvić).

Uz pomoć prethodnog teksta izdvoji pozitivne i negativne posljedice neoapsolutizma.

Razdoblje ustavnog eksperimentiranja i put prema Austrougarskoj nagodbi Razdoblje centralizma i apsolutizma prekinuo je rat protiv Kraljevine Pijemonta-Sardinije i Francuske 1859. godine (Austrijsko-sardinijski rat). Potpisivanjem mira kod Villafrance Habsburška Monarhija je priznala poraz i gubitak većeg dijela Lombardije. Franjo Josip bio je primoran popustiti i napraviti ustupke onima koji su zahtijevali federalističko uređenje 1847.

listopad 1848.

1848.

početak mađarske revolucije; revolucija u Beču

1849.

1850.

1851.

1852.

1853.

1854.

1855.

kolovoz 1849. Mađarska kapitulacija; kraj pobuna u Lombardiji i Veneciji svibanj 1849. ruska intervencija u Ugarskoj prosinac 1851. Silvestarski patent ožujak 1849. raspušten parlament u Kroměřížu i proglašen Oktroirani ustav studeni 1848. parlament u Kroměřížu

Car Franjo Josip prikazan uz vladarske krune, pridržava se simbolički uz Listopadsku diplomu i Veljački patent (Zagreb: Privatna zbirka Šimetin Šegvić) Objasni posljedice Veljačkog patenta.

1856.

1857.

1858.

2. 12. 1848. – 21. 11. 1916. Franjo Josip I. 1855. konkordat sa

Svetom Stolicom 1859. Austrijsko-sardinijski rat

1859.

1860.

1861.

1862.

1863.

veljača 1861. Veljački patent 1864. Dansko-austrijsko-pruski rat listopad 1860. Listopadska diploma

1864.

POLITIKA „pojašnjenje“ ili nadopuna Listopadske diplome, u stvarnosti ju je dokinuo, jer je njome federalizam zamijenio pseudoustavni centralizam. U usporedbi s Listopadskom diplomom, pokrajinski su sabori oslabljeni, a Carevinsko vijeće ojačano dok je Ugarskoj priznat ponovno još jači posebni položaj u Monarhiji. Carevinsko je vijeće pretvoreno u austrijski parlament, prvi koji je djelovao pod normalnim i redovnim uvjetima (1848./1849. tijekom revolucije djeluje parlament pod izvanrednim okolnostima i usmjeren je uglavnom na pripremu ustava). Zbog nezadovoljstva patentom parlament su međutim boj- Krunidba Franje Josipa i Elizabete u Budimu 8. lipnja kotirali nenjemački narodi. Takvo odbijanje je rezul- 1867. u Matijaševoj crkvi tiralo povlačenjem patenta u rujnu 1865. godine. „Na kobili bijeloj kao snijeg, s krunom sv. Stjepana na Objasni koji su događaji i koji je rat oslabio Monarhiju kao i samu vlast Franje Josipa da je bio prisiljen na promjene.

Austro-ugarska nagodba i dualističko razdoblje Sredinom šezdesetih godina mađarski liberalni političar Ferenc Déak objavio je Uskršnji članak u kojem je ponudio put prema novoj reorganizaciji Habsburške Monarhije priznavanjem ustavne nezavisnosti bez institucionalnog izdvajanja Ugarske. Iako je Déak također inzistirao na Travanjskim zakonima iz 1848., ustvrdio je kako Ugarsku i ostatak Habsburške Monarhije ne povezuje samo personalna unija (vladar) već i određeni zajednički poslovi koji se izvode iz Pragmatičkih sankcija. Franjo Josip postupno je takvom kompromisu bio sve bliži. Međutim ponovno su vanjskopolitička kriza – rat s Prusijom i poraz kod Sadove 1866. – bili glavni poticaj za promjenu iznutra. Car Franjo Josip ubrzano se sporazumio u pregovorima s Mađarima koje su predvodili Déak i Gyula Andrássy. Tako je 1867. sklopljena Austro-ugarska nagodba kojom je Habsburška Monarhija postala dualistička monarhija. Takva će ostati do raspada 1918. godine, unatoč kasnijim nastojanjima za daljnjom reformom. Dualizam je kao rješenje državnog uređenja nastojao pomiriti centralističke i federalističke koncepcije, ali ipak nije naišao na odobravanje svih političkih struja Monarhije. Franjo Josip i Elizabeta 1865.

1866.

1867.

1868.

1869.

1867. Austro-ugarska nagodba 1866. Austrijsko-pruski rat

1870.

1871.

1870. raskid

1872.

konkordata sa Svetom Stolicom

1873.

glavi, odjeveno plaštem sv. Stjepana, Njegovo Veličanstvo je pojurilo preko strmog brda do vrha, visoko se zabljesnuo mač sv. Stjepana kojeg je vinuo podignutom rukom, mlateći je u četiri smjera svijeta, u znak obrane i širenja granica Ugarske u četiri smjera svijeta.“ Opis krunidbenog rituala Franje Josipa u Budimu 8. lipnja 1867. iz knjige Die Regierungszeit seiner Majestät des Kaisers und Königs Franz Josef I (1903.). Rostok, Robert. Die Regierungszeit seiner Majestät des Kaisers und Königs Franz Josef I. Graz, 1903.: 163. (Prijevod: Šimetin Šegvić).

153

Što predstavlja mač sv. Stjepana?

Carica Elizabeta, 1864. Bavarska vojvotkinja Elizabeta (1837. – 1898.) udajom za Franju Josipa u mladoj dobi postala je austrijska carica. Kao carica bila je naročito popularna u Ugarskoj te je smatrana jednom od najljepših žena svoga vremena. Nakon obiteljske tragedije, smrti dvogodišnje kćeri Sofije, postupno se povlačila iz javnog života. Smatra se da je patila od depresije. Tragično ju je ubio u Ženevi talijanski anarhist Luigi Lucheni. Pogledaj austrijski film Sissi, snimljen 1955. Na temelju filma donesi zaključke o životu u 19. stoljeću te o carici Elizabeti. 1874.

1875.

1876.

1877.

1878.

1878. Berlinski kongres; okupacija Bosne i Hercegovine 1879. savez Austro-Ugarske i Njemačke

1879.

1880.

1881.

1881. Trocarski

savez

1882. Trojni savez

1882.

7. tema

ŠL

Č E Š KA

A VSK

Austrijski dio Ugarski dio

E L J

Zagreb H

Zadar

KRANJSKA

IST RA

TRST

Budim/Pešta

GORICA I GRADIŠKA

KORUŠKA

Beč

AUSTRIJA Š TA J SKA

T I R O L

S A LZ B U R G

VORARLBERG

DONJA

G AU O R ST R

A N J IJA

K O V IN A

R MO

ATS KA I SLA V RV

O NI JA SRBIJA

O S M A N S K O AC

I JA

C A R S TV O

Karta 9. Austro-Ugarska nakon Nagodbe 1867. Analiziraj kartu i prema legendi na karti izdvoji nazive i uoči granicu podijele Monarhije na dva dijela.

e CRNA GORA

su svečano u Budimu 8. lipnja 1867. okrunjeni za ugarski kraljevski par. 154 Habsburška Monarhija podijeljena je na austrijski i ugarski dio te se službeno nazivala od tada AustroUgarska Monarhija. Osim osobe vladara (u Austriji car, u Ugarskoj kralj), austrijski i ugarski dio povezivali su zajednički poslovi: vojska, financije i vanjski poslovi. Ostali poslovi nalazili su se u autonomnoj nadležnosti Austrije i Ugarske. Doprinosi obje zemlje zajedničkom proračunu temeljili su se na financijskoj nagodbi koja je svakih 10 godina obnavljana. Odvojene delegacije Carevinskog vijeća i Ugarskog sabora koje su se sastajale u Beču ili Budimpešti raspravljale su o zajedničkim poslovima. U Austro-Ugarskoj nije postojao zajednički kancelar ili premijer, već je zajednički ministar vanjskih poslova ujedno obnašao i dužnost najistaknutijeg političkog savjetnika vladara. Andrássy je prvo postao ugarski predsjednik vlade (1867. – 1871.), a potom i ministar vanjskih poslova (1871. – 1879.) te je time bio među najmoćnijim političarima u Monarhiji. Austro-ugarskom nagodbom okončano je razdoblje od skoro dva desetljeća upravnih reformi i traženja (1848.-1867.). Dualističko uređenje značilo je u suštini savez između dinastije Habsburg (vladara), mađarskih elita i njemačko-austrijskog liberalnog građanstva. Za austrijske zemlje to je bio dovoljno dobar

Zgrada Austrijskog parlamenta na bečkoj Ringstrasse, o. 1900.

modernizacijski okvir unutar kojega su se nastavile provoditi političke reforme. Tako je Prosinački ustav iz 1867. za austrijske zemlje donio neke liberalne mjere kao što je sloboda tiska, ukinuće svih oblika kmetstva, jednakost pred zakonom, pravo na sudski postupak, sloboda stjecanja nekretnina, sloboda vjeroispovijesti itd. Osnaženo je ponovno i Carevinsko vijeće koje je obuhvaćalo zastupnike iz svih zemalja austrijskog dijela Monarhije, što je značilo da su svoje delegate slali i Dalmacija i Istra. Neka temeljna prava koja su ostvarena Prosinačkim ustavom i danas vrijede u Republici Austriji. Nakon niza reformi izbornog sustava kojim se nastojalo osnažiti parlament i omogućiti suvremenim političkim strankama ulazak

POLITIKA u njega, 1907. godine je uvedeno opće izborno pravo za muškarce u dobi od 24. godine. Međutim, neriješeno nacionalno pitanje značilo je daljnje sukobe među njemačko-austrijskim i slavenskim političarima. Dominaciju u većim gradovima Monarhije njemačko-austrijskih građanskih elita u pitanje su dovodili sve češće češki, slovenski, slovački, rumunjski, srpski i hrvatski masovni nacionalni pokreti. Osjećaji ugroženosti od strane skupina na koje se gledalo kao podređene rezultirali su etničkim solidariziranjem i snažnijim nacionalizmom kod njemačko-austrijskih skupina čije je identitet do tada pretežno bio određen statusom. Situacija se dodatno pogoršala kada je nakon Berlinskog kongresa 1878. dopušteno da Austro-Ugarska okupira Bosnu i Hercegovinu. To je izazvalo otpor kod njemačko-austrijskih liberala koji su smatrali da se time pojačava slavenska komponenta u Monarhiji.

IZVORI

„Dugo me vremena izuzetno zanima dvojna monarhija prema kojoj iskreno gajim dobre želje. U zemljama u kojima nema ogromnih prostranstava napućenih jednom rasom, nada za budućnost leži samo u jako federaliziranom carstvu. Izuzetno je što manje narodnosti ne vide da su njihova vlastita sloboda i postojanost vezane uz uspjeh takve vrste vlasti. Izuzetni uspjeh postignut u upravljanju Bosne i Hercegovine je dovoljan da pokaže kako bi trostruko sretan bio cijeli balkanski poluotok kada bi bio pod Vašom vlašću. Pretpostavljam da nije diplomatski od mene to reći – ali to je istina: s ponovnim zahvalama i s dobrim željama za budućnost AustroUgarskog Carstva, i iskrenim željama da još mnogo godina nastavite biti na njezinom čelu (...). Theodore Roosevelt.“ Pismo američkog predsjednika Theodorea Roosevelta caru Franji Josipu I., 15. kolovoza 1904. (Prijevod Šimetin Šegvić).

Kako Roosevelt gleda na Austro-Ugarsku? Što misli o njezinim narodima?

Ponovi Objasni koji je poraz u ratu uzrokovao vanjskopolitičku krizu u Monarhiji te bio glavni poticaj za promjene iznutra.

Važnost češkog pitanja Češki političari su u sklopu Habsburške Monarhije inzistirali na ujedinjenju čeških zemalja – Češke, Moravske i Šleske – u jednu autonomnu krunovinu. Većinski su se odupirali centralističkim težnjama koje su smatrali nametnutima iz Beča. Češku nacionalnu svijest dodatno su poticala novoosnovana pjevačka i kazališna društva te sportske organizacije „Sokol“ (osnovan 1862.) koje su povezivale tjelovježbu s nacionalnom naobrazbom. Tijekom šezdesetih godina 19. stoljeća češka se Prvi broj čeških novina Národní listy („Narodni list“) Izlazio je od siječnja 1861., a 1874. je postao glavni organ Mladočeške stranke.

„Kad se je g. 1848. počelo govoriti pèrvi put o federaciji i federalizmu u Austriji [g]ovorahu, da federacija predpostavlja o svih, koji žele u nju stupiti, da budu podpuno neodvisni, samostalni i suvrereni; da se (...) zanieče i uništuje baštinjeno vladarevo pravo; i da ta dèržava, mienjajuć se u republiku, prestaje biti samovladom itd. (...) Glavna biljega i zajedno i jezgra federalističkoga ustrojstva jest ona razlika, koja se čini medju dèržavnimi i zemaljskimi poslovi, i dosliedno medju dèržavnom i zemaljskom vladom. Važna ova razlika jest već listopadskoj diplomi temelj; centralističke vlade, n. pr. francezka, ne poznaju te razlike. Veljački patent, osnivajući se na diplomi, nije mogao izbjeći, da neučini federalističkomu načelu nieku koncesiju, koja baš ne leži u njegovu duhu centralističkom (...).“ Hrvatski prijevod članka kojeg je František Palacký objavio 1865. u novinama Národu, objavljen u Narodnim novinama 15. svibnja 1865. Narodne novine, 15. svibanj 1865.

Kakav je odnos federalističkog uređenja Monarhije i Veljačkog patenta?

155

7. tema 50

100 km

Majn a

Ohře

la Vis

Laba

ŠL

Cheb

Prag

va Vlta

kar Nec

BOHEMIJA

Inn

Dnj est ar

Klagenfurt

Tis a

Ra ba BALATON

Maribor

Sava

VON

Du na v

Jiu

A A N

Sarajevo

S M

v na Du

Srbija VI

O O

HER

Rumunjska

ava Mor

Zadar

ina Dr

BOSNA

Braşov

Sibiu

B A N AT

Novi Sad

IJA

riš Mo

Banja Luka

Nijemci Mađari Česi Slovaci Poljaci Ukrajinci Slovenci Hrvati, Srbi Rumunji Talijani

Temišvar

Un a

TSKA I SLA

Cluj

Olt

Rijeka

Veliki Varadin

T R A N S I LVA N I J A

Dra va

Zagreb

Trst

Adige

Körös

Segedin

Ljubljana

Italija

156

MAĐARSKA

KRANJSKA

Trento

Debrecin

et Sir

Adda

Graz

Chernivtsi

Budimpešta

Dunav

TIROL

Užgorod

Bratislava

Šopron

Mura

Košice

Hron

Dunav Beč

TIROL

Lavov

Váh

Salzburg

Innsbruck

Bug

GALICIJA Przemyśl

M O R AV S K A

Linz

Sa n

Krakov

Brno

Isar

Lech

Opava

Mo ra va

Njemačko carstvo v Duna

Rusko carstvo

Od ra

BUKOV INA

Bugarska

Crna Gora

Karta 10. Nacionalnosti Austro-Ugarske, o. 1900 Analiziraj kartu i u svoju bilježnicu izvuci imena naroda i nacionalnosti pod Habsburškom Monarhijom.

1883.

Narodna stranka raspada na dvije strane, a nasuprot starim stranačkim vođama (Staročeško krilo) istupaju mlađi (Mladočeško krilo). Iako im je zajedničko bilo protivljenje centralizmu, Mladočeška je struja težila razdvajanju države i crkve i nije se oslanjala na staro češko plemstvo. Godine 1865. češki je povjesničar i vođa Staročeškog krila František Palacký u novini Národ objavio niz članaka pod naslovom Ideja austrijske države, predlažući reorganizaciju Monarhije po krunovinama. Njih bi predstavljali izaslanici koji bi raspravljali zajedničke državne poslove na općoj skupštini (koja bi zamijenila Carevinsko vijeće). Tim se nastojalo razriješiti nacionalno pitanje u Monarhiji. Nagodbom je međutim češko pitanje samo pogoršano, jer se velik dio čeških političara osjećao zapostavljen u odnosu na Mađare. Dok su njemački političari iz čeških zemalja podupirali Nagodbu, češki su tražili saveznike protiv dualizma u drugim slavenskim naro-

1884.

1885.

1886.

1887.

1888.

1889.

1890.

1891.

dima, ali i izvan Monarhije – u Rusiji i Francuskoj. Međutim, s malo uspjeha. Staročeška stranka nastavila je suradnju s konzervativnim njemačkim plemstvom i od vladara Franje Josipa zahtijevala austro-češku nagodbu kojom bi se priznala autonomija i formiralo Češko Kraljevstvo temeljeno na povijesnom pravu. Iako su pregovori uzmakli, donošenje takve nove nagodbe zaustavili su prosvjedi i izgredi koje su 1871. priredili njemačko-austrijski i mađarski liberali. Grof Eduard Taaffe se kao predsjednik austrijske vlade između 1879. i 1893. postupno okretao od liberala i oko sebe nastojao okupiti pretežno konzervativne ili klerikalne njemačke, češke i poljske političare. Pokušavao je kompromisima na području jezičnog pitanja, poput razdjeljivanja Karlovog Sveučilišta u Pragu na njemačko i češko sveučilište 1882., razriješiti tenzije u njemačko-češkim odnosima koji su bili dodatan teret na političkoj sceni. Međutim porast u popularnosti Mladočeške stranke i radikalni nacionalizam na kra-

1892.

1893.

1894.

1895.

1896.

1897.

1898.

1899.

2. 12. 1848. – 21. 11. 1916. Franjo Josip I. 1887. Kršćansko-socijalni

savez u Beču

1889. Socijaldemokratska stranka 1889. samoubojstvo

prijestolonasljednika Rudolfa

1897. Karl Lueger bečki

gradonačelnik

1898. ubijena carica Elizabeta

1900.

190

01.

POLITIKA

Grof Eduard Taaffe (1833. – 1895.) Dugogodišnji predsjednik austrijske vlade i prijatelj iz djetinjstva vladara Franje Josipa.

Victor Alder (1852. – 1918.) Liječnik, novinar i pokretač Socijaldemokratske stranke. Između 1887. i 1889. utamničen je zbog pokušaja osnivanja socijalističke stranke. Kasnije je međutim kao vođa Socijaldemokratske stranke postao zagovaratelj Monarhije. Već je 1889. u Parizu izjavio: „Pored Francuske i Engleske, Austrija ima možda najliberalnije zakone u čitavoj Europi pa je nalik na republiku koja na čelu ima vladara umjesto predsjednika.“

ju su doveli do neuspjeha Taaffeove politike. Njegova je vlada konačno pala 1893. u sporu oko osnivanja razreda na slovenskom jeziku i samostalne slovenske gimnazije u Celju koji je dodatno potaknuo njemački Karl Lueger (1844. – 1910.) Pravnik i dugogodišnji nacionalizam.

Kriza dualizma Nacionalno pitanje dodatno je obilježeno sve više pojavom masovnih pokreta koji su stupali na političku pozornicu, orijentirani prema idejama kršćanskog socijalizma i socijalne demokracije. Pritom jednostavnije izražavanje i pučki izrazi u javnosti te radikalna kritika „neprijatelja“ postaju glavne odrednice populističkih političara. Ustav iz 1867. omogućio je u Austriji stvaranje radničkih stranaka. Liječnik Viktor Adler se kao dobar poznavatelj teškog stanja i uvjeta života radničkih slojeva istaknuo kao predvodnik radničkog pokreta. On je 1888. osnovao Socijaldemokratsku stranku sa središtem u Beču. Stranka je naročito privlačila mlade intelektualce koji su vjerovali u mogućnost unutrašnje reforme Monarhije u socijalno pravedniju državu. Kasniji predvodnici stranke u svojim su spisima predlagali različite načine reorganizacije i federalizacije Austro-Ugarske. S druge strane je kršćansko-socijalna ideologija bila posebno prihvaćena u krugovima nižeg građanstva i seljaštva. Na prijelazu s 19. na 20. stoljeće predvodnik kršćansko-socijalnih snaga postaje populistički političar Karl Lueger koji je povezivao antiliberalne, katoličke i antisemitske struje. Kriza liberalizma i nacionalno pitanje obilježavaju i politiku u ugarskom dijelu Monarhije. Liberali koje je predvodio Kálmán Tisza smatrali su da je Na1901.

1902.

1903.

1904.

1905.

1906.

1907.

1908.

1909.

1908. Aneksija 1907. uvodi se opće izborno pravo

za muškarce od 24. godine

gradonačelnik Beča (1897. – 1910.) Lueger je antisemitizam koristio uglavnom u političke svrhe, a odnosio se prvenstveno na ekonomski status i vjeroispovijest, ne na rasu. Kada je jednom prilikom bio suočen s činjenicom da su mu mnogi prijatelji Židovi i podržavaju njegovu politiku, Lueger je izjavio: „Ja odlučujem tko je Židov!“

157

godba odredila mjesto Ugarske u Monarhiji i branili dualističko uređenje države. Problemi između Beča i Budimpešte bili su uglavnom vezani uz zajedničke financije i vojsku. Međutim, krizom tradicionalnih političkih tabora i liberalizma u Ugarskoj se također sve više otvaralo nacionalno pitanje. Već prema parlamentarnoj kompoziciji jasna je razlika između austrijskog i ugarskog dijela Monarhije: dok je Bečki parlament bio zrcalo etničke raznolikosti austrijskih zemalja, u Ugarskom saboru dominirali su Mađari. Nakon Austro-ugarske nagodbe bilo je jasno da mađarski političari nisu spremni dati drugim narodima Ugarske ista prava ili položaj kojeg su sami ostvarili. Ugarski je sabor 1868. donio Zakon o narodnostima koji je trebao osigurati obrazovanje na nemađarskim jezicima i korištenje istih u upravi i sudstvu, no to u praksi nije provedeno već je uvriježeno shvaćanje da svi narodi pripadaju jedinstvenoj mađarskoj državi. 1910.

Bosne i Hercegovine

1911.

1912.

1913.

28. 6. 1914. ubojstvo

Franje Ferdinanda 28. 7. 1914. Austro-Ugarska objavljuje rat Srbiji

1914.

1915.

1916.

1917.

28. 7. 1914. – 11. 11. 1918. Prvi svjetski rat 21. 11. 1916. – 12. 11. 1918. Karlo I.

1918.

7. tema Odlaskom Kálmána Tisze s mjesta predsjednika ugarske vlade 1890. otvorio se put prema agresivnijim metodama. U posljednja dva desetljeća mađarske su vlasti sve otvorenije podupirale asimilaciju nemađarskih naroda, naročito u gradskim središtima.

158

Narodi

Broj stanovnika (u milijunima)

Nijemci

Mađari

10,1

Česi

6,6

Poljaci

Ukrajinci

Hrvati

3,2

Rumunji

2,9

Slovaci

Srbi

Slovenci

1,3

Talijani

0,7

Ukupno

50,8

Tablica 5. Narodi u Habsburškoj Monarhiji 1910. Prema Sked, Alan, The Decline and Fall of the Habsburg Empire 18151918. London, 2001.: 335.

Analiziraj tablicu za svaku narodnost u odnosu na ukupan broj stanovnika u Habsburškoj Monarhiji.

Neuspješni pokušaji reforme dualizma Navedeni problemi i inicijalno nezadovoljstvo Austro-ugarskom nagodbom kod slavenskih političara u raznim je situacijama povlačilo pitanje daljnje reforme Monarhije. Stoga su se tijekom posljednjih desetljeća 19. st. i na početku 20. st. razvili različiti planovi reorganizacije Monarhije. Neki su zagovarali trijalizam, a ishodištem takvih težnji može se smatrati politika austroslavizma. Prema nekim nastojanjima trijalističko uređenje značilo bi austro-češku nagodbu kojom bi se riješilo češko nacionalno pitanje. No pod trijalističkom reformom podrazumijevala se i šira državna reorganizacija unutar koje bi uz austrijski i ugarski dio nastao treći dio Monarhije koji bi na temeljima hrvatskog državnog prava obuhvatio nekoliko milijuna južnoslavenskih naroda, uključujući i Bosnu

i Hercegovinu koja je 1908. anektirana i postala dio Austro-Ugarske. Drugi su radikalniji planovi predviđali preuređenje u „Sjedinjene Države Velike Austrije“, što bi značilo federaciju od 15 homogenih saveznih država. Sin Franje Josipa i prijestolonasljednik, carević Rudolf (1858. – 1889.), kritizirao je dualizam u više prilika. Očekivalo da se bi njegova vladavina mogla donijeti promjene, no tragično je 1889. počinio samoubojstvo u lovačkom dvorcu Mayerling. Čak je i prijestolonasljednik Franjo Ferdinand (1863. – 1914.) bio sklon reformi Monarhije. IZVORI

„Vidim kosinu s koje mi kližemo prema dolje, blizu sam tim stvarima, ali ni na koji način ne mogu nešto učiniti, ne smijem niti glasno govoriti, izreći ono što mislim i osjećam. Naš car nema prijatelja. To ne dopušta njegova ličnost, njegovo biće. Napušten je u svojoj uzvišenosti, sa svojim slugama govori o dužnostima svakog pojedinca, no razgovor izbjegava sa strahom, pa stoga malo zna o razmišljanju i osjećajima njegovih ljudi, o gledištima i mišljenjima naroda. (...) On je uvjeren da smo sada u najsretnijem razdoblju Austrije, službeno mu se to i govori, u novinama čita samo ono što mu crveno označe, pa je tako odvojen od ikakvog čisto ljudskog dodira, od bilo kakvog nestranačkog, dobrohotnog savjeta (...).„ Pismo carevića Rudolfa njegovom odgajatelju Josephu Latouru od 2. prosinca 1881. Hamann, Brigitte. Kronprinz Rudolf: Ein Leben. Wien, 2006.: 342. (Prijevod s njemačkog: Šimetin Šegvić).

Kako carević (prijestolonasljednik) Rudolf gleda na svoga oca, cara Franju Josipa I.? Što Rudolf misli o stanju u Monarhiji? Karlo I. (1887. – 1922.), posljednji vladar Austro-Ugarske Monarhije Izgubio je prijestolje nakon kapitulacije habsburških postrojbi prvo u Austriji, a potom 13. 11. 1918. i u Ugarskoj (i Hrvatskoj). Godine 2004. Katolička Crkva ga je proglasila blaženim zbog nastojanja oko sklapanja mira tijekom Prvog svjetskog rata.

POLITIKA Međutim, vladar Franjo Josip do svoje smrti 1916. nije bio spreman napustiti dualističko uređenje iz 1867. godine. Njegov nasljednik, posljednji habsburški car i kralj Karlo I. (1916. – 1918.), u okolnostima Prvog svjetskog rata nije uspio u svoja dva glavna cilja: mir na međunarodnom planu i unutar Monarhije. Neuspješne mirovne inicijative, neodlučni reformni planovi i zakašnjele reakcije učinile su raspad AustroUgarske 1918. godine neizbježnim.

Francisko-jozefinsko razdoblje Vrijeme vladavine Franje Josipa I. (1848. – 1916.) nazvano je francisko-jozefinskim razdobljem. Budući da je u Habsburškoj Monarhiji do propasti vladar imao središnju političku ulogu i bio najmoćnija osoba države, sam karakter Franje Josipa imao je veliki značaj. Bio je dobro obrazovan i pripreman za ulogu vladara. Kao pravi đak Metternicha, smatrao je da revolucija može samo štetiti njegovoj obitelji - dinastiji Habsburg i samoj državi. Zbog toga je sudjelovao u svim državnim poslovima te samo s oklijevanjem popuštao pred zahtjevima za reformom. Vjerovao je u carsko božansko pravo i smatrao da se treba strogo držati dužnosti, ceremonijala i tradicije. Vidio je sebe kao „prvog činovnika države“, izvršavajući predano i marljivo administrativne državničke poslove. Iako je preferirao govoriti njemački, njemačko-austrijskim pitanjima nije davao prednost, već je smatrao da njegova vlasti i dužnost zahvaćaju sve narode Habsburške Monarhije. Uz njemački govorio je i engleski, francuski, talijanski, španjolski i mađarski, a znao je nešto hrvatskog, srpskog i češkog. Na niz osobnih tragedija – smaknuće brata Maksimilijana u Meksiku (1867.), samoubojstvo sina Rudolfa (1889.), ubojstvo supruge Elizabete (1898.) – Franjo Josip I. reagirao je tako da se dodatno povukao u državničke poslove.

Posebna karta s likom Franje Josipa izrađena povodom 60. jubileja dolaska na vlast (1908.) Zagreb: Privatna zbirka Šimetin Šegvić Koji je povijesni značaj Franje Josipa I?

159

IZVORI

„Način življenja Nj. Veličanstva. Car Franjo Josip sigurno je u cielom velikom pristolnom gradu Beču jedan od prvih, koji se rano dižu iz postelje. On ustaje zimi u 5 ura, ljeti u 4 ure; kad su vojničke vježbe, ustaje već u 1 – 2 sata jutrom. Ruča ponajviše sam, a uz to čita novine. Sve velike

Prikaz dnevnih poslova i aktivnosti cara i kralja Franje Josipa iz jedne hrvatske knjige posvećene vladaru Franjo Josip je prikazan kao pobožan i brižan očinski lik. Zagreb: Privatna zbirka Šimetin Šegvić Što misliš, zašto je Franjo Josip I. prikazan na ovaj način?

7. tema doblju sve više opterećena usponom nacionalizma i drugim promjenama u političkom životu. Na prijelazu s 19. na 20. stoljeće neki će gradovi Monarhije doživjeti procvat.

listove barem površno pregleda. U 6 ura prima predloge glavnoga pobočnika i predstojnika kabinetske pisarne, a to traje redovito do 9, a i 10. ure (...). Poslie dolaze na red predlozi vrhovnoga dvorskoga meštra, vrhovnoga komornika i ostalih dvorskih častnika; zatim prima ministre i dieli privatne audijencije, t. j. prima one ljude, koji imaju prositi u cara kakvu milost. Izmedju 11. i 12. ure ruča car po drugi put, te onda pregleda važnije predloge ministra. (...) Izmedju 5. i 6. ure objeduje car sam, ili kad su kod kuće carica i carević, s njimi u družtvu. Nedjeljom je redovito objed obiteljski, kod kojega su svi članovi carske obitelji. Kod stola i uvijek jednostavnoga jela pokazuje se car jako razložnim i može se u obće reći glede svakoga užitka, da je pravi Špartanac.“ Izvadak iz knjige Franjo Josip Prvi, kralj ugarsko-hrvatski i car austrijanski, izdana u Zagrebu 1879. Franjo Josip Prvi, kralj ugarsko-hrvatski i car austrijanski. Zagreb, 1879.: 46-47.

HRVATSKA U 19. STOLJEĆU Hrvatski narodni preporod Hrvatski je prostor krajem 18. i početkom 19. stoljeća bio politički rascjepkan. Politička podijeljenost dolazila je do izražaja i u trojnom i pluralnom nazivu zemlje: Kraljevina Dalmacija, Hrvatska i Slavonija. Zapravo je stanje bilo još složenije. Civilna ili banska Hrvatska i Slavonija pripadala je ugarskim “zemljama krune sv. Stjepana”. Hrvatsko-slavonska Vojna

Što misliš o svakodnevici cara (kralja) Franje Josipa?

Francisko-jozefinsko doba je vrijeme velikih promjena u društvenom i gospodarskom smislu, a na vanjskopolitičkom polju to je razdoblje opadanja uloge i moći Habsburške Monarhije. Država je u tom raz160 Celje

Zagreb

Bjelovar

a osn

Una

Dun

Novi Sad

Ilok Sava Drina

Vrb

e fi

S R B I J A O S M A N S K O

nja

Knin

H E R C E G O V I N A Imotski

BRAČ

Makarska

VIS

HVAR PELJEŠAC

Metković

KORČULA

Riječki kotar (Ugarsko primorje)

LASTOVO

Istra s Kvarnerom (Austrija)

C A R S T V O

ret va

K v a r n e r

Dra

Virovitica

B O S N A

Split

Vojna krajina

Osijek S L A V O N I J A Vukovar Požega Vinkovci Sav a Brod

Sisak

Šibenik

civilna Hrvatska i Slavonija

Tis

Zrma Zadar

CRNA GORA

MLJET Dubrovnik

Dalmacija (Austrija)

Kotor Budva

Karta 16. Hrvatske zemlje uoči preporoda Kako je izgledao teritorij Hrvatske uoči preporoda? 1795.

1794. Maksimilijan Vrhovac osnovao tiskaru

N J S K A R A

Rude A T S K A V Rijeka Lujzijana H R Kupa Lovran na Karlovac Karoli Pazin Kraljevica I S T R A Slunj KRK Jo z Senj Otočac Pula Bihać CRES RAB Karlobag Gospić PAG LOŠINJ

1794.

Križevci

Trst

Koprivnica

Varaždin

Ljubljana

1813.

1814.

1813. Poziv na sve duhovne pastire svoje biskupije

POLITIKA krajina bila je shvaćana kao dio Hrvatske i Slavonije, ali nije bila pod vlašću Hrvatskog sabora i bana, nego pod upravom Dvorskog ratnog vijeća u Beču. Kad je južni dio civilne Hrvatske između Save i Gorskog kotara 1822. vraćen matici zemlji, Banska krajina ili Banovina izuzeta je iz nadležnosti Hrvatskog sabora i bana te podvrgnuta upravi Dvorskog ratnog vijeća u Beču. Dalmacija i Istra ustrojene su kao posebne austrijske pokrajine, neovisno o tome što se Dalmacija smatrala dijelom “trojedne kraljevine”. Riječki kotar je kao tzv. Ugarsko primorje bio podvrgnut izravnoj upravi ugarske vlade. Ugarski je sabor već 1807. g. donio zaključak o priključenju Rijeke Ugarskoj, ali je vladar 1808. ipak potvrdio zaključak Hrvatskog sabora o tome da Rijeka mora imati svoje zastupnike ne samo u Ugarskom nego i u Hrvatskom saboru. Postojale su tri književnosti i narječja: kajkavsko, čakavsko i štokavsko. Tada nije bilo jedinstvenog standardnog hrvatskog književnog jezika s pravopisom. Radi toga su mladi hrvatski intelektualci započeli djelovati u smjeru stvaranja jedinstvenog književnog hrvatskog jezika. Pripremna faza hrvatskog narodnog preporoda započela je 1790. godine, a sam hrvatski narodnih preporod pod imenom ilirskog pokreta započeo je 1835. godine. Pokret je nazvan ilirskim jer se tada smatralo da južni Slaveni, pa time i Hrvati, potječu od Ilira. Tada se hrvatskim imenom označavao samo onaj dio hrvatskih zemalja gdje se govorilo kajkavski tako da se upotrebom ilirskog imena, uz ostalo, smatralo da će se lakše prevladati pokrajinska podijeljenost. Osim toga ilirskim imenom su se osim hrvatskih područja željeli povezati i svi južni Slaveni. Zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac (1752. – 1827.) se kao jedan od prethodnika hrvatskog narodnog preporoda u Hrvatskom saboru još od 1790. godine stalno odupirao pokušajima Mađara koji su Hrvatima željeli nametnuti kao mađarski službeni jezik. Bio je pristaša prosvjetiteljstva, a podržavao je reforme Josipa II. Zalagao se da se uvede tzv. ilirski odnosno hrvatski jezik. Zbog toga je davao poticaje za daljnju izgradnju hrvatskog književnog i standardnog jezika. U Hrvatskoj je kao službeni jezik ostao latinski, a mađarski je 1791. godine uveden u škole kao neobavezni nastavni predmet. Vrhovac je u Zagrebu 1794. osnovao tiskaru za tiskanje „ilirskih knjiga“. U vrijeme prve austrijske uprave u Dalmaciji (1797. – 1805.) radio je na sjedinjenju Dalmacije s Banskom Hrvatskom. 1815.

1816.

1815. Reč domovine od hasnovitosti pisanja vu domorodnem jeziku

Od ostalih prethodnika hrvatskog narodnog preporoda spomenut ćemo tek nekoliko njih. Antun Mihanović (1796. – 1861.) je 1815. u Beču objavio raspravu Reč domovine od hasnovitosti pisanja vu domorodnem jeziku. On je kasniji (1835.) autor pjesme Horvatska domovina koja će postati osnovicom današnje hrvatske himne (nju je 1846. uglazbio Josif Runjanin). Josip Kušević (1775. – 1846.) je 1830. objavio spis O samosvojih pravih i pravilih kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije u kojem je na temelju brojnih dokumenata dokazao poseban položaj i državnost Trojedne kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije u odnosu na Ugarsku.

Na kakvim je aktivnostima počivalo pripremno razdoblje Hrvatskog narodnog preporoda?

161

Antun Mihanović, Horvatska domovina Pogledaj sliku i uoči gdje i kada je objavljena pjesma Horvatska domovina. Kao što se zna, dijelovi te pjesme će postati hrvatska himna. Stavi ovu pjesmu kao preteču himne u kontekst s ranijim himnama o kojima si učio/učila – francuskom i talijanskom himnom. Koje teme i motivi se protežu kroz te himne, a koji kroz ovu? 1828.

1829.

7. tema Hrvatsko je plemstvo počelo voditi aktivniju politiku želeći se suprotstaviti političkim i socijalnim zahtjevima koje je mađarsko plemstvo iznosilo Ugarskom saboru i mađarskom javnom životu. Politički program, kojeg će se hrvatsko plemstvo u osnovi držati do 1848., iznio je grof Janko Drašković (1770. – 1856.) 1832. u svom spisu Disertacija (pisanom štokavskim narječjem) koje je zapravo predstavljalo naputak za hrvatske zastupnike u Ugarskom saboru. U njemu se založio za samostalniji položaj Hrvatske u sklopu Ugarske te za sjedinjenje svih hrvatskih zemalja uz slovenske zemlje i Bosnu u „Kraljevstvo iliričko“, koje bi ostalo u sklopu Habsburške Monarhije. Založio se za oblikovanje jedinstvenog hrvatskog jezika na štokavskoj osnovi koji je postupno trebao postati službenim jezikom. Zahvaljujući tome pokret se brzo širio među hrvatskim građanstvom, ali i među nekim plemićima. Njegovi pobornici su stvarali književnost na štokavskom narječju šireći ga. Drašković je iznio i program reformi poljoprivrede, trgovine i cjelokupnog hrvatskog gospodarstva. Predložio je reformu, ali ne i ukidanje feudalnih odnosa. Disertacija je bila namijenjena „hrvatskom politič162 kom narodu“ tj. plemstvu.

IZVORI

„Ja odaberem za moj razgovor naški jezik, želeći dokazati da mi narodnog jezika imademo u kojemu sve izreći moguće jest što srdce i pamet zagteva. Dijalekta pako ovoga kao običnoga u pismoznanju starinskomu i kao punijega izvolio jesam. Priložena tabela dokazuje da on i najhodniji jest u Slavo-Hrvatih, kao narodu naših kraljevinah. On mora i najhodniji biti, jer ga Slavonac, krajišni Hrvat, Primorac, Prikupnik, Dalmatinac, Bosanac, Crnogorac i oni Hrvati koji se Wasser - Kroaten zovu i po Mađarske zemlje rasuti jesu, jednako govore. Sve knjige starije koje u Zagrebu, Požege, Splitu, Mletkih i Dubrovniku utišnjene jesu i mašna kniga senjske i drugih primorskih biskupijah sve u istomu dijalektu liepo pisane jesu, i jere ovoga dijalekta nigdo prebivajući u drugom kotaru ne promini, gdje protivno, oni pomiešanoga dijalekta govoreći svojega odmar kao manje krasnoga s ovim promine, kad se ga nauče, kao ja, koji u Zagrebu rođen jesam.“ (Janko Drašković je u svojem djelu Disertacija, objavljenom u Karlovcu 1832., iznio politički program preporodnog pokreta, kao i svoje opredjeljenje za štokavsko narječje). Janko Drašković, Disertacija iliti razgovor. Darovan gospodi poklisarom zakonskim i budućem zakonotvorcem kraljevinah naših za buduću Dietu ugarsku odaslanem. Tiskano anonimno 1832. u Karlovcu u Prettnerovoj tiskari: 3.

Zašto se Janko Drašković opredijelio za štokavsko narječje?

Disertacija iliti razgovor. Darovan gospodi poklisarom zakonskim i budućem zakonotvorcem kraljevinah naših za buduću Dietu ugarsku odaslanem Tiskano anonimno 1832. u Karlovcu u Prettnerovoj tiskari. Prevedi na hrvatski standardni jezik ovaj naziv. 1830.

1831.

1830. Kratka osnova

horvatsko-slavenskoga pravopisaňa

1831. Kip domovine vu 1830. O samosvojih pravih i pravilih

početku leta 1831

kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije

Pojačana aktivnost hrvatskog plemstva se dobro vidjela na zasjedanju Hrvatskog sabora u studenom 1832. godine. Tom je prigodom iz usta generala Jurja Rukavine od Vidovgrada „odjeknula sabornicom hrvatska riječ zahvalnosti za imenovanje u čast potkapetana kraljevstva“. Bio je to prvi govor na hrvatskom jeziku u Hrvatskom saboru. Na istom je saborskom zasjedanju grof Karlo Sermage predstavio i osudio pokušaje mađarskog plemstva u poništavanju municipalnih prava Hrvatske. Njegov je govor bio tiskan. Mladi hrvatski naraštaj intelektualaca bio je predvođen s Ljudevitom Gajem (1809. – 1872.). On je kao student prava Sveučilišta u Pešti 1830. godine u Budimu tiskao knjižicu Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisaňa te u njoj predložio reformu pravopisa u kojem svakom glasu odgovara jedan znak (slovo). Ljudevit Gaj je doveo u sklad hrvatske i južnoslavenske integracijske tradicije i elemente suvremenog kulturnog sveslavenstva. 1832.

1830. – 1835. pripremno razdoblje preporoda 1832. Disertacija

1832. Duh domovine nad

sinovima svojima koji spavaju

1832. prva izjava na

hrvatskom jeziku u Hrvatskom saboru

POLITIKA Ljudevit Gaj Zagreb: Muzej grada Zagreba (Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

Putna torba Ljudevita Gaja, o. 1840. Zagreb: Muzej grada Zagreba (Foto: Mladen Tomorad, 2019.) Od čega se sastoji grb? Poveži ga s današnjim grbom Republike Hrvatske.

Ivan Derkos (1808. – 1834.) je u djelu Genius patriae (genij domovine) objavljenom na latinskom jeziku u Zagrebu 1832. godine istaknuo značenje poznavanja hrvatskog jezika, a istovremeno je zagovarao oblikovanje zajedničkog književnog jezika za sve hrvatske zemlje. To je bio prvi kulturni program hrvatskog narodnog preporoda. Gaj je 1835. godine pokrenuo Novine Horvatzke na kajkavskom jeziku starom grafijom. Novine su imale važan tjedni kulturni prilog Danicza Horvatzka, Slavonzka y Dalmatinzka. Pokretanjem novina završeno je pripremno razdoblje hrvatskog narodnog preporoda, a preporodna jezgra počela je provoditi preporodni program. Godine 1836. Gaj je promijenio ime svojih novina u Ilirske narodne novine nadajući se da će oko njih osim Hrvata okupiti i druge južnoslavenske narode, što mu je tek djelomično uspjelo. Istovremeno je kulturni prilog promijenio ime u Danica ilirska. Novine i kulturni prilog bili su tiskani novom grafijom na temelju prijedloga iz Gajeve Kratke osnove, a tekstovi u njima bili su objavljivani književnim jezikom zasnovanim na štokavskom narječju. Standardni jezik zasnovan na štokavštini postao je hrvatskim standardnim jezikom. Daljnji rad na standardizaciji nastavljen je gramatikama Vjekoslava Babukića i Antuna Mažuranića. Pokretanjem Novina i kulturnog priloga Danice javni život u Banskoj Hrvatskoj naglo je počeo dobivati na-

1833.

1834.

1834. dozvoljeno izdavanje

novina na hrvatskom jeziku

Prvi broj Novina Horvatzkih Brojne stare hrvatske novine možeš „prolistati“ na portalu Nacionalna sveučilišna knjižnica u Zagrebu: Stare hrvatske novine – portal digitaliziranih novina. [http:// dnc.nsk.hr/Newspapers/Default.aspx]

Obavijest o izlasku Novina Horvatzkih i Danicze Horvatzke, Slavonzke y Dalmatinzke Zaključi o važnosti Novina Horvatzkih i Danicze Horvatzke, Slavonzke y Dalmatinzke.

163

cionalno obilježje koje se od mladog naraštaja brzo širilo na srednje i sitno plemstvo, mlađe svećenstvo te obrazovanu mladež. Hrvatsko plemstvo je Mađarskoj suprotstavilo vlastitu nacionalnu ideju. Zagrebački biskup (od 1837.), a kasnije nadbiskup i kardinal Juraj Haulik (1788. - 1869.), rodom Slovak iz Trnave, imao je brojne zasluge i podupirao je preporod. Pokrenuo je Katolički list 1849. godine. Bio je prvi nadbiskup uspostavljene Zagrebačke nadbiskupije od 1852. godine. Odupirao se uvođenju mađarskog jezika kao službenog i zalagao se za uvođenje hrvatskog jezika u sve državne poslove. 1835.

1835. Novine Horvatzke i Danicza

Horvatzka, Slavonzka y Dalmatinzka 1835. Horvatska domovina

1835. – 1848. preporodno razdoblje 1836. Ilirske narodne novine,

Danica ilirska

1836. Društvo za njegovanje

nacionalne kulture

1836.

7. tema

Juraj Haulik Zagreb: Muzej grada Zagreba (Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

164

U hrvatskom narodnom preporodu je bila važna uloga žena, o čemu svjedoči Janko Drašković u spisu iz 1838. upućenom „kćerima Ilirije“ pozivajući ih da hrvatski jezik sve više uvode u javnu i obiteljsku uporabu. Među književnicima se posebno isticala Dragojla Jarnević (1812.-1875.). Objavila je, uz ostalo, knjigu pripovijesti Domorodne poviesti 1843. godine, a posebnu pozornost je privukla svojim intimnim dnevnikom pisanim od 1833. do 1847. godine. Nastojanjem prve hrvatske operne primadone Sidonije Erdődy (udana Rubido), koja je igrala ulogu Ljubice u operi Ljubav i zloba, hrvatski je jezik izborio uporabu u umjetničkoj glazbi.

Vrlo je važno bilo otvaranje čitaonica koje su postala žarišta hrvatskog narodnog preporoda - ilirskog pokreta. Prve čitaonice su osnovane u Varaždinu, Karlovcu te Zagrebu. Oko njih su djelovali brojni pobornici preporoda. Književna djelatnost na početku hrvatskog narodnog preporoda imala je dvostruku ulogu – po jednoj strani je trebala promicati nacionalne ciljeve, a po drugoj izgrađivati sadržajnu stranu nacionalnog standardnog jezika. Najveći organizacijski uspjeh preporoda bio je u osnivanju hrvatskih važnih kulturnih i gospodarskih nacionalnih ustanova. Pri zagrebačkoj čitaonici je 1842. bio osnovan fond za objavljivanje knjiga Matica ilirska (kasnija Matica hrvatska) koja je samostalna ustanova postala 1847. godine. Kasnije je došlo do osnivanja i drugih nacionalnih ustanova: Hrvatskogslavonskog gospodarskog društva (1841.), Prve hrvatske štedionice (1846.), Narodnog muzeja (1846.) i Narodnog doma (1846.). Ponovi Uoči tko preuzima vodeću prvih ulogu u hrvatskom Djelovanje narodnom preporodu nakon predpreporodnog razdoblja – prvenstvenostranaka. o kojem se društvenom političkih

sloju radi? Koji stalež preuzima vodstvo u ovom neposrednom razdoblju pred Preporod? Što posebno ističu?

Muževi ilirske dobe 1835. – 1850. Zagreb: Hrvatski državni arhiv. Dobro prouči ovu sliku koja se sastoji od niza portreta preporoditelja. Pronađi na njoj ove osobe koje smo spominjali u tekstu. Također, među „muževima“ se nalaze i dvije žene – pronađi ih. 1837.

1837. Đulabije

1838.

1838. Dramatička pokušenja 1838. prve čitaonice

1839.

1839. Čitaonica mladeži ilirske

POLITIKA

Hrvatski sabor 1847. godine Kako uvođenjem štokavskog narječja nisu bili zadovoljni svi slojevi hrvatskog društva, javila se grupa ljudi koji su nastojali zadržati kajkavsko narječje. Protivnici ilirskog pokreta su utemeljili Horvatsko-vugersku stranku 1841. godine. Njih su nazivali mađaronima jer su željeli čvršće odnose Hrvatske i Ugarske. Pobornici hrvatskog narodnog preporoda – ilirskog pokreta zvani Ilirci osnovali su svoju Ilirsku stranku. Između tih dviju stranaka je nastala velika borba pa su vlasti 1843. godine zabranile ilirsko ime, a Ilirska stranka je promijenila ime u Narodna stranka. Otada se umjesto „ilirskog“ upotrebljavaju nazivi „narodni“ i „hrvatski“. U žestokim sukobima između ove dvije stranke došlo je i do prolijevanja krvi 1845. godine, te kada su nakon nekontroliranih vojnih pucnjeva pale srpanjske žrtve. To su bile prve žrtve političkih sukoba na hrvatskom prostoru. S vremenom su se uz Ljudevita Gaja sve više autoritetom u vodstvu hrvatskog narodnog preporoda počeli isticati Janko Drašković, Metel Ožegović i Ivan Kukuljević koji je 1843. godine održao prvi zastupnički govor na hrvatskome jeziku u Hrvatskom saboru, zahtijevajući da ga se uvede kao službeni jezik u škole i urede u Hrvatskoj. Isti zahtjev je ponovio u Hrvatskom saboru četiri godine kasnije. Na sjednici Hrvatskog sabora 1847. godine prihvaćen je hrvatski jezik kao službeni jezik (umjesto latinskoga) u svim javnim poslovima u Hrvatskoj. To je bio vrhunac hrvatskog narodnog preporoda.

Ulazak Alberta Nugenta i njegovih slobodnjaka u Zagreb prigodom postavljanja bana Franje Hellera 18. listopada 1842. Heller je dobio zadatak da nagovori narodnjake i mađarone na suradnju. Zagreb: Muzej grada Zagreba (Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

IZVORI

„(…) Znam ja, da mi kako smo ovdje sakupljeni, s veće strane naš jezik dobro ne znamo i da se u cieloj domovini našoj osobe obadvojeg spola lahko na prste prebrojiti dadu, koje u svom materinskom jeziku dobro govoriti, čitati i pisati znadu, a što je tomu uzrok, nego to: da ga mi u javnom životu i u poslovih nigdje ne upotrebljavamo i š njim se samo natoliko zabavljamo kao gizdavi gospodar sa svojim plaćenim slugom. Još ne zna veća stran naroda našega kakova je to višnja slast i milina svojim prirođenim materinskim jezikom govoriti moći i smjeti; to samo on može iskreno ćutiti, koj je duže vremena među tuđimi narodi u tuđih državah stanovati i živjeti morao. Mi svoj 1840.

1840. Juran i

Sofija ili Turci pod Siskom

jezik čuvamo još uviek samo za družinu i za naše kmete! U obćinski život i u poslove uveli smo u onih još barbarskih vremena, kad na cielom svietu jedni jezik latinski za izobražen i izdjelan držao se jest, taj jezik; u družtveni život i u familiju našu uvukao se je s vremenom jezik njemački i promienio prirođenu našu narav i način mišljenja otacah naših, u Primorju pako učinio je to jezik talijanski. Šta smo mi postigli po tom, nego to, da smo se odtuđili samim sebi, da smo se odciepili od susjedne jednorodne braće svoje, i da mnogi od naroda našega ni ne znadu od kojega su naroda i koji puci po rodu, po krvi i po jeziku spadaju k nama!!! Mi gledamo svaki dan kako nam domovina sve dublje i dublje propada, kano imanje one djetce, što su pod svakojakimi tutori; svaki si tutor utakne nješta u đep, svaki si nješta prisvoji napokon djetci neće ostati ništa. Mi smo malo Latini, malo Niemci malo Talijani, malo Mađari i malo Slavjani, a ukupno (iskreno govoreći) nismo baš ništa! Mrtvi jezik rimski a živi magjarski, njemački i talijanski, to su naši tutori, živi nam se groze, mrtvi nas drži za grlo, duši nas i nemoćne nas vodi i predaje živim u ruke; sada imamo još toliko sile, da se suprotstavimo mrtvomu, zamala nećemo moći nadvladati žive, ako se čvrsto ne stavimo na svoje noge tj. ako svoj jezik ne utvrdimo u domovini i ne postavimo ga vladajućim.“ Dijelovi govora Ivana Kukuljevića Sakcinskog u Hrvatskom saboru 1843. godine.

Tko u tadašnjoj Hrvatskoj i Slavoniji pretežno govori hrvatskim jezikom? Zašto plemstvo i građanstvo loše govore hrvatski jezik? Zašto je važno da se to promijeni?

Ponovi Koje su dvije glavne ideje bile suprotstavljene u prvim političkim strankama?

1841.

1840. Katedra za narodni jezik na Zagrebačkoj akademiji; uvođenje narodnog jezika u gimnazijama

1842.

1841. Hrvatsko-slavonsko 1841. Horvatskovugerska stranka

gospodarsko društvo 1841. Ilirska stranka

165

1842. Matica Ilirska 1842. Mali katekizam

za velike ljude

1843.

2. svibnja 1843.

prvi govor na hrvatskom jeziku u Hrvatskom saboru

1843. zabrana ilirskog imena 1843. Narodna stranka

7. tema

Hrvatski narodni preporod u Dalmaciji i Istri U Dalmaciji i Istri se hrvatsko građanstvo sukobljavalo s jačim talijanskim građanstvom koje je te pokrajine nastojalo talijanizirati. Hrvatski narodni preporod tijekom prve polovice 19. stoljeća imao je odjeka i u Dalmaciji, pa je u Zadru već 1844. pokrenut preporodni list Zora dalmatinska sa simboličnom pjesmom Petra Preradovića Zora puca.

166

Naslovnica i predgovor prvog broja Zore dalmatinske Pročitaj uvodni tekst u prvi broj. Zašto se pokreću ove novine? Zašto uredništvo moli čitatelje za strpljenje – kakvi su „mladi“, a kakvi su „stari“?

Sjedište Dalmatinskog sabora, koji je počeo funkcionirati 1861. godine bilo je u Zadru. Tada su većinu imali dalmatinski autonomaši, koji su isticali dalmatinsku posebnost. U Dalmaciji je Narodna stranka, osnovana 1861. godine, tražila sjedinjenje Dalmacije s banskom Hrvatskom. Njeni politički prvaci su bili svećenik Mihovil Pavlinović (1831. – 1887.) i njegov suradnik Miho Klaić (1829. – 1896.). Dalmatinski narodnjaci su 1862. pokrenuli svoje glasilo – Narodni list. Prvi urednik bio je Natko Nodilo (1834. – 1912.). Iste godine su utemeljili i Maticu dalmatinsku koja je uz čitaonice promicala hrvatske preporodne ideje. Predstavnik autonomaša i protivnik narodnjaka Frano Borelli Vranski (1810. – 1884.) se još 1860. u Beču izjasnio protiv sjedinjenja s ostatkom Hrvatske, zauzevši se ujedno za što veću autonomiju Dalmacije pod habsburškom krunom. Autonomaše su podržavali dalmatinski Srbi. I autonomaši i dalmatinski Srbi su se protivili mogućem sjedinjenju Dalmacije s ostatkom Hrvatske. Iako je Hrvatsko-ugarskom nagodbom banskoj Hrvatskoj priznato pravo na Dalmaciju, sjedinjenje s banskom Hrvatskom i Slavonijom pod ugarskom krunom nije bilo moguće provesti, jer je Dalmacija pripala au-

Mihovil Pavlinović Svećenik, političar i književnik, jedan je od najistaknutijih predstavnika hrvatskog narodnog preporoda u Dalmaciji. Bio je član Narodne stranke i zastupnik u Dalmatinskom saboru gdje je 1861. održao prvi govor na hrvatskom jeziku. Njegovim zalaganjem hrvatski jezik je 1883. uveden kao službeni u sve dalmatinske državne urede.

POLITIKA strijskom dijelu Austro-Ugarske Monarhije. Mihovil Pavlinović je 1869. napisao tajni program Hrvatska misao. U njemu je zagovarao prirodno i povijesno pravo Hrvata na samostalnu, cjelovitu i ustavnu hrvatsku državu koja bi obuhvatila sve hrvatske zemlje, pa tako i Dalmaciju. On je ujedno srpskom nacionalizmu suprotstavio hrvatsku državnost. IZVORI

„Mi hoćemo samostalnu Hrvatsku, naprama državi i naprama državnoj zajednici, kojoj mu god bilo. Ugarsku krunu priznajemo hrvatskom krunom, u koliko je privremeno danas tom krunom, nekim običajem, spojena hrvatska kruna, dok ju nose kralji iz porodice HabsburgoLorenske, od Hrvata slobodno i samostalno (god 1527.) izabrane. (…) [D]anas korist Monarhije i dinastije nagoni na to, da se u Hrvatskoj traži naravna ravnotega magjarskoj prevladi. Tom ravnotegom, što bi se dala ostvariti zakonitim putem kroz sjedinjenje Dalmacije, i putem najpovolnijim po diplomaciju kroz pritjelu Bosne i Hercegovine, popravio bi se položaj Austrije u srednjoj Evropi, kakav je najprikladniji po bezbjednost (sigurnost) zapada, riešilo bi se istočno pitanje u najprepornijoj točki, sa podpunim umirenjem zapada; i otvorio bi se put pravednomu preporodu istoka, bez propasti Turske i bez pogibeli od Ruske; probitci (interesi) vjerozakona i uljudnosti ostali bi zajamčeni i unapređeni. Ta ravnotega utvrdila bi dinastiju, snizila bi magjarske zahtjeve (pretensije), omogućila bi snažnu državnu federaciju svih kraljevina Njegova Veličanstva, sa podpunim zadovoljstvom najvećih između njih, kao što su Hrvatske, Poljske, Slovenske, Česke, koje i onako nemadu vani nikakva težišta.“ Pavlinović, Mihovil, Hrvatska misao (program), 1869. Stančić, Nikša. Hrvatska nacionalna ideologija preporodnog pokreta u Dalmaciji. Mihovil Pavlinović i njegov krug do 1869. Zagreb, 1980.: 340, 344.

Kako Pavlinović gleda na pložaj Hrvatske unutar AustroUgarske? Koje bi sve probleme riješilo ujedinjenje Trojedne Kraljevine?

Narodnjaci su 1870. pobijedili na izborima za Dalmatinski sabor, što je utjecalo na razvitak i daljnje jačanje hrvatskog narodnog preporoda u Dalmaciji koji je uspješno bio završen pobjedom narodnjaka na lokalnim izborima u gospodarski najznačajnijoj općini Splitu. Narodnjačka pobjeda u Splitu 1882. označila je pobjedu hrvatskog narodnog preporoda u Dalmaciji. Hrvatski jezik 1883. postaje službenim jezikom u Dalmaciji, a do kraja 19. stoljeća postao je nastav-

nim jezikom u svim školama (osim u Zadru), dok su njemački i talijanski jezik služili samo za obraćanje državnim vlastima. Potkraj 19. stoljeća u Dalmaciju je počelo sve više prodirati pravaštvo iz banske Hrvatske i Slavonije. Istovremeno se u Dalmaciji oblikuje i aktivna srpska politika, a već 1879. osnovana je Srpska stranka koja je 1880. u Zadru počela izdavati novine Srpski list. Austrijske su vlasti nastojale onemogućiti željezničko povezivanje između Splita i Zagreba, podržavale su talijansku i autonomašku manjinu, a posebno im je odgovarala nesloga između srpskih i hrvatskih političara. Narodni preporod u Isti počeo je otvaranjem čitaonica. Prva čitaonica bila je osnovana u Kastvu 1866. godine. Narodni preporod se nastavio osnivanjem prvih novina istarskih Hrvata pod nazivom Naša sloga. Novine su počele izlaziti u Trstu 1870. godine. Prvi urednik bio je Matko Baštijan (1828. – 1885.), a pokrenuli su ih glavni organizator narodnog preporoda istarskih Hrvata porečko-pulski biskup Juraj Dobrila (1812.-1882.) i Dinko Vitezić (1822. – 1904.) iz 167 Krka. Pripadnici istarskih Talijana nastojali su zaustaviti hrvatska preporodna gibanja. Juraj Dobrila Biskup i istaknuti preporoditelj u Istri. Bio je prijatelj sa Strossmayerom koji je utjecao na njegovo prihvaćanje južnoslavenske ideje. Značajan je i za promicanje obrazovanja mlade hrvatske inteligencije u Istri. Na kojoj se novčanici nalazi Juraj Dobrila? Tko se nalazi na 20, a tko na 1000 kuna?

Istrani su u svojim preporodnim nastojanjima imali pomoć narodnjaka iz Hrvatske i Slavonije te iz Dalmacije. Austrijske su vlasti favorizirale Talijane u Istri, no nisu mogle spriječiti Hrvate (i Slovence) u provođenju preporoda. Potkraj 19. stoljeća vodstvo preporodnog pokreta u Istri sve više je preuzimala mlada pravaška generacija, okupljena oko političara Matka Laginje (1852.

7. tema – 1930.) i Vjekoslava Spinčića (1848. – 1933.). Laginja je 1883. postao članom Istarskog sabora. Pokušao je govoriti hrvatskim jezikom, ali su ga talijanski zastupnici u tome spriječili. U Istarskom saboru je 1884. osnovan Hrvatsko-slovenski klub. U Kastvu je 1886. otvoren prvi Narodni dom u Istri. Godine 1899. u Pazinu je otvorena prva hrvatska gimnazija u Istri. Ona je mnogo učinila na razvoju prosvjete i kulturnom uzdizanju tamošnjeg hrvatskog puka. Time su Kastav i Pazin postali glavna središta hrvatskih preporodnih gibanja u Istri. Godine 1893. osnovana je Družba Sv. Ćirila i Metoda za Istru, kojom su se privatnim financijskim sredstvima iz cijele Hrvatske otvarale i izdržavale hrvatske škole u Istri. Hrvati koji su u svojim preporodnim gibanjima bili povezani sa Slovencima u Istri osnovali su Hrvatsko-slovensku stranku. Do pobjede preporodnih gibanja u Istri je došlo 1907. kada je Hrvatsko-slovenska stranka pobijedila na izborima za predstavnike u Carevinskom vijeću u Beču. Gospodarskom napretku Rijeke, Trsta i Pule znatno je pridonijela izgradnja željeznice. Pula je uz Boku Kotorsku postala najvažnija ratna luka Austro-Ugarske. 168 U Opatiji dolazi do početaka turizma koji se kasnije širi i na druga priobalna područja. Ponovi Objasni glavna obilježja hrvatskog narodnog preporoda u Dalmaciji i Istri kroz djelovanje stranaka i istaknutih pojedinaca. Kakva je bila zastupljenost i svijest o hrvatskoj pripadnosti u Dalmaciji i Istri u odnosu na Bansku Hrvatsku?

Bunjevci i Šokci kako se najčešće nazivaju Hrvati u južnoj Ugarskoj doselili su se uglavnom u 17. stoljeću, iako o njihovoj nazočnosti imamo sigurne podatke iz 16. stoljeća. Oni su se uspješno odupirali mađarizaciji tijekom prve polovice 19. stoljeća. Od oko 1870. u njihovim se redovima počinje javljati hrvatski narodni preporod. Glavni organizator hr-

1844. Zora dalmatinska

Ponovi Objasni kakva je bila uloga i važnost biskupa Ivana Antunovića na tlu tzv. Južne Ugarske. Kako su se nazivale prve novine na hrvatskom jeziku? Kakvu ulogu tada imaju novine u osvještavanju narodne pripadnosti?

Hrvatska u razdoblju neoapsolutizma

Hrvatski narodni preporod u Bunjevaca i Šokaca

1844.

vatskog narodnog preporoda među bačkim i ostalim Hrvatima na tlu tadašnje južne Ugarske bio je biskup Ivan Antunović (1815. – 1888.). On je 1870. počeo izdavati prve novine na hrvatskom jeziku na tlu južne Ugarske pod nazivom Bunjevačke i šokačke novine (kasnije su još osnovana preporodna glasila kalendar Subotička Danica i časopis Neven). To je preporodno glasilo odigralo značajnu ulogu u buđenju nacionalne svijesti dijelova hrvatskog naroda u južnoj Ugarskoj. Biskup Antunović osnivao je i pomagao preporodne čitaonice i hrvatske udruge, a 1882. napisao je Raspravu o podunavskih i potiskih Bunjevci i Šokci, prvo djelo o povijesti i kulturi Hrvata južne Ugarske. U Subotici je 1896. osnovana bunjevačka omladinska organizacija Kolo mladeži, a 1906. Bunjevačka stranka – prva politička organizacija bunjevačkih i šokačkih Hrvata. Danas postoje tendencije da se Bunjevci u Srbiji afirmiraju kao posebna etnička skupina, različita od Hrvata, što nije povijesno točno jer i Bunjevci i Šokci pripadaju hrvatskom narodu.

Hrvati su se pod banom Josipom Jelačićem nadali povoljnijem položaju nakon gušenja revolucija 1849. godine, posebice one u Ugarskoj. Još u ožujku 1849. godine vladar Franjo Josip I. proglasio je Ožujski ili oktroirani ustav za cijelu Monarhiju, što je značilo i definitivni kraj revolucionarnih zahtijevanja naroda Habsburške Monarhije te poništavanje velikog dijela stečenih sloboda (osim ukidanja feudalnog sustava). Njime je pojačana pozicija vladara pravom na veto u Parlamentu kojeg je na početku svake godine trebao sazivati sam vladar, ali se to nije dogodilo sve do 1851. godine. Službeni jezik Monarhije bio je njemački. Trebalo je biti oformljeno i vladarevo savjetodavno tijelo – Carevinsko vijeće. Ožujski ustav za područje Hrvatske i Slavonije počeo je vrijediti od rujna 1849.

1845. 1835. – 1848. preporodno razdoblje 29. srpnja 1845.

Srpanjske žrtve

1846.

1846. Prva hrvatska štedionica 1846. Narodni muzej 1846. Smrt Smail-age Čengića 1846. Ljubav i zloba

POLITIKA godine. Njime je otvoren prostor za daljnju centralizaciju Monarhije dok su sloboda tiska i ostale liberalne tekovine revolucije ograničene. Bansko vijeće odbilo je stoga Jelačićevu naredbu da se Ožujski ustav proglasi, što se dogodilo tek u rujnu 1849. kada je ugušena revolucija u Ugarskoj. Nade za preustroj Monarhije po principu austroslavizma su također bile slomljene. U Hrvatskoj razdoblje neoapsolutizma traje od 1852. do 1859. godine. Hrvatski sabor raspušten je 1850. godine kada je ukinuto i Bansko vijeće, dok je osnovana Banska vlada koja je 1854. postala Carsko i kraljevsko namjesništvo. Pod Namjesništvom su bile politička i policijska (redarstvo) uprava, bogoštovlje i nastava, poljodjelstvo, obrt, trgovina, a na čelu se nalazio ban. Najviša sudbena vlast bio je Banski stol s banom na čelu. Ban Josip Jelačić je izgubio stvarnu vlast, a vlast Banske vlade i bana je bila samo nominalna. Hrvatska i Slavonija bile su odvojene od Ugarske i našle su se izravno pod Bečom, a Vojna krajina je ostala izdvojena i za nju su se sve odluke također donosile u Beču. Dalmacija nije ujedinjena s Hrvatskom i Vojnom krajinom unatoč vladarevim obećanjima, što je bilo još jedno u nizu razočaranja nakon revolucionarnih zbivanja. Ipak, Hrvatskoj je pripojeno Međimurje. U Hrvatskoj i Slavoniji ukinute su stare plemićke županije te su umjesto šest županija bile podijeljene na pet administrativnih okruga. Godine 1852. ukinuta je hrvatska trobojnica koja je kao zastava popularizirana upravo za vrijeme revolucije 1848. godine. Iako je ban Jelačić upozoravao da se pod trobojnicom 1848. godine borilo za dinastiju, nije naišao na razumijevanje. Bečki centralizam prihvaćen je s velikim razočaranjem kao neuspjeh Jelačićevog političkog programa i ukidanje liberalnih tekovina revolucije. Povremeno je poprimao i represivan karakter, jer se smatralo da nacionalna djelatnost koči centralističke planove. Stoga se germanizacija snažno provodila te je bila strogo uvedena u upravu i školstvo. U upravi se sva komunikacija odvijala na njemačkom jeziku, a u Zagreb su došli brojni njemački, češki i slovenski činovnici (birokrati) koji su odlično vladali njemačkim jezikom. Čak je i ban Jelačić tražio od Bacha da se boja uniformi vrati u tradicionalnu plavu i smeđu, što nije bilo 1847.

Bachov husar Novopridošli činovnici nazivani su „Bachovim husarima“, jer su se, osim što im je nadležan bio Bach kao ministar unutarnjih poslova, isticali u zelenim uniformama koje u Hrvatskoj i Slavoniji nisu bile uobičajene te su podsjećale na mađarske uniforme („husari“ su bili mađarski konjanički odredi).

IZVORI

„Doba bilo je tužno, ali vrlo zanimljivo! Bečka je vlada htjela germanizirati Hrvate, uputivši im u velikom broju njemačke ili dijelom germanizirane birokrate, većinom slavenske krvi, koji su sirovom silom protjerali narodni jezik iz svih državnih ureda i viših učilišta. (...) Bachov sistem u Hrvatskoj godine 1855. već se bio posve učvrstio i ukorijenio. Ban Jelačić vladao je samo formalno, dok je najveću vlast u zemlji uzeo Schwab, potpredsjednik najvišeg zemaljskog suda, koji je bio glavni agent i čovjek povjerenja bečke vlade. (...) Prema svojim nazorima bahovci su se dijelili na dvije u mnogome različite vrste. Stariji činovnici, ravnatelji, predsjednici, predstojnici i načelnici pojedinih ureda općenito završiše studije već prije 1848. proistekli su, prema tome, iz Metternichove škole, pa su se poput krpelja pridržavali svih uvjerenja i običaja tog zloglasnog doba i učilišta. O državi i njenim pravima svi su imali visoko mišljenje, a gotovo još više o sebi i o svojim pravima. (...) Činovnici druge vrste pohađali su godine 1848. još školu, (...). Ovi su osobito živahno, a često i stvarno sudjelovali u olujnim zbivanjima te vrlo značajne godine. U njima se zadojiše idejama slobode, a brojni i oduševljenjem za svoj slavenski rod i jezik. Svakodnevno upregnuti u kruti jaram navikoše malo-pomalo na robovanje i njegove navike (...). Bečka vlada željela je i tražila da svi Bachovi husari u Hrvatskoj potpomažu njene političke ciljeve, da čine propagandu za centralizam, apsolutizam i germanizaciju, htjela se, prema tome, njima poslužiti kao svojim agentima.“ Trdina, Janez Bachovi husari i Ilirci. Sjećanja iz mojih profesorskih godina u Hrvatskoj (1853.-1867.). Zagreb, 1980.: 7, 101, 108, 110, 114.

Kako su opisani tzv. Bachovi husari?

1848.

1847. hrvatski službeni jezik 1847. Ilirsko-dalmatinska čitaonica

1848. – 1859. ban Jelačić 1848. Narodna

čitaonica u Dubrovniku

169 169

1849.

1849. Oktroirani ustav 1850. moderna gradska uprava u Zagrebu i Osijeku 1850. reorganizacija uprave u Hrvatskoj i Slavoniji

1850. raspušteno Bansko vijeće; osnovana hrvatska Banska vlada

1850.

7. tema Plan grada Zagreba iz 1851. godine Zagreb: Hrvatski državni arhiv, zbirka karata Usporedi plan Zagreba iz 19. stoljeća s planom Zagreba danas. Što se promijenilo, a što ostalo isto?

udovoljeno. Njemački jezik kao nastavni jezik uveden je u srednjim školama, a hrvatski jezik je ostao u osnovnim školama. Zabranjen je oporbeni tisak i ured 170 Narodne čitaonice. Strogo je kontrolirana djelatnost svih društava i udruga. Čak je i kazališni repertoar bio pod bliskim nadzorom Bachovih službenika. Istodobno je provedeno oslobođenje kmetova, priznata je ravnopravnost svih građana pred zakonom te su provođene brojne reforme koje su išle prema stvaranju građanskog društva i moderne Hrvatske. Modernizacija je u Hrvatskoj tekla nešto sporije i teže zbog lošije financijske i gospodarske situacije, ali i slabijeg ulaganja. Mnogo toga se temeljilo na velikim porezima i javnim radovima, koji su najviše opterećivali seljake te su tako rezultati bili ograničeni. Najvažnije reforme zahvaćaju upravu, pravosuđe, kulturu i agrarne odnose. Uvedeno je moderno činovništvo i uprava te moderno sudstvo. Ukidanjem unutarnjih carinskih granica cijela je Monarhija sredinom 1851. pretvorena u jedinstveno carinsko područje s ciljem da se stvori jedinstveno tržište, što je potaknulo trgovinu i proizvodnju. U Zagrebu je u veljači 1852. godine osnovana Trgovačko-obrtnička komora. U studenome 1852. proglašen je Opći građanski zakonik za Hrvatsku i Slavoniju, kojim je uvedena jednakost pred zakonom. Patentom o zemljišnom rasterećenju 1853. postupno je ukinut stari feudalni sustav te su uvedeni moderni posjedov1850.

1851.

ni odnosi i moderni porezi, a ukinuti su urbarijalni odnosi i crkvena desetina. Seljaci su postali vlasnici obrađivane zemlje na koju su plaćali porez. Jednakost pred zakonom i uvođenje poreza značilo je početak ukidanja staleškog društva. To je ujedno značilo i početak razvoja modernog građanskog društva. Glavna karakteristika neoapsolutizma bila je da su sve reforme donošene unificirano – odozgo - iz Beča za cijelu Monarhiju. Domaća elita i inteligencija bili su onemogućeni u snažnijim reformatorskim nastojanjima. Osuvremenjena je poštanska služba, a javile su se i prve inicijative za gradnjom željeznice. To su učinili slavonski veleposjednici, koju su imali potporu đakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera. Prijedlog je bila gradnja pruge Vukovar-Zagreb-Zidani Most, s odvojkom prema nekoj jadranskoj luci. Taj prijedlog je u travnju 1857. odbijen jer vlasti nisu namjeravale dopustiti gradnju željezničke mreže koja neće proizlaziti iz njezinih interesa, o čemu će ovisiti rute i cjelokupna željeznička mreža. U tu svrhu je osnovano Društvo južnih željeznica koje je dobilo koncesiju za gradnju prve pruge Zidani Most-Zagreb-Sisak kao priključak na prugu Beč-Trst, koja će biti puštena u promet 1862. godine. Carskim patentom su 7. rujna 1850. Gradec, Kaptol, Nova Ves, Vlaška ulica i pripadajuća sela spojeni u jedan grad – Zagreb. Prvi gradonačelnik bio je Jan-

1850. – 1862. gradnja željezničke pruge Zidani Most-Sisak 1850. moderna gradska uprava u Zagrebu i Osijeku 1851. Silvestarski patent; neoapsolutizam 1850. reorganizacija uprave u Hrvatskoj i Slavoniji 1850. raspušteno Bansko vijeće; osnovana hrvatska Banska vlada

1852.

1853.

1852. postrožena cenzura 1852. Zagrebačka biskupija postaje nadbiskupija

POLITIKA IZVORI

Car Franjo Josip u Zagrebu u veljači 1852. Beč: Austrijska sveučilišna knjižnica

„Zagreb, 27. svibnja. Pogreb Nj. preuzvišenosti našega svietloga bana, što je jučer predpodne svečano obavljen bio, ostat će svakomu, koi mu je imao prigodu prisutstvovati, dok živio bude u pameti i u istinu zaslužuje, da bude zabilježen u lietopisima naše poviestnice. Nije izvanjska sjajnost, kojom Hèrvati posliednju čast svomu slavnom poglavaru izkszali, što čini ovu turobnu svečanost predmetom osobite pozornosti, jer u tom obziru vidio je Zagreb već sjajnijih prizorah. Sadašnje ratne okolnosti nedopustiše tom prigodom razviti većih vojnih masah, kao što je to inače, kad je sva domaća vojska kod kuće bila, u nas kod sličnih dogadjajah bivalo. (...) I topništvo nije bilo zastupano kao obično. (...) no ništa nemanje ipak je sprovod Jelačića bana po obćem mnienju najznamenitiji od svih banskih sprovodah bio, kojih se naši suvremenici siećaju. Obćinstvo a osobito seljaštvo nije još nikad u tolikom broju došlo i veće simpatije pokazalo kao ovaj put.“ Izvještaj o sprovodu banu Jelačiću u Novim dvorima, 27. svibnja 1859. Carsko-kr. službene Narodne novine, 27. svibnja 1859.: 1.

ko Kamauf, a ovaj potez će potvrditi važnost Zagreba kao središta, koje će se samo nastaviti razvijati. Svoj Kako je izgledao sprovod bana Jelačića? Je li riječ o izrazito velikom sprovodu? Koje okolnosti su na to prvi „red gradnje“ (urbanistički plan) Zagreb će dobi- utjecale? ti 1857. godine. Hrvatska se i u crkvenom pogledu odvojila od Ugar- Ponovi ske 15. prosinca 1852. godine kada je papa Pio IX. Koje promjene nastaju 1849. godine kada uzdignuo Zagrebačku biskupiju u rang nadbisku- je vladar Franjo Josip I. proglasio Ožujski ili pije. Prvi nadbiskup bio je dotadašnji biskup Juraj oktroirani ustav za cijelu Monarhiju? Haulik. Objasni okolnosti uvođenja neoapsolutizma i njegova Nakon smrti bana Jelačića 1859. banskim namje- glavna obilježja. snikom imenovan je grof Johann Baptist Coronini Kakve su promjene uvedene u Hrvatskoj u vrijeme Cronberg, dotadašnji zapovjednik Srpske Vojvodine trajanja neoapsolutizma? i Tamiškog Banata te nekadašnji odgajatelj vladara Franje Josipa.

Obnova ustavnog stanja

Prigodne medalje iz 1853. godine izdane prilikom uzdignuća zagrebačke biskupije u nadbiskupiju Zagreb: Muzej grada Zagreba (Foto: Mladen Tomorad, 2019.) 1854.

Nakon sloma neoapsolutizma car Franjo Josip I. je u Beču u proljeće 1860. sazvao Pojačano Carevinsko vijeće. Hrvatsku je u tome tijelu zastupao Ambroz Vraniczany (1801. – 1870.), Slavoniju bosanski i srijemski biskup Josip Juraj Strossmayer, a Dalmaciju knez Frano Borelli Vranski. Vraniczany i Strossmayer su iznijeli zahtjev za sjedinjenjem hrvatskih zemalja, što je načelno podržao i Borelli, ipak tražeći autonomiju Dalmacije, dok je sjedinjenje vidio kao mogućnost koja se može dogoditi i u budućnosti. 1855.

1854. Banska vlada postala Carsko i kraljevsko namjesništvo

1856.

171

7. tema

Josip Šokčević

Istovremeno s zasjedanjem Vijeća, u Hrvatskoj se obnavljalo ustavno stanje te je vladar 19. lipnja 1860. za novog bana imenovao Josipa Šokčevića (1811. – 1896.; ban od 1860. do 1867.). Uz to, vraćen je hrvatski jezik u javni život.

Ova događanja stavi u kontekst donošenja i značenja Listopadske diplome.

Budući da je Listopadska diploma odredila zemalj172 ske sabore nadležne za sve druge poslove koji nisu zajednički za cijelu Monarhiju (vanjska politika, trgovina, vojska, financije), trebalo je i u Hrvatskoj sazvati sabor. Hrvatski sabor se posljednji put sastao 1848. godine, a kako bi pripreme za sazivanje novog protekle uspješno, vladar je ovlastio bana da sazove Bansku konferenciju. Banska konferencija se sastojala od 55 uglednika iz Hrvatske i Slavonije te je trebala izraditi prijedlog o sastavu Sabora. Banska konferencija je sastavila predstavku vladaru u kojoj je tražila ujedinjenje Dalmacije s Hrvatskom kao i priključenje istočnih dijelova Istre i kvarnerskih otoka. Osim toga se tražilo osnivanje Hrvatske dvorske kancelarije koja bi bila najviša upravna vlast nezavisna od Ugarske te vraćanje županija sa županima na čelu. Franjo Josip je djelomično prihvatio zahtjeve iz predstavke. Imenovano je Kraljevsko namjesničko vijeće Kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije (Namjesničko vijeće – vrhovna upravna oblast u Hrvatskoj i Slavoniji na čelu s banom) i vraćeno je uređenje na županije. Vladar je također imenovao velike župane: Josip Juraj Strossmayer postao je veliki župan Virovitičke županije, Ivan Kukuljević u Zagrebačkoj županiji, Ljudevit Vukotinović (1813. – 1893.) u Križevačkoj županiji, a Ante Starčević

(1823. – 1896.) u Riječkoj. Vladar nije podržao zahtjev za ujedinjenjem hrvatskih zemalja: pitanje Istre je preskočio, a ujedinjenje Dalmacije je ostavio do dogovora s dalmatinskim predstavnicima. Kako ne bi uznemirio Mađare, umjesto Dvorske kancelarije, vladar je odobrio osnivanje Privremenog dvorskog dikasterija (1861. – 1862.) na čelu s Ivanom Mažuranićem (1814. – 1890.). Dvorski dikasterij se nalazio u Beču i bio je veza između Ministarskog vijeća u Beču kao središta vladinih institucija i Namjesničkog vijeća. U ovom razdoblju došlo je i do određenih teritorijalnih promjena koje su išle u korist Ugarske. Beču je bilo važno Mađare pridobiti u svojoj politici novog uređenja Monarhije. Prvo je 1860. godine ukinuta Vojvodina Srpska. Veći dio teritorija (Bačka i Banat) vraćen je Ugarskoj, ali je Srijem vraćen Hrvatskoj te je tako obnovljena Srijemska županija. Ipak, veliki udarac dogodio je 1861. godine kada je Međimurje priključeno Ugarskoj. Osim velikog nezadovoljstva prema Beču, bio je to ustvari početak ponovnog zbližavanja određenih hrvatskih političkih struja Ugarskoj, smatrajući da će se tako izbjeći novi centralizam Beča. Pitanje Dalmacije također nije išlo u povoljnom smjeru. Tadašnji namjesnik Dalmacije, general Lazar Mamula (1795. – 1878.) imenovao je savjetnike za sastanak s Banskom konferencijom, ali im je istovremeno spriječio dolazak u Zagreb. Pitanje je odgođeno do saziva Sabora. Ponovi Što je sve obuhvaćala obnova ustavnog stanja?

Hrvatski sabor 1861. godine Hrvatski sabor se sastao 15. travnja 1861. godine u ozračju Veljačkog patenta. Sastaje se kako bi raspravljao položaj Hrvatske u odnosu na Ugarsku i Habsburšku Monarhiju u cijelosti, ali se na njemu govori i o potrebi daljnjih dalekosežnih modernizacijskih zahvata. Također, u njemu se nisu našli svi predstavnici hrvatskih zemalja: Dalmatinski sabor u kojem su većinu imali autonomaši nije poslalo svoje predstavnike, u Vojnoj krajini nisu bili raspisani izbori pa nije ni mogla poslati predstavnike (ali su kasnije

POLITIKA

Crtež sabora 1861. godine

pozvani), dok je Srijemska županija poslala samo dva od predviđenih 15 zastupnika. Zastupnike nije poslala ni Rijeka pod utjecajem talijanaša. Bio je to jedan od najznačajnijih saziva sabora u hrvatskoj povijesti. Zadatak saziva Sabora bio je prvenstveno izraditi prijedlog državnopravnog položaja Hrvatske i Slavonije u Monarhiji, ali i prema Ugarskoj i navesti razloge za široku samoupravu. Osim toga se modernizacijske reforme nastojalo prilagoditi vlastitim interesima. Strah od apsolutizma i novog stanja bez ustava još je uvijek bio jak faktor. Sabor je ponovio i zahtjev za sjedinjenjem hrvatskih zemalja. Najznačajniji zaključak bio je članak 42., kojeg će potvrditi i vladar. Nastao je na prijedlog Narodne stranke, a većinski ga je formulirao Ivan Mažuranić. On ističe državnost Trojedne Kraljevine i jedinstvo hrvatskih zemalja te spremnost iste da radi zajedničkih interesa i osiguranja ustavnih sloboda stupi u novi savez s Kraljevinom Ugarskom, budući da je stari ugarskohrvatski staleški savez prestao vrijediti 1848. godine. Kraljevina Ugarska treba priznati Trojednoj Kraljevini samostalnost i teritorij. Na temelju ovih zahtjeva i ravnopravnosti dviju kraljevina, hrvatski i ugarski sabor bi pripremili novi „savezni ugovor“, kojim bi se odredili zajednički poslovi. Samostalni poslovi bi ostali unutarnja uprava, vjerski poslovi, školstvo i sudstvo. Time bi se stvorila realna unija s Ugarskom. IZVORI

„O odnosu Hrvatske prema Ugarskoj. (...) Diplomom cesarskom od 20. listopada povraćen je ustav i kraljevini ugarskoj i ovoj našoj trojednoj kraljevini. Budući da pokret naš od god. 1848. bijaše ostao bez svojega krova, bez

svojega zakonom izrečena konačnoga zaključka, naravno je, da je prigodom izdavanja one diplome listopadske morala o tom nastati dvojba, u kakvom se odnošaju nahodi trojedna kraljevina prema kruni i kraljevini ugarskoj? i u kakovu odnošaju hoće prema njim da stoji unapredak. (...) Ugarska dakle, sa svojom godinom 1848. još sveudilj stoji u borbi s diplomom listopadskom, niti se još ovaj čas znade, kako će se ta borba svršiti. Nego svršila se kako mu drago, jedno će se od ovoga dvoga svakako dogoditi: ili će se t. j. Ugarska priznat i uticat uplivom svojim u njeke, makar koje, poslove austrinasko-centralne, ili će pak sad opet po drugi put bit uveden u Austriju dualizam. Ako se dogodi ono prvo, nastaje odmah za nas pitanje: hoćemo li i kako ćemo sadašnji odnošaj prema Ugarskoj za unaredak preinačiti? (...) Ako pak u Austriji bude uveden opet dualizam, onda je naravno da trojedna kraljevina, stojeća pod istom krunom s kraljevinom Ugarskom, ima čvrsto ona prava politična, koja imate već sada, tim većma, što biste tad, odcijepljeni posvema od ostale Austrije, bili inače na milost i na nemilost predani samovolji susjeda naših preko Drave. (...)“ Ulomak iz saborskog govora Ivana Mažuranića održan 8. srpnja 1861. Pavličević, Dragutin. Izabrani politički spisi – Ivan Mažuranić. Zagreb, 1999.: 101-106.

Koje su opcije odnosa Austrije i Ugarske nakon Listopadske diplome i kako o pojedinim rješenjima ovisi Trojedna Kraljevina?

Cilj Sabora iz 1861. bio je i izabrati izaslanike u Carevinsko vijeće. Budući da su zastupnici Veljački patent smatrali centralističkim te da bi odabir poslanika u Carevinsko vijeće oduzeo Hrvatskom saboru autonomno zakonodavno pravo, većina zastupnika je odbila taj vladarev zahtjev te potvrdila stav da se Trojedna Kraljevina nalazi u personalnoj uniji s nasljednim austrijskim zemljama, tj. da ju veže samo osoba vladara, a ne zajednički poslovi. Nakon ovakvog zaključka, Franjo Josip je u jesen 1861. raspustio Hrvatski sabor (raspustio je i Ugarski). Ipak, u prosincu 1861. osnovana je Hrvatska dvorska kancelarija, a 1862. Stol sedmorice kao vrhovno sudbeno tijelo te je Hrvatska i na sudskom polju odvojena od Ugarske. Ponovi Zašto je važno zasjedanje Hrvatskog sabora 1861. godine? Objasni važnost zaključaka članaka 42. Sa svojim nastavnikom/ nastavnicom prokomentiraj kako će se zaključci reflektirati na daljnji razvoj događaja.

173

7. tema

Razvoj političkih stranaka u Hrvatskoj u drugoj polovici 19. stoljeća Na Saboru 1861. godine definirale su se i tri političke struje koje će dugo vremena biti vodeće u hrvatskoj politici te sudjelovati u političkom životu i borbama, nakon prekida rada stranaka u vrijeme neoapsolutizma. Tako se može zaključiti da je na Saboru 1861. potaknuto formiranje modernih hrvatskih političkih stranaka. Narodna stranka je tijekom rada Sabora 1861. izrasla kao opcija koja se zalagala za realnu uniju s Ugarskom pod uvjetom da se prizna samostalnost i teritorijalna cjelokupnost Trojedne Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Ne čudi stoga da je najviše pod njihovim utjecajem uobličen zakonski članak 42. na Saboru 1861., što je i svojevrsni program stranke. Na174 rodnu stranku, nastalu na temelju one koja je tako nazvana 1843. godine nakon što je zabranjeno ilirsko ime (od svog osnivanja 1841. do tada se nazivala Ilirskom strankom), činili su uglavnom stari ilirci iz preporodnog razdoblja, odnosno građanstvo i inteligencija. Stranku su vodili Josip Juraj Strossmayer, Franjo Rački (1828. – 1894.), Ivan Mažuranić, Matija Mrazović (1824. – 1896.), Ivan Perkovac (1826. – 1871.), Ivan Vončina (1827. – 1885.) i drugi. Narodna stranka, predvođena Strossmayerom, zalagala se za federalističko uređenje Habsburške Monarhije u kojoj bi svi narodi bili ravnopravni, o čemu se on izjasnio na Privremenom Carevinskom Vijeću 1860. godine. Stranku je odlikovao liberalni svjetonazor te su njezini članovi održavali veze s drugim slavenskim federalistima. Još 1860. godine počeo je izlaziti list Pozor (kasnije Obzor) koji će kasnije postati organ i glasilo Narodne stranke. Upravo će tijekom cijelog 19. stoljeća jedna od karakteristika političkih stranaka biti njihova glasila, odnosno novine, od kojih će neke biti i duhovitog (satiričkog) karaktera. U prvim brojevima Pozora je član Narodne stranke, povjesničar Franjo Rački objavio programski tekst Jugoslovjenstvo. Tako su se narodnjaci promakli u predvodnike jugoslavenske ideje. Ta se ideja javila još sredinom

Naslovna stranica prvog broja lista Pozor koji je izašao 1. listopada 1860. Pokrenuli su ga Ivan Perkovac, Matija Mrazović i Mojsije Baltić. U samom uredništvu lista radili su brojni tadašnji istaknuti hrvatski intelektualci, poput Bogoslava Šuleka, Milana Grlovića i Augusta Šenoe. Zaključi do koga dopiru vijesti iz novina kao glavnog medija toga vremena.

19. stoljeća u Hrvatskoj, kao ideja o zajedništvu južnoslavenskih naroda. Smatralo se da bi ono bitno osnažilo hrvatski položaj, odnosno da bi se na taj način lakše suzbijale politike Talijana, Nijemaca i Mađara. Kako je ipak u Narodnoj stranci bila jasno istaknuta želja za što samostalnijim položajem Hrvatske, ideja jugoslavenstva će se najviše isticati u kulturnom zbližavanju i okupljanju južnoslavenskih naroda, posebice oko Zagreba i Hrvatske. Rački i Strossmayer smatrali su da se uspostavom bitnih kulturnih institucija Hrvatska priključuje zapadnoeuropskim civilizacijskim tekovinama i tako postaje ravnopravni dio Europe. IZVORI

„Gospodo! Dužni smo, po mom mnienju, domovini i samim sebi; dužni smo akademiji znanosti koju ustrojismo; dužni smo onoj veličanstvenoj zadaći koju u interesu ustavne slobode i sretnije budućnosti naše riješiti imamo; dužni smo u interesu cijeloga Slavenstva na

POLITIKA jugu; dužni smo i braći našoj koja pod turskim jarmom stenju; dužni smo krasnoj i miloj omladini našoj; dužni smo, napokon, i slavnomu gradu Zagrebu u sredini našoj utemeljiti sveučilište. (...) Zato predlažem da se istomu odboru koji će izraditi imati osnovu akademije znanosti nalog ujedno podijeli da izradi osnovu za sveučilište (...).“ Ulomak iz govora J. J. Strossmayera kojega je izrekao na saborskoj sjedini 29. travnja 1861. Cipek, Tihomir– Vrandečić, Josip (ur.). Hrestomatija liberalnih ideja u Hrvatskoj. Zagreb, 2004.: 115.

Zašto je bitno, po Strossmayeru, utemeljiti sveučilište u Zagrebu? Istraži koje je godine ono konačno i osnovano.

„(...) Srce bi naše doista od kamena biti moralo, kad nebi tužne vapaje braće svoje, koja je pod stoljetnim jarmom stenju i leleču, poćutili. Rod su oni od roda našega i krv od krvi naše, pak nas svaka rana njihova ljuto tišti i boli. Dobar dio onostranih zemljah najdragocjenijom krvi otacah naših opojen i posvećen jest. (...) mi Hrvati bez ikakva i najmanjega rumenila u cielu se prošlost našu obaziremo, znajuć da nikad vjeru Bogu i zakonitomu kralju dana oskvrnuli nismo, niti ćemo oskvrnuti. (...) Ja sam iskreni prijatelj federalnoga saveza s narodi ungarskimi i zato želim, da se čim prije naš obćeniti kralj obćenitom krunom našom kruni. Prem bih mi po starom pravu našem zahtievati mogli, da se kralj naš hrvatski u sredini našoj i u krasnom hramu našem kruni i premda bi to čin europejske znamenitosti bio, jer prvi top, koji bi uz tu svečanost s brdah naših ruknuo, živo bi se odazvao u srcih svih Jugoslavenah i na najuzvišenije svrhe ih uzhitio.“ Ulomak iz govora J. J. Strossmayera kojega je izrekao na saborskoj sjednici 5. srpnja 1861. Govor preuzvišenoga i prevjetloga gospodina Josipa Jurja Strossmajera, biskupa djakovačkoga i župana virovitičkoga. Zagreb, 1861.: 39-40.

Josip Juraj Strossmayer. Biskup đakovački, jedan je od najvažnijih poticatelja i mecena hrvatske znanosti i umjetnosti Dodatno istraži važnost i ulogu biskupa Strossmayera te napiši kratak povijesni osvrt.

Sve više je u kulturni život prodiralo jugoslavensko ime, što se najviše vidjelo u osnivanju raznih organizacija: tako su primjerice jugoslavenski naziv nosili 175 Društvo za povjestnicu jugoslavensku ili Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Konačno rješenje bi bila samostalna, federativno uređena južnoslavenska država, a to je potvrđeno na prvom organiziranom sastanku hrvatskih, srpskih i slovenskih političara u Ljubljani 1870. kada je usvojena izjava o jedinstvu Južnih Slavena. Na toj osnovi Narodna je stranka 1874. izradila južnoslavenski program kojim se u Zašto Strossmayer smatra da je bitna krunidba Franje dugoročnijoj perspektivi predviđalo stvaranje zajedJosipa? Gdje i kada se Franjo Josip okrunio drugi put i ničke južnoslavenske države na temelju pune slobode kojom krunom? i istinske ravnopravnosti svih naroda koji bi se jednom mogli naći u toj zajednici. Južnoslavenska ideja svoj će vrhunac doživjeti nakon kraja Prvoga svjetFranjo Rački Povjesničar, političar, skog rata i stvaranjem Kraljevstva Srba, Hrvata i Slođakovački i zagrebački venaca, kada će se vrlo brzo pokazati da se odnosi u kanonik. Bio je novoj državnoj zajednici neće temeljiti na idejama jedan od osnivača Strossmayera i Račkog. i prvi predsjednik Jugoslavenske akademije Tijekom Sabora 1861. stvorit će se temelji i za buduznanosti i umjetnosti ću Narodno-ustavnu ili Unionističku stranku koja (1866. – 1886.) je počivala na staroj Horvatsko-vugerskoj (HrvatskoNa online izdanju ugarskoj) stranci. Njezini članovi su se nazivali mađaHrvatske enciklopedije ronima ili unionistima, a isticali su se Levin Rauch pronađi dodatne (1819. – 1890.), Mirko Bogović (1816. – 1893.), informacije o Franji Milan Kušević (1807. – 1877.), Koloman BedekoRačkom.

7. tema vić-Komorski (1818. – 1889.), Ladislav Pejačević (1824. – 1901.) i drugi. Bili su protiv povezivanja s Austrijom te su se zalagali za uniju s Ugarskom. Članstvo stranke nije bilo homogeno te se razlikovalo u snazi te unije (bezuvjetna, s ustavnom i nacionalnom autonomijom, samouprava). Stranka nije imala svoje redovito glasilo, a objavljivat će tekstove ponekad u Hrvatskim novinama i Narodu. Na Saboru 1861. predložili su bezuvjetnu uniju s Ugarskom što je podržala većina unionista. Smatrali su da 1848. godine veze s Ugarskom nisu bile formalno-pravno prekinute. Vrhunac je stranka doživjeti 1868. godine kada će pod vodstvom Levina Raucha potpisati Hrvatskougarsku nagodbu. Nakon toga će ojačati, no tijekom vremena će članstvo postupno prelaziti u Narodnu stranku. Na Saboru 1861. godine položeni su temelji i za Stranku prava te političku opciju pravaštva. Eugen Kvaternik (1825. – 1871.) i Ante Starčević (1823. – 1896.) su na tom Saboru ponudili treće državnopravno rješenje: Hrvatsku koja bi bila posve neovisna ili bi uz Habsburšku Monarhiju bila vezana perso176 nalnom unijom, odnosno samo osobom vladara. Politički temelji pravaša ležali su na ugovoru u Cetingradu 1527. godine te su se tako pozivali na hrvatsko državno pravo, a ne na prirodno pravo. Protivili su se sve vidljivijem političkom zbližavanju s Mađarima nakon Veljačkog patenta. Ideju o samostalnoj Hrvatskoj unionistički zastupnik Mirko Bogović ocijenio je kao „prelijepu“, ali neostvarivu. Iako to u ono vrijeme nije bila realna opcija, Stranka prava je prva kao dugoročni cilj postavila hrvatsku samostalnost. Ante Starčević se oštro protivio južnoslavenstvu, oponirajući mu afirmacijom hrvatstva i pokušajem obuhvaćanja Slovenaca i Srba u hrvatstvu. Tumačio je da ne postoji poseban slovenski i srpski narod odnosno osporavao je političku važnost tih etniciteta, već ih je sve smatrao Hrvatima. U srži izvornog pravaštva ležala je težnja da se ubrza proces integracije hrvatske nacije na temelju liberalnih zasada. Zbog toga je Starčevićevo izvorno pravaštvo u srži antiklerikalno i usmjereno na sitno građanstvo i akademsku mladež. Pravaši su 1867. godine pokrenuli humoristično satirični list Zvekan, prvi takav list u hrvatskim zemljama uopće. Sljedeće je godine počeo izlaziti pravaški Hervat, a 1871. pokrenut je list Hervatska. Zbog i dalje neriješenih pitanja i odnosa prema uniji 1864.

1864. Prva izložba

dalmatinskohrvatsko-slavonska

1865.

1860. – 1867. ban Josip Šokčević 1865. I. Mažuranić podnosi

ostavku na mjesto predsjednika Hrvatske dvorske kancelarije

Ante Starčević Objasni političke stavove Starčevića.

„Naskoro za porazom kod Sedana puče kod nas glas da su potverdjeni zakoni što ih je zagrebački sabor načinio, i da se izbori za novi sabor primiču. (...) Današnje je stanje u Hervatskoj samo posledica godine 1866. (...) Pravna ništetnost ovoga stanja bude se pokazati dok se odkrije nezakonitost „sabora“ god. 1865.7. To je otkritje time potrebnije, što je onaj „sabor“ izdao Hervatsku ne samo Magjaru, nego i Austrii. (...) Samo u stanovitih domaćih, i u stanovitih izvanjski okolnostih, popustili bi Hervatom Magjari i Austria. Domaće su okolnosti: kad bi stranka prava zauzela svoje dostojno mesto u narodu i u saboru. (...) Izvanjske su okolnosti: rat, nesiguran mir, pretnja Frencezke, Rusie, Praizke, proti Austrii, i dosledno proti Magjarom. (...) Seljanstvo i najniže gradjanstvo na jednoj, a ostali staleži na drugoj strani, u Hervatskoj su dva neprijateljna življa. Nijedan taj živalj o sebi nemože ništa; oba složna, svemoguća su. Stranka će prava sljubit i ta dva velika življa, i njihove sve dele, ako se svojski zauzme, da odbaciv iz svih staležah nečiste ljude, izpravih muževah svih staleža splete jedan venac za slavu, složi jednu vojsku prosvetlenja i napredka za obranu domovine.“ Iz teksta Ante Starčevića „Naputak za pristaše stranke prava“ objavljenog u listu Hervatska 1870. godine. Još prije objave u novinama se „Naputak“ dijelio kao izborni letak. Starčević, Ante. Izabrani politički spisi, ur. Pavo Barišić. Zagreb, 1999.: 366-369.

Kojim povodom nastaje ovaj Starčevićev tekst? Zašto Starčević sabor iz 1865./67. stalno stavlja pod navodnike? Pod kojim okolnostima će Beč i Pešta popustiti hrvatskim zahtjevima? Kakvo je stanje u hrvatskom društvu prema Starčeviću i koje rješenje on nudi?

i općenito odnosu s Ugarskom, u Narodnoj stranci se javila jedna struja koja je počela zagovarati bolje odnose s Austrijom te možda čak slanje predstavnika u Carevinsko vijeće. Austrijski ministar unutarnjih poslova, Anton von Schmerling, vodio je centralističku politiku pod Veljačkim patentom te je čak uspio u Carevinsko vijeće pridobiti Rumunje i Nijemce iz Er1866.

12. studenog 1865. – 1867. zasjedanje Hrvatskog sabora 20. srpnja 1866. Viška bitka 1866. prva čitaonica

u Istri u Kastvu

1866./1867. hrvatski ili srpski službeni jezik

u Hrvatskoj i Slavoniji; ravnopravnost upotrebe latinice i ćirilice

1867

POLITIKA

Satirički prikaz prosječnog člana Narodne stranke u pravaškom humorističnosatiričnom listu Zvekan. Zvekan, 15. svibnja 1867.: 4. Po čemu na karikaturi vidiš da je osoba pripadnik Narodne stranke?

1867.

delja (Transilvanije). Nadao se da će uspjeti pridobiti i Hrvate. U ovome su neki članovi Narodne stranke, predvođeni Mažuranićem, vidjeli priliku za poboljšanje položaja Hrvatske naspram Ugarske. Mažuranić se nadao da će, ako se pošalju zastupnici u Carevinsko vijeće, isposlovati pogodni uvjeti u odnosu na Ugarsku. Također, smatrao je da treba preduhitriti potencijalni dogovor Austrije i Ugarske jer bi u tom slučaju hrvatska pozicija postala nevažna. Dakle, cilj je bio sporazum s Austrijom prije nego što to učine Mađari. Od vladara su očekivali pomoć pri sjedinjenju hrvatskih zemalja i pravo na financijsku samostalnost. Na tim osnovama je i nastala Samostalna narodna stranka 1863. godine, a njezini članovi su bili, uz Mažuranića, Ivan Kukuljević Sakcinski, Maksimilijan Prica (1823. – 1873.), Nikola Krestić (1824. – 1887.), Ambroz Vranyczány i zagrebački nadbiskup Juraj Haulik. Iako nije bio član, sklon im je bio i sam ban Šokčević. Program stranke se nalazio u brošuri Uvjetno ili bezuvjetno (1864.), u kojoj se još istaknulo protivljenje realnoj uniji s Ugarskom, ali i centralizmu, zagovarajući federalizam. Brošura je objavljena nepotpisano, iako su je uz odobrenje Mažuranića sastavili Prica i Krestić. Zagovarali su stav prema kojem Hrvatska ima samostalno državno pravo na temelju kojeg ima pravo samostalno odlučiti o 1868.

1867. Levin

Rauch banski namjesnik

1868. Društvo

sv. Jeronima u Zagrebu

svom položaju, a ne u zajedništvu s Ugarskom. Da bi njihova nastojanja postala službena, pristaše Samostalne narodne stranke predlažu što brži saziv Sabora. Glasilo stranke bio je list Domobran (1864. – 1865.), a glavni urednik bio mu je pisac i publicist Đuro Deželić (1838. – 1907.). U listu su općenito promicane navedene ideje Samostalne narodne stranke. Stranka je međutim bila kratkog daha te je prestala postojati 1865. godine, što se poklopilo s padom Schmerlinga. Također, većina narodnjaka ipak nije željela pristupiti ovom programu. Iako je program Samostalne narodne stranke imao jasne zahtjeve prema Beču, mogućnost njegove izvedbe je smanjivalo nepovjerenje u Schmerlinga koji je i dalje ostajao poznat po svojim centralističkim nastojanjima. Narodnjaci će se sve više približavati unionistima i tražiti neko rješenje u odnosima s Ugarskom koje će voditi prema dualizmu i nagodbi. Ponovi Objasni zašto je za hrvatski politički život značajan Sabor 1861. Nabroji stranke i njihove glavne predstavnike i karakteristike u drugoj polovici 19. stoljeća u Hrvatskoj.

Hrvatsko-ugarska nagodba Godine 1865. održani su novi izbori kako si se mogao sazvati Sabor te pokušalo riješiti pitanje odnosa Hrvatske prema Ugarskoj, koje je stajalo neriješeno još od prethodnog Sabora. Dobrom rezultatu se Pečatnjak Hrvatskog nadao Mažuranić sa svojom sabora 1865. Samostalnom narodnom strankom koja je imala i Schmerlingovu potporu. No, izbornu pobjedu su odnijeli narodnjaci i unionisti. Značilo je to i kraj Mažuranićeve politike koja je išla prema Austriji i Carevinskom vijeću. Podnio je ostavku na mjesto kancelara. Zamijenio ga je umjereni unionist barun Milan Kušević. Ubrzo je ostavku podnio i Schmerling. Franjo Josip I. povukao je i Veljački patent te vratio stanje na Listopadsku diplomu.

1868. – 1871. ban Levin Rauch 8. studenog 1868. Riječka krpica 1869. Hrvatska misao 1869. Franjo Josip posjećuje Zagreb; 23. rujna 1868. Hrvatski sabor

prihvaća Nagodbu 24. srpnja 1868. Hrvatsko-ugarska nagodba

177

odobren osnutak sveučilišta i najavljeno ukidanje Vojne krajine

1869.

1870.

1869. ukinuta Hrvatska dvorska

kancelarija; osnovana Kraljevska hrvatsko-slavonsko-dalmatinska vlada

7. tema Međutim, uslijedio je dvoboj između pobornika federalističke i dualističke Monarhije. Pod vodstvom unionista i dijela narodnjaka, zaključeno je kako se mora ići prema sporazumu s Ugarskom. Prvi korak bila je regnikolarna deputacija na čelu sa Strossmayerom koja je otišla u Ugarsku na početne pregovore. Sabor je uvjetovao deputaciji da inzistira na članku 42. No nije se mnogo postiglo: mađarski političari bili su spremni pregovarati samo oko pitanja autonomije, jer su ustrajali na cjelovitosti Ugarske kao jedinstvene mađarske države. Zapravo su odugovlačili da vide ishod rata između Monarhije i Prusije. Strossmayer je otišao iz Pešte uvjeren kako Mađari ne žele pored sebe ravnopravne Hrvate. Poraz kod Sadove od Pruske ubrzao je donošenje Austro-ugarske nagodbe.

van unionist Levin Rauch, koji je dobio izričiti zadatak da provede Nagodbu. Taj zadatak za unioniste je postao još lakši kada je 11 narodnjaka napustilo Sabor 1867. godine, prosvjedujući protiv nezakonitih izbora održanih iste godine u režiji Levina Raucha koji je što prije želio osigurati premoć. Sklapanjem Austro-ugarske nagodbe 1867. godine, hrvatske zemlje su ostale podijeljene. Austrijskom dijelu Monarhije su potpale Dalmacija i Istra, a ugarskom Hrvatska i Slavonija. Hrvatsko-slavonska vojna krajina bila je podređena zajedničkom Ministarstvu rata u Beču. Kada je u pitanju titula vladara Franje Josipa I., on je u Dalmaciji i Istri bio car, a u Hrvatskoj i Slavoniji kralj.

O kojem ratu s Prusijom se radi? Koje gu glavne odrednice Austro-ugarske nagodbe?

178 Levin Rauch Obnašao je dužnosti banskog namjesnika (1867. – 1868.) i hrvatskog bana (1868. – 1871.).

Unionistička propaganda uoči sklapanja Hrvatskougarske nagodbe Što se ovom propagandom željelo postići?

Nakon sklapanja Austro-ugarske nagodbe, trebalo je konačno urediti i odnos između Trojedne Kraljevine i Ugarske kako bi se uredili odnosi. Ova pozicija Trojedne Kraljevine, jedinstvena u Habsburškoj Monarhiji (ako se izuzme Ugarska), proizlazila je iz posebKada je 1867. sklopljena Austro-ugarska nagodba, Fra- nog državnopravnog položaja Kraljevine Dalmacije, njo Josip I. pozvao je zastupnike u Hrvatskom saboru da Hrvatske i Slavonije. okončaju pregovore s mađarskim političarima. Unatoč Na koja su se sve prava pozivali hrvatski velikaši i žestokim pritiscima, Sabor je izglasao adresu u kojoj je političari još od kraja 18. stoljeća? Kako zovemo ta prava? istaknuo državnost i cjelokupnost Trojedne Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije te su odbijeni mađarski Pregovori oko nagodbe su se vodili od siječnja do prijedlozi. Zbog toga je vladar opet raspustio Hrvatski srpnja 1868. godine između dviju regnikolarnih desabor. Svečanoj krunidbi Franje Josipa za ugarskoga kra- putacija. Temelj za pregovore i dalje je bio članak 42. lja u lipnju 1867. hrvatski zastupnici nisu prisustvovali. Jedino oko čega se nije pregovaralo je bio minimum Nakon raspuštanja Sabora, ban Josip Šokčević je autonomije, tj. područje unutarnje uprave, školstva, podnio ostavku te je za banskog namjesnika imeno- vjerskih pitanja (bogoštovlje) i pravosuđa. Najteži pre-

POLITIKA

Prva i posljednja stranica Hrvatsko-ugarske nagodbe Ugarska Nagodbom priznaje Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji status političkog naroda te s Ugarskom čini „jednu te istu državnu zajednicu“. Zagreb: Hrvatski državni arhiv.

govori su se vodili oko stupnja ovisnosti izvršne vlasti, tj. prvenstveno bana, o ugarskoj vladi i oko pitanja autonomnog budžeta. Pitanje autonomnog budžeta nije podupirao ni austrijski kancelar Ferdinand Beust, jer se bojao da će financijska samostalnost Banske Hrvatske osnažiti položaj Češke koja se protivila dualizmu. Dvije deputacije su zaključile pregovore 24. srpnja 1868. te predložile Hrvatsko-ugarsku nagodbu, koju su potvrdili Ugarski i Hrvatski sabor. Hrvatska i Slavonija su tako ušle u državnu zajednicu s Ugarskom. U autonomnoj nadležnosti (samostalni poslovi) Hrvatske bili su pravosuđe, unutrašnja uprava, vjerska politika i školstvo (bogoštovlje i nastava). Ostali poslovi, među kojima su najzvučniji financije i vojska, bili su zajednički. Dakle, najviše što je Hrvatska Nagodbom dobila bilo je ujedno i najmanje, odnosno samo temelj članka 42 iz 1861. godine. Hrvatska deputacija je na kraju u pregovorima, dakle, odustala od financijske samostalnosti pod ugarskim argumentom da vlastitim prihodima ne bi mogla podmiriti ni minimalne potrebe. Zauzvrat je pristala na godišnju svotu, tzv. paušal, od 2,2 milijuna forinti. IZVORI

„Kapu dolje, junaci! Roma locuta est. Htjedosmo reći, progovorio je hrvatski Gladstone, s tom samo razlikom

da se englezki slavni ministar, dok je ravnao miliarde financijah velike Britanije, ponosi i hvali dokučenim suviškom, naš pako Vakanović sabira u magjaronski organ svom pomnjom i radosti svakolika data, gdje ih ima i nema, da dokaže siromaštvo i deficit trojedne kraljevine. (...) Al kad bi ta financijalna nagodba doista bila tol koristna u trgovačkom obziru za naš narod, s političkih razlogah i posljedicah, koje se pod njom kano zmije ljutice legu, moramo ju s prokletstvom osuditi. (...) Zato što naša domovina ima deficit, uzimlju nju Magjari u svoje ruke. Siromašna je, mora se prodati. Pod tu cienu da Magjari njezinim novcem ravnaju, pripravni su oni iz svoga žepa namiriti sve potrebe i nutarnje i vanjske, i to kano „braća za braću“. Najedi se, bogče, napij se, naradi se, pa spavaj, a ja ću brigu voditi, takva je ta bratska rieč magjarska.“ Ulomak iz novina Novi pozor 31. srpnja 1868. List Novi pozor izlazio je u Beču (1867.-1869.) nakon što je zagrebački list Pozor prestao s izlaženjem. Novi pozor, 31. srpanj 1868.: 1-2.

O kojem dijelu Hrvatsko-ugarske nagodbe ovaj novinski članak govori? Kakva je intonacija članka? Je li autor sklon Nagodbi ili je njezin protivnik?

O zajedničkim poslovima se odlučivalo u Ugarskom saboru u kojem su Mađari, naravno, imali većinu. Službeni jezik u Hrvatskoj i Slavoniji bio je hrvatski. Hrvatima je priznat status političkog naroda u zajednici s Ugarskom. Ugarska je ovom nagodbom priznala teritorijalnu cjelovitost Hrvatske te se

179

7. tema

Zgrada Ugarskog parlamenta u Budimpešti (Foto: Mladen Tomorad, 2014.)

Riječka krpica Zagreb: Hrvatski državni arhiv U razgovoru s nastavnikom/nastavnicom saznaj značenje statusa „provizorija.“

Koloman BedekovićKomorski. Obnašao je dva puta dužnost dalmatinskohrvatsko-slavonskog ministra bez lisnice (1868. – 1871. i 1876. – 1889.), a bio je i hrvatski ban (1871. – 1872.).

180

obvezala da će raditi na sjedinjenju Vojne krajine i pridruženju Dalmacije (uz suglasnost Dalmacije) Hrvatskoj i Slavoniji. Ban je na čelu autonomne zemaljske vlade i odgovoran je Hrvatskom saboru. Njega imenuje vladar na prijedlog ugarskog ministra-predsjednika. U središnjoj vladi u Budimpešti hrvatske je interese zastupao dalmatinsko-hrvatsko-slavonski ministar bez lisnice („hrvatski ministar“), koji je odgovarao Ugarskom saboru. Prvi takav ministar bio je Koloman Bedeković-Komorski, imenovan u prosincu 1868. Ipak, jedan element pregovora nije bio u potpunosti usuglašen između hrvatske i ugarske deputacije, a to je bilo pitanje Rijeke, odnosno pitanje pripadnosti Rijeke i njezinog kotara. To pitanje naime nije bilo riješeno u tekstu Nagodbe kojeg je prihvatio i potvrdio Hrvatski sabor i sam vladar (članak 66.). No, Ugarski sabor nije htio potvrditi takvu verziju Nagodbe 1871.

1871. Obzor 8. listopada 1871.

Rakovička buna

1871. – 1872. ban Koloman Bedeković-Komorski 1871. – 1873. razvojačena Vojna krajina 11. listopada 1871. poginuo

Eugen Kvaternik

jer je smatrao da je Rijeka sastavni dio Ugarske. Franjo Josip je predložio „kompromisno“ rješenje te je u tekst Nagodbe dodano objašnjenje o položaju Rijeke prema kojemu grad, luka i kotar Rijeka „sačinjavaju posebno s ugarskom krunom spojeno tijelo“ (corpus separatum). Ovaj dio je ušao u mađarski tekst Nagodbe, a na hrvatski tekst Nagodbe je samo prilijepljen te je tako dobio naziv „riječka krpica“. Kao bitna luka, Rijeka je bila izrazito važna za Ugarsku i njezino gospodarstvo jer joj je predstavljala izlaz na more, a time i izvoznu luku. Rijeka nije pravno bila dio Ugarske, ali je bila pod izravnom upravom ugarske vlade. Pregovori o položaju Rijeke su se nastavili voditi do 1870. godine, kada je Hrvatski sabor pristao na prijedlog Ugarskog da je pitanje Rijeke „provizorij“. No to je provizorno rješenje ostalo sve do raspada Monarhije 1918. godine. Ponovi Tko je bio ban Josip Šokčević i zašto je važan? Prisjeti se razloga za donošenje Austrougarske nagodbe. Kako nazivamo državno uređenje Habsburške Monarhije nastalo Nagodbom? Objasni okolnosti sklapanja Hrvatsko-Ugarske nagodbe. Kakav je položaj Hrvatske u odnosu na Ugarsku? Objasni problem Riječke krpice.

1872.

1873. 1872. – 1873. ban Antun Vakanović 1873. Zakon o građanskoj i vjerskoj ravnopravnosti Židova

POLITIKA

Stanje u Hrvatskoj nakon sklapanja Hrvatsko-ugarske nagodbe Levin Rauch je kao banski namjesnik uspješno sudjelovao u donošenju Nagodbe te je u prosincu 1868. i imenovan banom (do 1871.). Ukinuta je 1869. Hrvatska dvorska kancelarija u Beču te je osnovana Hrvatsko-slavonsko-dalmatinska zemaljska vlada na čijem čelu se nalazio ban. Otpor protiv Nagodbe vodili su narodnjaci i pravaši gotovo pa odmah nakon njezinog donošenja. Narodna stranka se najviše okupirala samim banom Levinom Rauchom te ga je u svom novom listu Zatočnik (izlazio u Sisku koji je bio dio Vojne krajine pa ga ban nije mogao zabraniti) optužila za korupciju, odnosno financijske malverzacije. Ban ih je poslao na sud, ali je spor izgubio te je podnio ostavku. Novi ban je postao Koloman Bedeković-Komorski (ban 1871. – 1872.). Godine 1871. ponovno su se održavali izbori na kojima je većinu odnijela Narodna stranka. Ona je na toj pobjedi izdala Rujanski manifest koji je osudio Nagodbu i proglasio ju nevažećom. Nakon toga, kralj je opet raspustio Hrvatski sabor. Novi ban je postao režimski čovjek Antun Vakanović (1808. – 1873.), a na novim izborima opet je pobijedila Narodna stranka. Ovaj put se fokusirala na reviziju financijskog dijela Nagodbe. Izabran je Kraljevinski odbor koji je stupio u pregovore s Mađarima. Nakon dugotrajnih rasprava Nagodba je 5. rujna 1873. napokon revidirana. Ukinut je paušal od 2,2 milijuna forinti. Umjesto njega, Hrvatska je u zajedničku blagajnu uplaćivala 55 posto svojih prihoda, a preostalih 45 posto zadržavala je za vlastite potrebe, što je potvrdio i Franjo Josip. U razdoblju od 1873. do 1906. nagodba je revidirana još pet puta. IZVORI

„§. 1. Ugarsko-hrvatska nagodba temelji se na istim osnovama kao i Austro-ugarska. Ugarska polaže prava na pola ukupnih prihoda Hrvatske, a pritom gotovo ništa ne doprinosi izdatcima iste. No, Hrvatska zato ima pravo na 1874.

1875.

1874. Zakon o zdravstvu 1875. zakoni o slobodi tiska

i pravu javnog okupljanja

1874. Zakon o pučkim školama i preparandijama 1874. svečano otvoreno Kraljevsko

sveučilište Franje Josipa I.

1874. Matica hrvatska

vlastitu ruku ulaziti u dugove – ako joj se nešto pozajmi. §. 2. Pošto je mađarski najljepši jezik na svijetu, određeno je da bude upravni jezik. Osobe koje govore hrvatski zbog toga su kažnjene izborom u Donji dom. Budući da Hrvati ne nose cilindre, Mađari jamče njihovu nepovredivost. §. 3. Hrvatska može urediti vlastitu narodnu banku, međutim dužnost joj je investirati u ugarske državne obveznice u punoj nominalnoj vrijednosti. Kao obeštećenje za to, Ugarska će Hrvatskoj prepustiti dio svojih vlastitih državnih dugova. §. 4. Hrvatsko ministarstvo je suvišno, budući da bi isto u Pešti u svakom slučaju bilo preglasano; no svakom je Hrvatu dozvoljeno ući u neko od ugarskih ministarstava – ako će biti izabran. §. 5. Ugarska Hrvatskoj daje pravo sudjelovati u neplaćanju osamdesetomilijunskog duga prema Austrijskoj nacionalnoj banci. §. 6. Ugarska se nada, da će se Hrvatska pri pregovorima strogo držati unutar granica parlamentarne uljudnosti i da će bezuvjetnim pristankom na sve želje pokazati lojalnost Ugarskom Kraljevstvu, jer će se u suprotnom Ugarska osjećati dužna Hrvatsku izbrisati s ugarskog globusa.“ Šaljivi tekst iz austrijskog satiričkog lista Figaro, koji u Beču izlazi od 1857. do 1919. godine. Figaro, 5. srpnja 1873. (Prijevod s njemačkog: Šimetin Šegvić).

181

Kakav stav autor ovog šaljivog teksta ima prema Ugarskoj, a time i prema Hrvatsko-ugarskoj nagodbi? Promotri oblik u kojem je pisan ovaj tekst i posebice znak §. Na što te taj znak podsjeća, što je time autor htio imitirati? Koje probleme Hrvatsko-ugarske nagodbe i općenito odnosa između Hrvatske i Ugarske ističe kroz šalu?

Oton Iveković, Rakovička pogibija (smrt Eugena Kvaternika) Rakovička buna, 8. – 11. listopada 1871. Kvaternik se nadao da će s naoružanim krajišnicima doći u Zagreb i uspostaviti samostalnu hrvatsku državu, kao što je to u Italiji učinio Garibladi kada je srušio Napuljsko Kraljevstvo. Na temelju slike opiši događaj. 1876. 1873. – 1880. ban Ivan Mažuranić

1877.

7. tema Nezadovoljstvo Nagodbom nije bilo samo u Banskoj Hrvatskoj. I u Vojnoj krajini se protivilo utjecaju austrijskih i mađarskih interesa. Eugen Kvaternik je u krajiškom selu Bročancu kraj Slunja podigao 8. listopada 1871. bunu protiv „švabskomagjarskoga“ gospodstva i proglasio hrvatsku narodnu vladu, kojoj je on bio regent. Krajiške postrojbe su opkolile pobunjenike i buna je brzo ugušena u krvi. Nakon Rakovičke bune, Stranka prava morala je prestati s djelovanjem i bila je isključena iz političkog života sve do 1878. jer je optužena za veleizdaju. Ante Starčević, koji nije znao za bunu, uhićen je, a njihovo glasilo Hervatska prestalo je izlaziti. Ponovi Objasni stavove glavnih političkih stranaka u Hrvatskoj nakon sklapanja Hrvatsko-ugarske nagodbe.

182

Stvaranje hrvatskog građanskog društva: banovanje Ivana Mažuranića (1873. - 1880.)

Ivan Mažuranić Zašto Ivana Mažuranića zovemo banom pučaninom?

IZVORI

„(…) Gospodo! Vi ne možete ni pojmiti, kolikom radošću i kolikim veseljem je to ispunilo srce moje, ne radi moje malenkosti, nego što sam u tom vidio dobar znak bolje budućnosti naše (…) Ja, dakle, gospodo, imam Vam se najprije za Vašu dobrotu, za Vašu ljubav kojom ste me pratili na stolici ovoj, jako duboko zahvaliti. (…) Što se tiče položaja mojega današnjega, jako je dobro napomenuo gospodin predsjednik [misli se na predsjednika Sabora, Nikolu Krestića], kako su teške okolnosti, u kojih se mora moja malenkost poslova domovine naše latiti. (…) Nam treba reformah u sudstvu, nam treba reformah u nastavi i školstvu, nam treba reformah u administraciji, u zakonarstvu, u svakoj struci. (…) ali pokazati ću svagdje onu revnost, koja za tim ide, da se službe vrše onako, kako donosi dužnost, da se strogo vrši zakon, da se dobrom upravom povjerenje naroda prema poglavarstvu pobuđuje, da se materijalno dobro naroda pomiče, da se moralni razvitak naroda podigne u svakom obziru, da se narod podupre u napretku, kako bi mogao stajati dostojan i vrijedan u kolu ostalih naroda monarkije.“ „U Saboru u prigodi banskog ustoličenja (1873.)“, u: Mažuranić, Ivan. Izabrani politički spisi, prir. Dragutin Pavličević. Zagreb, 1999.: 111-113.

Koji je program Mažuranićevog banovanja?

Budući da je postalo jasno kako je dualizam dugoročno rješenje, Narodna stranka mijenja smjer i odustaje od osporavanja Nagodbe. Nakon revizije Hrvatskougarske nagodbe 1873., bečki su krugovi poduprli stoga kandidata Narodne stranke za hrvatskog bana. Bio je to Ivan Mažuranić, koji je instaliran na svoju dužnost 29. rujna 1873. Kao prvi ban koji nije plemićkog roda, Mažuranić je nazivan „ban pučanin“. Oslanjajući se na saborsku većinu iz redova Narodne stranke, u koju je ušla i većina unionista, Mažuranić je imao priliku sprovesti liberalne reforme koje su imale modernizacijski značaj unutar nagodbenog okvira. Prije svega reforme su se odnosile na upravu, pravosuđe i školstvo, ali su zahvatile i zdravstvo, gospodarstvo, kulturu te društvo u cjelini. Nastavljajući tako reforme i modernizaciju „odozgo“, Mažuranić se oslanja na centralizam i izgradnju središnje uprave te ključnih institucija u Zagrebu. Na taj način je pospješen proces prijelaza u moderno građansko društvo koji postaje nosivi element daljnjeg razvoja i modernizacije. Prisjeti se raznih reformi europskih vladara tijekom 19, stoljeća. Usporedi ih s Mažuranićevim – koja se područja uvijek reformiraju? Također, prisjeti se što znači kada se reforme vrše „odozgo“?

POLITIKA

Ljubljana KRANJSKA

Bjelovar

Varaždin Križevci

Koprivnica

na v

ŠTAJERSKA

BARANJA Dra va

Drina

a Tis

BAČKA Zagreb HRVATSKA Osijek SLAVONIJA BANAT Kupa Požega Vukovar Duna Petrovaradin Karlovac Petrinja v Rijeka Vinkovci Gradiška Glina Ilok Ogulin Brod Kostajnica S S. Mitrovica S. Karlovci a va KRK Sava Senj Ruma Otočac CRES Zemun BOSNA RAB Gospić Hrvatska, Slavonija, Dalmacija Karlobag SM Hrvatsko-slavonska vojna krajina AN SK Sjedište pukovnije OC ARS Zadar TVO D A L M A C I J A Knin

Karta 11. Hrvatsko-slavonska vojna krajina u drugoj polovici 19. stoljeća Analizom karte zaključi zašto je bila važna jedinstvenost i teritorijalna cjelovitost hrvatskog povijesnog prostora.

Od 1871. započinje proces razvojačenja Vojne krajine. Vladarskim odlukama je također iste godine raspušten Varaždinski generalat te zajedno sa Žumberkom, Senjem i Siskom pripojen Banskoj Hrvatskoj. Provođenjem razvojačenja Vojne krajine upravlja zapovijedajući general Anton Mollinary (1820. – 1904.), koji je uspio zaustaviti planove ugarske vlade u eksploataciji hrvatskih šuma. Uspješno provodi i druge reforme koje poboljšavaju stanje u Krajini. Podržavao je i izgradnju željezničkih trasa na području Vojne krajine, radi čega je i zbog sporova s ugarskom vladom oko tog pitanja 1877. podnio i ostavku. Godine 1873. Zakonom o građanskoj i vjerskoj ravnopravnosti Židova Mažuranić je otklonio stare pravne odredbe koje su branile Židovima bavljenje obrtom i posjedovanje nekretnina. Time su Židovi postali punopravni građani. Mažuranićeva je upravna reforma modernizirala županije. Osnovane su nove upravne jedinice – podžupanije, čime su smanjeni troškovi uprave a oslabljena je i uloga velikih župana. Pravosudnim reformama je uprava odvojena od sudstva, što je omogućilo nepristrano suđenje. Godine 1875. doneseni su i zakoni o slobodi tiska i pravu javnog okupljanja kao bitan temelj opće političke slobode. Godine 1874. na području školstva na-

183

Anton Mollinary von Monte Pastello Saznaj zašto je u hrvatskoj povijesti važan Anton Mollinary von Monte Pastello.

pravljen je značajan iskorak uvođenjem opće obveze pohađanja škole i osnivanjem Kraljevsko sveučilište Franje Josipa I. u Zagrebu. Međutim, vanjskopolitička situacija od 1875. godine sve je manje naklonjena Mažuraniću. Trajanjem Istočne krize i izbijanjem hercegovačkog ustanka, Mažuranić dospijeva u vrlo skučen položaj. Hrvatski sabor je u adresi od 1878. pozdravio okupaciju Bosne i Hercegovine te zatražio sjedinjavanje s Trojednom Kraljevinom u budućnosti. Mažuranić je pritom morao ostati neutralan,

7. tema IZVORI

„Ja vam se srdačno zahvaljujem na ovih srdačnih riječih, jer sam osvjedočen, da su potekle iz iskrenog srca, osvjedočen sam o tom i zato, jer i ja sâm ovu istu iskrenost i ljubav napram vam osjećam. Mene su tri načela vodila za vrijeme moga s vami zajedničkoga službovanja, i to prvo neuskolebiva vjernost napram Njeg. c. kr. apost. Veličanstvu, našemu premilostivom gospodaru i vladaru, drugo vjernost napram zajedničkoj državi, s kojom u zajednici stojimo, i treće vjernost prema ustavu i zakonu zemlje. Prvo slijedi iz dužnosti svakoga državljana napram Njeg. c. kr. apost. Veličanstvu, drugo iz dužnosti prema državi, s kojom u nagodi stojimo, a treće iz ljubavi prema ustavu i zakonu zemlje, koje sam štovao i držao kao i svaki vjerni sin ove domovine. Vi ste me, gospodo, potpomagali u mom radu marljivošću, revnošću i odanošću – zato vam iskreno i srdačno hvalim, te vas molim, zadržite me u vašoj, kao što ću se i ja uvijek sjećati vaše privrženosti. Ne mogu ovo njekoliko riječi dovršiti bez da se ne spomenemo u vjernosti i odanosti našega premilostiva gospodara i vladara – Bog poživi Njegovo c. i kr. apost. Veličanstvo!“. „Oproštajni govor u prigodi Odstupa s banske časti (1880.)“, u: Mažuranić, Ivan. Izabrani politički spisi, prir. Dragutin Pavličević. Zagreb, 1999.: 157-158.

184

Spomenica okupacije Bosne i Hercegovine

jer je znao da će se zahtjev dočekati kao dokaz planova stvaranja snažne južnoslavenske zemlje u Monarhiji koja bi ugrozila položaj Mađara. Sve se to događalo uoči nove revizije Nagodbe (1880.) i u vrijeme kada je ugarska vlada pod vodstvom Kálmána Tisze zauzimala mnogo oštriji kurs u odnosu na Hrvatsku. Još jedno opterećenje predstavljalo je pitanje konačnog ujedinjenja Vojne krajine te Dalmacije s Civilnom Hrvatskom. Pod takvim se uvjetima Mažuranić povukao s banske stolice u veljači 1880. godine. 1878. 1873. – 1880. ban Ivan Mažuranić

Usporedi početni i završni govor Mažuranića kao bana. Na čemu Mažuranić temelji ostavštinu svog banovanja? Što mu je važno istaknuti? Koji dokument predstavlja hrvatski ustav toga vremena? Jesi li možda očekivao/očekivala nešto drugačiji govor? Objasni svoje mišljenje.

Paralelno je izbijanje Istočne krize ponovno oživilo pravaške aktivnosti. Na Sušaku se tako neposredno nakon okupacije Bosne i Hercegovine pojavljuje pravaški list Sloboda koji izlazi do 1880. godine. Kritičan stav prema Mažuraniću i njegovim reformama ne izražava samo vođa stranke, Ante Starčević – koji se od 1878. vratio u Hrvatski sabor, već i drugi pravaši. 1879.

1880.

1880. Davidove škole 1880. Neodvisna narodna stranka

S druge strane u Narodnoj stranci dolazi do raskola. Od jezgre stranke koja je pokazala sklonost popuštanju zahtjevima Budimpešte i koja je sve više prihvaćala oportunističku politiku održavanja na vlasti, odvojio se dio narodnjaka predvođen Matijom Mrazovićem i Franjom Račkim. Oni su osnovali Neodvisnu narodnu stranku, a pristaše su te stranke ubrzo dobili naziv „obzoraši“ prema glavnom listu kojeg je stranka izdavala, naslovljenom – Obzor. Ponovi Navedi značajne reforme i zasluge bana Mažuranića? Kakav je stav političkih stanaka prema situaciji u kojoj se nalazi Hrvatska?

Protumađarske demonstracije i nemiri 1883. godine Unatoč tome što je razdoblje između pedesetih i sedamdesetih godina 19. stoljeća vrijeme modernizacije i doba razvoja građanskog društva u Hrvatskoj, politički život sve je više obilježen problemima. Budući da su financijske i gospodarske prilike Hrvatske, koja je u tom smislu prema Nagodbi ovisila o Ugarskoj, zatim spor oko sjedinjenja Banske Hrvatske i Vojne krajine kao i neki drugi problemi dodatno opteretili odnose s Budimpeštom, sukob je sve više dobivao nacionalni i protumađarski značaj te su u ljeto 1883. prerasli u nemire koji su trajali dva mjeseca zbog postavljanja dvojezičnih državnih grbova. Ban Pejačević

POLITIKA

podnio je ostavku nakon što je odbio vratiti dvojezične grbove. To je dodatno uzbudilo nezadovoljne mase. Započeli su i seljački nemiri u Hrvatskom zagorju i Prigorju te su se nastavili širiti prema Vojnoj krajini. Vladar, Franjo Josip, ukinuo je ustav i za komesara postavio generala Hermanna Ramberga (1820. – 1899.) kako bi situaciju smirio što brže. Naime, pribojavao se da bi se neredi mogli proširiti i na Bosnu i Hercegovinu (od 1878. pod okupacijom Austro-Ugarske). Postavljeni su ponovno grbovi, no ovoga puta bez ikakvih natpisa, pa su prozvani „nijemi grbovi“. Antal Dávid imenovan je za voditelja Financijskog ravnateljstva u Zagrebu 1879. U lipnju 1880. je s radom u Zagrebu krenuo besplatan tečaj mađarskog jezika za financijske službenike. Budući da je otvoren na osnovi okružnice koju je poslao Dávid, tečaj je nazivan Davidova škola. Taj čin protumačen je kao prisilna mađarizacija Hrvatske. Od samog donošenja Nagodbe ugarska vlada prelazila je preko činjenice da je službeni jezik tzv. „zajedničkih poslova“ u Hrvatskoj trebao biti hrvatski, a ne mađarski. Na naredbu Dávida su u noći između 6. i 7. kolovoza 1883. na zgradu Financijskog ravnateljstva u Zagrebu izvješeni dvojezični mađarski i hrvatski grbovi. Bio je to još jedan izravan 185 prekršaj Nagodbe. Grbovi su nasilno skinuti. Nemiri nisu izbili samo u Zagrebu, nego i u drugim hrvatskim gradovima i trajali su puna dva mjeseca. IZVORI

„Moram još samo dodati, da poslije, nakon što su magjarski grbovi bili onako slavno skinuti, opet ih se iz nova naručilo, te dala zadovoljština na taj način, da su jednoga pred podneva uz vojničku počast i glazbu bili ponovno izvješeni, i da ih je danju i noću čuvala vojska, sve dok nisu za kratko vrijeme bili izmijenjeni novim grbovima, koji su bili bez napisa, i kojima se govorilo „nijemi grbovi“. Ti su ostali dugo godina nijemi.“ Peršić, Ivan. Kroničarski spisi. Prir. Stjepan Matković. Zagreb, 2002.: 35.

Koja je poruka „nijemih grbova“? Ban Ladislav Pejačević

Komesar Ramberg potrudio se zaustaviti zlouporabe mađarskih i hrvatskih organa te prekinuti progon opozicije. Uspostavom ustavnog stanja stvoreni su uvjeti da se postavi novi hrvatski ban. Ponovi Koje su posljedice mađarizacije u Hrvatskoj? Objasni pojam nasilne mađarizacije u Hrvatskoj.

1881.

1882.

1883.

6. – 7. kolovoza 1883. izvješeni dvojezični

mađarski i hrvatski grbovi

4. rujna – 1. prosinca 1883. komesar

Hermann Ramberg

1883. – 1903. ban Károly Khuen-Héderváry 1883. Hrvatski jezik

postaje službenim jezikom u Dalmaciji 16. listopada 1883. nijemi grbovi

7. tema

Vladavina bana Khuena-Héderváryja (1883. - 1903.)

Grof Károly KhuenHéderváry Zagreb: Muzej grada Zagreba (Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

186

„On je dosjetljiv, dobar taktičar, šutljiv, zatvoren, nagao, visoko aristokratičan, gleda uvijek s visine na nearistokrate, iskorištava ih, pa ih poslije ostavlja. On je sitničav, osvetoljubiv i u osveti dosljedan. Nezahvalan nije, ali je vrlo oprezan u izražavanju svoje zahvalnosti, kako ne bi ni grama suviše dao; osobne simpatije i antipatije igraju pritom vidnu igru. (...) Često je bio tako oštar i neprijazan da mi je priređivao gorke trenutke, ali i trenutke visokog zadovoljstva zbog ispunjenih želja za opće dobro. Kod nekog drugog bana ne bih tako lako ostvarivao svoje želje u tom smjeru i opsegu, kao kod njega.“ Kršnjavi, Iso. Zapisci iza kulisa hrvatske politike, sv. 1, prir. Ivan Krtalić. Zagreb, 1986.: 75.

Kako je Kršnjavi opisao bana Khuena?

Novim hrvatskim banom 1. prosinca 1883. postaje mađarski plemić iz Nuštra, grof Károly KhuenHéderváry (1849. – 1918.). On je do tada u hrvatskoj javnosti bio slabo poznat i nije bio član nijedne hrvatske političke stranke. Njegov osnovni zadatak bio je umiriti zemlju i ojačati nagodbeno uređenje. Smatrajući da su „Ugarska i Hrvatska jedna domovina“, novi je hrvatski ban nastojao umanjiti hrvatsku autonomiju u Austro-Ugarskoj i pretvoriti je u samo jednu ugarsku provinciju. Bio je svjestan svojeg položaja pa je na početku izrazito oprezno taktizirao ne bi li što prije učvrstio vlast. Kao osoba od velikog povjerenja bečkog dvora, kralja Franje Josipa i ugarske vlade uspostavio je postupno autoritaran režim

koji se oslanjao na političku korupciju i represiju, zadržavajući privid ustavnosti. IZVORI

„IZBOR se obavljao uz silnu uzrujanost i napetost. U početku je vlada po činovništvu bila u većini, to se znalo, jer je izbor bio javan, ali poslije se Starčević poprilično približio Gašpariću. Purgari napinjali sve sile, ali čim dalje, tim su više stali zdvajati. Dok su neki iznenadili svojom neustrašivošću i požrtvovnošću, dotle se čulo za mnoge, koje se držalo najsigurnijim, da su se posakrili, da su utekli na sajam u vinograd, neki i u vlastiti kotac! Strossmajerovi pristaše, većinom svećenici, nisu se dali iz načelnih razloga na izbor. Išlo ih se moliti, zaklinjati, slalo k njima dame, ali nije koristilo. Gašparić je dobio nekih 150 a Starčević 140 glasova, ravno za deset niže. Ta žalost! To ogorčenje! Poslije je slijedilo osvećivanje s jedne i druge strane.“ Peršić, Ivan. Kroničarski spisi. Prir. Stjepan Matković. Zagreb, 2002.: 49. Kako su izgledali izbori u Khuenovo vrijeme?

Naročito vješto je u Khuenovo vrijeme korišteno pitanje srpskog položaja u Hrvatskoj. Naime sjedinjenjem Banske Hrvatske i Vojne krajine znatno je povećan broj srpskog stanovništva. Khuen-Héderváry je predstavnicima srpskog građanstva u zamjenu za suradnju davao političke nagrade i različite društvene i gospodarske povlastice kao što je zakon o srpskoj crkveno-školskoj autonomiji koji je odobren 1887. godine. Osim toga je razmjerno velik udio Srba u vladi dok je Srpski klub u Hrvatskom saboru podupirao bana, pa ih opozicija naziva „Khuenovi Srbi“. Na taj je način došlo do bitnog pogoršanja u hrvatsko-srpskim odnosima. Najvidljivije je to postalo 1895. tijekom posjeta Franje Josipa Zagrebu kada je došlo do nekoliko protusrpskih incidenata ili demonstracija u rujnu 1902. kada su u Zagrebu izbile velike protusrpske demonstracije. U oba slučaja je nastradala srpska privatna imovina. Treba napomenuti da je Khuenova potpora Srbima bila i u skladu tadašnjom vanjskompolitikom zemlje i dobrih odnosa s dinastijom Obrenovića. Reorganizacija županija provedena je na temelju zakona iz 1886. kojim se pogodovalo tadašnjem režimu. Uloga velikih župana dodatno je osnažena nauštrb lokalnoj samoupravi. Oni više nisu bili samo činovnici, već dostojanstvenici te predstavnici izvršne

1885.

1886.

1887.

1883. – 1903. ban Károly Khuen-Héderváry 1885. „vritnjak“ banu Khuen-Héderváryju u Saboru

1886. reorganizacija županija

1887. zakon o srpskoj crkveno-školskoj autonomiji

MEĐ KO R IMUR U Š K A ŠTAJE JE RSK Sa A va Varaždin Celje

R av n Du

Koprivnica Križevci Bjelovar BJELOVARSKO -KRIŽEVAČKA Ž. .

Ž.

K A Ljubljana A JS K Gorica V N D ra A IR va O K R Kočevje Zagreb VI TI ZAG REB Č KA Ž A ČK Osijek Sisak Karlovac A Vukovar D u Kupa Ž. MOD.-RIJEČKA Ž. Petrovaradin nav S Petrinja Požega PO ŽEŠ R Bakar KA Sav I JE a Poreč Ogulin Sava Ž. M S K Ko stajnica A Ž Srijemski Brod a Srijemska Mitrovica . Rovinj n s Karlovci o Senj B KRK U na Zemun Pula LIČ Doboj KO CRES -K Bihać Brčko Banja Luka RAB R J

I T A L I JA

POLITIKA

Drina

Vr b

Tis

Tuzla

Travnik

Zrma

Knin

Hrvatska i Slavonija

Livno

Šibenik Trojedna kraljevina

Visoko O

Split

Sarajevo IN

Višegrad Foča

Mostar

Istra s Kvarnerom

BRAČ

ostale zemlje Austro-Ugarske Srbija

Ne r et va

Dalmacija s Bokom kotorskom

nja

Zadar

Zvornik

Jajce

Gospić

PAG

LOŠINJ

VIS

HVAR

Metković

Crna Gora

KORČULA

Osmansko Carstvo

Italija sjedište županije u Hrvatskoj i Slavoniji

OSMANSKO

Trebinje

CRNA GORA

Bijelo Polje

MLJET

Dubrovnik

Kotor

Cetinje CARSTVO

granice županije

Karta 12. Hrvatske zemlje potkraj 19. stoljeća. Na temelju karte opiši položaj hrvatskih zemalja u 19. stoljeću.

vlasti koji nadziru političku upravu županije. Izvršen je veliki pritisak na državne službenike koje se željelo pretvoriti u režimske poslušnike, a sudstvo je stavljeno pod snažan utjecaj bana i njegovog režima kao još jednu polugu političke vlasti. Oporba je različitim nasilnim metodama zatirana, proganjana i zastrašivana. Zakonom iz 1888. omogućeno je osnivanje mađarskih osnovnih škola u Hrvatskoj, a 1894. uveden je i mađarski jezik kao relativno-obligatorni predmet u neke gimnazije. Sve se jače mađarski jezik uvodio u zajedničke urede, naročito na željeznicama. IZVORI

„Prošli sistem pokušaše stvoriti iz svakog hrvatskog činovnika doušnika, špijuna, hulju i odatle u današnjem našem društvu otrov najodvratnijeg nepouzdanja, neiskrenosti i maskirane anonimnosti, i taj otrov izbija

nažalost najviše na javu u štampi. Samo lojalni, iskreni, slobodni ljudi mogu imati slobodnu štampu.“ Kristali duha. Misli i pogledi Antuna Gustava Matoša, prir. Dubravko Jelčić. Zagreb, 2004.: 285. Na koji problem se osvrće Matoš? Zašto su novine izrazito važne u 19. stoljeću – koja je njihova uloga? Poveži to s naučenim znanjem o osnivanju raznih novina još od preporodnog razdoblja i kasnije novina kao glasila političkih stranaka.

Iako se posebna tarifa ugarske željezničke politike nepovoljno odražavala na robni promet, ipak je u Khuenovo vrijeme završeno horizontalno željezničko povezivanje sjeverozapadne Hrvatske. Istodobno dolazi do zamaha razvoja hrvatskog gospodarstva kao posljedica provedenih Mažuranićevih reformi. Naročito se razvija industrija, a raste i bruto domaći proizvod. Gospodarski se rast povoljno odrazio i na veća ulaganja u kulturu, znanost i školstvo, naročito u vrije-

187

7. tema

Isidor Kršnjavi Zagreb: Muzej grada Zagreba (Foto: Mladen Tomorad, 2019.) Zaključi zbog čega je za Hrvatsku važan lik i djelo Isidora Kršnjavoga.

me kada je s banom surađivao političar i povjesničar umjetnosti Isidor Kršnjavi (1845. – 1927.). On je u ulozi predstojnika za bogoštovlje i nastavu (1891. – 1896.), svojevrsnog ministra kulture i znanosti, uspio pronaći veća financijska sredstva kojima je omogućeno otvaranje škola, novih zgrada znanstvenih i 188 kulturnih institucija (Hrvatsko narodno kazalište), uređenje postojećih institucija i otkup vrijednih muzejskih zbirka. Kao i u ranijim slučajevima, Narodna stranka je stala uz novog bana. Iako grof Khuen nije bio član Narodne stranke, od nje je postupno učinio polugu vlasti koja je bila u potpunosti režimska, kao i glavno gla-

IZVORI

„Ali kad ima pod ustavom sretnih naroda, kako je to, da nisu sretni i narodi ove Monarhije? (...) Pod ovim ustavom ne može biti sreće po narod i po krunu, jer on nosi samo ime ustava. On je načinjen na krivom i na škodljivom temelju. Nije načinjen po narodima sa vladarom, nego po družbama za družbe, koje ga izvršuju po svoju, na svoju i za se. Kruna je tako htjela i neka joj bude, a narodi jedni već uvidiše, a drugi počimlju uviđati, i svaki dan u tom napreduju da ne imaju zakona ni olsati i da im se u ovom stanju ne mogu nadati: nego da tu jedni rad, što hoće i mogu, a drugi da trpe, što ne mogu ukloniti.“ Ulomak govora Ante Starčevića u Hrvatskom saboru 17. 8. 1892. Starčević, Ante Politički spisi. Izbor Tomislav Ladan. Zagreb, 1971.: 584.

Je li ustav garancija uspjeha jedne države? Kakav taj ustav treba biti da bi se ostvarila njegova svrha? 1891.

1892.

IZVORI

„Tražeći samostalnost Hrvatske, izkazuje se usluga i susjednoj Ugarskoj kraljevini, dočim je ova upozorena da nepokroči dalje u nepravici, da netraži sreću u nesreći saveznika svoga; nesreća bo Hrvatske bila bi grob Ugarske. Ali Hrvatske neće nestati iz ovoga svieta, jer se slavenski sviet više nebriše, jer su svi narodi u Europi došli do slobode. I hrvatski narod u svojoj tradicionalnoj lojalnosti prama vladaru i kralju, znati će složno, ako bog da, postići što odgovara pravu, što odgovara interesom, što odgovara uvjetom eksistencije Hrvatske.“ Završetak govora Konstantina Vojnovića izrečenog 15. 1. 1884. u Hrvatskom saboru u kojem se objašnjava program Neodvisne narodne stranke. Što hoće neodvisna narodna stranka? Zagreb, 1884.

Što je glavna stvar koju traži Neodvisna narodna stranka i kako to opravdava?

silo – Narodne novine. Uz političko nasilje, cenzuru oporbenih tiskovina i različite druge oblike zastrašivanja, sama oporba uglavnom nastupa razjedinjeno. Glavne su oporbene stranke bile Stranka prava i Neodvisna narodna stranka. Stranka prava je postupno postajala pokret kojega podupire lokalno svećenstvo i šire mase, inspirirane Starčevićevom vizijom neovisne Hrvatske. Unatoč tome što su pravaški predvodnici, Ante Starčević, njegov nećak David Starčević (1840. – 1908.), Fran Folnegović (1848. – 1903.) i Erazmo Barčić (1830. – 1913.) bili izuzetno popularni u širim narodnim krugovima, njihova politika se nije pokazala efikasnom. Inzistiranje na nezakonitosti Nagodbe ih je s jedne strane u političkom smislu izuzetno ograničilo, a ekscesni i teatralni incidenti doduše su dizali njihovu popularnost u narodu, ali u stvarnosti su koristili uglavnom kao izgovor za još strože kazne i progone. Nešto drugačije je funkcionirala Neodvisna narodna stranka (osnovana 1880.) čiju okosnicu čini više svećenstvo oko biskupa Strossmayera i građanske elite te dio plemstva. Oni se zalažu za reviziju Nagodbe i poboljšani položaj Hrvatske u Monarhiji, zagovarajući pritom stvaranje trojne Monarhije (uz austrijski i ugarski dakle slavenski dio Monarhije) odnosno trijalizam. Među istaknute predvodnike stranke u to vrijeme spadaju povjesničari Franjo Rački i Tadija Smičiklas (1843. – 1914.), odvjetnik i publicist Šime Mazzura (1840. – 1918.) i pravnik Konstantin Voj1893.

1883. – 1903. ban Károly Khuen-Héderváry 1893. Družba Sv. Ćirila i

Metoda za Istru

1894. Socijaldemokratska stranka Hrvatske i Slavonije

1894.

POLITIKA nović (1832. – 1903.). Pripadnici Neodvisne narodne stranke su se tijekom čitavog banovanja KhuenHéderváryja isticali kao kritičari načina na koji je on vladao Hrvatskom. Budući da je glavni organ stranke bio list Obzor, pripadnici Neodvisne narodne stanke nazivani su i „obzoraši“. U Stranci prava sve je više prevladavala struja koja je pristajala uz program autonomne sjedinjene Hrvatske u sklopu Habsburške Monarhije. Preobrazbu stranke prava predvodio je Josip Frank (1844. – 1911.) koji je nastojao stranku približiti bečkom dvoru. Smatrao je da će upravo suradnja s vladarom i dvorom dovesti Hrvatsku u mogućnost da izbori jaču autonomiju i sjedinjenje hrvatskih zemalja te pripojenje Bosne i Hercegovine. Ostarjeli i već bolesni Ante Starčević pristao je uz Franka, međutim u stranci je 1895./1896. došlo do raskola budući da neki istaknuti članovi nisu podupirali takvu promjenu smjera u odnosu na izvorno pravaštvo. Pristaše Josipa Franka okupili su se u Čistoj stranci prava („frankovci“), dok su u staroj stranci ostali pravaši koji su se držali izvornog Stračevićevog smjera. Oni su prema glasilu Hrvatska domovina koje su izdavali nazivani „domovinaši“, a 1903. su se na poticaj Napredne omladine ujedinili s Neodvisnom narodnom strankom u Hrvatsku stranku prava. Usporedno s nestankom izvornog pravaštva i raskolom u stranci događaju se i druge promjene na političkoj sceni. Studentska omladina, predvođena nešto iskusnijim Stjepanom Radićem (1871. – 1928.) i pjesnikom Vladimirom Vidrićem (1875. – 1909.) iskoristila je boravak vladara Franje Josipa u listopadu 1895. u Zagrebu. Ban Khuen želio je vladaru dokazati da je Hrvatska u političkom smislu primirena i da njegova vlast donosi napredak u kulturi i znanosti. Vladar je tako posjetio Zagreb kako bi svečano otvorio novu zgradu Hrvatskog narodnog kazališta koju su u samo nekoliko mjeseci izgradili austrijski arhitekti Ferdinand Fellner i Hermann Helmer. Shvativši da su instrument režima, dio studenata je protestno spalilo mađarsku trobojnicu na trgu bana Jelačića kako bi skrenuli pozornost Franje Josipa na stanje u zemlji i režim bana. I taj je incident ban KhuenHéderváry iskoristio za daljnje represije te sudski proces protiv studenata koji su incident izazvali. Izgubili su pravo studiranja na Zagrebačkom sveučilištu, pa su svoje studije nastavili uglavnom u Beču, Pragu ili 1895.

1895. posjet Franje Josipa Zagrebu,

protumađarske demonstracije, paljenje mađarske trobojnice

1895./1896. raskol

Stranke prava

Vladar Franjo Josip I. svečano je 14.10. 1895. u Zagrebu otvorio novu zgradu Hrvatskog narodnog kazališta pred okupljenim uzvanicima i pučanstvom Zagreb: Privatna zbirka Šimetin Šegvić Opiši sliku i zaključi kakva je bila atmosfera među okupljenima. Usporedi izgled Hrvatskog narodnog kazališta u vrijeme Franje Josipa I. i danas.

Grazu gdje dolaze u kontakt s tamošnjim političkim strujanjima i idejama. Stjepan Radić i drugi hrvatski studenti tako u Pragu dolaze u doticaj s učenjima sociologa i političara Tomáša Masaryka (1850. – 1937.) o prirodnom pravu i demokratizaciji javnog života. Novu političku struju Napredne omladine („naprednjaci“) sačinjavali su uglavnom mlađe obrazovane elite koje su svoju platformu temeljile na prirodnom pravu i nacionalnom jedinstvu Hrvata i Srba. Krajem 19. stoljeća počinje se i u Hrvatskoj pod utjecajem suvremenih europskih tekovina razvijati radnički pokret, isprva okupljen oko radničkih i strukovnih organizacija. Tome su posredovali hrvatski gospodarski uspon i umjerena industrijalizacija u posljednjim desetljećima 19. stoljeća. Tako 1892. počinje u Zagrebu izlaziti radničko glasilo Sloboda (od 1902. izlazi Nova Sloboda). Godine 1894. osnovna Socijaldemokratska stranka Hrvatske i Slavonije 1896.

1897.

189

7. tema

Marija Jurić – Zagorka Istraži kojem se zanimanjem, osim književnosti bavila.

koju isprva vodi Ivan Ancel (1870. – 1922.) te kasnije Vitomir Korać (1877. – 1941.). Pritom je stranka unatoč urbanoj jezgri vodstva vrlo brzo pozornost posvetila i pitanju položaja hrvatskih seljaka. Stranci je za vrijeme Khuenovog režima, ali i kasnije, djelatnost

ograničavana. Kako socijalno pitanje postaje jedna od ključnih političkih tema pokazuje i formiranje Hrvatske pučke seljačke stranke 1904. pod vodstvom braće Antuna (1868. – 1919.) i Stjepana Radića. Godine 1900. u Zagrebu je održan Svehrvatski katolički kongres čime je položen temelj hrvatskom političkom katolicizmu. Početkom 20. stoljeća raste sve više otpor represivnoj politici bana Khuen-Héderváryja. Nakon što je odbijen zahtjev da se poprave financijski uvjeti Nagodbe i time Hrvatskoj odobri veća financijska samostalnost, Hrvatska stranka prava organizira javni skup, a ban Khuen zabranjuje daljnje takve sastanke. Ponovno, kao i 1883., izbijaju 1903. protumađarske demonstracije. Val nasilja zahvatio je hrvatske gradove i sela od Hrvatskog zagorja do Primorja. Intervencije redarstva i sukobi s demonstrantima doveli su do raznih krvoprolića, pa je primjerice u Zaprešiću u pucnjavi

190

Anonimni pamflet objavljen u Ljubljani 1903. protiv režima grofa KhuenaHéderváryja u Hrvatskoj Zagreb: Privatna zbirka Šimetin Šegvić Koji zaključak možeš izvući na temelju ovog pamfleta?

IZVORI

„(...) [M]ože se doći do zaključka, da pokret od god. 1903. nije za Banovinu donio nikakova zamašnijeg ploda zato, jer je bio anoniman; za njim nije stajala nikakova stranka, nikakova grupa, nikakav narodno-politički faktor u Banovini, koji bi ga bio znao prihvatiti u svoje ruke, te ga naprama konkretnom cilju dirigirati. To je bio pokret ljudi srca i osjećaja za narod, raznih i protuslovnih struja i stranaka, koji su se u času jednog ogorčenog očajanja zajedno bili našli, da dignu svoj protest zajedno sa pukom, koji se protest čuo po svoj Europi i po cielome svietu. Hrvatski puk je sa oduševljenjem išao u tamnice, te je bilo zatvoreno preko 3000 ljudi, od kojih mnogi po nekoliko mjeseci.“ Supilo, Frano. Politika u Hrvatskoj. Rijeka, 1911.: 27-28.

Kakva je Supilova presuda pokretu iz 1903. godine? 1898.

1899.

1900.

1883. – 1903. ban Károly Khuen-Héderváry 1899. hrvatska gimnazija u Pazinu

1900. Svehrvatski katolički kongres

190

Ljubljana Gorica KRA NJ SKA Kočevje

Krk

Rovinj

Križevci Bjelovar BJELOVARSKOKRIŽ EVAČKA Petrinja

Rab

Sav

Kostajnica

P ag

Brod

Una

Bihać

Gospić

Zvornik

SRBIJA

Travnik

anja

Visoko

Šibenik

Višegrad Sarajevo

HERCEGOVINA

Split

Srijemski Karlovci Zemun

Tuzla

Jajce

Livno

Foča

Mostar

Rijeka i Međimurje (pod mađarskom upravom)

Metković

H v ar

V is

Hrvatska i Slavonija

ret

B r ač

K or č ula Trojedna Kraljevina

ostale zemlje Austro-Ugarske

191

Istra s Kvarnerom

Brčko

BOSNA

Knin

Dalmacija s Bokom kotorskom

Petrovaradin

SRIJEMSKA Srijemska Mitrovica

Doboj

Banja Luka

Zrm

Zadar

Vukovar

Požega

Sana

Loši nj

LIČKO - KRBA V SKA

VIROVIT IČKA Osijek

Vr ba s

Cres

P OŽEŠKA

Senj

Pula

Dra

a Tis

Kupa

Ogulin Bakar MO DRUŠKO - RIJ EČKA

Rijeka Poreč

Zagreb ZA GREBAČKA Karlovac Sisak

UGARSKA

va Sa

ITALIJA

Celje

MEĐIMURJE Varaždin Koprivnica V A RA ŽDINSKA

Drin

ŠTA J ERSKA

Du na v

K ORUŠKA

01.

POLITIKA

Trebinje M lje t

sjedište županija u Hrvatskoj i Slavoniji

Bijelo Polje CRNA GORA

Dubrovnik

Cetinje Kotor

granice županije

OSMANSKO CARSTVO

Karta 13. Hrvatske zemlje i susjedna područja početkom 20. stoljeća Usporedi ovu kartu s kartom hrvatskih zemalja u 19. stoljeću. Koje sličnosti, a koje razlike uočavaš?

bilo ukupno 23 stradalih. U demonstracijama je sudjelovala i mlada novinarka Marija Jurić - Zagorka (1873. – 1957.), koja je uređivala oporbeni Obzor te predvodila prve ženske demonstracije pred Banskim dvorima. Bečki dvor grofa Khuena nije kaznio, već je nagradio njegovu poslušnost u ustrajnom branjenju Nagodbe. Odlučeno je da se iz Zagreba povuče te mu je ponuđen položaj predsjednika ugarske vlade (1903., 1910. – 1912.) koju je on prihvatio. Nakon što je u lipnju otišao omraženi ban, situacija se postupno smirivala. Novim banom postaje Teodor Pejačević (1855. – 1928., ban 1903. – 1907.).

1901.

Ponovi Objasni obilježja Khuenove vladavine. Navedi pozitivne i negativne učinke Khuenove politike u odnosu na Hrvatsku. Objasni djelovanje stranaka i razloge njihove neučinkovite politike. Protumači poruku koja je poslana paljenjem mađarske trobojnice u vrijeme vladarevog posjeta Zagrebu.

1902.

1903.

1904. 1903. – 1907. ban Teodor Pejačević

1903. Hrvatska

stranka prava

1903. protumađarske demonstracije

1904. Hrvatske pučke

seljačke stranke

7. tema

Prepoznaj promjene

Objasni uzroke i posljedice

Uz pomoć gore navedenog teksta u svoju bilježnicu nacrtaj tablicu te izdvoji države, vladare i karakterističnosti vezane uz njih. Istraži koje današnje europske države i dalje imaju monarha? Pogledaj političku kartu Europe danas i usporedi je s kartom Europe s iz sredine 19. stoljeća. Zaključi koje današnje države u drugoj polovici 19. stoljeća nisu imale svoje nacionalne države i unutar kojih zemalja su se nalazile. Što se promijenilo, a što ostalo isto u Francuskoj i Italiji od 19. stoljeća do danas?

Izdvoji i objasni društvene, ekonomske, političke, kulturne uzroke i posljedice događanja u SAD-u u 19. stoljeću. Svoje zaključke prikaži grafički.

Sagledaj prošlost

192

Za koju bismo europsku državu mogli tvrditi da je bila najmoćnija u 19. stoljeću i zašto? Usporedi stanje u toj državi u 19. stoljeću i danas. Možemo li tvrditi da je Rusija u 19. stoljeću imala veliki utjecaj na svjetsku politiku kao što ima danas? Na temelju svojih zaključaka napiši kraći povijesni osvrt. Prodiskutirajte s nastavnikom/nastavnicom karakteristike tog doba te pokušajte prikazati kako su se događaji iz američke povijesti odrazili na današnje poimanje američke nacije. Istraži i saznaj kako se danas tumači i gleda na Hrvatski narodni preporod.

Istraži povijesne izvore Uz pomoć nastavnika/nastavnice potraži povijesne izvore vezane za hrvatsku povijest druge polovice 19. stoljeća i na temelju odabranih izvora rekonstruiraj određenu situaciju, događaj, proces koji smatraš značajnim za hrvatsku povijest. Na temelju izvora zaključi kako su se prilike na vrhu Habsburške monarhije i u drugim zemljama u 19. stoljeću odrazile na stanje u Hrvatskoj. Rezultate istraživanja prikaži u strukturiranom pisanom radu.

Usporedi i zaključi Prisjeti se Francuskog odnosa prema Prusiji/ Njemačkoj. Zašto su ta dva nacionalizma u sukobu? Zašto su ta dva nacionalizma u sukobu?

Smjesti u prostor i vrijeme U paru osmislite i nacrtajte kronološku tablicu razvoja američke povijesti. U tablicu uključite sve najvažnije događaje koji su značajni za oblikovanje američke nacije. Koristite se i povijesnim kartama kako biste usporedno mogli pratiti širenje teritorija i utjecaja.

Atlantska trgovina i agrarna revolucija. Rast gospodarstva pod utjecajem industrijskih NAKON UČENJA OVE revolucija TEME MOĆI ĆETE: • objasniti dinamiku gospodarskih promjena s posebnim osvrtom na kolonijalne odnose staroga i novoga svijeta • zaključiti o posljedicama industrijske i agrarne revolucije na gospodarstvo svijeta i hrvatskih zemalja

Tema 8 Korelacija s drugim predmetima: Geografija Hrvatski jezik Informatika Matematika Politika i gospodarstvo Tehnička kultura

8. tema

Atlantska trgovina U razdoblju od početka 16. stoljeća pa do otvaranja Sueskog kanala 1869. sva veza s prekomorskim kolonijama u Americi, Africi, Aziji i kasnije u Australiji odvijala se preko Atlantskog oceana. Plovidba Atlantikom bila je opasna i teška prvenstveno zbog velikih oluja koje su često harale sjevernim i srednjim dijelom tijekom ljetnih i jesenskih mjeseci. Točan položaj brodova bilo je teško odrediti budući da su prvi brodski kronometri kojima se mogla izračunati geografska dužina izrađeni tek 1750. godine. Oni postaju stalno brodsko pomagalo tek s razvojem parobroda u 19. stoljeća, kada se trupovi brodova počinju izrađivati od metala. Između kolonija i europskih država već je tijekom 16. i 17. stoljeća uspostavljena važna atlantska trgovina. Ona je omogućila da proizvodi i sirovine iz kolonija budu dostupni na europskom i svjetskom tržištu, a da se istovremeno europski proizvodi prodaju u ko194 lonijama. U kolonijama kolonijalne sile crpe zlatne i srebrne rudnike, a kasnije i rudnike dijamanata te drugih metala. Budući da je proizvodnja kolonija bila prvenstveno usmjerena na poljoprivrednu proizvodnju i sitne obrte, na atlantskom prostoru razvila se trgovinska razmjena tijekom koje se gotovi proizvodi iz europskih zemalja prevoze u kolonije, a povrće, voće, kava, riža, duhan, kakao, pamuk i šećer prevoze u Europu. Upravo iz tog razloga već od 16. stoljeća brojni trgovački brodovi iz svih krajeva Europe plove Atlantikom prodavajući gotove proizvode te uvozeći prirodne resurse. S gospodarskim procvatom poljoprivredne proizvodnje tijekom 18. stoljeća dolazi do povećanja atlantske trgovine šećerom, kavom, rižom i pamukom. Početkom 18. stoljeća dolazi i do razvoja drvne industrije i brodogradnje te potražnje za drvenom građom. Kako bi zadovoljila novonastalu potrebu za drvetom započinje eksploatacija sjevernoameričkih šuma te prijevoz drvenih trupaca u Europu. Istovremeno, tijekom prve polovice 18. stoljeća započinje unosna trgovina krznom. Krzno su isprava europski trgovci razmjenjivali s indijanskim plemenima, a kasnije su se u njihov ulov uključili i brojni doseljenici. Početkom 19. stoljeća na prostoru Sjeverne Amerike

stvorit će se poseban sloj trapera koji će loviti razne životinje (prvenstveno dabrove) te će njihovo krzno izvoziti u Europu. Zlatno doba trgovine krznom potrajat će do 1840-ih godina, kada će zbog izumiranja populacije dabrova trgovina prestati. Tijekom 18. i 19. stoljeća za prijevoz raznovrsne robe na području Atlantika koristi se na stotine trgovačkih brodova u vlasništvu europskih sila, s velikim brojem mornara iz svih krajeva svijeta. Središte atlantske trgovine nalazilo se na području tzv. „trgovinskog trokuta“ koji se protezao od Nove Engleske do Afrike te Antila i karipskog otočja. Na prostoru srednjeameričkih otoka razmjenjivala se roba pristigla s područja Sjeverne Amerike, Europe, španjolskih kolonija u Južnoj Americi i Brazila. Važnost ovog područja već su od ranih dana iskoristili brojni pirati koji su s razvojem trgovine pljačkali brojne trgovačke brodove. Iako je „zlatno doba” piratstva trajalo od sredine 16. do prve polovice 18. stoljeća, brojni pirati na području Kariba i Sjeverne Amerike djelovali su do početka 19. stoljeća. Tijekom brojnih ratova između kolonijalnih sila pirati i gusari su često ratovali po nalogu pojedinih europskih kolonijalnih sila. Od početka 18. stoljeća njihova crna zastava s lubanjom i prekriženim kostima (Jolly Roger) postaje simbol terora koji pirati šire od obala britanskih kolonija u Sjevernoj Americi, preko karipskog prostora i obala Srednje Amerike do Afrike. Početkom 18. stoljeća na obalama britanskih kolonija u SjeverGusar 18. stoljeća Salem: Muzej Salema. (Foto: Mladen Tomorad, 2005.) Jedan od posljednjih velikih pirata bio je Jean Lafitte koji ratuje na strani Sjedinjenih Američkih Država tijekom američkobritanskog rata između 1812. i 1814. godine. Uz pomoć interneta pronađi što više informacija o životu i djelovanju gusara u 18. stoljeću.

EKONOMIJA

Ukrcaj crnih robova iz Afrike na trgovačke brodove Memfis: Muzej civilnih prava (Foto: Mladen Tomorad, 2019.) Što misliš, zašto se baš Bečkim kongresom zabranjuje trgovina robljem u europskim zemljama?

noj Americi djeluje čitav niz „slavnih” pirata među kojima se posebno ističe Edward Teach „Crnobradi“ koji je ubijen 1718. godine. Tijekom 18. stoljeća broj pirata postupno se smanjuje. Njihova posljednja uporišta, smještena na području Meksičkog zaljeva, uništena su u zajedničkim vojnim akcijama Britanskog Carstva, Španjolske i Sjedinjenih Američkih Država tijekom dvadesetih i tridesetih godina 19. stoljeća. Sustavno smanjenje domaćeg stanovništva dovelo je do jačanje trgovine robovima iz Afrike. Već od 16. stoljeća europski trgovci zarobljavali su crnce na središnjim i zapadnim dijelovima Afrike te su ih brodovima prevozili u europske kolonije u Americi. Na prostoru Sjeverne Amerike trgovina robovima započela je 1619. godine kada prvi brodovi s robovima stižu na obalu Virginije. Međutim, potkraj 18. stoljeća europske države postupno započinju zabranjivati trgovinu robljem. Sjedinjene Američke Države zabranile su uvoz robova 1808., a Bečkim kongresom 1815. zabranjuje se njihova trgovina u europskim zemljama. Godine 1820. Sjedinjene Američke Države donijele su zakon o zabrani prekomorske trgovine robljem čiji su prekršitelji osuđivani na smrt vješanjem. Danas se procjenjuje da je u razdoblju od 16. do početka 19. stoljeća u Novi svijet prevezeno oko 12 milijuna robova iz Afrike. Prijevoz putnika iz Europe na prostor Sjeverne i Južne Amerike naročito se pojačao sredinom 19. stoljeća. Oni u Ameriku putuju trgovačkim i putničkim brodovima koji neprestano prelaze s jedne na drugu obalu Atlantika.

Proglas o prodaji robova na američkom jugu iz 1859. Nashville: Muzej države Tennessee (Foto: Mladen Tomorad, 2019.) Pronađi tko je i kada ukinuo ropstvo u SAD-u. Naslovnica „Vodiča za doseljenike u zlatnu zemlju – kada ići, gdje ići, kako ići“ iz pedesetih godina 19. stoljeća St. Louis: Muzej istraživanja zapada (Foto: Mladen Tomorad, 2018.) U razgovoru s nastavnikom/ icom otkrij iz koji se europskih zemalja najviše ljudi doselilo u Kaliforniju. Objasni i zašto.

Otkriće zlata u Kaliforniji 1848. naročito je pogodovalo doseljavanju na prostor Sjedinjenih Američkih Država. Tijekom 1849. godine započela je masovna „zlatna groznica“ koja je potrajala sve do konca pedesetih godina 19. stoljeća. Na tisuće brodova iz Europe prevozilo je brojne avanturiste koji su krenuli tražiti zlato u Kaliforniji. Primjerice, samo tijekom 1853. u Kaliforniju se iz europskih zemalja doselilo 250 tisuća novih doseljenika, uglavnom pristiglih iz svih krajeva Europe. Tijekom druge polovice 19. stoljeća isprva deseci, a kasnije stotine tisuća novih doseljenika godišnje putuju u Sjedinjene Američke Države i države Južne Amerike u potrazi za srećom, novom zemljom i boljim uvjetima života.

195

8. tema uljem. Ono se koristilo za proizvodnju svijeća, čišćenje rublja, proizvodnju kozmetike i parfema te kao mazivo kod raznih strojeva. Zbog njegove velike potražnje brojni kitolovci do sredine tridesetih godina 20. stoljeća gotovo su istrijebili velike populacije kitova na prostoru Atlantika. Jedna od glavnih izvoznih sirovina tijekom kasnog 18. i prve polovice 19. stoljeća bio je i pamuk. On se proizvodio na plantažama južnih država Sjedinjenih Američkih Država. Potkraj 18. stoljeća njegova proizvodnja bila je relativno mala zbog nerazvijene tehnologije odvajanja pamučnih vlakana od sjemenki pamuka. Tehnološki razvoj potkraj 18. stoljeća omogućio je značajan porast njegove proizvodnje u Sjedinjenim Američkim Državama tijekom prve polovice 19. stoljeća. Međutim, tijekom američkog građanskog rata dolazi do pomorske blokade i prekida trgovine američkog Juga s Europom, što postupno dovodi do propasti njegove proizvodnje.

Trgovina pamukom u južnjačkoj luci Savannah, prva polovica 19. st. Memphis: Muzej civilnih prava (Foto: Mladen Tomorad, 2019.) Zaključi kakva je danas vrijednost pamuka. Cilindri izrađeni od dabrove kože St. Louis: Muzej istraživanja zapada (Foto: Mladen Tomorad, 2018.).

196

Godina 1790. 1850. 1860.

Broj proizvedenih bala pamuka na prostoru Sjedinjenih Američkih Država 4.000 2.000.000 3.800.000

Tablica 1. Porast proizvodnje bala pamuka u Sjedinjenim Američkim Državama u razdoblju od 1790. do 1860.

Godina

Udio pamuka u izvozu Sjedinjenih Američkih Država

Lov na krznene životinje (dabrove, jelene, srne, medvjede i pume) počelo se razvijati sredinom 18. stoljeća, kada životinje uglavnom love predstavnici indijanskih plemena koji kože razmjenjuju s francuskim i britanskim trgovcima. Početkom 19. stoljeća krznaše počinju loviti bijeli doseljenici. Najunosniji lov na krznaše trajao je u razdoblju od 1820. do 1840. godine (tzv. „Zlatno doba trapera“) kada je istrebljenja gotovo cijela populacija dabrova. Koža krznaša uglavnom se izvozila u europske zemlje gdje su se od nje proizvodili razni odjevni predmeti, a najcjenjeniji su bili cilindri.

Tablica 2. Udio pamuka u ukupnom izvodu Sjedinjenih Američkih Država do 1860. Zašto dolazi do porasta proizvodnje pamuka?

1560.

1630.

1830.

½ ukupne vrijednosti izvoza

1860.

⅔ ukupne vrijednosti izvora

Koncem šezdesetih godina 19. stoljeća novonastale neprilike na svjetskom tržištu pamuka iskoristio je Egipat. Ondje se za vrijeme paše Ismaila Veličanstvenog (1863. – 1879.) razvija unosna proizvodnja Izrađuju li se i danas neki odjevni predmeti od dabrove kože? Kakav je danas odnos prema korištenju pamukom koja zadovoljava rastuće potrebe svjetskog životinjskog krzna za izradu odjeće i drugih predmeta? gospodarstva. Potražnja za pamukom na svjetskom tržištu osobito se povećala tijekom druge polovice 19. Na prostoru sjevernog Atlantika tijekom 19. stolje- stoljeća i početkom 20. stoljeća pa se u njegovu proića također se razvila vrlo unosna trgovina kitovim zvodnju uključila i Rusija. 1550.

1570.

1580.

1590.

1600.

1610.

1620.

1640.

1550. – 1835. zlatno doba gusarstva na Atlantiku 1619. prvi robovi stižu u Virginiju

1650.

1660.

1670.

1680.

1690.

1700.

EKONOMIJA Tijekom druge polovice 19. stoljeća rastuća industrijska proizvodnja na prostoru Sjeverne Amerike i Europe uvjetuje razmjenu sirovina i gotovih proizvoda između starog i novog svijeta. Trgovina se isprva odvijala jedrenjacima, a kasnije parobrodima. Zbog povećanja trgovinske razmjene tijekom 19. i početkom stoljeća grade se sve moderniji brodovi metalne konstrukcije znatno veće nosivosti te dolazi do stvaranja velikih trgovačkih flota. Trgovačka nastamba britanskih doseljenika, Jamestown. Na zidovima visi duhan i druga roba koja se proizvodila u kolonijama (Foto: Mladen Tomorad, 2004.) Koja se roba proizvodila u kolonijama?

Ponovi Opišite važnost atlantske trgovine. Tko su bili pirati i čime su se oni bavili? Istraži postoje li pirati i danas. Kada na važnosti dobiva prijevoz putnika Atlantskim oceanom?

Gospodarska važnost europskih kolonija u 17. i 18. stoljeću

1710.

Na prostor sjevernoameričkih kolonija još od 17. stoljeća naseljavaju se slobodni doseljenici, prvenstveno obrtnici i poljoprivrednici te brojni najamni radnici koji su zbog gospodarske depresije prisiljeni na iseljavanje. Na naseljenim prostorima doseljenici podižu manja naselja okružena imanjima, koja povezuju novoizgrađene ceste. Prvi naseljenici (pioniri) krče šume te uzgajaju razno povrće i druge poljoprivredne kulture. Često su u sukobu s indijanskim plemenima kojima otimaju zemlju te ih postupno potiskuju prema zapadu. Granična području u početku naseljavaju lovci, trgovci i misionari koji pokušavaju preobratiti indijanska plemena na kršćanstvo. Na istočnoj obali nakon prvobitnog potiskivanja indijanskih plemena doseljavaju se prvi zemljoradnici koji obrađuju novoosvojenu zemlju te podižu seoska i gradska naselja. Istovremeno, već od početka svoje vladavine u kolonijama srednje i južne Amerike europske kontinentalne sile nastojale su u upotpunosti provoditi politiku iskorištavanja gospodarskih resursa novoosvojenih krajeva. Crpljenje rude (zlata, srebra), sječa šume, podizanje plantaža te jeftina, često robovska radna snaga dovela je do bogaćenja kolonijalnih sila. U ruralnim područjima Sjeverne, Srednje i Južne Amerike agrarna proizvodnja bila je temelj gospodar1720.

1730.

1740.

1718. ubijen Crnobradi gusar

1750.

1760.

1770.

1780.

197

Crni robovi obrađuju pamuk. Nashville: Muzej države Tennessee (Foto: Mladen Tomorad, 2019.) Iz kojih afričkih država dolaze robovi u Ameriku?

stva pojedinih kolonija. Ona je usmjerena na proizvodnju povrća, voća, kave, duhana, kakaoa, pamuka, šećera i riže. Na prostoru britanskih kolonija u Sjevernoj Americi razvilo se slobodno poduzetništvo, temeljeno na protestantskim uzorima prema kojima su vlastita inicijativa i rad temelji vrijednosti. U početku se u manjim naseljima i gradovima započinju razvijati obrti i trgovina. Početkom 18. stoljeća u većim sjeveroistočnim gradovima započinje razvoj manufakturne proizvodnje koja će postupno tijekom druge polovice 18. i 19. stoljeća dovesti do postupne industrijalizacije ovog prostora. U južnim kolonijama oblikovao se plantažerski način proizvodnje. Plantažama gospodari manji vladajući sloj bijelog stanovništva, za koje rade neslobodni crni robovi, dopremljeni iz Afrike. Temelji velikih plantaža stvoreni su tijekom druge polovice

1790.

1800.

1810.

1800. – 1840. zlatno doba trgovine krznom 1750. kronometar 1808. S.A.D. zabranjuje uvoz robova 1814. Bečki kongres zabranjuje trgovinu robovima 1820. Zakon o zabrani prekomorske trgovine robovima

1820.

1830.

1840.

1820. – 1840. Zlatno doba trapera

1850.

1860. 1865.

1848. početak Zlatne groznice 1861. – 1865. Američki građanski rat

8. tema 17. i prve polovice 18. stoljeća. Na prostoru Virginije se već od početka 17. stoljeća na velikim poljoprivrednim površinama uzgaja duhan, koji se potom izvozi u Europu. Od kraja 17. stoljeća u južnim kolonijama (Sjeverna i Južna Karolina, Georgija) uzgaja se riža, pamuk, lan te razno voće i povrće, a njihova prodaja postaje temelj gospodarstva južnih kolonija. U španjolskim, portugalskim i francuskim kolonijama Srednje i Južne Amerike teški životni uvjeti i bolesti koje su donijeli Europljani dovode do potiskivanja te postupnog izumiranja domaćeg indijanskog stanovništva. Kako bi se zadovoljila potreba za radnom snagom, na ovo područje doseljavaju se brojni europski doseljenici te uvoze robovi iz Afrike. Na taj se način mijenja etnička slika ovog dijela svijeta. Doseljenici iz Europe bili su uglavnom najamni radnici. Na velikim poljoprivrednim imanjima i plantažama uzgajaju duhan, indigo i šećernu trsku od koje se već od sredine 17. stoljeća počinje proizvoditi šećer. Ponovi 198

Razmotrite razlike u gospodarskom razvoju pojedinih europskih kolonija u Americi. Nabrojite glavne gospodarske grane. Koji su glavni agrarni proizvodi u kolonijama? Gdje se već tijekom ranog kolonijalnog razvoja razvija slobodno poduzetništvo i zašto?

Preduvjeti Prve industrijske revolucije Tijekom 16. i 17. stoljeća slobodno poduzetništvo dovodi do prvobitne akumulacije kapitala. U Engleskoj se tijekom 17. stoljeća oblikuju prekomorske kompanije čije se bogatstvo temelji na poljoprivrednoj proizvodnji, trgovini i iskorištavanju prirodnih resursa kolonijalnih područja. Istovremeno u Engleskoj dolazi do uništenja seljačkih gospodarstava zbog toga što englesko plemstvo, koje je vlasnik zemljišta, oduzima zemlju seljacima s ciljem povećavanja pašnjaka za uzgoj ovaca, zbog povećane potražnje za vunom. Zbog toga tijekom 18. stoljeća dolazi do znatnog povećanja siromašnih slojeva britanskog društva. Gospodarski uspon Engleske omogućio je osnutak Engleske banke 1694. godine. Povoljan gospodarski razvoj tijekom 18. stoljeća omogućio je značajniji

razvoj manufakturne proizvodnje i trgovine čime su postavljeni temelji postupne industrijalizacije.

Prva industrijska revolucija Godine 1765. James Watt usavršio je parni stroj. Tijekom druge polovice 18. stoljeća njegova primjena u proizvodnji znatno će ubrzati i pospješiti sam proces proizvodnje i dovesti do prve industrijske revolucije. Parni pogon započeo se upotrebljavati u proizvodnji mnogih strojeva koji su postupno manufakturnu proizvodnju zamijenili tvorničkim radom. On se temelji na obučavanju radnika koji upravljaju strojevima u procesu izrade. Primjena parnog stroja u prvim tvornicama započinje na prostoru Velike Britanije, odakle se njegova primjena postupno proširila na Europu i Sjevernu Ameriku. Tijekom narednih desetljeća razni strojevi počinju se koristiti u rudarstvu i prometu. Početkom 19. stoljeća (1807.) američki izumitelj Robert Fulton konstruirao je prvi parobrod Clermont. Imao je kotače s lopatama koje je pokretao parni stroj. Ubrzo je engleski istraživač George Stephenson kon-

Rocket, prva parna lokomotiva London: Znanstveni muzej. (Foto: Mladen Tomorad, 2007.)

EKONOMIJA

Prikaz željezničke linije između Liverpoola i Manchestera 1832. godine York: Nacionalni željeznički muzej. (Foto: Mladen Tomorad, 2019.) Koje su prednosti, a koji nedostatci željezničkog prometa?

struirao prvu parnu lokomotivu Rocket (1814.). Ne- Početkom 18. stoljeća tehnički razvoj doveo je do prikoliko godina kasnije (1818.) američki parobrod Sa- mjene sijačice (Jethro Tull, 1700.) u ratarstvu koja je vannah preplovio je Atlantik za 26 dana. postupno zamijenila ručno i često preobilno sijanje. Sredinom dvadesetih godina 19. stoljeća izgrađena je prva željeznička pruga koja je povezivala Stockton i Darlington. Gospodarski potencijal prometnog ra- IZVORI zvoja iskorišten je tijekom narednih desetljeća, pa je Tijekom 20. stoljeća američki povjesničar Jerome Blum uskoro cijela Engleska povezana gustom mrežom že- opisao je oblik sjetve početkom 18. stoljeća: „Seljaci su ljezničkih pruga. Primjena strojeva znatno je pospje- polja sijali ručno. Držali su sjemenje u pregači ili u vreći na šila učinkovitost i brzinu proizvodnje te je postupno remenu te su bacali pune šake u pravilima u razmacima 199 dovela do znatnog gospodarskog razvoja na prostoru napredujući dugim koracima po polju. Sjemenje je potjecalo od prošlogodišnje žetve tako da su polja primala europskog kontinenta. Ponovi Kako dolazi do nje i koja su obilježja prve industrijske revolucije?

Agrarna revolucija Tehnološki i znanstveni razvoj tijekom 18. stoljeća utjecao je i na poljoprivrednu proizvodnju te doveo do prve agrarne revolucije. Njeni preduvjeti stvoreni su tijekom razdoblja prosvjetiteljstva kada dolazi do značajnijeg znanstvenog istraživanja biljaka. Postupno u ratarstvu dolazi do primjene specijalizacije temeljene na višegodišnjim rotacijama sjetve raznih poljoprivrednih kultura. Ovakav način poljoprivredne proizvodnje poznat je u nekim područjima zapadne Europe još od 16. stoljeća. Do kraja 18. stoljeća Engleskom se proširila tehnika trogodišnje rotacije i tropoljne poljoprivredne proizvodnje. Na taj način dolazi do stabilizacije i povećanja poljoprivrednih prinosa. Do znatnije primjene ovakvog načina poljoprivredne proizvodnje u drugim europskim državama doći će tek u 19. stoljeću.

isto genetičko obilježje godinu za godinom. Rijetko su čišćena, a zbog toga su sadržavala mnogo nepoznatog materijala, posebno sjemenja drugog zrna i korova. Stvari je pogoršavala tendencija seljaka da preobilno siju u nadi da će dobiti bolji proizvod.“ (Povijest 11: Doba prosvjetiteljstva (18. stoljeće). Zagreb, 2008: 617.).

Objasni zadnju rečenicu iz izvora.

Već tijekom 18. stoljeća u ratarstvu se počinje koristiti kvalitetniji plug u obliku trokuta, koji je patentiran 1730. godine. O važnosti uvođenju trokutastog pluga u Englesku poljoprivredu pisao je tijekom druge polovice 20. stoljeća britanski ekonomski povjesničar Phyllis Deane: „… koji je omogućavao brzo preokretanje grumena zemlje pomoću para konja i samo jednog čovjeka umjesto tradicionalnog sporog četvrtastog pluga koji je vuklo četiri ili šest goveda i kojim su upravljala dva čovjeka (jedan se bavio govedima, drugi oranjem)“. (Povijest 11: Doba prosvjetiteljstva (18. stoljeće). Zagreb, 2008: 616.) Potkraj 18. stoljeća izrađen je prvi plug od lijevanog željeza s okretačem (1797.), a tehnička revolucija dovela je i do konstruiranja prve vršilice, kultivatora

8. tema

Razne poljoprivredne alatke iz prve polovice 19. stoljeća. U sredini slike se nalazi plug od lijevanog željeza s okretačem St. Louis: Muzej istraživanja zapada. (Foto: Mladen Tomorad, 2018.) Opiši život običnih ljudi prije industrijske revolucije.

kojim se zemlja pripremala za sijanje, kosilice i grablja koje su vukli konji. Tijekom 18. stoljeća znatno se proširila i tehnika obilnog i pažljivog gnojenja polja kako bi se pospješio uzgoj biljaka. Istovremeno je razvoj kemije doveo do izuma mineralnih umjetna gnojiva koja su se znatnije počela koristiti tijekom 19. stoljeća. U ratarstvu započinje i značajnija proizvodnja novih biljaka uvezenih iz Amerike (krumpira, kukuruza, 200 duhana) te se povećava uzgoj riže u toplijim i vlažnijim krajevima Europe. IZVORI

Prednost sadnje krumpira u Europi naglasio je talijanski ekonomist Ferdinando Galiani tijekom šezdesetih godina 18. stoljeća: „… raste […] bez obrađivanja na najnezahvalnijim terenima i ima prednost da zrije zimi, a vrijeme mu je za sjetvu kada se vidi ishod uroda pšenice.“ (Povijest 11: Doba prosvjetiteljstva (18. stoljeće). Zagreb, 2008: 619.)

druge polovice 18. i prve polovice 19. stoljeća doveli do značajnijeg povećanja broja stanovnika. Započinje razdoblje gospodarskih migracija stanovništva gdje osiromašeni seljaci sele u industrijske gradove u kojima rade za nadnicu. Dolazi do postupne propasti i nestanka tradicionalnog načina života. Istovremeno jača gospodarska i politička moć poduzetnika te se povećava broj radnika i siromašnih. Tijekom druge polovice 18. stoljeća naročito se razvila tekstilna industrija u kojoj postupno dolazi do zapošljavanja cijelih radničkih obitelji (od djece do odraslih). Godine 1793. Whitney je izumio stroj za odvajanje pamučnih vlakana od sjemenki pamuka te tako omogućio znatan razvoj proizvodnje pamuka i daljnji razvoj tekstilne industrije. Sve češće zapošljavanje jeftinijih nekvalificiranih žena i djece dovelo je do izmjene uloge muških radnika koji postupno gube

Zašto se krumpir smatra jednom od najvažnijih prehrambenih biljaka?

Ponovi Kako dolazi do agrarne revolucije?

Posljedice Prve industrijske i agrarne revolucije Povećanje industrijske i poljoprivredne proizvodnje, tehnički napredak i novi izumi postupno su tijekom

Spinning Jenny, tkalački stroj iz 1830. godine Nashville: Muzej države Tennessee (Foto: Mladen Tomorad, 2019.) Dodatno istraži zašto je važan izum tkalačkog stroja.

EKONOMIJA važnost u tekstilnoj industriji. Dolazi do specijalizacije zanimanja, odnosno glavnog radnika te njegovog slabije plaćenog pomagača. Istodobno u velikim mehaničkim radionicama uglavnom se zapošljavaju muški radnici. Postupno među njima dolazi do podjele posla te specijalizacije zanimanja od nespecijaliziranih fizičkih radnika do naučnika i profesionalnih specijaliziranih radnika. Istovremeno s pojačanom industrijalizacijom stvara se novo, često obespravljeno, radništvo koje će već tijekom druge polovice 19. stoljeća početi tražiti bolja prava i smanjenje radnog vremena. Ponovi Izradi tablicu i u nju napiši posljedice agrarne revolucije i prve industrijske revolucije. Istraži koja država danas prednjači u tekstilnoj industriji.

Druga industrijska revolucija Sredinom i tijekom druge polovice 19. stoljeća dolazi do brojnih tehničkih i znanstvenih otkrića čija se primjena počinje koristiti u industrijskoj proizvodnji. Primjena novih pogonskih sila (nafte, plina i električne energije) umjesto vodene pare dovela je do druge industrijske revolucije. Ona je znatno ubrzala industrijsku proizvodnju te je dovela do još značajnije akumulacije kapitala te bogaćenja velikih industrijalaca. Početkom 20. stoljeća započinje proizvodnja na traci u tvornici američkog automobilskog poduzetnika Henryja Forda koji 1913. godine započinje masovnu proizvodnju automobila.

Posljedice Druge industrijske revolucije Industrijalizacija dovodi do velike promjena u svakodnevnom životu ljudi. Osiromašenje seljaka i potraga za poslom dovodi do znatnog gradskog stanovništva te česte prenaseljenosti pojedinih područja. Gustoća stanovnika izrazito se povećala u okolici velikih industrijskih središta. Istovremeno započinje i razdoblje

velikih gospodarskih kriza koje su uzrokovane razvojem pojedinih tržišta te razvojem i propadanjem pojedinih industrija. Tako je velika gospodarska kriza tzv. prva „Velika depresija“ zbog znatnog pada cijena uvelike pogodila svjetsko gospodarstvo u razdoblju od 1873. do 1896. godine. Ponovi Istraži kako su pronađene nove pogonske snage koje se spominju u tekstu. Što je za život ljudi značila masovna proizvodnja automobila? Istraži uzroke i posljedice tzv. „Velike depresije“.

Rast svjetskih gospodarstava tijekom 19. i početkom 20. stoljeća Tijekom druge polovice 19. stoljeća dolazi do značajnog gospodarskog rasta na području Europe i Sjedi- 201 njenih Američkih Država. U Europi rast je djelomično posljedica političke stabilizacije te stvaranja velikih kontinentalnih država (ujedinjenje Njemačke i Italije, stvaranje Austro-Ugarske), stvaranja političkih i vojnih saveza te imperijalističke ekspanzije na prostoru Afrike i Azije. Istovremeno s političkom stabilizacijom dolazi i do primjena znanstvenih i tehničkih dostignuća Druge industrijske revolucije. Nakon ujedinjenja, u Njemačkoj dolazi do snažnog gospodarskog razvoja i razvitka industrijskih gradova. Velika njemačka poduzetnička obitelj Krupp preuzima primat u industrijalizaciji zemlje te proizvodnji čelika, armature i naoružanja. Carinska politika zemlje usmjerena je interesima industrijalaca i veleposjednika. U razdoblju od 1880. do 1910. godine dolazi do znatne urbanizacije zemlje i do velikih migracija iz sela u gradove. Oko 1880. polovica njemačkog stanovništva živjelo je u ruralnim sredinama. No već tri desetljeća kasnije, oko 1910., gotovo dvije trećine stanovništva živi u gradskim naseljima. Na prostoru Velike Britanije tijekom druge polovice 19. stoljeća dolazi do značajnog razvoja čelične industrije (prvenstvenog u Engleskoj) i brodogradnje. Potkraj 19. i početkom 20. stoljeća u engleskim brodo-

8. tema

Slavenski radnici u tekstilnoj tvornicu u Indianapolisu s kraja 19. stoljeća Indianapolis: Povijesno društvo Indiane (Foto: Mladen Tomorad, 2018.)

202

Željeznička lokomotiva iz druge polovice 19. stoljeća Chicago: Muzej grada Chicaga (Foto: Mladen Tomorad, 2018.) Objasni povezanost razvitka željeznice i stvaranja kapitala i industrijskih magnata.

gradilištima započinju se graditi veliki prekooceanski brodovi (najpoznatiji je Titanic). Na prostoru Italije znatnija industrijalizacija započinje na sjeveru gdje se stvaraju značajne tvornice. U Francuskoj i Austro-Ugarskoj tijekom druge polovice 19. i početkom 20. stoljeća otvaraju se brojne tvornice te se stanovništvo postupno seli u gradove. Tijekom ovog razdoblja francuske banke značajno financiraju industrijalizaciju drugih europskih zemalja. U Rusiji tijekom druge polovice 19. i početkom 20. stoljeća također dolazi do napuštanja sela te polagane industrijalizacije uz pomoć stranog kapitala. Dolazi do postupne izgradnje i razvoja željezničke mreže te stvaranja moderne industrije. 1694. 1700.

1705.

1710.

1700. sijačica 1694. Engleska banka

1715.

1720.

1725.

1730.

1735.

1740.

1745.

1730. plug u obliku trokuta

Značajni gospodarski uspon Sjedinjenih Američkih Država započinje po završetku građanskog rata. Prva eksploatacija nafte započela je još tijekom prve polovice 19. stoljeća na prostoru Pennsylvanije i Teksasa. U razdoblju od 1862. do 1869. izgrađena je velika transkontinentalna željeznica koja je povezivala obale Atlantskog i Tihog oceana. Na taj način omogućen je brži prijevoz dobara s jedne obale na drugu. Izgradnja željeznice te potrebe za novim kvalitetnim naoružanjem tijekom razdoblja američkog građanskog rata (1861. – 1865.) dovode do prve velike akumulacije kapitala te stvaranje industrijskih magnata (J. D. Rockefeller, C. Vanderbilt, A. Carnagie). Zamah čelične industrije tijekom šezdesetih godina 19. stoljeća te primjena brojnih novih tehničkih dostignuća u sve grane gospodarstva dovode do transformacije Sjedinjenih Američkih Država u najveću gospodarsku silu druge polovice 19. stoljeća. Dolazi do značajnog razvoja tehničkih dostignuća pa je između 1860. i 1890. prijavljeno 440 tisuća novih patenata. Istovremeno s razvojem tehnologije i industrije jača i poljoprivredna proizvodnja. Razvoj rastućih gradova na istočnoj obali i potreba za mesom dovode do velikog razvoja stočarstva na prostoru Teksasa. U razdoblju od 1867. do 1886. dolazi do stvaranja velikih rančeva s tisućama grla Teksaškog goveda s dugim rogovima koji se potom gone do željezničkih pruga na prostoru Srednje Amerike odakle se prevoze na istok. 1750.

1755.

1760.

1765.

1770.

1775.

1765. parni stroj

1780.

1785.

1790.

1795.

1797. plug od lijevanog

željeza s okretačem

1800.

1805.

EKONOMIJA Gospodarski razvoj i potražnja za novom radnom snagom stvaraju mit o „Američkom snu“ te privlače brojne doseljenike iz svih krajeva svijeta. Potkraj 19. stoljeća dolazi do velikog doseljavanja iz Engleske, Irske, Škotske, Njemačke, Austro-Ugarske, Nizozemske, Italije i Rusije. Potkraj 19. i početkom 20. stoljeća dolazi do stvaranja trustova kojima se povezuju udružena poduzeća koja samo formalno zadržavaju svoju samostalnost. Moć trustova nalazila se u rukama jedinstvene uprave. Njihovim stvaranjem dolazi do monopolizacije i kontrole tržišta te određivanja cijena proizvoda. Pojavljuju se dionice čiji vlasnici od trustova dobivaju potvrdu kojom se regulira godišnja isplata dividendi. Potkraj 19. stoljeća zbog jačanja trustova u Sjedinjenim Američkim Državama donose se zakonske odredbe protiv trustova pa dio trustova nestaje. Jedan njihov dio preoblikovao se u nove holding kompanije u kojima vodeće poduzeće raspolaže dionicama ostalih poduzeća te na taj način zadržava njihovo nesmetano upravljanje.

IZVORI

O gospodarskim učincima industrijskog razvitka i problemu trustova pisao je američki predsjednik Theodore Roosevelt početkom 20. stoljeća: „… industrijski razvitak koji se odvijao sa stalnim ubrzanjem krajem druge polovine devetnaestog stoljeća, u početku dvadesetog stoljeća suočava nas s vrlo ozbiljnim socijalnim pitanjima. Stari zakoni i stari običaji koji su gotovo imali obveznu snagu zakona bili su nekada sasvim dovoljni da reguliraju okupljanje i podjelu bogatstva. Nakon industrijskih primjena koje su u tako golemoj mjeri povećale proizvodnu snagu čovječanstva, oni više nisu dovoljni.“ (Igor Karaman, Povijesna čitanka. Zagreb, 1973: 169.)

O kakvim se „ozbiljnim socijalnim pitanjima“ govori u ovom izvoru?

Jačanjem dioničkog vlasništva dolazi do povećanja značaja trgovačkih burzi. Trgovina dionicama, pad i rast njihove cijene tijekom 19. stoljeća stvorit će uvjete za brojne manipulacije i bogaćenje pojedinaca, ali dovesti i do velikih gospodarskih kriza. 203

Ponovi Na koji način se i danas stvara mit o „Američkom snu“? Pronađi definiciju patenta i uz pomoć interneta istraži i navedi nekoliko patenata koje smatraš važnim za današnji način života.

1805.

1810.

Istraži povijesne izvore

Sagledaj prošlost

Pronađi povijesni izvor koji govori o negativnim posljedicama industrijske revolucije. Na temelju svojih saznanja napiši kratak izvještaj.

Usporedi sličnosti i razlike između promjena koje donosi prva i druga industrijska revolucija s informacijskom revolucijom.

Prepoznaj promjene

Objasni uzroke i posljedice

Istraži što se promijenilo, a što ostalo isto kada je u pitanju atlantska trgovina.

Objasni zašto se industrijske revolucije smatraju prijelomnim točkama u modernoj povijesti.

1815.

1820.

1825.

1830.

1835.

1840.

1845.

1850.

1855.

1860.

1825. prva željeznička pruga u Engleskoj 1818. Savannah preplovila Atlantik 1860. – 1890. 440 tisuća patenata 1814. parna lokomotiva Rocket 1862. – 1869.

1807. parobrod

transkontinentalna željeznica u S.A.D.

1865.

1870.

1875.

1880.

1885.

1890.

1895.

1900.

1905.

1910. 1913.

1880. – 1910. urbanizacija Njemačke 1873. – 1896. „Velika depresija“ 1867. – 1886. zlatno doba trgovine stokom u S.A.D.

1913. proizvodnja

na traci

Ključni izumi i znanstvena otkrića kao pokretači industrijskih revolucija i mijena u svakodnevnom životu

Tema 9 Korelacija s drugim predmetima: Hrvatski jezik Informatika Matematika Politika i gospodarstvo Sociologija Tehnička kultura

NAKON UČENJA OVE TEME MOĆI ĆETE: vrednovati znanstvena i tehnološka dostignuća agrarne i industrijskih revolucija kao pokretačkih sila gospodarskih gibanja

ZNANOST I TEHNOLOGIJA

Okolnosti znanstvenih otkrića Portret Isaaca Newtona o. 1689. godine Možemo li tvrditi da je Isaac Newton jedan od pokretača prosvjetiteljstva? Objasni svoj odgovor.

Kroz čitavu povijest možemo pratiti kako je ljudska potreba za znanjem vodila do velikih otkrića koja su utjecala na promjene u organizaciji društava i načinu života. Tijekom 18. stoljeća, nakon velikih otkrića engleskog astronoma, fizičara i matematičara Isaaca Newtona (1642. – 1717.) a pod utjecajem prosvjetiteljstva, koje je naglašavalo razum kao glavno oruđe u borbi za čovjekov napredak, dolazi do još većeg interesa za novim spoznajama i razvojem društva. Nova su znanstvena otkrića bila pod izrazitim utjecajem Newtonovih mehanicističkih teorija i polazila su od pretpostavke da se cijela priroda može objasniti kao mehanicistički sistem, te da svaka pojava ima svoj uzrok i posljedicu. S druge strane političko i gospodarsko okružje tijekom 18. stoljeća i 19. stoljeća, poglavito u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama, pogodovalo je razvoju ekonomije. Velika financijska sredstva stečena prekomorskom trgovinom slijevala su se u ruke trgovaca i vještih poduzetnika koji su neprestano tražili nove mogućnosti zarade i koji su u potrazi za sve većom dobiti ulagali u nova istraživanja i nove načine proizvodnje.

James Watt Leeds (Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

Parni stroj „Stara Bess“ kojeg je 1777. izradio James Watt London: Znanstveni muzej (Foto: Mladen Tomorad, 2007.) Objasni na kojem je principu radio parni stroj.

pomaka u iskorištavanju energije dobivene izgaranjem ugljena i zagrijavanjem vode. Premda je još u 1. stoljeću pr. Kr. konstruirana naprava koja je za pokretanje koristila energiju vodene pare, njezina upotreba u svakodnevnom životu ili nekom obliku proizvodnje nije zaživjela. Tek je engleski trgovac i izumitelj Thomas Newcomen (1664. – 1729.) godine 1712. konstruirao prvi parni stroj pomoću kojega je pokretao crpke za ispumpavanje vode u rudnicima kositra. Njegov parni stroj se koristio više od 30 godina, kada ga je doradio i poboljšao škotski izumitelj James Watt (1736. – 1819.). Poboljšanja koja je 1765. učinio James Watt smatraju se početkom prve industrijKako danas, tako i u prošlosti, pitanje dobivanja i ske revolucije koja je započela u Velikoj Britaniji i korištenja energije bilo je jedno od presudnih za čo- trajala do četrdesetih godina 19. stoljeća. Njegovom vjekov život. Tijekom 18. stoljeća došlo je do velikih masovnom upotrebom dolazi do razvoja strojeva koji

Vodena para - prva industrijska revolucija

205

9. tema

Ponovi Objasni okolnosti koje su potaknule znanstvena otkrića. Po čemu je značajna prva industrijska revolucija?

Karikatura s početka 19. stoljeća koja šaljivo prikazuje primjenu novih znanstvenih otkrića u Velikoj Britaniji. London: Znanstveni muzej (Foto: Mladen Tomorad, 2007.) Što na temelju karikature možeš zaključiti o primjeni novih znanstvenih otkrića u 18. stoljeću?

206

George Stephenson, izumitelj parne lokomotive

će zamijeniti do tada prevladavajući, ručni način proizvodnje. Parni su se strojevi počeli upotrebljavati u rudnicima, poljoprivredi u mlinovima i vršilicama, zatim u prometu kao pogonska snaga brodova - parobrod Roberta Fultona (1765. – 1815.) i novog prometnog sredstva – željeznice - parna lokomotiva Georgea Stephensona (1781. – 1848.). Tijekom 18. stoljeća poseban zamah dobiva tekstilna industrija. Od izuma letećeg čunka, engleskog izumitelja Johna Kaya (1704. – o. 1779.) patentiranog 1733., strojnog elementa koji je znatno ubrzao proces tkanja i omogućio tkanje širih tkanina, tekstilna industrija postaje dominantna industrijska grana.

Nafta i električna energija - Druga industrijska revolucija Masovnom upotrebom parnoga stroja i brzim razvojem industrije povećala se eksploatacija prirodnih sirovina, poglavito ugljena no daljnji razvoj znanosti, rastuća potreba za energijom i težnja za povećanjem proizvodnje doveli su do novih inovacija i znanstvenih otkrića koja će obilježiti početak druge industrijske revolucije. Druga industrijska revolucija trajala je od šezdesetih godina 19. stoljeća do početka Prvoga svjetskoga rata 1914. Karakterizirala ju je upotreba novih energenata, nafte i električne energije, zatim velika proizvodnja željeza i čelika, kao i munjeviti razvoj novih prometnih i komunikacijskih sredstava (željeznica, automobil, zrakoplov, telefon i telegraf). S izumom peći za taljenje željeza koja je radila na koks (kruto gorivo koje se dobiva iz kamenog ugljena), koju je usavršio Abraham Darby (1678. – 1717.) početkom 18. stoljeća, otvorene su mogućnosti masovnoj proizvodnji željeza. Povećana proizvodnja željeza je uzrokovala veću izgradnja pruga, čime je omogućen lakši i jeftiniji transport sirovina. Jeftinije su sirovine pogodovale još većem povećanju proizvodnje ali i daljnjem usavršavanju mogućnosti korištenja željeza. Tako je engleski izumitelj Henry Bessemer (1813. – 1898.) godine 1855. izumio, a 1857. godine Karl Wilhelm Siemens (1823. – 1883.) unaprijedio, proces proizvodnje čelika, legure željeza koja će se početi masovno upotrebljavati u građevinarstvu i industriji. Masovna je izgradnja željezničkih pruga omogućavala brži i sigurniji prijevoz roba, ali i ljudi. Prednosti novih prijevoznih mogućnosti poticale su znanstvenike i inovatore da konstantno unaprjeđuju željeznički i brodski promet te da traže nova rješenja koja bi omogućila još veću pokretljivost. Značajan iskorak u tom

ZNANOST I TEHNOLOGIJA

Automobil s kraja 19. stoljeća Berlin: Njemački tehnički muzej (Foto: Mladen Tomorad, 2011.) Gdje je započeo razvoj današnjih automobila? Što misliš zašto baš tamo?

pravcu je predstavljao izum motora s unutarnjim sagorijevanjem, kojega je konstruirao 1877. godine Nikolaus August Otto (1832. – 1891.). Njegov će izum biti podlogom za nastanak automobila s benzinskim motorom kojega su izradili Friedrich Benz (1844. – 1929.) i Gottlieb Daimler (1834. – 1900.) 1885. godine. Na samom početku 20. stoljeća započinje i razdoblje zrakoplova. Godine 1903. američki konstruktori, braća Orville (1871. – 1948.) i Wilbur (1867. – 1912.) Wright izveli su prvi let avionom Flyer I. preletjevši 37 metara. Do 1905. godine uspjeli su izvesti prve kružne letove te se zbog toga smatraju pionirima zrakoplovstva. Uz navedene izume početak razvoja automobilske i zrakoplovne industrije omogućit će eksploatacija i prerada nafte koja se nakon znanstvenih istraživanja američkog kemičara Benjamina Sillimana (1779. – 1864.) i prvih industrijskih bušenja Edwina Drakea (1819. – 1880.) godine 1859. počinje intenzivnije koristiti najprije za osvjetljavanje, a kasnije kao pogonsko gorivo. Uz naftu, veliki preokret u industrijskoj proizvodnji i svakodnevnom životu predstavlja izum električne energije. Niz znanstvenih otkrića, počevši od Alessandra Volte (1745. – 1827.), tvorca električne baterije i Michaela Faradaya (1791. – 1867.) koji je 1821. godine izumio električni motor, dovelo je do izgradnje prve elektrane u Londonu 1878. godine. Znanstvenim doprinosima Thomasa Alve Edisona (1847. – 1931.), uz kojega se povezuju mnogobrojni

Nikola Tesla Istraži život i rad Nikole Tesle i o tome napiši kratak referat. Pogledajte film Rat struja (The Current War, 2017.) o borbi između Edisona i Westinghouse/Tesle za primjenu istosmjerne i izmjenične struje potkraj 19. stoljeća i napišite sastavak o njemu.

IZVORI

„Iz Chicaga javljaju, da je tamo bilo originalno natjecanje između onih, koji sa pristaše elektriciteta i pristaše pare, naime, koji vole, da jedno ili drago sredstvo služi za kretanje lokomotiva. Tamo su privezali jednu drugoj za leđa dvije lokomotive, jednu tjerana parom, a druga elektricitetom. Na dani znak lokomotive staviše u gibanje — u protivnom smjera. Električna je lokomotiva sramotno pobijeđena. Svijet ju je pozdravio s prezirom, a tako i njezine pristaše. Taj je poraz za električare tim osjetljiviji, što su se nedavno s prezirom izrazili o parnoj lokomotivi, koja da može služiti još najviše kao arhaičko, zastarjelo sredstvo prometa, te da se može staviti u historički muzej.“ Dom i sviet 6 (1896.): 120.

Što danas pokreće lokomotive?

Thomas Alva Edison Uz pomoć interneta dodatno istraži za koje sve izume, osim žarulje možemo biti zahvalni T. A. Edisonu.

207

9. tema lijanskog izumitelja Guglielmoa Marconija (1874. – 1937.). Veliki je napredak znanosti utjecao i na promjene u umjetnosti. Joseph Nicéphore Niépce (1765. – 1833.), uspio je 1825. godine izraditi prvu fotografiju na kojoj se uspjela zadržati slika. Izumitelj Emil Berliner (1851. – 1929.) je 1887. godine izradio prvu gramofonsku ploču i usavršio Edisonov fonograf iz 1877. godine dok su braća Auguste (1862. – 1954.) i Louis (1864. – 1948.) Lumière 1895. godine upriličili prvu filmsku predstavu. Time su otvoreni putovi razvoju danas najpopularnijih umjetnosti; filmu, Pariška telefonska centrala potkraj 19. stoljeća Istraži kako je nastao prvi telefon i zaključi što je za život glazbi i fotografiji. i rad u 19. stoljeću značila upotreba telefona.

izumi (fonograf, žarulja s niti od ugljena, megafon, usavršavani generator električne energije) i Nikole Tesle (1856. – 1943.) koji je konstruirao generatore izmjenične struje, omogućen je djelotvorniji prijenos električne energije i njezino masovno korištenje. Kako su željeznica, automobil i bicikl (usavršavan kroz 19. stoljeće) povećali pokretljivost ljudi tako su i izumi telefona i bežične telegrafije omogućili veću 208 pokretljivost ideja. Na izumu telefona je istovremeno radilo više inovatora no on se uglavnom pripisuje Alexanderu Grahamu Bellu (1847. – 1922.), koji ga je patentirao 1876. godine. Daljnja unaprjeđenja tog uređaja vodila su k izumu bežične telegrafije ta-

Karikatura iz 1841. godine koja šaljivo prikazuje rani način snimanja fotografije Berlin: Nacionalni tehnički muzej (Foto: Mladen Tomorad, 2011.) U ovom udžbeniku, na internetu ili u knjižnici pronađi neku fotografiju iz 19. stoljeća i opiši što prikazuje. Kako je prikazan na karikaturi slikar i zašto? 1735.

1740.

1733. leteći čunak (John Kay)

1745.

1750.

1755.

1760.

1765.

1770.

1765. parni stroj (James Watt)

Ponovi Koji su izumi obilježili 19. stoljeće? Koje od tih izuma koristimo i danas?

Doba inženjera u Hrvatskoj Razdoblju velikih izuma svojim inovacijama doprinijeli su i izumitelji u Hrvatskoj. Već je u prvom desetljeću 19. stoljeća župnik Marko Antun Horvatović (sredina 18. st. – 1821.) tiskao djelo Način laglji velikih lađah, i uz vodu, i niz vodu putovanja, u kojem je izradio model brodskog pogona na lopatice. Brod pogonjen na taj način, uz kombinaciju s jedrima, trebao je unaprijediti riječni promet na hrvatskim rijekama. Nositelji želje za unaprjeđenjem proizvodnje i svakodnevnog života bili su uglavnom mladi intelektualci koji su, kroz školovanje, najprije na stranim a potom i na domaćim učilištima, počeli formirati profesiju inženjera. O razvoju inženjerstva u Hrvatskoj svjedoči i osnutak Kluba inžinirah i arhitektah, koji će biti osnovan 1878. godine u Zagrebu. Klub će okupljati mlade hrvatske izumitelje i inženjere te popularizirati njihove radove. Kao značajnije izumitelje, koji su djelovali na prostoru Hrvatske, valja istaknuti Davida Schwartza, Ivana Vukuća Lupisa, Josipa Belušića, Marcela Kiepacha i Slavoljuba Penkalu. Ivan Lupis (1876. – 1967.) je bio mornarički časnik i inženjer koji je zaslužan za izum torpeda. Njegov čamac natovaren eksplozivom, upravljan s kopna, de1775.

1780.

1785.

1790.

1795.

1800.

1805.

1810.

1815.

ZNANOST I TEHNOLOGIJA monstriran je 1860. austrijskom caru Franji Josipu. Tek kada se Lupis 1864. godine povezao s engleskim inženjerom Robertom Whiteheadom, njegov je izum usavršen te prepoznat u vojnoj industriji. Josip Belušić (1847. – 1905.) je izradio električni uređaj za mjerenje brzine – velocimetar. Uređaj je predstavio 1887. godine i može se smatrati pretečom nadzornih, mjernih uređaja u vozilima (taksimetar, tahograf i sl.). IZVORI

„Velocimetar. Tako se zove izum profesora Belušića u Trstu. Taj stroj stavi se na kočiju, i onda pokazuje sat kad kočija krene, koliko dugo i kako brzo vozi, zatim, kad stane i koliko dugo stoji. Velocimetar doći će dobro posjednikom fijakera, jer će gospodar točno znati, koliko je fijaker vozio, i prema tomu, koliko je zaslužio. „Naša Sloga“ piše, da je njezin urednik sa profesorom Belušićem i još sa nekoliko prijatelja kušao vrstnoću toga izuma. Vozili su se od Trsta pa do sv. Bartola. Prvi pokusi uspjeli su vrlo dobro.“ Dom i sviet 7 (1889): 121.

Penkala u avionu „Veliki leptir“, prvom hrvatskom zrakoplovu Zagreb: Muzej grada Zagreba (Foto: Mladen Tomorad, 2019.). Njegov izum u avio industriji odnosi se na automatsko održavanje ravnoteže. Avionom na slici prvi put je uzletio 23. lipnja 1910. koji danas označava početak hrvatskog zrakoplovstva.

prelazak iz 19. u 20. stoljeće. Termos boca, rotirajuća četkica za zube, prašak za pranje rublja, dinamometar, poboljšana gramofonska igla samo su neki od njeNa temelju teksta zaključi čega je preteča velocimetar. govih poznatijih patenata. Automatska mehanička 209 Trgovac i izumitelj David Schwartz (1850. – 1897.) olovka, koju je patentirao 1906. godine, je zasigurno izradio je model i nacrte prvog zračnog upravljivog njegov najpoznatiji izum. zrakoplova – cepelin ili dirižabl. Njegov je brod SaPonovi građen 1894. godine a prvi uspješni let izveden je nakon njegove smrti, u Berlinu 1897. godine. Tko su bili hrvatski izumitelji 19. stoljeća i za što Inženjer kemije Slavoljub Penkala (1871. – 1922.) su zaslužni? ostao je zapamćen po nizu izuma koji su obilježili

Promjene u društvu Izumi poput električne energije, željeznice, čelika, telefona, automobila nepovratno će promijeniti gospodarstvo ali i način razmišljanja. Znanost više neće biti samo misaona disciplina odvojena od svakodnevnog života nego će kroz povezanost s gospodarstvom duboko utjecati na promijene u društvu. Te će se promijene najprije osjetiti kroz procese industrijalizacije i masovne proizvodnje koji će utjecati na pojeftinjenje roba. Gradovi će doživjeti veliki razvoj te će se u njima izgrađivati vodovodi, plinske i električne mreže. Željeznica će uspješno povezivati nekada teško premostive udaljenosti, dok će automobili i bicikli povećati individualnu mobilnost ljudi. Brža i lakša komunika-

Veliko uho s penkalom – reklama za automatsku mehaničku olovku izrađena 1911. u Berlinu Zagreb: Muzej grada Zagreba (Foto: Mladen Tomorad, 2019.) 1815.

1820.

1825.

1830.

1821. električni motor

(Michael Faraday)

1835.

1840.

1845.

1850.

1855.

1855. proizvodnja čelika (Henry Bessamer) 1859. prva industrijska bušenja nafte (Edwin Drake)

1860.

1865.

1870.

1875.

1880.

1876. patentiran telefon (Alexander Graham Bell) 1878. prva elektrana 1877. motor s unutarnjim sagorijevanjem u Londonu (Nikolaus August Otto) 1885. konstruiran automobil (Friedrich Benz i Gottlieb Daimler)

1885.

1890. 1895. projekcija

1895.

prvog filma (braća Lumière) 1896. hidroelektrana na Niagari

9. tema cija odrazit će se i na brzu fluktuaciju ideja, tako da će se s procesima razvoja gospodarstva razvijati i nove ideje, poput javnog zdravstva, ali i ideologija koje će povezivati ljude na nacionalnim i klasnim osnovama. S promjenama u gospodarstvu odvijat će se procesi uspostave nacionalnih ekonomija i tržišta, razvijat će se sustavi koncesija, organizirat će se središnje banke, valute, zaštitne carine a kapitalistički način proizvodnje širit će se, preko kolonija, izvan Europe i Sjeverne Amerike. Velike promjene potaknute znanstvenim otkrićima, imat će i svoje naličje. Prekomjerna proizvodnja uzrokovat će prve velike krize – recesije. Masovna preseljenja u gradove imat će za posljedice velike promjene na selu i stvaranje loših životnih uvjeta u gradovima. Pojeftinjenje rada uzrokovat će veliku nezaposlenost a loši uvjeti rada i velika koncentracija bogatstva u rukama poduzetnika vodit će nezadovoljstvu velikog broja radnika. Tehnologija i industrija trajno će promijeniti način života ljudi. 210

Ponovi Koje su uzroci i posljedice druge industrijske revolucije? Do kojih promjena u društvu dolazi zahvaljujući novim izumima? Izdvoji negativne i pozitivne posljedice? Objasni kakav je to kapitalistički način proizvodnje?

Istraži povijesne izvore Na temelju gledanja nijemog filma: Izlazak radnika iz tvornice - braća Lumière [https://www. youtube.com/watch?v=4nj0vEO4Q6s], napiši odgovarajuću priču kojom se opisuju prizori.

Sagledaj prošlost Istraži kako su na prvu i drugu industrijsku revoluciju gledali ljudi tada, a kako se na te revolucije gleda danas.

Prepoznaj promjene Na temelju prethodnog teksta izdvoji izume koji se odnose na svakodnevni život ljudi u 19. stoljeću i pokušaj objasniti na koji način su ga ti izumi promijenili.

Objasni uzroke i posljedice Istraži uzročno-posljedične odnose prve i druge industrijske revolucije.

Veliki znanstvenici 19. stoljeća

10 Tema 10 Korelacija s drugim predmetima: Hrvatski jezik Informatika Matematika Politika i gospodarstvo

NAKON UČENJA OVE TEME MOĆI ĆETE: • vrednovati znanstvena i tehnološka dostignuća agrarne i industrijskih revolucija kao pokretačkih sila gospodarskih gibanja • objasniti važnost i značenje novih oblika komunikacije na globalno umrežavanje

10. tema

Uzlet moderne znanosti Ako 18. stoljeće možemo nazvati razdobljem inženjera, onda 19. stoljeće neupitno možemo okarakterizirati kao razdoblje znanstvenika. Tijekom 19. stoljeća dolazi do velikog razvoja znanosti u kojem se počinju formirati pojedine znanstvene discipline poput kemije, fizike, biologije, arheologije i sl. Znanost tada postaje profesija tako da se 1822. u njemačkoj organizira prvi znanstveni kongres a 1833. se prvi put uvodi u upotrebu pojam znanstvenik.

James Clerk Maxwell Cambridge: Fitzwilliam muzej. Na temelju onoga što si naučio/ la iz fizike objasni što je termodinamika, a što elektodinamika i zašto su te grane fizike važne?

Znanost mijenja svijet Tijekom 19. stoljeća glavna preokupacija znanstvenika je bila povezana uz električnu energiju. Nakon što je danski kemičar i fizičar Hans Christian Ørsted (1777. – 1851.) godine 1820. otkrio povezanost elektriciteta i magnetizma (elektromagnetizam) mnogi 212 su znanstvenici počeli raditi na iskorištavanju elektriciteta u rješavanju konkretnih, praktičnih problema. Daljnji veliki iskorak u području fizike napravio je škotski fizičar James Clerk Maxwell (1831. – 1879.). Otkrivanjem zakona termodinamike, koji opisuju procese izmjene topline i mehaničkog rada, te potvrđivanjem teorije o širenju elektromagnetskih valova, postavljeni su temelji novim granama fizike;

Hans Christian Ørsted Kopenhagen: Nacionalna galerija Danske.

Wilhelm Conrad Röntgen i fotografija šake njegove supruge snimljena 1895. godine. Zašto je i danas važan Röntgenov izum?

termodinamici i elektrodinamici. Krajem 19. stoljeća njemački je fizičar Wilhelm Conrad Röntgen (1845. – 1923.) otkrio X-zrake, kasnije nazvane rendgensko zračenje, čime je omogućen veliki napredak medicine. Veliki utjecaj na razvoj medicine odigrala su i znanstvena otkrića na području kemije. Nakon što je početkom 19. stoljeća engleski kemičar John Dalton (1766. – 1844.) pretpostavio da se kemijski elementi sastoje od malih čestica – atoma, započeo je razvoj moderne kemijske znanosti. Na tragu atomske teorije Dmitrij Ivanovič Mendeljejev (1834. – 1907.) sastavio je 1869. periodni sustav elemenata čime su napravljeni temelji za budući razvoj kemije. Francuski biolog i kemičar Louis Pasteur otkriva svijet mikroorganizama i 1885. provodi uspješno cijepljenje protiv bjesnoće. Svojim otkrićima u medicinu i industriju uvodi postupak sterilizacije (pasterizacije). Otkrićima bračnog para Marije Skłodowske Curie

ZNANOST I TEHNOLOGIJA

John Dalton London: Znanstveni muzej.

Dmitrij Ivanovič Mendeljejev Moskva: Državna galerija Tretjakov.

Gregor Mendel Istraži Mendelove zakone.

(1867. – 1934.) i Pierrea Curiea (1859. - 1906.) na selekcije, a istraživanja češkog prirodoslovca Gregora samom kraju 19. stoljeća započela su istraživanja ra- Mendela (1822. – 1884.) rezultirala su otkrićima prdioaktivnosti. vih genetičkih zakona (Mendelovi zakoni). Znanstvenici 19. stoljeća odredili su smjernice budućim istraživanjima i u području biologije. Knjiga O Ponovi 213 podrijetlu vrsta, objavljena 1859. godine, britanskog Svojim riječima objasni kako znanost utječe na biologa Charlesa Darwina (1809. – 1882.) donosi promjene u svijetu. još i danas prihvaćenu teoriju evolucije i prirodne Navedi najveća otkrića 19. stoljeća.

IZVORI

„Zanimljivo je promatrati bujnu obalu, svu obraslu mnogim raznovrsnim biljem, s pticama koje pjevaju u grmlju, s raznim kukcima koji lete unaokolo, i s glistama koje ruju u vlažnoj zemlji, pa razmišljati da su ti nadasve dobro građeni oblici, koji su toliko jedni od drugih različni, i na tako složen način jedni o drugima ovisni, proizvedeni po zakonima koji tu oko nas vladaju. Ti zakoni, uzeti u najširem smislu, jesu: rastenje s razmnožavanjem; nasljeđe koje je praktično unutar razmnožavanja; varijabilnost zbog uporabe i neuporabe; tako visok brojčani rast da dolazi do borbe za život i, do posljedice, do prirodnog odabira, koji dovodi do razilaženja značajki i do izumiranja manje poboljšanih oblika. Dakle, iz prirodnog rata, iz gladi i smrti, izravno slijedi najuzvišenija stvar koju smo kadri zamisliti, naime, proizvodnja viših životinja. Ima veličanstvenosti u ovakvu poimanju života, s raznim njegovim moćima, koje su početno udahnute u nekoliko oblika ili u samo jedan oblik; i što su se, dok ovaj planet u skladu sa stalnim zakonima kruži svojom putanjom, od tako jednostavna početka, razvili ti bezbrojni najljepši i najdivniji oblici, a i dalje se razvijaju.“ Charles Darwin. Postanak vrsta. Zagreb: 2000., 372.

Charles Darwin

Uz pomoć interneta istraži tko su protivnici Darwinove teorije evolucije i prirodne selekcije. 1805.

1810.

1815.

1805. Atomska teorija (John Dalton)

1820.

1825.

1830.

1835.

1840.

1845.

1850.

1855.

1860.

1865.

1870.

1875.

1880.

1885.

1890.

1895.

1899.

1885. Cijepljenje protiv bjesnoće (Louis Pasteur) 1859. Teorija evolucije i prirodne selekcije (Charles Darwin) 1895. X-zrake (Wilhelm Conrad 1864. Teorija elektromagnetizma (James Clerk Maxwell) 1887. Generator izmjenične Röntgen) struje (Nikola Tesla) 1869. Periodni sustav elemenata (Dmitrij Mendeljejev) 1820. Elektromagnetizam (Hans Christian Ørsted) 1899. Otkriće krapinskog pračovjeka (Dragutin Gorjanović-Kramberger)

10. tema

Hrvatski znanstvenici u 19. stoljeću

drugim narodima plemenito natjecali za lovor. Njihova je budućnost, pa bili danas i maleni.“ Tekst preuzet iz članka Alojza Getlihera „Oton Kučera – zmaj Petrinjski, znanstvenik i popularizator prirodoslovlja“ objavljenog u knjizi Znameniti prirodoslovci članovi družbe Braća hrvatskoga zmaja. Zagreb, 1996.: 37.

Najznačajniji znanstvenik iz Hrvatske u razdoblju 19. i prve polovice 20. stoljeća je nesumnjivo Nikola Tesla. Izradivši u SAD-u 1887. godine generator izmjenične struje Tesla je dokazao veću primjenjivost izmjeničnih struja čime je odredio daljnji razvoj upoOton Kučera trebe električne energije. Krajem 19. stoljeća konstruŠto misliš, vrijedi irao je daljinski upravljač pomoću kojega je upravljao li i danas stav malim brodom. Istraživanjima u području strojarstva koji iznosi Oton Kučera? i radiokomunikacije te mnogobrojnim patentima, uglavnom iz područja elektrotehnike, Nikola Tesla je ostavio veliki trag u znanosti a njegova se otkrića još i danas proučavaju. Tesli u čast prozvan je njegovim imenom jedan asteroid i krater na mjesecu. 214 Premda je Hrvatska tijekom 19. stoljeća bila privredno slabije razvijena nego zapadnoeuropske zemlje, veliki uspon znanosti u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama odrazio se i u njoj. Mnogobrojni hrvatski studenti pohađali su ugledna strana sveučilišta i svojom djelatnošću približavali Hrvatsku novim znanstvenom dostignućima. Težnja k znanstvenom napretku odrazila se i na razvoj visokog školstva u Hrvatskoj. Tako je 1874. godine otvoreno moderno Sveučilište u Zagrebu sa tri fakulteta. Istovremeno s institucionalnim razvojem hrvatski su znanstvenici ustrajno radili na popularizaciji znanosti. Tako je prirodoslovac Oton Kučera (1857. – 1931.), koji je objavio niz vrijednih dijela iz područja matematike, fizike, meteorologije i astronomije, u svojoj knjizi Naše nebo iz 1895. godine napisao: „Zaista vječna je i uvijek mlada prirodna nauka: stoljeće tone za stoljećem u more vječnosti, aliti niti jedno ne prođe da ne bi fizika digla iz bezkrajnoga bogatoga krila prirode po koje veliko blago koljenu čovjekovu. Na polju je ove nauke rvalište budućnosti. Blago narodima u kojima se dovoljan broj talentiranih sinova njihovih za vremena naoruža nužnim znanjem prirodne nauke, kako bi se s

Nikola Tesla Pogledajte film Tajna Nikole Tesle (1980.) i napišite sastavak o životu Nikole Tesle.

Isto je priznanje dobio još jedan hrvatski znanstvenik iz druge polovice 19. stoljeća – Andrija Mohorovičić (1857. – 1936.). Pored njegovih mnogobrojnih znanstvenih doprinosa iz područja meteorologije i seizmologije, valja istaknuti i uvođenje službe točnog vremena u Hrvatskoj te otkriće postojanja Zemljinog sloja koji dijeli njezinu koru od plašta. Vrhunske rezultate iz matematike imao je Vladimir Varićak. Iznimno veliki doprinos znanosti u svjetskim okvirima dao je i Dragutin Gorjanović-Kramberger (1856. – 1936.), utemeljitelj svjetske paleoantro-

ZNANOST I TEHNOLOGIJA

Andrija Mohorovičić

pologije. Uz mnogobrojne znanstvene doprinose iz područja geologije ostao je zapamćen po otkriću nalazišta pračovjeka na Hušnjakovom brdu 1899. godine Dragutin Gorjanović Kramberger tijekom iskopavanja (krapinski pračovjek). 1899. na Hušnjakovu brdu kod Krapine. Kako su tijekom 19. stoljeća Hrvati značajnije poče- Zašto je važno Krambergerovo otkriće? li naseljavati udaljene prekomorske zemlje, mnogobrojni znanstvenici hrvatskog podrijetla ostavili su značajan trag u njihovim drugim domovinama. Tako je argentinski znanstvenik hrvatskog podrijetla Ivan Vučetić (1858. – 1925.) začetnik identifikacije osoba preko otisaka prstiju. Njegova su antropometrijska istraživanja unaprijedila kriminalistiku. 215

Ivan Vučetić Za što se danas koriste otisci prstiju?

Frane Bulić, arheolog, filolog, povjesničar i političar, isticao se kao istraživač antičkih i ranokršćanskih spomenika te utemeljitelj Hrvatskog društva za istraživanje domaće povijesti u Splitu.

Istraži povijesne izvore Dodatno istraži zanimljivosti i izradi plakat o hrvatskim znanstvenicima u 19. stoljeću. Prezentaciju plakata možeš upotpuniti tekstom s izdvojenim zanimljivostima.

Ponovi Zašto je otkriće X-zraka donijelo veliki napredak u medicini? Objasni značaj Nikole Tesle. Po čemu je ostao zapamćen Dragutin Gorjanović-Kramberger? Po čemu je Charles Darwin ostao zapamćen u povijesti? Objasni po čemu su to hrvatski znanstvenici 19. st. dali velik doprinos svjetskoj znanosti.

Prepoznaj promjene Opiši kako su znanstvena otkrića utjecala na život u 19. stoljeću, a kako utječu danas.

Objasni uzroke i posljedice U formi pisanog rada opiši što je prethodilo i utjecalo na razvoj znanosti u 19. stoljeću i koje su dugoročne posljedice toga.

Utjecaj društvenoga razvoja i obrazovanja na razvoj znanosti od 18. stoljeća do početka 20. stoljeća

NAKON UČENJA OVE TEME MOĆI ĆETE: analizirati utjecaj razvoja nacionalnih država na izgradnju sustava obrazovanja

Tema 11 Korelacija s drugim predmetima: Filozofija Hrvatski jezik Informatika Logika Matematika Politika i gospodarstvo Sociologija

ZNANOST I TEHNOLOGIJA

Utjecaj društvenog razvoja i obrazovanja na razvoj znanosti u 18. stoljeću

prava pojedinca, tolerancija, jednakost, sloboda, vladavina zakona, podjela vlasti). Ideju političkog liberalizma izrazili su temeljni dokumenti Američke, a zatim i Francuske revolucije. Razvoj parlamentarne monarhije (Engleska), kao i revolucionarne promjene (Sjedinjene Američke Države, Francuska) bile su snažno pod utjecajem ideja prosvjetiteljstva. S druge strane, pod idejama prosvjetiteljstva pojavila se i praksa prosvijećenog apsolutizma, posebice u Pruskoj (Fridrik II. Veliki), Habsburškoj Monarhiji (Marija Terezija, Josip II.) i Ruskom Carstvu (Katarina Velika). Vjerojatno najbolji primjer zemlje u kojoj se liberalizam razvijao u intelektualnim krugovima je Pruska – gdje se Fridrik II. Veliki proglasio prvim slugom države. Prosvijećeni apsolutizam je društvo izjednačio s državom. Cilj koji vodi do napretka je bila jaka država na čijem je čelu snažan monarh kao jamstvo protiv kaosa i anarhije. Na taj način su tzv. prosvijećeni apsolutistički vladari ujedno bili i nositelji reformi, za razliku od pojedinaca intelektualaca, filozofa i drugih znanstvenika u državama s prevladavajućim parlamentarnim 217 uređenjem.

Širenje ideja prosvjetiteljstva iz Engleske i Francuske na ostale zemlje u 18. stoljeću značilo je prekretnicu u obrazovanju. Znanje više nije bilo nešto što se prvenstveno nasljeđuje, čuva i u takvom obliku dalje prenosi, već se na znanje počelo gledati kao na nešto na čemu se stalno treba raditi, otkrivati i u čemu treba napredovati. Znanje je postalo prije svega praktično. Vrhunac ideje o potrebi stjecanja znanja i njegovom praktičnom širenju bio je pokret enciklopedizma. Najvidljiviji je u stvaranju Enciklopedije u Francuskoj, grupe prosvjetitelja pod vodstvom filozofa Denisa Diderota (1713. – 1784.) i matematičara, fizičara i filozofa Jean-Baptista le Rond d’Alemberta (1717. – 1783.). Smatrajući da je potrebno razviti novu vrstu znanosti koja je oslobođena religije i metafizike, stvorili su djelo koje je trebalo sabrati ukupno znanstveno iskustvo svog vremena u obliku rječnika i enciklo- Ponovi pedije – abecedni redoslijed rječnika upotpunjen je Koje su još reforme provodili vladari enciklopedijskim redoslijedom koji odražava ljudski prosvijećenog apsolutizma? um. Koje su glavne ideje revolucija iz „doba revolucija“ i u Budući da je u središtu prosvjetiteljske misli bila ideja kojoj su se mjeri ostvarile? razuma koja nužno vodi do ideje napretka i ideje da se svijet može racionalno urediti, razvijaju se filozo- Tijekom 18. stoljeća u Europi i svijetu je stalno rastao fija politike i politička teorija. Iz toga je nastala i ukupan broj stanovnika. Sredinom 18. stoljeća u Euideja političkog liberalizma (prirodna i neotuđiva ropi je živjelo oko 140 milijuna stanovnika (u svijetu ih je bilo 730 milijuna), da bi do kraja 18. stoljeća ukupni broj europskih stanovnika narastao na oko 190 milijuna (u svijetu je živjelo oko 910 milijuna stanovnika). Pretežni dio europskih stanovnika obitavao je izvan gradova. Najveći europski gradovi su bili London i Pariz. Početkom 18. stoljeća većina Europljana bila je nepismena. Nešto više pismenih je bilo na europskom zapadu, posebice u državama gdje su živjeli protestanti. Protestantski su vjernici morali sami čitati Sveto Pismo pa su stoga trebali naučiti čitati i pisati. Primjerice, u Škotskoj i Engleskoj je sredinom 18. stoljeća bila pismena gotovo polovica stanovništva, a u Jean Huber. Večera filozofa, 1772. Nizozemskoj još više. U ostalim državama pismenih Na slici je prikazan skup enciklopedista među kojima su i stanovnika bilo je izuzetno malo. Voltaire, d’Alembert, Diderot i drugi.

Broj stanovnika

11. tema 200.000.000 180.000.000 160.000.000 140.000.000 120.000.000 100.000.000 80.000.000 60.000.000 40.000.000 20.000.000

1700.

1750. Godina

1800.

Rast europskog stanovništava između 1700. i 1800. godine Zašto dolazi do rasta broja stanovnika?

Ponovi Što misliš, zašto su baš London i Pariz bili najveći europski gradovi?

Borbu protiv nepismenosti započeli su već prosvjetitelji, a sustavno će je nastaviti države u obliku izgradnje sustava obrazovanja. Misao o napretku prema modernom i ekonomski razvijenom svijetu vodila je 218 preko obrazovanja. To se posebice nastavilo i u cijelom 19. stoljeću, kada su njegovi suvremenici svjedočili stalnim novim otkrićima i promjenama u svakodnevici. Na taj način je utjecaj društvenog razvoja i obrazovanja ujedno značio i izravan utjecaj na razvoj znanosti, prvenstveno preko želje za otkrivanjem novog znanja. Znanost i znanje su tako sudjelovali u rješavanju problema i doprinosu društvu općenito. Ideja o primijenjenom znanju iz prosvjetiteljstva se protegnula i na 19. stoljeće u kojem je znanje trebalo ovladati prirodom, povećati bogatstvo društava preko tehničkog napretka i svjetonazorski se osloboditi od praznovjerja. Stoga su znanje i napredak znanosti bili najvidljiviji oblik razvoja društva i države. Ono se primjenjivalo u industriji, na području tehnike, u gospodarstvu, higijeni i medicini te se općenito nastojalo poboljšati životne uvjete. Države su i u 18. i u 19. stoljeću posebno poticale one metode i znanstvena područja od kojih su i same imale najviše koristi. Pretežno industrijske zemlje su poticale još od 18. stoljeća razvoj znanosti, koji će biti u službi industrije i novih dostignuća. U tome je prednjačila Engleska, a njezini modeli su se prelijevali i na Francusku. I u znanosti je bio vidljiv raskorak između industrijskih i agrarnih zemalja. Teorija fiziokratizma,

nastala u Francuskoj, posebno je dobro prihvaćena i primijenjena u Habsburškoj Monarhiji za vrijeme vladavine Marije Terezije i Josipa II. Iako je znanost postajala sve popularnija, ona je i dalje u 18. stoljeću bila u uskim elitnim krugovima. Težnje pojedinaca da dostignuća znanosti postanu jasnija i prije svega dostupnija širim društvenim slojevima, bile su uglavnom vizionarske, bez realnih mogućnosti za ostvarenjem. Suvremeni sustav obrazovanja tek se počeo uspostavljati, a njegova će organizacija biti proizvod 19. stoljeća. Ponovi Kako se na znanost gledalo u 18. stoljeću?

Utjecaj društvenog razvoja i obrazovanja na razvoj znanosti u 19. stoljeću U 19. stoljeću znanost dobiva institucionaliziranu i definiranu formu. Sveučilišta nastaju još u srednjem vijeku, no u 19. stoljeću će poprimiti svoj moderni oblik. Znanje se više neće samo prenositi s učitelja na učenika, već se prvenstveno potiče produktivno razmišljanje. Drugi važan korak bilo je osnivanje modernih institucija u kojima se stjecalo znanje i koje su zatim mogle prenositi rezultate istraživanja, kao što su istraživačka sveučilišta, laboratoriji i humanistički seminari. Ovakva moderna sveučilišta u kojima se znanje „proizvodilo“ nastala su početkom 19. stoljeća i usko su vezana uz nastajanje i razvoj nacionalnih država. Sve su više rasli izazovi između novih znanstvenih spoznaja i religijskog gledanja na svijet. Primjenjivost znanstvenih dostignuća je bila konačni cilj. U to vrijeme, točnije 1834. godine, nastala je i riječ znanstvenik. Znanstvenik se razlikovao od pojma učenjak, koji je do tada bio dominantan. Pojam znanost sve se više razgraničavao od filozofije i teologije. U sustav znanosti ulazile su prirodne znanosti. Oko 1800. godine prvi se put počeo upotrebljavati pojam biologija. Sredinom stoljeća su znanstvenici postajali

ZNANOST I TEHNOLOGIJA više samosvjesni, nastojeći biti autonomniji u svojim istraživanjima. Znanstvenik je sebe smatrao profesionalcem, specijalistom u jasno određenom području istraživanja, tj. znanosti. Samo društvo je bilo izrazito zainteresirano za znanstvene debate i rezultate. Stoga je dio znanstvenika smatrao svojom dužnošću komunicirati s javnosti. Popularna predavanja i izložbe bili su najprisutniji načini kako su rezultati znanosti dolazili do šire publike. Primjer su njemački geograf, prirodoslovac, biogeograf i istraživač Alexander von Humboldt (1769. – 1859.) ili engleski biolog i antropolog Thomas Huxley (1825. – 1895.), koji je zagovarao Darwinovu teoriju evolucije. Znanstvenici i istraživači više nisu bili prvenstveno ljubitelji znanosti pa onda često i amateri koji su uglavnom sami financirali svoja istraživanja. Sustav i profesionalizacija znanosti sve su više istiskivali takve pojedince te je izraz amater dobivao negativno značenje. Znanost je postao termin koji je obuhvaćao strukturirano znanje izvan područja svakodnevnog života.

Sustav sveučilišta u 19. stoljeću kao središta za razvoj znanosti

Sveučilište u Berlinu oko 1850. godine. Uz prizor Sveučilišta, dominira veliki jahački kip Fridrika II. Velikog. Koja je veza vladara Fridrika II. Velikog i ovog sveučilišta u Pruskoj? Kako se danas zove ovo berlinsko sveučilište i koja je simbolika u imenu?

Glavni model sustavu sveučilišta u 19. stoljeću dala su njemačka sveučilišta. Ona su prva istraživanja preuzela od akademija i pod jednim krovom sveučilišta objedinila istraživačke centre, seminare i slično s različitih polja znanosti. Tako su stvorena prva prestižna istraživačka sveučilišta, od kojih su vodeća bila njemačka sveučilišta u Göttingenu, Leipzigu i, vjerojatno najpoznatije, u Berlinu. Osnovao ga je 1810. godine pruski kralj Fridrik Vilim III. (kralj 1797. – 1840.) na inicijativu njemačkog filozofa, lingvista i diplomata Wilhelma von Humboldta (1767. – 1835.), filozofa Johanna Gottlieba Fichtea (1762. – 1814.) i teologa i filozofa Friedricha Daniela Schleiermachera (1768. – 1834.). Osnivanje sveučilišta u Berlinu bilo je vrhunac Humboldtove reforme cjelokupnog pruskog obrazovnog sustava (osnovne i srednje škole te sveučilišta) za što je bio zadužen. Do ovako opsežne reforme došlo je nakon poraza od Napoleona 1806. godine i slabljenja apsolutističke vlasti. Cilj je bila zajednička nacionalna kultura koja će se slobodno razvijati. Humboldt je u Pruskoj stvorio okvir za standardizirano obrazovanje i državne ispite, uveo sustav nadzora, kao i poseban 219 odjel unutar ministarstva koji je bio zadužen za kurikulum, udžbenike i druga pomagala u nastavi. Sveučilište je osnovano na liberalnim idejama, a u središtu je bio student koji je trebao sudjelovati u procesu otkrivanja znanja i koji će u obzir uzimati sve poznate prirodne zakone. Upravo zato je trebalo utemeljiti istraživačke centre, laboratorije, seminare i knjižnice unutar jednog sveučilišta. Izrazito bitno je bilo načelo slobode – kako u istraživanju, tako i u izboru sveučilišnih profesora koji su konkurirali samo svojim znanjem i sposobnostima te na taj način davali prestiž sveučilištu na kojem su radili. Sveučilišta su u 19. stoljeću postala dominantna mjesta za razvoj istraživanja i akademskog života te potisnula u toj ulozi do tada vodeće akademije ili razna istraživačka društva. Također, načelo slobode se odnosilo i na istraživanja i rezultate koji nisu uvijek morali biti primijenjeni, kako se to u počecima naglašavalo. Stvarala se razlika između „čiste“ znanosti i primijenjene znanosti. Ovakav sustav su brzo prihvatila nova sveučilišta u Sjedinjenim Američkim Državama, a kasnije i u Japanu. Utjecaj se osjetio i na drugim europskim sveučilištima, kako novih, tako i tradicionalnih. Vidljivo je to i na primjeru francuskih i britanskih

11. tema sveučilišta, a možda ponajviše ruskih, koja su izravno dovodila njemačke znanstvenike. U Velikoj Britaniji su važniju ulogu u ovom razdoblju dobila sveučilišta u Londonu ili nova sveučilišta u gradovima koji su se razvijali potaknuti industrijskom revolucijom (npr. Manchester), dok će tradicionalnija sveučilišta, poput Oxforda i Cambridgea, tek na samom kraju 19. stoljeća prihvatiti istraživačke centre, laboratorije i sl. Sustav sveučilišta je poznanstvenio brojne discipline koje do tada nisu bile jasno definirane. To je bilo vidljivo i na području humanističkih i društvenih znanosti, primjerice arheologije ili povijesti, koje su također postale važne u kontekstu stvaranja nacionalnih država i nacija. Uz njih, razvijala se postupno i nova znanost koja je proučavala samo društvo – sociologija. Zaključno, moderni sustav sveučilišta 19. stoljeća definirao je, institucionalizirao i podijelio znanost na prirodnu, humanističku i društvenu.

Studenti u 19. stoljeću 220 Promijenila se i uloga studenata. Oni su, za razliku od srednjovjekovnih i ranonovovjekovnih starijih učenjaka koji su pohađali sveučilišta, sada bili mlađi ljudi, nositelji novih ideja. Zbog toga su često i politički istupali. To su potvrdili i svojim sudjelovanjima u europskim revolucijama, a kasnije često i u nacionalnim politikama. Uostalom, i hrvatski narodni preporod su obilježili mladi ljudi.

Sveučilišno obrazovanje za građane 19. stoljeća Od sveučilišta je najviše profitiralo građanstvo, koje će postati noseći element društva 19. stoljeća. Obrazovanje je bilo dostupnije (iako i dalje ograničeno s obzirom na društveni status, mogućnosti, ali i spol) i raznovrsnije. Osim znanstvenika i drugih sličnih zanimanja koja su postala novost i nužnost 19. stoljeća (posebice u industriji, gospodarstvu i ekonomiji), izrazito važan društveni fenomen su postali činovnici. S obzirom na opis i zahtjeve njihova zanimanja, a to je nošenje državne i druge administracije i uprave,

činovnici su postali simbol modernih država koje su po svojoj strukturi i upravljanju bile sve složenije i zahtjevnije. Za razliku od slobode koju su propagirala nova sveučilišta, činovnici su bili izravni produžetak državnog sustava od kojeg se očekivala lojalnost. To nije uvijek dočekivano s odobravanjem, posebice u rubnim dijelovima multinacionalnih država ili monarhija. Primjer su i tzv. Bachovi husari u vrijeme neoapsolutizma.

Utjecaj razvoja nacionalnih država na izgradnju sustava obrazovanja i znanosti u 19. stoljeću Iako su države koristile prednosti znanstvenih dostignuća, bilo je to ponajviše posredno, zbog povezivanja znanstvenih rezultata s otkrićima u industriji, medicini i sl. Tek će od druge polovice 19. stoljeća nastajati tzv. znanstvena politika, jer će države i njihove vlasti vršiti sve veći upliv u znanost i nastojati usmjeravati njezin razvoj. Dostignuća će se koristiti ne samo u industriji, gospodarstvu i medicini: do izražaja će doći i u imperijalnim politikama i ekspanzijama, ali i u ratovima. Znanstvena istraživanja, znanstvenike i institucije financirale su države i industrija. To su podupirali i sami znanstvenici, kao npr. Huxley u Engleskoj, a u Njemačkoj se na znanost gledalo kao na sastavni dio kulturnog identiteta. Znanost je utjecala i na svjetonazore te je često prezentirana kao oruđe modernizacije. Znanost koja se može nazvati „imperijalnom znanosti“ 19. stoljeća bila je geografija. Ona se od jednostavnih opisa i prikupljanja podataka o zemljama transformirala u kompleksne narative o prirodnim i društvenim kontekstima i obilježjima zemalja, površine i pejzaža. Iako ne s tom namjerom, razvila se prvenstveno na području Njemačke pod Alexanderom von Humboldtom. Geografi su postali sudionici pohoda, istraživali su prednosti pojedinih područja koja su već bila kolonije ili su tek trebala postati (prirodna bogatstva, najpovoljniji položaji za luke, itd.), a im-

ZNANOST I TEHNOLOGIJA

Theodor Mommsen (1817.-1903.), istaknuti njemački povjesničar i istraživač antičke povijesti. Za svoje kapitalno djelo, Rimsku povijest koja je od 1854. izlazila u ukupno 5 sveska, nagrađen je 1902. Nobelovom nagradom za književnost

periji, posebice Velika Britanija su to snažno poticali i financirali. To su činile i Bismarckova Njemačka, Francuska, kao i Belgija u Kongu pod Leopoldom II. Nove spoznaje o svijetu bile su izrazito popularne u javnosti. Iako su ovakvi pristupi bili poznati još od prvih velikih geografskih otkrića, geografija je kao znanost također pronašla svoje mjesto na sveučilištima u 19. stoljeću. Poseban ugled uživala je povijest koja je u 19. stoljeću dobili svoj konačni znanstveni aparat i metodologiju, temeljenu na kritičkoj analizi povijesnih izvora i objektivnosti. Takvo je shvaćanje izdvojilo povijest iz književnosti s kojom je do tada bila vezana. Povjesničari su postali znanstvenici koji kritički vrednuju dostupne povijesne izvore i na temelju njih zaključuju o prošlosti i nastoje prikazati „onako kako je doista bilo“ – kako je smatrao njemački povjesničar Leopold von Ranke (1795. – 1886.), jedan od najutjecajnijih pojedinaca na razvoj povijesne znanosti. Međutim, da su još početkom 20. stoljeća i dalje ostala povezana ozbiljna znanstvena istraživanja i proza, pokazuje i

podatak da je Theodor Mommsen, kao povjesničar antičkog Rima, dobio 1902. Nobelovu nagradu za književnost, do danas jedinu dodijeljenu nekom povjesničaru. Povijest je u 19. stoljeću preuzela ulogu filozofije, postavljajući se kao model načina razmišljanja i perspektive na brojnim područjima znanja i umjetnosti. Predvodnici su bili njemački povjesničari, a povijest je bila ključna u interpretaciji stvaranja nacija, shvaćena kao temelj nacionalnih pokreta. Primjer je njemački povjesničar Johann Gustav Droysen (1808. – 1884.) koji je pred mnoštvom okupljene 221 publike u auli sveučilišta 1843. godine održao govor povodom tisućite obljetnice Verdunskog ugovora, izdvajajući ključne događaje koji svjedoče o pravu na jedinstvenost njemačke države. I 1848. godine je u frankfurtskom saboru dao svoju podršku tzv. malonjemačkom ujedinjenju. Pisanje povijesti imalo je državotvornu i legitimacijsku ulogu. Tako su važnu ulogu i u hrvatskoj znanosti i javnosti kao povjesničari imali Ivan Kukuljević Sakcinski, Franjo Rački, Tadija Smičiklas i drugi. Autor prve sinteze povijesti Hvata bio je Tadija Smičiklas, a objavio ju je pod nazivom Poviest hrvatska u dvije knjige 1879. i 1882. godine. U kolonijalnim i imperijalnim politikama sile su vidjele svoju misiju širenja civilizacije i kulture. Takvu misiju su često podupirala i tadašnja, kako se smatralo, znanstvena dostignuća prvenstveno na području rasne antropologije, koja je uspostavljala hijerarhiju među rasama. Nakon učvršćivanja kolonijalne vlasti, česta mjera je bila organizacija obrazovnog i znanstvenog sustava. On se uglavnom temeljio na jeziku imperijalne sile, a cilj je bio dobiti nove podanike carstva, koji će prihvatiti njegova obilježja, vrijednosti i mentalitet. Dobar primjer su engleska vlast u Indiji ili

11. tema španjolska i portugalska prevlast u Latinskoj Americi. Francuska vlast u svojim kolonijama je također ostavila utjecaj francuskoj jezika, ali s različitim rezultatima u pojedinim dijelovima. S druge strane, primjeri Kine i Japana kao izvaneuropskih sila govore o različitim pristupima ovoj problematici. Kina je dugo odbijala bilo kakav europski utjecaj i zatvarala se u vlastite okvire i vrijednosti, dok je Japan nakon otvaranja vrlo brzo u svoj obrazovni i znanstveni sustav uveo brojne elemente europskog obrazovanja. Čak se dovodilo i različite znanstvenike i instruktore koji su mogli pomoći u praktičnoj primjeni. Japan je, kao nova sila, smatrao da će na taj način moći konkurirati drugim silama. Primjer njemačkog jezika ipak potvrđuje da ovakav rezultat nije morao svugdje biti isti; pokazuju to njemački kolonijalni posjedi u Africi. No, kao i ruski unutar Ruskog Carstva, i njemački jezik se širio kako se širila pruska ili habsburška vlast. To su bili jezici središnje uprave, viših društvenih slojeva, a na kraju i znanosti te važan faktor potvrđivanja prevlasti u carstvima koja su se sastojala od brojnih naroda s njihovim jezicima. 222 Iako je dugo vremena u povijesti francuski jezik zauzimao počasno mjesto među društvenim elitama Europe i svijeta, tijekom 19. stoljeća se u toj ulozi nametnuo engleski jezik i postupno ga zamijenio. Engleski je postao jezik poslovanja, poezije, ali i znanosti. Između 1750. i 1900. gotovo polovica knjiga iz prirodnih znanosti i tehnologije bila je na engleskom jeziku. To je samo dodatno potvrđivalo moć britanskog imperija kao globalne sile. IZVORI

„Moramo obrazovati ljude koji trenutno ne mogu biti obrazovani putem svog materinskog jezika. Moramo ih naučiti nekom stranom jeziku. Tvrdnje vezane uz naš vlastiti jezik nije potrebno rekapitulirati. On je vodeći čak i među jezicima Zapada. Može se sa sigurnošću reći da literatura koja sada postoji na tom jeziku vrijedi više od sve literature koja je prije tristo godina postojala na svim drugim jezicima svijeta zajedno. I to nije sve. U Indiji je engleski jezik vladajuće kaste. Govori ga viši sloj domaćeg stanovništva koje se nalazi u mjestima Vlade. Vrlo će vjerojatno postati jezik trgovine diljem mora na Istoku. To je jezik dviju velikih rastućih europskih zajednica, jedne na jugu Afrike, a druge u Australiji – zajednica koje svake godine postaju sve važnije i sve bliže povezane s našim 1699. 1700. 1701. 1702.

1699. Isusovačka

Akademija dobila sveučilišne privilegije

indijskim carstvom. (…) engleski jezik bi bio onaj koji je najkorisniji za naše domaće podanike. (…) nemoguće je za nas da s našim ograničenim sredstvima pokušamo educirati sve ljude. U ovom trenutku moramo dati sve od sebe da stvorimo sloj koji će moći biti tumač između nas i milijuna kojima vladamo – sloj osoba koje će biti Indijci u krvi i boji, ali Englezi u ukusu, u mišljenjima, u moralu i intelektu. Tom sloju možemo ostaviti da ujednači govorne dijalekte zemlje i da te dijalekte obogati znanstvenim terminima posuđenima iz zapadnog nazivlja te da ih učini prikladnima za prenošenje znanja velikim masama populacije.“ Iz teksta Thomasa Babingtona Macaulayja Minute on Indian Education 2. veljače 1835. (Izvor: Columbia University: http://www.columbia. edu/itc/mealac/pritchett/00generallinks/macaulay/ txt_minute_education_1835.html Prijevod s engleskog: Šimetin Šegvić) Što Macaulay želi postići podučavanjem domaćeg stanovništva u Indiji engleskom jeziku? Zašto misli da je engleski najbolji izbor? Što očekuje od Indijaca koji će naučiti engleski jezik? Kakve sve posljedice može imati nametanje tuđeg jezika nekom narodu – iz perspektive onih koji nameću jezik i iz perspektive onih kojima je nametnut? Otkrij što je Macaulay bio po zanimanju.

Ponovi Kako se na znanost gledalo u 19. stoljeću? Zašto je važan sustav sveučilišta? Što se sve mijenja na području znanosti? Kakav je bio utjecaj razvoja nacionalnih država na izgradnju sustava obrazovanja i znanosti?

Utjecaj društvenog razvoja i obrazovanja na razvoj znanosti u Hrvatskoj u 18. stoljeću Za razvoj obrazovanja i znanosti u Hrvatskoj od velike je važnosti bilo utemeljenje isusovačke Akademije u Zagrebu, koja je 1669. dobila sveučilišne privilegije, ali ih nije uspjela zadržati. Prvo je pokrenut studij filozofije, a potom i teologije. Oko tri petine profesora bili su podrijetlom iz hrvatskih zemalja, a ostali su

1726. 1727. 1728. 1729. 1730. 1731. 1732. 1733. 1734. 1735. 1736. 1737. 1738. 1739. 1740. 1729. – 1799. Nikola Škrlec Lomnički

1741.

1742. 1743. 1744. 1745. 1746.

1746. uvođenje četverogodišnje fakultetskog teološkog programa

1747.

1748. 174

ZNANOST I TEHNOLOGIJA Terezija još 1764. naredila da se u svakom sjedištu satnije osnuje njemačka osnovna škola. Na prostoru Banske Hrvatske promjene u razvoju obrazovnog sustava započele su nakon osnutka Hrvatskog kraljevskog vijeća 1767. Ono je nadziralo rad osnovnih škola i gimnazija, a vladarici o tome slalo izvještaje. Značajna je i odluka Marije Terezije iz 1776. o uređenju školske uprave u Banskoj Hrvatskoj, a 1777. na vladaričin je zahtjev donesena uredba „Sustav obrazovanja i cjelokupnog školstva“ (Ratio educationis), kojom je bila propisana organizacija škola sve do razine sveučilišta u Hrvatskoj i Ugarskoj. Nadzor nad provedbom novog školskog zakona u Hrvatskoj je vršio Nikola Škrlec Lomnički (1729. – 1799.), koji se pokazao kao veliki pristaša prosvjetiteljskih reformi Marije Terezije. Ovom uredbom je postojalo jedno sveučilište u Budimu, a kasnije i u Pešti. Niži rang od sveučilišta su imale kraljevske akademije, među kojima je bila i ona u Zagrebu. Ratio educationis je nalagao da sva predavanja, pa tako i ona na Akademiji u Zagrebu moraju biti u skladu s najnovijim znanstvenim rezultatima, što je osiguravalo kvalitetu. Nakon austrijske uspostave vlasti u Dalmaciji 1797. 223 godine, započelo se s izgradnjom školskog sustava po Nikola Škrlec Lomnički propisima iz Beča, a sustav su dodatno unaprjeđivali i francuski upravitelji. Posebno se istaknuo zadarski uglavnom bili Slovenci, Austrijanci/Nijemci, Mađa- Licej koji se po kvaliteti približio sveučilištu, ali nije ri i Talijani. Postupno su utjecaji moderne filozofije dobio taj status. utjecali na Akademiju u Zagrebu. U program Akademije se uvode učenja Descartesa i Gassendija, a od druge polovice 18. stoljeća i Newtonov nauk. Postupno je nastava prirodoslovlja podi- IZVORI gnuta na vrlo visoku razinu, a knjižnica je posjedovala „Najkorisnija korist učenja i znanosti jest u tome, da se obilnu stručnu literaturu. Godine 1746. došlo je do tim putem stvaraju pošteni građani koji će prema svojim uvođenja četverogodišnjeg fakultetskog programa te- sposobnostima koristiti domovini. (…) Na posljetku – to ološke nastave. Stoga ne treba čuditi što je zagrebački vas više preklinjem nego potičem – čvrsto usadite u biskup Josip Galjuf (1722. – 1786.) u više navrata svoju pamet i ovo: Najveća tajna uspjeha u nastavi krije molio Mariju Tereziju da se u Hrvatskoj osnuju sveu- se u tome da učenje ne izazove kod učenika odvratnost, nego da im se odmah od malih nogu pobudi ona želja za čilište i javna knjižnica. znanjem bez koje nitko nikada nije napredovao u nauci. To Marija Terezija je uvela niz obrazovnih reformi kopak ni na kakav drugi način nećete lakše postići nego ako jima je ojačala svjetovno školstvo. Kako bi se u pro- valjano ispitujete sposobnosti i narav učenika te ako koliko svjetiteljskom duhu što više podigla opća razina obra- poticaje toliko i način njihova izlaganja prilagođujete zovanja, „Općim školskim redom“ iz 1774. uvedeno ćudi svakog među njima. (…) [I]majte na umu da ste prvi je u Habsburškoj Monarhiji obvezno osnovno ško- nastavnici školske mladeži i da o vama ovisi da li će vaši lovanje te izjednačeno osnovno obrazovanje na pro- gojenci prijeći na više školovanje ili ne (…) [stoga] skratite storu austrijskih i čeških zemalja. „Opći školski red“ koliko je god moguće, šaroliku građu predmeta (…).“ Iz je vrijedio i na području Vojne krajine gdje je Marija govora Nikole Škrleca Lomničkog kojeg je održao na

. 1758. 1759. 1760. 1761. 1762. 1763. 1764. 1765. 1766. 1767. 1768. 1769. 1770. 1771. 1772. 1773. 1774. 1775. 1776. 1777. 1778. 1779. 1780. 1781. 1782. 1783. 1784. 1785. 1786

1764. naredba o osnutku osnovnih njemačkih

škola na području Vojne krajine

1767. – 1779. Hrvatsko kraljevsko vijeće 1774. obavezno osnovnoškolsko obrazovanje u Habsburškoj Monarhiji 1776. uređenje školske uprave u banskoj Hrvatskoj

1777. Sustav obrazovanja i cjelokupnog školstva

11. tema sjednici profesorskog zbora 1776. godine. (Goldstein, Ivo – Szabo, Agneza. Povijest zagrebačke Klasične gimnazije (1607– 2007). Zagreb: Novi Liber, 2007., 7273.)

Kako vidi ulogu obrazovanja Nikola Škrlec Lomnički? Kako, po njemu, treba izgledati obrazovni sustav u praksi i koju ulogu u tome imaju nastavnici?

mladež.- Sramota je što se škole s tolikim žarom uvode po čitavom Ugarskom kraljevstvu, a sasvim se zanemaruju samo u Međimurju gdje su ljudi najsposobniji. – Razlog je tome što ravnatelj narodnih škola boravi u Györu i zato, brinući se za različiti krajeve, jedva i znade, a kamoli da se još i brine za tako udaljene kao što je Međimurju. Tom zlu našao bi se lijek, prvo, kad bi se isposlovalo da Međimurju bude ovisno o inspektoru narodnih škola u Zagrebu, jer bi on i zbog blizine i zbog jezika daleko više koristio tom kraju nego onaj u Györu (...).“ „Tri stara opisa Međimurja“, Međimurje: časopis za društvena pitanja i kulturu br. 3 (1982.): 121-138.

Na temelju izvora zaključi zašto je u Međimurju školovanje bilo zanemarivano.

Ponovi Uz pomoć nastavnika/nastavnice saznaj kakva je bila organizacija škola u Banskoj Hrvatskoj u 18. stoljeću. Matija Petar Katančić Istraži ulogu franjevaca i njihov kulturni doprinos u 18. stoljeću.

Utjecaj društvenog razvoja i obrazovanja na razvoj znanosti u Hrvatskoj u 19. stoljeću

Stanovnici podrijetlom iz hrvatskih zemalja svoja 224 su znanja stjecali i na stranim sveučilištima u Beču, Padovi, Grazu i drugdje. Neki od njih su postali sveučilišni profesori kao primjerice fra Matija Petar Katančić (1750. – 1825.) koji je bio profesor starina (arheologije i stare geografije) i numizmatike na Filozofskom fakultetu u Pešti, gdje je istodobno bio kustos Sveučilišne knjižnice. Objavio je prvi prijevod Obrazovanje i znanost bili su i u temeljima hrvatskog cijele Biblije na hrvatskom jeziku. narodnog preporoda. Iako se u početku naglasak najviše stavljao na jezik, knjiženost i hrvatski nacionalni Ponovi identitet, vrlo brzo se došlo do zaključka kako se nacionalni identitet treba unaprijediti i dokazati i kroz Uz pomoć nastavnika/nastavnice saznaj kakva znanost, u čemu je u fokus stavljena matematika. U je bila organizacija škola u Banskoj Hrvatskoj u Danici ilirskoj je 1846. izašao programski tekst koji je 18. stoljeću. govorio o važnosti udžbenika iz matematike na hrvatskom jeziku. Shvatilo se i da je obrazovni, a posebice visokoškolski sustav u Habsburškoj Monarhiji zastario s obzirom IZVORI na brojne promjene u Europi. Promjene je tražio i O problemima obrazovanja u Međimurju Hrvatski sabor, a Beč je donio uredbu o reorganizaciji 1785. godine školstva 1849. godine. Posebno je istaknuta važnost Isusovac Josip Keresturi (1739.-1794.) je 1785. u Beču sveučilišta i njihova razvoja. S tim ciljem je ukinuta objavio djelo „Razmišljanja kako se može narod u Međimurju najviše usrećiti“, u kojem je, uz ostalo, i Akademija u Zagrebu, ali nije dopušteno da se odupozorio na važnost obrazovanja: „U svakom mjestu i mah zamijeni sveučilištem jer je dvor u Beču smatrao u svakom većem selu morala bi postojati škola za seosku da za tim u Zagrebu još nema potrebe. To je oteža-

1863. 1864. 1865. 1866. 1867. 1868. 1869. 1870. 1871. 1872. 1873. 1874. 1875. 1876. 1877. 1878. 1879. 1880. 1881. 1882. 1883. 1884. 1885. 1886. 1887. 1888. 1889. 1890. 1891.

1864. prvo vatrogasno društvo

1867. Jugoslavenska

akademija znanosti i umjetnosti

1874. Zakon o pučkim školama;

Zakon o zdravstvu 1874. Kraljevsko sveučilište Franje Josipa I. u Zagrebu

1877. Liečnički viestnik 1876. Hrvatsko-slavonsko šumarsko društvo 1874. Matica hrvatska, Sbor liečnika kraljevina

Hrvatske i Slavonije; Hrvatsko planinarsko društvo

1881. prva telefonska centrala u Hrvatskoj

1885. Hrvatsko

narodoslovno društvo 1884. Strossmayerova galerija

ZNANOST I TEHNOLOGIJA

Bela Čikoš-Sesija, Crtež Sveučilišta u Zagrebu Istraži kako se zvalo Sveučilište u Zagrebu 1874. godine.

lo sustavno znanstveno istraživanje, jer nije postojao institucionalni okvir. Kako bi mogli pratiti tehnički napredak, u hrvatskim se zemljama moralo ulagati u jačanje mreže osnovnih (pučkih) škola te poboljšanje

njihova rada, no u selima je živio velik udio nepismenih ljudi. Paralelno su osnivane realne gimnazije (realke), koje su veći naglasak stavljale na izučavanje matematike i fizike. Napokon je ostvaren i cilj uspostave prvog modernog sveučilišta u hrvatskim zemljama: u Zagrebu je 19. listopada 1874. svečano otvoreno Kraljevsko sveučilište Franje Josipa I. Prvi rektor novog sveučilišta postao je povjesničar Matija Mesić. Sveučilište se sastojalo od tri fakulteta: Filozofskog (odnosno Mudroslovnog), Pravnog (Pravoslovnog) i Katoličkog (Bogoslovnog). Trebao je biti osnovan i Medicinski, ali to je iz Beča onemogućavano sve do 1917. godine. U doba osnutka modernog Sveučilišta u Zagrebu, u glavnom hrvatskom gradu još uvijek nisu bile razvijene tehničke znanosti, a u prirodnima su se istraživanja isprva morala ograničiti na opis zemlje, životinja i bilja.

225 Prvi profesorski zbor Kraljevskog sveučilišta Franje Josipa I. Sveučilište je bilo prvo smješteno u zgradu gimnazije na Katarininom trgu, a u današnju zgradu na Trgu Republike Hrvatske premješteno je 1882. godine. Ta je zgrada do tada bila tvornica duhana. Koja je važnost otvaranja Sveučilišta? Koliko godina danas slavi Sveučilište u Zagrebu?

. 1892. 1891. 1892. 1893. 1894. 1895. 1896. 1897. 1898. 1899. 1900. 1901. 1902. 1903. 1904. 1905. 1906. 1907. 1908. 1909. 1910.

1893. Muzej hrvatskih

starina u Kninu 1895. Zemaljski zavod za odgoj slijepe djece

1899. Dom 1898. Šumarska akademija

1897. Hrvatsko geografsko društvo

1896. prva filmska projekcija u Zagrebu 1895. Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu

1903. prva filmska

snimka u Hrvatskoj

1911.

1907. Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku

1912. 1913. 1914. 1915. 1916.

1917. Medicinski fakultet u Zagrebu

1917.

11. tema

Ferdo Kovačević, Gombaona nove gimnazije u Zagrebu. Što znače riječi gombanje i gombaona?

S vremenom je došlo do ubrzanijeg razvitka prirodnih znanosti, pa su se u okviru Filozofskog fakulteta od 1876. godine osnivale katedre za matematiku i pojedine prirodne znanosti. Mnogo je učinjeno i na Zagrebačka Zvjezdarnica. na Gornjem gradu području astronomije te je u Hrvatskoj bilo nekoliko (Foto: Mladen Tomorad, 2019.) zvjezdarnica: u Puli, Malom Lošinju... Veliki značaj u popularizaciji znanosti i tehnike imao je prirodoslo226 vac Oton Kučera, koji je potaknuo osnivanje Zvjezdarnice Hrvatskog prirodoslovnog društva u Zagrebu. Osim raznih društava, pomalo su se osnivale katedre i zavodi za istraživanja na novom Sveučilištu u Zagrebu. Dakle, u zadnjim desetljećima 19. stoljeća tek su se uspostavljali uvjeti za sustavna znanstvena istraživanja u Hrvatskoj. Ovo je razdoblje značajno i za stvaranje hrvatskog znanstvenog nazivlja.

Ponovi Koja je bila uloga znanosti u hrvatskom narodnom preporodu? Koje je značenje osnivanja Zagrebačkog sveučilišta? Palača Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, u kojoj je trebala biti smještena i zbirka arheološkog muzeja i galerije slika. Inicijalni je projekt osmislio bečki arhitekt Friedrich von Schmidt, a preradio ga je i gradnju vodio drugi arhitekt, Herman Bollé, djelatan u Zagrebu. Palača je dovršena 1880. godine.

Istraži povijesne izvore Na temelju izvora i literature napiši rad u kojemu ćeš objasniti kako se i zašto 19. stoljeće u Hrvatskoj smatra temeljem moderne Hrvatske.

Gospodarski učinci modernizacijskih procesa u hrvatskim zemljama u 19. stoljeću i na početku 20. stoljeća

NAKON UČENJA OVE TEME MOĆI ĆETE: prosuđivati o posljedicama globalne ekonomije na razvoj gospodarstva u hrvatskim zemljama na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće

Tema 12 Korelacija s drugim predmetima: Geografija Hrvatski jezik Informatika Matematika Politika i gospodarstvo Sociologija

12. tema

Gospodarski učinci modernizacijskih procesa u hrvatskim zemljama u 19. stoljeću i na početku 20. stoljeća Vodeća svjetska industrijska sila u prvoj polovici 19. stoljeća bila je Velika Britanija. No, u Europi se industrijalizacija odvijala različitim brzinama. U srednjoj Europi se od 19. stoljeća ukidaju brojne carinske prepreke kako bi se gospodarstvo slobodnije razvijalo. Razvoju naročito doprinose bolje komunikacije i razvitak prometnih mreža. Međutim, ni to se ne odvija ravnomjerno: pomanjkanje poticaja i drugi faktori utjecali su dodatno da zaostajanje nekih zemalja srednje i istočne Europe u odnosu na zapadnoeuropske industrijske sile. Zato su se u prvoj polovici 19. sto228 ljeća znatno povećale razlike u razvijenosti europskih zemalja. Industrijalizirane zapadnoeuropske zemlje postupno smanjuju udio poljoprivrede u odnosu na industriju, dok se na području Sredozemlja, Skandinavije i u istočnoj Europi do 1900. godine čak 70 do 90% stanovništva i dalje bavilo poljoprivredom. Nakon prestanka postojanja Mletačke Republike krajem 18. stoljeća, Dalmacija i dio Istre su nakon kratke francuske uprave ušli u sastav Habsburške Monarhije. Time se većina hrvatskih zemalja našla pod vlašću jedne vladarske obitelji. No, u upravnom su smislu ta područja bila i dalje odvojena od Banske Hrvatske, što je dodatno onemogućavalo provođenje zajedničke gospodarske politike. Početkom 19. stoljeća dolazi do promjena u svakodnevnom životu i gospodarstvu, iako je privredni sustav još uvijek temeljen na merkantilizmu i reformama iz vremena Marije Terezije. Osnovicu tog sustava čini dinamika između veleposjedničkog plemstva i veletrgovačkog građanstva. Taj odnos potiče promjene na svakodnevnoj razini. Već tijekom 18. stoljeća u hrvatskim su zemljama otvarane brojne ljekarne, a u drugoj polovici 18. stoljeća pojavile su se prve stručne knjige iz „vrachtva“, tj. medicine i veterine. Na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće otvorne su prve javne bolnice

Vrata ljekarne Sv. Marije na Dolcu (iz 1852.) Ova ljekarna postojala je i djelovala na području zagrebačkog Kaptola od 1599. do 1910. Srušena je prilikom priprema za izgradnju tržnice Dolac. Zagreb: Muzej grada Zagreba. (Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

u Splitu i Zagrebu. Naročito popularne među stanovnicima su bile tzv. ljekaruše – priručnici recepata za razne bolesti koji su se u narodu prenosili s koljena na koljeno. Međutim, tek nakon revolucije 1848./1849. godine stvoreni su uvjeti za preobražaj tradicionalnog privrednog sustava koji bi se osjetio u svim sferama društvenog života. Ključni zadatak bio je modernizirati sustav uvođenjem suvremenih tehonologija: prijelaz s drva na željezo kao glavni materijal u proizvodnji te primjena strojeva umjesto prirodnih sila kao osnovne pogonske snage (čovjek, životinja, vjetar, voda, itd.). Razvoj hrvatske industrije ipak često nije bio u izravnom interesu Pešte, a za Beč to uglavnom nije bilo pitanje od presudne važnosti. To se odražavalo prije svega na lošu prometnu povezanost hrvatskih zemalja, a velik problem za gospodarsku modernizaciju bila je i vrlo visoka nepismenost, naročito na selu. S druge strane, istaknuti pojedinci nastojali su upozoriti na suvremene gospodarske trendove i lokalno stanovništvo upoznati s njima. Tako školovani publicist Imbro Ignjatijević Tkalac sredinom 19. stoljeća aktivno sudjeluje u modernizaciji hrvatskog privrednog sustava, uvodeći razne inovacije te povezujući preporodnu djelatnost sa samim gospodarskim razvojem.

EKONOMIJA Isto tako 1842. godine počinje izlaziti Gospodarski list, agronomski znanstveni časopis koji svojim prilozima nastoji potaknuti daljnju modernizaciju sustava. U gradovima, gdje se u drugoj polovici 19. stoljeća nešto brže smanjuje broj nepismenih, uz pomoć gospodarskih društava i institucija postupno raste kupovna moć građanstva.

Požar u Koprivnici u 18. stoljeću Uz pomoć interneta istraži što je uzrokovalo požar.

Gradovi

Ženska moda u Hrvatskoj tijekom razdoblja romantizma Zagreb: Muzej grada Zagreba (Foto: Mladen Tomorad, 2019.) Na temelju prikaza vezanog uz odijevanje, što zaključuješ o promjenama u svakodnevnom životu?

Rijeka. Pogled s mora, 1852. Zagreb: Hrvatski državni arhiv

Hrvatska i Slavonija su krajem 18. i početkom 19. stoljeća imale osam kraljevskih gradova i 44 trgovišta. 229 U gradskim naseljima je živjelo samo 10 % ukupnog stanovništva. Gradovi s kraljevskim povlasticama su bili: Zagreb, Varaždin, Koprivnica, Križevci, Karlovac, Požega, Rijeka i Bakar. Od gradova se u 18. i početkom 19. stoljeća najbrže razvijala Rijeka. Ona je postala važnija luka za hrvatske zemlje i Ugarsku. U njoj se uspješno razvijaju manufakture i brodogradilišta za veće brodove. Došlo je do bržeg razvoja i ostalih hrvatskih gradova koji su imali bolji prometni položaj - Karlovca, Bakra i Varaždina.

12. tema

Veduta Zagreba iz 1853. godine

Godina 1857. 1880. 1900. 1910.

Osijek 16.622 20.356 27.383 34.014

Split 16.745 22.245 28.837 32.917

Dubrovnik 7.738 9.418 11.584 12.683

Senj 2.953 3.039 3.182 3.296

Pula 3.628 25.562 36.417 59.610

Tablica 3. Broj stanovnika u nekim gradovima od 1857. do 1910. godine. Tablica izrađena na osnovu istraživanja objavljenih u knjizi: Korenčić, Mirko. Naselja i stanovništvo SR Hrvatske 1857 – 1971. Zagreb, 1971.

230

1807.

Zagrebačka zanatska obitelj - Gjuro i Antonija Eisenhuth, o. 1845. Zagreb: Muzej grada Zagreba. (Foto: Mladen Tomorad, 2019.). Gjuro, u ruci drži bijeli list i šestar – simbol majstora stolara. Ovim zanatom bavio se u vlastitoj kuću u Kamenitoj ulici 13.

Razvitak hrvatskih gradova tijekom 18. i početkom 19. stoljeća otežavali su nepovoljni uvjeti u kojima se nalazilo gospodarstvo. Brži razvoj su imali gradovi koji su razvili manufakture i uz to bili povezani s trgovačkim prometom, pogotovo Karlovac, Rijeka, Bakar i Varaždin. U Dalmaciji i Istri su gradovi pod mletačkom vlašću imali komunalnu autonomiju, a službeni jezik je bio talijanski. Neki dalmatinski gradovi su bili središta inovacija u gospodarstvu.

1809.

1811.

1813.

1815.

1807. Krajiški zakonik 1817. Gavrilović otvara manufakturu

za preradu mesu u Petrinji

1817.

1819.

1821.

1823.

1825.

1827.

1829.

1831.

1826. tvornica ulja u Osijeku

1821. Adamić otvara manufakturu papira u Rijeci

Postupno jačanje industrijske proizvodnje u hrvatskim zemljama imalo je za posljedicu nagli razvitak gradova od druge polovice 19. stoljeća te povećanje gradskog stanovništva, koje je napuštalo sela i zapošljavalo se u gradskim tvornicama i obrtima. Gradovi koji su svojim izrazito industrijskim karakterom privukli najviše stanovništva bili su Zagreb, Rijeka i Osijek te Pula, koja se postupno razvijala u glavnu luku Monarhije, što je otvorilo veliki broj radnih mjesta. Senj, koji je bio tijekom prošlih stoljeća gospodarski snažan grad, stagnira. 1833.

1835.

1837.

1835. prvi

1839.

parni stroj u Hrvatskoj

1841.

1843.

1839. prva

staklana u Hrvatskoj

1845.

1847.

1849.

1843. Savsko-kupsko parobrodsko društvo

1851.

1853.

1855.

EKONOMIJA seljaci putem tlake više ne moraju besplatno obrađivati zemlju, već su im za obrađivanje veleposjeda morali plaćati nadnice. Nemali dio nekada ekonomski jakih vlastelinstava je propalo. Kod nekih se taj proces odvijao brže, a kod nekih je bio sporiji. Proces likvidacije ostataka feudalne ekonomije trajao je dugo, a posljednji tragovi su uklonjeni tek sredinom 20. stoljeća.

Ponovi Opišite kako je tekao razvoj gradova u Hrvatskoj. Što je značilo ako je neko mjesto imalo status trgovišća? Smatraš li da je u Hrvatskoj bilo mali broj gradova u odnosu na ostale zemlje Habsburške Monarhije? Objasni svoj odgovor. Objasni zašto dolazi do bržeg razvoja i ostalih hrvatskih gradova, Karlovca, Bakra i Varaždina.

IZVORI

Bansko pismo o ukidanju kmetstva iz 1848. godine „Mi Baron Josip Jelačić od Bužima, Ban hàrvatski, slavonski i dalmatinski, nj. apostolskoga veličanstva Ferdinanda I. cesara Austrianskoga, kralja Ugarskoga, Českoga, Lombardskoga, Mletačkoga, Dalmatinskoga, Hàrvatskoga, Slavonskoga i Galičkoga, Vladimirskoga i Ilirskoga i t. d., pravi tajni dàržavni savietnik, feldmaršal-lajtant, i u kraljestvu hàrvatskom nad cielom vojskom i vojnom krajinom zapoviedajući general svemu hàrvatskomu i slavonskomu narodu i puku od Boga pomoć i pozdrav. Akoprem je već u kraljevinah Hàrvatskoj i Slavonii proglašeno, da je svaka urbarialska daća, tlaka i desetina càrkvena dotàrgnuta, Vi ipak sumnjati i bojati se mogli radi ove Vaše novo zadobljene pravice, iz toga uzroka, jer vàrhu toga u Vaših rukah nikakvoga pisma još dosad neimate, zato Mi, Ban hàrvatski, slavonski i dalmatinski, kano Vaš od svietloga kralja naimenovani i postavljeni vàrhovni poglavar, i Vaših pravicah branitelj, želeći Vas umiriti i osigurati, dajemo svim Vam, od hàrvatsko-slavonskoga naroda, koji ste dosada bili kmeti i gospodski podložnici ovo Naše otvoreno bansko pismo, s kojim Vam novo zadobijene Vaše pravice i slobošćine, po kojih Vi skupa sa svim Vašim pokoljenjem na vieke od tlake gospodske i svake daće urbarialske i desetine càrkvene oslobodjeni jeste, po jakosti i krieposti Naše banske časti i oblasti osieguravamo, obećavajući da Vam nitko ove Vaše sada zakonom dane i od premilostivoga kralja potvàrdjene pravice i slobošćine nikada više do viek vieka uzeti nemore niti nesmije. Holjevac, Željko. Povijesna čitanka za sedmi razred. Samobor, 2004.: 51-53.

Osnovne osobitosti gospodarskog razvitka Kako bismo razumjeli ekonomsku situaciju u Hrvatskoj i Slavoniji važno je istaknuti činjenicu kako je tadašnje gospodarstvo prešla tri faze: 1) kriza prijelaza iz feudalne u tržišno orijentiranu poljoprivredu s raspadom zadruga; 2) kriza trgovine i prometa izazvana gradnjom željeznica; 3) velika europska poljoprivredna kriza. IZVORI

Franjo Julije Fras osvrnuo se 1835. na krajiške kućne zadruge: „Da se osigura uzdržavanje Krajine, u njoj je kao temeljan zakon uvedeno zajedničko kućanstvo, koje povezuje više obitelji i pojedinaca obaju spolova u jednu zadrugu. U svakoj zadruzi najstariji je muškarac gospodar, a najstarija žena gospodarica. Oni moraju nadzirati vjeru, običaje, red, jedinstvo i marljivost u kućanstvu i brinuti se za zajedničke potrebe. Svaki ukućanin mora ih poštivati i slušati. Sve što ukućani steknu, zajedničko je dobro, od kojega se namiruju potrebe kuće i uzdržavaju krajišnici i njihove obitelji. Zadruge moraju izdržavati svoje članove na graničnoj straži (tzv. kordunu), a kao odštetu za svakoga dobivaju od države 12 florina (tzv. constitutivum).“ Holjevac, Željko. Povijesna čitanka za sedmi razred. Samobor, 2004.: 36. Zašto su nastajale zadruge?

1855.

1857.

Nakon ukidanja feudalnih odnosa (kmetstva) 1848. godine u civilnim dijelovima Hrvatske i Slavonije, došlo je do izbijanja jake gospodarske krize u kojoj se hrvatska poljoprivreda teško i sporo prilagođavala tržišnom gospodarstvu. Mnogi se bivši feudalci nisu mogli prilagoditi činjenici da im 1859.

1861.

1863.

1865.

1867.

1869.

1871.

1873.

1865. pruga Zagreb-Karlovac

1862. pruga Zidani Most-Zagreb-Sisak 1860. otvaranje prve željezničke pruge u Međimurju

1858. početak izgradnje željeznice u Hrvatskoj

1875.

1877.

231

Koje je sve titule nosio Josip jelačić? U razgovoru s nastavnikom/nastavnicom saznaj koje ovlasti su Josipu Jelačiću nosile te titule. Što je za seljake značilo ukidanje kmetstva?

1879.

1881.

1883.

1885.

1887.

1889.

1891.

1893.

1895.

1897.

1899.

1901.

1870. – 1900. poljoprivredna kriza 1878. pruga u Posavini

1876. prva pruga na području Istre 1873. pruga Zagreb-Rijeka

1903. Hrvatski radiša

1903.

12. tema IZVORI

Prijelaz na tržišno gospodarstvo je nekadašnja vlastelinstva transformirao tako da je seljacima bio omogućen otkup zemlje. U tom procesu je došlo do prezaduživanja nekadašnjih feudalaca koji su posrednicima jeftino prodavali zemlju, koju su ovi parcelirali i u manjim parcelama po visokim cijenama preprodavali seljacima. Pozicije nekadašnjih feudalnih gospodara su postupno preuzimali razni trgovci, odvjetnici, raniji upravitelji vlastelinstava, činovnici upravi i drugi koji su se znali bolje prilagoditi novonastalim okolnostima u gospodarstvu. I seljačka gospodarstva su se morala suočiti s tržišnim odnosima. Kako bi organizirali kvalitetniju poljoprivrednu proizvodnju bili su prisiljeni provesti brojne investicije – od izgradnje gospodarskih zgrada i novih kuća za stanovanje, preko poboljšanja oruđa za rad (i kasnije nabavljanja strojeva) do povećanja broja grla stoke. Država je izvršila pritisak uvećanjem poreza koji se morao plaćati u novcu, a seljaci su morali plaćati i zemaljske obveznice kojima su se otkupljivali od kmetskih podavanja. Oni k tome nisu bili vični trgovanju ni proizvodnji za tržište pa su mnogi od njih propali. Istovremeno je došlo do krize trgovine i prometa 232 izazvanog gradnjom željezničke pruge od Siska preko Zagreba do Zidanog Mosta. Željeznica je prekinula nekadašnju trgovinsku transverzalu kojom se vršila tranzitna trgovina žita od srednjeg Podunavlja prema sjevernojadranskim lukama. Kako je došlo do propasti trgovine žitom ovim pravcem, mnogo je ljudi ostalo bez posla. Najviše su bili pogođeni lađari, splavari, prijevoznici, mornari i lučki te brodogradilišni radnici, a uz njih i oni koji su bili usko vezani uz njihov rad – trgovci, obrtnici, gostioničari i drugi. Nakon gospodarske krize (1873. – 1895.) u Hrvatskoj i Slavoniji došlo je do pada cijena poljoprivrednim proizvodima. Nakon toga je uslijedilo uvećanje prodaje poljoprivrednih proizvoda kako bi se količinom pokušao nadoknaditi gubitak izazvan padom cijena. Također je došlo do pojačane sječe hrvatskih i slavonskih šuma te izvoza drva, diobe kućnih zadruga i bijega stanovništva sa sela u gradove. Iako je početkom 19. stoljeća na prostoru hrvatskih zemalja glavna gospodarska djelatnost bila poljoprivreda, postupno dolazi do osnivanja značajnijih poduzeća. Uz rafineriju šećera u Rijeci i manufakturu papira u Zagrebu, koje su postojale od ranije, početkom 19. stoljeća pojavljuju se u Hrvatskoj i Slavoniji poduzetnici koji osnivaju prve industrijske pogone.

Imbro Ignjatijević Tkalac iznio je u svojim Uspomenama iz Hrvatske zapažanja o gospodarstvu: „Mada je Zagreb od Karlovca udaljen samo nekih sedam milja, u ono je vrijeme i to putovanje bilo velik pothvat. Putovali smo, kako je to već bilo uobičajeno, u vlastitoj kočiji i s vlastitim kolima, a pratila nas je naša posluga. Kočijaš je nosio dugu crnu livreju i crni okrugli šešir. Na srebrnoj dugmadi bio je utisnut naš grb. Naš momak bio je obučen kao husar, imao je odijelo svijetlo plave boje sa srebrnim rojtama, kalpak i toke bili su mu škrletno crveni, a za njim se vukla čelična sablja. Dok smo mekanom i blatnom seoskom cestom stigli od Vodostaja do glavne ceste, koju su ipak kako tako držali u redu, bili su i konji i svježe premazana i nanovo tapecirana kočija zablaćeni do vrha. Žalio sam, da će naš ulazak u Zagreb biti tako jadan, no majka me je umirila, da nas i onako nitko neće vidjeti, jer ćemo prispjeti tek navečer.“ Holjevac, Željko. Povijesna čitanka za sedmi razred. Samobor, 2004.: 34-35. O čemu govori ovaj izvor?

U Petrinji je poduzetnik Đuro Gavrilović 1817. osnovao manufakturu za preradu mesa. U Rijeci je poduzetnik Andrija Ljudevit Adamić 1821. otvorio manufakturu papira, gdje je 1835. proradio prvi parni stroj na prostoru hrvatskih zemalja. Ova manufaktura sa znatnim udjelom stranog kapitala prerasla je u veliko tvorničko poduzeće. Grofica Vilhelmina Kulmer je 1839. osnovala novu staklanu u Osredeku kraj Samobora koja je prerasla u veću tvornicu stakla. U Osijeku je 1826. proradila tvornica ulja, a u Sisku 1843. je osnovano Savsko-kupsko parobrodarsko društvo koje je kupilo prvi hrvatski parobrod koji se zvao Sloga. S druge strane, na prostoru Vojne krajine moderno je poduzetništvo bilo gotovo nepoznato. Tamo je u gospodarstvu dominirala poljoprivreda s patrijarhalnim obiteljima kućnih zadruga čije je odnose vlast uredila Krajiškim zakonom iz 1807. godine. Iako je kmetstvo ukinuto 1848. godine, položaj seljaka je ostao težak. Ostalo je otvoreno koje će zemlje dobiti seljaci, a koje bivši feudalci. To se odrazilo na neplaćanje poreza i sve veće zaduživanje seljaka. Zbog toga je poljoprivreda početkom druge polovice 19. stoljeća bila u krizi. Seljaštvo je prigodom otkupa urbarijalne zemlje upleteno u velike dugove i dugotrajne rasprave zbog podjele šuma. Prva željeznička pruga na hrvatskom tlu počela se graditi oko Čakovca 1858. godine, a čitava pruga kroz

EKONOMIJA Celje

Zagreb

Bjelovar

Vojna krajina Riječki kotar (Ugarsko primorje)

Novi Sad

Ilok

Sava Drina

Vrb a

S R B I J A O S M A N S K O

Šibenik

H E R C E G O V I N A Imotski

Split BRAČ

izvoz-uvoz civilna Hrvatska i Slavonija

B O S N A

nja

najvažnije ceste

Dun

Makarska

HVAR VIS

PELJEŠAC

Metković

KORČULA LASTOVO

Dalmacija (Austrija)

C A R S T V O

rudnik bakra

sn Bo

Una

Sisak

e fi

K v a r n e r

solana

Osijek S L A V O N I J A Vukovar Požega Vinkovci Sav a Brod

Knin

Zadar

Dra

Virovitica

brodogradilište

Tis

Zrma

najznačajnija gospodarska središta

Ne ret

N J S K A R A

Rude K A A T S V R H Rijeka Lujzijana Kupa Lovran na Karlovac Karoli Pazin Kraljevica I S T R A Slunj KRK z Jo Senj Otočac Pula Bihać CRES RAB Karlobag Gospić PAG LOŠINJ

Istra s Kvarnerom (Austrija)

Križevci

na Du

Trst

Koprivnica

Varaždin

Ljubljana

CRNA GORA

MLJET Dubrovnik

Kotor Budva

Karta 1. Gospodarstva hrvatskih zemalja uoči preporoda Kako je bilo razvijeno hrvatsko gospodarstvo u odnosu na ostale zemlje Habsburške monarhije? Objasni svoj odgovor.

Međimurje je službeno bila otvorena javnom prometu 1860. godine. Željeznička pruga Zidani Most– Zagreb–Sisak puštena je u upotrebu 1862. godine. Godine 1865. izgrađena je i željeznička pruga Zagreb– Karlovac, a 1873. Rijeka je preko Zagreba i Koprivnice spojena s Budimpeštom. Željeznice su omogućile bržu industrijalizaciju hrvatskog prostora. IZVORI

Dopis poglavarstva Koprivnice velikom županu Križevačke županije 1862. godine o stanju gospodarstva: „Grad ovaj je sriedotočje trgovine, i stečište plodinah za civilnu i vojnu Podravinu. Na svakogodišnjih ovdješnjih 18 sajmovah prodaje se tu do 10.000 komadah rogate marve, do 1200 komadah konjah, do 12.000 komadah krmakah. Naročito pako jest tečajem minuvše posljednje godine do 500 komadah volovah za Trst, a 1000 komadah za Beč; krmakah pako do 3000 komadah za Austriju i gornju Štajersku na otih sajmovah prodato. Potom promeće se ovdje u plodnoj okolici satnijah Virjanske, Gjurgjevačke, Novigradske i Peteranske; mjestah zatim civilnih Bukovec, Ludbreg, Otok, Selnica,

Gjelekovec i Rasinja priraslih do 100.000 vaganah kuruze, 100.000 vaganah različita žita, medj kojem se osobito odlikuje proizvod kuruze bukovečke, otočke, selničke i gjelekovačke, pšenice ivanečke i obsjega gradskog ulice Bregi, kade u posljednjem mjestu na godinu do 15.000 vaganah pšenice prirodi, koja svojom kakvoćom neznatno ustupljuje banatskoj. Pčelarstvo u ovom gradu, obližnjoj Vojnoj granici i civilu daje svake godine u promjet 4-6000 centih meda. Bližnje graničarske a i civilne šume proizvode po prijeko svaku godinu 40.000-50.000 centa šišakah, te se isti proizvod od ovuda promeće, a čim bi postaja željeznička ovdje bila, to bi se iz šumah susiedne Slavonije (okolice terezovačke i virovitičke) takodjer više nego pet putah toliko ovuda odpravljalo. Iz lugovah satnije farkaševačke, sokolovačke, novigradske i kapelske, kojih preko 40.000 jutara imade, je 1500 stabalah za privatne trgovce, 1500 stabalah za gradjenje ladjah na račun visokog Aerara na Koprivnicu, kotoribu, trst prošaste godine k moru odpremljeno.“ Stulli, Bernard. Prijedlozi i projekti željezničkih pruga u Hrvatskoj 1825-1863 sv. 2. Zagreb, 1975.: 99-101. O kojem se dijelu Hrvatske govori u ovom izvoru? Što možeš, na temelju izvora, zaključiti o gospodarstvu tog dijela Hrvatske?

233

12. tema

Gospodarsko i šumarsko učilište u Križevcima Otvorenjem poljoprivredne škole u Križevcima 1860., prve u jugoistočnoj Europi, ubrzao se proces modernizacije poljoprivredne proizvodnje. Zašto su bila važna učilišta? Koji je njihov značaj?

Između plemstva, koje uglavnom nije hrvatsko i seljaštva nije bilo suradnje te su se veleposjednici u nedostatku kredita teško prilagođavali novom tržišnom gospodarstvu. Eugen Kvaternik je 1862. napisao monografiju Hrvatski glavničar tražeći osnivanje banaka i burze preko kojih bi se kapital ojačavao u korist svih građana Hrvatske. Trgovački poduzetnici su se najviše bavili prodajom poljoprivrednih proizvoda pa je teško stanje na selu imalo utjecaj i na njihov položaj. Uz to su poduzetnici morali plaćati visoke poreze. Slobodan uvoz industrijske robe sa zapada slabio je proizvodnju hrvatskih poduzetnika. Na primorskim područjima su od velike važnosti bili pomorstvo i brodogradnja. Primjerice u Lošinju je brodogradnja činila značajan izvor prihoda stanovništva. Kada su parobrodi nakon 1870. istisnuli brodove jedrenjake iz uporabe, došlo je do krize brodogradnje i pomorstva.

234

Prva dalmatinsko-slavonska izložba organizirana u Zagrebu 1864. godine Zagreb: Muzej grada Zagreba. Na njoj su sudjelovali brojni gospodarstvenici s izlošcima svojih proizvoda. Izložba je pokazala gospodarske mogućnosti Hrvatske, ali i to da je Zagreb postupno postajao gospodarsko središte svih hrvatskih zemalja.

Oznaka zagrebačke trgovine općom robom Kod sedam zvijezda, o. 1830 Zagreb: Muzej grada Zagreba. (Foto: Mladen Tomorad).

Pogled na Rijeku 1865. godine Na čemu se temeljio razvoj Rijeke u 19. stoljeću? Na čemu se temelji danas?

EKONOMIJA Židovski trgovci i poduzetnici postajali su sve važniji u gospodarskom život Hrvatske i Slavonije. Dolazi do gospodarskog jačanja gradova. Rijeka je tada imala velik utjecaj na razvoj trgovine sa zaleđem. U Rijeci, Karlovcu i Senju poslovali su brojni trgovci i obrtnici. U Slavoniji je glavno gospodarsko središte bio Osijek, a u Srijemu su to bili Vukovar i Zemun. Gospodarska važnost glavnog hrvatskog grada Zagreba raste od kada je 1870. godine željezničkom prugom bio povezan preko Koprivnice s Budimpeštom, a 1873. godine i s Rijekom. Time je ostvarena veza između panonskog i jadranskog prostora, ali je i Rijeka pretvorena u glavnu mađarsku luku. Porastom važnosti Rijeke počeo je u isto vrijeme opadati lučki promet u Bakru, Kraljevici i Senju. Godine 1876. otvorena je prva željeznička pruga kroz Istru, a 1878. Posavina je željeznicom bila spojena s Podunavljem. Na početku nagodbenog razdoblja, u Hrvatskoj nije bilo modernog građanstva koje bi imalo bilo u vlasništvu važniju industriju, a ni hrvatski prostor nije bio jedinstven u gospodarskom smislu. Među građanstvom su prevladavali trgovci i zemljoposjednici, kao i sitno građanstvo. Istovremeno se javila kriza poljoprivrede. Hrvatska je gospodarski zaostajala za razvijenijim dijelovima Austro-Ugarske monarhije, a većina stanovništva je živjela od poljoprivrede. Od sedamdesetih godina do kraja 19. stoljeća trajala je poljoprivredna kriza u Hrvatskoj. Na drugoj strani u svim hrvatskim

Reklamna naljepnica za Franckovu kavu iz 19. stoljeća Koje su razlike reklama nekad i danas?

235 Zagrebačka Ilica između Frankopanske ulice i Trga bana Jelačića o. 1910. godine Zagreb: Muzej grada Zagreba. (Foto: Mladen Tomorad). U prizemlju brojnih zgrada već su tada bili otvoreni brojne trgovine, a promet se odvijao električnim tramvajem i kočijama.

krajevima došlo je do pojave trsove uši koja je izazvala uništavanje gotovo svih hrvatskih vinograda. Cijene poljoprivrednih proizvoda su padale, a porezi su rasli pa je došlo do gospodarske krize i pojava gladi. Mnogi su se stanovnici morali iseliti iz Hrvatske u prekomorske zemlje. Najčešće su odlazili na američki kontinent. Politička i upravna podijeljenost hrvatskih zemalja se odrazila na gospodarstvo. Hrvatske su zemlje imale izrazito poljoprivredni karakter, a 1880. godine je u njima živjelo preko 85 posto poljoprivrednog stanovništva. Industrijski razvitak hrvatskih zemalja bio je usporen u odnosu na Austriju, Češku, Ugarsku i ostale razvijenije dijelove Austro-Ugarske Monarhije. Glavna prepreka bržoj industrijalizaciji bio je nedostatak krupnog kapitala. Ulaganja u hrvatske zemlje su se uglavnom

12. tema odnosila na iskorištavanje sirovina (drvo, poljoprivredni proizvodi i sl.) te djelomično i na prerađivačku industriju. Veleposjednici koji su djelovali na području Hrvatske i Slavonije nisu se uspjeli nametnuti kao nosioci ubrzanijeg gospodarskog razvoja. Najveći gospodarski napredak krajem 19. i početkom 20. stoljeća bio je u dva hrvatska grada: Zagrebu i Osijeku, u kojima je bilo koncentrirano više od trećine hrvatske industrije. Gradnjom novih tvornica došlo je do pojačane potrebe za radništvom koje se doseljavalo u gradove i povećavalo njihov broj. Položaj radnika u Hrvatskoj i Slavoniji je bio težak jer nisu imali pravo na tjedni i godišnji odmor kao ni na zdravstvenu zaštitu, a radili su u jako lošim uvjetima. Želeći se izboriti za bolji položaj osnivali su svoje udruge i pokretali novine. Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo nije na kvalitetan način bilo povezano sa seljaštvom. Katolička crkva je djelovala na osnivanje brojnih hrvatskih seljačkih zadruga te je putem Hrvatske poljodjelske banke u Zagrebu pokušavala ostvariti utjecaj na zadruge. Na sličan je način Srpska banka djelovala na srp236 ske zemljoradničke zadruge. Godine 1903. osnovano je društvo hrvatskih obrtnika Hrvatski radiša koje je organiziralo uzimanje djecu u nauk i njihovo obrazovanje. Na sličan način je djelovalo i srpsko društvo Privrednik. U Dalmaciji je stanje gospodarstva bilo teže nego u Hrvatskoj i Slavoniji, no usprkos tome industrijalizacija je napredovala kroz razvoj prvenstveno prehrambene i kemijske industrije te proizvodnje cementa. U Istri je najjače industrijsko središte bila Pula, glavna austrougarska ratna luka. Na hrvatskom dijelu Jadranskog mora, krajem 19. i početkom 20. stoljeća javlja se nova gospodarska djelatnost – turizam. Glavna središta turističke djelatnosti su vrlo brzo postali Opatija, Crikvenica i Dubrovnik. Uz to su građeni brojni svjetionici, luke, a bila je uvedena i brza parobrodarska linija Trst-Kotor.

Ponovi Što je za hrvatsko gospodarstvo značilo ukidanje feudalnih odnosa? Kakvo je to tržišno gospodarstvo? Je li do danas opstalo nešto od proizvodnje iz 19. stoljeća?

Objasni uzroke i posljedice U svoju bilježnicu nacrtaj tablicu te objasni uzroke i posljedice: 1. zašto je Dalmacija bila područje iseljavanja, 2. zašto su banska Hrvatska i Slavonija bili prostori useljavanja, 3. zašto su Istra i Vojna krajina imale izmjenične periode iseljavanja i useljavanja.

Prepoznaj promjene Objasni nastale promjene vezane uz proces modernizacije gospodarstva u hrvatskim zemljama u 19. stoljeću. Što se mijenja a što kontinuirano traje i na početku 20. stoljeća? Kakve su posljedice procesa modernizacije gospodarstva?

Usporedi i zaključi Na temelju svega što ste do sada naučili objasnite kako su tekle promjene u razvoju hrvatskog gospodarstva, uočite i ono što se nije mijenjalo i na temelju toga izradite prezentaciju.

Modernizacija i demografski rast: razvoj društva u svijetu, Europi i Hrvatskoj u drugoj polovici 19. stoljeća i na početku 20. stoljeća

NAKON UČENJA OVE TEME MOĆI ĆETE: analizirati utjecaj migracija na društvene promjene u svijetu i hrvatskim zemljama na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće

Tema 13 Korelacija s drugim predmetima: Geografija Hrvatski jezik Informatika Likovna umjetnost Matematika Politika i gospodarstvo Sociologija Tjelesna kultura

13. tema

Razvoj društva u Život u gradu kao vid drugoj polovici 19. i na modernizacije početku 20. stoljeća Porast gradskog stanovništva, širenje samih gradova Industrijska revolucija postavila je neke od temelja za promjene načina života u 19. stoljeću. Još od 17. stoljeća mijenja se način proizvodnje, što je polazište procesu modernizacije. U 19. stoljeću sve su učestalije migracije sa sela u gradove koji rastu, mijenjaju svoj izgled, a građanstvo kulturu i način života. Ideje prosvjetiteljstva su porastom pismenosti u Europi napustile uzak prostor salona u kojima su tek elite o njima raspravljale. Te ideje su tako dospjele do šire mase stanovništva, potičući ih na razmišljanje o demokratičnijim oblicima vlasti. Gradovi postaju mjesta revolucionarnih zbivanja i okupljanja oko političkih struja. Osim toga, revolucije i politička nestabilnost prve polovice 19. stoljeća često su bili dodatan faktor koji je poticao stanovništvo na promjenu mjesta života. 238

Godina 1700. 1750. 1800. 1850. 1900.

Urbano stanovništvo (%) 12,3 12,2 12,1 18,9 37,9

izvan svojih srednjevjekovnih i ranonovovjekovnih dimenzija (često omeđenih zidinama) i promjenu načina života obuhvaća pojam urbanizacija. U središte intelektualnog života gradskog stanovništva postupno dolaze znanost i tehnologija kao pouzdan način mjerenja ili postizanja napretka. Postupno se i vrijeme počinje shvaćati kao priča o neprestanom napretku i razvoju: tako se u gradovima 19. stoljeća rađaju ideje o svjetskim izložbama (prva se održava u Londonu 1851.) i muzejima koji čuvaju i izlažu dokaze tog napretka. Gradi se i sve više kazališta u kojima počasno mjesto zauzima opera.

Ruralno stanovništvo (%) 87,7 87,8 87,9 81,1 61,1

Tablica 1. Urbanizacija Europe bez Rusije Što na temelju tablice možeš zaključiti o urbanizaciji Europe? Kada i zašto dolazi do nagle urbanizacije Europe?

Burgtheater-Beč Staro dvorsko kazalište (Burgtheater) u Beču. Slika prikazuje gledalište oko 1888. godine.

Moderni interijer Crtež objavljen u francuskim novinama Le Monde Illustré te prikazuje primjer idealnog uređenja građanskog stana oko 1900. godine.

Stambeni uvjeti radništva u Chicagu oko 1900. godine Usporedi ovu fotografiju s crtežom idealnog građanskog stana i istakni razlike koje govore o uvjetima života i svakodnevici stanara.

DRUŠTVO

Velika pariška robna kuća Bon Marché 1887. Što možeš na temelju slike zaključiti o položaju robne kuće u modernom Parizu? Što misliš zbog čega su robne kuće u 19. stoljeću nazivali „hramovima modernosti“?

Pročitaj ponovno govor princa Alberta prilikom pripreme velike svjetske izložbe u Londonu 1851. godine (str. 107). Sagledaj izvor sada iz druge perspektive i svoje prvotno znanje, koji si stekao/stekla o tom izvoru u kontekstu doba nacija, upotpuni novom analizom i kontekstom ljudi 19. stoljeća, koji vjeruju u stalni napredak društva.

Novo stanovništvo i životne potrebe odražavaju se na oblik i izgled grada. Suvremeni inženjeri donose sve češće opće (generalne) urbanističke planove koji nastoje usustaviti razvitak, širenje i uređenje grada pod novim uvjetima. Ne mijenjaju se samo uvjeti stanovanja, već postupno i način gradnje stambenih zgrada. U gradskim središtima se nakon urbanističkih intervencija otvaraju suvremeniji dućani i prve robne kuće namijenjene širokim masama kupaca i njihovim potrebama.

Unutrašnjost poznate robne kuće Kastner & Öhler koja je dućane imala diljem AustroUgarske, pa tako i u Zagrebu.

Gradovi se uređuju, a važno mjesto zauzimaju gradski parkovi, kao mjesta druženja, provođenja slobodnog vremena i dostupnosti svih društvenih staleža. Razvijaju se gradske mreže – od onih nevidljivih (kanalizacija, vodovod) koje imaju ključnu ulogu u poboljšanju životnih uvjeta grada, do vidljivih transportnih mreža. Osim željezničkih pruga koje također bitno utječu na smjer rasta i razvoja gradova, razvija 239 se i gradski prijevoz – konjski te kasnije električni tramvaj. Na samom kraju 19. stoljeća javljaju se i prve gradske podzemne željeznice u Bostonu, New Yorku, Londonu, Budimpešti, Moskvi te kasnije i drugim gradovima. Pojava automobila i njihove masovne proizvodnje na pokretnoj traci koju je uveo Henry Ford početkom 20. stoljeća nadalje mijenja razvojne obrasce gradova. Elektrifikacija, uvođenje pokretnih stepenica, električnih dizala i drugih suvremenih tehnologija na prijelazu s 19. u 20. stoljeće također uvelike utječu na život građana, njihovu svakodnevicu, ali i doživljaj samog grada. Nositelj ovih promjena je građanstvo, koje se razvija tijekom cijelog 19. stoljeća, a vrhunac će doživjeti u drugoj polovici 19. stoljeća. Radi se pretežno o manjini, koja je ovisno o definiciji građanstva obuhvaćala oko 5% do 15% ukupnog stanovništva neke zapadnoeuropske zemlje, ali je zato kao niti jedan drugi društveni oblik utjecala na procese u 19. stoljeću. Građanstvo je tijekom 19. stoljeća polako preuzimalo ulogu koju je do tada imala aristokracija u političkom, poslovnom, intelektualnom, kulturnom i društvenom životu. I svojim načinom života se to htjelo pokazati. Njihova reprezentacija se odvijala

13. tema

Zelena potkova: projekt uređenja središta Donjega grada u Zagrebu Milana Lenucija iz osamdesetih godina 19. stoljeća. Promotri plan Zelene potkove. Što ona sve obuhvaća i zaključi zašto je dobila takav naziv?

kroz način odijevanja, stanovanja (pozicija u gradu i bogato uređenje stanova), obrazovanje, posao (od bogatih industrijalaca do birokracije), aktivnosti koje su uključivale kazalište (naročito operu), muzeje i sl. Razvoj hrvatskih gradova tekao je nešto sporije, no 240 najintenzivniji je bio u zadnjim desetljećima 19. stoljeća. Obrasci razvoja su kompatibilni s onima europskih gradova – najviše su se razvijali gradovi koji su u sebi imali neki oblik industrijske proizvodnje (iako su broja postrojenja bila izvan gradskih područja) te su tako privlačili novo stanovništvo i na taj način i sami rasli. Nakon toga se krenulo i s uređivanjem gradova, posebice njihovih središta kao reprezentativnih dijelova. Uređivali su se parkovi, šetališta, gradile su se nove zgrade – kazališta, škole, muzeji, reprezentativne stambene zgrade, kanalizacija, vodovod, javni prijevoz. Na prijelazu stoljeća, svi veći gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji bilježili su rast stanovništva. Četiri najveća grada u Hrvatskoj i Slavoniji bili su Zagreb, Varaždin, Osijek i Zemun. U Hrvatskoj izgradnja željeznica nije pomogla gospodarskom razvoju pojedinih gradova i regija zbog nametanja izgradnje pojedinih trasa pruga iz državnih središta u Beču i Budimpešti. Najviše su to osjetili Karlovac i Sisak kao dotadašnja tranzitna središta. S druge strane, primorske gradove u kojima je bila razvijena brodogradnja zahvatila je kriza zbog prodora parobroda. Najviše su time pogođeni bili Senj i Bakar. Grad koji je doživio nagli razvoj bila je Pula. Ona je

Primjeri ženske mode iz viktorijanskog doba Što o životu žena u 19. stoljeću možeš zaključiti na temelju prikaza njihovog načina odijevanja?

Pissarro, Camille. Avenue de l’Opéra u Parizu, 1898. Izgrađena je između 1864. i 1879. kao dio Haussmannove obnove Pariza te se proteže od Louvrea do novoizgrađene opere (Palais Garnier) po kojoj je i dobila naziv. Za njezinu izgradnju je srušen niz siromašnih ili zabitih četvrti te malih zakrivljenih ulica. Osim što je trebala pokazati veličinu i snagu novoizgrađenog Pariza, ujedno predstavlja važno prometno čvorište i povezuje brojne dijelove Pariza. Oko nje su smješteni i tada prvi veliki trgovački luksuzni centri, kao i kavane. U vrijeme izgradnje smatrana je prevelikom. Pronađi na internetu fotografiju koja prikazuje kako danas izgleda Avenue de l’Opéra i usporedi je sa slikom u udžbeniku. Koje sličnosti, a koje razlike uočavaš?

1841. 1842. 1843. 1844. 1845. 1846. 1847. 1848. 1849. 1850. 1851. 1852. 1853. 1854. 1855. 1856. 1857. 1858. 1859. 1860. 1861. 1862. 1863. 1864. 1865. 1866. 1867. 1868. 1869. 1870. 1871. 1872. 1873. 1874. 1875.

1841. prvi moderni popis stanovništva Velike Britanije

1850. Pula glavna habsburška ratna luka, arsenal 1845. velika glad u Irskoj

1853. – 1870. projekt

1857. prvi nogometni transformacije i klub na svijetu, renovacije Pariza Sheffield Football Club 1851. prva svjetska izložba u Londonu

1863. podzemna 1873. pruga Karlovacželjeznica otvorena Rijeka-Zagreb-Koprivnica u Londonu 1874. Hrvatski sokol 1862. željeznička pruga Zidani Most – Sisak

DRUŠTVO Grad Zagreb Pula Osijek Rijeka Split Zadar Zemun Varaždin Šibenik

1890. 38.742 31.498 19.778 19.449 15.697 13.726 12.823 11.055 8.488

1900. 57.690 36.143 23.018 28.788 18.547 15.847 14.517 11.494 10.974

1910. 74.703 59.498 28.505 34.199 21.407 18.077 15.835 12.149 13.659

Izradi svoju tablicu u kojoj ćeš prikazati prva četiri grada s najvećim brojem stanovnika danas. Usporedi tu tablicu s tablicom koja prikazuje rast stanovništva od 1890. do 1910. Koje zaključke možeš donijeti?

Tablica 2. Porast stanovništva od 1890. do 1910. u nekim većim hrvatskim gradovima Korenčić, Mirko. Naselja i stanovništvo SR Hrvatske 1857-1971. Zagreb: JAZU, 1979.; VranješŠoljan, Božena. Stanovništvo gradova Banske Hrvatske na prijelazu stoljeća. Zagreb, 1991.

kao glavna austrijska ratna luka (od 1848. umjesto Venecije) bila priključena u sustav austrijskih željeznica, a postala je i tranzitna luka za zemlje srednje Europe. Mogla je izvoziti višak robe, posebice vino i ulje, i bila je bolje povezana s Dalmacijom. Pula je svaki dan bila povezana s devet parobrodskih linija s Dalmacijom i bila je najbrži put do Beča i srednje Europe. U Dalmaciji po broju stanovnika prednjače Split i Zadar koji također bilježe rast. Dok je Zadar na prijelazu stoljeća kao administrativno središte pretežno obilježen činovništvom pod utjecajem Talijanske stranke, Split se sve više ističe kao hrvatsko kulturno i intelektualno središte Dalmacije, dok će Rijeka dobiti obilježja razvijenog industrijskog središta. Modernizacijski procesi su Dalmaciju dosta sporo zahvaćali, a stanje će se početi mijenjati na prijelazu stoljeća, kada će se sve više kao središte isticati i razvijati Split, koji će pred sam Prvi svjetski rat imati i vlastitu plinaru. Promjene gradova odražavale su se izravno na svakodnevni život. U drugoj polovici 19. stoljeća ustaljuju se neki novi običaji. Raste broj kavana kao mjesta intelektualnih i svakodnevnih razgovora te socijalizacije općenito. Kavane nisu zaobišle ni hrvatske gradove, posebice Zagreb i Osijek koji su bili poznati upravo po njihovoj brojnosti. Razvijaju se različiti oblici tjelovježbe, brige za tijelo i sport. Prije industrijske revolucije sportovi koji su uključivali životinje (bikovi, psi, pijetlovi, itd.) bili su učestale pojave. Poimanje svijeta 19. stoljeća odrazilo se i na sport, koji postaje sve više ravnopravna, sve dostupnija, racionalizirana i sekularizirana aktivnost. Javne škole i sveučilišta u Engleskoj sve češće potiču moderne oblike sporta. Tako se pod okriljem javnih škola sredinom 19. stoljeća primjerice ubrzano popularizira nogomet. Prolazeći po-

241 241

Split između 1890. i 1900. godine

tom proces profesionalizacije, do kraja stoljeća nogomet je već sport kojim upravljaju biznismeni, a prakticiraju ga radnički slojevi. Masovna popularnost nogometa raste dodatno etabliranjem različitih rituala poput igranja lige i kupa, gradskih općih proslava pobjeda i ritualnog rivalstva među gradskim momčadima, primjerice dugotrajnog rivalstva kojeg gaje Manchester United i Manchester City, Liverpool i Everton, Notts County i Forest. Slično kao u drugim europskim zemljama i hrvatski nogomet se razvija ili pod akademskim ili pod radničkim okriljem. Engleski radnici i inženjeri igru su popularizirali tijekom boravka u industrijskim i privrednim gradovima, primjerice Rijeci ili Sisku. U Zagrebu je 1903. osnovan Prvi nogometni i športski klub Zagreb (danas NK Zagreb) i Akademski športski klub (kasnije HAŠK). U praškoj pivnici Kod Fleka skupina splitskih studenata osnovala je 1911. splitski klub Hajduk. Za

1875. 1876. 1877. 1878. 1879. 1880. 1881. 1882. 1883. 1884. 1885. 1886. 1887. 1888. 1889. 1890. 1891. 1892. 1893. 1894. 1895. 1896. 1897. 1898. 1899. 1900. 1901. 1902. 1903. 1904. 1905. 1906. 1907. 1908. 1909.

1880. električno

dizalo u Mannheimu

1891. Lenuci preuzima prostorno i urbanističko planiranje grada Zagreba

1896. prva kontinentalna

europska električna podzemna željeznica u Budimpešti

1897. u New Yorku izložene prve električne pokretne stepenice

1903. Prvi nogometni i športski klub Zagreb; Hrvatski akademski športski klub (HAŠK)

1909.

Hrvatski športski savez

13. tema

Fotografija s finala engleskog FA kupa, najstarijeg nogometnog natjecanja na svijetu, iz 1901. između Tottenham Hotspura i Crystal Palacea

Franjo Bučar. Istaknuo se ulogom u razvoju športa u Hrvatskoj. Popularizirao je i uveo brojne sportove, kao npr. gimnastiku, skijanje, hokej, odbojku. Proučavao je švedski sustav športa te je od tamo u Zagreb donio i prvu nogometnu loptu.

242 Danas postoji državna nagrada „Franjo Bučar“, istraži za što se dodjeljuje?

Blagovaonica radničke obitelji sredinom 19. stoljeća. York: Muzej dvorca Yorka. (Foto: Mladen Tomorad, 2019.) U kakvim je uvjetima živjelo radništvo u 19. stoljeću?

sport u Hrvatskoj općenito, bilo je važno osnivanje Hrvatskog sokola 1874. godine u Zagrebu po uzoru na češku inačicu, odakle se širio po slavenskim zemljama. U Zagrebu je osnovan nakon što je ban Mažuranić uveo tjelovježbu kao obvezu u školama. Sokolski savezi su spajali promicanje tjelovježbe i razvoja nacionalne svijesti, kroz razna predavanja, rasprave i tjelovježbu. Najistaknutiji promicatelj sporta u Hrvatskoj bio je književnik i sportski djelatnik Franjo Bučar (1866. – 1946.). Moto sokolskih udruženja bio je „u zdravom tijelu zdrav duh“. Valovi doseljavanja sa sela u grad izazivaju daljnje društvene promjene. Prenapučenost europskih industrijskih gradova postaje često obilježje. Brze promjene koje su dovele do opadanja važnosti nekih gradova, a druge promovirale u važna središta, pružale su manju stabilnost. Siromaštvo, prljavština i bolest postaju neke od najčešćih odlika industrijskih gradova 19. stoljeća. Strelovit razvoj i porast stanovništva tih gradova koji često nisu bili spremni primiti tako velike količine novih doseljenika promijenio je njihovu strukturu. Loši uvjeti življenja i života uopće često su

brzo rušili iluzije novih doseljenika koji počinju razmišljati i o prekooceanskim putovima u Novi svijet. Osim migracija i iseljavanja, društvena kritika je bila vidljiva i u novinskim feljtonima, književnim djelima, kod pojedinih filozofa, ali i u sociologiji kao društvenoj znanosti koja se u to vrijeme razvila, kao i u borbi za radnička prava (bolje uvjete, radno vrijeme). U gradskim prostorima do izražaja dolaze složenosti, krajnosti i razlike društva 19. stoljeća. Ti su prostori svjedočili o modernizaciji, o vjeri u društveni napredak i razvoj čovjeka 19. stoljeća. Očitovalo ste to i u tvorničkim postrojenjima i visokim dimnjacima, urbanizaciji, širenju znanja i otkrivanju novih spoznaja temeljenih na znanosti, eksperimentima i potrebama društva. Isto tako su se na rubovima gradova obično nalazili oni koje modernizacija i vjera u društveni napredak nisu stavili u takav položaj. Veći dio gradskog radništva, siromašno i marginalizirano stanovništvo živjelo je u lošim, neadekvatnim uvjetima. Boravili su u malim stanovima koji su k tome često bili prenapučeni, u rubnim gradskim predjelima s uskim, prljavim

DRUŠTVO

„Karta siromaštva“ nastala 1889. godine koja je pokazivala rasprostranjenost siromaštva po Londonu. Ovdje se vidi isječak iz te karte koji prikazuje dio Londona koji se naziva East End, odnosno najsiromašniji dio Londona. Crvena boja prikazuje srednji stalež, svjetlo plava siromašne, tamno plava jako siromašne, a crna izrazito siromašne. Autor karte je bio Charles Booth. Na temelju karte zaključi o broju siromašnih u Londonu. Što je značilo biti siromašan u 19. stoljeću?

i mračnim ulicama bez kanalizacije, uz nedostatak („pozlaćeno doba“) u Sjedinjenim Američkim Držapitke vode, u teškim radnim uvjetima. vama. To je opisano i u brojnim onodobnim književVećina zemalja 19. stoljeća obilježena je složenošću nim djelima. modernih društava u razvoju. Društvena, kulturna i gospodarska obilježja usko se povezuju i s političkim kontekstom i karakteristikama pojedinih zemalja druge polovice 19. stoljeća i prijelaza u 20. stoljeće. Ponovi Zbog toga su ta razdoblja u nekim europskim zemlja243 ma dobila nazive po svojim vladarima, koji su također Koja je uloga građanstva u 19. stoljeću? Izdvoji karakteristike (sličnosti i razlike) između označili navedene periode. Riječ je o viktorijanskom dobu u Velikoj Britani- europskih i hrvatskih gradova u 19. stoljeću? ji (prema kraljici Viktoriji), franciskojozefinsko u Opiši kako je tekao razvoj hrvatskih gradova. Habsburškoj Monarhiji (prema caru i kralju Franji Kakav je bio svakodnevni život u 19. stoljeću? Josipu I.), vilhelminsko u Njemačko (prema caru Vilimu II.), Belle Époque („lijepo doba“, „lijepa epoha“) u Trećoj Francuskoj Republici ili Gilded Age 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10.

1750. London Istanbul Pariz Napulj Amsterdam Lisabon Beč Venecija Moskva Rim

676.000 625.000 556.000 310.000 219.000 213.000 169.000 158.000 146.000 146.000

1850. London Pariz Istanbul Sankt-Peterburg Berlin Beč Liverpool Napulj Manchester Moskva

2,320.000 1,314.000 785.000 502.000 446.000 426.000 422.000 413.000 412.000 373.000

1900. London Pariz Berlin Beč Sankt-Peterburg Moskva Istanbul Budimpešta Hamburg Liverpool

6,480.000 3,330.000 2,707.000 1,700.000 1,439.000 1,120.000 900.000 733.385 705.738 704.000

Tablica 4. Broj stanovnika u europskim gradovima od 1750. do 1900. Fox, Gerald i Chandler, Tertius. 3000 Years of Urban Growth. New York-London: Academic Press, 1974. Osim promjena u brojkama, uoči i kako se mijenja popis i ljestvica gradova. Koji gradovi se uzdižu i zašto?

13. tema

Demografski rast i migracije Migracije u 19. stoljeću potaknule su državne vlasti i na razvoj novih oblika kontrole i praćenja stanovništva. Država tako potiče razvoj boljeg sustava granične kontrole ili uvođenje putovnica. Posebno se razvija djelatnost državnih statističara i statističkih ureda, a postupno se uvrježuje i provođenje popisa stanovništva koji postaju sve precizniji. Iako je i prije 19. stoljeća bilo pokušaja takvih popisa, oni su uglavnom provođeni nesustavno i često su neprecizni ili nepotpunih podataka. Moderni popisi stanovništva su trebali dati pravo stanje stanovništva u pojedinim državama, za razliku od ranijih popisa koji su provođeni u utilitarne svrhe i s pojedinačnim ciljem, primjerice za

prikupljanje poreza ili vojne svrhe. U Velikoj Britaniji 1841. organiziran je tako prvi moderni popis stanovništva u kojem su zapisivana pojedina imena svakog domaćinstva. Sam je popis provodio engleski književnik Thomas Henry Lister. U Sjedinjenim Američkim Državama prvi se moderni popis provodi 1850., iako je popisivanje stanovništva organizirano i u nekoliko navrata još od početka 19. stoljeća. U Hrvatskoj je 1857. proveden prvi suvremeni popis stanovništva. Broj stanovnika ju svijetu u 19. stoljeću rastao brže nego ikada do tada u ljudskoj povijesti i to na svim kontinentima.

244

Statistički godišnjak za zemlje austrijskog dijela Monarhije za 1896. Na temelju prikaza statističkih godišnjaka iz 19. stoljeća izdvoji koje hrvatske zemlje se nalaze u ugarskom popisu, a koje hrvatske zemlje će biti u austrijskom popisu? Statistički godišnjak zemalja Ugarske krune za 1896.

Putovnice za inozemstvo izdane krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Koji su razlozi odlaženja u inozemstvo krajem 19. i početkom 20. stoljeća? Kontinent Europa (i područje Rusije/Ruskog Carstva) Sjeverna Amerika Latinska Amerika Oceanija Afrika Azija (bez Rusije/Ruskog Carstva) UKUPNO

Broj stanovnika u milijunima 1700. 1750. 1800.

1500.

1600.

111

125

146

3 39 3 86 243 458

3 10 3 114 339 580

2 10 3 106 436 682

3 15 3 104 504 775

1850.

1900.

195

288

422

5 19 2 101 646 968

25 34 2 103 791 1243

90 75 6 118 902 1613

Tablica 5. Porast svjetskog stanovništva od 1500. do 1900. Caselli, Graziella Vallin, Jacques i Wunsch, Guillaume (ur.), Demography: Analysis and Synthesis, Four Volume Set: A Treatise in Population, vol 3. London-San Diego, 2006: 42. Gdje i kada dolazi do najvećeg skoka u broju stanovnika? Objasni zašto.

DRUŠTVO Rast stanovništva bio je rezultat boljih životnih uvjeta, razvoja industrije i poljoprivrede, kao i prometa. Zbog toga su prehrambeni i drugi proizvodi bili dostupniji, bilo ih je više i njihova proizvodnja je novim tehničkim i znanstvenim metodama poboljšana. Sukladno tome, smrtnost je uglavnom opadala. Zdravstvo se također razvija, što je dodatno važan faktor. Razne su bolesti iskorijenjene ili ih se lakše i efikasnije liječilo. Naravno da napredak nije obuhvatio čitavo ili čak većinu stanovništva. Iako su rezultati i pogodnosti razvoja bili dostupniji nego u ranijim razdobljima, ipak su mnogi toga ostajali uskraćeni. Gladi u Irskoj, Rusiji ili Indiji tijekom 19. stoljeća ukazuju kakva je situacija bila pak podalje od razvijenih industrijskih središta. Tako se od velike gladi u Irskoj 1841. do 1911. stanovništvo smanjilo s 8,175.000 na 4,390.000 stanovnika. Migracije su se tijekom 19. stoljeća odvijale u raznim smjerovima. Osim onih često spominjanih sa sela u grad, migracije unutar jedne zemlje često su zahvatile sve smjerove: išlo se i iz gradova na selo kada bi bilo vrijeme žetve i drugih poljoprivrednih radova, zatim su postojale međugradske migracije u potrazi za poslom, boljim uvjetima i sl. Takve su migracije često mogle biti i privremene. Migracije iz jedne zemlje u drugu, posebice one udaljenije ili čak prekooceanske, najčešće su bile trajnije. Prisilni oblik takvih migracija bio je prijevoz kažnjenika u kažnjeničke kolonije ili pak atlantska trgovina robljem koja se u nekim zemljama zadržala sve do polovice 19. stoljeća, a na istočnoj obali Afrike bit će iskorijenjena tek 1890. godine. Razlozi za iseljavanje su bili višestruki: politički, vjerski, ekonomski. Ipak, prosječni emigrant između 1850. i 1914. je osoba koja je tražila bolje životne i radne uvjete u zemljama koje su nudile više (boljih) prilika od one zemlje u kojoj se nalazio. Najčešće je to bilo u zemljama tzv. novog svijeta, kao što su npr. Sjedinjene Američke Države, Kanada, Australija, Južna Amerika. Ovo razdoblje se često naziva i razdobljem masovnih migracija. Migracije su bile potaknute i potpomognute revolucijom prijevoznih sredstava, odnosno bogatom i velikom mrežom željeznica i parobroda koja se razvijala. Primjerice, putovanje preko Atlantika je 1725. godine trajalo pet tjedana, a 1900. tek tjedan dana. Osim toga, i same migracije su predstavljale velike poslovne prilike za transportne tvrtke,

Doseljenici u Sjedinjene Američke Države čekaju na iskrcavanje s broda na Ellis Island u New Yorku, potkraj 19. stoljeća. Zašto su Sjedinjene Američke Države bile najčešće odredište brojnih iseljenika?

luke ili pojedince agente i njihove kompanije koje su nudile posredničke usluge u takvim oblicima seoba. Najčešće odredište su bile Sjedinjene Američke Države u kojima je 40% od ukupnog rasta stanovništva na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće bilo rezultat imigracija. Tako se u 19. stoljeću dalje razvijaju ili stvaraju nove dijaspore. Radi se o zajednici koja živi izvan zemlje podrijetla, a da i dalje osjeća snažnu povezanost s njom. Često se u takvim zajednicama njegovala generacijama idealizirana predodžba o domovini, uključujući i planove o oživljavanju matične zemlje na novom prostoru ili pak povratku. Svaka dijaspora razlikuje se po svom podrijetlu i povijesnom iskustvu. Neke su dijaspore nastale upravo u 19. stoljeću iz nužde, odnosno tragedije, poput armenske dijaspore koja nastaje nakon početka nasilja 1895. godine. Vjerojatno najčešći oblik je bila tzv. radnička dijaspora, koja je nastajala u potrazi za poslom i boljim životnim uvjetima. U nju se zasigurno mogu ubrojiti i brojni Hrvati s kraja 19. stoljeća. Skupine dijaspora razlikuju se i prema brzini prilagodbe u novom društvu. Pritom je ograničena prilagodba, unatoč različitim nevoljama, ponekad mogla biti i prednost. Primjer su odvojene kineske četvrti koje se javljaju u američkim i drugim

245

13. tema gradovima 19. stoljeća, stvarajući mentalni i fizički osjećaj utjehe i zaštite onih koji su u njima živjeli. Ponovi Zašto dolazi do porasta broja stanovništva u 19. stoljeću? Objasni razloge i posljedice migracija u 19. stoljeću.

Iseljavanje Hrvata na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće Proces industrijalizacije i urbanizacije u hrvatskim zemljama bio je sporiji nego u zemljama zapadne pa i srednje Europe. Na prijelazu stoljeća i dalje je većina stanovništva živjela na selu te se radilo o situaciji agrarne prenapučenosti. To znači da je s obzirom na broj stanovnika na selu bilo premalo obradive površine, 246 što je značilo izrazito teško osiguravanje egzistencije. Određeni dio stanovništva se selio u gradove, a veliki je dio odlazio i u druge zemlje. Između 1890. i 1913. iz Hrvatske i Slavonije iselilo se oko pola milijuna, a iz Dalmacije oko 80 tisuća stanovnika u prekomorske zemlje, ponajviše u Sjedinjene Američke Države.

Hrvatski iseljenici u Sjedinjenim Američkim Državama počekom 20. stoljeća. Iz kojih se dijelova Hrvatske najviše stanovnika iseljava u Sjedinjene Američke Države?

Najviše se stanovništva iseljavalo iz Zagreba, Karlovca, Like, Gorskog Kotara, a sveukupno ih je najviše iselilo iz Dalmacije i Istre, gdje je presudna bila pojava filoksere od 1870-ih godina, tj. bolesti vinove loze. Izgradnja željeznice 1873. godine smanjila je poslovne prilike u Gorskom kotaru onima koji su se bavili prijevozom robe između Karlovca i Rijeke. Razvojačenje Vojne Krajine je, s druge strane, na tržište rada dovelo nove skupine. Stanovništvo iz cijele Hrvatske

IZVORI

„Amerikanizacija. U zemlji tako velikog teritorija sa složenom kompozicijom gradova, ruralnog života, industrijskih zona, sezonskih radničkih kampova, itd., prirodno se postavlja pitanje kako ćemo usredotočiti pažnju i djelatnost na dovoljno široku politiku amerikanizacije. (…). Većina sjajnih politika koje su danas na snazi su proizašle iz malih grupa sposobnih, iskrenih, nesebičnih građana, slobodnih od prljavštine i detalja administrativnih ureda i utega onih koji samo razmišljaju o napredovanju u javnim službama, te stoga mogu proučavati, planirati i graditi, a da ih ne prekidaju izbori. Malo tema daje veći interes od imigracije. Tisuće organizacija i pojedinaca radi na tome, ali uglavnom bez nacionalnog cilja ili svijesti. Potreba sada nije više posla za Talijane ili Židove kao takve, više zanimanja za školske objekte za Grke ili Fince, ne samo više nastave za imigrante, ne uvoz više seljaka na farme, već svjesni napor da se oblikuje narod ove zemlje u američku

naciju koja će stajati zajedno za Ameriku u vremenima mira i rata. Svaki napor bi trebao biti usmjeren prema amerikanizaciji što će značiti da neće biti „NijemacaAmerikanaca“ ili „talijanskih četvrti“ ili „Židova sa East Sidea“, neće biti „gradskih geta“, neće biti „Slavenskih pokreta u Americi“, već da ćemo biti jedan narod u idealima, pravima i privilegijama i u stvaranju zajedničkog cilja za Ameriku. Daleko smo danas od ovog idealnog građanstva, kako daleko nam je u naše domove to donio europski rat. Mnogi od nas vjeruju da je došlo vrijeme za nacionalni pokret amerikanizacije stranaca unutar ove zemlje.“ Frances Kellor. Immigrants in America. New York: The Committee for Immigrants in America, 1915.: 8. (Prijevod s engleskog: Šimetin Šegvić). Koji je to događaj pojačao useljavanje u SAD 1915. godine? Kako na to gledaju pojedini Amerikanci? Koje želje Amerikanaca možeš iščitati na temelju izvora?

DRUŠTVO Švedska Ujedinjeno Kraljevstvo

Danska

Nizozemska Njemačka Belgija

KANADA

Luksemburg

SJEVERNA AMERIKA

Toronto Detroit New York Pittsburgh St. Louis Los Angeles Cleveland

S A D Milwaukee Chicago San Fracisco

EUROPA

Švicarska Francuska Italija

VENEZUELA PERU

BRAZIL JUŽNA BOLIVIJA AMERIKA Rio de Janeiro P A R A G V A J Sao Paulo URUGVAJ Č I L E Montevideo Buenos Aires ARGENTINA

JUŽNA AFRIKA

Smjer iseljavanja Hrvata u prekomorske zemlje. U kojoj prekomorskoj državi postoji hrvatska iseljenička zajednica?

AUSTRALIJA Sydney Auckland Melbourne Hamilton Wellington NOVI ZELAND

Smjer iseljavanja Hrvata u europske zemlje. U koje se europske zemlje iseljavaju Hrvati? Zašto baš u te zemlje? Koja je danas europska zemlja najprivlačnija za Hrvate?

IZVORI

„U subotu oko tri sata poslie podne uočismo kopno otoka Long Islanda. (…) I morske lastavice prelietahu s vala na val, dok se ne pokazaše galebi sigurni vjesnici kopna. Nismo se mučili mjesece i mjesece po okeanu, kao Kolumbo, i znali smo sigurno kada i gdje ćemo doći, pa ipak ti vjesnici pobudjivahu u svačijem srcu veselje. Sedam dana kotrljanja po okeanu, bez jednog samog dana tišine, izmuči svakoga, a napokon, uza svu sigurnost modernih parobroda, ugodno je kazati: preplovio sam sretno okean! (…) Kad ugjosmo u luku, već je na ruci kipa Slobode sjajila električna zraka lučkog svjetionika. Magla je zastirala visoke palače na rtu otoka Manhattana. Hladni vjetar s rieke Hudson prodirao je leđnim hridima kroz kosti. Jedva se je moglo stojati na palubi od zime. Sva je luka posijana blokovima leda, što ga nosi struja Hudsona. Touraine se je zaustavila i bacila sidro. Znak da se večeras ne ćemo iskrcati, te da nam je još jednu noć prenoćiti na brodu. Već je pala tmina, a naokolo ogromne luke zasjajiše milijoni svjetiljaka. Veličajan prizor, kakvoga nije moguće nigdje na svietu vidjeti, jer se nalazimo u najvećoj, najmodernijoj svjetskoj luci, oko koje stanuje više od četiri milijona ljudi. Kroz tanku maglu sjaje se tisuće i tisuće svjetiljaka, neke poredane kao vojnici, kojima se red gubi u nedogled, neke pobrkane na tisuće načina, uz more, po brežuljcima, po kućama, u rieci Hudson, u East Riveru, koji dieli Brooklyn od New-Yorka, na obalama New-yerseya i Hobokena, a naročito na rtu otoka Manhattana, gdje je srce NewYorka, gdje se dižu glasoviti Sky-Skrapers, to jest palače na

dvadeset, trideset podova. Te grdesije, koje po danu bodu estetski uzgojeno oko, po noći pružaju čaroban prizor. (…) Nad tim prizorom po sredini luke, taman prema rtu Manhattana, na visokom podnožju diže se ogroman mjedeni kip Slobode. Glava je boginji okrunjena krunom od tornjeva, ko krunište utvrgjena grada, dar majke slobode Franceske, kćeri slobode Americi. Kroz maglu diže se njena gorda sablast, ko ona tornjevima okrunjena sablast, što se je prikazala strahovita drskom Cezaru, kad je krenuo da pregazi Rubikon, da pogazi nogom majčine grudi, da popleše lovore slobode na glavi rimske republike. Ali ova je strasnija, veličajnija, viša! Iz njene ruke, koja se diže do oblaka, sjaji sjajna luč, koja tjera maglu na milje i milje daljine, koja kaže putniku luku slobode i sigurnosti. Zraka iz njene ruke vrti se obzorjem po mrkoj tmini ; kano da kaže: od istoka do zapada, od sjevera do juga luč slobode mora protjerati tminu ropstva!“ Tresić Pavičić, Ante. Preko Atlantika do Pacifika: život Hrvata u Sjevernoj Americi. Zagreb, 1907. Tko je bio Ante Tresić Pavičić? Svoje putovanje parobrodom je započeo 1905. godine iz francuskog Le Havrea. Mnogi su svoj put započinjali upravo iz te luke jer je put do Le Havrea i zatim samo prekooceansko putovanje bilo povoljnije od puta iz Trsta ili Rijeke. Koliko mu je trajalo putovanje? Na temelju izvora zaključi: što uočava? Što ga fascinira? Kakvi su njegovi doživljaji?

247

13. tema

Oglasi agencije iz Splita koja nudi usluge organizacije puta prilikom iseljavanja na prijelazu stoljeća.

će se tek od osamdesetih godina 19. stoljeća početi masovno iseljavati te se pridružiti valu masovnih migracija na prijelazu stoljeća. Nakon što bi pojedinci otišli, pronašli posao i mjesto stanovanja i kada bi pri248 kupili dovoljno sredstava, za sobom bi najčešće tek tada dovodili ostatak obitelji. Oni koji su se odselili slali su pisma obiteljima i prijateljima te ih izvještavali o svom životu u inozemstvu. Iz Dalmacije su se najviše iseljavali vinogradari, pomorci i ribari. Ipak, nisu sva iseljavanja morala biti trajna. Neki su se vraćali jer ne bi uspjeli u inozemstvu i ciljevima koje su si zadali, a neki su odlazili privremeno dok ne bi zaradili za zemlju ili nešto drugo u domovini. Također, hrvatski iseljenici su u novim krajevima osnivali brojne udruge koje su često objavljivale i svoje novine i glasila.

Istraži povijesne izvore Na temelju literature (Obad, Stijepo. „Uzroci iseljavanja iz Dalmacije u XIX. stoljeću,“ Radovi 7 (1977): i Trogrlić, Marko i Šetić, Nevio. Dalmacija i Istra u 19. stoljeću. Zagreb, 2015.) istraži uzroke i posljedice iseljavanja s područja Dalmacije u 19. stoljeću. Na temelju istraživanja napiši kraći strukturirani rad.

Ponovi

Usporedi i zaključi

Što su glavni razlozi iseljavanja Hrvata u 19. stoljeću? U koje su se zemlje najviše iseljavali Hrvati u 19. stoljeću? Objasni zašto.

Usporedi proces amerikanizacije u okvirima stvaranja američke nacije s onim što se događalo pri procesima stvaranja drugih nacija.

Prepoznaj promjene Istraži povijest svoga grada od njegovog nastanka do danas i potkrijepi slikovnim prikazom što se promijenilo, a što ostalo isto od vremena nastanka grada do danas. Rezultate svog istraživanja predstavi u obliku plakata ili PowerPoint prezentacije.

Položaj i uloga Crkve u 19. stoljeću. Konfesionalni odnosi među crkvama i sekularizacija školstva NAKON UČENJA OVE TEME MOĆI ĆETE: objašnjava položaj i ulogu Crkve u nacionalnim državama Europe

Tema 14 Korelacija s drugim predmetima: Filozofija Geografija Hrvatski jezik Informatika Matematika Sociologija Vjeronauk

14. tema

Položaj i uloga Crkve u 19. stoljeću Posvuda u Europi religija zauzima mjesto od posebne važnosti. Ona je često predstavljala temelj filozofskih ili političkih rasprava. Nema nijedne europske zemlje u kojoj religija nije sudjelovala ili usmjeravala razvoj ključnih događaja i procesa. Prisutna je u društvenoj, političkoj i intelektualnoj sferi. Za „običnog“ čovjeka 19. stoljeća ona je još uvijek ključna odrednica koja daje smisao svakodnevnom životu i određuje kulturu i identitet. Međutim, u 19. će se stoljeću postupno mijenjati odnos između crkve i države. Poslovi crkve i države sve se više nastoje odvajati. To znači da država kao do tada neće više intervenirati u unutarnju organizaciju crkava, kao što će i Crkva postajati manje prisutna u određenim političkim i društvenim sferama života. Ove promjene u odnosu vlasti i Crkve, a samim time i njenim položajem u društvu, dio su naslijeđa 18. stoljeća. Neke od bitnih karakteristika 19. stoljeća poput učestalih društvenih kriza, ubrzanog procesa industrijalizacije i urbanizacije, stvaranja masovnog proletarijata i raširenosti siromaštva, itd. odrazile su se na shvaćanje i odnos „običnih“ ljudi prema religiji. U mnogim europskim zemljama politika je bila određena različitim valovima revolucija, restauracija, uvođenja sloboda, terora i reakcije. Bitne promjene događaju se i u akademskom životu gdje se sve više počinju voditi filozofske i druge rasprave o prirodi i podrijetlu čovjeka, što također mijenja odnos prema religiji. Na to će se nadovezati revolucionarna zbivanja koja će obilježiti već sami početak 19. stoljeća, započevši s Francuskom revolucijom pa sve do proljeća naroda u Europi. Crkve će cijelu prvu polovicu 19. stoljeća tražiti odgovore na društvo koje se mijenja te promjene općenito koje su proizlazile i iz revolucionarnih zbivanja. Ponovi 250

Kakav je bio odnos crkve i države prije 19. stoljeća? Razmisli zašto. Razmisli zašto će se u 19. stoljeću postupno promijeniti odnos između crkve i države.

Katolička crkva za vrijeme Francuske revolucije i Napoleona Kada su 1789. sazvani Generalni staleži (skupština državnih staleža), svećenstvo, kao prvi stalež, pristalo je na društvene i institucionalne reforme. To je za njih značilo da prihvaćaju ukidanje svojih feudalnih prava, crkvenih nameta i desetine. No uskoro se pokazalo da revolucija želi Crkvu podrediti državi. Zabranjeno je novo zaređivanje u redovima koji nisu društveno korisni, odnosno koji se nisu bavili njegovanjem bolesnika i odgojem. Vrhunac je bio zakon koji je određivao da imenovanje biskupa neće vršiti kralj, već narod te da ih neće potvrđivati papa, nego nadbiskup. Uz to, biskupi ne bi više postavljali župnike, već bi i njih birali sami župljani. Ovakve promjene su značile raskid s poglavarom Katoličke Crkve. Većina svećen1787.

1788.

1789.

1790.

1791.

1792.

1793.

1794.

1795.

1796.

1797.

Festival razuma, Notre Dame, Pariz, 1793. Prikaz proslave Kulta ljudskog razuma u Parizu 1793. Ceremonija je simbolizirala novi republikanski odnos i shvaćanje religije. Tijekom proslave crkve diljem Francuske pretvorene su u suvremene „Hramove razuma“. Kakav odnos prema kršćanima proizlazi iz ovog nametnutog shvaćanja religije?

stva je odbila položiti takvu prisegu (tzv. Građanska konstitucija svećenstva) koja se od njih tražila. Izdan je novi zakon („Zakon o sumnjivima“) koji je omogućio da se zatvore svećenici koji su odbili dati prisegu. Mnogi su za to vrijeme pobjegli i zatražili utočište izvan Francuske. Svećenici su prikazivani gorima od aristokrata, kao izdajnici i neprijatelji revolucije. 1798.

1799.

1787. – 1827. biskup Maksimilijan Vrhovac 1789. Francuska

revolucija

1793. Kult Razuma

1789. Deklaracija o pravima čovjeka i građana

1800.

1801.

1802.

1803.

1804.

1805.

1806.

1807.

1808.

1801. – 1905. Konkordat između Napoleona i pape Pija VII.

1809.

FILOZOFSKO-RELIGIJSKO-KULTURNO PODRUČJE No kraj Napoleonskih ratova i Bečki kongres značili su i obnovu Papinske države. Ponovi Opiši kakav je bio položaj Katoličke crkve za vrijeme Francuske revolucije i Napoleona.

Crkva u doba restauracije Doba restauracije za Crkvu je značilo i doba konsolidacije. Prvi znak katoličke obnove pojavio se doduše još 1802. godine kada je poznati francuski pjesnik Chateaubriand objavio Duh kršćanstva, povezujući romantizam i katoličku obnovu. Jacques-Louis David. Car Napoleon sam sebe kruni, crtež. Pariz: Muzej Louvre. Što simbolizira kruna u Napoleonovim rukama?

Crkve su pljačkane i uništavane. Uspostavljena je tzv. konstitucionalna crkva, ali će i ona nastradati, kada će, u vrijeme Terora nakon revolucije, odbiti zakone o ženidbi svećenika i rastavi. Uveden je i Kult Razuma kao ateistička državna religija, a crkve su pretvarane u hramove razuma. Kasnije Maximilien Robespierre uvodi novu deističku državnu religiju Kulta Razuma i Višnjeg Bića. Početkom 1795. izvršeno je formalno odvajanje crkve od države. Država nije formalno priznavala ni jednu vjeroispovijest niti ih je financijski pomagala, ali su imale određene slobode djelovanja. Katolička vjeroispovijest se održala u širokim društvenim slojevima, a počeli su se vraćati i prognani biskupi i svećenici. Godine 1796. u Italiju prodire Napoleonova vojska uz zapovijedi da se ne napadaju svećenici i crkve. Tek nakon sukoba u Rimu dvije godine kasnije, papa Pio VI. je završio u zarobljeništvu u kojem je i umro, a Rim je morao platiti troškove okupacije. Ipak, 1801. godine u Parizu je potpisan Konkordat između Napoleona i pape Pija VII., koji je vrijedio do 1905. godine. Katolicizam je priznat kao religija većine u Francuskoj, ali ne kao državna religija. Papa je potvrđivao biskupe na prijedlog države, država je isplaćivala svećenstvu plaće, a ono je polagalo prisegu državi. Ipak, Crkvi nisu vraćeni posjedi koje je izgubila tijekom Revolucije i poslije. Napoleon će kao francuski car izvršiti invaziju na Rim 1808. i anektirati ostatke Papinske države. 1809.

1810.

1811.

1812.

1813.

1814.

1815.

1816.

1817.

1818.

1819.

Naslovna stranica Chateaubriandovog Duha kršćanstva, 1802. Zašto je bila potrebna katolička obnova u ovom vremenu?

251

Nakon Bečkog kongresa uspjela se kao „jedina svećenička država“ održati Papinska država. Obnovu i razvoj vjerskog života predvodi papa Pio VII. Unutar klera Katoličke Crkve javlja se struja koja zagovara jačanje papinskog autoriteta koji je vjerski život trebao obraniti od modernih političkih vlasti. Taj pokret naziva se ultramontanizam. Pripadnici tog pokreta su bili strogo odani papi kao poglavaru Crkve. Papinski dvor održavao je veze s pojedinačnim državama putem različitih sporazuma ili konkordata. Dolaskom pape Lava XII. 1823. i tijekom pontifikata njegovih nasljednika katolicizam se susreće s brojnim poteško1820.

1821.

1822.

1823.

1824.

1825.

1826.

1823. – 1829. papa Lav XII.

1827.

1828.

1829.

1830.

1831

14. tema ćama. Okreće se konzervativnim snagama kancelara Metternicha u Austriji te kasnije cara Napoleona III. u Francuskoj, kao i drugim konzervativnim vladarima kao zaštitnicima crkvenih institucija. Katolici su zajedno s liberalima odigrali ključnu ulogu i u nezavisnosti Belgije 1830. godine kada su se zajedno pobunili protiv protestantske Nizozemske. Time su ujedno označili i početak europskog „liberalnog katolicizma“. Ponovi U razgovoru s nastavnikom/nastavnicom protumači pojam „liberalni katolicizam“.

Karikatura iz sedamdesetih godina 19. stoljeća na kojoj Bismarck i Lav XIII. igraju šah. Protumači karikaturu.

Proces sekularizacije Francuska revolucija i Ustav Sjedinjenih Američkih Država označili su i u simboličkom i u pravnom smislu važne prekretnice prema razdvajanju crkve i države. Bitne promjene unijele su i reforme prosvijećenih apsolutističkih vladara poput Josipa II. Njegove reforme odozgo težile su učiniti sve osobe ravnopravne pred zakonom, a Patent o vjerskoj toleranciji omogu252 ćio je ravnopravniji položaj drugih vjera (protestanata, Židova, itd.) u odnosu na Katoličku Crkvu. Sve su te promjene s kraja 18. stoljeća nastojale ograničiti ulogu Katoličke Crkve i urediti njen odnos s državom. Često su promjene provođene i nasilno, ukidanjem crkvenih redova i oduzimanjem crkvene imovine koja je proglašavana državnom. To se odnosi primjerice na Francusku revoluciju, ali i reforme koje je u Habsburškoj Monarhiji „odozgo“ provodio Josip II. Tijekom 19. stoljeća nastavljaju se težnje za uređenjem odnosa religije i države. Međutim, taj se proces odvijao sporo, a ovisio je i o unutrašnjoj situaciji pojedinih zemalja. Kancelar Bismarck je u Njemačkoj smatrao ponašanje Katoličke crkve djelomično neprijateljskim prema državi, pa je pokrenuo Kulturkampf – koji je označio jedan oblik sukoba države i Crkve u Europi. U Habsburškoj Monarhiji je 1855. potpisan Konkordat sa Svetom Stolicom koji je Katoličkoj crkvi vratio mnoga prava oduzeta pod Josipom II. (brak, djelomična kontrola cenzure, školstvo), ali je pritom pomogao u jasnijem razgraničavanju djelatnosti države i Crkve. Tadašnji su liberali Konkordat nazivali „srednjevjekovnim“, a trebalo je do 1870. da bi bio opozvan. U Francuskoj je tek nakon poraza 1833.

1834.

1835.

1836.

1837.

1838.

1839.

1840.

1841.

1842.

1843.

iz Francusko-pruskog rata 1871. u Trećoj Republici stvoren model republike u kojoj je vjerski utjecaj ograničen izvan javnih sfera. Na taj način, religija je postupno shvaćana kao nešto što se nalazi u privatnoj sferi. Proces smanjivanja moći crkava i preuzimanja njihovih zaduženja od strane svjetovnih institucija naziva se i sekularizacija. U zadnjim desetljećima 19. stoljeća ideja o sekularizaciji društva izuzetno je prisutna u mislima tadašnjih europskih intelektualaca. Ona je bila u skladu s idejom i vizijom modernizacije društva prema kojoj napredak društva znači manju potrebu za religijom, a crkvu zamjenjuju moderne sekularne institucije. Zajednička pripadnost kršćanstvu dio je europskog identiteta. Samo će misionarski pokreti kasnije tu izvornu razliku u odnosu na druge kontinente umanjiti ili mijenjati. Suočena s takvim promjenama, Katolička Crkva se u 19. stoljeću odlučuje na modernizaciju, često iz straha da će temelji kršćanstva biti dovedeni u pitanje. Ponovi Uz pomoć interneta i literature istraži što je predstavljao Kulturkampf. Objasni značenje pojma sekularizacija.

Sekularizacija školstva Oko pitanja sekularizacije redovito je jedno od glavnih uloga imalo pitanje školstva i obrazovnog sustava. Još su reforme Josipa II. zahvaćale u Habsburškoj Monarhiji školstvo, želeći ga prenijeti iz sfere crkvenog u ruke (centralizirane) državne uprave.

1844.

1845.

1846.

1847.

1837. – 1869. biskup i nadbiskup Juraj Haulik 1801. – 1905. Konkordat između Napoleona i pape Pija VII. 1848. Karlovačka patrijarhija 1848. Josif Rajačič proveo instalaciju Jelačića za bana 1849. Katolički list zagrebački

1848.

1849.

1850.

1851.

1852.

1853.

1846. – 1878. papa Pio IX. 1852. Zagrebačka nadbiskupija 1854. dogma o Bezgrešnom Začeću Marije (Pio IX.)

1854.

1855.

FILOZOFSKO-RELIGIJSKO-KULTURNO PODRUČJE Društvo koje se mijenjalo u školstvu je izražavalo nove potrebe, jer je takvom društvu trebalo sve jače širenje pismenosti (koje je poticano još u vrijeme prosvjetiteljstva). To se odražavalo u potrebi za dostupnim i obveznim osnovnim obrazovanjem. Nakon osnovnoškolskog obrazovanja, stručna znanja novog društva su se dobivala u tehničkim školama, a intelektualne elite su se obrazovale u gimnazijama. Klasične gimnazije davale su naobrazbu temeljenu na klasičnim jezicima (grčki, latinski) i bile su usmjerene na oblikovanje duha, karaktera i misaoni razvoj. Sve više su se pojavljivale i realne gimnazije koje su nastajale pred kraj 19. stoljeća. Svoj program temeljile su na prirodno-znanstvenim predmetima i živim jezicima. Razvoj nacionalnih država u 19. stoljeću uviđao je važnost kontrole obrazovanja. Liberalno građanstvo je smatralo obrazovanje jednim od temelja napretka, razvoja i širenja republikanskih vrijednosti. I nacionalne države su uvidjele mogućnost da pomoću nastave utječu i u školi oblikuju odnos đaka prema samoj državi, potičući na taj način razvoj nacionalne svijesti. Zbog toga je došlo do sukoba oko razumijevanja položaja obrazovanja sa Crkvom koja se pozivala na povijesnu ulogu koju je imala u razvoju školstva i obrazovanja. Ponovi Objasni što označava pojam sekularizacija školstva. Kakve se škole pojavljuju krajem 19. stoljeća i s kakvim programima? Objasni ulogu obrazovanja u 19. stoljeću.

Antiklerikalizam

1855.

Procesi nacionalnih integracija koji se u 19. stoljeću odvijaju, često su uključivali antiklerikalne retorike kako bi nauštrb Katoličke Crkve jačali položaj države i njenih institucija te omogućili provođenje sekularizirajućih zakona. Pozivajući se na Voltairea i druge prosvjetitelje, tražilo se „čišćenje“ politike odnosno izdvajanje svećenstva i Crkve iz političkih aktivnosti. Antiklerikalizam se pritom javlja kao pokret koji oštro kritizira ulogu religije u društvu, želeći često radikalnim izdvajanjem Crkve iz društva i politike postići politički, gospodarski i socijalni napredak. Uz antiklerikalizam ne pristaju samo parlamentarne političke

1856.

1857.

1858.

1859.

1860.

1861.

1862.

1863.

1864.

1865.

Léon Bonnat, Léon Gambetta Léon Gambetta (1838. – 1882.), francuski državnik. Proglasio je zbacivanje cara i Treću Republiku 1870. godine. Isticao se kao antiklerikalni političar koji je 1877. izjavio „Klerikalizam – to je naš neprijatelj!“, smatrajući da tom izjavom izražava „najdublje osjećaje francuskog naroda“. Razmisli što su im uzroci i zašto su u Francuskoj bili česti antiklerikalnih pokreti.

skupine. Podupiru ga često i šire mase, radikalni demokrati, socijalisti i anarhisti. Mnogi su revolucionarni pokreti Crkvu odbacili kao dio vladajućeg poretka. Tako Karl Marx smatra da je vjera „opijum naroda“, budući da donosi lažnu nadu i ljude odvraća od svjetovnih problema odnosno njihovog realnog stanja. 253

Prvi vatikanski koncil Još od vremena Karla Velikog duhovna neovisnost papinstva osigurana je suverenitetom u samoj Papinskoj Državi. Težnje prema ujedinjenju talijanskih zemalja u političkom su smislu predstavljale sve veći problem. Konačni rasplet dogodio se zauzimanjem i priključenjem Rima Italiji 1870. Nakon što je time Papinska država ukinuta, pape postaju „zarobljenici“ Vatikana. Ti su događaji značili i ponovni porast ultramontanizama, jer se na papu gledalo kao na jedinu osobu koja je dovoljno snažna oduprijeti se pritiscima suvremenih političkih vlasti. Pio IX. već je 1854. u posebnoj buli proglasio dogmu o Bezgrešnom Začeću Marije. Potom je u sklopu jedne enciklike u popisu od 80 modernih civilizacijskih zabluda (Syllabus errorum) iz 1864. osudio liberalizam, socijalizam, naturalizam i neke druge suvremene misaone struje. To je dodatno potaklo antiklerikalne pokrete, ali i podjele u samoj Crkvi. Godine 1869./70. održan je Prvi vatikanski koncil (sabor). Na tom je koncilu proglašena dogma o ne-

1866.

1867.

1868.

1869.

1870.

1871.

1872.

1873.

1874.

1875.

1876.

1877

1867. – 1873. Židovi izjednačeni pred zakonom u Monarhiji, 1873. u Hrvatskoj 1859. Charles Darwin,

O podrijetlu vrsta

1855. – 1870. Konkordat između Svete Stolice i Habsburške Monarhije

1864. Syllabus

errorum

1869. – 1870. Prvi vatikanski koncil 1870. dogma o nepogrešivosti pape

1870. priključenje Rima Italiji; pape „zarobljenici“ Vatikana

1874. reforme školskog sustava za bana Mažuranića

14. tema

Crtež Prvog vatikanskog koncila S preko 700 sudionika, koncil se odvijao između prosinca 1869. i listopada 1870., kada je prekinut nakon što je Papinska Država pripojena Italiji. Istraži značenje i ulogu Prvog vatikanskog koncila u drugoj polovici 19. stoljeća.

pogrešivosti pape (papina nezabludivost). Autoritet pape Pija IX. kao vođe je time u odnosu na krugove liberalnijih biskupa i teologa ojačan i najavljeno dodatno centraliziranje i discipliniranje Crkve. Iako su tendencije pape Pija IX. i Prvog vatikanskog koncila u suštini bile antimoderne, postavile se neke od temelja suvremene uloge pape u javnosti i otvorile Crkvu pre254 ma novima načinima komuniciranja s javnosti. Na samom koncilu je đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer u nekoliko navrata govorio. Njegovi su istupi bili prožeti ekumenizmom, odnosno nastojanjem da se Katolička Crkva približi protestantizmu i pravoslavlju. Također se otvoreno protivio definiranju dogme o papinskoj nepogrešivosti, iako je sam u nju praktično vjerovao. Na taj način se Strossmayer istaknuo kao zastupnik liberalne struje svećenstva na Vatikanskom koncilu. IZVORI

„Ovdje Vam stvari idu svakako. Dvije su stranke, jedna manja, koja je učenija; druga jača, koja je moralno i intelektualno slabija. Ova bi preteranošću svojom izgubila crkvu. Ja mislim, iz ovoga sabora ništa drugo ne može biti, nego da prepriječi zlo i da put prokrči boljemu i slobodnijemu saboru, koji će najprvo popraviti kuriju. Evo me i opet u hitnji sa nekoliko riječi. (...) Osim toga danas izdadoše dekret „de infallibilitate Papae“ i to tako bezobziran i tako apsurdan, da se tomu nitko nije nadati mogao. Pitanje je sad: što? Ja sam mislio, da bi, jedno 100 do 130, imali stajati kano hrid čvrsti tvrdeći, da nema pravoga sabora, buduć nije sabor slobodan. (...) Ali žalibože nije naših biskupa, koji bi se tomu odlučnomu

činu priključili. Otale slijedi, da će u najstrožijoj formi neprevarljivost lična pape biti dogmatizirana. Ja moram ostati kod svoga osvjedočenja pak spasiti pred Bogom i svijetom svijest i poštenje svoje.“ Ulomci iz pisama koje je biskup Josip Juraj Strossmayer između studenog 1869. i ožujka 1870. slao Franji Račkom. Korespondencija Rački – Strossmayer I., ur. Ferdo Šišić. Zagreb, 1928.: 100-101. Gdje se u ovom razdoblju nalazi Strossmayer i o čemu piše u pismima? Koje su se dvije struje među biskupima pojavile? Koje stavove iznosi Strossmayer?

Katolička Crkva i socijalna pitanja Novi papa Lav XIII. (rođen 1810.; papa 1878. – 1903.) izdao je 1891. encikliku Rerum novarum („O novim stvarima“) u kojoj je najavljen „preokret“, otvarajući Crkvu prema suvremenim radničkim i socijalnim problemima. Rerum novarum optužuje iskorištavanje ljudskog rada te loše životne uvjete kao rezultat industrijske revolucije, čime je najviše zahvaćeno i oštećeno radništvo. Istovremeno odbija socijalizam kao društveni poredak i poziva se na kršćanski duh koji se temelji na milosrđu i pravdi. Zagovaranjem pravedne raspodjele dobara i plaća među radništvom, zaštite privatnog vlasništva te priznavanjem prava na udruživanje i prema potrebi štrajk, enciklika je postavila tradiciju po kojoj se papa osvrće na trenutna socijalna pitanja. Kada se i gdje razvijaju kršćansko-socijalne stranke?

FILOZOFSKO-RELIGIJSKO-KULTURNO PODRUČJE Papa Lav XIII. o. 1900. Tijekom svojeg pontifikata izdao je ukupno 88 enciklika. Dodatno je naglašavao marijanski kult (pobožnosti prema Bogorodici), ističući važnost Majke Božje u životu vjernika, posebice u molitvi krunice, o čemu je izdao 11 enciklika, kao i podržavanjem štovanja Majke Božje na mjestima njezinih ukazanja. Zbog mnogobrojnih enciklika o krunici ga zovu i „papom krunice“. Postoje li sličnosti u istupanjima pape Lava XIII. i današnjeg pape? IZVORI

„Među narodima je pokrenuta težnja za nečim novim, koja već odavna drži svijet u gibanju. Ta je želja za promjenama morala naravnom dosljednošću s vremenom prijeći s političkog područja na srodno gospodarsko područje. Doista, nečuveni napredak industrije i znanosti, promjena odnosa između poslodavaca i radnika, bogatstvo nagomilano u rukama nekolicine i siromaštvo velikog mnoštva, porast samosvijesti u radnika i potrebe međusobne povezanosti, osim toga pad ćudoređa, prouzročili su provalu sukoba. (...) Mi smo se u nekoliko navrata dotakli tog predmeta, ali svijest apostolske službe potiče nas da ga u ovoj enciklici temeljno raspravimo, da istaknemo načela po kojima se, prema istini i pravdi, to pitanje mora riješiti. Teško je to pitanje, a nije ni bez pogibli. (...) Prvenstveno cijeli nauk vjere koju tumači i čuva Crkva ima dovoljno snage da izmiri bogataše i radnike. Ona ih može izmiriti i sjediniti pozivajući i jedne i druge na međusobne dužnosti, a osobito na one koje izviru iz pravednosti. Ovo su dužnosti koje se odnose na radnika: potpuno i vjerno izvršavati ono što je s obzirom na rad slobodno i pravedno ugovorio. Ne smije nipošto uništavati sirovinu ni vrijeđati osobu vlasnika. (...) Dužnosti su bogataša i gospodara ove: ne smije s radnicima postupati kao s robovima. Mora u njima poštovati dostojanstvo ljudske osobe koja je oplemenjena kršćanskim obilježjem. Korisna zanimanja, kako to uči zdrav razum i kršćanska filozofija, nisu nipošto čovjeku na sramotu, nego na čast jer se njima omogućuje pošteno životno uzdržavanje.

Sramotno je nečovječno izrabljivati ljude kao sredstvo za stjecanje dobitaka te ih jedino toliko cijeniti koliko im vrijede sila i snaga. Jednako tako vrijedi zapovijed da kod radnika valja voditi računa o njihovoj vjeri i duhovnim dobrima. Poslodavci su zato dužni stvari tako urediti da radnik u zgodno vrijeme može obaviti svoje religiozne potrebe. Ne smiju ga izložiti podmitljivim zavođenjima i poticajima na grijeh. Jednako ga ne smiju odvraćati od brige za obitelj i nastojanja da nešto prištedi. Neka ne nameću teži rad nego što ga sile mogu podnijeti ili takav koji ne odgovara dobi i spolu.“ Dijelovi iz enciklike Rerum novarum. Enciklika njegove svetosti pape Lava XIII. katoličkom svijetu o stanju radnika, 15. 5. 1891. Izvor i prijevod: Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve.

Koje promjene u društvu adresira enciklika? Tko može pomiriti bogataše i radnike? Kako Crkva vidi odnose između poslodavaca i radnika – kakve su njihove međusobne dužnosti?

Katolička Crkva u vrijeme Prvog svjetskog rata Vrlo brzo nakon početka Prvog svjetskog rata, pontifikat je započeo i novi papa – Benedikt XV. (1914.1922.). Već na samom početku izdao je encikliku u kojoj poziva na mir. Rat je vidio kao rezultat nedostatka i zanemarivanja kršćanske mudrosti i kao posljedicu sukoba proizašlih iz materijalizma, nacionalizma, netrpeljivosti među narodima i nejednakosti u društvu. Zagovarao je i božićno primirje, ali ono 1914. nije službeno proglašeno. Ipak, neslužbeno je došlo do božićnog primirja na nizu bojišta. Vojnici su si međusobno čestitali Božić, razmjenjivali su i male poklone, pjevali božićne pjesme, a negdje čak i igrali nogomet. Također, iskoristili su to vrijeme kako bi pokopali svoje mrtve. Stav Benedikta XV. je bio da je on tijekom rata nepristran, a ne neutralan. Prihvaćen je njegov prijedlog za razmjenu ranjenih vojnika i civila, ustanovio je poseban vatikanski ured koji je surađivao s Crvenim križem te je uplaćivao velika sredstva u razne programe vezane uz rat. Stalno je pozivao na pregovore o kraju rata. Benedikt XV. je smatrao kako je najbolje rješenje odmah prihvatiti status quo bez ikakvih reparacija i posebnih zahtijeva. Jedini koji je u tome vidio rješenje i svoju misiju bio je austro-ugarski

255

Njemački i britanski vojnici na „ničijoj zemlji“ u vrijeme božićnog primirja 1915. godine. The Illustrated London News, 9. 1. 1915. Zanimljivo je da više od tjedan dana europske novine nisu izvještavale o primirju jer im je to bilo strogo zabranjeno. Tek kad je o tome pisao The New York Times, vijest su preuzele britanske novine te se ona dalje širila po Europi. Kakvu simboliku u ovom događaju ostavlja blagdan Božića?

Katolička Crkva u Hrvatskoj u 19. stoljeću

car i kralj Karlo I., koji je zbog svojih mirovnih nastojanja i traženja proglašen blaženim 2004. godine. Skoro dvije trećine katolika u svijetu bili su pripadnici jedne od zaraćenih država involviranih u Prvi svjetski rat. Često nisu dijelili mišljenje Benedikta XV. i odbijali su mogućnost postizanja mira kakvog je zagovarao. Solidarnost, ljubav prema bližnjemu i nastojanja pape u pojedinim zaraćenim zemljama nije često do256 lazila toliko do izražaja, koliko razvijanje nacionalnog osjećaja lojalnosti.

Katolička Crkva u hrvatskim zemljama 19. stoljeća ima veliku ulogu ne samo u vjerskom, već i političkom, kulturnom i gospodarskom životu. Nacionalno-integracijski procesi, formiranje hrvatskog identi-

Dolnja Lendava Čakovec Ludbreg Subotica Koprivnica Križevci Bjelovar Donji Miholjac Virovitica Drava Zagreb Valpovo Daruvar P. Slatina Našice Popovača Kutina Pakrac Kupa Osijek Dalj Orahovica Sisak Sava Karlovac Novi Sad Vukovar Požega Đakovo Jasenovac Cernik Nova Vinkovci Ilok Srijemski Karlovci Gradiška Sl. Brod Erdevik Du

Varaždin

Kopar Poreč

Pazin

Rijeka Sušak KRK

Krk

Pula CRES

Senj

Beograd

Banja Luka

RAB

Bijeljina Šabac

Bosanski Petrovac

Tuzla Valjevo

OK OT GI DU

14. tema

Zadar Sarajevo

Šibenik

židovske općine sjedišta nadbiskupija sjedišta biskupija sjedišta mitropolija sjedišta eparhija

1878.

Hvar

HVAR

VIS KORČULA

Mileševa

Mostar

BRAČ Makarska

PEL JEŠ AC

LASTOVO

Berane Trebinje

Dubrovnik

Kotor Cetinje

Karta 1. Teritorijalni ustroj vjerskih zajednica na hrvatskom prostoru tijekom 19. stoljeća.

1879.

1880.

1881.

1882.

1878. – 1903. papa Lav XIII. 1846. – 1878. papa Pio IX.

1883.

1884.

1885.

1886.

1887.

1888.

1889.

1890.

1891.

1892.

1893.

1894.

1895.

1896.

1897.

1898.

1801. – 1905. Konkordat između Napoleona i pape Pija VII. 1891. Rerum Novarum

1900. Svehrvatski katolički kongres

1899.

1900.

FILOZOFSKO-RELIGIJSKO-KULTURNO PODRUČJE

Biskup Maksimilijan Vrhovac, o. 1820. Zagreb: Muzej grada Zagreba. (Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

teta i nacije uvelike su obilježeni djelovanjem Crkve. Najviše se to odrazilo tijekom Hrvatskog narodnog preporoda u svim dijelovima Hrvatske. Vodeća imena preporoda su uvijek dijelom bili i svećenici ili viši crkveni dužnosnici: Maksimilijan Vrhovac, Juraj Haulik, Pavao Štoos, Mihovil Pavlinović, Juraj Dobrila i drugi. Zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac (r. 1752., biskup od 1787. do 1827.) bio je jedan od idejnih začetnika hrvatskog narodnog preporoda s idejama o jedinstvenoj kulturi iz svih dijelova Hrvatske. Još od vremena Francuske revolucije zalagao se za ujedinjenje hrvatskih zemalja. Biskup Vrhovac poticao je izdavanje knjiga, a sam je darovao nekoliko tisuća knjiga Sveučilišnoj knjižnici. Podupirao je izgradnju Zakladne bolnice, a osnovao je i zagrebački park Maksimir. Revolucionarna zbivanja koja su zahvaćala Europu u prvoj polovici 19. stoljeća najviše su se u Crkvi u Hrvatskoj osjetila 1848. godine. To se moglo vidjeti i u Zahtijevanjima naroda iz 1848. u kojima se tražilo, između ostaloga, ukidanje celibata i uvođenje narodnog jezika u liturgiju. Tada se javila konzervativnija opcija među svećenstvom, okupljena oko Katoličkog lista zagrebačkog, koji je počeo izlaziti 1849. godine i kojeg je osnovao biskup Juraj Haulik (biskup 1837., nadbiskup 1852. – 1869.). Ipak, dio svećenstva je bio uz tzv. liberalni katolicizam jer je svoje korijene vukao još iz vremena prosvjetiteljstva i jozefinizma kojega je na hrvatskom prostoru zastupao krug oko biskupa Maksimilijana Vrhovca. Prisjeti se uloge svećenstva u Hrvatskoj u razdoblju prosvjetiteljstva. Objasni povezanost Katoličke Crkve i Hrvatskog narodnog preporoda.

1900.

1901.

1902.

1903.

1904.

1905.

1906.

1907.

1908.

1906. Zakonom

regulirana prava svih priznatih vjerskih zajednica

1909.

1910.

1911.

Važan događaj u povijesti Katoličke Crkve u 19. stoljeću bila je uspostava Zagrebačke nadbiskupije 1852. godine s Jurajom Haulikom kao nadbiskupom. Na taj se način banska Hrvatska osamostalila u odnosu na ugarsku crkvu. Haulik se već ranije istaknuo kao važan poticatelj hrvatske kulture i gospodarstva. I drugi su istaknuti predstavnici vjerskog života vodili brigu o glazbi, književnosti i drugim intelektualnim i kulturnim djelatnostima, pružajući novčanu potporu raznim novoosnovanim društvima i udrugama, sudjelujući u organizaciju i programu kulturnih institucija, itd. Svećenstvo također uvelike sudjeluje u razvoju hrvatskih političkih stranaka. Iako je Starčević radio otklon od Crkve te je njenu ulogu u društvu oštro kritizirao, sitno svećenstvo će postupno sve više pristajati uz pravaštvo. S druge strane, elitni krugovi svećenstva zagovaraju politiku Narodne stranke. Na početku druge polovice 19. stoljeća dva su naročito istaknuta imena hrvatske politike dolazila iz crkvenih krugova – Franjo Rački i biskup Josip Juraj Strossmayer, kao i pojedinci koji su definirali liberalni katolicizam. Osim njihovog političkog djelovanja kao zastupnika u Hrvatskom saboru, osnivača Narodne stranke te 257 promišljatelja položaju Hrvata i Trojedne Kraljevine u Habsburškoj Monarhiji (ideologija jugoslavenstva), snažno su djelovali i na kulturnom i intelektualnom području. Tako je Rački skupljao niz izvora za hrvatsku povijest po rimskim arhivima i bio jedan od prvih modernih povjesničara. Pokretao je stručne i kulturne časopise i bio je prvi predsjednik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU). Strossmayer je zaslužan za osnivanje iste te Akademije (1861.). Dao je izgraditi njenu zgradu u Zagrebu, kao i katedralu u Đakovu. Bio je mecena na umjetničkom, kulturnom i intelektualnom području. Akademiji je poklonio zbirku starih majstora, što će 1884. postati Strossmayerova galerija, potpomagao je rad škola, knjižnica, čitaonica, časopisa, novina, kao i Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo. Pomagao je i raznim pojedincima, a primjer je i Marija Jurić - Zagorka na čiju je preporuku primljena u uredništvo Obzora 1895. godine, koje je do tada nije htjelo prihvatiti. Strossmayer i Rački, kao prvaci Narodne stranke i narodnjačke politike, promicali su u svom političkom i kulturnom djelovanju „slavensku uzajamnost“. Smatrali su da samo crkvenim jedinstvom istočne i 1912.

1913.

1914.

1915.

1916.

1917.

1918.

1919.

1920.

1914. – 1922. Benedikt XV. 1912. – 1916. muslimani izjednačeni pred zakonom u Dalmaciji i Hrvatskoj i Slavoniji

1914. božićno primirje

1921.

1922.

14. tema zapadne Crkve, Slaveni mogu biti u Europi ravnopravni s germanskim i romanskim narodima – barem na kulturnom polju. Tradicionalno, Crkva je igrala ključnu ulogu i u obrazovanju. I tijekom 19. stoljeća, posebice prve polovice, crkveni redovi su po cijeloj Hrvatskoj osnivali škole, ponajviše gimnazije. Časne sestre su bile zaslužne za osnivanje škola za obrazovanje djevojčica. Kada je u drugoj polovici 19. stoljeća najavljena sekularizacija školstva nakon postizanja Hrvatsko-ugarske nagodbe, Crkva se tome žestoko protivila. Naročito je Juraj Haulik, tada već kardinal, osudio takvu reformu.

Crkva pokušala uključiti u rješavanje socijalnih problema, čime je položen temelj hrvatskom političkom katolicizmu. Kongres i poticaji koje je još ranije davao papa Lav XIII. svojom enciklikom Rerum novarum (1891.) potakli su i stvaranje Hrvatskog katoličkog pokreta. Njega predvodi krčki biskup Anton Mahnič koji 1903. pokreće časopis Hrvatska straža. Hrvatski katolički pokret više se nije trebao vezati uz određene političke opcije, a temeljio se na ideji da pripadnost Katoličkoj Crkvi čini jedno od temeljnih obilježja hrvatske nacije.

IZVORI

258

„Šireći se naime svednevice, i sve više nehajstvo za kršćansku vjeru, već od duljega vremena u premnogih državah s velikim žarom i zanimanjem trude se mnogi zakonodavni i upravni sborovi, kako će se što prije i što više ustanoviti i podići javnih odgojilištah, u kojih, bez svakoga obzira na vjeru, ima se mladež učiti mnogim umjećam i znanostim, neostaviv vjerouci nikakova upliva na takovu obuku, dapače ukloniv ga naročito. (...) S ovih sliedi, kako je s jedne strane nepravedno, kako li s druge strane nerazborito i opasno postupanje onih, koji hoće učione od crkve odciepiti, a svećenstvu izim ono nekoliko, predavanju vjeronauka namienjenih urah, nikakova drugoga upliva u znanstvene zavode neće da dopuste. To neznači ništa drugo, nego otimati mladeži onaj živonosni duh vjere, onu neocjenjivu i doista jedinu podporu duše, koje jednom lišeno ljudsko srdce ostaje u svojoj sirovosti, a postaje plienom svih uzkolebanih strasti. (...)“. Juraj Haulik, Pastirska poslanica Jurja kardinala Haulika nadbiskupa zagrebačkog o nastavi i uzgoju mladeži na biskupijsko svećenstvo. Zagreb, 1869.: 10, 20, 28.

Ponovi Objasni kakvu je ulogu u Hrvatskoj imala Katolička crkva u političkom, kulturnom i gospodarskom smislu. Po čemu su se istaknuli Franjo Rački i biskup Josip Juraj Strossmayer? Objasni kakvu je ulogu u obrazovanju imala Crkva tijekom 19. stoljeća. Poveži značenje pojma politički katolicizam s pokušajem da se Crkva uključi u rješavanje socijalnih problema. Obrazloži naziv Svehrvatski katolički kongres.

Ostale vjerske zajednice u Hrvatskoj u 19. stoljeću

Zakonom iz 1906. godine regulirana su prava svih priznatih vjerskih zajednica: Rimokatoličke Crkve, Pravoslavne Crkve, Grkokatoličke Crkve, EvangeličMeđutim, tijekom banovanja Ivana Mažuranića ke Crkve augsburškog i helvetskog vjeroispovijedanja provedene su dalekosežne reforme školskog sustava te Židovske vjerske zajednice. (1874.) kojima je država preuzela upravu i nadzor nad školstvom. Pritom je školstvo i dalje očuvalo tradicionalna religijska obilježja obrazovanja, koja su i nakon Mažuranićevih reformi uvelike ostala nepromijenjena. Tako je Crkva pridržala pravo nadzora nad Najviša pravoslavna crkvena oblast u Habsburškoj vjeronaukom, ali i utjecaja na ostalu nastavu. Monarhiji bila je Srijemsko-karlovačka mitropoliGodine 1900. u Zagrebu je održan i prvi Svehrvatski ja sa sjedištem u Srijemskim Karlovcima, osnovana katolički kongres. Pokazatelj je to kako se Katolička 1713. godine. Pod njom se nalazilo ukupno pravoO čemu piše Haulik i na što upozorava?

Pravoslavna Crkva

FILOZOFSKO-RELIGIJSKO-KULTURNO PODRUČJE Patrijarh Srpske pravoslavne Crkve Josif Rajačić (1785.1861.). Bio je administrator Pakračke eparhije, dalmatinski te vršački episkop. Karlovačkim mitropolitom postao je 1842. a na Majskoj skupštini u Srijemskim Karlovcima u svibnju 1848. proglašen je srpskim patrijarhom. Iste je godine obavio svečano „umještenje“ (instalaciju) Josipa Jelačića za hrvatskog bana, što je imalo dodatnog političkog značaja budući da je Jelačić htio na svoju stranu pridobiti srpsko stanovništvo.

slavno stanovništvo na području Južne Ugarske te civilne i vojne Hrvatske te je bila crkveno i kulturno središte. Ova mitropolija je postala 1848. patrijarhija, a dotadašnji mitropolit, Josif Rajačić, postao je patrijarh. Josif Rajačič je 1848. proveo instalaciju Jelačića na bansku poziciju umjesto odsutnog biskupa Haulika. IZVORI

Ban Jelačić se obratio zbog svog ustoličenja u Srijemske Karlovce srpskom patrijarhu, metropolitu – nadbiskupu Josifu Rajačiću, koji je istodobno bio tajni savjetnik njegova veličanstva cara, jer je biskup Haulik, koji je bio određen da ga ustoliči, bio još uvijek odsutan u Beču, a Jelačiću se žurilo, jer je otvorenje sabora bilo određeno za 5. lipnja. Iako je rimokatolički zbor biskupa bio uvrijeđen, ovaj korak bana Jelačića, prouzročen nužnošću, imao je međutim veliku političku važnost, jer su se patrijarh, srpsko svećenstvo i cijeli srpski narod (...) osjetili veoma počašćenima; u to je doba, više no ikada, srdačan savez između Hrvata i Srba bio potreban da bi se oduprli mnogoljudnijem Ugarskom kraljevstvu, te da bi branili prava krune i cjelovitosti Monarhije protiv agresije Mađara i Talijana. Patrijarh Rajačić odgovorio je vrlo uljudno banu Jelačiću, radosno se prihvatio uloge i obećao

doći u Zagreb potkraj mjeseca svibnja. Josip Neustädter, Ban Jelačić i događaji u Hrvatskoj od godine 1848., svezak 1, prir. Igor Gostl. Zagreb, 1994.: 367.

Objasni zašto je ban Jelačića ustoličio patrijarh Rajačić.

Procesom oblikovanja nacija se tijekom druge polovice 19. stoljeća u hrvatskim zemljama oblikovala i srpska nacionalna manjina osvješćivanjem svoje vjersko-nacionalne pripadnosti. Godine 1868. donesen je Kraljevski reskript kojim su pravoslavci u ugarskom dijelu Monarhije dobili autonomiju u crkvenim, školskim i imovinskim poslovima uz nadzor Krune. Zbog Hrvatsko-ugarske nagodbe, to će u Banskoj Hrvatskoj biti posebno regulirano 1887. kada će se ozakoniti srpska crkveno-školska autonomija. To je značilo financijsku potporu vlade te ravnopravnu uporabu latinice i ćirilice, a zatim i postojanje pravoslavnih škola. Pojedini pripadnici pravoslavne vjeroispovijesti sudjelovali su i u političkom, kulturnom, intelektualnom i gospodarskom životu Hrvatske te u njemu ostavili značajan trag. Neki od njih su Petar Preradović, Dimitrije Demeter, Ognjeslav Utješinović Ostrožinski, Josip Runjanin, Nikola Krestić, Svetozar Borojević, Nikola Tesla, itd. 259 Do Austro-ugarske nagodbe Dalmatinska eparhija je bila pod Karlovačkom mitropolijom, a nakon Nagodbe Dalmatinsko-istarska i Bokokotarska eparhija postaju dio Bukovinsko-dalmatinske mitropolije. Ponovi Istraži imena koja se spominju u tekstu i otkrij čime su se bavili i kakav značaj su ostavili u hrvatskoj povijesti 19. stoljeća ti zaslužnici.

Židovska zajednica Židovska zajednica u Hrvatskoj kao i u čitavoj Habsburškoj Monarhiji prolazi kroz težak i neujednačen put prema emancipaciji. Krajem 18. stoljeća u Hrvatskoj je nastanjeno 18 židovskih obitelji. No, tijekom 19. stoljeća taj će broj znatno porasti doseljavanjem Židova pretežito iz drugih dijelova Habsburške Monarhije. Još od vremena Marije Terezije ustupci prema židovskoj zajednici popraćeni su često i brojnim zakonskim ograničenjima koja su se odnosila na obitavanje, rad i poslovanje. Značajniji iskorak prema emancipaciji Židova značio je Carski

14. tema Zagrebačka sinagoga. Izgrađena je 1861. godine u tzv. pseudomaurskom stilu, a izgradio ju je zagrebački arhitekt Franjo Klein. Srušena je 1941. godine, a dale su je srušiti ustaške vlasti Nezavisne Države Hrvatske. Od tada više nije ponovno sagrađena. Na slici je prikazana kao razglednica iz 1906. godine. Istraži gdje je danas sjedište židovske općine u Zagrebu.

patent iz 1860. kojime se Židovima dozvolilo posjedovanje nekretnina na području Habsburške Monarhije. Time je židovska zajednica snažnije povezana s nastojanjem da se pokrene hrvatsko gospodarstvo te od tada Židovi postaju aktivniji u ulaganju i izgradnji tvornica i drugih postrojenja. Na području Monarhije su Židovi izjednačeni pred zakonom 1867. godine, 260 a na području Hrvatske 1873. godine. Kao i u slučaju pravoslavne vjeroispovijesti, nakon Nagodbe su sva vjerska pitanja za područje Banske Hrvatske bila rješavana posebnim zakonima jer je po Nagodbi bogoštvolje (vjerska pitanja) bilo dio unutarnjih poslova. Važna odredba je bila pravo na samostalno uređenje bogoštovnih, nastavnih i dobrotvornih ustanova unutar židovskih općina (1905.) godine. No, do potpune ravnopravnosti Židova ipak nije došlo jer se i dalje nije dopuštao prijelaz katolika na židovstvo te nisu bili priznati mješoviti brakovi. Židovska zajednica naročito se ističe u hrvatskim i slavonskim gradskim središtima. Često se radilo o obrazovanim predvodnicima modernizacije, industrijalizacije i kulturnog ili intelektualnog razvoja zemlje. Tako se primjerice ističu književnik Eduard Breyer, industrijalac i izdavač Ignjat Granitz, knjižar i nakladnik Leopold (Lavoslav) Hartman. Na polovici 19. stoljeća djelovao je Jacques (Jakov) Epstein koji je bio trgovac, ali je bio član Ilirske čitaonice te je osnovao Društvo čovječnosti 1846. – prvu dobrotvornu udrugu u Zagrebu. Među brojnim značajnim osobama iz života 19. stoljeća ističu se još primjerice industrijalac i osnivač javne kuhinje Šandor Alexander, političar Josip Frank, književnik i izdavač Vid Morpurgo, fo-

tograf Rudolf Mosinger te arhitekti Leo Hönigsberg, Julius Deutsch i Rudolf Lubynski. Ponovi U kojem razdoblju se značajno povećava broj Židova u Hrvatskoj? Navedi neka značajna imena istaknutih članova židovske zajednice i njihov doprinos za Hrvatsku.

Protestantska zajednica Povećano naseljavanje protestanata na područje Hrvatske i Slavonije odvija se tek od druge polovice 19. stoljeća. Razlog tome je što se Patent o vjerskoj toleranciji kojeg je izdao Josip II. 1781. nije odnosio na Hrvatsku i Slavoniju, gdje je protestantima i dalje bilo zabranjeno naseljavanje. Ta je zabrana u potpunosti uklonjena tek Patentom cara Franje Josipa iz 1859. godine, čime je omogućeno protestantima pravo slobodnog naseljavanja, kao i mogućnost gradnje crkvenih općina i škola te crkvenu samoupravu. Tada se osnivaju i različite crkvene općine poput Zagrebačke evangeličke općine (1859.). Godine 1844. izgrađena je u Zagrebu Evangelička Crkva, a brzo nakon toga je otvorena i evangelička pučka škola. Ponovi Istraži koliki je utjecaj i značaj protestantskih zajednica u Hrvatskoj danas.

Islamska zajednica Islam je još tijekom 19. stoljeća u hrvatskoj politici i kulturi često bio negativno gledan, što je bila posljedica intenzivnih sukoba i ratova s Osmanskim Carstvom, ostalih u kolektivom pamćenju. Primjer je ep Ivana Mažuranića Smrt Smail-age Čengića. Tome nije doprinosila ni ideja jugoslavenstva u hrvatskoj politici. U svojim tekstovima tome će se suprotstaviti tek Ante Starčević. Islam je u Austro-Ugarskoj izjednačen pred zakonom tek početkom 20. stoljeća, odnosno nakon aneksije Bosne i Hercegovine. U Dalmaciji se to dogodilo 1912. godine (odnosno kada i u austrijskom dijelu Monarhije), a u Hrvatskoj i Slavoniji 1916. godine.

FILOZOFSKO-RELIGIJSKO-KULTURNO PODRUČJE

„Prisutno žiteljstvo po vjeroizpovjesti od godine 1869. do godine 1890.“ Statistički godišnjak zemalja ugarske krune, 1896.: 38. Prouči kako izgleda popis stanovništva u ugarskom dijelu Monarhije na primjeru vjeroispovijesti. Osim Ugarske, koji dijelovi su posebno istaknuti u statistici? Prouči navedene podatke.

261

To znači da se do tada pripadnici islamske vjeroispovijesti nisu mogli trajno naseliti jer nisu pripadali ni jednoj zakonom priznatoj vjeroispovijesti. Istraži kakav je danas položaj Islamske vjerske zajednice u Hrvatskoj. Smjesti u prostor i vrijeme

Istraži povijesne izvore

Izradi sinkroničku tablicu i uz pomoć nje prikaži položaj i ulogu Crkve u 19. stoljeću u Europi i Hrvatskoj.

Uz pomoć interneta , dostupnih izvora i/ili literature i sugestije svojeg nastavnika/nastavnice izaberi jednu značajnu povijesnu osobu iz vjerskog života hrvatske povijesti 19. st. i o njenom djelovanju izradi plakat.

Sagledaj prošlost Usporedi položaj vjerskih zajednica u Hrvatskoj u 19. stoljeću s njihovim položajem danas. Možeš po svojem izboru uzeti jednu vjersku zajednicu i o njoj napisati kratak sastavak na temelju izvora i literature.

Objasni uzroke i posljedice U svoju bilježnicu nacrtaj tablicu u kojoj ćeš izdvojiti pozitivne i negativne rezultate sukoba državne i crkvene vlasti u pojedinim zemljama.

Od kolonijalizma do imperijalizma. Uzroci i tijek Prvoga svjetskog rata te položaj hrvatskih zemalja na početku 20. stoljeća

15 NAKON UČENJA OVE TEME MOĆI ĆETE: tumačiti međunarodne odnose, imperijalističku politiku i Prvi svjetski rat te njihove posljedice na hrvatske zemlje

Tema 15 Korelacija s drugim predmetima: Geografija Hrvatski jezik Informatika Matematika Politika i gospodarstvo Sociologija

POLITIKA

Sred o TUNIS zemno mor e Tripoli

Casablanca MAROKO ALŽIR

KANARSKI OTOCI

Kairo

LIBIJA EGIPAT Nil

OD KOLONIJALIZMA DO IMPERIJALIZMA

MADEIRA

Berlinska konferencija, Allgemeine Illustrierte Zeitung, 1. 1. 1884. Što prikazuje slika? Što se posebno na njoj ističe? Prepoznaješ li bar jednog državnika na crtežu?

FRANCUSKA ZAPADNA AFRIKA er Nig

SUDAN Fa„oda

NIGERIJA LIBERIJA

Francuski posjed

ETIOPIJA

KAMERUN

KONGO

At l a n t s k i o c e a n

Britanski posjed

Adua

Indijski ocean

ANGOLA RODEZIJA

Njemački posjed

Talijanski posjed

Portugalski posjed

Razdoblje kasnog 19. stoljeća i početka 20. stoljeća karakterizira i nova kolonijalna ekspanzija europskih sila, Sjedinjenih Američkih Država i Japana. Riječ je o tzv. novom imperijalizmu. Smatra se da je novi imperijalizam započeo francuskom okupacijom Tunisa 1881. godine i britanskom okupacijom Egipta 1882. Prethodna faza imperijalizma druge polovice 19. stoljeća označila je stvaranje imperijalnih carstava. Ona su se sada samo dodatno širila, a u to su se uključile i nove zemlje koje su se htjele dokazati kao imperijalne sile – Sjedinjene Američke Države, Japan, Njemačka i Italija. Učvršćenje položaja u kolonijama i gradnja infrastrukture, omogućili su velesilama daljnje širenje. Tako je do početka Prvog svjetskog rata gotovo cijeli svijet bio podijeljen po interesnim imperijalističkim zonama. Iskorištavanje sirovina je bilo još jače jer su se tehnike unaprijedile, a svijet je bio povezaniji zbog razvoja komunikacija. Razvoj znanosti i industrije iskoristila je i vojska te je vrlo aktualna bila i utrka u naoružanju, koja je dodatno omogućila lakše osvajanje kolonija. Imperijalne velesile su gospodarski i ekonomski izrazito napredovale zahvaljujući svojim kolonijama.

Belgijski posjed JUŽNA AFRIKA

Španjolski posjed Neovisne afričke države

Cape Town

Karta 1. Kolonijalna podjela Afrike početkom 20. stoljeća Koji su dijelovi Afrike bili dio njemačkog kolonijalnog carstva? Kako su Nijemci stekli te kolonije?

Ovakva situacija je samo dodatno stvarala napetosti između sila koje su bile u stalnoj utrci. Jedan od ključnih događaja bila je Berlinska konferencija (1884. – 1885. ili Konferencija o Kongu, odnosno Zapadnoafrička konferencija). Ta konferencija je regulirala europsku kolonizaciju i trgovinu u Africi. Također, uvela je Njemačku kao novu imperijalnu velesilu, treću po veličini nakon Velike Britanije i Francuske. Zaključci te konferencije su bili početak konačne podjele Afrike među imperijalnim i kolonijalnim silama. Afrika je podijeljena na 50 kolonija, a granice su se povlačile ne uzimajući u obzir kulturne i jezične granice. Na konferenciji su sudjelovale i Sjedinjene Američke Države, ali vodeće kolonijalne sile su bile Francuska, Njemačka, Velika Britanija i Portugal (sudjelovalo je ukupno 13 europskih država i SAD). Do Prvog svjetskog rata, cijela će Afrika, osim Etiopije i Liberije, biti pod kolonijalnim upravama. Od osamdesetih godina 19. stoljeća kao kolonijalni faktor pojavila se i Belgija. Iako belgijska vlada nije bila zainteresirana za kolonijalno širenje, belgijski kralj Leopold II. (1835. – 1909.) je htio i svoj udjel

263

15. tema Etiopiji, Britanaca u Sudanu, Francuza u Indokini te kao otpor muslimana protiv Ruske prisutnosti u središnjoj Aziji. Rastao je i otpor protiv Britanaca i Nijemaca u afričkim kolonijama južno od Sahare. Veliki otpor doživjelo je i imperijalističko širenje Sjedinjenih Američkih Država u Srednjoj Americi i Indoneziji. Kolonijalne sile gušile su otpore zahvaljujući vojnoj nadmoći, ali to je bio pokazatelj da okupacija neće biti lak zadatak. Neke zemlje koje su bile koherentnije, otporu su pristupile i vlastitim unutarnjim reformama, kao što je npr. to bio slučaj u Egiptu, Kini, Perziji, Indiji. Najviše se to odrazilo u Osmanskom Carstvu, čije je pitanje bilo „riješeno“ još na Berlinskom kongresu. Otpor se, dakle, razlikovao ovisno o položaju samih zemalja – one koje su bile pod kolonijalnom upravom su najčešće dizale oružane bune, a one kojima su teritorijalni integritet ugrožavale sile u susjedstvu provodile su unutarnje reforme i procese modernizacije.

264

Kolosej Rhodes (The Rhodes Colossus) Karikatura iz britanskog satiričnog lista Punch (10. 12. 1892.) koja prikazuje sir Cecila Rhodesa koji je predložio širenje telegrafske mreže i željeznice od Kaira do Cape Towna. Objasni igru riječima u nazivu ovog satiričnog crteža.

u kolonijalnom svijetu. Kako se belgijska vlada i dalje tome opirala, kralj je formirao koloniju koja je bila posjed pod njegovom vlašću. Tako je 1885. nastala Slobodna Država Kongo, što mu je potvrđeno na Berlinskoj konferenciji. Njegovu vladavinu je karakteriziralo masovno iskorištavanje prirodnih resursa te izrazito loše i nasilno postupanje prema lokalnom stanovništvu. Čak su i druge kolonijalne sile bile time zgrožene. Zato mu je 1908. oduzeto upravljanje nad Slobodnom Državom Kongo i stavljeno pod upravu belgijske vlade. Osim iskorištavanja kolonija za sirovine i jeftinu radnu snagu, kolonijalne sile su i dalje snažno vjerovale u svoju civilizacijsku misiju. Također, snažne nacionalne države su često stvarale klimu za rasizam i ksenofobiju. Usporedno s imperijalnim i kolonijalnim pretenzijama, sve je više rastao otpor lokalnog stanovništva. Kolonijalizam je čak uzrokovao i razne protonacionalne pokrete. To se već dogodilo nakon okupacije Tunisa (Francuska) i Egipta (Velika Britanija), gdje su se kolonizatori suočili s islamskim i nacionalnim ustancima. Valovi otpora su se širili protiv Talijana u

Ponovi Prisjeti se reformi u Osmanskom Carstvu i mladoturskog pokreta te reformi u Kini. Objasni što označava pojam novi imperijalizam. Nabroji vodeće kolonijalne sile. Oko čega je sve bila vezana utrka velikih kolonijalnih sila? Kada je bila Berlinska konferencija i zašto je značajna?

STVARANJE VOJNIH SAVEZA U EUROPI Njemačka i Austro-Ugarska su zajednički interes našle na Balkanu. Ovom dvojnom savezu će se čak pridružiti i Rusija 1881., čineći tako drugi trocarski savez, ali će on nestati 1887. godine zbog sukoba Rusije i Austro-Ugarske oko utjecaja u Bugarskoj. U savez s Njemačkom i Austro-Ugarskom ušla je 1882. godine Italija, nezadovoljna francuskim protektoratom u Tunisu i brzinom širenja svog kolonijalnog imperija. Tek nakon što su Francuska i Velika Britanija riješile kolonijalne nesuglasice mogle su sklopiti savezništvo. Francuska je dobila punu kontrolu nad Marokom, a Francuska i Velika Britanija nad Egiptom. Godine 1904. su sklopile savez o suradnji, točnije zajedničkoj politici protiv Njemačke. Tako je nastao tzv. srdačni savez, odnosno antanta. Ovaj savez je vratio Fran-

POLITIKA

Ruski poster iz 1914. godine koji prikazuje savez između Velike Britanije, Francuske i Rusije (Atlanta) Analiziraj poster – kako su prikazane zemlje? Atribuiraj likove. Što se nalazi u pozadini postera – što to znači?

Francuska + Velika Britanija 1904.

Antanta Slika koja slavi Trojni savez Ispod potpisnika je natpis: „Trojni savez je mir.“ što misliš, zašto stoji taj natpis?

Njemačka + Austro-Ugarska 1879.

Grafički prikaz nastanka saveza Antanta

IZVORI Trojni savez Centralne sile

Italija 1882.

265 Rusija + Velika Britanija 1907.

Grafički prikaz nastanka Trojnog saveza, odnosno saveza Centralnih sila

„Bismark proti trojnom savezu. Bismarkov list „Hamb. Nachrichten“, piše ovo: Odnošaji medju Njemačkom i Rusijom nisu više oni, koji su bili god. 1890 uzprkos savezu sa Austrijom. Ugovor od g. 1879 odnosio se je na Rusiju samo na njezinu možebitnu navalu na saveznike. Prema tomu upozorilo se je s njemačke strane u Beču, da se savez proteže i da pokriva samo austro-ugarsku monarkiju, a ne njezinu iztočnu politiku proti Rusiji. Oslanjajuć se na ovakovo shvaćanje ugovora, mogla se je Njemačke uviek s Rusijom sporazumiti, te tako uspješno uplivati na Austriju, ako bi ova htjela dati drugi pravac svojoj iztočnoj politici. Ovaj koristni položaj, smatran je poslje odviše kompliciranim, te su za volju osobnih nesuglasja napušteni dobri odnošaji sa Petrogradom, pa je na taj način prouzrokovano rusko-francezko približenje. Stanje, u koje je Njemačka time došla ne može se nazvati povoljnim.“ Dom i sviet, 1. II. 1892., str. 50.

cusku, koja se nakon Francusko-pruskog rata našla izolirana, na europsku političku pozornicu. Poseban savez će sklopiti Velika Britanija i Rusija 1907. godine nakon što su riješile svoje kolonijalne razmirice u središnjoj Aziji. Sklapanje saveza u zadnjim desetljećima 19. stoljeća i na počeku 20. stoljeća bio je dio europske politike očuvanja mira. I doista, u zapadnoj Europi nije bilo rata od 1871. godine, više od 40 godina, do početka Zašto nije mogao opstati ovaj Trocarski savez? Koji su Prvog svjetskog rata. Bio je to vrhunac europske di- sve interesi bili sukobljeni?

15. tema Antanta saveznici Antante

plomacije i europskog sustava. Savezi su garantirali mir i rješavanje sporova diplomatskim kanalima. Ipak, mir u Europi postajao je sve upitniji.

Trojni savez (Centralne sile) saveznici Trojnog saveza neutralne zemlje

VELIKA BRITANIJA

RUSIJA NJEMAČKA

FRANCUSKA

Ponovi Zašto su europskim silama bili važni ovi politički i diplomatski savezi? Nabroji države predvodnice dvaju vojno-političkih saveza.

AUSTROUGARSKA ITALIJA

C.G.

SRB.

RUM. BUG.

OSMANSKO CARSTVO

Karta 3. Europski sustav saveza 1907.

266

MEĐUNARODNE KRIZE I LOKALNI RATOVI PRED PRVI SVJETSKI RAT Prva i druga marokanska kriza Nakon što je Francuska dobila kontrolu nad Marokom, Njemačka je odlučila pokazati svoje nezadovoljstvo i nepriznavanje sporazuma 1905. kada je njemački car Vilim II. uplovio na ratnom brodu u marokansku luku Tanger. Tom je prilikom izjavio da će se zalagati za slobodu i ravnopravnost Maroka te pozdravio marokanskog vladara kao neovisnog. Francuska se usprotivila, a Njemačka je zaprijetila ratom. Održana je konferencija u Algecirasu 1906., na kojoj je potvrđena marokanska neovisnost, ali Francuska i Španjolska su dobile dozvolu za održavanje reda u svojim zonama. Druga marokanska kriza izbila je 1911. godine kada je došlo do pobune u Fezu zbog okrutnosti francuske vojske, nakon čega je stanovništvo zatražilo njemačku pomoć. Francuzi su vojno intervenirali i zauzeli marokansku prijestolnicu, a njemačka mornarica je Karikatura koja prikazuje Prvu marokansku krizu uplovila na topovnjači Panther u luku Agadir, tražeći Objasni što vidiš – tko je prikazan na crtežu i kako. Koje ili taj grad ili neki drugi posjed u Africi. Njemačka je je značenje toga?

1872.

1873.

1874.

1875.

1872. Trocarski savez Njemačke, Austro-Ugarske i Rusije

1876.

1877.

1878.

1879. Dvojni savez

Njemačke i Austro-Ugarske

1879.

1880.

1881.

1882. Trojni savez

Njemačke, Austro-Ugarske i Italije

1882.

1883.

1884.

1885.

1886.

1881. – 1887. drugi Trocarski savez Njemačke, Austro-Ugarske i Rusije

1887.

1888.

1889.

1890.

1891.

1892.

1893.

1894. Dvojni savez Francuske i Rusije

1894.

1895.

POLITIKA tako dobila pogranični dio Konga i proširila je svoju Berlinskim sporazumom kojim je priznata aneksija i koloniju u Kamerunu, a Francuskoj je priznato pravo Austro-Ugarska je platila odštetu Osmanom Carstvu. Sustav saveza u ovoj krizi je proradio, pa je Njemačka na Maroko. izvršila utjecaj na Rusiju kako bi aneksiju priznala. Rusija, oslabljena nakon rata s Japanom, to je i učinila, a ubrzo potom i Srbija. Aneksijom je Austro-Ugarska dodatno pogoršala odnose s Rusijom i Srbijom. Italija je odlučila iskoristiti pažnju usmjerenu na Drugu marokansku krizu te je 1911. zaposjela Libiju koja je bila pod Osmanskim Carstvom. To je dovelo do rata, ali je brzo, 1912. godine, sklopljen mir jer je Osmansko Carstvo bilo obuzeto Balkanskim ratovima. Mirovnim Koji je bio položaj Bosne i Hercegovine nakon Berlinskog kongresa? Koja su obilježja mladoturske revolucije u ugovorom Italiji je potvrđeno osvajanje Libije.

Libijski rat

Balkanski ratovi Osmanskom Carstvu 1908. godine?

Aneksijska kriza Izravan povod austrougarske aneksije Bosne i Hercegovine bio je uspjeh mladoturske revolucije 1908. godine. Austro-Ugarska se pobojala da bi nakon toga Osmansko Carstvo moglo vratiti kontrolu nad Bosnom i Hercegovinom (koja je od 1878. pod okupacijom), tražeći reviziju sporazuma s Berlinskog kongresa. Austro-Ugarska je u listopadu 1908. godine proglasila aneksiju Bosne i Hercegovine. Istovremeno, Bugarska je proglasila neovisnost, što je bio dvostruki udarac za Osmansko Carstvo. Aneksiji su se usprotivile europske velesile, ali i Srbija i Crna Gora kao susjedne zemlje. Kriza je riješena sljedeće godine

Točka vrenja na Balkanu, 1912. Crtež objavljen u britanskom satiričkom listu Punch prikazuje kako velike europske sile nastoje zatomiti nacionalističke i imperijalističke težnje na Balkanu koje su dosegle „točku vrenja“.

1896.

Koje europske sile prepoznaješ na crtežu? Po čemu možeš zaključiti da se radi o određenoj sili?

1897.

1898.

1899.

1900.

1901.

1902.

1903.

1904.

1905.

1904. Srdačni savez (antanta)

Francuske i Velike Britanije

1905. – 1906. Prva marokanska kriza

1906.

1907.

Početkom 20. stoljeća Bugarska, Grčka, Srbija i Crna Gora su kao zemlje već stekle neovisnost od sve slabijeg Osmanskog Carstva. Skoro od samog začetka te su države gajile ambiciozne planove teritorijalnog proširenja. Naime, veliki dijelovi njihove etničke populacije ostali su i dalje izvan tih zemalja. Nacionalna heterogenost pojedinih država, povezana s nacionalističkim vizijama povijesnih društava i teritorija pojedinih zemalja takve su ekspanzionističke plano267 ve dodatno poticali. K tome su ujedinjenja Italije i Njemačke pružali primjer, smatralo se, kako se mogu uspostaviti velike nacionalne države. Prije svega ekspanzionističke težnje se odnose na izbacivanje s eu-

Stanovnici Sarajeva čitaju Proglas za narod Bosne i Hercegovine o aneksiji Na istom tom mjestu će Gavrilo Princip izvršiti atentat na prijestolonasljednika Franju Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju, nakon čega će započeti Prvi svjetski rat. Što misliš, kakve su bile reakcije ljudi na ovaj Proglas? Objasni svoje mišljenje.

1908.

1909.

1910.

1911.

1908. Aneksija Bosne i Hercegovine 1907. Trojna antanta Francuske, Velike Britanije i Rusije

1912.

1913.

1914.

1915.

1916.

1917.

1918.

Ovaj dio lente vremena detaljnije je prikazan na sljedećim stranicama

1919.

15. tema RUSIJA

RUSIJA

AUSTRO-UGARSKA

Beč

Budimpešta

t Pru

Budimpešta

t Pru

Beč

Zagreb

Sav

m o r e

Bukurešt

SRBIJA

Dunav

CRNA GORA Cetinje

BUGARSKA

Skoplje

Sofija

ITALIJA

Carigrad

Bukurešt

CRNA GORA Cetinje

SRBIJA

Dunav

Sofija Skoplje

Tirana

MAKEDO NIJA Tirana

RUMUNJSKA

Sarajevo

C r n o

Sarajevo

Beograd

RUMUNJSKA

BUGARSKA

MAKEDONIJA Carigrad

ITALIJA ALBANIJA

OSMANSKO CARSTVO

GRČKA GRČKA Atena

Atena

e o

268

m o r e

Beograd

C r n o

n o

m o r e

Karta 4. Jugoistočna Europa prije početka balkanskih ratova

n o

m o r e

Karta 5. Jugoistočna Europa nakon završetka balkanskih ratova

Usporedi ove dvije karte i izdvoji teritorijalne promjene nakon ratova.

ropskog (balkanskog) prostora Osmanskog Carstva, koje do prvog desetljeća 20. stoljeća već prolazi kroz niz unutrašnjih i vanjskih kriza koje su se manifestirale i na međunarodnom planu. Stoga Grčka, Srbija, Crna Gora i Bugarska sklapaju Balkanski savez. Niz nasilnih i krvavih kopnenih i morskih sukoba koji su se odvijali od kraja 1912. do ljeta 1913. nazivamo Balkanskim ratovima. U Prvom balkanskom ratu Osmansko Carstvo se sukobila sa zemljama Balkanskog saveza koje su mu proglasile rat. Etnički heterogena osmanska vojska sastojala se pritom i od Grka, Srba ili Bugara koji su u rat krenuli protiv svojih sunarodnjaka, što će se pokazati u nekim situacijama kao veliki problem za Osmansko Carstvo. Preliminarni mirovni ugovori potpisani su u svibnju 1913. u Londonu nakon što je Osmansko Carstvo poraženo. Ubrzo nakon sklapanja mira došlo je do novih sporova, naročito vezanih uz Makedoniju koju je Srbija tražila od Bugarske. U Drugom balkanskom ratu koji je potom izbio Bugarska se sukobila s labavom

Plakat Nova Grčka slavi 1912. kao godinu Balkanskih ratova i nastanka „nove“ (veće) Grčke Kakvu poruku šalje ovaj plakat?

koalicijom koju su formirali Grčka, Srbija, Crna Gora te Rumunjska i Osmansko Carstvo. Saveznici su u skoro mjesec dana uspjeli nadjačati Bugarsku. Inter-

POLITIKA vencijom velikih europskih sila postignut je kompromis. U studenom 1912. nastala je neovisna Albanija. Osmansko Carstvo tako je izgubilo većinu svojih europskih teritorija, što je bio krajnji znak upozorenja kako je unutarnje stanje države loše. Kraj Balkanskih ratova nije međutim utažio nacionalističke težnje zemalja koje su bile uključene u ratove. Balkanski su ratovi po mnogočemu predstavljali uvod u Prvi svjetski rat. U vojnom smislu se u njima vidi napredak suvremene ratne strategije, oružja i opreme. U sklopu balkanskih ratova javljaju se pojave koje će postati učestale u 20. stoljeću. Primjerice djelatni su francuski i nizozemski vojni savjetnici. Ističu se razne gerilske (partizanske) ratne postrojbe koje su se oslanjale ili su djelovale komplementarno s redovnim postrojbama. Različiti tipovi savezništava i diplomatske procedure općenito javljat će se kao jedno dodatno obilježje i tijekom Prvog svjetskog rata. IZVORI

„Ispod mog prozora vojni glazbeni odredi sviraju rusku himnu, nakon što su prije već odsvirali bugarsku i srpsku. Kad bi se od zvukova mogao izraditi natpis, ruska himna bi sigurno pružala najpogodniji natpis politike vladajućih slojeva u Bugarskoj i Srbiji. Jer (...) unatoč pobjedama koje su izborili balkanski saveznici, politički moćnici ovdje se nadaju dobrohotnoj i što skorijoj brzoj intervenciji Rusije. Imaju za to svoje razloge. „Koji su politički ciljevi ratova?“ zapitao sam u Beogradu, pa ponovno ovdje u Sofiji, misleći na prošle, sadašnje i buduće ministre. Imaju jednu te istu formulu kao odgovor: „Boljitak velikog udjela naše kršćanske braće u Turskoj“. Iz razgovora s jednim vojnikom - „U taktičkim priručnicima sve je striktno objašnjeno i predviđeno; odred ovdje, zapovjednik ondje, neprijateljska pozicija toliko koraka udaljena, opkoljujući pokret s krila izveden u toliko minuta. No na treći dan ratovanja, ili čak i tijekom drugog dana, skoro ništa od toga nije preživjelo. Ne želim reći da je taktička teorija beskorisna. Ne, vladala bi potpuna anarhija bez prethodne uvježbanosti. Naime, upravo zato što su elementi organizacije i reda u njih usađeni, sistem se održao usred sve te navodno kaotične spontanosti. Ali razlika između matematičkih apstrakcija udžbenika i stvarnosti bitke i kretnji je golema.“ (Ulomci iz pisama Lava Trockog koji je putovao zaraćenim zemljama tijekom Balkanskih ratova.) Weissmann, George – Williams, Duncan (ur.). The Balkan Wars, 1912-13: The War Correspondence of Leon Trotsky. New York, 1980.

O čemu govori izvor. Kakvo je raspoloženje vladalo među srpskim vojnicima? Koje su dvije države u neprijateljskim odnosima?

Ponovi Izdvoji međunarodne krize, njihov povod uzroke i posljedice. Izdvoji uzroke, tijek i posljedice za svaki lokalni rat prije početka Prvog svjetskog rata. Koja nova država nastaje 1912. godine?

PRVI SVJETSKI RAT Povod Prvom svjetskom ratu Izravni povod početku Prvog svjetskog rata bilo je ubojstvo austrougarskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda i njegove supruge Sofije u Sarajevu 28. lipnja 1914. godine. Atentat je izvršio Gavrilo Princip, koji je bio član Mlade Bosne. Princip je bio jedan od šest atentatora, a oružje su nabavili 269 u Srbiji. Smatralo se da su organizatori atentata bili članovi srpske vojne obavještajne službe „Ujedinjenje ili smrt“, poznate i kao „Crna ruka“. Cilj atentata je bilo izdvajanje južnoslavenskih dijelova iz AustroUgarske Monarhije i stvaranje Jugoslavije, odnosno

„Prijeteće stanje“, karikatura iz američkih novina iz 1912. godine koja se dvije godine kasnije pokazala istinitom. Objasni karikaturu.

15. tema Središnje sile i njezini saveznici

NORVEŠKA

Antanta i njezini saveznici neutralne države

ŠVEDSKA

VELIKA BRITANIJA

Sjeverno more D A N S K A

RUSKO CARSTVO

NIZOZEMSKA NJEMAČKA BELGIJA FRANCUSKA ŠVICARSKA

AUSTRO-UGARSKA

Suđenje za atentat Gavrilo Princip sjedi u sredini u prvom redu.

RUMUNJSKA ITALIJA

PORTUGAL

SRBIJA BUGARSKA

CRNA GORA ŠPANJOLSKA

ALBANIJA GRČKA OSMANSKO CARSTVO

ALŽIR

Sredozemno more

Karta 6. Europa uoči Prvog svjetskog rata

270

Posebno izdanje Obzora s najnovijim informacijama o atentatu. Obzor, 28. lipnja 1914. Kojom brzinom je izašlo ovo posebno izdanje Obzora s obzirom na atentat? Koje informacije autor smatra ključnima te ih prenosi?

Velike Srbije. Austro-Ugarska je u srpanjskom ultimatumu zatražila od Srbije ispriku, raspuštanje nacionalističkih organizacija, uhićenje osoba uključenih u atentat te dopuštenje da austrougarski istražitelji sudjeluju u daljnjoj istrazi u Srbiji. Niti jedan zahtjev nije bio ostvaren. Ponovi Gavrilo Princip ubija Franju Ferdinanda i suprugu Sofiju. Ilustracija na naslovnici talijanskih novina Domenica del Corriere, 5. – 12. srpnja 1914.

Na koga je još organizacija „Ujedinjenje ili smrt“, odnosno „Crna ruka“ izvršila atentat?

POLITIKA IZVORI

„Sarajevo - Prilikom današnje vožnje Njegova c.[arskog] i kr.[aljevskog] Veličanstva gospodina nadvojvode Franje Ferdinanda i Njenog Veličanstva vojvotkinje Hohenberg uspjelo je unatoč izuzetno obuhvatno primijenjenim mjerama sigurnosti jednom tamošnjem srpskom štamparu tijekom vožnje po Apelovoj obali doći do male pucnjave, a potom baciti veću bombu prema autu u kojem smo se Nj. c. i kr. Veličanstvo, Njeno Veličanstvo i ja nalazili. Eksplozije nisu uspjele i samo su u stražnjem autu moj bočni ađutant potpukovnik von Merizzi te grof Boos-Waldeck i vjerojatno još nekoliko osoba iz publike lagano ranjeni. Kod daljnje vožnje nakon Vijećnice željelo je Njegovo c. i kr. Veličanstvo posjetiti potpukovnika Merizzija u garnizonskoj bolnici u koju je bio doveden. Tijekom vožnje srpski je srednjoškolac iz neposredne blizine zapucao prema autu i pogodio kako Njegovo c. i kr. tako i Njeno Veličanstvo; ja sam naredio da se auto odveze u obližnji Konak, gdje je bila liječnička pomoć, no Nj. c. i kr. Veličanstvo kao i Njeno Veličanstvo preminuli su unutar sljedećih četvrt sata.“ Pismo Oskara Potioreka, vojnog guvernera Bosne i Hercegovine austrougarskom ministru financija Leonu Bilinskom od 28. lipnja 1914. Ludwig Bittner – Alfred Francis Přibram – Heinrich Ritter von Srbik, ur. Österreich-Ungarns Aussenpolitik von der Bosnischen Krise 1908 bis zum Kriegsausbruch 1914. Sv. 8. Wien, 1974.: 208. (Prijevod s njemačkog: Šimetin Šegvić).

Pročitaj o tijeku atentata na Franju Ferdinanda i Sofiju. Koje informacije možeš saznati iz ovog izvora?

Ovakav čin je za austrougarskog vladara Franju Josipa bio neoprostiv i Austro-Ugarska je točno mjesec dana kasnije, 28. srpnja 1914. objavila rat Srbiji. Srbija je već ranije proglasila mobilizaciju.

„Mojim narodima“, obraćanje cara i kralja Franje Josipa I. narodima Monarhije uoči objave rata Srbiji te „Navještaj rata“ Srbiji kojeg je potpisao austro-ugarski ministar vanjskih poslova. Oba proglasa prenosi Jutarnji list na svojoj naslovnici od 30. srpnja 1914.

IZVORI

„Atentat koji je izveden na mog nećaka je izravna posljedica agitacije ruskih i srpskih panslavista, s jedinim ciljem da se oslabi Trojni savez a moje Carstvo uništi. Sudeći prema svim dosadašnjim saznanjima, u Sarajevu nije pojedinac doveo do umorstva, nego se radilo o dobro organiziranoj zavjeri, čiji konci do Beograda sežu, pa se bez dvojbe, unatoč tome što će vjerojatno biti nemoguće dokazati suučesništvo srpske vlade, može zaključiti da je srpska vlada usmjerena na ujedinjenje južnih Slavena pod srpskom zastavom i da takve zločine podupire te da će takvo stanje, održi li se dulje, biti trajna opasnost za moju dinastiju i moje zemlje. (...) Buduća nastojanja moje vlade moraju se usmjeriti na izoliranje i smanjenje Srbije (...). Pod zaštitom Trojnog saveza mogao bi se uspostaviti novi balkanski savez, čiji bi cilj bio suzbijanje panslavenske poplave i našim zemljama osigurati na taj način mir. No to će se moći dogoditi tek kada Srbija, koja trenutno predstavlja jezgru panslavenske politike, prestane biti faktor moći na Balkanu. I Ti si se vjerojatno nakon najnovijih strašnih događaja u Bosni uvjerio da se Srbijom nije moguće pomirenje suprotnosti koje nas od njih razdvajaju, i da je održanje mirovne politike svih europskih vladara dovedeno u opasnost, dok god taj epicentar zločinačke agitacije u Beogradu nekažnjeno opstaje.“ Ulomak iz pisma Franje Josipa I. njemačkom caru Vilimu II. Lautemann, Wolfgang – Schlenke, Manfred (ur.). Geschichte in Quellen, Weltkriege und Revolutionen 1914-1945, svezak 5. München, 1961.: 13. (Prijevod s njemačkog: Šimetin Šegvić).

Koga Franjo Josip smatra odgovornim za atentat i zašto? Što je dovedeno u pitanje?

271

15. tema Poziv na regrutaciju u Velikoj Britaniji, kolovoz 1914. York: Muzej dvorca Yorka. (Foto: Mladen Tomorad, 2019.) Kakva poruka se šalje ovakvim prikazom?

Plakat za vojni savez Njemačke, Austro-Ugarske i Osmanskog Carstva, 1914. Zagreb: Muzej grada Zagreba. (Foto: Mladen Tomorad, 2019.) Što je cilj ovakvog plakata?

U trenutku objavljivanja rata Srbiji, pokrenuo se cijeli sustav saveza velesila, koji je do tada služio kao osiguranje i posao za diplomaciju. Dogodila se lančana reakcija: na stranu Srbije je stala Rusija i iz vlastitih interesa prema jugoistočnoj Europi i tjesnacima (Bospor i Dardaneli) objavila rat Austro-Ugarskoj. Na to 272 je odmah reagirala Njemačka te kao austrougarska saveznica objavila rat Rusiji. Dva dana poslije Njemačka je rat objavila i Francuskoj, a sljedeći dan je napala Belgiju. Nakon toga se u rat uključila i Velika Britanija s dominionima. U rat je ušao i Japan na strani Antante jer je želio preuzeti njemačke kolonije u Aziji. Ovih mjesec dana poznato je i kao srpanjska kriza. Unutar srpnja 1914. vukli su se bitni diplomatski i vojni potezi, tajne mobilizacije i, u konačnici, objave rata. U Trojnom savezu je zbog svojih pretenzija prema istočnoj obali Jadrana neutralna ostala Italija. Zato su u Savez stupile Bugarska i Osmansko Carstvo, a savez se još nazivao Centralne sile. Tijekom rata su na stranu Antante, odnosno Saveznika stale još Srbija, Crna Gora, Belgija, Portugal, Grčka, Rumunjska, Brazil, Sijam (Tajland), Kina te Sjedinjene Američke Države kao najvažniji saveznik od 1917. godine, kada su ušle u rat. Rat je još ulaskom Velike Britanije s dominionima poprimio razmjere svjetskog rata, ali ulaskom Sjedinjenih Američkih Država to se dodatno potvrdilo jer je većina svjetskog stanovništva bila u ratnom stanju. Neutralne zemlje bile su Španjolska, Švicarska, Nizozemska i skandinavske zemlje te Argentina i Čile. 1911.

1911. – 1912. Libijski rat 1911. Druga marokanska kriza

Ponovi Izdvoji povod i uzroke Prvog svjetskog rata. Koja su dva saveza suprotstavljena u Prvom svjetskom ratu i koje zemlje su u njima prisutne? Zašto se ovaj rat naziva svjetskim?

Stanje uoči početka rata Početak Prvog svjetskog rata u mnogim je zemljama 1914. dočekan gotovo s oduševljenjem. Vojske su bile spremne, jačale su, stalno se usavršavale i pripremale planove za slučaj rata, ali nisu imale priliku to i pokazati. Vladari i državni vođe su rat vidjeli kao priliku za konačno rješenje nakupljenih problema i nes-

Odlazak Austro-Ugarskih vojnika u rat. Zagreb: Muzej grada Zagreba. (Foto: Mladen Tomorad, 2019.) 1912.

listopad 1912. – svibanj 1913. Prvi balkanski rat lipanj 1913. – kolovoz 1912. sklopljen Balkanski savez 1913. Drugi svibanj 1913. mirovni balkanski rat 1913. Woodrow Wilson postaje predsjednik SAD-a ugovor u Londonu kolovoz 1913. mirovni ugovor u Bukureštu

rujan 1913. mirovni

ugovor u Konstantinopolu (kraj Balkanskih ratova)

POLITIKA

Američki propagandni plakat koji poziva na novačenje iz 1917. Opiši plakat – tko je na njemu prikazan i kako? Što drži u rukama? Što vidiš u pozadini plakata?

porazuma. Veliku ulogu u ratu su odigrale i novine. Pratile su događanja iz dana u dan, oblikovale javno mnijenje, a često služile i kao vršitelj propagande, naročito u slučaju državnih novina. Veličala se vlastita država, uspjesi u ratu, koristile su se epizode iz slavne prošlosti. Neprijatelj se demonizirao, često služeći se

stereotipima. Rat je postao tema u umjetnosti, filmu, književnosti, zbog čega su izrazito popularni postali i špijunski romani. No javljala su se i antiratna raspoloženja, najčešće od socijalista i socijaldemokrata. Većini je bilo zajedničko uvjerenje da će rat biti brzo gotov i da će to biti rat koji će završiti sve ratove. Uvjerenje o brzom kraju rata proisteklo je iz povijesnog iskustva, odnosno još od Francusko-pruskog rata koji je trajao godinu dana pa i niza kasnijih sukoba koji su brzo završavali. Vrlo brzo nakon početka, rat će u Francuskoj i Velikoj Britaniji biti poznat pod nazivom Veliki rat, a tek nakon Drugog svjetskog rata će se početi nazivati Prvi svjetski rat.

Ponovi Kakvo je bilo raspoloženje uoči Prvog svjetskog rata? Objasni svojim riječima jeli rat bio očekivani događaj.

273

BOJIŠTA PRVOG SVJETSKOG RATA Balkansko bojište

1913.

Austro-ugarska vojska je preko Drine i Dunava uz njemačku pomoć izvršila napad na Srbiju odmah po početku rata. Srbiji je pomagala Rusija vršeći pritisak u Galiciji zbog čega je Austro-Ugarska morala tamo poslati dio snaga iz Srbije. Kako se ratu 1915. priključila Italija na strani Saveznika, pritisak se vršio na Bugarsku i njezinu odluku kome će se priključiti. Stalno neprijateljstvo između Srbije i bugarske te uspjeh Centralnih sila na Galipolju su stavili Bugarsku uz Njemačku, Austro-Ugarsku i njihove saveznike. Brzo se uključila u rat u Srbiji i do kraja 1915. godine su zajedno pobijedili Srbiju. Vojska Kraljevine Srbije je bila prisiljena na povlačenje preko Crne Gore do Albanije. Po velikoj zimi i bez gotovo ikakvih zaliha, vojska i brojno civilno stanovništvo su se uputili prema Albaniji kako bi izbjegli zarobljavanje i ukrcali se na savezničke brodove koji bi ih odveli prema Grčkoj. Mnogi su putem umrli. Istovremeno, crnogorska vojska se nije odlučila na 28. lipnja 1914. ubijeni Franjo Ferdinand i supruga Sofija u Sarajevu 28. srpnja 1914. Austro-Ugarska objavljuje rat Srbiji, započinje Prvi svjetski rat

Povlačenje srpske vojske preko albanskih planina zimi 1915./1916. prema Jadranskom moru. Što je uzrokovalo povlačenje srpske vojske?

povlačenje te se nastavila boriti, ali vrlo brzo je poražena, čime su Centralne sile na ovom bojištu ostvarile veliku pobjedu, a Austro-Ugarska se uspjela izravno osvetiti za atentat na prijestolonasljednika.

Zapadno bojište Zapadno bojište je „otvoreno“ njemačkim napadom na Francusku preko Belgije. Plan Njemačke je bio po1914.

5. studenog 1914. Velika Britanija i Francuska

objavljuju rat Osmanskom Carstvu

6. rujna 1914. Prva bitka na Marni 1. – 28. kolovoza 1914. Njemačka objavljuje rat Rusiji, Francuskoj i Belgiji; Velika Britanija

Njemačkoj; Austro-Ugarska Rusiji; Crna Gora Austro-Ugarskoj; Francuska Austro-Ugarskoj; Velika Britanija Austro-Ugarskoj; Crna Gora Njemačkoj; Japan Njemačkoj; Austro-Ugarska Belgiji.

7. svibnja 1915. njemačke podmornice potopile putnički brod „Luzitaniju“ 25. travnja 1915. iskrcavanje na Galipolje 22. travnja 1915. Druga bitka kod Ypresa počinje; njemačka vojska koristi otrovni plin

15. tema

Britanski vojnici u rovu na Sommi Promotri sliku i opiši ju – što uočavaš? Australski vojnici nose plinske maske tijekom druge bitke kod Ypresa 1915.

274

Britanski tenk Mark I na Sommi

Francuska protuzračna obrana tijekom bitke kod Verduna, 1916. Autor fotografije je Jules Gervais-Courtellemont (1863.– 1931.), poznat po korištenju autokrom procesa, koji je fotografijama već tada davao boju.

raziti Francusku unutar šest tjedana i prebaciti snage u rat protiv Rusije dok se Rusija nije stigla potpuno mobilizirati. Ovaj plan rata na dva bojišta bio je poznat i kao Schlieffenov plan po njemačkom feldmaršalu Alfredu von Schlieffenu. Ovaj plan je brzo zaustavila bitka na rijeci Marni već u rujnu 1914. Iako je Njemačka zauzela važan industrijski dio Francuske, obje strane su bile prisiljene na rovovsko ratovanje i branjenje linija, što će se pokazati kao glavna karakteristika rata koja će ga odužiti do 1918. godine. Svi daljnji napori na zapadnom bojištu bit će usmjereni na razbijanje ove linije koja se protezala od Sjevernog mora do švicarske granice. Glavne bitke kojima se pokušala ostvariti prednost na zapadnom bojištu bile su druga bitka kod Ypresa u proljeće 1915., bitka kod Verduna u veljači 1916. i bitka na rijeci Sommi u rujnu iste godine. Bitka kod Ypresa 1915. godine postala je poznata po tome što su Nijemci prvi upotrijebili otrovni plin, nazvan po gradu – iperit. To će ubrzo navesti i druge strane da razviju svoje bojne otrove. Iako taktika s bojnim otrovima nije presuđivala bitke, ostat će kao jedna od često korištenih te će predstavljati jedan od najvećih strahova među vojnicima. Ova taktika je ujedno bila kršenje Haaških konvencija koje su zabranjivale uporabu kemijskih sredstava u ratovima. Bitka kod Ypresa je trebala odvratiti pozornost od događanja na Istočnom bojištu.

POLITIKA Bitka kod Verduna se odvijala na zapadnom bojištu gotovo kroz čitavu 1916. godinu (od veljače do prosinca), što ju čini najdužom bitkom rata i jednom od najkrvavijih bitaka Prvog svjetskog rata. I francuska i njemačka strana su brojale preko 300.000 žrtava (uključujući i ranjene i mrtve), dakle oko 700.000 ukupno, odnosno oko 70.000 vojnika mjesečno! U bitci se istaknuo francuski general Philippe Pétain te je u Francuskoj ova bitka ostala simbol francuskog otpora i izdržljivosti, ali i strahota rata.

Austrougarski planinski korpus, Tirol 1915.

IZVORI

„Ah! Kakve li noćne more, to blato! Sjećate li se lijevaka koji su bili puni puncati tekućeg muljavog blata, u koje bismo doslovce potonuli? Sjećate li se onih mjesta, kroz koja ste unatoč svemu morali proći, gdje je blato dolazilo do trbuha i gdje niste mogli nogom zagaziti prema naprijed, a da pritom niste prije toga mukotrpno otrgnuli nogu iz čvrstog zagrljaja blata? Četvrt sata je bilo potrebno na tim mjestima da bi se 50 metara pokrenuli prema naprijed, a kad bi se prošao put duljine jednog dvora u barakama, sasvim bi onemoćali.“ Svjedočanstvo francuskog časnika s bitke kod Verduna. (Prijevod s njemačkog: Šimetin Šegvić). O čemu govori izvor? Prema tekstu, kakvi su bili uvjeti ratovanja na Zapadnom bojištu?

Svetozar Borojević, 1914. Uz pomoć interneta i literature saznaj dodatne informacije o proslavljenom generalu Borojeviću.

neutralna. U rat je ušla 1915. godine na strani Antante nakon što je potpisala tajni Londonski ugovor s Velikom Britanijom, Francuskom i Rusijom. Tim ugovorom Italija je izašla iz Trojnog saveza. Italiji je obećan istočni dio Jadrana (Južni Tirol, Gorica, Trst, Istra, Zadar, dijelovi Dalmacije, Valona, Antalija u Osmanskom Carstvu, dio njemačkih kolonija u Africi) što je dodatno osnažilo talijanski nacionalizam i iredentizam. Ratne operacije su se odvijale oko rijeke Soče, koja u većoj mjeri teče kroz zapadnu Sloveniju. Između 1915. i 1917. bilo je ukupno 12 bitaka u kojima je poginulo oko pola milijuna talijanskih i austro-ugarskih vojnika. Rat se vrlo brzo pretvorio u rovovsko ratovanje. No, za razliku od blatnih rovova na Zapadnom bojištu, ovdje su oni u većoj mjeri morali biti iskopani na brdovitom i kamenom terenu Alpa. Jedan od vodećih zapovjednika austro-ugarske vojske na Soči bio je Svetozar Borojević (1856. – 1920.). Iako je formalno pripadala Trojnom savezu prije iz- Do ulaska Italije u rat, sudjelovao je u borbama u bijanja rata, Italija je 1914. godine odlučila ostati Galiciji na Istočnom bojištu. Iako je austrougarski šef

Velika bitka je bila i na rijeci Sommi od srpnja do studenog 1916. Nju je započela britanska vojska koja je u prvom naletu doživjela velike gubitke. Kako se ne bi ponovio Verdun, rat se preselio u zrak, gdje je njemačkom zrakoplovstvu nanesena šteta, ali ne presudna. Posljednju fazu ove bitke, u ljeto 1917., obilježila je prva uspješna uporaba tenkova. Bitka je opet odnijela velike žrtve i gubitke, a saveznička linija se pomaknula za samo 8 kilometara. Britanski ratni ured pustio je u opticaj prvi polu-autentični dokument pravih ratnih zbivanja ikada snimljen. Šezdesetominutni film Battle of the Somme postao je izuzetno popularan jer je ratna zbivanja s bojišta doslovno doveo kući. Prvi put moglo se u filmu vidjeti umiranje i smrt na bojnom polju.

Talijansko bojište bojište na Soči

275

15. tema generalštaba Franz Conrad von Hötzendorf smatrao da treba napustiti dio bojišta u Sloveniji, Borojević ga je uvjerio da se ostanu boriti. Naime, glavnim faktorom je smatrao snažnu motivaciju Slovenaca koji su se borili protiv invazije Talijana na njihovo tlo. Franjo Josip mu je dodijelo zapovjedništvo na Soči. Uspješno je odbijao sve napade, osim posljednjega. Bio je izrazito popularan među vojnicima i dobio je nadimak „lav sa Soče“ te se dokazao kao jedan od najvažnijih Napad ruske konjice tijekom Brusilovljeve ofenzive Istraži posljedice Brusilovljeve ofenzive. zapovjednika tijekom Prvog svjetskog rata, a pred kraj napadati Centralne sile. Tijekom teških bitaka kod rata 1918. promaknut je u čin feldmaršala. Verduna i na Sommi na zapadnom bojištu, postalo je još jasnije da negdje treba udariti na Centralne sile, posebice jer su austro-ugarske snage bile zastupljene i na Talijanskom bojištu. Rusi su napali austro-ugarIstočno bojište se protezalo od Baltičkog mora na ske snage. Iako uspješno, linija se počela širiti, što je sjeveru do Crnog mora na jugu i obuhvaćalo je ve- rastegnulo rusku vojsku, a Nijemcima dalo vremena ćinu istočne Europe i veliki dio srednje Europe. Na da se priključe bitkama. U toj brzini im je pomogla njemu su se sukobile Njemačka, Austro-Ugarska, a dobra željeznička mreža prema istoku, ali su morali zatim i Bugarska i Osmansko Carstvo protiv Rusije poslati vojnike koji su se do tada borili na Verdunu i i Rumunjske. Rusi su prodrli i u Istočnu Prusku, ali time oslabiti položaje na zapadnom bojištu. Tako je ih je porazio njemački general Paul von Hindenburg. cilj Brusilovljene ofenzive bio ostvaren. Ovaj uspjeh 276 Istovremeno, velike vojne operacije su se odvijale u je bio presudan za ulazak Rumunjske na stranu SaGaliciji, južnom dijelu Poljske koji je bio pod Austro- veznika, koji su joj obećali Transilvaniju (Erdelj) koja Ugarskom. se nalazila u ugarskom dijelu Monarhije. Rumunjska Ovi porazi naveli su Rusiju na odlučne protunapade. vojska je odmah ušla u Transilvaniju, ali su je austroProtunapad se odvio u obliku Brusilovljeve ofenzi- ugarske i njemačke snage brzo porazile i izbacile. ve od lipnja do rujna 1916. godine, a ime je dobio Ipak, uspjeh Rusije je došao uz cijenu ogromnih gupo ruskom generalu Alekseju Brusilovu. Osim ru- bitaka, koji su bili najsmrtonosniji u cijelom ratu za skih poraza, povod ofenzivi bio je i dogovor među sve uključene strane. Saveznicima prema kojem su trebali paralelno što više

Istočno bojište

Azijsko-tursko bojište/ Bliskoistočno bojište

Tipično naoružanje 1. svjetskog rata Bruxelles: Vojni muzej. (Foto: Mladen Tomorad, 2012.)

Bliskoistočno bojište otvoreno je odmah ulaskom Osmanskog Carstva u rat na strani Centralnih sila. Početni sukobi vodili su se između Osmanskog Carstva i Rusije oko Kavkaza i Kaspijskog jezera, ali brzo su se u rat uključili i Britanci u Iranu (Perziji). Kampanje protiv Osmanskog Carstva su se vodile, uz Kavkaz i Perziju, i na području Sinaja i Palestine i Iraka (Mezopotamije). U borbama je na svim stranama sudjelovalo i lokalno stanovništvo, kao i mnoštvo vojnika iz britanskih dominiona, Kanade, Australije i Novog Zelanda. Usput su poticali i lokalno stanovništvo na otpor protiv Osmanskog Carstva, rezultiravši

POLITIKA zapovijedao Mustafa Kemal Atatürk, koji će postati sve istaknutija osoba, posebice nakon završetka rata. Oko 250.000 žrtava brojale su i jedna i druga strana.

Armenski genocid

Australski snajperist na Galipolju Istraži kada se prvi put koristi snajper u svrhu ratovanja?

Arapskim ustankom 1916. godine. U legendu je tada ušao britanski arheolog, pisac, diplomat i vojnik T. E. Lawrence, poznatiji kao Lawrence od Arabije, posredujući kao obavještajac između britanskih snaga i pobunjenika. Važna je bila i borba oko naftnih područja, posebice za Britance, koji su kontrolirali i posjedovali Anglo-perzijsku naftnu kompaniju. Jedna od također poznatijih bitaka Prvog svjetskog rata odigrala se na ovom bojištu na Galipolju. Odvijala se između veljače 1915. i siječnja 1916. godine i to je ujedno jedina velika bitka u ratu iz koje je Osmansko Carstvo izašlo kao pobjednik. Savezničke snage (Francuzi, Britanci i britanski dominioni) su napale Dardanele, želeći oslabiti Osmansko Carstvo i smanjiti si put do Rusije. Akciju je posebno podupirao lord britanskog Admiraliteta, Winston Churchill. Saveznici su se iskrcali na poluotoku Galipolju, namjeravajući prodrijeti do Konstantinopola. Važno oružje su bili topovi, ali i minska polja koja su osmanske snage postavile po Dardanelima, fatalna za savezničke brodove i mornaricu. Borbe su bile dugotrajne i iscrpljujuće, a bojišnica se pretvorila u rovovski rat u kojem su najviše ginuli Australci i Novozelanđani (uz osmanske snage s druge strane). Sudjelovao je i velik broj indijskih vojnika. Saveznici su se na kraju odlučili povući, posebice nakon poraza Srbije. Snage su poslali dalje prema Solunskom bojištu. Na Galipolju je

Armenske izbjeglice tijekom 1915. godine Prema slikovnom prikazu kritički prosudi o događaju i postupanju prema izbjeglicama.

Od samog početka rata Armenci su imali nepovoljan položaj u vojsci Osmanskog Carstva. Posebnim 277 direktivama ih se izdvajalo iz vojske te su bili zatvoreni u tzv. radne logore, gdje će biti ubijeni. Uz to, armenskog patrijarha se optuživalo da odaje državne tajne Rusima. One Armence koji su bili blizu bojišta se natjeralo na smrtonosne marševe prema pustinjama Sirije i Mezopotamije. Proganjalo se, ubijalo i zlostavljalo armensko civilno stanovništvo, žene i djecu. Uhićeni su armenski intelektualci i političari u Istambulu i deportirani u logore kod Ankare. To se dogodilo paralelno s porazom u Galipolju, a događaj je poznat kao Crvena nedjelja. Bilo je oko 25 logora namijenjenih za Armence, a njihovi progoni će se održati sve do 1923. godine. Pretpostavlja se da je u genocidu od 1914. do 1918. godine stradalo oko 800.000 Armenaca.

Solunsko bojište/ Makedonsko bojište Solunsko bojište se formiralo od 1915. godine nakon neuspjeha Saveznika u sprječavanju poraza Srbije i Crne Gore te njihovim povlačenjem prema Grčkoj. U blizini su se nalazile i savezničke postrojbe koje nisu

15. tema

Vojni kamp kod Soluna Što se nalazi u prvom planu?

stigle do Balkanskog bojišta kao pomoć Srbiji. Tamo su svi zajedno formirali bojište oko snažno utvrđenog Soluna. Bojište se protezalo od dijela albanskog Jadrana do rijeke Strume koja prilazi kroz Bugarsku i Rusiju. Savezničke snage su se na tom bojištu borile uglavnom protiv bugarskih trupa. Na strani Save278 znika sudjelovao je i Dobrovoljački odred Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS), kojeg su činili zarobljenici iz Odese.

Prvi svjetski rat i kolonije

Odore egipatskih i indijskih vojnika koji su se borili u Prvom svjetskom ratu Bruxelles: Vojni muzej. (Foto: Mladen Tomorad, 2012.)

Prikaz vojnika iz savezničkih kolonija u njemačkim novinama 1915. Razmisli zašto se kolonije uključuju u Prvi svjetski rat.

U prvom svjetskom ratu sudjelovalo je oko 4 milijuna stanovnika iz teritorija kolonija. Samo je Indija Velikoj Britaniji dala oko 1.5 milijuna vojnika, a dominioni još oko 1.3 milijuna. Francuska je regrutirala oko 700.000 stanovnika svojih kolonija. Kolonije nisu bile važne samo zbog ljudstva koje je činilo sastavni dio sukobljenih vojnih sila. Najčešće su pružale radnike za teške poslove na terenu ili u industriji. Osim toga kolonije su bile bitan izvor resursa. Prvi svjetski rat tako je bio i izrazito rasno raznolik, što je dodatno označio i niz Afroamerikanaca ulaskom Sjedinjenih Američkih Država u rat. Ipak, nisu svi tretirani jednako, počevši od zaduženja koja su imali i razmještaja po bojištima. Brojnim trupama iz kolonija nije bilo dozvoljeno boriti se po Europi, odnosno protiv „bijelog čovjeka“. Najveća iznimka su bili indijski vojnici sepoji u britanskoj vojsci koji su ratovali po Europi (Zapadno bojište, Galipolje), Bliskom Istoku i Africi. Rezultat je to rasne kategorizacije vojnika po kojoj se gledalo koji narodi su više za rat, koji za rad, razmatrajući koliko su civilizirani ili primitivni, odani, hrabri ili neodani. Posebno su tome bili izloženi stanovnici Afrike. Njemačka je primjerice koristila religijsku pripadnost te je, kao saveznik Osmanskog Carstva, zarobljene musliman-

POLITIKA ske vojnike pokušavala preokrenuti na svoju stranu (neuspješno) ili potaknuti pobunu muslimanskog stanovništva na sjeveru Afrike. Osim snaga iz kolonija, zanimljivo je da su Francuzi i Britanci unajmili oko 140.000 kineskih radnika koji su čistili bojna polja. Prvi svjetski rat tako nije bio samo iskustvo europskih vojnika koji su ratovali po cijelom svijetu. On je doi- Usidrena britanska kraljevska mornarica, srpanj 1914. sta bio svjetski rat – iskustvo rata došlo je i do brojnih pojedinaca i njihovih obitelji po cijelome svijetu.

Rat na moru Prije samog rata, Velika Britanija je neupitno bila najjača pomorska sila. Ipak, ta činjenica je samo dodatno ohrabrila Njemačku da pokuša dominirati i na tom planu. U sveopćoj utrci u naoružanju, Njemačka je mnogo ulagala i u svoju pomorsku flotu – brodove i podmornice. Tijekom Prvog svjetskog rata, pomorske bitke su se odvijale po mnogobrojnim područjima: od Atlantika, Sredozemlja, Crnog mora, Baltičkog mora, Indijskog oceana, pa sve do Bitke kod Falklandskog otočja na samom početku rata 1914. godine. Pritom se radilo o izravnim bitkama ili, u najvećoj mjeri, blokadama. Bitke su se vodile ili blizu bojišta (npr. kod Dardanela) ili blizu kolonija. Raširenost njemačke pomorske sile je ugrožavala njemačke kolonije, posebice one u Africi. To su Saveznici odmah iskoristili. Već prve godine rata zauzeli su Njemačku Novu Gvineju, Kamerun i Togo. Blokade su se najviše vršile između Velike Britanije i Njemačke, pri čemu su jedna drugu najviše odvajale od potrebne opskrbe kako vojske, tako i civilnog stanovništva. Velika Britanija je vršila pomorsku blokadu Njemačke na potezu od Skandinavije do Velike Britanije. Zbog toga se odvila bitka kod Jyllanda 1916. u kojoj je Njemačka poražena. S druge strane, Nijemci su blokirali i stalno napadali brodove neutralnih Sjedinjenih Američkih Država. Njihova flota je bila dodatno važna za Saveznike, posebice Britance, jer im je slala opskrbu u hrani, oružju i sl. Budući da je identifikacija neutralnih brodova pod vodom bila teška, njemačke podmornice su učestalo potapale brodovlje neutralnih zemalja. Tako je u svibnju 1915. potopljen putnički brod „Luzitanija“. Osim ljudskih žrtava i gubitaka, i trgovinski su odnosi bili narušeni. Kada je početkom 1917. Njemačka najavila neogra-

Njemački torpedni brodovi, 1914. Je li se njemačka mornarica pokazala uspješnijom od britanske u I. svjetskom ratu?

Britanska podmornica kao senzacija u Londonu nakon rata 1918.

ničeni podmornički rat, što je značilo da su njemačke podmornice (nazivane U-Boot) mogle napadati u ratnoj zoni neutralne brodove bez upozorenja, i kada se doznalo da Njemačka pokušava na svoju stranu u rat uvući Meksiko, Sjedinjene Američke Države su ušle u Prvi svjetski rat na strani Saveznika. Ponovi Koje dvije države su bile dominantne pomorske sile?

279

15. tema

Ulazak Sjedinjenih Američkih Država u Prvi svjetski rat Na samom početku Prvog svjetskog rata Američke Sjedinjene Države su objavile svoju neutralnost. Predsjednik Woodrow Wilson (1856. – 1924.) je čak u počecima rata pokušao dogovoriti mir, ali na to ni jedna strana nije pristajala. Ipak, neutralnost ga nije sprječavala u slanju opskrbe savezničkim snagama kao ni davanju velikih kredita koje su uzimale Francuska i

280

Uncle Sam poziva Amerikance u rat, 1917. Prokomentiraj ovakav način poziva u rat.

Velika Britanija. Njemačke podmornice su od samih početaka vršile napade na američko brodovlje. Ključni moment je bilo potapanje putničkog broda „Luzitanija“ 1915. godine. Sjedinjene Američke Države nisu bile toliko vojno spremne kao europske velesile pred početak rata jer nisu u toj mjeri sudjelovale u utrci za naoružanjem, a njihov broj vojnika je bio skoro pa zanemariv u usporedbi s europskim i potrebama za rat. Ideja o općoj mobilizaciji nije bila dobro prihvaćena u javnosti. Nijemci i nakon upozoravanja 1915. godine nisu prestali s napadima na američke brodove. Čak su se okrenuli Meksiku 1917. godine i nudili mu za ulazak u rat Teksas, Novi Meksiko i Arizonu (tzv. Zimmermannov telegram). Ovaj telegram su presreli Britanci i poslali ga Wilsonu, a Wilson ga je objavio javnosti. Nakon toga je bilo jasno da Sjedinjene Američke Države ulaze u rat. Kongres je odobrio ulazak u rat, koji je Njemačkoj objavljen 6. travnja 1917. Kasnije su još samo objavile rat Austro-Ugarskoj, ali ne i ostalim Centralnim silama. To je značilo da se neće miješati u zbivanja na drugim bojištima, već će djelovati samo na Zapadnom bojištu. Pokrenuta je opća mobilizacija, pripremale su se zalihe hrane, oružje i sve drugo što je bilo potrebno. I ekonomija je preusmjerena za potrebe rata. Wilson je osnovao i poseban ured za propagandu kako bi pridobio javnost na svoju stranu, koja nije bila sklona ulasku u rat. Mobilizirano je 4 milijuna muškaraca, a do ljeta 1918. ih je 2 milijuna došlo do Francuske. Ponovi Objasni razloge ulaska Sjedinjenih Američkih država u rat.

Izlazak Rusije iz rata − Oktobarska (Listopadska) revolucija Dva američka vojnika trče do bunkera, a pod njima leže mrtvi njemački vojnici. Što slika pokazuje o stvarnosti ratovanja?

Ruska javnost je bila nezadovoljna ruskim porazima u ratu, posebice jer su iscrpljivali ionako loše gospodarstvo. Početni uspjesi u ratu, poput Brusilovljeve ofenzive, nisu dugo trajali. Veliki problem postala je opskrba vojske, a Duma i vojni vrh su sve više preu-

POLITIKA

Karikatura koja prikazuje Rasputina i carski par Što se želi poručiti ovom karikaturom? Istraži zašto se ruska carska obitelj u tolikoj mjeri oslanjala na Rasputina.

Prosvjedi tijekom Februarske (Veljačke) revolucije Zašto je došlo do prosvjeda?

zimali kontrolu. Nezadovoljstvo unutarnjim stanjem Carstva javilo se posebice kada je ruski car Nikola II. preuzeo vojno zapovjedništvo, u čemu se nije iskazao. Vladanje Carstvom je ostavio supruzi, carici Aleksandri, koja je zbog svog njemačkog podrijetla bila nepopularna za vrijeme rata, i Grigoriju Rasputinu (1869. – 1916.), svećeniku i „izlječitelju“, odnosno posebnom štićeniku ruske carske obitelji. On je bio izrazito nepopularan i u javnosti i kod aristokracije, koja će ga dati i ubiti 1916. Među stanovništvom je vladala glad, a Carstvu je općenito nedostajalo financijskih sredstava. Duma je upozoravala cara na neprilike u zemlji i tražila od njega da reformira parlamentarnu monarhiju. Car je odbijao suradnju s Dumom. I sam je na kraju zbog općeg stanja postajao sve nepopularniji. Rusija se našla u unutrašnjoj krizi. Počele su se održavati i antiratne demonstracije, koje su ujedno bile i demonstracije protiv cara. Prve velike demonstracije su se odvile 18. veljače 1917. godine (3. ožujka po gregorijanskom kalendaru), a predvodili su ih tvornički radnici u Sankt-Peterburgu. Bio je to početak Februarske (Veljačke) revolucije. Car je na to reagirao odlaskom na bojište. Demonstracije su se nastavile i samo su rasle. Posebno su se u demonstracijama istaknule žene, također radnice, koje su zbog rata bile zaposlene po brojnim tvornicama. Tražio se kraj rata, ukidanje racionalizacije kruha i brašna te kraj autokracije. Okupilo se gotovo 200.000 demonstranata. Car je odgovorio

oružanom silom i suspendirao je Dumu. Na stranu pobunjenih stali su čak i određeni vojni odredi u Sankt-Peterburgu, sa zgrada su se skidali i uništavali carski simboli. Carskoj obitelji je poslušnost otkazala i Imperijalna grada, a Privremeni odbor se proglasio Privremenom vladom. Caru su njegovi savjetnici predložili abdikaciju. Nikola II. abdicirao je 2. (15.) ožujka 1917. godine. Nakon što njegov brat nije htio preuzeti krunu, dinastija Romanova poslije 300 go- 281 dina prestaje vladati Ruskim Carstvom. Sad već bivši car i njegova obitelj su stavljeni pod zaštitu Privremene vlade. Rusko Carstvo je postalo republika. Paralelno je formiran i Petrogradski sovjet (Sovjet radnika i vojnika), koji nije imao službene ovlasti, ali je imao utjecaja jer je držao pod svojim zapovjedništvom carske postrojbe i uživao je potporu masa. Pobornici Republike su bili građanski liberali, a Petrogradskog sovjeta socijalisti. Ruski saveznici u ratu, posebice Francuska i Velika Britanija, ovu su vijest dočekali s djelomičnim olakšanjem. Zbog unutarnjih problema Rusije, bojali su se da će car tražiti separatni mir, a brzo završena revolucija im je davala nadu u stabilnost Republike koja će motivirati nastavak rata. U početku su državnici Republike to i zagovarali, ali će ih usporiti Petrogradski sovjet koji je tražio kraj rata i početak pregovora sa zaraćenim stranama. Većina stanovništva, seljaštvo, bilo je nezainteresirano za rat jer su bili fokusirani prvenstveno na reorganizaciju i podjelu zemlje. Takav stav je išao na ruku socijalistima. Saveznici su ubrzo postali svjesni da neće moći još dugo računati na Rusiju, čija je vojska postajala potpuno demotivirana i vojnici su učestalo dezertirali.

15. tema Snagu sovjeta je ojačao povratak Vladimira Iljiča Uljanova Lenjina (1870. – 1924.), vođe boljševika, iz švicarskog prognanstva u Sankt-Peterburg u travnju 1917. godine. Odmah je počeo s djelatnostima protiv Privremene vlade, nezadovoljan rezultatima Veljačke revolucije. Smatrao je da se Rusija treba posvetiti političkoj i socijalnoj reorganizaciji. Da bi do toga došlo, odmah treba potpisati mir i izlazak iz rata, ali bez aneksija i ratne odštete. Također, ključnim problemom je vidio agrarnu reformu. Vlast se, prema Lenjinu, treba naći u rukama sovjeta, odnosno vijeća radnika, vojnika i seljaka, a ne Ustavotvorne skupštine koja će odlučivati o ustrojstvu Republike. Riječ je bila, zapravo, o zagovaranju političke revolucije i diktature proletarijata.

Vladimir Iljič Lenjin

predsjednik Privremene vlade, general Lavr Georgijevič Kornilov (1870. – 1918.), sazvao je sjednicu Privremenog vijeća republike na kojoj je trebalo odabrati predstavnike stranaka, sindikalnih organizacija, zadruga i zemstava (lokalnih, pokrajinskih vijeća). Vođe boljševičkog pokreta su to vidjele kao svoju priliku. Lenjin je sazvao 23. listopada Centralni komitet partije te je bio spreman za nasilno svrgavanje vlasti. Uz Lenjina se kao najutjecajniji revolucionar istaknuo Lav Davidovič Trocki (1879.-1940.). Započela je Oktobarska (Listopadska) revolucija (u noći 25. listopada po julijanskom kalendaru, odnosno 6./7. studenog po gregorijanskom), kada se održavao Drugi sveruski kongres sovjeta. Boljševici su zauzeli strateške točke u Sankt Peterburgu, a krstarica „Aurora“ na Nevi je držala na nišanu Zimsku palaču, gdje je bilo sjedište vlade. Privremena vlada je svrgnuta, a Kongres sovjeta je vlast predao Sovjetu (Savjetu) narodnih komesara s Lenjinom na čelu, sastavljen isključivo od boljševika. Tako je provedena revolucija. IZVORI

282

„Građanima Rusije! Privremena vlada je srušena. Državna vlast prešla je u ruke organa Petrogradskog sovjeta radničkih i vojničkih deputata, Vojno-revolucionarnog komiteta, koji predvodi petrogradski proletarijat i građanstvo. Cilj za koji su se ljudi borili, naime, neposredna mogućnost demokratskog mira, ukidanje vlasništva nad zemljom, radnička kontrola nad proizvodnjom, i uspostava vlasti sovjeta – taj je cilj ostvaren. Živjela revolucija radnika, vojnika i seljaka!“ Proglas Lenjina od 7. studenog (25. listopada). Reed, John. Ten Days that Shook the World. Goulcestershire, 1997.: 80. (Prijevod s engleskog: Šimetin Šegvić). Tko je došao na vlast? Koji je bio cilj revolucionarne borbe?

Lav Davidovič Trocki, 1919. Kakav je bio odnos Lenjina i Trockog?

Nestabilno stanje se po Rusiji nezaustavno širilo – nije pomogla ni reorganizacija Privremene vlade. Nezadovoljstvo je u gradovima vladalo zbog nesigurne budućnosti i ekonomske krize, a na selu zbog agrarnog pitanja. Vojska je bila u potpunom kaosu. Novi

Kako ne bi izgubio potporu naroda, Lenjin je brzo krenuo s obećanim reformama: državna, crkvena i zemlja veleposjednika postala je opće dobro (nije podijeljena narodu), radnicima se dala kontrola nad tvornicama, a narodi Rusije su mogli samostalno odlučiti o svojoj sudbini unutar Rusije. Na čelu odbora za pitanja nacionalnosti bio je Josif Visarionovič Džugašvili Staljin (1878. – 1953.). Također, počelo se s pripremama za izlazak iz rata i počeli su pregovori o miru.

1916.

21. veljače 1916.

počinje bitka kod Verduna

1. srpnja 1916. počinje

Prva bitka kod Somme 31. svibnja 1916. počinje pomorska bitka kod Jyllanda

1917.

15. ožujka 1917.

abdikacija cara Nikole II.

6. travnja 1917.

SAD objavljuje rat Njemačkoj

POLITIKA

Potpisivanje mirovnog ugovora u Brest-Litovsku Berlin: Njemački državni arhiv. U ruskoj delegacija se nalazila i jedna žena – Anastazija Biženko (1875. – 1938.). Bila je ruska revolucionarka, u revoluciji 1905. izvršila je atentat na tadašnjeg ruskog ministra rata, nakon čega je bila u zatvoru do oslobođenja tijekom Februarske (Veljačke) revolucije. Istaknuta pripadnica esera, kasnije pobornica sovjetskog režima. Zbog navedenih zasluga, sudjelovala je u delegaciji prilikom potpisivanja mira za izlazak Rusije iz rata.

Mirovni ugovor s Centralnim silama je potpisan 3. ožujka 1918. u Brest-Litovsku. Njime je Rusija izašla iz rata, pristavši na plaćanje ratne odštete. Baltičke zemlje je predala Njemačkoj, Karsku oblast i Zakavkazje Osmanskom Carstvu, a priznala je neovisnost Ukrajine. Boljševici su pristali na ovoliki gubitak teritorija jer su vjerovali da će ubrzo krenuti ustanak međunarodnog proletarijata. U prosincu 1917. organizirani su izbori, na kojima su boljševici poraženi. Trebala se sastati Ustavotvorna skupština koja bi organizirala vladu i vlast, no poraženi boljševici u siječnju 1918. odlučili su zabraniti rad Skupštine dekretom o njezinom raspuštanju, pod parolom „sva vlast Sovjetima“. Situacijom u Rusiji nisu bili zadovoljni naročito viši carski časnici, ali i sile Antante. Odmah nakon Revolucije, uslijedio je Ruski građanski rat (1917.-1923.). Sukobljene su bile dvije glavne struje: Crvena armija i Bijela armija. Crvena armija se borila za sovjetsku Rusiju na čelu s Lenjinom, dok Bijela armija nije do kraja bila ujedinjena u stavovima, ali je zagovarala određeni oblik monarhizma, kapitalizma, te određene oblike građanske vlasti, što im je bio i konačni cilj. Uz njih su bili i ruski nacionalisti koji su mir u Brest-Litovsku smatrali sramotnim. Bijeloj armiji su pomogle i strane sile, posebice Saveznici, koji su okupirali dijelove Ru-

Ruska carska obitelj 1913.

sije. Ipak, boljševici i Crvena armija su postupno pobjeđivali nad Bijelom. Ovaj period boljševičke snažne represije poznat je i kao crveni teror, dok je Bijela armija provodila tzv. bijeli teror. Lenjin je formirao tzv. ČEKA-u, odnosno tajnu policiju, koja je bila nositelj crvenog terora. Ona je bila ključna za borbu protiv svih neprijatelja novopostavljenog režima koji su smatrani neprijateljima iz svih društvenih slojeva 283 i krugova. Boljševicima je uzor bio Jakobinski teror nakon Francuske revolucije, a Trocki je Lenjina usporedio s Maximilienom Robespierreom. Tijekom ovog rata, ruska carska obitelj je i dalje bila zatočena. U travnju 1918. premješteni su u Jekaterinburg (Ural). U srpnju 1918. na navodnu Lenjinovu zapovijed, carska obitelj i njezina pratnja je brutalno smaknuta. Prema službenoj verziji, smaknuti su po zapovijedi Uralskog sovjeta jer je Jekaterinburgu

Podrum u kojem je ubijena carska obitelj i njihova pratnja. Za vrijeme egzekucije, vrata su bila zaključana. Pročitaj izvor koji opisuje pogubljenje i poveži ga s ovom fotografijom.

1918.

3. ožujka 1918. mir

u Brest-Litovsku

17. srpnja 1918.

smaknuta ruska carska obitelj

1919.

siječanj 1919. počinje Pariška mirovna konferencija 11. studenog 1918. Njemačka potpisuje primirje sa Saveznicima

kojime je okončana borba na zapadnom bojištu

15. tema prijetila opasnost od okupacije Bijele armije, koja bi oslobodila carsku obitelj. Objavljeno je samo smaknuće Nikole II., no dugo se nije htjelo priznati da je cijela obitelj smaknuta, kao ni tko je to zapovjedio, što će potaknuti brojna nagađanja i legende o preživjelim članovima obitelji. IZVORI

284

„Ubrzo nakon 1 sat nakon ponoći, zatvorenici su napustili svoje sobe. Car je nosio u svojim rukama nasljednika. Oboje su bili obučeni u vojničke odore i nosili su kape. Carica i njezine kćeri nisu imale niti kapute niti šešire. Car, noseći svojeg nasljednika, predvodio ih je. Carica, njezine kćeri i ostali slijedili su za njim. (…) Carica je sjela kod zida, tamo gdje je bio prozor, u blizini crnog stupa od luka. Iza nje stajale su tri njezine kćeri (njihova sam lica vrlo dobro poznavao zato jer sam ih gotovo svaki dan viđao dok su šetali vrtom, iako nisam znao njihova imena). Car i njegov sin sjeli su jedan pored drugog skoro pa u sredinu sobe. (…) U jednom trenu ušlo je 11 ljudi u sobu: Jurovski, njegov pomoćnik, dva pripadnika ČEKA-e i sedam Latvijaca. Jurovski mi je naredio: ‘Odi na ulicu, vidi je li netko tamo, počekaj i provjeri čuju li se pucnjevi.’ Otišao sam do dvorišta… I prije negoli sam stigao do ulice, čuo sam paljbu. Odmah sam se okrenuo nazad (…) i… vidio sam da su svi članovi careve obitelji ležali na podu s mnogo rana po tijelima. Krv je tekla u potocima. Liječnik, sluškinja i dvoje sluga također su upucani. Kada sam ušao, prijestolonasljednik je još bio živ i pomalo je stenjao. Jurovski je prišao i ispalio u njega još dva ili tri hica iz blizine. Aleksej se tada umirio. Pozlilo mi je od prizora ubojstva i mirisa krvi. (…) Vratio sam se u kuću s 12 ili 15 stražara. Ti su ljudi mrtva tijela iznijeli do kamiona koji je čekao u blizini ulaza u kuću, iznijevši ih na nosilima koja su bila sačinjena od plahti i osovina od saonica koje su uzete iz dvorišta. Bili su omotani u tkaninu od vojničkih uniformi koje su se našle u podrumskoj sobi. (…) Ne znam gdje su otišli i što su učinili s tijelima. Krv u sobi i u dvorištu su isprali i sve se vratilo u red. Do 3 ujutro posao je bio završen.“ Svjedočanstvo Pavela Medvedeva, člana skupine vojnika koji su nadzirali carsku obitelj. Ferro, Marc. Nicholas II: Last of the Tsars. New York, 1991.: 248. (Prijevod s engleskog: Šimetin Šegvić).

Sukobi su trajali do 1923. kada je Crvena armija uspjela konačno pobijediti i ovladati Rusijom, ali žrtve su bile ogromne, posebice kada se zbroje s onima nastalima u Prvom svjetskom ratu. Mnogi su emigrirali iz Rusije. Pobjedom u Ruskom građanskom ratu, boljševici su

Lazar Markovič Lisickij (El Lissitsky), Izbij Bijele Crvenim klinom, 1919. Boljševički propagandni poster koji je postao jedan od najpoznatijih simbola Ruskog građanskog rata. Objasni simboliku ovog propagandnog postera s obzirom na zaraćene strane u Rusiji.

osigurali vlast svom komunističkom režimu. U prosincu 1922. Ugovorom i Deklaracijom o osnivanju Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika, koji su potpisale boljševičke republike Ruska Sovjetska Federativna Socijalistička Republika (SFSR), Transkavkaska SFSR, Ukrajinska Sovjetska Socijalistička Republika i Bjeloruska Sovjetska Socijalistička Republika, stvoren je Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika na čijem je čelu bio Vladimir Iljič Uljanov Lenjin. Ponovi Kako se nazivala tajna policija koja je provodila teror? Tko se sukobio u građanskom ratu? Opiši postupanje prema carskoj obitelji.

Kraj rata Još je 1916. godine Njemačka nakon Verduna htjela ispregovarati mir sa Saveznicima, ali oni na to nisu pristali. Kao posrednik se pokušao nametnuti i američki predsjednik Woodrow Wilson, ali i to je bilo neuspješno. Novi austro-ugarski car, Karlo I. (1887. – 1922., car i kralj: 1916. – 1918.) pokušao je sklopiti separatni mir sa Saveznicima i izvući Austro-Ugarsku iz rata. Posrednik u pregovorima mu je bio princ Sixto od Bourbon-Parme (1886. – 1934.), brat njegove supruge carice Zite (1892.-1989.). U tajnim pregovorima je zajamčio da će se založiti za vraćanje Elzas-Lotaringije Francuskoj. Daljnji pregovori su tražili još dodatnih odstupanja, kao npr. neovisnost Srbije, čemu se Karlo protivio. Njemačka nije znala za ove pregovore sve dok Francuska nije javno obznanila prvo pismo jer se u sve

POLITIKA umiješao i austrijski ministar vanjskih poslova koji nije bio za mir. To je potpuno narušilo autoritet Karla te se našao u neravnopravnom položaju prema Njemačkoj, iako su bili saveznici. Ova afera je ostala poznata kao Sixtova afera. Nastojanjima oko mira se ponovno pridružio i papa Benedikt XV. Oktobarska revolucija i izlazak Rusije iz rata, kao i ulazak Sjedinjenih Američkih Država na stranu Saveznika, označili su 1917. godinu kao veliku prekretnicu u ratu. Njemačka je počela gubiti na moru, a nemiri su zahvatili i Osmansko Carstvo. Svima je bilo jasno kako rat treba završiti – nisu prijetili samo ratni neuspjesi, već i strah od unutarnjih nemira. Charlie Chaplin (1889. – 1977.) kao saveznički vojnik u Prvom svjetskom ratu. Iz propagandnog filma Shoulder Arms (1918.). Bruxelles: Vojni muzej. (Foto: Mladen Tomorad, 2012.) Poznaješ li koji film Charliea Chaplina? Po svom izboru pronađi i pogledaj jedan film.

Austro-Ugarska se nije više mogla odupirati napadima na Drini i Dunavu, a izrazito aktivno je bilo i bojište na Soči. Uz to, unutarnji problemi su se samo gomilali: loša ekonomska situacija, nezadovoljstvo, slavensko pitanje. Posebice nakon što je američki Kongres usvojio Program 14 točaka predsjednika Wilsona, kojima je jamčeno pravo na samoodređenje naroda. Austro-ugarska je izašla je iz rata poražena 3. studenog 1918. godine. Posljednja je ostala Njemačka. Na Zapadnom bojištu su savezničke snage stalno napredovale, Nijemci su pokušavali sklopiti mir, ali Saveznici su htjeli pobjedu, posebice ojačani američkim trupama koje su svakodnevno dolazile i popunjavale redove. Kolapsom solunskog bojišta i napredovanja savezničkih snaga na istoku i Balkanu, bilo je jasno da će Njemačka ostati bez nafte i hrane. U samoj Njemačkoj je izbila revolucija, kada je mornarica odbila sudjelovati u daljnjim ratnim pothvatima. Ova pobuna se vrlo brzo proširila i po samoj Njemačkoj te je 9. studenog 1918. proglašena republika. Njemački car Vilim II. je abdicirao, a 11. studenog 1918. je potpisana njemačka predaja, čime je i službeno završio Prvi svjetski rat. IZVORI

„Dragi oče, Danas je dan za čestitke, jer danas je dan Pobjede, ne samo za američki narod nego za većinu svijeta i puno prije negoli ovo pismo dođe do tebe radosna vijest koju smo jutros saznali, da je Njemačka potpisala primirje, biti će obznanjena. Reći da su to dobrodošle vijesti bilo bi čisto umanjivanje, jer ovdje je ta vijest dočekana s izljevom oduševljenja. Na neki smo to način iz dana u dan očekivali, jer čuli smo kako stvari stoje i znali smo da je samo pitanje vremena. A da je Njemačka okolišala za američku bi vojsku značilo put prema Berlinu, ondje bismo sigurno otišli, batinajući Njemačku s lijeve i desne, pa bi na kraju bila sasvim ogoljena. … Srdačno, Joe“ Pismo američkog vodnika Josepha Duffyja svojem ocu na dan prestanka rata Stuart, Richards, J. Pennsylvanian Voices of the Great War: Letters, Stories and Oral Histories of World War I. Jefferson-London. 2002.: 176. Prijevod: Šimetin Šegvić

Još tijekom 1917. godine Njemačka i Austro-Ugarska su dobivale bitke, a Njemačka je došla nadomak Pariza. Tada su konačno na Zapadno bojište pristigle i američke trupe te se odmah uključile u odbijanje njemačkih snaga, koje su se počele povlačiti. Do ljeta 1918. godine Antanta je ostvarila premoć na Zapadnom bojištu. Ta akcija poznata je pod nazivom „ofenziva od 100 dana“. Na Solunskom bojištu je poražena bugarska vojska te su se srpski odredi počeli vraćati pre- O kojoj se pobjedi govori u ovom pismu? ma Beogradu. Bugarska je kapitulirala u rujnu 1918. Osmansko Carstvo je poraženo na Bliskoistočnom Ponovi bojištu, što je značilo da su se savezničke sile probile Opiši kraj Prvog svjetskog rata. Koju je ulogu u kroz Siriju i Mezopotamiju do Male Azije. Osmansko završetku rata imao papa Benedikt XV.? Carstvo je kapituliralo 30. listopada 1918.

285

15. tema

Posljedice Prvog svjetskog rata Prvi svjetski rat je za sobom ostavio brojne posljedice. Broj žrtava je bio ogroman: oko 10 milijuna mrtvih vojnika i još toliko civila te oko 20 milijuna ranjenih i invalida. Od toga su Saveznici izgubili oko 6 milijuna vojnika, a Centralne sile oko 4 milijuna. Civili su stradavali ili od izravnih ratnih sukoba ili od bolesti i gladi. Oni koji su se i uspjeli vratiti svojim domovima nakon rata, često su prolazili kroz tešku prilagodbu, pogotovo ako su se vratili kao invalidi. Mnogima su ostale i vojne traume, kojima su uzrok bili izrazito stresni doživljaji tijekom rata i život u rovovima. Simptome su vojnici prijavljivali već i na bojištima, a oni su se kod mnogih zadržali i po povratku: mentalna iscrpljenost, glavobolja, sljepilo, konfuzija i histerija. Ti simptomi su nazvani „shell shock“, odnosno šok granatiranja ili ratna neuroza. Naravno, riječ je o posttraumatskom stresnom poremećaju. Zbog velikog broja veterana, nakon rata su se osni286 vala brojna udruženja veterana. Njihovim djelovanjem, veterani su mogli udruženo komemorirati rat, raspravljati o problemima i poteškoćama s kojima su se susretali, te pomagati jedni drugima i dijeliti zajedničko iskustvo rata. Sudjelovali su posredno ili neposredno i u političkom i društvenom životu. Nakon optimističnog perioda na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, rat i ratne traume su bile pravi zaokret u mentalitetu stanovništva, a one koji su sudjelovali u ratu nazivalo se izgubljenom generacijom. Pogled na svijet postao je mnogo pesimističniji, a izgubio se i optimizam u poslanje širenja vrijednosti zapadne civilizacije, koji je obilježio imperijalne i kolonijalne pretenzije. Tome je samo pomogao i raspad starog sustava u Versaillesu. Jačale su nove političke opcije, koje su često išle u krajnosti, od nacionalizma do komunizma. Mijenjala se i društvena struktura, a ravnopravnost su tražile i žene jer su tijekom rata pokazale kako mogu preuzeti na sebe sva zaduženja. Zemlje su se suočavale s brojnim ekonomskim problemima i izazovima. Poseban i veliki problem predstavljala je pojava španjolske gripe. Španjolska gripa se u Europi pojavila još u proljeće 1918. godine, ali zaraćene strane joj nisu davale na važnosti kako se ne bi pogoršao ionako

„Velika četvorka“ S lijeva na desno: David Lloyd George, Vittorio Emanuele Orlando, Georges Clemenceau i Woodrow Wilson. Po čemu je značajna „Velika četvorka“?

Potpisivanje mirovnog sporazuma s Njemačkom u punoj Dvorani ogledala u Versaillesu Poveži događaje iz druge polovice 19 stoljeća (pruskofrancuskog rata), objasni simboliku i značenje ovog kultnog mjesta potpisivanja brojnih mirovnih sporazuma.

slab moral vojnika. Stoga su novine o tako velikoj epidemiji izvještavale samo iz Španjolske te je zbog toga nazvana španjolskom gripom. Ipak, vojska i civilno stanovništvo iscrpljeno ratom, bolestima, gladi, te stalni transfer vojnika, pogodovali su brzom širenju gripe. Gripa je zahvatila prvo britanske vojnike, prenijela se na francuske, a s njih na njemačke. Zato su je njemački vojnici nazivali francuskom gripom. Nijemci će gripu smatrati jednim od uzroka gubitka bitki u ljeto 1918. Na jesen se gripa pojavila među američkim vojnicima i to na Atlantiku dok su plovili prema europskim bojištima. Zbog prenapučenosti brodova i nemogućnosti izolacije zaraženih, vojnici su bili desetkovani već prije bojišta. Vrhunac je španjolska gripa dosegla na samom kraju rata te nakon rata. Prenosili su je vojnici, a nisu pomogla ni masovna okupljanja stanovništva koja su bila učestala po cijeloj Europi. Zaštita je bila neadekvatna i često ignorirana,

POLITIKA

VELIKA BRITANIJA

NIZOZEMSKA

BELGIJA

AUSTROUGARSKA

ŠVICARSKA PORTUGAL

SRBIJA

ŠPANJOLSKA

ITALIJA

Sredozemno mo

LETONIJA

l Ba

NJEMAČKA

FRANCUSKA

ALŽIR

DANSKA

ESTONIJA

SSSR

LITVA

NIZOZEMSKA

NJEMAČKO CARSTVO

BELGIJA

MAROKO

VELIKA BRITANIJA I SJEVERNA IRSKA

ŠVEDSKA

m or e

IRSKA

RUSKO CARSTVO

l Ba

FINSKA

NORVEŠKA

Sjeverno more

tič ko

ŠVEDSKA

Sjeverno more DANSKA

ATLANTSKI OCEAN

tič ko

NORVEŠKA

ATLANTSKI OCEAN

CRNA GORA ALBANIJA

ČEHOSLOVAČKA

ŠVICARSKA RUMUNJSKA

rn BUGARSKA C

GRČKA

o more

MAÐARSKA

KRALJEVSTVO SHS

r BUGARSKA C

ALBANIJA

Sredozemno mo re ALŽIR

RUMUNJSKA

ITALIJA

ŠPANJOLSKA

MAROKO

TUNIS

AUSTRIJA

PORTUGAL

OSMANSKO CARSTVO

POLJSKA

GRČKA

TURSKA

TUNIS

Karta 7. Europa prije Prvog svjetskog rata. Karta 7. Europa nakon Prvog svjetskog rata. Koja su velika carstva propala, a koje su nove države nastale nakon Prvoga svjetskog rata? Poražena zemlja

Mirovni sporazum

Njemačka

28. 6. 1919., Dvorana ogledala u Versaillesu

Austrija

10. 9. 1919., Saint-Germaine

Bugarska

27. 12. 1919., Neuilly

Mađarska

4. 6. 1920., Trianon

Osmansko Carstvo

10. 8. 1920., Sevres

Odredbe isključivi krivac za rat; visoke reparacije; poništeni svi prijašnji ugovori (pa i Brest-Litovski); zabranjen uvoz i izvoz oružja; teritorijalne promjene: Alsace i Loraine vraćeni Francuskoj, pogranični gradovi Belgiji, plebiscit za Schleswig, dijelovi teritorija Poljskoj, gubitak kolonija nastala Republika Austrija; priznanje novonastalih država (Država SHS, Mađarska, Čehoslovačka); plebiscit za Gradišće i Korušku (odlučili se pripojiti Austriji) priznala granice Kraljevine SHS, Dobrudža i Bukovina pripale Rumunjskoj, izgubila Trakiju (dobile Grčka i Turska) veliki gubitak teritorija: Erdelj (Transilvanija) i Banat pripali Rumunjskoj, Slovačka postala dio Čehoslovačke, Gradišće se odlučilo za Austriju, Kraljevina SHS Velika Britanija i Francuska okupirale tjesnace i Carigrad, dio teritorija pripojen Grčkoj, Dodekanezi i Rodos Italiji, francuska uprava nad Sirijom i u Maloj Aziji, Velika Britanija preuzela Cipar, Egipat i upravu nad Mezopotamijom i Palestinom, Armenija stekla neovisnost, Kurdistan autonomiju

Tablica 1. Odredbe mirovnih ugovora s poraženim zemljama sudionicama Prvog svjetskog rata Analiziraj odredbe za svaku poraženu državu i izdvoji koja država je kažnjena kao glavni „krivac“ za Prvi svjetski rat.

a stanovništvo je ionako bilo iscrpljeno. Bolest će nestajati tek oko 1920. godine. Španjolska gripa je zarazila u cijelom svijetu oko 500 milijuna ljudi, a od nje je umrlo između 50 i 100 milijuna. Mirovna konferencija nakon Prvog svjetskog rata održana je od 18. siječnja 1919. do 21. siječnja 1920. u dvorcu Versailles u Parizu. Na njoj je odlučena sudbina Europe u narednih dvadeset godina. Tijekom mirovnih sporazuma dogovorene su nove granice, sudbina poraženih država te nametnute teške repara-

cije poraženim carstvima i kraljevstvima (Tablica 1). Završilo je doba imperijalizma i započelo dramatično razdoblje s brojnim svjetskim trzavicama i krizama koje će na koncu dovesti do novog svjetskog rata. Ponovi Izdvoji posljedice Prvog svjetskog rata. Objasni jesu li posljedice bile očekivane s obzirom na tijek rata i način ratovanja.

287

15. tema

POLOŽAJ HRVATSKIH ZEMALJA NA POČETKU 20. STOLJEĆA Kriza dualizma u Austro-Ugarskoj Monarhiji Kriza dualizma zahvaćala je početkom 20. stoljeća čitavu Austro-Ugarsku Monarhiju. Mogućnost da se svakih deset godina ekonomski i financijski uvjeti Nagodbe između Austrije i Ugarske nanovo dogovore otvarala je prostor za različite pretenzije. K tome i radikalne političke struje diljem Monarhije jačaju. Kada je 1905. na izborima u Ugarskoj pobijedila koalicija radikala, Franjo Josip se odlučio onemogućiti njihov dolazak na vlast, koju je povjerio „lojalistima“. Izbija niz demonstracija te seljačkih ili narodnih nemira koji vrhunac dosežu na „crveni petak“ 15. rujna 1905. kada preko 100.000 prosvjednika okružuje parlament 288 u Budimpešti. Prosvjed je završio mirno, ali bio je to jasan znak kako se nezadovoljstvo stanjem nakupilo i odrazilo na radikalizaciju u političkom smislu. Sve su češći bili zahtjevi da Ugarska dobije veću autonomiju, neovisnu carinsku i vanjsku politiku kao i zasebnu vojsku, s krajnjim ciljem stvaranja nacionalne homogenije velike mađarske države koja bi uključivala i bansku Hrvatsku. Politički sukobi zahvatili su i austrijski dio Monarhije. Budući da se vladar Franjo Josip I. čvrsto držao dualizma kao trajnog političkog rješenja u zemlji, nade da će do promjene doći bile su usmjerene na prijestolonasljednika Franju Ferdinanda (1863. – 1914.) koji je bio sin vladareva mlađeg brata. Oko njega se od kada je formalno proglašen prijestolonasljednikom, okupljao krug bližih suradnika koji je obuhvaćao visoke predstavnike vojske i dio aristokracije te pripadnike kršćanskih-socijala. Svima je zajedničko bilo što su pred carevićem iskazivali određeno nezadovoljstvo dualističkim uređenjem. Oslonac politike Franje Ferdinanda je bila pojačana suradnja s Njemačkom, a davao je i naznake da pomišlja o reformama koje bi opustile dualistički okvir – na taj način nastojeći privući Slavene u Monarhiji. To je pobudilo ponovno trijalističke vizije reorganizacije Monarhije do kojih međutim nije došlo.

Prijestolonasljednik Franjo Ferdinand Je li Franjo Ferdinand bio dobar političar? Objasni svoj odgovor.

Međutim, Franjo Ferdinand i njegovi suradnici ustvari su zagovarali Veliku Austriju, dakle snažnu centraliziranu državu pod vodstvom dinastije i njemačko-austrijskih elita. I promjene na vanjskopolitičkom planu odražavale su se na stanje Austro-Ugarske. Približavanje Rusije i AustroUgarske i slaganje oko Petar I. Karađorđević Kojoj sili su bili odani nekih pitanja na Balka- Karađorđevići? nu pokazat će se samo privremenim, pogotovo jer je Rusija okupirana događanjima na Dalekom istoku i sukobom s Japanom. Padom dinastije Obrenović koji se dogodio u svibnju 1903. te je ostao poznat kao „Majski prevrat“, na srpsko prijestolje dolazi dinastija Karađorđević koja uvelike mijenja politiku prema Austro-Ugarskoj. Petar I. Karađorđević (1844. – 1921.) težio je i u političkom i u gospodarskom smislu Srbiju učiniti manje ovisnom o Austro-Ugarskoj, ne prežući ni pred sukobom. Ponovi Objasni stanje u Austro-Ugarskoj. Koje su se promjene na vanjskopolitičkom planu odražavale na stanje Austro-Ugarske?

POLITIKA

Nova politička usmjerenja u Hrvatskoj na početku 20. stoljeća Budući da su protumađarske demonstracije 1903. bile uvelike i protukhuenovske, dolazak novog bana Teodora Pejačevića (ban 1903. – 1907.) također je doprinio smirivanju situacije. Novi ban se trudi normalizirati situaciju, pa radi toga popušta cenzuru i uvodi slobodu tiska, dok se politički zatočenici oslobađaju. Politička situaciju u Hrvatskoj se također bitno mijenja. Uz Hrvatsku stranku prava sačinjenu od nekadašnjih obzoraša i dijela pravaša, raste prisutnost već spomenutih novih struja, poput Socijaldemokratske stranke i Čiste stranke prava Josipa Franka. Jača i političko katoličanstvo, a napredna omladina se okuplja od 1904. u Hrvatskoj naprednoj stranci pod vodstvom Milivoja Dežmana, Ivana Lorkovića i drugih. Uz to se potkraj iste godine javlja i još jedna nova stranka – Hrvatska pučka seljačka stranka (HPSS). Braća Antun i Stjepan Radić već su ranije uvidjeli važnost seljaštva koje je činilo najbrojniju društvenu skupinu u Hrvatskoj. Godine 1899. pokrenuli su zajednički list Dom - List hrvatskomu seljaku za razgovor i nauk, prvi hrvatski časopis namijenjen seljaštvu. Protumađarske demonstracije koje su se razbuktavale na selu upravo su ukazale na važnost i snagu seljaštva. Nova stranka je međutim sporo napredovala. Na terenu je trebalo prestići tradicionalno etablirane hrvat-

Stjepan Radić Zašto se Stjepan Radić smatra važnom hrvatskom povijesnom ličnošću?

Frano Supilo

Ante Trumbić

ske političke stranke, unatoč činjenici da su političke promjene na prijelazu u 20. stoljeće otvorile prostor za nove stranke. Stjepan Radić zbog toga obilazi sela, komunicira sa stanovništvom, održava inspirativne govore, pokušavajući na taj način dublje shvatiti položaj hrvatskog seljaka i probleme s kojima je suočen. Glavni problem s kojim se HPSS suočava je dakako izborni zakon, odnosno ograničeno pravo glasa. Smatrajući da su za Slavene u Monarhiji njemački prodor na istok i velikoaustrijski planovi prijetnja, 289 neki su hrvatski političari bili spremni na promjene, razmišljajući o suradnji s mađarskom oporbom ili pak srpskim političarima. Promjene raspoloženja dobro oslikavaju neki članci u riječkim novinama Novom listu iz 1905. godine. Takvo novo usmjerenje, nazivano politika „novog kursa“, zagovarali su svojim djelovanjem dalmatinski političari Frano Supilo (1870. – 1917.) i Ante Trumbić (1864. – 1938.), osnivač Novog lista. Program politike „novog kursa“ predvidio je kao minimalan cilj ujedinjenje hrvatskih zemalja. Više od toga, težilo se suradnjom s dotada kritiziranim mađarskim i talijanskim političarima, na temelju hrvatskog i srpskog jedinstva, uspostaviti samostalnu jugoslavensku državu. U listopadu 1905. sastaje se u Rijeci većina hrvatskih zastupnika iz Dalmacije, Istre te Banske Hrvatske. Na sastanku se donosi Riječka rezolucija. U njoj je iznesena opetovana želja da se Dalmacija pripoji Hrvatskoj i Slavoniji. Osim toga se zagovarala suradnja hrvatske i mađarske oporbe: hrvatski političari su podržali mađarske težnje za državnom samostalnosti u obliku personalne unije Austrije i Ugarske, a od njih su zauzvrat tražili ustavne slobode i slom unionističkog (mađaronskog) režima.

15. tema Riječku rezoluciju osudili su i napali unionisti na vlasti u banskoj Hrvatskoj, ali i frankovci, pripadnici HPSS-a i klerikalci. Mnogo povoljniji je odjek „novog kursa“ u Dalmaciji, što će postupno ublažavati kritike u banskoj Hrvatskoj. Dva tjedna kasnije je u Zadru skupina srpskih političara prihvatila načela riječke rezolucije u Zadarskoj rezoluciji. Učinili su to pod uvjetom da se prizna ravnopravnost Srba i Hrvata u Hrvatskoj. Naime dinastička promjena u Srbiji i dolazak Karađorđevića na vlast odrazio se na položaj Srba u Hrvatskoj; više nisu mogli računati na podršku kakvu im je davao ban Khuen, pa su srpski političari bili sve skloniji suradnji s hrvatskom oporbom.

Hrvatsko-srpska koalicija na vlasti

Pavao Rauch Na kojim temeljima nastaje Hrvatsko-srpska koalicija? Što je bio njezin politički cilj?

Na temeljima Riječke i Zadarske rezolucije nastaje 1905. i Hrvatsko-srpska koalicija kao politički predstavnik „novog kursa“ u Banskoj Hrvatskoj. Koa290 licija je obuhvatila Hrvatsku stranku prava, Hrvatsku naprednu stranku, Srpsku narodnu samostalnu stranku, Srpsku narodnu radikalnu stranku i privremeno Socijaldemokratsku stanku. Odmah naredne godine, 1906., koalicija pobjeđuje na izborima za Hrvatski sabor. Pobjeda međutim u Beču i Budimpešti nije dočekana s odobravanjem. Mađarska oporba, koja je u međuvremenu došla na vlast, popustila je Beču i Franji Josipu, pa joj hrvatski saveznici u borbi protiv dualizma nisu bili više potrebni. Na taj način se pobjeda i dolazak Hrvatsko-srpske koalicije na vlast poklapaju s propadanjem „novog kursa“. Situacija se dodatno pogoršava kada 1907. na zajedničkom Ugarskom saboru Ferenc Kossuth (sin Lajosa Kossutha) kao ministar trgovine predlaže zakon koji je nazivan „željezničarska pragmatika“. Prema tom je zakonu mađarski jezik trebao postati službeni jezik na željeznicama u Hrvatskoj i Slavoniji. Značilo je to kršenje Hrvatsko-ugarske nagodbe, jer je prema njoj u Hrvatskoj i Slavoniji hrvatski bio službeni jezik ustanova zajedničke vlade, pa tako i željeznica. Budući da je „željezničarska pragmatika“ prihvaćena, Hrvatsko-srpska koalicija se odlučila na opstrukciju Ugarskog sabora i napustila ga. Ban Teodor Pejačević 1903.

pod takvim uvjetima odstupa, a privremeno je 1907. na bansku stolicu postavljen Aleksandar (Sándor) Rakodczay (1848. – 1924.; ban 1907. – 1908.). Nakon što je raspušten Hrvatski sabor, u siječnju 1908. je za bana postavljen Pavao Rauch (1865. – 1933.), sin Levina Raucha, kako bi uspostavio dualistički apsolutistički režim.

Apsolutistički režim bana Pavla Raucha Ubrzo nakon dolaska bana Pavla Raucha (1908. – 1910.) pokazalo se da će njegov režim biti apsolutistički. Budući da su ban i njegova novoosnovana Ustavna stranka doživjeli na izborima 1908. težak poraz (nisu osvojili niti jedan glas), vlada se nije mogla legalnim putem formirati. Osim toga ban nije imao ništa za ponuditi kako bi pridobio podršku, a zadatak da učvrsti dualizam, prikupi podršku aneksiji Bosne i Hercegovine te slomi politiku Koalicije nije bio nimalo jednostavan pod takvim uvjetima. Raspušten je i Hrvatski sabor vrlo brzo nakon što je formalno počeo s radom, nakon oštrih kritika bana u sabornici. Tome svemu se pridodaje i pripremanje aneksije Bosne i Hercegovine u Beču. S obzirom na pretenzije koje je pokazivala Srbija pod Karađorđevićima na

1904.

1903. – 1907. ban Teodor Pejačević 1904. osnovana Hrvatska

pučka seljačka stranka

1905.

3. listopada 1905. potpisana

Riječka rezolucija 17. listopada 1905. potpisana Zadarska rezolucija

1905. uspostavljena Hrvatsko-srpska koalicija

1906.

1907. prijedlog zakona odnosno tzv.

željezničarske pragmatike

1907. – 1908. ban Aleksandar Rakodczay

POLITIKA Bosnu i Hercegovinu, po nalogu Beča ban Rauch počinje prikupljati materijal i pripremati sudski proces protiv srpskih političara koji su označeni kao izdajnici dinastije. Dodatno je to potaklo bana da se služi represivnim metodama. Smatralo se naime da bi se pomoću „veleizdajničkog“ procesa na međunarodnoj razini opravdala aneksija Bosne i Hercegovine. Izlazi tako brošura austro-ugarskog agenta Đorđa Nastića u kojoj se srpski političari optužuju za planove uništavanja Austro-Ugarske Monarhije i pripajanjem nekih njenih dijelova Srbiji. To je pružalo povod da se brojni članovi Srpske samostalne stranke uhite pod optužbom da pripremaju revoluciju i rušenje države. Pokrenut je tako 1909. „veleizdajnički proces“ na sudu u Zagrebu. Iako su neki uhićenici doista vodili protudržavnu politiku, ipak su dokazi bili slabi, a sam cilj procesa bilo je diskreditiranje i slabljenje Hrvatsko-srpske koalicije. Unatoč uglavnom uspješnom osporavanju dokaza od strane odvjetnika obrane koje je predvodio Hinko Hinković, optuženici su isprva osuđeni. Kasnije su se članovi Koalicije uspjeli nagoditi s ugarskim premijerom Khuen-Héderváryjem, pa su kažnjenici pomilovani, a sam proces je poništen. Usporedno s Veleizdajničkim procesom vodi se još jedan sudski postupak sa sličnim ciljem. Frano Supilo našao se pod optužbom austrijskog povjesničara Heinricha Friedjunga (1851. – 1920.). On je u seriji novinskih članaka na temelju krivotvorenih dokumenata koje mu je dalo Ministarstvo vanjskih poslova dokazivao da je Supilo srpski plaćenik. Na sudskom procesu u Beču 1909. koji je ostao poznat i kao „Friedjungov proces“ dokazano je da su dokumenti koji su teretili Supila krivotvoreni. Optuženik je amnestiran, a čitav proces je stekao međunarodnu pozornost, naročito zahvaljujući britanskom novinaru i povjesničaru Robertu Williamu Seton-Watsonu te češkom sociologu i političaru Tomášu G. Masaryku koji je i svjedočio na suđenju za obranu. Bio je to težak udarac ugledu Austro-Ugarske Monarhije. Ponovi Što je to veleizdajnički proces? Protiv koga je bio usmjeren? Kako se po austrijskom povjesničaru naziva drugu proces koji je vođen s istim ciljem? 1907.

Političko stanje u Hrvatskoj u predratnom razdoblju Ban Pavao Rauch dobio je početkom 1910. godine u tišini otpusno pismo. U Ugarskoj vladu predvodi nekadašnji hrvatski ban Khuen-Héderváry kojemu je cilj uspostaviti u Hrvatskoj legalnu vlast. Stoga podupire postavljanje njegovog nekadašnjeg bliskog suradnika Nikole Tomašića (1864. – 1918.) za bana (1910. – 1912.). Tomašić potom ulazi u pregovore s Koalicijom kao najjačom političkom grupacijom. Pregovore su neki pripadnici Koalicije osudili te su je zbog popuštanja Budimpešti i Beču, poput Supila, napustili. Ban Tomašić uspio je dogovoriti suradnju s Hrvatsko-srpskom koalicijom, ali privremeno – suradnja se održala samo nekoliko mjeseci. Nastojanje da je pretvori u vladinu stranku ovisnu o njemu nije uspjelo. Ban se odlučio na reformu izbornog zakona (1910.) čime je biračko pravo znatno prošireno, pa je nakon reforme umjesto dotadašnjih 2% pravo glasa 291 imalo nešto manje od 8% stanovnika. Budući da je Koalicija banu stvarala sve više neprilika, Tomašić je također po uzoru na Khuena osnovao novu režimsku stranku (Stranka narodnog napretka). Izborni neuspjeh Tomašićeve stranke i pad potpore Koaliciji međutim onemogućili su njegovu daljnju vlast i bana nagnali na nove represije. Prosvjedi i Generalni đački štrajk izbijaju u Zagrebu, a nezadovoljstvo se širi. Početkom 1912. ban Tomašić podnosi ostavku, priznavši poraz svoje politike. Pod takvim uvjetima ugarska je vlast uspjela navesti vladara da ukine ustavno stanje u Hrvatskoj te proglasi komesarijat (povjereništvo). Ukinute su slobode tiska i sastajanja, raspušten je sabor a dotadašnji ban Slavko Cuvaj (1851. – 1931.) imenovan je komesarom. Jedan sveučilišni đak, Hrvat iz Bosne, Luka Jukić pokušao je atentat na komesara Cuvaja, ali nije uspio. Budući da je ustrijelio tijekom atentata i u bijegu dvije osobe, osuđen je na smrt. Naknadno mu je kazna smanjena na doživotni zatvor. Pokušaj atentata i događaji oko Prvog balkanskog rata primorali su ugarsku vladu da sve više pomišlja o ponovnoj uspostavi ustavnog stanja. Novi komesar Iván Skerlecz (Škrlec) (1873. – 1951.) trebao je od do-

1908. 1908. – 1910. ban Pavao Rauch

1909.

1909. Veleizdajnički

proces u Zagrebu

1910. 1910. – 1912. ban Nikola Tomašić 1909. Friedjungov proces u Beču

1910. reforma izbornog zakona

15. tema laska na položaj 1913. za to pripremiti teren. Kada je u još jednom pokušaju atentata ranjen Skerlecz, nastojanja da se situacija normalizira se dodatno ubrzavaju. Koalicija je pak također željela obustavu komesarijata i apsolutističkog stanja. Svetozar Pribićević (1875. – 1936.) i drugi predstavnici Koalicije pokazali su Svetozar Pribićević se skloni popuštanju Budimpešti, obvezujući se da neće tražiti reviziju Hrvatsko-ugarske nagodbe. S druge strane je Koalicija postigla dogovor prema kojemu je na hrvatskim željeznicama dopuštena uporaba hrvatskog jezika, iako je ugarska vlada i dalje ostala pri shvaćanju da je mađarski službeni jezik na željeznicama. Dogovor između 292 ugarske vlade i Koalicije značio je ukidanje komesarijata odnosno obnovu ustavnog stanja u prosincu 1913. godine. Skerlecz postaje ban (1913. – 1917.), podržan Koalicijom koja na izborima pokazuje premoć. Shvaćajući da će do rata između Austro-Ugarske i Srbije vjerojatno doći, Hrvatsko-srpska koalicija je željela pod svaku cijenu ostati na vlasti. Zbog toga su tolerirane i mađarske pretenzije prema hrvatskom primorju, pomoću zakonskih odredbi koje bi omogućile zauzimanje privatnih posjeda za „pomorske“ potrebe. Ponovno je došlo do pokušaja atentata na bana Skerlecza, koji ni ovoga puta nije uspio. Ukazuje to međutim na atmosferu i sve raširenije mišljenje da do rješenja hrvatskog pitanja (ujedinjenja hrvatskih zemalja) može doći samo izvan Austro-Ugarske Monarhije. Pritom je velik broj intelektualaca i javno istaknutih političara smatrao da će samo stvaranje južnoslavenske države to omogućiti.

Hrvatska u Prvom svjetskom ratu Nakon vijesti o atentatu i smrti Franje Ferdinanda i njegove supruge Sofije, održavale su se komemorativne povorke i skupovi na kojima se iskazivalo žaljenje. Izbijali su neredi i dolazilo je do sukoba s projugoslavenski orijentiranim političarima i građanima, kao i sa Srbima i drugima koji nisu dijelili tugu zbog nastale situacije. Budući da je Prvi svjetski rat započeo atentatom na prijestolonasljednika Franju Ferdinanda i objavom rata Austro-Ugarske Kraljevini Srbiji, mnogi koji su zagovarali bilo kakve veze sa Srbijom ili se smatralo da ju simpatiziraju našli su se pod posebnom prismotrom ili su podvrgnuti režimskom nasilju, što se naročito odnosilo na članove Hrvatskosrpske koalicije i Srbe u Austro-Ugarskoj Monarhiji. Dva dana prije objave rata objavljena je djelomična mobilizacija. Iako je odlazak u rat svugdje dočekan s oduševljenjem, posebice prilikom dolaska vojnika u vojarne, jer su svi vjerovali u vlastiti pozitivan ishod, vrlo brzo je i u Hrvatskoj došlo do otriježnjenja. Od-

Ponovi Što je to komesarijat? Kako se takvo stanje odrazilo na stanje u društvu?

Karikatura iz Ilustrovanog lista „Bijeli kruh u Zagrebu!“, 7. 8. 1915., prikazuje teško stanje s prehranom Zagrebu. Zašto dolazi do nestašice prehrambenih proizvoda?

POLITIKA mah na samom početku je ban Skerlecz stavio izvan snage Mažuranićev zakon o slobodi okupljanja, koji je vrijedio još od 1875. godine, uvest će se i stroga cenzura, raspuštena su i sva društva osim humanitarnih i vatrogasnih, a cijene hrane su se stalno povećavale. Tijekom cijelog rata će vladati nestašica prehrambenih proizvoda, ali i sirovina, posebice za oružje. Provodile su se prisilne rekvizicije, posebice na selima. Zbog izrazito velike mobilizacije (na području cijele Hrvatske mobilizirano je gotovo milijun muškaraca), patili su i gospodarstvo i ekonomija. Čak su ratni zarobljenici bili raspoređivani na radne zadatke. Zbog iznimno teškog stanja, koje se tijekom trajanja rata samo pogoršavalo, organizirale su se brojne humanitarne akcije i djelovala su dobrotvorna društva, usmjerena i prema potrebama stanovništva, ali i vojske na bojištima. Jedna od najpoznatijih akcija bila je „Dadoh zlato za željezo“ koja se odvila već na samom početku rata 1914. godine u Zagrebu. Davali su se zlatni predmeti ili novac za obitelji poginulih vojnika, a darivatelji bi zauzvrat dobili željezni prsten na kojima je bio natpis ove akcije. Iznimno važno je bilo organizirano spašavanje i preseljavanje gladne djece iz Istre i Dalmacije, a zatim se akcija proširila i na Hercegovinu i Slovensko primorje. Akcija je vođena iz Zagreba, a oko 20.000 djece je bilo raspoređeno po sjevernoj Hrvatskoj. Ponovi Kako su se posljedice Prvog svjetskog rata odrazile na Hrvatsku?

Hrvati u Prvom svjetskom ratu Hrvati su u Prvom svjetskom ratu sudjelovali na tri bojišta: istočnom, balkanskom i bojištu na Soči. Među hrvatskim visokim časnicima isticali su se i feldmaršal Svetozar Borojević, domobranski general-pukovnik Stjepan Sarkotić, general Luka Šnjarić, general Anton Lipošćak i admiral Maksimilijan Njegovan. Hrvati s područja banske Hrvatske nalazili su se u zajedničkoj Kraljevskom hrvatsko-ugarskom domobranstvu gdje je zapovjedni jezik bio hrvatski. Vojnici iz Kraljevine Dalmacije činili su, između osta-

loga, Carsko-kraljevski odjel dalmatinskih konjičkih zemaljskih strijelaca – elitnu postrojbu austrougarske vojske u Dalmaciji. Najkrvavije bojište na kojem su sudjelovali bilo je istočno, odnosno borbe koje su prolazili u Galiciji. Također, tamo je zarobljeno čak 400.000 austrougarskih vojnika, među kojima i brojni Hrvati, tijekom jednog od najsmrtonosnijih napada u Prvom svjetskom ratu za Austro-Ugarsku i općenito – Brusilovljeve ofenzive 1916. godine. Premješteni su u Odesu, a na agitiranje Jugoslavenskog odbora formirana je Jugoslavenska legija, odnosno Dobrovoljački korpus Srba, Hrvata i Slovenaca. Na taj način je Jugoslavenski odbor htio steći potporu i legitimitet od sila Antante te su zarobljeni vojnici pod ovim korpusom slani na solunsko bojište. Pritom su mnogi dezertirali. U Korpusu je došlo do sukoba između Hrvata i Srba koji su postavljeni za zapovjednike, jer Hrvati nisu htjeli ići pod srpskim imenom i znakovljem, već jugoslavenskim. Na Soči su se hrvatski vojnici, najviše iz Dalmacije, borili pod zapovjedništvom generala Svetozara Borojevića te su pobijedili u nizu bitaka na tom bojištu. IZVORI

„Gospodin satnik spada u onu vrstu brbljavih kraljevskih ugarskih domobranskih govornika koji govore s nekim naročitim apetitom. Ne će on propustiti ni jedne, ma i najmanje prilike, a da ne bi začinio stvar besjedom poučnom i domobranskoj duši korisnoj. (…) i lice je gospodina satnika sinulo u nekom naročitom osvjetljenju kada je osjetio u svojoj ruci mač, a pred sobom satniju. Sveti Duh Vječnoga Reglemana raskrilio se nad njegovom dušom, i on je prestao da postoji kao individuum i kao gospodin satnik Dušan Jugović, koji imade pokvaren želudac i debelu ljubovcu i duga oko petnaest hiljada kruna, i on se pretvorio u jednog od onih pet hiljada glupih i štreberskih kapetana velike habzburške Armade koji viču već decenije nad ljudima neumorno i koji se kao sastavni dijelovi c. i kr. sistema i mašinerije napinju iz svih sila, i u grabi, i kod kadera, i u etapi, samo da veliki carski aparat ne zapne ni jedan čas. (…) I ona kretenska, ogavna, prokleta, glupa, idiotska takozvana carska i kraljevska disciplina koja kao otrov kakav ukleti teče po žilama habzburških građana već više stotina godina, ta užasna struja opasna i grozna razlila se po udima od dvije stotine zagorskih tjelesa. Već stotinama godina teče ta strahovita ognjena tekućina arterijama zagorskim, i danas, tog tužnog februarskog dana kada snijeg kopni

293

15. tema i vrane grakću, dvjesta se madžarskih domobranskih pučkoustaških nogu prignulo u koljenu u smislu Nagodbe od 1868. u prvom hipu.“ Miroslav Krleža, „Kraljevska ugarska domobranska novela“, u: Miroslav Krleža, Hrvatski bog Mars. Zagreb, 2008.: 37-38.

Pročitaj ovaj ulomak. Koju situaciju Krleža opisuje? Identificiraj sve povijesne pojmove koje Krleža spominje. Iz kojeg dijela Hrvatske su vojnici koje opisuje? Kako opisuje Kraljevsko hrvatsko-ugarsko domobranstvo? Što, prema tome, možeš zaključiti o Krležinom stavu prema Austro-Ugarskoj i samom ratu? Istraži Krležu u Prvom svjetskom ratu.

IZVORI

„Na goričkoj se fronti kolera odmah u ljetu g. 1915. pojavila. Brzo se raširila među vojnike i zahvatila civilno pučanstvo. Škola u Prvačini bila je određena za bolesne od kolere. Ime kolerino nemilo zvoni u uhu! Strašna je to epidemija, ako i nije baš najstrašnija. Bilo mi je neugodno, kad sam prviput stupio u sobu, gdje su ležali bolesnici od kolere, a još neugodnije, kad sam se prviput dotaknuo njihovih čela. Poslije mi se ta sva kolera nije tako pogibeljnom činila, osobito ne u bolnici, gdje su vojnici pazili na čistoću. Išao sam hladnokrvno i višeput dnevno u sobe, gdje su oni ležali. Rat je sam po sebi već oštri bič Božji za čovječanstvo, a kad se s njime još pojave tifus, kolera i druge kužne bolesti, onda je on prava propast za ljude i narode ...“ Ulomak iz sjećanja svećenika, povjesničara i geografa Antuna Messner-Šporšića. Ante Messner-Šporšić, 1915-1918, odlomci iz ratnih spomena. Zagreb, 1934.: 22.

S kojim su se još poteškoćama, osim pogibije i ranjavanja, vojnici susretali u Prvom svjetskom ratu?

294

Oton Iveković, Naše 5. c. i kr. vojno zapovjedništvo u glavnom stanu nakon četvrte bitke na Soči, 1916.

IZVORI „Umornost početkom 1916. nije više mogla da ostane sakrivena. A i hrana je bila veoma slaba. Uglavnom čuvena „dergemiza“. Nekakva kuhana voda smeđe boje predstavljala je kavu. Došlo je, dakle do onoga, što su Englezi odmah rekli: pobijedit će onaj, koji će najdulje izdržati. U menaži armijske komande moglo se opaziti isto neraspoloženje. Sam general Borojević početkom 1916. nije više govorio o skorom svršetku rata. Oficiri isto tako. Sad se samo pričalo da će svima dodijati i da će rat svršiti sa „remijem“. Ulomak iz sjećanja slikara Otona Ivekovića. Oton Iveković, „Iz zabilježaka ratnog slikara“, Riječ 21. 3. 1931.: 8-9. Kako je opisan rat na početku 1916. godine? Do koje promjene u mentalitetu je došlo?

Kralj Karlo I. u inspekciji hrvatskih postrojbi, 1917.

Borojević, junak sa Soče Crtež Svetozara Borojevića na naslovnici austrijskog lista Neuigkeits-Welt-Blatt iz 1917. nakon što je odlikovan sa Zapovjednim križem vojničkog reda Marije Terezije. Zašto je Borojević na naslovnici? Koje su njegove zasluge?

POLITIKA Također, niz Hrvata iz Dalmacije i Istre bio je novačen za Austro-ugarsku ratnu mornaricu. Nezadovoljstvo dugim ratom, lošim stanjem, nedostatak motiva, potaknuli su brojne vojnike u kasnijim fazama rata na dezerterstvo. Tako se stvorio tzv. zeleni kadar koji se skrivao po šumama, a pojedino lokalno stanovništvo i rodbina su im davali hranu i opskrbljivali ih. Znali su pljačkati bogate seljake i trgovce. Pred kraj rata u Trojednoj Kraljevini ih je bilo čak oko 50.000. Pobunili su se i hrvatski mornari u ratnoj mornarici u Šibeniku 1917. i u Puli i Boki Kotorskoj 1918. godine, no bune su ugušene, neki pobunjenici su zatvarani, a dio je i strijeljan. Ponovi Kakav je bio položaj Hrvatske u Prvom svjetskom ratu? Tko su istaknuti Hrvati u austro-ugarskoj vojsci? Što je to zeleni kadar?

Hrvatsko pitanje tijekom Prvog svjetskog rata Hrvatski sabor je zasjedao i tijekom Prvog svjetskog rata pri čemu mu je jedan od glavnih zadataka bilo donošenje godišnjih proračuna. Većinu je držala Hrvatsko-srpska koalicija (pobijedili su i na izborima 1913.) sa Svetozarom Pribičevićem kao najistaknutijim članom. U političkim krugovima se najviše razmišljalo o položaju i konačnom rješavanju hrvatskog pitanja jer su svi vidjeli rat i posebice period nakon rata kao priliku za rješavanje hrvatskog pitanja. Polazilo se od tri moguća scenarija: preustroj Monarhije po principu trijalizma, stvaranje samostalne hrvatske države i ulazak u državu svih južnih Slavena (osim Bugara). Vodeća politička opcija, Koalicija, se nije previše izjašnjavala o pitanju, dok je vodeća oporba – Hrvatska pučka seljačka stranka i Čista stranka prava (frankovci) smatrala najboljom opcijom jedinstvenu Trojednu Kraljevinu u trijalistički preuređenoj Monarhiji. Naime, još dugo nakon početka rata, raspad Austro-Ugarske nije bio niti predviđen niti priželjkivan, kako od strane sila, tako i od većine političkih opcija u Hrvatskoj. Kao novi saveznik se Hrvatima pokazao novi kralj Karlo kojeg su uspjeli nagovoriti

da u prisezi za hrvatsko-ugarskog kralja u Budimpešti zajamči teritorijalnu cjelovitost Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Također, tijekom rata je bilo bitno održati funkcioniranje Sabora kako se ne bi uveo komesarijat, jer se time održavala pozicija i legitimitet u potencijalnim pregovorima o stanju i statusu pri završetku rata. Ponovi Pojasni problem rješavanja „hrvatskog pitanja“. Koje su opcije postojale?

Hrvatska politička emigracija Tijekom Prvog svjetskog rata hrvatska politička emigracija je u inozemstvu ostvarivala svoje djelovanje stvaranjem odbora. Ante Trumbić i Frano Supilo osnovali su u Rimu Hrvatski odbor, a krajem 1914. je odlučeno osnivanje Jugoslavenskog odbora, koji bi uz hrvatske interese zastupao slovenske i srpske. On je konstituiran u Parizu 1915. godine. Sjedište se nalazilo u Londonu, a Odbor je svoje urede imao 295 u Parizu, Washingtonu, Ženevi i Sankt-Peterburgu. Frano Supilo je bio poveznica sa silama Antante te se prosvjedovalo zbog ideje o predaji Istre i Dalmacije Italiji. Cilj je bilo rješavanje hrvatskog pitanja, odnosno stvaranje jugoslavenske države (Južni Slaveni iz Monarhije sa Srbijom i Crnom Gorom) koja bi bila demokratska i federativna. Ta ideja je došla u su-

Jugoslavenski odbor Pariz, 1916. S lijeva (gornji red): Niko Županič, Ćiro Kamenarović, Milan Srškić, Nikola Stojanović, Franko Potočnjak, Jovo Banjanin, Frano Supilo, Dušan Vasiljević; (donji red) Julije Gazzari, Pavle Popović, Ivo de Giulli, Bogumil Vošnjak, Ante Trumbić, Hinko Hinković, Ivan Meštrović i Josip Jedlovski Koji je značaj Jugoslavenskog odbora?

15. tema kob s idejom srpskog premijera Nikole Pašića koji je zastupao stvaranje Velike Srbije, zbog čega je Supilo istupio iz odbora 1916. godine. Jugoslavenski odbor je potpomagao i dio hrvatskog iseljeništva te mu na taj način davalo dodatni legitimitet. Također, pomagali su mu i financijski. Ipak, Odbor nije od Antante dobio traženi legitimitet, tj. nije priznat kao predstavnik južnih Slavena Monarhije. IZVORI

296

„Čuo sam da se Trumbić i Supilo nalaze u Veneciji. Trumbiću sam bio pisao, čim sam čuo da je tamo, da dođe u Rim, nu on to nije uradio. Sad sam pisao i njemu i Supilu, da je potrebno da dođu, što su oni i učinili. Kad su saznali za ruske osnove, bili su obojica izvan sebe, te smo se počeli dogovarati što bi se moglo učiniti. Sastavili smo memorandum, u kome je ukratko iznesen cijeli jugoslavenski problem, čije se rješenje ne će postići, dok ne bude uništena Habsburška Monarhija, što žele i očekuju svi narodi od kojih je složena, osim Nijemaca i Madžara. Da bi se postigao taj cilj, treba da saveznici sve te narode pozovu, da doprinesu sve što mogu u tome cilju; a da bi se narodi odazvali, treba da im se obeća, da će biti slobodni svaki na svome i u svojim etnografskim granicama. Naprotiv, budu li ti narodi predmetom diplomatske trgovine, to će Monarhiju učvrstiti na frontama.“ Ulomak iz memoara kipara Ivana Meštrovića. Ivan Meštrović, Uspomene na političke ljude i događaje. Zagreb, 1993.: 43.

Koji događaj Meštrović opisuje u svom dnevniku? Kako o njemu govori?

Ponovi

Svibanjska deklaracija Svibanjsku deklaraciju su 30. svibnja 1917. godine donijeli zastupnici Jugoslavenskog kluba (zastupnici iz Istre, Dalmacije i Slovenije u Carevinskom vijeću) te ju je slovenski zastupnik Anton Korošec pročitao i iznio program ujedinjenja svih Južnih Slavena u okviru Austro-Ugarske koja bi se tako i trijalistički uredila na čelu s dinastijom Habsburg. Ova deklaracija je naišla i na oduševljenje u Hrvatskom saboru, iako ju nije podržao Pribićević i Hrvatsko-srpska koalicija. 1912.

1912. – 1913. ban,

kasnije komesar Slavko Cuvaj

1912. pokušaj atentata

Luke Jukića na komesara Cuvaja

Svibanjska deklaracija Jugoslavenskog kluba potaknula je dogovor vlade iz Srbije i Jugoslavenskog odbora. Sastali su se na Krfu u srpnju 1917. te donijeli deklaraciju u kojoj su definirali buduću državnu zajednicu kao ustavnu, demokratsku i parlamentarnu monarhiju s dinastijom Karađorđević na čelu. Ustav bi donijela ustavotvorna skupština nakon ujedinjenja koja bi ujedno odlučila i o unutarnjem uređenju zemlje.

Zagrebačka rezolucija Kako je rat odmicao i ulazio u svoju četvrtu godinu trajanja, ideje o opstanku Monarhije nisu više bile toliko jednoglasne. To je iskoristila i Starčevićeva stranka prava (nastala izlaskom iz Čiste stranke prava 1908.) koja je preuzela inicijativu okupljanja pristaša za stvaranje južnoslavenske države. Tako je u proljeće 1918. u Zagrebu održan sastanak predstavnika iz južnoslavenskih zemalja Monarhije na kojem je donesena Zagrebačka rezolucija. Rezolucijom su tražili stvaranje neovisne i demokratski uređene južnoslavenske države. Rezoluciji se protivila i Hrvatsko-srpska koalicija i Radićeva HPSS. Ponovi Izdvoji glavna obilježja i razlike Svibanjske i Krfske deklaracije. Pojasni ih.

Hrvatska na kraju Prvog svjetskog rata

Koji su bili ciljevi Jugoslavenskog odbora?

1911.

Krfska deklaracija

Kako je postajalo jasno da se bliži kraj ratu i da je vrlo upitno što će biti s Monarhijom, slavenske struje su se sve jače približavale, posebice nakon Zagrebačke rezolucije. Vrhunac je bilo osnivanje Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba (SHS) 5. listopada 1918. godine u Zagrebu s ciljem stvaranja samostalne južnoslavenske države. Predsjednik Narodnog vijeća SHS bio je Anton Korošec. Do osnivanja Narodnog vijeća došlo je međusobnom suradnjom političara, pristaša i prethodno uspostavljenih narodnih organizacija iz Splita, Ljubljane i Zagreba. Osim atmosfere brzog kraja rata, ovome

1913.

1914.

1915.

1913. – 1917. komesar, kasnije ban Iván Skerlecz 1913. pokušaj atentata Stjepana Dojčića na komesara Skerlecza

1914. osnovan Hrvatski odbor te Jugoslavenski odbor

30. svibnja 1915.

konstituiran Jugoslavenski odbor

POLITIKA 100 km

Majn a

Cheb

la Vis

NJEM. Opava MORAVIJA

Prag

va Vlta

kar Nec

BOHEMIJA

Brno

Mo ra va

Njemačko carstvo Isar Inn

NJEMAČKA AUSTRIJA

Salzburg

Adda

Ra ba

Sav a

Adige

Un a

Olt

na v

Jiu

(nije uzeta u obzir)

A N

Sarajevo

S O

297

Bugarska

Crna Gora

v na Du

Srbija

predložene granice autonomnih enklava

Rumunjska

ava Mor

predložene granice

Braşov

Sibiu

VOJV ODI NA Du

ina Dr

HRVATSKA predložene države

riš Mo

Novi Sad

BOSNA I HERCEGOVINA

Zadar

SZEKER LAND

Cluj

TRANSILVANIJA

Banja Luka

Ukrajinci Slovenci Hrvati, Srbi Rumunji Talijani

Veliki Varadin

Temišvar

Sava

Nijemci Mađari Česi Slovaci Poljaci

Körös

Dra va

H R VAT S K A

Chernivtsi

Debrecin

Segedin

Zagreb

Rijeka

Užgorod

MAĐARSKA

KRANJSKA Ljubljana

ISTOČNA GALICIJA Košice

Budimpešta

BALATON

Trst

Italija

Hron

Maribor

Trento

Dnj est ar

S L O VA Č K A

Šopron

Klagenfurt

TRENTINO

Przemyśl

Váh

Dunav

Graz

Lavov

ZAPADNA GALICIJA

Bratislava

Beč

Mura

Innsbruck

Bug

Krakov

Dunav

Linz

Sa n

et Sir

Lech

av Dun

Rusko carstvo

Od ra

MIJA OHE B M. Ohře Laba

Tis a

NJ E

Karta 8. Jedan od prijedloga za preuređenje Monarhije. Zašto se odbacuje Karlov manifest?

je pomogla i ideja Wilsonovih 14 točaka, među kojima je ključna bila ona o samoodređenju naroda. Vijeću se kasnije priključila i Hrvatsko-srpska koalicija. Narodno vijeće je u Deklaraciji odbacilo manifest cara i kralja Karla koji je nudio preustroj monarhije u saveznu državu te je zatražilo ujedinjenje svih Južnih Slavena – bez obzira na granice. Hrvatski sabor je održao zasjedanje 29. listopada 1918. godine, a predsjedavao je ban Antun Mihalović. Na tom Saboru je izglasana odluka o prekidu svih odnosa s Austro-Ugarskom te je Hrvatski sabor svu vlast prenio na Narodno vijeće koje se nalazilo na čelu Države Slovenaca, Hrvata i Srba. Tako je Hrvatski sabor prenio ovlasti na Narodno vijeće, iako nije prestao postojati, već je ostao kao predstavnik i nositelj hrvatske državnosti. Banska čast je opstala do 1921. godine. Država SHS je bila privremeno rješenje do konačnog stvaranja jugoslavenske države sa Srbi1916.

Proglas Narodnog vijeća Države Slovenaca, Hrvata i Srba 29. listopada 1918. Zagreb: Muzej grada Zagreba. (Foto: Mladen Tomorad, 2019.) Što misliš, kako je narod reagirao na Proglas? Objasni svoj odgovor.

jom i Crnom Gorom. Tome se protivio Stjepan Radić, a državu SHS nije priznala Antanta.

1917.

1917. – 1918. 30. svibnja 1917. Svibanjska deklaracija 1918. Zagrebačka rezolucija 20. srpnja 1917. Krfska deklaracija 1916. Brusilovljeva ofenziva 1918. pobune ratne mornarice u Boki Kotorskoj i Puli 5. listopada 1918. osnivanje Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba

1918.

ban Antun Mihalović

1919.

ožujak 1919. s radom prestaje Jugoslavenski odbor 3. studenog 1918. kapitulacija Austro-Ugarske

29. listopada 1918. zasjeda Hrvatski sabor, odluka o prekidu svih odnosa s Austro-Ugarskom 19. listopad 1918. Deklaracija Narodnog vijeća SHS odbacuje Karlov Manifest 16. listopada 1918. Manifest cara i kralja Karla I.

15. tema

IZVORI

298

„Proglašenje samostalne države Slovenaca, Hrvata i Srba. Zagreb, 29. oktobra 1918. Na Sveučilišnom trgu. U 8 sati bila je sakupljena pred sveučilištem sva srednjoškolska i akademska omladina, i četa srpskih vojnika, okićena narodnim trobojnicama. Sokoli, Narodna garda i časnici s puškom o ramenu održavali su red. Oko pola devet došla je povorka časnika. Nijedan nije imao na glavi stare austro-ugarske rozete, već namjesto nje narodne trobojnice. Pred njima su se nosile narodne zastave. Oko devet sati uputila se povorka pred sabornicu kličući časnicima, zelenom kaderu i narodnim zastavama. Sve je bilo svečano kano u hramu. Od veselja mnogi su plakali. Pred saborom Divno je bilo pogledati svu onu velebnu gomilu ljudi, koji su ispunili Markov trg. Mnoštvo je u oduševljenju stajalo, napeto očekujući svaki čas, kad će im se na usta ovoga ili onoga zastupnika objaviti nešto novo i radosno, nešto, što je svaki pojedinac napose, a cjelokupni narod zajedno očekivao kroz tolika stoljeća (...).“ Ferdo Šišić, Dokumenti o postanku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, 1914-1919. Zagreb, 1920.: 189-190.

Opiši atmosferu prilikom proglašenja Države SHS. Kakvi simboli su bili istaknuti? Što je to „cjelokupni narod zajedno očekivao kroz tolika stoljeća“? Poveži ovaj izvor s prethodnom slikom istog događaja.

Okupljene mase građana u Mesničkoj ulici u Zagrebu, 29. listopada 1918. Zagreb: Muzej grada Zagreba. (Foto: Mladen Tomorad, 2019.) Zbog čega dolazi do okupljanja građana?

Središnja vlada Države SHS bilo je Predsjedništvo, a sastojalo se od četiri zemaljske pokrajinske vlade: Zagreb za Hrvatsku i Slavoniju, Split za Dalmaciju, Ljubljana za Sloveniju i Sarajevo za Bosnu i Hercegovinu. Glavni grad bio je Zagreb. Državu SHS je odmah zahvatila vojna, politička i društvena realnost. Prvi veliki problem bila je talijanska okupacija Istre, Primorja i Dalmacije (Pula, Rijeka, Zadar), izvršena pozivajući se na Londonski ugovor, a koristeći situaciju da Državu SHS nije priznala Antanta. Talijani su ušli čak i u Rijeku koja im nije bila garantirana Londonskim ugovorom. Dalmacija je zbog novonastale situacije tražila hitno ujedinjenje sa Srbijom i Crnom Gorom. Te zahtjeve je pojačavao i niz nemira koji su se odvijali po zemlji, posebice na selu (glad, zeleni kader…). Ponovi Koja institucija je imala ovlasti donijeti odluku o prekidu državnopravnih odnosa s Austro-Ugarskom? Kada se to dogodilo?

Kraj rata Austro-Ugarska je kapitulirala 3. studenog 1918. godine. Još je 31. listopada održana svečana primopredaja austrougarske ratne mornarice u Puli na brodu Viribus Unitis. Mornaricu je predao zapovjednik austrougarske ratne mornarice Miklós Horthy, a primio ju je kontraadmiral Janko Vuković Podkapelski. Vojnici su još tijekom zadnje talijanske ofenzive odbili poslušnost i počeli su se vraćati kućama. Njemačka je 11. studenog 1918. godine potpisala primirje, čime je i službeno završen Prvi svjetski rat. Nakon rata se u Versaillesu održala mirovna konferencija (Versajski ugovor), gdje je glavnim krivcem proglašena Njemačka. Za Hrvatsku je bio važan sporazum u Trianonu s Mađarskom (1920.) po kojemu su dijelovi Banata, Bačke, Baranje, Međimurja i Prekomurja pripojeni Kraljevstvu SHS. Još je ranije riješeno, sporazumom iz Saint-Germainea u rujnu 1919. s Austrijom, razgraničenje između Austrije i Kraljevstva SHS. Ponovi Kada je kapitulirala Austro-Ugarska? Kada službeno završava Prvi svjetski rat?

POLITIKA

Ratne žrtve

Hrvatski vojnici i bolničarke u zagrebačkoj bolnici tijekom 1. svjetskog rata Zagreb: Muzej grada Zagreba. (Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

Stradanja u Prvom svjetskom ratu bila su ogromna. Ona nisu obuhvaćala samo vojne žrtve, već i civilne. Ratnih zarobljenika je također bilo mnogo tijekom Prvog svjetskog rata, a brojni ratni zarobljenici iz Hrvatske su bili zarobljeni u Rusiji, odakle su dospijevali najviše s istočnog bojišta. Mnogi su se iz tog zarobljeništva vratili s idejama revolucije koja je započinjala u Rusiji. Sama stradanja su također bila velika. Iako je nemoguće govoriti o preciznim brojkama, pretpostavlja se da su ukupni vojni gubitci bili oko 190.000 ljudi. Civilno stanovništvo je patilo zbog nestašice prehrambenih proizvoda, ali i lijekova te je i to odnosilo žrtve. No, najveće žrtve je civilno stanovništvo podnijelo pred sam kraj rata pojavom i pandemijom španjolske gripe. Ona se u sjevernoj Hrvatskoj pojavila u proljeće 1918. godine. No, veliki val pandemije dogodio se u jesen iste godine, kada je u dva mjeseca na području sjeverne Hrvatske umrlo oko 5.500 stanovnika. Ovo je za civilno stanovništvo još tragičnije jer se prije španjolske gripe pojavila epidemija velikih boginja od koje su također mnogi umrli. Španjolska gripa se tijekom 1919. smirivala, da bi se opet vratila početkom 1920. godine, ali bez visoke smrtnosti. Gripi je pogodovalo i kretanje stanovništva nakon rata te se tako lakše prenosila, kao i vojnici koji su se vraćali te koji su je mogli zahvatiti već negdje izvan Hrvatske. Smatra se da se u Hrvatsku proširila iz Mađarske. Ponovi Opiši stradanja u Prvom svjetskom ratu. Koje su posljedice Španjolske gripe?

Stvaranje Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca Prvi zadatak Države SHS nakon stvaranja bio je stupiti u kontakt sa zemljama Antante. Diplomatskim kanalima je Država SHS poslala 31. listopada 1918. zemljama Antante službenu notu u kojoj su ih obavijestili o formiranju Države SHS s Narodnim vijećem SHS kao najvišim organom. U toj noti je traženo da se prizna Država SHS kao predstavnica Južnih Slavena iz Habsburške Monarhije te da je prihvate kao saveznicu. Također, istaknuli su buduće namjere o ujedinjenju sa Srbijom i Crnom Gorom na temelju prava na samoodređenje. Jedina zemlja koja je priznala Državu SHS bila je Srbija, što je bio potez prema ujedinjenju. O načinu ujedinjenja i budućoj državi se odlučivalo početkom studenog 1918. kada su se sastali Korošec u ime Narodnog vijeća SHS-a, u ime Srbije Nikola Pašić kao premijer i Ante Trumbić iz Jugoslavenski od- 299 bor. Donesena je Ženevska deklaracija prema kojoj se trebala formirati zajednička vlada od predstavnika Narodnog vijeća SHS i predstavnika iz vlade u Srbiji te je garantirana ravnopravnost zemalja pri ujedinjenju. Ženevskoj deklaraciji se protivio i regent (prijestolonasljednik) Aleksandar (koji je vladao u ime svog oca kralja Petra) i vlada u Srbiji te je Pašić dao ostavku, a njegov potpis, a time i deklaracija je proglašena nevažećom. Zbog unutarnjeg stanja u nepriznatoj Državi SHS i atmosfere stvaranja novog međunarodnog poretka u Versaillesu, ujedinjenje se požurivalo. Pritisci su dolazili i iz Dalmacije čije je velike dijelove okupirala Italija (obalu i dijelove unutrašnjosti). Teško unutarnje stanje je radi toga dodatno naglašeno Pribićevićevim pozivom vladi u Srbiji za slanjem vojske koja je trebala uvesti reda te je ona raspoređena po Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji, Bosni i Hercegovini. Situaciju je dodatno zakomplicirao delegat srpske vojske, potpukovnik Dušan Simović prema kojem je bilo jasno da će Srbija pripojiti cijelu Dalmaciju, Slavoniju te Bosnu i Hercegovinu ako ne dođe do ujedinjenja s njom. Na taj način bi većina hrvatskog teritorija (i Bosna i Hercegovina) bila podijeljena između Italije i Srbije.

15. tema Sazvana je sjednica Središnjeg odbora NarodLjubljana Kasnija granica između nog vijeća SHS u kojoj se raspravljalo o naZagreb Kraljevstva SHS činu ujedinjenja. Istaknula su se dva pristupa. i Italije (od 1920.) Stjepan Radić se zalagao za saveznu državu ravNovi Sad DRŽAVA SLOVENACA, nopravnih naroda. Tada je dao i poznato upozoHRVATA I SRBA renje: „Ne srljajte kao guske u maglu!“ S druge Beograd strane, Svetozar Pribićević je zagovarao bezuvjetan Sarajevo ulazak u unitarnu državu, što bi značilo centralističko uređenje. Na njegov prijedlog odlučilo je Narodno KRALJEVINA vijeće sastaviti delegaciju od 28 članova koja će u BeoSRBIJA gradu pregovarati o ujedinjenju. Na čelu delegacije su bili Pribićević i potpredsjednik Narodnog vijeća, Ante Cetinje Pavelić (stariji/zubar, 1869.-1936.). Delegacija je dobila KRALJEVINA upute za pregovore, tzv. Naputak. Delegacija je u BeoCRNA GORA grad otišla 27. studenog, a dva dana prije se Srbiji priključila Vojvodina, a nakon nje i Crna Gora. Do samih pregovora, Pribićević je uspio zanemariti i Naputak, te je regentu Aleksandru predana tzv. Adresa, koja je mnogo više odgovarala poziciji Srbije, a to je bezuvjetno sje- Karta 9. Nastanak Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca dinjenje te zanemarivanje zahtjeva za ravnopravnost i 1918. godine. autonomiju pokrajina zemalja koje se ujedinjuju. Pod Opiši kako je stvoreno Kraljevstvo SHS. tim uvjetima je regent Aleksandar 1. prosinca 1918. 300 proglasio Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca s dinastijom Karađorđević na čelu. Hrvatski sabor ovo nikada Objasni uzroke i posljedice nije niti odobrio niti potvrdio. Objasnite kratkoročne i dugoročne uzroke Prvoga svjetskog rata. Te uzroke poredajte po važnosti.

Usporedi i zaključi Izdvojite sličnosti i razlike između imperijalizma i kolonijalizma. Sličnosti i razlike prikažite plakatom. Ante Pavelić (zubar) čita „Adresu“ regentu Aleksandru 1. prosinca 1918. godine. Misliš li da su Pribičević i Pavelić dobro postupili predavši regentu Aleksandru Adresu? Objasni svoj odgovor.

Ponovi Kada je službeno priznata, od strane Antante, Država SHS? Što je bio cilj Ženevske deklaracije? Zašto se požurivalo ujedinjenje s Kraljevinom Srbijom? Objasni što je Naputak, a što Adresa.

Sagledaj prošlost Uz pomoć različitih izvora odgovorite na problemsko pitanje: Je li Prvi svjetski rat uistinu bio prvi rat svjetskih razmjera?

Istraži povijesne izvore Uz pomoć interneta potraži na stranicama Hrvatskog državnog arhiva izvore o Prvom svjetskom ratu na području Hrvatske i na temelju izvora napiši strukturirani rad.

16 Tema 16 Korelacija s drugim predmetima: Filozofija Glazbena kultura Hrvatski jezik Likovna kultura Tjelesna kultura

Klasicizam, romantizam, impresionizam, moderna i secesija na hrvatskim prostorima

NAKON UČENJA OVE TEME MOĆI ĆETE: istražiti primjere filozofskih pravaca i umjetničkih stilova u moderno doba

15. tema

Klasicizam Klasicizam se u Europi javlja od druge polovice 17. stoljeća, a kao kasni klasicizam (neoklasicizam) u 18. stoljeću, točnije od 1760. do 1830. godine, ponajviše na području Francuske, Engleske i Njemačke. Klasicizam u estetici svoje uzore traži u antičkoj umjetnosti. Iz toga proizlaze strogost i smirenost oblika, jednostavnost i objektivnost. Zbog toga je i svojevrsna suprotnost baroku, kojeg nasljeđuje. Isprepletat će se i s idejama prosvjetiteljstva.

Jacques-Louis David, Horacijeva zakletva, 1784. Pariz: Muzej Louvre Slika se smatra jednom od najprepoznatljivijih slika neoklasicizma. Prouči što slika prikazuje i zašto je ostavila značaj u povijesti umjetnosti. Poveži to s društvenim kontekstom starijeg razdoblja klasicizma.

302 Pietro Fabris, Otkriće Izidinog hrama u Pompejima, 1776. Iskapanja Herkulaneja i Pompeja započela su 1738. i 1748. godine. Iskapanja i otkrića su toliko fascinirala suvremenike da su ta mjesta vrlo brzo postala jedan oblik atrakcije koju je trebalo posjetiti. Javljali su se i brojni arheolozi-amateri koji su htjeli sudjelovati u iskapanjima, ali većina ih je htjela posjedovati neki artefakt ili vlastitu zbirku. Najčešće su to bili plemići. Ipak, na taj način se razvijala svijest o antičkoj baštini u pojedinim krajevima pa onda i njezinom očuvanju te daljnjem istraživanju. Zašto raste interes za očuvanjem antičke baštine?

Pojavu klasicizma i stavljanje antičkih uzora u prvi plan pojačalo je i zanimanje za staru Grčku i Rim, a zatim i Egipat, Etruščane i druge drevne civilizacije. To je bilo najviše izraženo kod istraživača arheologije i povijesti umjetnosti. Ovaj utjecaj je vidljiv i u samom slikarstvu koje obrađuje teme i detalje iz antičkog svijeta. Klasicizam se javlja i u kiparstvu, glazbi, kao i u graditeljstvu. U graditeljstvu se pazi na simetričnost oblika, kao i na pojačanu uporabu stupova i antičkih ornamenata. U uređenju parkova je dominirao tzv. engleski park, koji je predstavljao idealiziranu prirodu, često je u sebi imao jezera, mostiće, i rekreirane male hramove-paviljone po uzoru na antičke. Klasicizam se javlja i u književnosti i to najprije u

Francuskoj, a zatim se širi i u druge europske zemlje. Na području Njemačke vrijeme klasicizma je „zlatno doba“ književnosti; koncept „klasicizma“ je u središtu Goetheovog Putovanja Italijom (1816. – 1817.). Kao uzori za estetska pravila, čitali su se antički autori, a mnogi su se i prevodili. Klasicizam se javljao i u različitim oblicima karakterističnima za pojedine zemlje i okolnosti u kojima se razvijao, kao npr. carski stil (fran. empire) u Francuskoj u vrijeme Napoleona, koji se najviše očitovao u arhitekturi, modi i izradi pokućstva. Ponovi Prisjeti se obilježja klasicizma u književnosti. Tko su najznačajniji predstavnici? Zašto u razdoblju klasicizma raste interes za staru Grčku i Rim, a zatim i za Egipat, Etruščane i druge drevne civilizacije?

Klasicizam se u Hrvatskoj javio u zadnjoj četvrtini 18. stoljeća. Razvijaju se likovne umjetnosti, književnost i glazba pod utjecajem klasicizma naročito oko dinamičnih gradskih središta, poput Varaždina, Splita ili osobito Dubrovnika. Tako u Dubrovniku primjerice za glazbu posebnu važnost ima klasicistički krug oko obitelji Sorkočević-Sorgo, a posebice Luka Sorkočević kao nadareni (amaterski) skladatelj. Često

FILOZOFSKO-RELIGIJSKO-KULTURNO PODRUČJE

Satirički crtež Eduarda K. Illea koji prikazuje učitelja Gottlieba Biedermeiera Hrvatska inačica imena Gottlieb bila bi Bogoljub, njemački pojam bieder znači pouzdan, vrli ili pošten dok je prezime „Meier“ učestalo njemačko prezime. Tako je stvoren satirični lik učitelja Biedermeiera koji je pošten, nepolitičan i drži se striktno zakona, a kasnije je pojam postao sinoniman za čitavo razdoblje. Sa svojim nastavnikom/nastavnicom prokomentiraj opis ovog crteža.

je klasicizam u Hrvatskoj bio isprepleten s drugim pravcima i pojavama. Tako je u svojim počecima usko vezan uz kasni barok, a najprepoznatljiviji oblik će dobiti u bidermajeru, koji se javlja ponajviše u srednjoj Europi nakon napoleonskih ratova te je karakterističan za građanstvo, a potrajat će do 1848. godine. Slikarstvo, glazba i kazalište predstavljali su jezgru bidermajerske kulture. Bidermajer je značajan utjecaj ostavio na izradu pokućstva te na taj način dodatno definirao građanski stil i uređenje građanskog stana kao ideala obiteljskog života. Sve te karakteristike bidermajer ima i u Hrvatskoj u kojoj ga možemo smjestiti u period od Napoleonovog zaposjedanja istočne obale Jadrana 1806. do pada Bachovog neoapsolutizma 1859. godine. Namještaj i uporabni predmeti od stakla, tkanine i kože se izrađuju i u raznim postrojenjima, obrtima i radionicama (npr. staklana pored Samobora, obrada kamena u Krapini i Zagrebu, obrada kože u Zagrebu, radionice namještaja u Zagrebu i Varaždinu, itd.). Tako popularnost ovog stila potpomaže i samu proizvodnju i obrt. U graditeljstvu je značajno mjesto zauzeto arhitekt Bartol Felbinger koji je mnogo gradio različite zagrebačke zgrade. U klasicističko

Unutrašnjost sobe zagrebačkog građanstva iz sredine 19. stoljeća. Zagreb: Muzej grada Zagreba. (Foto: Mladen Tomorad, 2019.) Za razliku od raskošnog carskog stila, bidermajer je umjereniji, jednostavnijih oblika, a zbog svega toga i praktičan. Bidermajer elemente klasicizma pojednostavljuje i svodi ih na krajnje čistu formu. Analiziraj sliku i usporedi izgled slike s opisom razdoblja.

graditeljstvo spada i dvorac obitelji Eltz u Vukovaru, dvorac Odescalchija u Iloku, nadbiskupija u Zadru, itd. Nastajali su i brojni parkovi i perivoji po uzoru 303 na engleski tip parka, kao npr. u Našicama ili Daruvaru te Ribnjak i Maksimir u Zagrebu. Klasicističko slikarstvo nije u potpunosti zaživjelo u Hrvatskoj, a elementi klasicizma u književnosti su ostali vidljivi u uporabi latinskog jezika (kao još uvijek službenog) te u baštini hrvatske latinističke književnosti i prijevodima antičkih autora. Pod utjecajem racionalizma i objektivnosti sve se više oblikuju i moderniziraju metode znanstvenog mišljenja. U tome se našla i filozofija koja će voditi dijalog sa znanosti tijekom cijelog 19. stoljeća. Filozofija u Hrvatskoj je slijedila utjecaje iz europske filozofije, a na početku stoljeća se najviše radilo na recepciji filozofije njemačkog filozofa Immanuela Kanta. Također, dolazi do obnove ideje prosvjetiteljstva koja će pod utjecajem romantizma najviše zaživjeti tijekom književnog preporoda tridesetih godina 19. stoljeća. Hrvatski narodni preporod i pitanje jezika te hrvatske države utjecali su i na razvoj filozofske misli i tema. Tako je Bogoslav Šulek svoj trag ostavio i na području filozofije, gdje je zagovarao razvoj pozitivističke znanosti, materijalizma i darvinizma. I njegovo proučavanje jezika te stvaranje hrvatskog stručnog nazivlja su proizlazili iz filozofske misli prema kojoj je jezik pre-

15. tema duvjet za razvoj znanosti, ali i identificiranja jezika s narodom, što je opet vidljivo i u djelovanju narodnog preporoda. Politička i pravna filozofija bila je izrazito vidljiva u djelima Ante Starčevića. Prema prijelazu stoljeća, javljala su se djela i rasprave o pitanju estetike te brojna djela o etici, teoretskoj filozofiji i logici. Ponovi Kada se javlja klasicizam u Hrvatskoj? Navedi predstavnike i glavna obilježja. Zašto se bidermajer naziva građanski stil? Navedi primjere klasicističkog graditeljstva.

Romantizam Romantizam se u Europi pojavljuje još na kraju 18. stoljeća, a svoj vrhunac doživio je u razdoblju od dvadesetih do pedesetih godina 19. stoljeća. On je opreka racionalnom i staloženom klasicizmu, naglašavajući subjektivno i iracionalno. Javlja se u kontekstu nacionalnih pokreta i događanja u Francuskoj. Čovjek romantizma nalazi se 304 između Francuske revolucije i revolucionarnih zbivanja sredine 19. stoljeća, on je dakle određen s jedne strane ostavštinom revolucije koja je rušila stare poretke i težnjom za obnovom starog poretka, uz kompromis prihvaćanja nekih novih ideja. Glavna obilježja romantizma Richard Lavljeg Srca i fratar Tuck iz popularnog romana Ivanhoe u izdanju iz 1886. godine Škotski pisac i povjesničar Sir Walter Scott u ovom romanu originalno objavljenom 1819. godine popularizirao je verziju srednjeg vijeka pod utjecajem romantizma. Utjecao je i na neke hrvatske intelektualce i pisce 19. stoljeća, naročito Augusta Šenou. Informacije iz ovog opisa slike usporedi sa svojim informacijama koje si stekao/stekla na satu hrvatskog jezika. 1770.

1775. oko 1770. – oko 1840. Klasicizam

1780.

1785.

Zgrada Zemaljskog državnog arhiva u Zagrebu i Knjižnice Kraljevskog sveučilišta Franje Josipa. Zgrada je otvorena 1913. Nakon premještanja Nacionalne sveučilišne knjižnice u novu zgradu u njoj je samo smješten Hrvatski državni arhiv.

su subjektivnost, individualnost i originalnost, bijeg u prirodu, potraga za ljepotom. Za razliku od klasicizma, romantizam svoje uzore traži u Bibliji i srednjem vijeku, naročito srednjovjekovnoj književnosti. Budući da će se romantizam u raznim zemljama povezivati s nacionalnim preporodima, tako će se prilagođavati i svojim temama i motivima, naročito u književnosti (poticanje stvaranja na narodnim jezicima), glazbi, a zatim i slikarstvu, kao i periodu pojave i trajanja. U filozofiji se također ističe individualizam i poistovjećivanje pojedinca sa zajednicom, koja mu daje osjećaj pripadnosti i rodoljublja (što je također povezivo s preporodima), za razliku od ideje društva u kojoj je pojedinac samo dio cjeline, ali se od nje razlikuje. Vrijeme romantizma je i vrijeme daljnje popularizacije kazališta te naročito opere. Nacionalni preporodi nastojali su upravo preko kazališnih skupina i predstava promovirati narodne (nacionalne) jezike. Opera, nastala oko 1600. u Italiji, u prvoj polovici 19. stoljeća postaje globalizirani fenomen koji je prisutan i izvan Europe. Dominantni su romantičarski skladatelji koje predvodi Giuseppe Verdi, dok na prostoru Njemačke Richard Wagner u svojim operama teži prema nečemu novom, prema revoluciji u glazbi. Wagner je zastupao stvaranje sveobuhvatnog umjetničkog djela (njem. Gesamtkunstwerk), opere koja je trebala uključivati sve – glazbu, poeziju, stihove, scenografije, itd. Postupno se tako javlja sve veća potreba za realizmom u operi, kao odgovor na rastuće političke i društvene probleme 19. stoljeća, a naročito nacionalizam. 1790.

1795.

1800.

oko 1795. – oko 1848. Romantizam

1805.

805.

FILOZOFSKO-RELIGIJSKO-KULTURNO PODRUČJE Reklamni plakat za Verdijevu operu Aida u Kraljevskom zemaljskom hrvatskom kazalištu u Zagrebu, 1914. Zagreb: Hrvatski državni arhiv. Razmisli za koga su bili namijenjeni ovakvi reklamni plakati, koju publiku žele privući?

Caspar David Friedrich, Lutalica iznad mora magle, 1818. Teme koje se najviše istražuju u romantizmu su one nacionalno-povijesne (narodne predaje, mitologija, folklor), osobne, mistične, te pejzaži i egzotični krajevi. U središtu je pojedinac, najčešće umjetnik ili neshvaćeni autor i genije u kojem dominira osjećaj melankolije i svjetske boli (Weltschmerz). Riječ je o jednoj o najpoznatijih slika romantizma. Promotri sliku i protumači ju – koje elemente romantizma vidiš u njoj, koje teme? Kakve osjećaje izaziva slika? 1810.

1815.

1820.

Svijest o nacionalnoj kulturi, povezana s nacionalnim preporodima, odrazila se i u težnji da se uspostave, usustave i uvedu različiti oblici „čuvanja sjećanja“. Tako se u 19. stoljeću razvijaju ili nastaju različite knjižnice, arhivi i muzeji, upravo kao oblici zaštite i očuvanja kulture prošlosti. Muzeji u 19. stoljeću tako teže stvoriti određenu zajednicu na temelju sudova ili razmišljanja o estetici te cijeniti „vrijednost“ umjetničkog djela povrh same funkcije izrade. Romantizam se dvadesetih godina 19. stoljeća proširio po slavenskim zemljama te se vezao uz narodne preporode. Bidermajer će se u Hrvatskoj u svojoj kasnijoj fazi pretočiti u romantizam te će taj oblik biti karakterističan za hrvatski narodni preporod, naročito u književnosti koja će biti puna rodoljubnih tema i melankoličnih osjećaja. Pritom u povijesti hrvatske književnosti ilirizam označava prvu fazu romantizma. Književnost je u Hrvatskoj pod utjecajem narodne književnosti, a dominiraju budnice i davorije. Iako je kvaliteta prvih književnih djela uglavnom bila osrednja, pojavio se znatan broj književnika koji su uspjeli stvoriti književnost trajne vrijednosti položivši temelje suvremene hrvatske kulture. Dimitrija 305 Demeter (1811. – 1872.) je 1838. objavio jedno od prvih dramskih djela Dramatička pokušenja s programatskim predgovorom. Javnim izvođenjem djela Ivana Kukuljevića Sakcinskog (1816. – 1889.) Juran i Sofija ili Turci pod Siskom 1840. godine stvoreni su temelji nacionalnog kazališta. Stanko Vraz (1810. – 1851.), podrijetlom iz donje Štajerske, objavio je Đulabije, kao prvu zbirku preporodne lirike. Jedan od najistaknutijih književnika hrvatskog narodnog preporoda bio je i Petar Preradović (1818. – 1872.) koji je svoju prvu pjesmu Zora puca objavio u zadarskom književnom časopisu Zora dalmatinska 1844. godine. Najuspjelijim književnim ostvarenjem hrvatskog narodnog preporoda smatra se književni ep Smrt Smail-age Čengića koje je 1846. godine napisao Ivan Mažuranić (1814. – 1890.). Bila je i važna djelatnost Dragutina Rakovca (1813. – 1854.) koji je u 1842. u spisu Mali katekizam za velike ljude tražio uporabu narodnog jezika i narodnu književnost te prosvjetu. On je bio urednik prvog hrvatskog gospodarskog lista. Spomenimo da su u vrijeme hrvatskog narodnog preporoda objavljeni prvi hrvatski moderni putopisi Pogled u Bosnu Matije Mažuranića (1817. – 1881.) 1825.

1830.

1835.

1815. – 1848. Bidermajer 1840. Juran i Sofija ili Turci kod Siska, prva kazališna predstava na hrvatskom jeziku Ivana Kukuljevića Sakcinskog 1840. prve fotografije u Hrvatskoj u obliku dagerotipije koje prikazuju panoramu Zagreba

1840.

15. tema Vjekoslav Karas, Rimljanka s lutnjom, 1844. Zagreb: Moderna galerija. Uz pomoć interneta pronađi dodatne informacije o radu i djelovanju Vjekoslava Karasa.

i Putositnice Antuna Nemčića (1813. – 1849.). U istom je periodu Ivan Švear (1775. – 1839.) napravio prvi pokušaj sinteze hrvatske povijesti pisane hrvatskim jezikom. U hrvatskom narodnom preporodu bila je važna uloga žena, o čemu svjedoči Janko Drašković u spisu iz 1838. upućenom „kćerima Ilirije“ pozivajući ih da hrvatski jezik sve više uvode u javnu i obiteljsku uporabu. Među književnicima se posebno isticala Dragojla Jarnević (1812.-1875.). Objavila je, uz ostalo, knjigu pripovijesti Domorodne poviesti 1843. godine, a posebnu pozornost je privukla svojim intimnim dnevnikom pisanim od 1833. do 1847. godine. IZVORI

306

„16. srpnja 1839., Gradac [Graz]. (…) Trnski mi donese omašan rječnik dalmatinsko-njemačko-talianski pa iz ovoga budem od sada učila ilirski. Stadoše me nagovarati neka napišem kakvu hrvatsku pjesmicu. Ja da pjevam! Pa hrvatski? Ha, ha, ha, ha! Što im se će ovim mladim ljudem! Čudnovata zgoda, po kojoj se š njima sastah, kobna da rečem; jer zbilja osjećam da se u meni drugi duh sprobuđuje i da mi postaje domovina sve milija. Rada govorim ilirski, ako mi to ide nekako i težko. Odkako mi dopoviedaše što i kako stoji s mojom domovinom, i u kakvom je nazadku u svemu, mili mi se sve više. (…) U tuđini se imasmo naći da stanemo u dogovoru raditi za našu otačbinu. Oni mi kažu, da joj ja mogu mnogo koristiti i biti joj na slavu i diku. Ali kako ću ja uboga neznatna ženska biti od koristi čitavoj zemlji koja mnogo treba, da se digne na noge. Ah da bi znala i osjećala da bi joj mogla biti od koristi, a eto me drage volje. Morda bi se utješilo ovo čeznuće nemir u meni, i imala bi neki pravac koj bi me ma bilo i tako slabom smjeru doveo.“ „4. kolovoza 1839., Gradac [Graz]. (…) On [Trnski] si daje silnoga truda okolo mene, da me uputi ilirskomu jeziku, i imam što ne imam odišla bih u domovinu, nastanila se u Zagrebu, gniezdu domorodaca, odrekla se posve njemštini pa se posvetila ilirštini, ali ovako mi je ići za hlebom. Da se i vratim na dom, morala bih opet delati i malo bi mi bilo napredka u čistoj ilirštini. (…)“ Ulomci iz dnevnika Dragojle Jarnević. Jarnević, Dragojla. Izabrana djela, prir. Dunja Detoni Dujmić. Zagreb, 2003.: 51-52, 60.

August Šenoa Zagreb: Arhiva Kuće Šenoa. Odjeća Ilirca Zagreb: Muzej grada Zagreba. (Foto: Mladen Tomorad)

kao i drugih glazbenih oblika koji su u sebi redovito sadržavali elemente ili inspiracije iz narodne (pučke) glazbe. Prve nacionalne opere su bile njemačka i ruska, a nakon njih je uslijedila hrvatska. Godine 1846. Vatroslav Lisinski (1819. – 1854.) skladao je prvu hrvatsku operu Ljubav i zloba. Autor libreta je bio Josip Car, ali ga je prepravio Dimitrije Demeter. Nastojanjem prve hrvatske operne primadone Sidonije Erdődy (udana Rubido), koja je igrala ulogu Ljubice u operi Ljubav i zloba, hrvatski je jezik izborio uporabu u umjetničkoj glazbi. Sa slikarstvom Vjekoslava Karasa (1821. – 1858.), prvim hrvatskim akademski obrazovanim slikarom, počelo je osamostaljivanje modernog hrvatskog slikarstva. O čemu govori ovaj izvor? Kakve osjećaje izražava prema jeziku i domovini? U potrazi na narodnim duhom poticalo se i odijevanje plemstva i naročito građanstva u narodnu odjeću (ilirska Skladanje opera na nacionalnim jezicima bila je ta- surka, crvene kape i sl.). To postaje moda u odijevanju, kođer karakteristika narodnih preporoda u Europi, ali i služi širenju nacionalne svijesti te poticanju domaćeg

FILOZOFSKO-RELIGIJSKO-KULTURNO PODRUČJE obrta. U tom duhu je građanstvo poticalo i međusobnu komunikaciju na hrvatskom jeziku. Ovakav zamah će potrajati do sloma ilirskog pokreta 1849. godine. Romantizam će se u hrvatskoj književnosti osjećati i nakon 1848./1849. godine, primjerice kod Augusta Šenoe (1838. – 1881.) kao predstavnika hrvatskog socijalno-povijesnog romana koji je već na pragu realizma. Njegov značaj u hrvatskoj književnosti bio je toliki da se cijelo razdoblje u kojem je djelovao naziva po njemu – Šenoino doba. Ponovi Kada se pojavljuje romantizam u Europi i kada doživljava svoj vrhunac? Prisjeti se što si učio/učila o romantizmu na drugim predmetima – posebice hrvatskom, likovnoj i glazbenoj kulturi te navedi neke istaknute europske predstavnike romantizma i po čemu su značajni. Gdje romantizam traži svoje uzore? Navedi najvažnije skladatelje tog razdoblja. Nabroji najznačajnije predstavnike romantizma u hrvatskoj književnosti.

Kozarac (1858. – 1906.) je prikazivao prodor stranog kapitala u Slavoniju te njegove društvene posljedice, dok je August Harambašić (1861. – 1911.) napisao brojne domoljubne pjesme. Začetnik hrvatske moderne lirike bio je Silvije Strahimir Kranjčević (1865. – 1908.), po mnogim ocjenama, najveći hrvatski pjesnik 19. stoljeća.

Urbanizam i graditeljstvo u drugoj polovici 19. stoljeća

U drugoj polovici 19. stoljeća došlo je do žive izgradnje i širenja gradova. Osobito je to bilo izraženo u Zagrebu. Tamo je hrvatski urbanist Milan Lenuci (1849. – 1924.) izradio prostorni i urbanistički plan grada. Projektiranjem tzv. Zelene potkove (ili Lenucijeve potkove) – niza povezanih trgova (Trg N. Š. Zrinskog, – Strossmayerov trg – Tomislavov trg – Starčevićev trg – Botanički vrt – Marulićev trg – Mažuranićev trg – Trg Republike Hrvatske)) ostvario je kontinuirani okvir parkova i perivoja oko zagrebačkog Donjeg 307 grada. Intenzivno se gradilo i u Varaždinu (kazalište) i Rijeci (kazalište, Guvernerova palača), a u Splitu su podignute Prokurative. Prilikom gradnje reprezentaNakon romantizma, do pred kraj 19. stoljeća najutje- tivnih zgrada sudjelovali su i strani arhitekti i umjetcajniji je bio realizam. Ipak, u hrvatskoj književnosti se nije nikada do kraja realizam razvio u punoj mjeri, kao primjerice u Francuskoj ili Rusiji. Razlog tome je što ni književnost romantizma nije do kraja bila razvijena, pa se realizam nije mogao pojaviti kao antiteza romantizmu. Stoga književnost realizma često ima i elemente romantizma. Ovaj stil je bio obilježen nacionalnim i političkim temama pa su mnogi mlađi književnici bili vezani ponajprije uz Stranku prava. Prvi hrvatski književnik koji je pisao u ovako karakterističnom stilu realizma bio je Eugen Kumičić (1850. – 1904.). Za razliku od Šenoe koji je o Zagrebu pisao afirmativno, Ante Kovačić (1854. – 1889.) je bio kritičar zagrebačkog života. Kovačić je napisao i vjerojatno najvažniji roman hrvatskog realizma – U registraturi. Ksaver Šandor Gjalski (1854. – 1935.) obrađivao je teme o propasti zagorskog plemstva te je nastojao kritički osvijetliti političko stanje u Hrvatskoj. Najplodniji pisac realizma bio je Vjenceslav Novak (1859. - 1905.), koji je u djelu Posljednji Sti- Katedrala u Đakovu. pančići obradio propast senjske patricijske obitelji. Josip (Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

Realizam u hrvatskoj književnosti

15. tema

Impresionizam

Zagrebačka katedrala, početak 20. stoljeća Zagreb: Muzej grada Zagreba.

308

Impresionizam se pojavio u Europi najprije u likovnim umjetnostima te je ime dobio po slici Claudea Moneta „Impresija, izlazak sunca“ iz 1872. Zatim se javlja u književnosti i glazbi, a zadržat će se i na početku 20. stoljeća, kada će se ispreplitati sa secesijom i modernom. Impresionizam se javio kao reakcija na dotadašnje slikarstvo

Dodatno istraži informacije o značaju zagrebačke i đakovačke katedrale od gradnje do danas, osobito na kulturni i nacionalni identitet hrvatskog naroda.

nici, najčešće iz Austrije ili Ugarske. Tako je poznati austrijski slikar Gustav Klimt sa svojim suradnicima oslikao strop riječkog kazališta. Jedan od najvećih graditeljskih pothvata toga vremena je gradnja velike neoromaničke katedrale u Đakovu (1866. – 1882.). Katedrala je bila dovršena 1882. godine, a biskup Josip Juraj Strossmayer je njenu gradnju povjerio arhitektima K. Rösneru i F. Schmidtu. Arhitekt Herman Bollé (1845. – 1926.) imao je intenzivnu aktivnost u Zagrebu (Obrtna škola, Mirogoj, obnova Zagrebačke katedrale 1881. – 1902.). Unutar Srpske pravoslavne crkve bilo je graditeljskih i restauratorskih zahvata od kojih spominjemo historicističku restauraciju saborne crkve u Plaškom. Autor projekta je bio arhitekt Janko Holjac (1865. – 1939.).

Claude Monet, Impresija, izlazak sunca, 1872. Slika može biti povijesni izvor te nam može reći nešto o vremenu u kojem je nastala. S obzirom na stečena znanja, uoči i protumači sljedeće elemente: kada je ova slika nastala? Kojemu razdoblju pripada?

Ponovi Prisjeti se što si učio/učila o realizmu na nastavi hrvatskog jezika. Tko su najznačajniji predstavnici? Koja je razlika između romantizma i realizma? Kako se razvijalo graditeljstvo u Hrvatskoj u drugoj polovici 20 stoljeća? Navedi primjere građevina.

Pierre-Auguste Renoir, Pont-Neuf, 1872. Kojem umjetničkom pravcu pripada? Koje motive prikazuje, a da su karakteristični za to razdoblje? Gdje se nalazi Pont-Neuf? Što nam slikar prenosi?

FILOZOFSKO-RELIGIJSKO-KULTURNO PODRUČJE koje je snažno karakterizirao akademizam, odnosno slikara školovanih u sklopu akademija te na taj način i po ustaljenim pravilima i normama. Impresionizam odlikuje spontanost i impresija, odnosno lovljenje trenutka u kojem slika nastaje. Slikari tako izlaze iz ateljea i odlaze slikati u prirodu, eksperimentiraju bojama, i tehnikama i slike gube izraženi moment realizma. Slikaju krajolike, prirodu, ljude, pokrete, a čest motiv su njima suvremene teme svakodnevice i života, posebice u gradu (npr. Camille Pissarro). Impresionisti suvremeni život vide kao jednu vrstu kaosa te upravo zato odbijaju dotadašnje realistične prikaze i uzimaju momente i prolazne trenutke i doživljaje, ne tražeći kao dotada uzroke takvom stanju, već ga prenose iz vlastitih impresija. Na ove postulate se naslanja i književnost koja je u suprotnosti s književnošću realizma. Sada autori prikazuju stvarnost koja proizlazi iz njih i njihovih opažanja i impresija, a koja je izazvana svim osjetilima. Autor više nije neutralni i objektivni pripovjedač. Impresionizam je često povezan i sa simbolizmom. Neki od predstavnika su Charles Baudelaire, Stéphane Mallarmé, Marcel Proust, Arthur Rimbaud, Paul Verlaine, Arthur Schnitzler, Rainer Maria Rilke i Anton Pavlovič Čehov. U hrvatskoj umjetnosti impresionizam se javlja pred kraj 19. stoljeća i ne predstavlja potpuni raskid s akademskim krugovima, već se nadovezuje na njih, iskušavajući nove tehnike (slobodnije shvaćanje prirode, doživljaj svjetlosti, uporaba boja i sl.). Kod slikara

Anton Dominik Fernkorn, Sv. Juraj ubija zmaja Zagreb: Trg Republike Hrvatske. (Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

se često impresionizam isprepletao sa simbolizmom i secesijom, dok su prevladavale romantičarske teme. U povijesnom slikarstvu isticali su se Ferdo Quiquerez (1845. – 1893.) i Mato Celestin Medović (1857. – 1920.). Jedan od najistaknutijih hrvatskih slikara druge polovice 19. stoljeća bio je Vlaho Bukovac (1855. – 1922.). Njegov otvoreni kolorizam je preuzelo više mladih slikara te se oko njega skuplja zagrebačka škola slikara koja se povezuje s hrvatskom mo- 309 dernom. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća dolazi do pojave impresionizma kojem su istaknuti predstavnici bili Josip Račić (1885. – 1908.) i Miroslav Kraljević (1885. – 1913.). Od hrvatskih slikarica koje su djelovale krajem 19. i početkom 20. stoljeća, osobito

Vlaho Bukovac, Hrvatski narodni preporod, 1898. Gdje se danas može vidjeti ova slika Vlahe Bukovca? Koga prikazuje?

Miroslav Kraljević, Bonvivant, 1912.

15. tema se isticala Slava Raškaj (1877. – 1906.). Bečki kipar Anton Dominik Fernkorn (1813. – 1878.) izradio je više uspjelih kiparskih ostvarenja koja su postavljena u Zagrebu (Sv. Juraj ubija zmaja, Bezgrješno začeće majke Božje na stupu ispred katedrale, Spomenik banu Josipu Jelačiću). U hrvatskoj književnosti obilježja impresionizma se nalaze u djelima Antuna Gustava Matoša (1873. – 1914.), Vladimira Vidrića (1875. – 1909.), Dinka Šimunovića (1873. – 1933.) i Milana Begovića (1876. – 1948.). Ponovi

Secesija Ono što je naznačeno već u impresionizmu, a to je početak prekida s tzv. akademizmom, tj. slijeđenjem tehnika i uputa dobivenih isključivo obrazovanjem, secesija je to učinila svojim programom. Odatle i naziv – secessio što na latinskom znači razdruživanje. Secesija se javlja u europskoj umjetnosti pred sam kraj 19. stoljeća i nju karakteriziraju skupine umjetnika koje ne žele sudjelovati u dotadašnjim umjetničkim

Nazivi za secesiju u pojedinim europskim zemljama

310

Prouči slike sa prethodne stranice kao povijesni izvor. Što sve možeš saznati i zaključiti iz njih? Stavi slike i njihove autore u umjetnički, ali i povijesni i društveni kontekst. Napiši povijesnu priču na temelju slikovnih prikaza. Nabroji predstavnike hrvatskog impresionizma. Objasni zašto se krajem 19. stoljeća razvija tzv. povijesno slikarstvo i prevladavaju teme iz nacionalne povijesti.

Art Nouveau (Francuska) Jugendstil/Secession (Austrija i Njemačka) Arte floreale/Stile Liberty (Italija) Modern Style (Velika Britanija) Modernismo (Španjolska)

Nazivi za razdoblje secesije u pojedinim europskim državama

Gustav Klimt, Poljubac, 1907. - 1909. Gustav Klimt jedan je od najpoznatijih slikara secesije/ Jugendstila. Beč je bio najvažnije i najživlje središte secesije, a sam je Klimt jedan od predvodnika. Izgradili su i tzv. Kuću secesije u Beču koja je služila za sastajanje i izložbe u prepoznatljivim secesijskom stilu. Kuća na sebi nosi i moto bečke secesije Ver sacrum („Sveto proljeće“), kako se ujedno zvao i časopis koji su objavljivali. Također, na fasadi je istaknut i stav kojeg su propagirali: „Vremenu njegova umjetnost. Umjetnosti njezina sloboda.“

društvima koja smatraju tradicionalnima i ograničavajućima te stvaraju vlastita umjetnička udruženja. Uz to, važan moment je i izdavanje glasila u kojima su u obliku manifesta izrazili svoje namjere i postulate te na taj način doprinjeli do šire javnosti. Secesija se javila u slikarstvu, kiparstvu, primijenjenoj umjetnosti (namještaj, nakit, tekstil, grafika), arhitekturi. Glavne karakteristike su valovite i vijugave linije, mnoštvo biljnih i životinjskih motiva, naglašena dekorativnost i asimetričnost. To je vidljivo i u arhitekturi u kojoj su se koristili i brojni novi materijali koji su postali dostupni pred kraj 19. stoljeća, kao npr. betonsko-željezne konstrukcije. Početkom secesije u Hrvatskoj smatra se 1896. godina kada je skupina umjetnika istupila iz Društva umjetnosti i 1897. osnovala Društvo hrvatskih umjetnika pod vodstvom Vlahe Bukovca. Uz njega, tu su se nalazili i Robert Frangeš-Mihanović (1872. – 1940.), Rudolf Valdec (1872. – 1929.), Robert Auer (1873. – 1952.), Menci Clement Crnčić (1865. – 1930.), Bela Čikoš-Sesija (1864. – 1931.), Oton Iveković (1869. – 1939.), Ferdo Kovačević (1870. – 1927.) i Miroslav

FILOZOFSKO-RELIGIJSKO-KULTURNO PODRUČJE

Vjekoslav Bastl, Kuća Kallina, Massarykova ulica u Zagrebu, 1903.-1904. (Foto: Mladen Tomorad, 2019.)

Rački (1879. – 1982.). Javlja se i arhitektura secesije, pa iako nije dugo trajala, ostavlja značajne i zanimljive primjere u brojnim hrvatskim gradovima. Godine 1898. pravnik i publicist Ivo Pilar (1874. – 1933.) objavio je raspravu Secesija, studija o modernoj umjetnosti u kojoj je iznio razloge pojave secesije u Europi, s naglaskom na slavenske narode, a zatim i Hrvatske te zašto je secesija važna za hrvatski narod, umjetnost i kulturu općenito. Na taj način je secesiju gledao i u društvenom i političkom kontekstu. Smatrao je da je ključna za Hrvatsku jer pokazuje samosvijest Hrvata budući da se javlja istovremeno kada i u drugim europskim zemljama. Gleda na to kao na razvoj i napredak koji Hrvate (i druge slavenske narode) stavlja u ravnopravan položaj s ostalim narodima razvijene Europe. Uz to, zauzimao se za načela secesije kao nove umjetnosti, a to su sloboda stvaranja, pojednostavljivanje oblika, demokratizacija (umjetnost dostupna svima), ali i za stvaralaštvo na novim medijima, kao što su npr. plakati. Godine 1903. u Zagrebu je otvorena prva slikarska škola koja je prerasla u Višu školu za umjetnost i obrt, a zatim u Akademiju likovnih umjetnosti. Ključan događaj bilo je predstavljanje mladih umjetnika na izložbi Hrvatskog salona 1898. godine u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu. Na toj su izložbi htjeli pokazati nove pomake i utjecaje u umjetnosti te povezanost s europskim središtima, naročito Bečom, Münchenom i Parizom. Izložba je i za Zagreb bila veliki događaj te ju je vidjelo čak oko 11.000 posjetitelja, što je pridonijelo sudjelovanju umjetnosti u društvenom i kulturnom ži-

Ivan Meštrović, Zdenac života, 1905. Zagreb: Trg Republike Hrvatske

votu, a ne samo uskim zainteresiranim krugovima, te se na taj način stvarala i publika. U ovom razdoblju je počeo s djelovanjem i kipar Ivan Meštrović (1883. – 1962.) koji je bio jedan od članova Društva likovnih umjetnika Medulić osnovanog u Splitu 1908. godine na Prvoj dalmatinskoj umjetničkoj izložbi. U tom društvu su se okupili i 311 drugi mladi umjetnici: Mirko Rački (1879. – 1982.), Tomislav Krizman (1882. – 1955.), Toma Rosandić (1878.-1958.), Emanuel Vidović (1870. – 1953.). Cilj društva je bila umjetnost koja će sebi spojiti nacionalna i južnoslavenska obilježja, nasuprot utjecajima i uzorima izvana. Ponovi Kada se u europskoj umjetnosti pojavila secesija? Tko je bio na čelu Društva hrvatskih umjetnika? Kakvo je značenje za hrvatsku umjetnost imalo otvaranje prve slikarske škole koja je prerasla u Višu školu za umjetnost u Zagrebu?

Moderna Gotovo istovremeno sa secesijom, odnosno na prijelazu s 19. na 20. stoljeće, u Hrvatskoj se pojavila i moderna. Prvo u književnosti, a zatim će se vrlo brzo javiti i u slikarstvu, arhitekturi, glazbi. Kao i secesija, moderna traži sudjelovanje u europskom okviru, modernost odnosno suvremenost, umjetničku slobodu i slobodu izbora, a cilj joj je što veće formalno savršenstvo. Za nju čak i secesija postaje konzervativna jer

15. tema se nije do kraja odvojila od starih oblika – ornament (tj. ukras) postaje „zločin“, kako je napisao austrijski arhitekt Adolf Loos (1870. – 1933.). Kao i secesija, i moderna je izrazito međunarodna te potiče suradnju, međusobnu komunikaciju, izmjene iskustava, ideja. Izrazito će se istaknuti hrvatski arhitekti predvođeni Viktorom Kovačićem (1874.-1924.) kao ključnom osobom u formiranju zagrebačke škole moderne arhitekture, te će u razdoblju nakon 1900. godine realizirati niz važnih projekata u Zagrebu (crkva sv. Blaža, zgrada Burze). Kao mlada generacija snažno su se opirali starijim graditeljima i arhitektima koji su gradili prvenstveno u povijesnim stilovima. Arhitekturu su uveli u javni život te su joj dali umjetnički značaj. Moderna je izrazito značajna za hrvatsku književnost te ju je stavila ukorak s europskom. Glavni predstavnik moderne u hrvatskoj književnosti bio je Antun Gustav Matoš (1873. – 1914.). Milutin Cihlar Nehajev (1880. – 1931.) je bio novelist i dramatičar, a njegov Bijeg se smatra najtipičnijim romanom hrvatske moderne. U lirici se isticao Milan Begović (1876. – 1948.), a njegovo je pjesništvo po dekoru i zvonkosti bilo slično 312 pjesništvu Dragutina Domjanića (1875. – 1933.) koji je imao mnogo uspjeha s kajkavskim pjesmama (npr. zbirka Kipci i popevke, 1917.). Znameniti pjesnik toga razdoblja je i Vladimir Vidrić (1875.-1909.). U dramskim prinosima posebno se isticao Ivo Vojnović (1857.1929.). Fran Galović (1887.-1914.) je bio plodan pisac modernističkih novela i drama. Najviši domet je dostigao kajkavskom lirikom na rodnom podravskom kajkavskom izričaju zbirkom Z mojih bregov napisanom pred prvi svjetski rat, a objavljenom 1925. godine. Žene su se sve više uključivale u hrvatsko književno stvaralaštvo. Ivana Brlić Mažuranić (1874. – 1938.) napisala je najuspjelije bajke hrvatske književnosti (Priče iz davnine, 1916.). Marija Jurić - Zagorka (1873. – 1957.) napisala je brojne povijesne romane koji su u najširem čitateljstvu stekli veliku popularnost. Uoči prvoga svjetskog rata počeli su se afirmirati mladi književnici – Vladimir Nazor (1876. – 1949.), Ivo Andrić (1892. – 1975.) i Tin Ujević (1891. – 1955.)- koji će se afirmirati tek u kasnijem razdoblju. Mnogi pjesnici okupljeni oko antologije Hrvatska mlada lirika (1914.) postali su kasnije značajna imena hrvatske književnosti. Moderna je pojam koji u sebi mnogo toga obuhvaća – umjetnost, filozofiju, stav. U Europi se javlja u

1845.

1850.

1855.

1860.

1848. – oko 1900. kasni romantizam 1846. Smrt Smail-age Čengića Ivana Mažuranića 1846. praizvedba prve hrvatske opere Ljubav i zloba Vatroslava Lisinskog

Karlo Drašković, Skok, 1895. Fotografija prikazuje skok grofa Stjepana Erdödyja

obliku modernizma. Glavno obilježje u umjetnostima i filozofiji je sukob s tradicionalnim, umjetnička sloboda, umjetnost radi umjetnosti (larpurlartizam), moderne (suvremene) teme i motivi (najčešće oduševljenje ali i zgražanje nad modernim gradom i životom u njemu, osamljenost pojedinca, smrt, ljubav, pejzaž), osvješćivanje života u vlastitom vremenu, a ne traganje za prošlim. To će se najradikalnije pokazati u arhitekturi koja se u svom modernom obliku pojavljuje na samom prijelazu stoljeća. Stoga se modernost javlja od sredine 19. stoljeća različito u pojedinim zemljama, ali uvijek u suprotnosti s realizmom. Ona u sebi sadrži i simbolizam i impresionizam, secesiju, odnosno predstavlja pluralizam stilova. Upravo zbog toga je ponekad teško izdvojiti različite stilove u 19. stoljeću jer se često preklapaju. Jednim od začetnika svakako se smatra francuski pjesnik Charles Baudelaire. Fotografija u Hrvatskoj se pojavila još sa dagerotipijom. Povezano s jačanjem građanstva, prvi fotografski studiji (ateljei) javljaju se sredinom 19. stoljeća u Zagrebu. Snimale su se razne fotografije, od portreta, krajolika do umjetničkih i eksperimentalnih. Zanimljiva je i prva moment-fotografija Skok iz 1895. Karla Draškovića (1873.-1900.). U gradskim središtima razvija se postupno i sedma umjetnost. Manje od godinu dana nakon prve projekcije braće Lumière u Parizu, i u Zagrebu je 1896. održana prva filmska projekcija. Film su isprva popularizirale strane putujuće kompanije koje su davale projekcije po raznim hrvatskim gradovima, no postupno se razvijaju i domaći vlasnici kinematografa potpomognuti entuzija1865.

1870.

1865. – 1881. Šenoino doba oko 1870. Impresionizam

1870. Ivan Zajc iz Beča dolazi u Zagreb

1875.

1871. Zlatarovo zlato Augusta Šenoe

1880.

1880

FILOZOFSKO-RELIGIJSKO-KULTURNO PODRUČJE Théophile Steinlen, Le Chat Noir Chat Noir (hrv. crna mačka) prvi je pariški kabaret. Plakat promovira dolazak zabavljača iz poznatog kabareta u druge gradove.

Plakat francuskog umjetnika Henrija de Toulouse-Lautreca iz 1891. promovira plesno natjecanje u poznatom pariškom kabaretu Moulin Rouge. Ovaj plakat naglašava klasične teme senzualnosti na prijelazu stoljeća

stima, fotografima, kazališnim glumcima i drugima koji su se sve više interesirali za film. Do Prvoga svjetskog rata hrvatska produkcijska kompanija Croatia proizvest će i prvi hrvatski igrani film Brcko u Zagrebu (1917.), koji je izgubljen. Pred Prvi svjetski rat u Zagrebu djeluju čak četiri kinematografa, a slične se prostorije razvijaju i u drugim hrvatskim gradovima. U Splitu je primjerice poduzetnik Josip Karaman otvorio i vodio 1907. prvi stalni kinematograf pod imenom „Grand Elektro Bioskop“, koje je nazivano i Kino Karaman. Gradski život će postupno biti obilježen i kabaretom, novom vrstom kazališta. Taj oblik zabave javio se u Parizu 1880-ih godina. U početku kabaret je okupljao široko građanstvo, pjesnike, umjetnike i gradske boeme. Svojom otvorenošću, improvizacijom, pjesmom, plesom i glumom te humorom kabaret je nudio često necenzuriranu zabavu koja je ujedno bila i društvena kritika. S vremenom će postati toliko popularan da će tamo odlaziti i viši društveni slojevi. Prvi kabaret u Zagrebu se pojavio 1907., iako svoje začetke ima i nešto ranije u kućnim predstavama zagrebačkog visokog društva. Moderna je u hrvatskoj povijesti bila važna i za novi društveno-politički okvir na prijelazu stoljeća, a nositelji su bili hrvatski studenti u Pragu, Beču i drugim sveučilišnim središtima. Bio je to sukob „mladih“ i „starih“, odnosno antitradicionalista i tradicionalista, što se odražavalo vidljivo i na području umjetnosti i u politici. Glavni medij su „mladima“ bila glasila, časopisi u kojima su objavljivali svoja djela i polemike: Hrvatska misao, Mladost, Život. U njima se tako 1885.

1882. nastaje tekst i

nacrt koji predstavljaju idejni začetak Zelene potkove

1890.

1895.

1888. U registraturi Ante Kovačića 1897. Društvo 1887./1888. nova regulatorna

osnova potvrđuje ideje Zelene potkove

hrvatskih umjetnika

nastoji etablirati i razvijati likovna ili kazališna kritika. Daljnji razvoj i nastojanja moderne naglo će svugdje zaustaviti Prvi svjetski rat. Nakon rata će se nastaviti na temeljima moderne, ali u novim društvenim i političkim okvirima koji će ih dodatno oblikovati. 313

IZVORI

„Zamukle su ilirske davorije, ne čuju se više plameni govori. Stari su borci zamuknuli, a ravnodušnost je kao mòra sjela na grudi naše. Nezadovoljni trošili smo svoje sile u sitnim prepirkama. Velike, zvučne riječi narodne borbe još su uvijek ozvanjale, no narodne svijesti je nestajalo. (…) I mi smo sudjelovali kod svake prilike, stvarali stranačke manifestacije, oduševljavali se slijepo. Svi smo bili sinovi svojih otaca, a kao individui – ništice. Utrtim stazama, opetujući riječi koje smo naučili, pristajući uz nazore koje smo čuli, pošli smo, naoko oduševljeni, u borbu. No u duši našoj bio je vječni nemir, ćutili smo protuslovlje. Oduševljavali smo se za nazore u koje nijesmo vjerovali. A nitko nam nije htio pomoći, nitko nas savjetovati, premostiti onaj jaz koji je vladao između naših duševnih potreba i tradicionalnih forma. Na našu želju da izrazimo naše misli, naše dvojbe, da shvatimo narodne potrebe i da iskreno udesimo svoj rad odgovorili su navalom. Još nijesmo ni pravo izrekli što hoćemo, a već su nas potvorili da hoćemo sve dosadanje javno djelovanje zabaciti. Proglasili su nas odmetnicima, rekli nam da potkupljeni radimo samo na svoju korist. Naša iskrenost smatrala se drzovitošću, naša želja za napretkom revolucionarnošću, naša borba protiv zatajivanja svemogućih mana nemoralom. Istina jest, mi 1900. oko 1900. moderna oko 1895. – 1914. secesija

1905.

1898. Secesija, studija o modernoj umjetnosti Ive Pilara 1898. Izložba Hrvatskog salona

1910.

1908. Društvo hrvatskih umjetnika »Medulić« u Splitu

1915.

1917. Brcko u Zagrebu –

prvi hrvatski igrani film

15. tema se nijesmo slagali u svem sa našim starijima. Gesla i riječi prijašnjih decenija nijesu mogli ovladati našim dušama. Duh vremena je silio naprijed, samo mi da priseženo na stare formule? Mi smo ih se odrekli, ne iz obijesti nego iz nužde, prvo, jer se ne možemo zagrijavati i žrtvovati svoj život za prošlost gdje mislimo na budućnost, svjesni smo sadašnjosti; drugo jer vidimo svi – ne samo mi mladi – da s onim starim formulama nema pobjede za narod. Davorijama i romantično-idealnim glorifikacijama nikoga nećemo potaći na rad. (…) A mi radimo napokon isto što su oni radili. – Odakle su Iliri donijeli svoje ideje, odakle romantici 70-tih godina, odakle realisti 80-tih godina? (…) Moderno nije stanovita škola i stanoviti stil u umjetnosti. Moderni pokret je borba individua za slobodu. Moderni umjetnik ne pripada nijednoj školi. Moderna mrzi epigonstvo – ona hoće da ljudi živu u sadašnjosti, da se oslone na svoju dušu, da svojim djelima dadu pečat svoje osobe. Svaki neka živi svojim životom.“ Dežman Ivanov, Milivoj. „Naše težnje“, Hrvatski salon, 1898. Objavljeno u: Šicel, Miroslav (ur.), Hrvatska moderna. Kritika i književna povijest. Zagreb, 1975.: 60-63.

314

Pažljivo pročitaj izvor i uoči kada je nastao. Stavi to u kulturni i društveni povijesni kontekst. Analiziraj izvor: između koga se odvija „sukob“? Tko je na jednoj strani, a tko na drugoj? Što autor sve zamjera? Na što upozorava, na koja se prošla vremena osvrće? Koje su ključne riječi? Što ti misliš o ovome izvoru? Možeš li neke elemente prenijeti i u svoj kontekst?

povjesničar Vjekoslav Klaić (1849.-1928.). Središnje osobnosti hrvatskog glazbenog života postali su skladatelj, dirigent i organizator Ivan pl. Zajc (1832. – 1914.) i Franjo Kuhač (1834. – 1911.), utemeljitelj hrvatske etnomuzikologije Milka Trnina i glazbene historiografi- Zagreb: Muzej grada je. Najpoznatije i kasnije Zagreba. (Foto: Mladen najizvođenije glazbeno Tomorad, 2019.) djelo Ivana pl. Zajca je opera Nikola Šubić Zrinski. Za razvoj hrvatske glazbe značajno je spomenuti da je u Sisku 1875. bio utemeljen Hrvatski pjevački savez, kao krovna organizacija za okupljanje glazbenih amatera. Od opernih pjevačica se posebno istaknula Milka Trnina (1863. – 1941.), koja se afirmirala u inozemstvu (Njemačkoj, Austriji, SAD-u i drugdje). Kao kazališni intendant u Zagrebu, Stjepan Miletić (1868. – 1908.) se na prijelazu s 19. na 20. stoljeće istaknuo kao važan modernizator hrvatskog kazališta.

Ponovi

Hrvatska glazba tijekom 19. i početkom 20. stoljeća Nakon što su u vrijeme hrvatskog narodnog preporoda glavni tip glazbe predstavljale budnice, postupno dolazi do pojave kvalitetnijih glazbenih djela. Dio se skladatelja, poput Ferde Rusana (1810. – 1879.), autora prve hrvatske operete Zaruci iz 1844. koja, na žalost, nikada nije bila javno izvedena, i Vatroslava Lisinskog (1819. – 1854.), autora prvih hrvatskih opera Ljubav i zloba i Porin, priklonio nacionalnom smjeru, drugi su poput franjevca Fortunata Pintarića nastavili skladati u duhu internacionalnog romantizma. Od hrvatskih skladateljica valja istaknuti Doru Pejačević (1885. – 1923.). Narodni zemaljski glazbeni zavod je od 1861. počeo dobivati državnu potporu prerastavši u središnju nacionalnu glazbenu ustanovu. Važnu ulogu u organizaciji i funkcioniranju Glazbenog zavoda imao je

Prisjeti se što si učio/učila o moderni u europskoj i hrvatskoj književnosti na nastavi hrvatskog jezika. Tko su bili glavni predstavnici hrvatske moderne u književnosti. Uz pomoć interneta i literature istraži zanimljivosti o životu i imenu ove Milke Trnine. Kako se razvijala hrvatska glazba tijekom 19. i početkom 20. stoljeća? Navedi značajne predstavnike i njihova djela.

Smjesti u prostor i vrijeme U svoju bilježnicu nacrtaj kronološku tablicu i u njoj ispiši nazive, godine, glavna obilježja i najznačajnije predstavnike za svako pojedino razdoblje u Hrvatskoj.

Usporedi i zaključi Izdvoji glavna obilježja za klasicizam, romantizam, impresionizam, modernu i secesiju u Hrvatskoj (ali i istakni europski utjecaj). Međusobno usporedi navedena razdoblja i izdvoji njihove razlike.

DODATNA LITERATURA

Za nastavnike i učenike na hrvatskom jeziku 1. Povijesni izvori DE TOCQUEVILLE; Alexis. Stari režim i revolucije. Zagreb: Politička kultura, 1994. DRAŠKOVIĆ, Janko. Disertatia iliti razgovor. Karlovac: Matica hrvatska, 1991. Korespondencija Rački-Strossmayer. Ur. Ferdo ŠIŠIĆ. Zagreb: JAZU, 1928.-1931. KRŠNJAVI, Iso. Prilog povijesti savremene hrvatske umjetnosti. Zagreb: Tiskara kr. zemaljske tiskare, 1913. LENJIN, Vladimir Iljič. Od Februara do Oktobra 1917. Zagreb: Naprijed, 1973. MAŽURANIĆ, Ivan. Izabrani politički spisi. Zagreb: Golden marketing, 1999. STARČEVIĆ, Ante. Govori u Hrvatskom saboru. Zagreb: Golden marketing, 1996. VRHOVAC, Maksimilijan. Dnevnik – Diarium. Zagreb: Kršćanska sadašnjost – Sveučilišna naklada Liber – Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 1987. VUKELIĆ, Vilma. Tragovi prošlosti (Memoari). Zagreb: Matica hrvatska, 1994.

2. Literatura AGIČIĆ, Damir. Hrvatsko-češki odnosi na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Zagreb: Ibis grafika, 2000. BARBARIĆ, Damir (ur.). Fin de siecle Zagreb – Beč. Zagreb: Školska knjiga, 1997. BARIŠIĆ, Pavo. Filozofija Ante Starčevića. Zagreb: Hrvatsko filozofsko društvo, 1996. BATUŠIĆ, Nikola – Zoran KRAVAR – Viktor ŽMEGAČ. Književni protusvjetovi: poglavlja iz hrvatske moderne. Zagreb: Matica hrvatska, 2001. BERTOŠA, Miroslav. Zlikovci i prognanici. Socijalno razbojništvo u Istri u XVII. i XVIII. stoljeću. Pula: IKK „Grozd“, 1989. BOJANIĆ-OBAD-ŠĆITAROCI, Bojana – Mladen OBAD-ŠĆITAROCI – Géza HAJÓS. Gradski

perivoji Hrvatske u 19. stoljeću: javna perivojna arhitektura hrvatskih gradova u europskom kontekstu. Zagreb: Šćitaroci, 2004. BRAUDEL, Fernand. Civilizacije kroz povijest. Zagreb: Globus, 1990. BREŠIĆ, Vinko. Hrvatska književnost 19. stoljeća. Zagreb: Alfa, 2015. BRIGGS, Asa – Peter BURKE. Socijalna povijest medija od Gutenberga do interneta. Zagreb: Pelago, 2011. BRIGGS, Asa. Socijalna povijest Engleske. Zagreb: Barbat, 2003. ČEPULO, Dalibor. Prava građana i moderne institucije. Europska i hrvatska pravna tradicija. Zagreb: Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2003. CETNAROWICZ, Antoni. Narodni preporod u 315 Dalmaciji. Zagreb: Srednja Europa, 2006. CLARK, Christopher. Mjesečari – Kako je Europa krenula u rat 1914. Zagreb: Vuković & Runjić, 2018. ČORALIĆ, Lovorka. U potrazi za mirom i blagostanjem – Hrvatske zemlje u 18. stoljeću. Zagreb: Matica hrvatska, 2013. DADIĆ, Žarko. Povijest egzaktnih znanosti u Hrvata od kraja 18. stoljeća do početka 20. stoljeća. Zagreb: SNL, 1982. DAMJANOVIĆ, Dragan. Herman Bollé – graditelj hrvatske metropole. Zagreb: Muzej za umjetnost i obrt, 2015. GRAČANIN, Hrvoje. Kratka povijest Hrvatske za mlade vol. II. Od kraja 18. stoljeća do početka 21. stoljeća. Zagreb: Sysprint, 1996. GROSS, Mirjana. Izvorno pravaštvo. Ideologija, agitacija, pokret. Zagreb: Golden Marketing, 2000. GROSS, Mirjana. Počeci moderne Hrvatske: Neoapsolutizam u civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji 18501860. Zagreb: Globus, 1985. GROSS, Mirjana – SZABO, Agneza. Prema hrvatskom građanskom društvu. Zagreb: Globus, 1992.

DODATNA LITERATURA HAMERŠAK, Filip. Tamna strana Marsa: hrvatska autobiografija i Prvi svjetski rat. Zagreb: Naklada Ljevak, 2013. HASELSTEINER, Horst. Ogledi o modernizaciji u Srednjoj Europi. Zagreb: Znanje, 1997. HOBSBAWM, Eric. Doba kapitala: 1848-1875. Zagreb: Školska knjiga-Stvarnost, 1989. HOBSBAWM, Eric. Doba revolucije: Evropa 17891848. Zagreb: Školska knjiga-Stvarnost, 1987. HOBSBAWM, Eric. Nacije i nacionalizam: program, mit, stvarnost. Zagreb: Novi Liber, 1993. HORVAT, Josip. Politička povijest Hrvatske I-II. Zagreb: August Cesarec, 1990. HROCH, Miroslav. Društveni preduvjeti nacionalnih preporoda u Europi. Zagreb: Srednja Europa, 2006. IVELJIĆ, Iskra. Banska Hrvatska i Vojna krajina od prosvijećenog apsolutizma do 1848. godine. Zagreb: Leykam international, 2011. JEŽIĆ, Mislav, ur. Hrvatska i Europa. Moderna 316 hrvatska kultura od preporoda do moderne. Svezak IV. Zagreb: Školska knjiga, 2010. JOHNSTON, William M. Austrijski duh: intelektualna i društvena povijest od 1848. do 1938. Zagreb: Globus, 1993. JUDSON, Pieter M. Povijest Habsburškog Carstva. Zagreb: Sandorf, 2018. KARAMAN, Igor. Privreda i društvo Hrvatske u XIX. stoljeću. Zagreb: Školska knjiga, 1972. KNEŽEVIĆ, Snješka. Zagrebačka zelena potkova. Zagreb: Školska knjiga, 1996. KONTLER, László. Povijest Mađarske. Tisuću godina u Srednjoj Europi. Zagreb: Srednja Europa, 2007. KORUNIĆ, Petar. Naselja i stanovništvo hrvatskih pokrajina 1750-1857. I-II. Zagreb: FF Press, 2018. KOŠĆAK, Vladimir. Josip Juraj Strossmayer: političar i mecena. Osijek: Izdavački centar Otvorenog sveučilišta Osijek, 1990. LOVRENČIĆ, Rene. Geneza politike “Novog kursa“. Zagreb: Institut za hrvatsku povijest, 1972. LUETIĆ, Tihana. Studenti Sveučilišta u Zagrebu (1874-1914). Društveni život, svakodnevica, kultura i politika. Zagreb: Srednja Europa, 2012.

MARKUS, Tomislav. Hrvatski politički pokret 1848-1849. godine. Ustanove, ideje, ciljevi, politička kultura. Zagreb: Dom i svijet, 2000. MATKOVIĆ, Stjepan. Čista stranka prava 1895.1903. Zagreb: Hrvatski institut za povijest, 2001. MATUZ, Josef. Osmansko Carstvo. Zagreb: Školska knjiga, 1992. MURRAY DESPALATOVIĆ, Elinor. Ljudevit Gaj i ilirski pokret. Zagreb: Srednja Europa, 2016. OSTAJMER, Branko. Narodna stranka u Slavoniji i Serijemu 1883.-1903. Zagreb: Hrvatski institut za povijest, 2018. PAVLIČEVIĆ, Dragutin. Hrvatske kućne/obiteljske zadruge. I. i II. Zagreb: Golden Marketing, 2010. POLIĆ BOBIĆ, Mirjana. Rađanje hispanskoameričkog svijeta. Zagreb: Ljevak, 2007. RAUCHENSTEINER, Manfried. Prvi svjetski rat i kraj Habsburšhe Monarhije 1914. – 1918. Zagreb: Matica hrvatska, 2019. RENOUVIN, Pierre. Europska kriza i prvi svjetski rat. Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga, 2008. ROKSANDIĆ, Drago. Triplex Confinium ili o granicama i regijama hrvatske povijesti 1500-1800. Zagreb: Barbat, 2003. ROKSANDIĆ, Drago. Vojna Hrvatska. Zagreb: Školska knjiga, 1988. ROKSANDIĆ, Drago (ur.). Hrvati i Srbi u Habsburškoj Monarhiji u 18. stoljeću – Interkulturalni aspekti prosvijećene modernizacije. Zagreb: FF Press, 2014. SCHORSKE, Carl E. Beč krajem stoljeća: politika i kultura. Zagreb: Antibarbarus, 1997. SCHULZE, Hagen. Kratka njemačka povijest. Zagreb: Srednja Europa, 2012. SELLERS, Charles, MAY, Henry, MCMILLEN, Neil R. Povijest Sjedinjenih Američkih Država. Zagreb: Barbat, 1996. SIKIRIĆ-ASSOULINE, Zvjezdana. U obranu hrvatskih municipalnih prava i latinskoga jezika. Zagreb: Srednja Europa, 2006. STANČIĆ, Nikša. Godina 1848. u Hrvatskoj – Središnje državne institucije u tranformaciji. Zagreb: FF Press, 2010.

STIPČEVIĆ, Aleksandar. Socijalna povijest knjige u Hrvata. Knj. 3. Zagreb: Školska knjiga, 2008. STIPETIĆ, Vladimir. Povijest hrvatske ekonomske misli 1298-1847. Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga, 2001. SZABO, Agneza. Ban Ivan Mažuranić – graditelj moderne hrvatske. U povodu 200. obljetnice rođenja (1814. – 2014.). Zagreb: Matica hrvatska, 2014. ŠIDAK, Jaroslav. Studije iz hrvatske povijest XIX stoljeća. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu-Institut za hrvatsku povijest, 1973. ŠIDAK, Jaroslav–Mirjana GROSS – Igor KARAMAN – Dragovan ŠEPIĆ. Povijest hrvatskog naroda g. 1860-1914. Zagreb: Školska knjiga, 1968. ŠOKČEVIĆ, Dinko. Hrvati u očima Mađara, Mađari u očima Hrvata. Zagreb: Naklada Pavičić, 2006. ŠVOGER, Vlasta – Jasna TURKALJ (ur.). Temelji moderne Hrvatske. Hrvatske zemlje u »dugom« 19. stoljeću. Zagreb: Matica hrvatska, 2016. TAYLOR, A. J. P. Habsburška Monarhija 18091918. Zagreb: Znanje, 1990. The Times - Atlas svjetske povijesti. Ljubljana- Zagreb: Cankarjeva založba, 1987. TROGRLIĆ, Marko – ŠETIĆ, Nevio. Dalmacija i Istra u 19. stoljeću. Zagreb: Leykam international, 2015. VRANJEŠ-ŠOLJAN, Božena. Stanovništvo Banske Hrvatske. Zagreb: Educa, 2009. VRANDEČIĆ, Josip (ur.). Dalmacija za francuske uprave (1806. – 1813.). Split: Književni krug Split, 2011. ZÖLLNER, Erich; Schüssel. Povijest Austrije. Zagreb: Barbat, 1997. ŽUPAN, Dinko. Mentalni korzet. Spolna politika obrazovanja žena u Banskoj Hrvatskoj (1868-1918). Osijek-Slavonski Brod: Učiteljski fakultet u Osijeku – HIP Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 2013.

3. Časopisi Časopis za suvremenu povijest. Zagreb: Hrvatski institut za povijest.

Drvo znanja. Zagreb: Sysprint. Ekonomska i ekohistorija. Zagreb: Društvo za hrvatsku ekonomsku povijest i ekohistoriju. Historijski zbornik. Zagreb: Društvo za hrvatsku povjesnicu. Meridijani. Zagreb: Meridijani. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Zagreb: Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta. Nacionalna i sveučilišna knjižnica: Stare hrvatske novine. Portal digitaliziranih novina [http://dnc.nsk. hr/Newspapers/Default.aspx] Nacionalna i sveučilišna knjižnica: Stari hrvatski časopisi. Portal digitaliziranih časopisa [http://dnc. nsk.hr/Journals/Default.aspx]

3. Povijesni romani DICKENS, Charles. Priča o dva grada. Split: Marjan knjiga, 1998. DICKENS, Charles. Velika očekivanja. Zagreb: 317 Globus media, 2005. DOSTOJEVSKI, Fjodor Mihajlovič. Idiot. Zagreb: Mozaik knjiga, 2009. GJALSKI, Ksaver Šandor. Pod starim krovovi. Zagreb: Matica hrvatska, 1996. HUGO, Victor. Jadnici. Zagreb: Globus media, 2005. KOVAČIĆ, Ante. U registraturi. Zagreb: Mozaik knjiga, 2018. KRAUS, Karl. Posljednji dani čovječanstva. Zagreb: Disput-Hrvatsko filološko društvo, 2015. KRLEŽA, Miroslav. Zastave. Roman u pet knjiga. (razna izdanja) KRLEŽA, Miroslav. Hrvatski bog Mars. (razna izdanja). MANN, Thomas. Buddenbrookovi: propadanje jedne obitelji. Zagreb: Naprijed, 1980. MATOŠ, Antun Gustav. Feljtoni, impresije, članci I. Zagreb: JAZU/Mladost, 1973. MUSIL, Robert. Čovjek bez osobina. Zaprešić: Fraktura, 2008. NEHAJEV, Milutin Cihlar. Bijeg. Zagreb: Alfa, 2017.

DODATNA LITERATURA NOVAK, Vjenceslav. Posljednji Stipančići: povijest jedne patricijske obitelji. Zagreb: Mozaik knjiga, 2019. STOWE, Harriet Beecher. Čiča Tomina koliba. Zagreb: Globus media, 2004. ŠENOA, August. Branka. Zagreb: Alfa, 2014. ŠENOA, August. Prijan Lovro. Varaždin: Katarina Zrinski, 2019. TOLSTOJ, Lav Nikolajevič. Rat i mir. Zagreb: Matica hrvatska, 2000. TWAIN, Mark. Doživljaji Huckleberryja Finna. Zagreb: Školska knjiga, 2004. VOJNOVIĆ, Ivo. Ekvinocijo. Dubrovačka trilogija. Zagreb: ABC naklada, 2004. ZOLA, Émile. Germinal. Zagreb: Globus media, 2004.

4. Filmovi i serije povijesne tematike Politička povijest 18. stoljeća Anna and the King (1972., 1999.) 318 Catherine the Great – TV serija (2019.) Revolution (1985) The Last of the Mohicans (1936.) The Last of the Mohicans (1992.) The Madness of King George (1994.) The Scarlet Empress (1934.) Društvena povijest 18. stoljeća Allegheny Uprising (1939.) Black Sails (2014.-2017.) Drums along the Mohawk (1939.) The Age of Innocence (1993.) Politička povijest 19. stoljeća 1857 (1946.) 1871 (1990.) Austerlitz (1960.) Bengal Brigade (1954.) Cinco de Mayo: La batalla (2013.) Der Kongress tanzt (1931.) Gettysburg (1993.) Glory (1989.) Gods and Generals (2003.) Juarez (1939.) La Révolution française (1989.) Libertador (2013.)

Lincoln (2012.) Maximilian von Mexiko (1970.) Mrs Brown (1997.) Napoleon – TV serija (2002.) Napoleon and Josephine: A love story (1987.) North and South – TV serija (1985.-1986.; 1994.) Padenie dinastii Romanovykh (1927.) Radetzkymarsch (1994.) Sissi (1955.) Terror! Robespierre and the French Revolution (2009.) The Alamo (1960.) The Alamo (2004.) The Conspirator (2011.) The King and I (1956.) The Last Emperor (1987.) The Prime Minister (1941.) The Young Victoria (2009.) Victoria – TV serija (2016.) Victoria and Abdul (2017.) Victoria and Albert – TV serija (2001.) Victoria the Great (1937.) War and Peace (1956.) War and Peace (2016.) Waterloo (1970.) Zulu (1964.) Društvena povijest 19. i početka 20. stoljeća 12 Years a Slave (2013.) A Breath of Scandal (1960.) A Dangerous Method (2011.) A Tale of Two Cities (1935.) Amazing Grace (2006.) Amistad (1997.) Annie Oakley (1935.) Bel Ami (1955.) Bel Ami (2012.) Billy the Kid (1941.) Broken Arrow (1950.) Butch Cassidy and the Sundance Kid (1969.) Cheyenne autumn (1964.) Cimarron (1930.) Dances with wolves (1990.) Danton (1983.) Das weiße Band, Eine deutsche Kindergeschichte (2009.) Désirée (1954.) Dishonored (1931.) Doctor Zhivago (1965.) Emma (1996)

The Revenant (2015.) Emma (1996) The Searchers (1956.) Fort Apache (1948.) The Westerner (1940.) Free State of Jones (2016.) There Will Be Blood (2007.) Frontier (2016.-2018.) They died with their boots on (1941.) Gangs of New York (2002.) Turn: Washington’s Spies (2014.-2017.) Geronimo (1993.) Union Pacific (1939.) Gone With the Wind (1939.) Viva Villa (1934.) Gunfight at the OK Corral (1957.) Waltzes from Vienna (1934.) Hell on Wheels (2011.-2016.) Wild Bill (1995.) High Noon (1952.) How Green Was My Valley (1941.) Politička povijest početka 20. stoljeća i 1. How the West was Won (1962.) svjetski rat Il gattopardo (1963) 1917 (2019.) Jesse James (1939.) A Farewell to Arms (1932.) Kaiserwalzer (1953.) All Quiet on the Western Front (1930., 1979.) La rascrucea marilor furtuni (1980.) Battleship Potyomkin (1925.) Les Misérables (1938., 2012.) Blackadder Goes Forth (1989.) Little women (1949) Capcana mercenarilor (1981.) Little women (1994) Fall of Eagles (1974.) Little women (2019) Man in the Wilderness (1971.) Gallipoli (1981.) Mayerling (1936., 1968.) Hell’s Angels (1930.) My darling Clementine (1946.) Joyeux Noël (2005.) Oberst Redl (1985.) Journey’s End (2017.) Olujne tišine (1997.) La grande guerra (1959.) Open Range (2003.) Lawrence of Arabia (1962.) Pat Garret and Billy the Kid (1973.) Mata Hari (1932.) Pride and prejudice (1995) (TV serija) Oh! What a Lovely War (1969.) Red River (1948.) Paths of Glory (1957.) Seargent York (1941.) Queen of the Desert (2015.) Senso (1954.) Sarajevo (1940.) She wore a yellow ribbon (1949.) Shoulder Arms (1918.) Sixty Glorious Years (1938.) The Great War (1959.) Stacecoach (1939.) War Horse (2011.) The Assassination of Jesse James by the Coward Robert They Shall Not Grow Old (2018.) Ford (2007.) The Water Diviner (2014.) The Barbarian and the Geisha (1958.) The Big Trail (1930.) Umjetnost i kultura The Birth of a Nation (1916.) 100 minuta Slave (2004.) The Charge of the Light Brigade (1936.) Bozská Ema (1979.) The Emperor Waltz (1948.) Lisinski (1944.) The Four Feathers (2002.) Lust for Life (1956.) The Last Samurai (2003.) The Mad Empress (1939.) Znanost The Man Who Would be King (1975.) Tajna Nikole Tesle (1980.) The Plainsman (1936.) The Current war (2017.) The Promise (2016.) The Prestige (2006.)

319

POJMOVNIK

POJMOVNIK A adresa – program Hrvatskog sabora predložen vladaru. aneksija – pripojenje nekog područja

bidermajer (njem. bieder – pouzdan) – razdoblje od 1815. do 1848. koje je obilježilo kulturu. Pojam se tijekom 19. stoljeća razvijao te se u 20. stoljeću proširio s likovnih umjetnosti na književnost.

antanta – (fr. Entente cordiale, srdačni sporazum) savez između Rusije, Francuske i Velike Britanije. Savez su prvo sklopile Velika Britanija i Francuska boem (fr. bohème) – francusko značenje riječi 1904., a Rusija je u savez ušla 1907. godine. bohèmien se odnosi na Rome koji su dolazili kao nomadi iz čeških zemalja, nakon čega je antiklerikalizam - pokret koji oštro kritizira pojam poprimio ovo šire značenje. Pojam se ulogu religije u društvu, želeći često radikalnim odnosi na osobu koja živi nekonvencionalnim izdvajanjem crkve iz društva i politike postići stilom, namjerno se suprotstavljajući različitim politički, gospodarski i socijalni napredak u moralnim, društvenim i kulturnim normama. društvu i/ili državi. Pojam zahvaća intelektualnu supkulturu, antisemitizam – izraz koji označuje različite oblike pretežno usmjerenu na književnost, likovnu i mržnje, neprijateljstva ili progona Židova. Pojam 320 glazbenu umjetnost. nastaje u 19. st. u Njemačkoj te je usmjeren bojkot – organizirani gospodarski, društveni ili protiv Židova kao etničkog kolektiva. politički pritisak ili prisila prema kojoj je osoba, atelje (fr. atelier – radionica, studio) – prostor poduzeće ili zemlja isključena iz redovnog odnosno privatna radionica ili studio u kojoj poslovanja. Pojam dolazi od Charlesa Boykotta, djeluje umjetnik, samostalno ili sa svojim britanskog veleposjednika u Irskoj protiv kojeg učenicima i suradnicima su se pobunili irski seljaci te odbili (bojkotirali) austroslavizam – politika očuvanja Habsburške daljnji rad 1880. godine. Monarhije kao federacije naroda s težnjom boljševici – pripadnici lijevog radikalnog krila Ruske povećanja utjecaja Slavena na vlast. Politika socijaldemokratske radničke partije koje predvodi austroslavizma podrazumijevala je federaliziranu Lenjin. Habsburšku Monarhiju kao okvir vlastite nacionalne afirmacije. autonomaštvo – politika dalmatinske posebnosti kao opreka preporodnom pokretu u drugoj polovici 19. stoljeća.

B belle époque (fran. - lijepo doba) – razdoblje u povijesti Francuske tijekom Treće Republike i europskoj povijesti, koje obuhvaća period od 1871. (kraj Francusko-pruskog rata) do 1914. (početak Prvog svjetskog rata).

centralizam – oblik državnog uređenja koji teži objediniti sve bitne funkcije vlasti u osobi vladara i središnjim državnim organima, dakle podrazumijeva koncentraciju političke moći.

D dagerotipija (fr. daggeréotypie, prema Daguerreu) – najstariji postupak fotografiranja i izrade fotografije, kojeg je izumio francuski fizičar i

politička doktrina kojom su austrijska i ugarska polovica Habsburške Monarhije izjednačene. Pojam „razdoblje dualizma“ odnosi se na vrijeme između 1867. i 1918.

umjetnik Louis Jacques Mandé Daguerre (1787. – 1851.) u prvoj polovici 19. stoljeća. deizam – (franc. déisme, od lat. deus - Bog), filozofsko-religijsko naučavanje po kojem izvan ovoga svijeta postoji Bog stvoritelj. To je shvaćanje da je Bog svijet stvorio i nakon stvaranja prepustio ga je samome sebi.

duma - općenito naziv za savjetodavno tijelo. Državna Duma Rusije i Ruske Federacije odgovara donjem domu parlamenta.

deklaracija (lat. declaratio, izjava, proglas) – proglas političke, pravne ili druge naravi u obliku svečane izjave koja sadrži temeljna načela ili stajališta o nekom važnom problemu.

dijaspora – zajednica koja živi izvan zemlje podrijetla, a da i dalje osjeća snažnu povezanost s njom. Često se u takvim zajednicama njegovala generacijama idealizirana predodžba o domovini, uključujući i planove o oživljavanju matične zemlje na novom prostoru ili povratku.

ekumenizam – (grč. oikoumene, nastanjeni svijet) označava nastojanje ili želju za uzajamnim pomirenjem, suradnjom, zbližavanjem i jedinstvom kršćanskih crkava.

diktatura proletarijata - revolucionarna vlast proletarijata - radništva. Prema marksističkoj teoriji radi se o prijelaznom obliku između kapitalističke ekonomije i komunističke ekonomije. Pariška komuna predstavlja primjer takve diktature proletarijata. dogma – (grč. mišljenje, mnijenje, odluka), u kršćanstvu, temeljna vjerska nauka u koju vjernik mora vjerovati kako bi se spasio. U užem smislu dogma je od Boga objavljena vjerska istina, a Crkva ju kao takvu proglašava s jamstvom nepogrešivosti. doktrina (lat. doctrina) – nauka, teorija, teza dominion - kolonijalna područja koja su dobila široku unutarnju autonomiju s vlastitim parlamentom. dualizam (lat. duo, dva ili dualis, dvojno, sadržano od dva) – austrougarsko državno uređenje,

egzil - prisilni boravak izvan nekog mjesta; progonstvo iz domovine.

elektor – član elektorskog koledža Sjedinjenih Američkih Država; elektori prema svojoj savjesti obavljaju direktni izbor predsjednika na osnovu narodnih glasova. enciklika – (grč. enkýklios, ići u krug, okružnica) je papino okružno pismo upućeno biskupima i svim vjernicima. Ta vrsta dokumenta ima u katoličkoj Crkvi najveću snagu i obvezujući karakter.

F federalizam (lat. foedus, savez, ugovor) – oblik državnog uređenja koji podrazumijeva složenu političku i ustavnopravnu strukturu unutar koje pojedine zemlje zadržavaju ograničenu autonomiju ili samostalnost iako su dio veće državne cjeline. francisko-jozefinsko razdoblje – period povijesti Habsburške Monarhije u vrijeme vladara Franje Josipa I.

321

POJMOVNIK

G generalštab (njem.) – glavni stožer. gerilsko ratovanje – način ratovanja u kojemu manje vojne ili paravojne (neredovite) jedinice napadaju neprijateljske postrojbe na okupiranom dijelu jedne države.

gilda – udruženje trgovaca iste struke. Gilded Age (eng. - pozlaćeno doba) – razdoblje povijesti Sjedinjenih Američkih Država od sedamdesetih godina 19. stoljeća do početka 20. stoljeća. Glavna kapetanija Gvatemala – španjolska provincija na prostoru Srednje Amerike. Obuhvaćala je prostor Gvatemale, Salvadora, Nikaragve, Hondurasa, Kostarike te meksičke 322 države Chiapas.

intendant (lat. intendere, baviti se, nakaniti) – administrativni i umjetnički voditelj kazališta. iredentizam (tal. irredentismo, od irredento; neoslobođen, pod tuđom vlašću) – politički pokret koji ima cilj „izbaviti“, odnosno osloboditi i pripojiti krajeve drugih zemalja u kojima žive kao manjine narodi države koja provodi taj politički pokret (tj. iredentizam).

K kabaret (fr. cabaret, mala pozornica) – kazalište manje veličine koje izvodi zabavne predstave koje se sastoje od točaka pjevanja, plesa i sl. te često iznose humoristično-satiričnu društvenu kritiku.

Glavna kapetanija Venezuela – španjolska provincija koja je prostirala na prostoru Venezuele.

kapitalist – vlasnik sredstava za proizvodnju kapitalističkom društvu koji iskorištava radnike u procesu proizvodnje.

kapitalistički monopol – kapitalistička udruženja u obliku kartela, sindikata ili trustova kojima je cilj da bez takmaca zavladaju nekim granama privrede radi dobivanja viška vrijednosti.

Holding kompanije (eng. holding company – tvrtka koja zadržava) – dio kapitalističkog sistema u kojem vodeće poduzeće raspolaže dionicama ostalih poduzeća te na taj način zadržava njihovo nesmetano upravljanje.

I imperijalizam (lat. imperialis - carski) - dolazi od latinske riječi imperialis, što znači carski, a definira ga se kao politiku i ideologiju usmjerenu na stvaranje, održavanje i širenje imperija. impresionizam (lat. impressio, dojam, utisak) – smjer u europskoj umjetnosti koji se razvija od kraja 19. stoljeća s izvorištem u Francuskoj. Naziv je dobio prema slici C. Moneta.

kapitalizam – društveno uređenje zasnovano na eksploataciji vlasnika proizvodnih sredstava nad njegovim radnicima. kartel – (tal. cartello) – oblik kapitalističkom monopola u kojem poduzetnici neke gospodarske grane industrije u svrhu povećavanja dobivene vrijednosti utvrđuju jedinstvenu vrijednost proizvoda za sve članove kartela. kavana (tur. kahvehane, kava i kuća) – javni prostor u kojem se uz kavu, napitke i jelo čitaju novine i časopisi te vode različite rasprave. kinematograf (grčk. κινῆμα, kretnja; γράφω, pisati) – dvorana ili zgrada koja svojom opremom omogućuje prikazivanje filmova. Pojam također

označava uređaj za projekciju filmova braće Lumière. klasicizam (lat. classicus, koji pripada najvišoj klasi) – razdoblje od oko 1770. do oko 1840. obilježeno stilom u likovnim umjetnostima, književnosti i glazbi koji uzore traži u umjetnosti klasične Grčke i Rima. Glavno obilježje mu je težnja objektivnosti, strogost oblika i jednostavnost. kolonijalizam - politika ili praksa potpune ili djelomične političke kontrole nad nekom drugom zemljom koja na taj način ostaje bez suvereniteta te je u zavisnom položaju naspram imperijalne sile. komunist – pristalica ili sljedbenik komunizma. komunizam (od lat. commmunis – opći, zajednički, svačiji) – viši oblik besklasnog ljudskog društva u kojem nema eksploatacije čovjeka i u kojem su sredstva proizvodnje društveno vlasništvo; oblik društva u kojem je produktivnost visoko razvijena da zadovolji svačije potrebe. konkordat - međunarodni ugovor koji se sklapa između Svete Stolice i predstavnika najviše vlasti neke države. Njime se uređuju pravni odnosi između Katoličke Crkve i države. krunska kolonija - kolonije kojima je u ime krune izravno upravljao namjesnik-guverner

Najviše će se vezati uz francuske pjesnike modernizma kojima je ljepota vrhunski ideal. liberalni katolicizam ili katolički liberalizam – sveobuhvatna doktrina koja djeluje na području društva, politike i kulture. Iako ne niječe vjeru i vjernike, nastoji vjerski život što više staviti u sferu privatnog te traži od Crkve prilagođavanje zahtjevima i načelima javnog života: pravo glasa, slobode, suverenost naroda, jednakost pred zakonom, zbližavanje s drugim vjeroispovijestima, pomirenje znanosti i vjere. Louisiana – Područje sjevernoameričkog kontinenta kojim od 17. stoljeća vladaju Francuzi, a po završetku Sedmogodišnjeg rata Španjolci. Godine 1800. ono je vraćeno pod vlast Francuza, a 1803. Napoleon ga je prodao Sjedinjenim Američkim Državama za 15 milijuna dolara. Obuhvaćalo je golemi prostor današnjih saveznih država Louisiana, Arkansas, Oklahoma, Kansas, Nebraska, Južna i Sjeverna Dakota, Wyoming, Montana, Idaho, Minnesota i Iowa. ludisti – pokret ludita, engleskih radnika koji su početkom 19. stoljeća uništavali strojeve u tvornicama jer su mislili da im oni oduzimaju radna mjesta, odnosno da su oni krivi za njihovu nezaposlenost.

kulminirati - biti na vrhuncu, dosegnuti najvišu točku.

manifest –objava, proglas.

larpurlartizam (fr. l’art pour l’art, umjetnost radi umjetnosti) – izraz koji označava umjetnost koja je sama sebi dovoljna i neovisna o društvu, politici i sl. jer ne služi nijednoj vanjskoj svrsi.

manifest (lat. manifestus – očit, jasan, bjelodan) – pismeni proglas ili program upućen javnosti. marksizam – filozofija društva utemeljena na načelima radova Karla Marxa i Friedricha Engelsa; teorijsko učenje izgradnje besklasnog društva.

323

POJMOVNIK

mladoturci – naziv za pripadnike liberalne građanske mladeži i intelektualce koji su bili pripadnici političkog reformskog pokreta koji je povezivao nacionalizam i težnju da se Osmansko Carstvo pretvori u ustavnu monarhiju. moderna – naziv za hrvatsku književnost, filozofiju, likovnu i glazbenu umjetnost na kraju 19. i početku 20. stoljeća. Naziv dolazi od težnje za modernim odnosno nastojanjima da se ide ukorak sa europskim umjetničkim tendencijama. Karakteriziraju je sloboda stvaranja i subjektivnost. modernizacija – opći naziv za proces sveukupne preobrazbe tradicionalnih zajednica u moderno 324 društvo između 18. i 20. stoljeća. modernizam – u užem smislu naziv za razdoblje umjetnosti u Europi i Svijetu od sredine 19. stoljeća i pojave francuskog pjesnika Charlesa Baudelairea u književnosti. monopol (grč. mono – sam, jedan + pōléō – prodajem, trgujem) – isključivo pravo proizvodnje, trgovine ili obrta koje pripada jednoj osobi ili grupi osoba ili državi.

N nacija (lat. natio - rod, pleme) – narod; povijesno ustrojena zajednica ljudi na temelju zajedničkog jezika, teritorija te gospodarstva i kulture, prožeta sviješću o zajedništvu i cjelovitosti svojih pripadnika. nacionalizam - ideologija koja u svoje središte stavlja dobrobit postojeće ili potencijalne nacije (nacije u nastajanju), a ta dobrobit se očituje kroz želju za nacionalnom autonomijom, nacionalnim jedinstvom i nacionalnim identitetom. nagodba – sporazum, kompromis.

Nova Škotska – škotska kolonija na području Sjeverne Amerike. Tijekom 17. stoljeća prostirala se na prostoru današnje Kanade.

O oktroirani ustav – ustav kojeg jednostrano propisuje odnosno nameće vladar. Opća kapetanija Čile – španjolska provincija na prostoru Južne Amerike. Prostirala se na području Čilea i Patagonije. ornament (lat. ornamentum, oprema) – ukras, stvar bez praktične primjene u svrhe dekoracije ili poljepšavanja. osmanizam – je nacionalistički koncept kojeg su pod utjecajem ideja prosvjetitelja i Francuske revolucije podržavali građanski krugovi oko mladoturskog pokreta potkraj 19. stoljeća. On podrazumijeva prihvaćanje svih etničkih i vjerskih grupacija unutar Osmanskog Carstva kao jednakim pred zakonom.

P pandemija – (grč. πανδημία – sav narod) – širenje neke bolesti na velika prostranstva. panislamizam – politička ideologija koja zastupa zajedništvo svih muslimana pod jednom islamskom zemljom. parlamentarna monarhija - monarhija u kojoj je vlast vladara ograničena parlamentom. Parlament ima zakonodavnu vlast, a vladar izvršnu. Prva parlamentarna monarhija bila je Velika Britanija. patent – dekret, propis, zakon. paušal –svota određena otprilike.

politički katolicizam - politička i kulturna doktrina Risorgimento (tal. preporod) – pokret za stvaranje talijanske države i ujedinjenje Talijana. koja promiče ideje i socijalni nauk Katoličke crkve u javnome životu. romantizam – razdoblje od kraja 18. do prve polovice 19. stoljeća koje odbacuje klasicizam Potkraljevstvo Nova Granada – španjolska i klasicističke postulate (naročito osjećaj reda provincija na prostoru Srednje Amerike. Prostirala i racionalizam), ističući osjećaje nasuprot se na području Paname, Kolumbije i Ekvadora. razumu. Potkraljevstvo Nova Španjolska – španjolska provincija na području Srednje i Sjeverne Amerike. Obuhvaćala je golemo područje od poluotoka Kalifornije, Meksiko te središnji i zapadni dio današnjih Sjedinjenih Američkih Država (savezne države Kalifornija, Novi Meksiko, Arizona, Teksas, Nevada, Florida, Utah, Kolorado, Wyoming, Kansas i Oklahoma).

Potkraljevstvo Peru – španjolska provincija na prostoru Južne Amerike. Obuhvaćala je područje Perua. Potkraljevstvo Rio de la Plata – španjolska provincija na prostoru Južne Amerike. Prostirala se na području Bolivije, Argentine, Paragvaja i Urugvaja. preparandija – škola za učitelje u osnovnim školama. proletarijat – klasa obespravljenih najamnih radnika u kapitalističkom društvu lišena sredstava za proizvodnju koja je prisiljena na prodaju svoje radne snage vlasnicima sredstava za proizvodnu – kapitalistima. pseudoustavnost – formalna odnosno lažna ustavnost.

R razvojačenje – uklanjanje vojničkog sustava. realizam – razdoblje u drugoj polovici 19. stoljeća u umjetnosti u kojem je umjetnost odraz zbilje.

S Schlieffenov plan – plan njemačkog Generalštaba i feldmaršala Alfreda von Schlieffena za razvrstavanje vojske pri napadu na Francusku kojemu je bio cilj uništenje francuske vojske.

secesija (lat. secessio, odcjepljenje, rascjep, razdruživanje) – međunarodni pokret koji nastaje u drugoj polovici 19. stoljeća i traje do oko 1914. godine. Obilježen je javnim „odcjepljenjem“ i prekidom sa službenim akademskim krugovima ili praksama u umjetnosti. sekularizacija – (lat. saecularis, svjetovno) proces smanjivanja moći crkava i preuzimanja njihovih zaduženja od strane svjetovnih institucija. sindikat – 1. stručna organizacija radnika; radnički stručni savez. 2. oblik monopolističkog udružena poduzetnika koje se stvara radi dobivanja viška vrijednosti postavljanjem monopolskog gospodarstva na tržište. Kapitalistički sindikat oduzima trgovačku samostalnost podređenom poduzeću. sindikat – stručna organizacija radnika koja se bori za njihova prava. socijaldemokratska stranka – radnička stranka nastala na poticaj II. internacionale. U početku djelovanja zastupaju marksističke ideja, a kasnije mnoge napuštaju ideju internacionalizacije i internacionalizma.

325

POJMOVNIK

trijalizam (grč. τρία, tri ili lat. trialis, trojno, sadržano od tri) – austroslavističke težnje tijekom druge polovice 19. stoljeća da se unutar AustroUgarske Monarhije formira treći slavenski dio Monarhije te se time država pretvori u Monarhiju socijalizam (od lat. socius – drug, prijatelj) – od tri dijela. društveno uređenje utemeljeno na podruštvljenim sredstvima za proizvodnju u kojem svaki trocarski savez - savez između Njemačke, Austroradnik dobiva plaću zasnovanu prema njegovu Ugarske i Rusije sklopljen 1872. Oslabit će nakon radu; kasnije klasno društvo 20. stoljeća kojim Rusko-osmanskog rata 1877.–1878. kada će upravljaju komunističke stranke. Njemačka i Austro-Ugarska zastraniti odnose s 326 Rusijom. socijalisti utopisti – mislioci kraja 18. i početka 19. stoljeća koji su razmatrali nove oblike pravednog društvenog uređenja bez izrabljivanja društvenih klasa.

Š štrajk (eng. strike) – organizirana obustava rada u svrhu borbe za prava radnika.

T teror (lat. terror – strah, užas) – zadavanje strave, jeze i užasa; primjena nasilja i fizičkog uništenja protivnika.

trust (eng. trust - vjerovati) – oblik kapitalističkog monopola u kojem se poduzeća udružuju u trust u kojem gube svoju trgovačku i proizvodnu samostalnost i podčinjavaju se jedinstvenoj upravi.

U U-Boot (njem. Unterseeboot - podvodni brod) – naziv za njemačke podmornice.

totalni rat - oblik rata koji se vodi svim mogućim ultimatum (lat. ultimus, posljednji) – posljednji sredstvima, svim ljudskim i materijalnim snagama diplomatski zahtjev o postavkama od kojih jedna zemlje, na cijelom teritoriju protivnika, protiv država u odnosu na drugu ne namjerava odstupiti. svih njegovih vojnih, ljudskih i materijalnih Također uvjetna objava rata, kojom se ostavlja potencijala. određeni (kratki) rok za ispunjenje traženih uvjeta te u suprotnome prijeti ratom. transportna revolucija - revolucija koja je omogućila industrijsku revoluciju jer je ultramontanizam – (lat. ultramontanus, s one strane promijenila i ubrzala način prijevoza razvojem Alpa) pokret vezan uz zemlje koje se u odnosu na cesta, riječnih kanala, parobroda i željezničkih Rim nalaze „s one strane Alpa“ – od kuda dolazi mreža. i naziv. Pokret je isticao papinu nezabludivost, Traper (eng. trapper – derač kože) – lovac na krznaše primat nad biskupskim kolegijem i koncilom te na prostoru Sjeverne Amerike. božansko pravo vladara i njegovu nepovrjedivost.

unionizam – politika naklonjenosti bezuvjetnom savezu Hrvatske s Ugarskom. urbanizacija (lat. urbanus, gradski) – sveobuhvatni proces širenja gradskog načina života; porast udjela gradskog stanovništva. ustavna monarhija - oblik vladavine čiji je temelj ustavni sustav koji priznaje nasljednog monarha kao državnog poglavara. U najširem se smislu od apsolutne monarhije razlikuje upravo po tome što je monarhova vlast ograničena ustavom.

V viktorijansko doba – razdoblje britanske povijesti u vrijeme kraljice Viktorije. Pojam obuhvaća političku, društvenu, ekonomsku, kulturnu povijest. vilhelminsko doba – razdoblje njemačke povijesti koje počinje s otpuštanjem Otta von Bismarcka s mjesta kancelara 1890., a završava 1914. izbijanjem Prvog svjetskog rata.

Z zaibatsu (jap. bogata klika) – oblik poduzetničkih grupa, odnosno povezivanja poduzeća sa središnjom kompanijom na vrhu. Ukinuti su nakon Drugog svjetskog rata. zeleni kadar – skupine vojnih bjegunaca koji su pred završetak rata dezertirali iz austrougarske vojske skrivavši se po šumama, pa su prema tome dobili naziv.

327

Molimo vas da primjedbe i prijedloge za poboljšanje ovog udžbenika pošaljete poštom ili javite telefonom. Adresa nakladnika: Meridijani, p.p. 132, 10430 Samobor, tel.: 01/3362-367, faks: 01/3360-321, e-mail: meridijani@meridijani.com

Za nakladnika: Petra Somek, tiskano u Hrvatskoj 2020. godine

Otkrij i nauÄ?i

Svijet prije nas - Povijest 3

Articles inside

POVIJEST 3 - Svijet prije nas