LIST VAREŠKIH HRVATA
9 771512 813006
ISSN 1512-813X
GODINA XVIII. • BROJ 211 • SRPANJ 2012.
UVODNIK
V
ruće političko ljeto. Lomi se preko koljena. Nakon svih mogućih i nemogućih kombinacija, gaženja predizbornih obećanja i navodnih programa, kontroverznog partnerstva između ljevičara i desničara, lizanja crvenih i zelenih koje je odskora pohranjeno na političkom smetlištu, u vlast je sada uvedena i stranka medijskog mogula Fahrudina Radončića. SDA je naprasno izbačena jer nije podržala državni proračun. SDP je taj koji prima i otpušta. Čini se da ne postoji nijedno političko načelo, a da ga ti oportunisti nisu dezavuirali. U posvemašnjem defetizmu i zbog čestih tumbanja ministara trpe oni koji su ovisni o kvaliteti rada u tim resorima. Pa se tako na jednoj strani dijele kojekakvi poticaji po privatnoj i stranačkoj liniji, recimo "pčelarima" koji su tog insekta vidjeli jedino na lubenici, a na drugoj strani radišni entuzijasti pišu projekte sa zdravim idejama, kompletiraju hrpe dokumenata i prijavljuju se na natječaje koji na kraju uopće nemaju smisla. Ali ne treba se zavaravati da je svima u društvu takav ambijent nepogodan. Naprotiv. Kad je netko čuo za lančano sniženje cijena u situaciji kad cijene goriva konstantno padaju? Ne odstupa trgovac ni pfeninga! Hvata se daljinskog čim na TV-u zucnu o sirovoj nafti, a u novinama demonstrativno preskače te stranice. A plus toga ni naši naftaši nimalo dosljedno ne prate cijenu barela kad pada kao što ga prate, čak i pretječu, kad raste. Kome se, dakle, glasač i potrošač imaju žaliti u općem pokvarenluku dok ne-
Između dva broja ki zavrću proračunski novac ili pak ostvaruju ekstraprofit? Mogu samo režati na mjesečinu. Zbog političara zabavljenih spletkarenjem i vlastitim probicima do daljnjega je prolongirano sklapanje novog aranžmana između BiH i MMF-a. Pisali smo o tome nedavno i potvrdilo se da je, zbog političkog kaosa, MMF pregovore zasad ocijenio nesuvislim, a njegovi emisari odletjeli natrag u Washington. Baš briga naše vlastodršce što će se jesti iduće godine i hoće li zapravo do konca ove biti dovoljno novca za plaće i mirovine. Iz Republike Srpske, koja kroz usta svog premijera Milorada Dodika tvrdi da ima rezervnu opciju s ruskim i kineskim partnerima, upiru prstom u bošnjačke političke (nazovi)elite, optu-
žujući ih da su svjesno upropastile aranžman time što ne žele provesti reforme mirovinskog sustava i izvršiti reviziju famoznih braniteljskih prava. Doista, ova zemlja bez ekonomije može se hvaliti jedino prirastom mladih umirovljenika i pitanje je dana kada će ju to izjesti do kosti. Povrh svega, u posjet BiH došao Pieter Everaers, ravnatelj Eurostata – Ureda za statistiku Europske komisije – u svezi popisa stanovništva BiH koji bi napokon trebao biti izvršen u travnju iduće godine. Za taj posao će, kako se procjenjuje, trebati oko 20.000 popisivača i četiri do pet milijuna maraka. No, mi ne bi bili mi da međunarodni monitoring nije pokazao da "postoje izvjesni zastoji u pripremama popisa, koje treba otkloniti što prije da ne bi do-
šlo do prolongiranja". Našima se zacijelo ne bacaju novci na takve stvari, u kojima ne mogu izmišljati anekse ugovora da izmuzu dodatni novac i skrenu ga u vlastiti džep, pa ih je europski dužnosnik morao podučiti da je popis stanovništva u svakoj zemlji zapravo svojevrsna investicija budući da prikupljene informacije imaju veliku vrijednost te se uz pomoć njih kasnije vrše brojna planiranja. Mnogi se, činjenica je, pribojavaju toga popisa zbog nevraćenih izbjeglica i verificiranja "etničkog čišćenja". Očekivati je da ni Varešu slika stvarnoga stanja neće biti u prilog jer će naša (malo)brojnost otvarati put novim restrikcijama i gašenju pojedinih ustanova i službi, što se već dulje vrijeme uvodi na mala vrata. U tom smislu jedva nas čekaju "uskladiti sa standardima". I dok redovito gubimo administrativne i infrastrukturne bitke, upisujemo si na stranicama ovoga broja barem nove bodove na kulturnom i ekološkom planu.
Donacije za "Bobovac" Tomislav Franjkić Nizozemska – 20 €, Matilda Kalas Kalifornija – 50 KM, Nenad Babić Australija – 70 KM, Snježana Bokun Zagreb – 10 €, Zdenko i Marijana Drijenčić Sarajevo – 20 €, fra Bernardin Matić Kraljeva Sutjeska – 200 KM.
Svima hvala lijepa!
IZ ŽUPNIH MATICA
ŽUPA VAREŠ ŽUPA VIJAKA
UMRLI
Milenka Milošević (62), Kristina Knih (78), Franc Kocjan (84), Franjo Franjkić (88), Anto Krh (64), Stijepo Pogarčić (64).
UMRLI
Ljubica Lovrenović (90), Mijo Gogić (84), Ana Lukić (94), Ivka Kokorović (76).
Na naslovnici: Letter for Tesla (ulje na platnu Miše Zlovića)
2
PROFI
VJENČANI Oliver Pendić i Jelena Janković.
Vareš, ul. Zvijezda br. 25, (poslovna zgrada Bobovac)
mob.: +384 (0)61 / 794 715 tel./fax: +387 (0)32 / 843 094 +387 (0)32 / 849 300 PROIZVODNJA, PROMET I USLUGE
PRODAJA MODNE METRAŽE I KONFEKCIJE NA VELIKO I MALO BROJ 211
e-mail: profitex@yahoo.com e-mail: profitex@bih.net.ba SRPANJ 2012.
VIJESTI
Sjednica Općinskog vijeća Dana 28. lipnja 2012. godine održana je 40. sjednica Općinskog vijeća Vareš s 11 točaka na dnevnom redu. Jedno po jedno usvajana su izvješća o radu javnih poduzeća i javnih ustanova, bez osobite rasprave. Svuda teškoće u radu i financiranju. U Općoj biblioteci prinuđeni su tražiti odgodu plaćanja mjesečnih računa. Ravnateljica biblioteke Jasmina Šijak nagovijestila je da bi ustanove ove vrste u općinama Zeničkodobojskog kantona uskoro trebale biti prebačene s kantonalnog na općinske proračune, što će za dubiozni vareški predstavljati dodatno opterećenje. Izvješće o zdravstvenom stanju i organizaciji zdravstva na području općine Vareš također nije dobilo pozornost kakva je bila očekivana, barem od strane građana koji imaju primjedaba na organiziranost Hitne službe i iznose ih nama u redakciji. Preveć se raspravlja retroaktivno, a malo preventivno. To je bio slučaj i kod Informacije o sigurnosti prometa na području općine Vareš. Konkretnih je primjera i prijedloga zapravo imao gost na sjednici – poslanik u Skupštini kantona Tihomir Pendić. Uzgred, u glavnoj ulici fali radarske kontrole, zapažaju to već i sami građani koji u ove ljetne dane sa svojih balkona prate jurcanja nezrelih vozača, osobito u predvečerja kad se oni tako "dokazuju". I nije to stvar samo viđenja s balkona, nego i iskustvo s ceste; nerijetko se umirovljenik nađe uhvaćen nasred pješačkog prijelaza i mora se dati u trk, a po zanošenju i naginjanju vozila pri izlasku iz krivine već i laik može zaključiti da je ta brzina uvelike iznad propisane. Dubljoj je raspravi podleglo tek nešto što nije u nadležnosti vijećnika. Naime, na javno objavljenom popisu subvencioniranih poljoprivrednika, s navodnicima i bez, općinska je služba, sukladno svom registru, utvrdila kako se jedna trećina "poljoprivrednika" koji žive na području općine Vareš, a koji su dobili poticaj s federalne razine, uopće ne bavi tom djelatnošću. Općinska služba nije konzultirana i nije prvi put da je neka pukotina u sustavu iskorištena na taj način. Vijećnici su bili mišljenja da pismom treba ukazati nadležnome ministru na propuste i moguće zloupotrebe, ali i odustali utvrdivši da upravo ministar ima zakonsku mogućnost podijeliti dio poticajnih sredstava bez jasno definiranih propisa. Posljednja su, kao i uvijek, tekuća pitanja. Ta točka tretira poštu koja dolazi Vijeću u vidu predstavki, prijedloga, inicijativa i sličnoga, a tu su i šarolike teme koje nameću sami vijećnici. Ovoga puta posebno je tematizirano pismo što ga je federalni ministar zdravstva Rusmir Mesihović uputio kao odgovor na pisani zahtjev Općinskog vijeća Vareš za liječenje građana Vareša u Kliničkom centru u Sarajevu. Nastupilo je standardno pražnjenje. Ton ministrova pisma odnosno golo birokratsko pozivanje na važeća ustavna i zakonska rješenja, koja su vareškim pacijentima u Podlugovima zabetonirala prometni znak "obvezatni smjer udesno", razljutila su vijećnike. Još jednom se prošlo kroz polje već uvelih ideja i prijedloga. Od toga da si Varešani trebaju privezati žutu vrpcu kad se zalete na liječenje u Sarajevo kako bi se odmah znalo da je riječ o građanima drugog reda, do toga da se rade demonstracije pred zgradom Općine. Ideja blokade prometa ostaje
AMI
TR
Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor SRPANJ 2012.
deplasirana jer bi naštetila samo lokalnom poduzetništvu i onima koje se po Varešu vrte radi njega samoga. Naznačeno je po tko zna koji put da je odnos zeničkoga medicinskog osoblja za pohvalu i da je često bolji od onoga na sarajevskim klinikama, ali da je daljina ključni problem. Spominjani su detalji poput naplate cestarine od Podlugova do Kaknja koja sada dodatno uvećava troškove odlaska do kantonalne bolnice, no jednog ministra koji autocestom juri besplatno u crnoj službenoj limuzini to sigurno neće senzibilizirati. No, nastranu svi ti faktori, kad je posrijedi životno ugrožen pacijent onda dodatnih pola sata vožnje do Zenice (i to po mrljavim radilištima) može biti presudno. U tome bi trebalo tražiti argumente i dokumentirati takve slučajeve pa na njima graditi kampanju. Vijećnici su na koncu tražili krivce za trenutno stanje i među samima sobom kroz stajalište da nije svima jednako stalo izboriti se za liječenje u Sarajevu jer neki to, zahvaljujući svojim položajima i privatnim vezama, ionako već ostvaruju. Kao što to prešutno ostvaruju građani Olova, čiji je slučaj uzet za argument kod prethodnog pisanja ministru. Sad se razmatralo da mu se u novom pismu napiše kako je Vijeće upoznato sa zakonskim rješenjima, ali i sa činjenicom da se svjesno provodi diskriminacija vareških pacijenata. Od predlaganih scenarija bunta preživjela je tek inicijativa da se na rješavanju ovog pitanja mobilizira i usnuli nevladin sektor. I kakva bi to sjednica bila da se uoči njezina završetka nije iznova dotaknulo mjesnih razmirica oko vodovoda u Dabravinama...
Hrvatska koalicija za Vareš Dana 7. listopada 2012. u Bosni i Hercegovini održat će se općinski izbori. U narednom sazivu Općinskog vijeća Vareš sjedit će 19 vijećnika, umjesto dosadašnjih 21. (Odluka o smanjenju broja vijećnika donesena je u skladu s opadanjem broja stanovnika.) Stranke s hrvatskim nacionalnim predznakom, izuzev HSP-a, ovaj put su odlučile ući u koaliciju koju će činiti HDZ BiH i HSS-NHI pod nazivom Hrvatska koalicija za Vareš. Koalicija će istaknuti i zajedničkog kandidata za općinskog načelnika. Bošnjačke stranke SDA i SBB također neslužbeno najavljuju dva kandidata za načelnika, a imat će ga i SDP. Aktualni načelnik Hamdo Fatić ne kani se ponovo kandidirati.
Dug put do investiranja Prije nego će godišnji odmori, pa će se tada ionako spori rad administracije dodatno rasplinuti, a na čemu privatni poduzetnici gube vrijeme i strpljenje, raspitali smo se kod općinskog načelnika u kojim su fazama veći gospodarski projekti, najavljivani kroz protekli period. Saznajemo upravo to da u Kantonu traju i još će trajati administrativne aktivnosti oko koncesijskog ugovora vezano za rudnike obojenih metala "Veovača" i Borovica. – Općina sa svoje strane nastoji biti maksimalno ekspeditivna i u to su se investitori već mogli uvjeriti, međutim Kanton je mjesto gdje se stvari moraju istjerati do kraja, a dinamika nije baš zadovoljavajuća – naglašava načelnik Fatić. Upitan za drvoprerađivački pogon u Ponikvama, čiji se početak proizvodnje najavljivalo za lipanj ove godine (a takve smo najave i mi prenijeli u "Bobovcu" broj 203), načelnik je kazao da ga kineski investitori uvjeravaju kako su trenutno zaokupljeni dopremanjem proizvodne opreme. Na koncu, konkretno se radi jedino u odmaralištu "Doli". Poduzeće "ZOI 84" postavlja ski-lift i pratećuu infrastrukturu kako bi se već ove zimske sezone spremno dočekalo ljubitelje skijanja, a dogodine se planira dodatno investirati u smještajne kapacitete.
BROJ 211
3
"LET'S DO IT" VAREŠ
L
okalni tim Let's do it Vareš nastavlja sa svojim aktivnostima. Tako je u nizu zacrtanih aktivnosti održana prezentacija Let's do it Vareš na kojoj su građani mogli čuti i vidjeti šta su namjere, planovi i ideje lokalnog tima. Na prezentaciji su bili prisutni lokalni tim, članovi državnog Let's do it tima, pomoćnik načelnika Rusmir Berberović, zamjenik ministra za okoliš i turizam Mladen Rudež koji je ujedno i predsjednik Fondacije za obnovu i razvoj Vareša, Zafer Kamenjaš direktor JKP-a i naši građani. Prezentacija je imala veliki odjek i svi su se naježili gledajući što im je tim spremio. Lokalni tim broji nešto više od 800 članova, koji su za kratko vrijeme odradili dosta toga: locirali na desetine ilegalnih deponija; dobili podršku Općine Vareš, Fondacije za obnovu i razvoj regije Vareš, JKP-a, DZ-a Vareš, nekoliko lokalnih ugostiteljskih objekata u kojima se nalazi "knjiga volontera" za sve koji su zainteresovani da se uključe i daju svoj doprinos; napravili promotivni materijal, spot, majice, bannere, promotivne dvd-ove i sl.; kontaktirali lokalne medije; odradili prvu pilot-akciju 1.7.2012. u MZ Javornik; pripremili žiro račun na koji se mogu uplaćivati donacije. Pilot-akcija čišćenja ilegalnih deponija u MZ Javornik uspješno je obavljena. Članovi lokalnog tima Let's do it Vareš, ostali volonteri i biciklisti maratona "Stazama bosanskih kraljeva" koji su se samoinicijativno uključili u akciju i svojim trudom i radom doprinijeli uspješnosti naše akcije. Akciji se priključila grupa od 11 biciklista Zelenim staza – Green tour iz Tuzle, Vlasenice, Banovića, Lukavca. Podršku akciji pružili su općinski načelnik Hamdo Fatić (hrana i osvježenje u iznosu od 100 KM), JKP Vareš (200 vreća za smeće i kamion za odvoz smeća taj dan), DZ Vareš (20 jednokratnih higijenskih maski, sanitarni inspektor) i Rudolf
4
Ekološki tornado Prva terenska akcija tima Let's do it Vareš provedena je više nego uspješno. Volonteri poručuju: idemo dalje! Mirela Erlbek-Subašić Šokić (30 kabanica za kišu). Let's do it Vareš obezbijedio je 300 vreća, 50 rukavica i cjelokupnu organizaciju akcije. Taj dan je utrošeno 300-500 vreća i očišćeno 3.5-4t smeća. Posebnu zahvalnost želimo izraziti Fondaciji za razvoj i obnovu Vareša koja je veliki pokrovitelj ove i akcije i cjelokupnog rada našeg tima. Mještani Javornika su pod velikim dojmovima jer su mislili da je prvoaprilska šala i da se neko sa njima igra kada smo dogovarali pilot-akciju. Da bi se odužili i sami su se pridružili ostaloj skupini, učestvovali u radu i priredili nam bogatu trpezu sa domaćim specijalitetima, slasticama i pićem.
Moram naglasiti, pored uspješno obavljenog posla na 30 stepeni u debeloj šumskoj hladovini, nažalost odazvao se nešto manji broj građana nego što smo očekivali. Bilo je sigurno onih koji iz opravdanih razloga nisu mogli doći, no čini se da još uvijek ima onih koji akciju posmatraju s dozom skepticizma, pa i podsmijehom. Razlozi su različiti, ali svi do jednog neargumentovani i niski: jedni misle da će im kruna s glave pasti, drugima je neshvatljivo da se nešto radi bez naknade, treći uopće ne shvaćaju važnost zaštite okoliša, četvrti to posmatraju kao da se radi nekome tamo a ne njima, njihovoj djeci i osta-
Uplate novčanih sredstava za akciju čišćenja ilegalnih deponija na području općine Vareš: Za javna i privatna poduzeća u BiH: primatelj – Fondacija za obnovu i razvoj regije Vareš, s naznakom "uplata za akciju Let's do it Vareš", broj računa 154160-20036145-76. Za uplate iz inozemstva: primatelj – Fondacija za obnovu i razvoj regije Vareš, bank's name Intesa SanPaolo banka BiH, Sarajevo, SWIFT CODE: UPBKBA22, IBAN: BA 39 1541602003614576, Account No. 1541602003614576. Za građane: na ruke – Katarini Gavran, Mireli Erlbek, Katarini Pejčinović ili Davoru Barnjaku. Napomena: svaka donacija i svaki utrošak sredstava bit će javno objavljeni. lim potomcima, peti su jednostavno zlobni i po prirodi negativni. Takvih stavova je bilo uvijek i svugdje i kad god bi se pojavila kakva pozitivna ideja našli bi se oni koji bi je pokušali sasjeći u startu. Ali po nekom višem zakonu, pozitivni duh, ustrajnost i dobra volja se šire kao zaraza, ne može im se oduprijeti niko i ništa. Iako je bilo dosta posla to je bio i jedan vid druženja, međusobnog upoznavanja, razmjenjivanja ideja i prijedloga u daljnjem provođenju našeg i vašeg projekta... Malo dobre volje i čuda se moguća. Mi idemo dalje. Sljedeći ekološki tornado stiže i do vas, nemojte se iznenaditi!
DOMJENAK ZA NOVI POČETAK
U Ponikvi, iza ugla... Restoran "Kugla" u Ponikvi ponovno je otvorio svoja vrata. Domjenkom za uzvanike i glazbom uživo, u predvečerje 16. lipnja 2012., predstavljeni su potencijali koje ovaj ugostiteljski objekt ima. Uz ribnjak, ljetne bašte uz rijeku i u predvorju objekta, kuhinju velikog kapaciteta koja može podmiriti i veće skupine gostiju, na raspolaganju je i apartman s mogućnošću prenoćišta za desetak osoba. Nedostatak takvog smještaja u gradu, dakle, moguće je riješiti petominutnom vožnjom do ovog kutka okruženog crnogoricom i planinskom svježinom. BROJ 211
Rezervacije se mogu izvršiti na brojeve: +387 (0)32 843 508 i +387 (0)61 787 837. S. P. SRPANJ 2012.
IZNENADNI KONCERT
K
roz ovu posjetu na jedinstven način izrazila se pozitivna snaga, koja djeluje u aktu kretanja ljudi i kultura u susret jednih ka drugim. Misterija susreta i komunikacije, između ostalog, poziva nas da svi zajedno, ali i pojedinačno, svim svojim znanjem i umijećem doprinesemo da se i današnji turizam podigne na jedan viši nivo od onog uobičajenog. Ovom i ovakvom samopostavljenom zadaćom maestro Miha Pogačnik bavi se već dugo godina. U misiji provođenja njegove vizije mira, kulture i duhovnosti u svijetu gosp. Pogačnik je (ne samo genijalni muzičar, nego i vrlo sposoban organizator i menadžer) organizovao nebrojene kulturne festivale i koncerte u čijim okvirima su se održavali i različiti prikladni seminari. Miha Pogačnik je svojom posjetom ispunio moju, već duže vremena njegovanu, želju da svojim genijalnim umi-
Miha Pogačnik u Varešu Slovenski ambasador kulture i vrhunski violinist Miha Pogačnik posljednjeg dana lipnja posjetio je Kuću susreta na Bijelom Borju i iste večeri održao ad hoc koncert u znamenitoj staroj crkvi u Varešu Jelena Kuhač-Odenwald jećem sviranja violine "ozvuči" i "osvijetli" malu, lijepu, najstariju crkvu u BiH, u Varešu. Kada sam doslovno preko noći saznala o mogućnosti ispunjenja moje želje, strašno sam se uplašila: kako u roku od pola dana organizovati taj koncert i, prije svega, kako osigurati posjećenost publike koja će svojim interesom i prisustvom odati čast ovoj velikodušnoj gesti gosp. Pogačnika!? Miha Pogačnik, on koji je svirao u najvećim koncertnim dvoranama i katedralama svih svjetskih metropola,
jednom je rečenicom razbio svu moju brigu: "Pobrini se ti za mogućnost ulaska u crkvicu, a ja ću svirati. Ako niko ne dođe, onda sviram za tebe i tvoje prijatelje"(!?) Tako je u subotu 30.6. u 20 sati u staroj vareškoj crkvi, u prisustvu župnika, predstavnice kuće časnih sestara i oko 25-30 cijenjenih posjetilaca koji su se mogli odazvati pozivu upućenom u kratkom roku, odjeknula solo sonata za violinu od J. S. Baha. Na gosp. Pogačniku svojstven, jednostavan i neposredan način posjetiteljima je ukazano na
Pogačnik u staroj crkvi
pristup muzici kao meditaciji, kao molitvi u kojoj se izražava veza ljudi i božanskog svijeta, te ljudski put od božanskog/ kosmičkog svijeta na zemlju i nazad. Sa lica posjetilaca mogla sam vidjeti da nisam jedina koja je uživala u plemenitom poklonu ovog vrsnog muzičara i čovjeka.
PROLJETNI FESTIVAL
Djeca iza mikrofona Nakon što su na nedavnom "Proljetnom koncertu" učenici vareških osnovnih škola prikazali dostignuto umijeće sviranja, pružila se prilika i mladim pjevačkim talentima da skupe samouvjerenosti te prema vlastitom glazbenom ukusu nastupe na "Veselom proljeću"
Pobjednici festivala
D
isko klub "Campari" Vareš, vlasnika Adisa Cigure, osmislio je i realizirao festival pod nazivom "Veselo
Nastup najmlađe sudionice Lane SRPANJ 2012.
proljeće 2012.", a u sklopu kojeg su vareški osmoškolci sredinom lipnja dobili prigodu natjecati se u pjevanju (uz matricu i pjesmu po vlastitom izboru). Prijavila su se 24 kandidata. Nakon selektivnog natjecanja, održanog 13. lipnja u spomenutom disko klubu, za nastup u finalu izborilo se 15 njih. Finalna je večer upriličena u ljetnoj bašti kluba 20. lipnja i djeca su tada ponovila svoje nastupe pred tročlanim žirijem u sastavu: Karlo Radman, predsjednik, te Mirsad Abdagić Kike i Bojan Radojević, članovi. Voditeljica je programa tijekom obje večeri bila Ilijana
Radojević, a zaduženjâ oko prikupljanja nagradnog fonda primio se Marko Mutić. Dok su natjecatelji iščekivali proglašenje najboljih, djeca su se okupila ispod pozornice na kojoj je polusatni program izveo upravo Kike, poznati dječji animator i zabavljač iz Sarajeva, podijelivši osobno par nagrada za one najmlađe. Na koncu je poredak bio ovakav: prvo mjesto Dženita Alajmović ("Bižuterija"), drugo mjesto Marko Marijanović ("Prsten i zlatni lanac"), dok su treće mjesto podijelili Džana Ahmedović ("Uđi slobodno") i Esmir Bešić ("Moj dilbere"). Odlukom organizatora, i za-
BROJ 211
hvaljujući odzivu poduzetnika, svi su dobili poneku nagradu za sudjelovanje, pa i oni koji nisu prošli u finalnu večer. Nagrade su sponzorirali: pekara "MPM", STR "Mrkva", cvjećarna "Orhideja", cvjećarna "Palma", TR "IK", ribnjak "Sirena", caffe "Tinta", caffe "Stela", caffe "Bumerang", caffe "Seka", butik "Bubamara", TR "Poljooprema", TR "Fazlić", TGP "Ekmasan", TR "LD", s l a s t i č a r n a " R a m a d a n" , Stranka za bolju budućnost – OO Vareš, caffe "HB", caffe "Falkon", butik "Maira", TR "Diana", proizvodnja jaja i tjestenine "Grga" Zarudje i Forum žena SDP-a. S. P.
5
INTERVIEW n Gosp. Andrijeviću, neizbježno se valja vratiti u prošlost. Predlažem da to učinimo kronološki, počevši od Vašeg djetinjstva do sjećanja na mladalačke dane u Varešu koji je u to vrijeme bio na vrhuncu svoga razvoja. Pamtite li ga Vi kao idiličnog? p Pa, mogu reći da sam u Varešu, kao i većina mojih vršnjaka imao sretno djetinjstvo. Uživali smo u beskrajnim dječjim radostima koje i danas djecu čine sretnom, ako su im dostupne. Roditelji su imali stabilna zaposlenja i osiguravali nam ono neophodno, a ni mi nismo bili previše zahtjevni. Sve u svemu, egzistencijalnim pitanjima se nismo zamarali. Najbitnije nam je bilo dobro društvo, dobra lopta i lijepo vrijeme. Za sve ostalo bismo se sami pobrinuli. Užitak je ovisio o ekipi i mašti. To je sigurno isto i danas. Tehničke novotarije su donekle izmijenile pojam zabave kod današnje djece, ali ne mogu reći da je ono nekad bilo bolje. Bilo je samo drugačije. Doduše, nekad je Vareš pružao puno više svojoj djeci. Ponajprije u dijelu organizirane zabave i sportskih aktivnosti. Imali smo mogućnost izbora koju, kako vidim, današnja vareška djeca nemaju. Ali zato su nam bile nedostupne neke druge stvari dostupne današnjoj djeci. Znači, nema tu pravila. Djetinjstvo je lijepo po sebi. Ja sam gimnaziju u Varešu završio 1978. godine i tada nam je zbilja cijeli svijet bio pred nogama. Ne toliko zbog stvarnih mogućnosti da odaberemo što i gdje ćemo studirati, koliko zbog osjećaja da je to tako. Moj izbor, kao i većine iz moje generacije, bio je da živim u Varešu, ili možda najdalje u Sarajevu, i ostvarim karijeru u profesiji koju odaberem. S druge strane, Vareš je pružao i obećavao gotovo sve. Mogao si očekivati da ćeš se u Varešu lako zaposliti s fakultetom, imati plaću dostatnu za pristojan život, u dogledno vrijeme dobiti društveni
6
DARIO ANDRIJEVIĆ
Vareški duh je neponovljiv Za prošloga sustava nositelja prve funkcije u nekom mjestu zvalo se predsjednikom općine. Na prvim demokratskim izborima 1990. godine Vareš je dobio, kako će se pokazati, posljednjeg predsjednika općine i bio je to mladi ekonomist Dario Andrijević. Darija pamtimo i kao košarkaša, a danas ga nalazimo u Zagrebu kao direktora Sektora u Financijskoj agenciji Razgovarao M. Marijanović stan... Vareške firme su stipendirale varešku djecu, koja su mogla računati da će se zaposliti sa završenim fakultetom. Kada se takve perspektive uvežu s neponovljivim vareškim duhom, a na koji smo uvijek bili ponosni, onda mogu reći da nije bilo teško biti lokalpatriot u to vrijeme. Uvijek smo za sebe mislili da smo nešto posebno i vrlo često smo to i bili. n Dakle, diplomirali ste i, pretpostavljam, odmah se zaposlili, a slobodno vrijeme posvetili košarci.
p Da, ekonomski fakultet sam završio u Sarajevu 1982. godine i kao stipendist sam se zaposlio u Energoinvestovom Rudniku olova, cinka i barita. Ne sjećam se nikoga iz moje generacije tko je završio fakultet i bio nezaposlen. Što se košarke tiče, to je posebna priča. Ja sam kao devetogodišnji dječak počeo trenirati gimnastiku u "Partizanu" i nakon par mjeseci prešao na stolni tenis, opet u "Partizanu". Pet godina stolnog tenisa bilo mi je dosta, naročito kada sam naglo izras-
BROJ 211
tao te mom profesoru i razredniku Nikoli Vuleti nije bilo teško nagovoriti me da se okrenem košarci. Ta odluka mi je obilježila cijelu mladost i obogatila me za predivna iskustva druženja i života s jednom neponovljivom generacijom entuzijasta i zaljubljenika u košarku. n Prigoda je za naglasiti da taj segment sporta u Varešu još uvijek nismo cjelovito predstavili kroz "Bobovac" (za razliku od nogometa, ili nedavno streljaštva, recimo), pa ujedno pozivam nekoga iz reda košarkaških veterana da pristupimo i toj temi. Danas je taj sport u Varešu posve zamro, a Vas želim pitati koje su Vaše uspomene na igranje košarke za Vareš? p Kako sam maločas rekao, ne postoji ništa vezano za varešku košarku što bi u meni izazvalo bilo kakvu drugu emociju osim zadovoljstva što sam bio dio te lijepe sportske i ljudske priče. Od 1974. godine, kada sam se prvi put pojavio na treningu KK "Partizan" u Vareš Majdanu pa do zadnjih utakmica koje sam odigrao za KK "Vareš" 1991. godine niti jednom nisam požalio što sam se posvetio tom sportu i druženju s ljudima koji su ga snagom svoje volje, ljubavi i entuzijazma u nemogućim uvjetima uzdigli do zavidnih rezultata. Kada ovo govorim, s ove vremenske distance, sve to izgleda pomalo patetično. Ali ljudi koji su zajedno samnom trenirali po majdanskoj prašini i prali se poslije treninga hladnom vodom u WC-u DTVa "Partizan", koji su igrali i u uvjetima kada od studeni ne osjećaš prste, vjerojatno se i sami pitaju što ih je na to tjeralo. Kada se samo sjetim nezaboravnih utakmica u Majdanu na koje je, činilo se, cijeli Vareš dolazio gledati svoju djecu kako konačno pobjeđuju sve redom i ulaze u prvu republičku ligu još uvijek se sav naježim. Kada se prisjetim dana kako SRPANJ 2012.
nas je na svako gostovanje pratio pun autobus navijača, a nekada i dva, to mi izgleda kao neki san. Mi smo taj san odsanjali i on nas je sve trajno obilježio. Mislim da je nešto što bi se moglo nazvati fenomenom vareške košarke zaslužilo da se na odgovarajući način spomene i obradi. Ne toliko zbog nas koji smo u tome sudjelovali, koliko zbog toga što je ta priča nešto iz čega bi i neke druge generacije Varešana mogle nešto naučiti. Uostalom i mi smo još uvijek ponosni na vareška postignuća koja su ostvarili naši očevi i djedovi. U "Bobovcu" se stalno o njima piše. n Osim sportskih utakmica imate u svojoj biografiji i političkih. Na prvim izborima kandidirali ste se za čelnu funkciju u općini ispred SDP-a i dobili većinsko povjerenje sugrađana. Podsjetimo se, Vareš je tada birao jedno, a cijeli ostatak zemlje (tada još socijalističke republike) drugo! Je li Vam to donijelo drugačiji tretman i, napose, kako se službeno Sarajevo odnosilo prema tom rezultatu budući da su i u njemu samom na vlast došli kadrovi nacionalnih stranaka? p To je svakako jedno od presudnih i turbulentnih razdoblja u našim životima. Rezultati tih izbora su u velikoj mjeri odredili naše sudbine. Međutim, moram te ispraviti, ja se nisam kandidirao za čelnu funkciju u općini ispred SDPa. Naime, ja sam u našim razgovorima prije izbora figurirao kao potencijalni predsjednik Izvršnog odbora. Poslijeizborna kadrovska križaljka je mene "izbacila" kao kandidata za predsjednika SO-e. Naime, općinska vlast u Varešu je formirana kao čudna koalicija svih stranaka koje su imale predstavnike u Skupštini općine. Zbilja mi nije poznat niti jedan takav slučaj u kojem je općinsku vlast sačinjavala koalicija baš svih stranaka koje su ušle u SkupSRPANJ 2012.
štinu. Doduše, Savez reformskih snaga nije participirao u vlasti, ali i oni su je podržavali. Takva situacija je, čini mi se, i bila moguća samo u Varešu. Kada smo na izborima glasali kako nitko nije, dobili smo i vlast kakve nigdje nema. Moglo bi se nadugo i naširoko pričati o tome zašto je to bilo baš tako i svatko bi imao neku svoju uvjerljivu teoriju i objašnjenje. U svakom slučaju, ja sam pokušao iz toga što su i nacionalne stranke participirale u lokalnoj vlasti, mada su u Varešu izgubile izbore, izvući najveću moguću korist za Vareš. S obzirom na to kako su nas u nacionalno izrazito podijeljenoj republičkoj vlasti gledali, malo smo od toga objektivno mogli profitirati. S druge strane, kada su izgubile mogućnost apsolutne vlasti u Varešu, nacionalne stranke su pokušavale osigurati svoje kadrove na mjestima o čijem izboru je konačnu odluku i suglasnost davao resorni ministar (MUP, obrana). Uglavnom, republička vlast nam nije poklanjala osobitu pozornost. Vareš, koji je već bio u očajnoj socijalnoj situaciji, s industrijom na koljenima i uz vlast kakvu je izabrao, nikome u Sarajevu nije bio zanimljiv niti vrijedan truda. n Prvi put progovaramo o tome nakon 20 godina: možete li se osvrnuti se na svoj predsjednički mandat? Dopao Vas je u vrijeme kad su državna kola ostala bez kočnica na gadnoj nizbrdici. p Vrijeme koje sam proveo na mjestu čelnog čovjeka općine,
u biti, mogu podijeliti na dva razdoblja. Prvo razdoblje obuhvaća 1991. godinu u kojoj sam pokušavao oživjeti zamrlu gospodarsku aktivnost. Radili smo na strategiji razvoja općine, proglašenju puta prema Tuzli regionalnim i njegovoj izgradnji, popravci i rekonstrukciji puta prema Duboštici. Istovremeno smo pokušavali centralizirati i organizirati dostavu humanitarne pomoći za sve veći broj socijalno ugroženih stanovnika općine. Naravno, ni 1991. godine nismo ostali pošteđeni nacionalnih i nacionalističkih tenzija u kojima su prednjačile mjesne zajednice s većinskim srpskim stanovništvom u rubnim predjelima općine, prema Ilijašu. Ipak, rješavanje tih problema je više karakteristično za drugi dio mog mandata, kako sam ga ovdje podijelio, a on počinje s 1992. godinom i eskalacijom ratnih sukoba u BiH. Tada sam se najviše bavio pripremom prihvata izbjeglica, nabavom brašna za pekare u Varešu, racionalizacijom opskrbe i pripremama za obranu, u onoj mjeri u kojoj je to bilo u mojoj moći. Kada je došlo do nasilnog preuzimanja vlasti u Varešu i kada je HVO odbio prijedlog da skupštinskom odlukom prihvati odgovornost za situaciju u Varešu, uz jedini uvjet da toj skupštini podnese izvještaj o svom radu po prestanku ratne opasnosti, ocijenio sam da je moj daljnji politički angažman kontraproduktivan i povukao sam se. n Militarizam nikako nije bio Vaš izbor. Po izlasku iz Vareša stižete u Trogir, a da-
POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA VAREŠ PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU
vl. Snježana Tomić
tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032
SVJEŽE CVIJEĆE | BUKETI | VJENČANI BUKETI | ARANŽMANI LONČANICE | VIJENCI | POGREBNA OPREMA I USLUGE BROJ 211
nas ste u Zagrebu. Kako je izgledao taj dio Vašeg životnog puta, snalaženja izvan rodnog grada kojim ste netom prije savjesno upravljali? p U sveopćem ludilu koje je zahvatilo BiH, ocijenio sam da tu nema "moje strane". Odnosno, moja strana su bili svi oni kojima je u ime "viših ciljeva" oduzeta mogućnost izbora. Ja sam, na moju sreću, mogao birati i odabrao sam da započnem ispočetka, na nekom drugom mjestu, ali ne predaleko od Vareša. Kratko vrijeme sam proveo u Njemačkoj, ali sam se vratio u Hrvatsku čim sam našao odgovarajući posao. Već sama činjenica da sam u svojim tridesetim godinama u sredini gdje nemam praktično nikakvo uporište morao početi od nule, dovoljno govori da taj put nije bio nimalo lak. Na tom putu je žrtvu morala podnijeti i cijela obitelj, a napose supruga koja se najviše trudila i žrtvovala da našoj djeci osigura toplinu doma gdje god se nalazili. Ali to je priča većine naših sugrađana koji su odlučili osigurati budućnost daleko od rodnog doma. n Nedavno smo se susreli u Varešu, dakle vraćate mu se. Koliko često? Kako gledate na situaciju danas, kakve su emocije pritom? p Da, Varešu se vraćam uvijek i često. I svaki put kada dolazim u Vareš imam isti osjećaj da se vraćam. Ne da dolazim. Zbog toga me raduju svi, pa i najmanji, pomaci nabolje. Na žalost, mogu samo ponoviti konstatacije mnogih da Vareš nikada od kada ga pamtimo nije izgledao zapuštenije i apatičnije. I ja se, kao i mnogi drugi Varešani, nadam da ćemo mi sami, a onda i neki drugi ljudi prepoznati njegovu ljepotu i potencijal i ponovno ga učiniti najpoželjnijim mjestom za život i rad. Znam da za to treba mnogo vremena, novaca i znanja, ali uvjeren sam da će doći i ta vremena.
7
EKSKLUZIVNO
"In media res" u Indianapolisu U američkom gradu Indianapolisu, savezna država Indiana, od 28. lipnja do 12. srpnja 2012. održana je izložba umjetnika vareških korijena Miše Zlovića. Riječ je o ciklusu "In Media Res" ("U središtu stvari", latinska izreka) koji se sastoji od 19 apstraktnih slika velikih formata, rađenih tehnikom ulje na platnu. Izložba je otvorena nastupom Janelle Bracken (piano) i njezine kćerke Elize (čelo). Poslije njih govorili su Bryce Bennett, u ime sponzora, i Dylan Jensen čiji osvrt na Zlovićev ciklus i prenosimo (vidi uokvireni tekst). Priredio M. Marijanović
M
išo Zlović je rođen 1958. godine u Varešu. Po završetku vareške gimnazije studirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, odsjek povijesti, i diplomirao 1982. godine. Radio je kao profesor u vareškoj gimnaziji, a onda u jeku rata, 1993. godine, odlazi iz Vareša. Kratko se zadržava u Zagrebu i Klagenfurtu, potom odlazi u Berlin gdje živi i radi do 1998. godine. Najposlije se preseljava u SAD, u Indianapolis, gdje je danas vlasnikom MZ Design Company. Ističe kako se osjeća sretnikom što si osigurava egzistenciju kroz bavljenje slikarstvom. Njegova ljubav prema umjetnosti seže u rano djetinjstvo. U svom slikarskom razvoju isprobavao je razne tehnike, kako slikarske tako i grafičke. Vremenom se fokusirao na ulje na platnu kao najdražu tehniku. Dosad je izlagao šest puta skupno i šest puta samo-
Mišo Zlović
stalno. Njegove prve samostalne izložbe dogodile su se upravo u Varešu, 1985. odnosno 1989. godine. Već 1994. godine nastavlja izlagati na međunarodnom planu i to u Njemačkoj i Španjolskoj. U Španjolskoj je bio zastupljen na izložbama grafike u Cadaquesu, rodnom mjestu Salvadora Dalija. Za ciklus "In media Res" Zlović ističe da je nastao kao rezultat promišljanja o materiji i energiji odnosno fascinantnoj vezi između živog i neživog. – Ideja o neuništivosti materije i njenoj stalnoj transformaciji iz jedne forme u drugu, postala je ishodište mog umjetničkog doživljaja – kazao je Zlović za "Bobovac". Za sliku koju donosimo na naslovnici ovog broja, "Letter for Tesla", otkriva kako predstavlja "hommage Teslinom fantastičnom i nikad do kraja ispoštovanom djelu".
VAREŠ, Put mira 4 mob. 061 791 133
Iako ljubitelj realizma i vješt u stvaranju takozvanih trompe lóeil dekoracija, s ovom izložbom Mišo Zlović kreće drugačijim putem predstavljajući nam kolekciju koja je gotovo u cijelosti ispunjena apstraktnim radovima. Rađena u rasponu od pet godina, kolekcija koja sadrži 19 slika, formira jedinstveni ciklus ujedinjen tematskim interesima i formalnom tehnikom. Polimorfni, organski oblici i dinamične linije koje dominiraju na platnu prenose polazno osjećanje slučajnosti. No, ovaj dojam je varljiv koliko i prolazan, te oko brzo raspozna temeljnu skladnost i majstorski dirigiranu kompoziciju radova. Predstavljeni oblici plešu na rubu figurativnog i cijeli ciklus mogao bi se promatrati kao produžena meditacija gospodina Zlovića tokom stvaralačkog čina. Bezbrojne asocijacije mogu se evocirati iz poteza Zlovićevog kista; bljesci čiste energije, rođenje zvijezda i galaksija, formiranje vode i kamena, mesa i kostiju, životinja i ljudi. Sve je na neki način prikazano usred postojanja ili stvaranja. Pri ponovljenom promatranju, ovisno o danu i raspoloženju, moguće je zapaziti prisutnost sasvim novih oblika. Upravo kroz ovu višeznačnost, radovi sami pozivaju, čak i zahtijevaju, kreativni udio promatrača. Iako nagovještaju određene interpretacije, ne primoravaju na bilo koju specifično. Gdje je Zlovićev rad uspješan i to vrlo impresivno, radovi drugih često promaše; iako veliki i apstraktni oni ne gube smisao i cjelinu ni kod sasvim bliskog promatranja. Čini mi se da je 'ispitivanje' Zlovićev najjasniji cilj, i kao takav prepoznat i bogato nagrađen ovom izložbom. Jedinstvo ovih radova očituje umjetnikov oštar nagon da istražuje i da sve dovodi u pitanje. Ovaj nagon doveo ga je do nečega što je Kandinsky nazvao der innerer klang (unutarnji zvuk). Umjetnik kaže da nije svjesno krenuo stvarati 'ciklus' slika, njegova je namjera bila osvrnuti se na suštinu stvari. Pošto je i Kandinsky koristio pojam usporedbe apstraktnog umjetnika s glazbenikom, čini se jedino prikladno istu usporedbu upotrijebiti i ovdje pošto je gospodin Zlović, uz titulu umjetnika, također i iskusan profesionalni gitarist i kompozitor. Stoga je moja posebna čast i zadovoljstvo predstaviti vam ovu samostalnu izložbu novih radova. Dylan R. Jensen (S engleskog prevela: Ana Šurkić)
8
BROJ 211
SRPANJ 2012.
SIMBOLIČAN POVRATAK
U
hladovini stoljetnih lipa kod doma kulture na Ivančevu dana 29. lipnja 2012. godine okupio se lijep broj mještana i gostiju da poprate ceremonijal otkrivanja spomen-ploče Ivici Matiću. Organizatori ovog događaja bili su mještani, uz potporu resorne službe Općine Vareš. Prvi se obratio općinski načelnik Hamdo Fatić kazavši kako je postavljanje spomenploče prvi u nizu poteza kojim se želi promovirati lik i djelo pok. Ivice te stvarati još jednu turističku destinaciju na području općine Vareš. Apelirao je na nazočne iz Udruženja filmskih radnika BiH da osmisle dane filma ili neku sličnu manifestaciju koja bi se održavala na Ivančevu te da se u sklopu nje dodjeljuje i nagrada koja nosi Ivičino ime. Predstavnike mjesne zajednice Vijaka pozvao je da iskoriste nazočnost predsjednika Vlade Zeničko-dobojskog kantona Fikreta Plevljaka te ministara Mirka Trifunovića i Raifa Seferovića u vezi aktualnih projekata. Željko Matić, bivši predsjednik Savjeta MZ Vijaka ponosno je kazao: "Ivice, dobro došao kući!" Otkrio je da se ideja o postavljanju spomenploče rodila istog časa kad je počela izgradnja asfaltnog puta do Ivančeva i dalje, te podcrtao: "Spomen-ploču smo uspjeli nekako postaviti, ali put je zasad doveden u šumu nadomak Ivančeva." Upravio je te riječi kantonalnom premijeru, uz opasku da je on treći predsjednik vlade za čijeg se mandata obećava dovršiti regionalni put koji prolazi kroz ovo selo. Nadalje je iznio mjesni prijedlog da dom kulture na Ivančevu ponese ime Ivice Matića, te da bude ujedno spomen-dom u kom bi se u budućnosti odvijale filmske projekcije. "Ako gospoda smatra da treba obnoviti i rodnu kuću – koja je inače srušena, op. prir. – nemamo ništa protiv", podcrtao je Matić. Zatim se u ime desetak nazočnih iz filmske branše, meSRPANJ 2012.
Spomen-ploča Ivici Matiću U Ivančevu, rodnom selu Ivice Matića, otkrivena je spomen-ploča u znak sjećanja na ovog darovitog i prerano preminulog bosanskohercegovačkog redatelja. Intencija je mještana, a i nadležnih u Općini, da se u budućnosti u Ivančevo dovede i dodjela nagrade "Ivica Matić". Redatelj i scenarist Srđan Vuletić, jedan od dobitnika te nagrade i član Upravnog odbora Udruženja filmskih radnika, obećao je podržati inicijativu. Priredio M. Marijanović
Slobodna Bosna o Ivici Matiću
đu kojima su bili (sarajevski) redatelji Vesko Kadić, Nedžad Begović i Srđan Vuletić, obratio upravo Vuletić: "Prije svega želio bih da se zahvalim ljudima Ivančeva koji su pokrenuli ovu inicijativu, načelniku općine Vareš koji je ovo podržao i nadam se da će to otići na neki veći nivo. Mislim da je danas, kada svi govorimo da je kultura uz velikoj krizi, ovo vrlo snažna poruka, koja pokazuje da kultura nije neko elitističko bavljenje nečim, već nešto što je vrlo važno za ljude, nešto što definiše njihov život. Kroz rad Ivice Matića možemo dokučiti enigmu života u Bosni i Hercegovini, što je on na genijalan način oslikao u filmu 'Žena s krajolikom'. Ja u svoje lično ime, kao član Upravnog odbora Udruženja filmskih radnika, smatram logičnim da se nagrada 'Ivica Matić' dodjeljuje ovdje i mislim da je logično da se napravi spomen-kuća Ivici Matiću, kao i da se organizuje neka vrsta filmskih dana ovdje. Mi ćemo učiniti sve da to podržimo." Spomen-ploča je unikatni rad vrsnog vareškog livca Joze Ravlije. Uz majku pok. Ivice, Ankicu Matić, koja je angažmanom općinskog načelnika za ovu prigodu dovezena iz Gerontološkog centra u Sarajevu, čast da otkrije spomenploču pripala je i Straji Krs-
manoviću, filmskom kritičaru i bivšem direktoru galerije Collegium Artisticum. On je zamolio da mu se dopusti kazati par riječi mimo službenog protokola, a one su glasile: "Ivica je bio dar s neba. Letio je kao kometa, zabljesnuo svojim talentom i vratio se na nebo. Na nama je da čuvamo uspomenu na taj bljesak". U ime vladinih dužnosnika iz Kantona obratio se ministar za obrazovanje, znanost, kulturu i sport Mirko Trifunović odajući poštovanje prema filmskoj i redateljskoj veličini Ivice Matića i obećavajući svesrdno podržati ideju o filmskim danima na Ivančevu. Na koncu se obratila i vidno dirnuta Ivičina majka kazavši: "Hvala svim okupljenim i svim ljudima koji su počeli, uradili i završili moga sina znanje". Uslijedio je bogat ručak za uzvanike u domu kulture u Vijaci, koji se filmaše odmah dojmio po svojoj staromodnoj
"scenografiji" i još pomisliše da je klimatiziran jer su vani iza sebe kao rukom ostavili vrući ljetni dan. Ondje su, u opuštenoj atmosferi, obećanja još jednom ponovljena, a na povratku pogled se ponovo oteo za svježe postavljenom pločom. "Samo da ne bude na meti lopova koji se bave skupljanjem starog željeza", začula se jedna ne baš nerealna bojazan. Mještani je stoga planiraju osigurati. Sarajevski tjednik Slobodna Bosna u svom je izdanju od 5. srpnja otkrivanju spomenploče, Ivici Matiću i Ivančevu, posvetio reportažu na četiri stranice. Reporter Dino Bajramović, već u prvom pasusu kritizirao je skroman odziv ovom događaju filmskih radnika iz metropole, za što je trebalo malo senzibiliteta i nešto više od sat vremena vožnje, a u posljednjem oslobodio pritajeni skepticizam da će biti sve onako kako je Ivančevu obećano.
• KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA • PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU tel. +387 (0)32/ 843-083 BUKETI • SVJEŽE CVIJEĆE • LONČANICE 061/ 753-522 SVADBENI BUKETI • POGREBNI VIJENCI 061/ 783-326
BROJ 211
9
IZ PRVE RUKE
P
rijedorska tržnica smještena je u samo središte grada i činilo se da se cijeli Prijedor u koncentriranim krugovima naslanjao na nju, poštu, hotel i na robnu kuću te lijepi trg između njih. Sve je bilo natrpano dućanima, cvjećarnicama i frizerskim salonima, rado bih živio u ovakvom gradu presječenom rijekom Sanom, natrpanom kupačima kojima sam zavidio, budući da je naša trojka u hanomagu, koji se više nije kvario ali je bio dozlaboga spor, bila iscrpljena glađu i vrućinom, a uz to ulazili smo na avetinjski praznu tržnicu na kojoj smo vidjeli tek male Cigančiće koji su sa i ispod tezgi kupili ostatke truloga voća i povrća, te komunalne radnike kako golemim šmrkovima tjeraju sve pred sobom, i tu garavu djecu i sve drugo što se na tržnici više ne bi trebalo nalaziti nakon njezinoga službenoga zatvaranja za taj dan. Kome možemo prodati preko dvije i pol tone trulih breskvi i pola tone drugoga povrća u doba dana kada se i zadnji mrav povukao u neku hladnu rupicu? Ništa nisam smio pitati jer su Jakov i Grga otpuhivali kao kravušci, čak je Jakov rekao da u Varešu nema sekunde u danu da netko ne prolazi gradom, što uz, što niza Stavnju, te da razne radničke smjene u sijaset tvornica izlaze iz njih i uvijek nešto kupuju na putu prema kući ili stanu u gradu ili okolo njega. – O, ovo ođe je strašni sud! – rekao je nekako potiho, svjestan da ga nitko ne može čuti i da se nikomu drugom do li sebi i nama ne može požaliti. Cigančićima koji su došli tražiti sitne kovanice udijelio je pol šake i ne gledajući ih. – Svako ima svoju nafaku – tek je rekao. Sa stražnje strane tržnice sjedili su ljudi za bijelim stolovima, ili nekada bijelim jer je sa njih otučena bijela boja i izbijala rđa, pušili su i s neskrivenim čuđenjem nas promatrali i došaptavali se.
10
– Šok! – dozivao je Jakov nekog neznanca, ne okrećući se prema tom stolu mudraca načičkanom džezvicama i malim šalicama za kavu. – Šok, dođi vamo i povedi još dvojicu! Prozvana trojka lagano nam je prišla i bez ikakvoga pozdrava šutke dograbila visoke motke, podigla vrelu ceradu istovremeno otraga i postranice, ispod nje zazujao je oblak pčela a miris breskvi raširio se tržnicom i barem donekle nadjačao težak zadah urina iz javnoga toaleta smještenog uz tu poslastičarnicu ili kafedžinicu, a koju komunalci još nisu isprali šmrkovima. – Jakov, dobra roba, Jakov – rekao je niski krivonogi Šok. – Dašta nego dobra, bolja nemere ni u Kaliforniji… – Nje može nji u Kaljifornjija, alji, Jakov, dobra roba treba doći u dobro vreme, ovo vreme nje dobro za zrela roba… – Šok, ne zajebaji. Za pravu robu svaki je vakat pravi. – Alji, Jakov, ovo nije ni zljato ni srebro. Ovo je samo maljo bolje od sljadoljed moj brat Iljir. A i on sve prodo do deset, djeca sve poljizalja. Ovo se topi ko Iljirov sljadoljed, Jakov… – Ne nagoni pazara, Šok. Nismo od juče… Za to vrijeme ostali su se okupili oko Grge, nisam čuo što pričaju, ali i Grga je nastojao utrpati kamion robe nekomu po kakvoj-takvoj cijeni, samo da skroz ne propadnemo. – … a čela nije luda da leta po ledinama, Šok, vidiš da od Ercegovine do vamo ne silazi sa bresaka, to je slast od meda slađa. Ako čela ne zna šta je slas, onda niko ne zna… – A kako će se čele vrate, Jakov… – Šta će se vraćat, kad stigne lubenica sa Kosova, ostaće ođe i sisat vašu lubenicu – bio je odličan diplomatski monolog našega Jakova koji je Albancu razvukao široki os-
Jakov
-roman u nastajanjuDragan Marijanović mjeh ispod uskih brkova koji je pokazao dva zlatna i jedan srebrni zub: – Njema ljubenic do naša ljubenic… Koljiko tražiš, Jakov? – Ne mogu ja tebi od prve reć koliko tražim, Šok. Mi smo organizirani proizvođači, mi smo partneri, pa moram pitat Grgu. Grgaaa! – Ajde, Jakov, ne budalji. Sve je isto za Grga. Koljiko god pljatim, on će da izgubi na karte. Eno ga tri čovek čeka na kocka, od sinoć… Ova Šokova rečenica bacila me u teški očaj, što je Jakov primijetio: – Pusti, mali, Šoka, Šok sere, nabija pazar… – Po deset iljadi za svaki kiljo? – U mene govno vredi toliko kad se saserem! Toliko smo goriva dovlen potrošili.
BROJ 211
– Ja ne pljaćam njafta, Jakov, ja pljaćam breskva! Trajalo je to očajno i bezizgledno pregovaranje dugo, a dvojica su istovarila sve gajbe po tržnim stolovima i natkrili ih nakvašenim plahtama iznad kojih su zujale očajne pčele. Uto se pojavi neka gospođa: – Pošto kilo breskvi? – Pet iljada, gospođo. Jutros obrano, stajalo u 'ladu na po puta, samo da je sunce ne dofati. Med medeni. Slatkoj gospođi, slatka roba; ako je Bog tako reko, što bi mi to mijenjali? – spretno se Jašo ulizivao ženi koja se smiješila i dobronamjerno zadigla mokru plahtu te kažiprstom dotakla prvu breskvu. Pametnije bi joj bilo da je gurnula prst u govno, jer joj se ne bi dogodio strašni retorički atak dotad uljudnoga Jakova: SRPANJ 2012.
SRPANJ 2012.
01 3 i 1 ,1 M
95,
– Pošla ja majci u Kozarac, zadnji je dan Ramazana, Bajram je sutra, pa velim da zasladi, nema zuba u glavi, gdje ću joj kupit tvrdo voće. – Ako je tako, primate sve moje isprike, ja bi sve dao da znam đe mi je mater pokopana. Mali! – okrenuo se meni – nos der gospoji gajbu do auta. Gospođa se opet šokirala: – Ma ne, ne, platit ću ja, trebam kilo dva… Da kupim prije drugih, sad će navalit svi prema Kozarcu, biće sigurno gužva pa velim da ne ostanem bez ičega. – Neka nana pojede gajbu, ništa joj neće bit, i sretan vam Bajram! Ova se još malo otimala, no ja sam joj ipak smjestio gajbu u gepek a ona meni dvije crvenke u džep, što mi nije palo na pamet prijaviti Jakovu i Grgi. Jer za sada sam bio jedini koji je napokon nešto ućario. Jakov se naglo oraspoloži. – Stigla bajramska breska iz stolačke i ljubuške nahije! – što je bila čista laž. – Navali, narode, javi svima, prodajemo samo na gajbe, ta nećemo za Bajram vagat – a onda se prignuo Šoku od kojega je bio veći pol metra sigurno: – Jebeš me, Šok, a? Mene našo jebavat? Ma, moreš sto godina u Bosni živit, ali dalje od sladoleda i tikava koje mi bacamo krmcima, nećeš dogurat. Iljadu za kilo veliš? Slušaj sad: dvadest iljada gajba, osam kila bez vaganja, navali narode, bajrambarećula! Šok se vratio pred onu kavanicu kao psić u kućicu. – Jakove, nemoj is'a ti srat, kakvi bola osamles iljada, tebi je sunce udarilo u glavu. – Deder, odjebi one kockare i dođi vamo, sad će ljudi navalit. Informacija je glavna stvar u poslu. Isto ko u politici. Informacija je da je Bajram. Informaciju se plaća. Žena je rekla da je sutra Bajram i dobila gajbu za informaciju. Ljudi su s posla otišli kući, da se plaknu, presvuku, spakiraju pa će polako na sela. Šta će ponjet? Breske će ponjet!
Hz
– Vidiš ti, Šok, vi Šiptari ste pravi ljudi. Jebi mi sve moje ako sam ikada video Šiptarku. Ni u ćevabdžinici ni u slastičarni u Varešu. Niđe! Vi to fino zamotate, gurnete iza tarabe i sve radite sami. Svaka čas', Šok. E, vidi ti ovo. To se našminkalo ko da je na maskenbal pošlo. Curi joj karmin niz obraze, naprskalo se ispod pazua, pa ne znaš tukne li više znoj ili ono što pršću. – Dezodoranjs… – dometnuo je Šok koji je pušio i gledao robu, ženu nije ni registrirao. Rukama je negdje nekom davao nekakve znake, vjerojatno je pregovarao u nečije ime. Žena je stajala u šoku, s prstom ubodenim u meku breskvu. Teško je disala i šminka joj se stvarno cijedila niz znojno lice. Pokušavala je nešto reći, ali kao da je izgubila glas. – Ma samo sam pipnu… – Pipnula, pipnula, u tom i jes belaj. Moreš mene pipat đe oćeš, i u meko i u tvrdo, meni ništa neće bit, moreš Šoku i prs u gujicu uvuć, ništa mu neće bit, ali breska, breska pati, gospođo. To je njoj rana neprolazna. Onđe đe je dirneš nastaje fleka, pa ona gnjije. Strašni sud je to gospođo. I smrtni grije'! Postalo mi žao te gospođe, mislio sam poslati Grgu da intervenira, ali njegovi sugovornici došaptavali su se s njim, i bilo mi je jasno da se tu nikakva cijena ne utvrđuje, eventualno partija ajnca ako prodamo robu. Nekoliko ljudi i žena prišli su istovarenoj robi, i što su oni više prilazili, Jakov je podizao glas na neznanku s prstom u breskvi, jer ga prestravljena još nije stigla izvaditi, i u tom monologu uvećavajući štetu koju je ona napravila zapravo reklamirao božansku slast naše robe pa su neki ljudi već tražili kilo, dva tri. – Niko ništa da nije izvago! – zapovjedio je Jakov ne okrećući se od gospođe koja je napokon pustila artikuliranu rečenicu:
**** Bila je to možda najblistavija prodaja u cijeloj karijeri trgovine i šverca breskvama s juga uopće u Bosni, jer ni prije ni poslije nisam čuo da je itko ikada trule breskve prodavao po osamnaest, a ljudi sami zaokruživali na dvadeset tisuća dinara, jer bila je gužva, nije bilo vremena za sitne povrate. Grga nije kockao, jer smo se odmah uputili natrag, do mitske gostionice u Vincu, kada je Jakov poručio upravo pečenog šarana od pet kilograma, kojega su poručili neki sasvim drugi ljudi, a on se nagnuo nad ogromnim gradelama, raširio ruke nad šaranom i svima zapovjedio: – Odmiči se! **** Mene, pak, ni naredno vrijeme nije napuštala misao o tajnovitom Kokanu iz priče s puta u Prijedor, a onda sam s godinama i desetljećima posve zaboravio na nj. Sve do devedeset i neke kada sam s obitelji otišao u Brela malo
odmoriti od rata. Jedan dan, ništa više. Pokraj mene ležao je starčić, posve skvrčen na rasklopnoj ležaljci, u dubokom hladu crnogorice. Šutio je i stalno čitao neku knjigu Dostojevskog. Mogla je biti "Idioti". Onda mu je prišao hotelski konobar i pružio krišku lubenice. – Evo je, šjor Kokane, ladna ko led. Odjednom mi se sve vratilo, i Stevo i Kokan i jebeni hanomag i tri tone trulih breskvi za po dvije crvenke za kilo. Raspričao sam se sa starčićem, ispričao mu davnu priču s ceste. Smijao se kao lud. Zapravo je izgledao posve sretno. Zvao se Stjepan Domaćinović Kokan, legenda bugojanskog kraja, politički i privredni radnik, stvorio je čuda u tom Bogojnu u kojemu, toga dana dok smo razgovarali na dalmatinskom žalu, nije živio više nitko tko se zove Stevan, Stjepan ili Jakov. (kraj dvanaestog nastavka)
IN MEMORIAM Dana 7. srpnja navršio se mjesec dana od smrti naše drage majke, bake i prabake
RUŽE PETROVIĆ rođ. Jarčević Nema te, znamo... Ali nije to zauvijek, jer zauvijek ne postoji. Vratit ćeš se ti kroz snove, kroz sjećanja, kroz uspomene. Vratit ćeš se svaki put kad netko pomisli na tebe. Postojiš u svakoj suzi koja padne, u svakom trenu kad ti netko ime izgovori. Nisi nestala, samo si zaspala...
BROJ 211
Počivala u miru Božjem! Tvoja djeca s obiteljima
11
IN MEMORIAM
POSLJEDNJI POZDRAV Dana 25. lipnja 2012. godine prestalo je kucati dobro i plemenito srce našeg oca, djeda, svekra, strica, tetka i ujaka
FRANJE FRANJKIĆA (3.III.1925. – 25.VI.2012.) Ovim putem zahvaljujemo svoj rodbini i svim prijateljima i poznanicima koji su nam izrazili sućut u našoj žalosti i koji su prisustvovali sahrani pokojnika. Zahvaljujemo se svima koji su svojim vijencima i cvijećem ukrasili grob pokojnika. Zahvaljujemo se uposlenicima Doma zdravlja Vareš koji su nesebično pružali medicinsku pomoć pokojniku, a posebno dr. Anti Jeliću, dr. Mirnesi Berbić i medicinskoj sestri Melihi Hasić. Zahvaljujemo se na brizi i pruženoj medicinskoj pomoći dr. Omeru Šabiću i ostalom osoblju odjela za urologiju, kao i dr. Almi Petrušić iz službe za transfuziologiju Kantonalne bolnice u Zenici. Hvala Snježani i Rajku Tomiću iz cvjećarne "Palma" na profesionalno obavljenim poslovima pokopa pokojnika. Hvala PTD-u "MPM" i SUR-u "Šećerka" Vareš na pruženim uslugama. Dragi tata, dedo i svekre, hvala ti za svu dobrotu i plemenitost koju si nam s ljubavlju pružao kroz život. Voljeni nikada ne umiru, ti ćeš vječno živjeti u našim srcima. Tvoji najdraži i ožalošćeni: sinovi Željko i Zoran, unučad Saša i Ivana, nevjesta Mirjana
POSLJEDNJI POZDRAV Dana 11. lipnja 2012. u 84. godini života preminuo je naš dragi
MIJO GOGIĆ (1929. – 2012.) Sjećanje na njegovu ljubav i dobrotu ostaje zauvijek u našim srcima i mislima. Počivao u miru! Supruga Ruža, sinovi Štefo, August, Rafael, Blaženko, Josip i Anto s obiteljima, kćerke Željka i Gina s obiteljima
TUŽNO SJEĆANJE JOZO TERZIĆ (2003. – 2012.)
JANJA TERZIĆ (2010. – 2012.) Postoji nešto što umrijeti ne može, a to je ljubav i ponos što smo vas imali. Počivali u miru Božjem! Zahvalna djeca
TUŽNO SJEĆANJE
SJEĆANJE
(7.VII.2011. – 7.VII.2012.) Navršila se godina dana od smrti našeg dragog
ILIJA ŠIMIČEVIĆ (5.VII.1987. – 5.VII.2012.)
KREŠIMIRA FILIPOVIĆA
S ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomenu na tebe.
Ostaješ živjeti u našim srcima i mislima. Počivao u miru Božjem! Tvoji najmiliji
Kćerke: Lucija i Gordana s obiteljima
TUŽNO SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE (8.VII.2006. – 8.VII.2012.) Dana 8. srpnja navršilo se šest godina od prerane smrti našeg voljenog sina i brata
LJUBE KLARIĆA Vrijeme prolazi, ali sjećanje na tebe zauvijek ostaje u nama. Počivaj u miru Božjem!
NENADA BOŽIĆA Beskrajna je tuga naša... Počivaj u miru Božjem! Vole te tvoji: tata Anto, mama Ana i sestre Lidija, Vesna i Alenka s obiteljima
Tvoja supruga Ana, sinovi Stanko i Mladen s obiteljima
TUŽNO SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
(19.VII.2008. – 19.VII.2012.) Dana 19. srpnja navršit će se četiri godine otkako s nama nije naš dragi
na našu voljenu mamu
DARINKU KVESIĆ (11.VII.2010. – 11.VII.2012.) U našim srcima uvijek si voljena, u mislima nikad zaboravljena. Tvoja djeca: Mladenka, Ankica i Mladen s obiteljima
12
(8.VII.1993. – 8.VII.2012.) Navršilo se 19 godina od smrti našega dragog
SLAVKO MIOČEVIĆ Dragi naš! U tišini vječnog doma neka te prate naše misli i molitve. Počivao u miru! Tvoje kćerke: Ljerka, Smiljka i Svjetlana s obiteljima, te obitelj pok. kćerke Željke
BROJ 211
SRPANJ 2012.
TUŽNO SJEĆANJE
IN MEMORIAM FRANJO DODIK
GRGA DRIJENČIĆ
(6.V.1981. – 6.V.2012.)
(1.IV.1924. – 11.VI.1987.)
KATA DODIK
NEVENKA DRIJENČIĆ Vaša ljubav i dobrota vječno će ostati u našim sjećanjima. Počivali u miru Božjem!
(14.VII.2010. – 14.VII.2012.) Dragi roditelji, vrijeme prolazi, a tuga i sjećanje u srcu ostaju. Sada ste zajedno i počivajte u miru! Mislimo na vas.
Zdenko, Emilija i Marinela s obiteljima
Vaše kćeri: Nevenka i Snježana
(12.X.1930. – 25.IX.2009.)
TUŽNO SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE (20.VII.2009. – 20.VII.2012.)
Dana 20. srpnja 2012. godine navršit će se pola godine od smrti drage nam
JELENA VIDOVIĆ
TEREZIJE BAGARIĆ
Tri godine su kako si nas napustila, ali tvoja dobra djela ljubavi još žive u nama. Neka te dragi Isus čuva u svom zagrljaju.
S tugom i bolom sjećaju te se suprug Franjo, kćeri Hilda i Sunčica s porodicama
TUŽNO SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
(25.I.2009. – 25.VII.2012.)
Dana 31. srpnja navršit će se pet godina otkako više nije s nama naša draga i voljena
FRANO DODIK
JANJA SEMUNOVIĆ
Smrt nije pitala koliko te volim. Posljednji puta htio si mi nešto reći, nisam te mogla razumjeti, nisam te mogla dozvati, a nisam te mogla ni zadržati – nestao si – ali te neću i ne mogu zaboraviti.
(31.VII.2007. – 31.VII.2012.) Vrijeme prolazi, ali ćeš uvijek biti u našim srcima i mislima. Počivaj u miru!
Voli te tvoja Bernada
Tvoji najmiliji
TUŽNO SJEĆANJE
KRISTA BABIĆ
TUŽNO SJEĆANJE
JURE BABIĆ BRKO
(januar 1935. – juni 2002.) (februar 1931. – maj 1981.)
MARIJA LONCO
TODOR LONCO TOŠO
(april 2005. – april 2012.)
(maj 1993. – maj 2012.)
Olga i Sveto sa porodicama
Nebojša i Nenad sa porodicom
TUŽNO SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
Dana 5. kolovoza navršit će se godina dana od smrti naše drage
Dana 6. kolovoza navršit će se 18 godina otkako nije s nama
KRISTINE ZLOVIĆ rođ. Varoščić (1933. – 2011.) Sjećanja na tebe ostaju živjeti u nama. Počivaj u miru!
FILIP JOZELJIĆ
Suprug Vjekoslav, djeca Smiljka, Matilda i Mišo, unučad Sanja, Goran, Tanja, Lana i Errol, nevjesta Dina, zetovi Nenad i Milan SRPANJ 2012.
Tvoji najmiliji: suprug Krešimir, djeca Dijana, Mario, Dario, zet, nevjesta i unuci
BROJ 211
Počivao u miru Božjem! Supruga Anđa i sinovi Dragan i Zoran s obiteljima
13
VREMEPLOV
14
Od srca za NK "Vareš" (II) Bilo je to vrijeme kad je NK "Vareš" sličio jedrenjaku koji nikako nije plovio po mirnom moru, ali je uvijek, zahvaljujući svom kormilaru Momi, nekako stizao u matičnu luku. Mi, Momini suradnici, pripadnici brojne obitelji amaterskih djelatnika, ne samo da smo uz njega spoznali kako smo nekom potrebni, nego smo, zahvaljujući njemu, naučili sportski misliti.
Piše Miroslav Markotić zam i činili jako puno da obogate društveni život svoje sredine. Naravno, bilo je još puno malih hilma i jura koji su djelovali iza kulisa i bez kojih ne bi bilo moguće ostvariti tu povijesnu ideju. Momo je dijete Vareša. Zajedno smo išli u osnovnu školu i bio je odličan đak, uvijek spreman pomoći. Gimnaziju i ekonomski fakultet završio je u Sarajevu. Na profesionalnom putu prošao je sve razvojne faze da bi 1978. godine, kao šef Službe za ekonomiku RiŽ Vareš prešao u poduzeće "Žica" – RMK Zenica gdje je bio član Poslovnog odbora, a potom je prešao u Službu društvenog knjigovodstva BiH gdje je ostao sve do njezine likvidacije. Rat je proveo u opkoljenom Sarajevu, gdje i danas živi. Po završetku studija Momo se vratio svojoj ljubavi – kako reče, prirodnoj sklonosti – NK "Varešu". 1966. godine izabran je za predsjednika kluba, a na toj funkciji je, na opće zadovoljstvo, ostao punih 12 godina. Na čelo NK "Vareš dolazi(mo) u vrijeme kad je tadašnje amatersko tkivo, posebice nogomet, već bilo oboljelo od zloćudnog tumora, i to galopirajućeg. Sve je naginjalo profesionalizmu. Iznalazile su se raznorazne mogućnosti kako bi se napustila amaterska načela temeljena na visokom stupnju (lokal)patriotizma. Medalje, diplome, pehari, darovi u naturi, tapšanje po ramenu i ordeni nisu više (ni u zemljama istočne Europe, iza tzv. željezne zavjese) poticali vjernost klubu niti neku posebnu ljubav prema grbu i zastavi, čak ni državnom. Cvjetao je divlji profesionalizam uz pomoć mutnih i nedefiniranih financijskih stimulansa u vidu raznih
hranarina, stipendija, novčanih nadoknada za izgubljenu energiju tijekom utakmice, fiktivnih zaposlenja ili pribavljanja studentskog statusa. Ta je hobotnica svoje pipke pružila ne samo do malih lokalnih klubova nego i do momčadi koje su sudjelovale na radničko-sportskim igrama (naknade za prijevoz, kupovina sportske opreme svake godine, sendviči i osvježavajuća pića). U tim vremenima NK "Vareš" je više sličio jedrenjaku koji nikada nije plovio po mirnom moru, ali je uvijek, zahvaljujući svom kormilaru Momi, nekako stizao u matičnu luku. Mi, Momini suradnici, pripadnici brojne obitelji amaterskih djelatnika, ne samo da smo uz njega spoznali kako smo nekom potrebni, nego smo, zahvaljujući njemu, naučili sportski misliti. A Momo je uporno odbijao sudjelovati u tadašnjem općem falsificiranju sportskih vrijednosti. Žestoko se borio protiv svake
BROJ 211
vrste intriga, mutnih radnji i skandala u nogometu, te bilo kakvih odluka izvan nogometnog igrališta. Istom žestinom se zalagao za očuvanje etike i fair-playa naglašavajući kako je prvenstveni zadatak kluba kontinuiran pedagoški rad s mladim generacijama i stalno unapređenje sportske suradnje. Pouzdano znam da ni danas nije došlo do zaokreta u njegovim moralnim načelima. Uradio je više nego bilo tko drugi na izgradnji i unapređenju međuklupskih odnosa, osobito "komšijskih". Njegova je ideja bila da se otklone nesporazumi i izražene tenzije među susjednim klubovima održavanjem "Turnira četvorice". Tako je svake godine pred početak sezone, svaki put u drugome mjestu, odigravan spomenuti turnir na kom su, uz NK "Vareš", sudjelovali "Rudar" (Breza), "Mladost" (Župča) i "Sloga" (Ilijaš).
Smrčevina uz Vareš, bukovina niz Vareš!
Priredila N. Filipović
P
risjećati se akcije oko vareškog nogometnog igrališta, a ne spomenuti Hilmu Imamagića bilo bi krajnje nekorektno. Hilmo je cijelim svojim bićem danonoćno bdio nad svim fazama postavljanja travnjaka. Na igralištu je te godine proveo i godišnji odmor. Inače je radio kao ekonomski analitičar u RiŽ Vareš. Bio je pun univerzalnih znanja, posebno iz oblasti egzaktnih znanosti kao što je matematika, a strasno je volio nogomet. Pred svaku nogometnu sezonu, a uvijek je kod sebe imao olovku i listiće papira, polemizirao je i uvjeravao prisutne kako bi NK "Vareš", po njegovoj računici, mogao osvojiti prvenstvo i prijeći u viši rang natjecanja. A uvijek je pri tome zanemarivao sarajevsku nogometnu kuhinju i njezin nemali utjecaj na krojenje poretka na tablici (posebno kada se to odnosilo na klubove tzv. sarajevskog sreza), kao i nogometne suce kao glavne "kuhare" uopće na jugoslavenskoj nogometnoj sceni. Kad je Hilmi povjereno rukovođenje radovima na igralištu, on je za kratko vrijeme svladao neophodna teorijska znanja iz biologije i hortikulture, koja je zatim išao praktično provjeriti sa stručnjacima poduzeća "Parkovi" i radnicima na održavanju stadiona "Koševo" u Sarajevu. Bio je izvanredan organizator i veoma posvećen svemu što radi. S neskrivenim zanosom počeo je pričati o vrstama trave, biološkim procesima vegetacije, uvjeravajući kako se u smiraju noći u podnožju Peruna i Bogoša može čuti "kako trava raste" iz ugrađenog busa. A Momo mu je bio profesionalno nadređeni i ujedno jedini čije je mišljenje respektirao. Bili su neponovljiv tandem. "Srebrna medalja" i rame uz rame do Hilme bio je čovjek bez čije pomoći ne bi bilo moguće realizirati akciju – Jure Babić, direktor željezarinog autoprijevozničkog poduzeća. On nikad nije bio na nogometnoj utakmici, ali je imao puno razumijevanje i pomagao one koji su iz amaterskih pozicija širili altrui-
SRPANJ 2012.
IZ STARIH ALBUMA
POTOČANI I ove će se godine na izletištu Vranjkovci u prigodi Ilindana održati susret Potočana, okupljanje s najdužom tradicijom, koja je počela još uoči rata. Žitelji Potokâ, naprednog sela koje je krajem šezdesetih godina moralo nestati zbog eksploatacije željezne rude i ekspanzije površinskog kopa, prema ovim fotografijama koje nam je ustupio Miroslav Petrović, znali su se oduvijek družiti i paziti, držati zajedno. Na gornjoj, iz ranih pedesetih, vidimo potočke djevojke i žene u pogrebnoj povorci, a na donjoj, kojoj se ne zna točno kad je i gdje snimljena, Potočani su na jednom davnom pikniku.
LIST VAREŠKIH HRVATA
Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda
SRPANJ 2012.
osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM • naklada: 1000 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Yoker" Busovača BROJ 211
15
NA LICU MJESTA
Bilo je i vrijeme... Već devet godina dodjeljuje se nagrada "Ivica Matić". Na ime doprinosa bosanskohercegovačkoj kinematografiji. Važi za najvažniju redateljsku nagradu u BiH. I nosi ime po jednom od začetnika te kinematografije. A on je rođen u selu Ivančevu kod Vareša. Događaj otkrivanja njegove spomen-ploče u rodnom mjestu mnogi su popratili riječima: Bilo je i vrijeme... Sljedeće bi bilo da se i dodjela nagrade dovede na Ivančevo. Sve u svemu, dobro je da pod Zvijezdom ima još optimizma. I entuzijazma barem toliko da se spašava vlastita kultura.
Priredio M. Marijanović