Bobovac br. 213

9 771 512 81300 6

ISSN 1512-813X

Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €

LIST VAREŠKIH HRVATA

GODINA XVIII. • BROJ 213 • RUJAN 2012.

UVODNIK

D

ok su u proteklom periodu zemljom žarili požari, a državni sustav ostavljao vatrogasce na cjedilu i dok se širi psihoza s najavom poskupljenja komunalija, energije i hrane zbog suše, metežu su se priključili i distributeri nafte i naftnih derivata te navalili "paliti" džepove vozača. Vlasti u BiH, unatoč pogubnim posljedicama rekordnih cijena goriva na poljoprivredu, industrijsku proizvodnju i opći standard građana, nisu voljne smanjiti državne namete na maloprodajne cijene naftnih derivata te tako ublažiti negativne efekte poskupljenja. Političarima ekonomija uopće nije u fokusu interesa, a kamoli nekakva empatija.

Kada se stvari spuste na razinu brojki, sasvim je razvidno da javni prihodi ne mogu financirati ovoliko nagomilanu administraciju u BiH. Za financiranje četiriju razina vlasti godišnje nedostaje 600700 milijuna KM, zbog čega se ide u zaduženja kod Međunarodnog monetarnog fonda, preko trezorskih zapisa i bankarskih kredita. Budući da svi proračuni konstantno bilježe deficit, smanjenje akciza na naftne derivate dovelo bi do još većih proračunskih rupa, zbog čega nadležnima ne pada na pamet intervenirati.

Inače, sudjelovanje državnih nameta u cijeni naftnih derivata iznosi oko 40 %: akciza po litri 0,40 KM, putarina 0,15 KM, posebna putarina za autoceste 0,10 KM i na koncu PDV od 17%.

A tko kaže da Bosna i Hercegovina na nekim poljima ne bilježi i napredak? Evo dva pokazatelja za primjer. Strategija borbe protiv korupcije

I još vremenska prognoza: sunčano do kraja ljeta!

Između dva broja u BiH, koja je usvojena prije tri godine, dosad je realizirana u obimu od 2%, izvijestio je Transparency International i izrazio nezadovoljstvo takvom dinamikom. Isto tako, BiH je jedna od rijetkih država koja ne prati kretanje BDP-a iz mjeseca u mjesec, ali odnekud je pribavljen podatak da je prosječna plaća u BiH u odnosu na prethodnu godinu porasla za cijele dvije KM! Ove brojke su dovoljne da vidimo kojim puževim korakom grabimo u "bolje sutra", a bolje sutra je upravo ono što će nam u narednim danima (do 7. listopada, dana izbora) obećavati isti oni koji su obećavali i bolje jučer, pa ništa od toga nije bilo, samo se unutar državnih službi još jače razgranala obiteljska stabla i zbrinut dodatni broj stranačkih pos-

lušnika. "Ova predizborna kampanja će biti fiktivna propagandna borba između onih koji se navodno bore za nacionalne interese i onih koji zastupaju pseudograđanske opcije", izjavio je za agenciju FENA urednik Svjetla riječi dr. fra Drago Bojić i dodao da je bavljenje politikom u BiH dovedeno do apsurda jer je ljevica gotovo u potpunosti pervertirala i potonula. Ukazivali smo već i sami pogažene principe koji su urodili nečuvenim akrobacijama u diobi vlasti između krajnjih lijevih i krajnjih desnih. To može tako funkcionirati samo u BiH. "No, na izbore treba ići, jer druge mogućnosti promjena u ovoj zemlji nema. Apstinencija u našoj zemlji ide uvijek u prilog najgorima", upozorio je Bojić.

IZ ŽUPNIH MATICA

ŽUPA VAREŠ

UMRLI

Miroslava Zloušić rođ. Idžaković-Mikun (1929.), Franjo Franjić (1938.), Katarina Gavran rođ. Rodić (1926.).

ŽUPA BOROVICA

UMRLI

Kata Gluvić (93).

ŽUPA VIJAKA

UMRLI

Anđelija Matić rođ. Jozić (69), Ilija Barišić (76.).

Fotografija na naslovnici: Z. Filipović

2

BROJ 213

Ni naša sugestija ne razlikuje se od Bojićeve i od sugestije svih koji pozivaju na što bolji odziv, čime se jedino može boriti protiv činjenice da su stranačke legije, kao preduvjet još jedne u nizu svojih "pobjeda", već ukalkulirale apstinenciju vojske nezadovoljnika (a koja nikako da se postroji i shvati da je brojnija!). Ovo su, doduše, lokalni izbori – koji ne "tangiraju" one na višim instancama, čijim se zakonskim rješenjima gazi lokalna samouprava – ali baš zato treba pokušati prepoznati one ljude koji su spremni graditi jedinstven nastup u interesu općine, ili jednom riječju – lokalpatriote, a ne poslušnike nekih centrala i izvršitelje stranačke politike čak i onda kad je ta politika u potpunoj suprotnosti s izbornim obećanjima i interesima vlastite općine. Toga je Varešu u prethodnim sazivima Općinskog vijeća konstantno manjkalo i to je ovu općinu strateški koštalo. Neki su se, zacijelo, s takvim poslanjem i pojavljivali u lokalnoj politici, i bili perfidno nagrađivani za to, no ostaje apelirati na svijest onih koji čista obraza i iskrenih namjera iznova pokušavaju unijeti svježine i poštenja u politiku, da se odupru asimilaciji i korupciji s kojima će ih brzo suočiti već uhodani "igrači".

I nama biračima neka je sretno na izborima: treba se potruditi da ne bude nevažećih listića i da naši budući predstavnici ne budu birani isključivo tuđom voljom.

Donacije za "Bobovac" Evica i Bruneta – 50 KM, Dajana i Zlatko Glavaš, Švedska – 30 KM, Ana i Ivo Matić, Donja Vijaka – 20 KM, Borislav i Katarina Medenčić, Kanada – 25 KM, Goran i Mijana Riđić, Kanada – 25 KM, Mladen i Ana Zlović, Nizozemska – 50 €.

Svima hvala lijepa!

RUJAN 2012.

VIJESTI DOZVOLE ZA KINEZE Predsjednik Vlade Zeničko-dobojskog kantona Fikret Plevljak s ministrima Raifom Seferovićem i Đemilom Ugarkom dana 14. kolovoza 2012. godine primio je u Zenici Zao Kechenga, direktora tvrtke "Bluhend wood" Sarajevo.

Riječ je kompaniji kineskih investitora koja je postala vlasnikom pilane u Ponikvama u općini Vareš i koja je u cilju daljnjeg investiranja i dobivanja dozvole za rezanje pripremila projektnu dokumentaciju te nadležnom kantonalnom ministarstvu podnijela zahtjev za dobivanje urbanističke i građevinske suglasnosti.

"Iz sjedišta naše korporacije u Kini postavljaju nam pitanja o toku naših poslova u Varešu i dobivanju dozvole za rezanje", kazao je Kecheng, naglasivši da je "Bluhend wood" zatražio dozvolu o legalizaciji od Ministarstva prostornog uređenja ZDK. Budući da je izvršena promjena namjene objekta cjelokupna procedura morala se iznova provesti, pojašnjeno je iz Kantona. "Imate dobra projektna rješenja i želim da što prije pristupite investiranju", kazao je Kinezima ministar Seferović i poručio: "Mi ćemo osigurati potrebne suglasnosti, ne želimo da ugrozimo vaše investicije na području općine Vareš".

Premijer Plevljak je podcrtao: "Želimo ukloniti sve administrativne prepreke ulaganjima u našem kantonu. Za svaku vrstu konsultacija imate na raspolaganju naše ministre i dobit ćete potrebne dokumente, a mi ćemo vam ih lično uručiti u Varešu", kazao je na kraju premijer.

POTPISAN PROTOKOL U Zenici je, u sjedištu Vlade Kantona, 21. kolovoza potpisan Protokol o međusobnoj suradnji Zeničko-dobojskog kantona, Općine Vareš, "Rudnika željezne rude d.d." Vareš i kompanije "Croger Resources Inc." iz Vancouvera. Predmet suradnje je pokretanje istražnih radova, projektiranja, eksploatacije i koncentracije željezne rude u okviru eksploatacijskog polja "Rudnika željezne rude" Vareš, u ukupnoj vrijednosti od 229 milijuna KM, a Protokol su potpisali predsjednik Vlade Zeničko-dobojskog kantona Fikret Plevljak, načelnik općine Vareš Hamdo Fatić, direktor "Rudnika željezne rude Vareš d.d." Enver Hercegovac i direktor kompanije "Croger Resources Inc." Ljubo Mikulić, nakon čega je održana i konferencija za novinare.

"Protokolom su dogovorene okvirne obaveze i jedne i druge strane, a kompanija iz Kanade riješit će zaostala dugovanja Rudnika po osnovu poreza, doprinosa i radničkih potraživanja, te sve ostale obaveze koje će proisteći iz pokretanja proizvodnje", kazao je kantonalni premijer Fikret Plevljak, dodajući kako je također dogovoreno da se, kad dođe do eksploatacije, prednost daje domaćim proizvodnim kapacitetima.

Direktor kanadske kompanije Ljubo Mikulić samo je kratko izrazio zadovoljstvo što se stvari nakon prvog sastanka i stvaranja afere sada odvijaju u pozitivnom pravcu, a na upit o tome postoji li tržište za varešku željeznu rudu rekao je da ga nije problem naći ukoliko se uspije dovesti rudu na odgovarajuću razinu kvalitete.

Podsjećamo da je na prvom sastanku interese Kanađana zastupao Peter M. Kunh, koji je potom od strane pojedinih domaćih medija diskreditiran.

"Ovo je jedna od najvećih investicija u općini Vareš kakvih od devedesetih godina do danas nije bilo. Investicija vraća Vareš tamo gdje je nekada bio, a bio je industrijsko mjesto, i otvara mogućnost za povratak naših ljudi koji su zbog nedostatka posla privremeno napustili grad", izjavio je Hamdo Fatić, načelnik općine Vareš.

"Prvi korak koji slijedi nakon Protokola jest stupanje u kontakt s nadležnim institucijama i preciziranje dugovanja koja treba izmiriti", kazao je direktor Rudnika Enver Hercegovac, napomenuvši da je prvenstveno riječ o obvezama iz RUJAN 2012.

mirovinskog osiguranja za uposlene, kao i one koji su bili uposleni. Iznio je podatak da je Rudnik početkom devedesetih godina zapošljavao 1200 radnika, a da je današnji broj uposlenih svega dvadesetak. Po pitanju tehnologije i infrastrukture, Hercegovac je kazao: "Nije ništa ostalo, ali ovdje se vrednuje ležište i rezerve rude, i to je bitno za nastavak posla". Upitan za daljnju dinamiku rekao je kako se "konkretne rezultate istraživanja zaliha, kao i laboratorijskih opita za povećanje procenta željeza može očekivati tek za dvije ili tri godine, s obzirom da su to poslovi takvog karaktera." No, kako je podcrtao, prvi rezultati već daju nadu. Članom 4 Protokola orijentacijski su definirana ulaganja, i to: izmirenje postojećih dugovanja – 4 milijuna KM, ulaganja u istražne radove – 25 milijuna KM i ulaganja u postrojenje za koncentraciju, rudarsku opremu, poboljšanje infrastrukture i razvoj rudničkog podzemlja – 200 milijuna KM. SJEDNICA ZAKLADE Dana 25. kolovoza u maloj dvorani općine Vareš održana je druga redovita sjednica Upravnog odbora Zaklade za razvoj regije Vareš. Analizirane su aktivnosti iz proteklog perioda.

Evo nekih koje su uspješno realizirane: uposlen je administrator, pokrenuta je internetska stranica Zaklade, održan sastanak s menadžmentom tvrtke "BBM Amfibolit", a planirani su i sastanci s poduzećima "Ekva" i TRD. Po pitanju planiranih aplikacija za natječaje urađena je jedna koja se odnosi na sanaciju divljih odlagališta krutog otpada na području općine Vareš. Količina dosad urađenog od strane Odbora ocijenjena je uspješnom.

Sa svoje strane Zaklada je dosad financijski pomogla aktivnosti oko projekta Let's do it Vareš s donacijama od 550 i 150 KM, a najavljena je mogućnost i treće donacije u iznosu od 300 KM. Predsjednik Zaklade Mladen Rudež predložio je da se Zaklada počne baviti i stipendiranjem socijalno ugroženih vareških studenata te dodijeli bar jednu stipendiju godišnje, što je i podržano.

Upravni je Odbor ocijenio neophodnim formiranje vlastite Komisije za projekte i nakon provedene rasprave u nju su imenovani: prof. Anto Markotić (predsjednik) te Mladen Rudež, Rusmir Berberović i Brano Šurkić (članovi). Komisija treba što prije izraditi specifikaciju projekata nužnih za obnovu i razvoj grada Vareša, zaključeno je.

Predsjednik Zaklade izvijestio je o zamolbi za donaciju upućenoj poduzeću "BBM", s ponudom za članstvo u Upravnom odboru Zaklade. Donacija je (u iznosu od 5000 KM) u kratkom roku odobrena i isplaćena, a mjesto u Upravnom odboru prihvaćeno pa je na Rudežov prijedlog, nakon kraće diskusije, usvojeno da se u Odbor kao predstavnik "BBM"-a kooptira Izudin Sjerotanović.

ZATVOREN POZIV Javni poziv za dodjelu koncesije za istraživanje i eksploataciju obojenih metala na području rudnika "Veovača" i lokalitetima kod Borovice zatvoren je 10. rujna, a otvaranje ponuda zakazano je za 12. rujna. Zbog već zaključenog ovog broja dok se to događalo, više informacija o izabranom koncesionaru donosimo u narednom.

PROFI

Vareš, ul. Zvijezda br. 25, (poslovna zgrada Bobovac)

mob.: +384 (0)61 / 794 715 tel./fax: +387 (0)32 / 843 094 +387 (0)32 / 849 300 PROIZVODNJA, PROMET I USLUGE

PRODAJA MODNE METRAŽE I KONFEKCIJE NA VELIKO I MALO

BROJ 213

e-mail: profitex@yahoo.com e-mail: profitex@bih.net.ba

3

AKTUALNOSTI

OBILJEŽEN DAN NESTALIH Već četvrtu godinu pripadnici stradalničkih udruga, poglavito logoraša, te nekolicina građana Vareša ustrajavaju na zajedničkom obilježavanju Dana nestalih osoba (30. kolovoza), nastojeći brisati razlike u nacionalnoj pripadnosti i polazeći od činjenice da je svaka nestala osoba najprije čovjek i član nečije obitelji. A u Varešu 14 obitelji već devetnaestu godinu čeka istinu o tome gdje su tijela njihovih nestalih. Na žalost, puno je već vremena prošlo, savjest odgovornih još nije proradila, a istrage nadležnih miruju. Pa i ovakvi skupovi sjećanja prolaze tiho i nezapaženo, i nadasve su malobrojni.

I ove godine simboličan obilazak spomen-obilježjâ u Stupnome Dolu i u Borovici odvijao se u režiji nekoliko ljudi. Ništa bolje posjećen niti popraćen nije bio niti Okrugli stol u velikoj dvorani općine Vareš, dok se za pozitivan primjer može navesti nazočnost župnika i lokalnog imama.

Iznad stola s ikebanom svježih tamnocrvenih ruža bio je istaknut jednostavan pano s imenima nestalih, podsjećanje na 14 života i nesretnih sudbina. Ovo su njihovi identiteti: Aleksa Stanišić, Borislav Kovačević, Dragan Kokorović, Hafa Likić, Ilija Josipović, Ilinka Banjac, Ivo Jelić, Ivo Vukančić, Marko Parić, Mato Ivkić, Nada Josipović – Blaga, Neđo Leka, Pejo Božić, Pero Bunjevac.

Na Okruglom stolu osim izlaganja predsjednika vareškog ogranka Hrvatske udruge logoraša Domovinskog rata Zlatka Prkića i njegove kritike adresirane na opću nebrigu društva, koja se reflektira i na ove slučajeve, nije bilo drugih govornika niti diskusija. Na koncu je iznesen i nepotvrđen podatak da je na području naše općine u vrijeme rata 1992. – 1995. pored 14 domaćih nestalo još 5 osoba s drugih općina.

POSLJEDICE SUŠE Nakon dramatične zime, ove je godine i ljeto pokazalo svoju lošiju stranu. Vrućina i suša osim što su se odrazile na (makar i nevelika) poljoprivredna dobra i usjeve, donijele su i probleme s vodom, pa tako i s vodostajem rijeke Stavnje. Posebni su problemi nastali na području Vrovine koja se opskrbljuje vodom s izvorišta "Lalića mlin". Kod direktora Javnog komunalnog poduzeća Vareš Zafera Kamenjaša potražili smo objašnjenje za nastalu situaciju na Vrovini i kratko porazgovarali o stanju u vodoopskrbi općenito.

"Kod izvorišta 'Lalića mlin' od strane sjekača šume načinjena je šteta pri čemu su pokidane vodovodne cijevi, ali nismo mogli pristupiti sanaciji jer se radi dijelom o miniranom terenu, odnosno nismo se mogli prihvatiti odgovornosti da pošaljemo radnike u takve uslove sve dok nismo dobili službeni dokument od Civilne zaštite o stanju minskog polja", kazao je Kamenjaš. Uzgred je ukazao na činjenicu da JKP Vareš ukupnoj problematici oko vodoopskrbe pristupa sustavno i da se kao rezultat toga (ne) primjećuje da više ne postoje redukcije vode u Vareš Majdanu, a kamoli u Varešu, unatoč trenutnom slabljenju izvorišta.

"Moram isto tako spomenuti", dodaje Kamenjaš, "da i dalje postoje pojedinci koji izbjegavaju ugradnju vodomjera, a prema vodi kao općem dobru, naročito u ove sušne dane, odnose se vrlo nedomaćinski."

Na potenciranje problema rijeke Stavnje, koja se u proteklom periodu više sastojala od fekalnih voda, Kamenjaš je rekao: "Trajno rješenje, koje smo mi već predlagali, bilo bi umrežavanje i ukopavanje kanalizacionih cijevi u dnu korita. Kroz

4

grad bi to bilo s obje strane korita, a nizvodno Vareša bilo bi dovoljno i s jedne, samo desne strane. Ujedno bi se dobilo i ekološko i estetsko rješenje, a suženjem korita u njegovom dnu dobila bi se bolja protočnost u situacijama kad opadne vodostaj, što je iz ljeta u ljeto sve češći slučaj i sve veći problem zbog potencijalnih prenositelja zaraze iz korita. Predvidjeli smo, naravno, i kolektor, i povrh svega izgradnju ustave u Stijenama čija bi funkcija bila stvaranje određene akumulacije, a koju bi se povremeno ispuštalo i na taj način vršilo sapiranje korita."

Financijska konstrukcija ovakvog rješenja doseže iznos od sedam milijuna KM, a ta je sredstva nemoguće namaknuti bez zaduživanja ili apliciranja namjenskim fondovima, naravno s propisno pripremljenim projektom. Općina se ne može zaduživati niti može uopće aplicirati dok ne izmiri svoja dugovanja po pitanju neplaćenih doprinosa, ali bi ovaj problem Općinsko vijeće svejedno moralo otvoriti i razmotriti jer ga ima u srcu grada. Okretanje glave od rijeke Stavnje duž glavne ulice više ne može mnogo pomoći; može se zapravo izbjeći pogled na zgađujuće prizore, ali ne i neugodne mirise koji se šire iz korita.

MUKE S RASVJETOM Već neko vrijeme na sjednicama Općinskog vijeća, smješteno pod "razno", povlači se neriješeno pitanje rasvjete javne rasvjete u (pri)gradskim naseljima, kao što su, primjerice, Selište i Pruga. Na Pruzi je zadržana zastarjela, neugledna mreža, s još ponekom lampom, a nova infrastruktura (stupovi) čeka da počne služiti svrsi. Na Selištu je stara mreža demontirana i rasvjete nema nikako. Građani već dolaze izraziti svoje nezadovoljstvo i u našoj redakciji, pitajući se pritom: kako je moguća tolika nebriga i da ljudi u gradu tumaraju po mraku u vremenu kad su već mnoga sela u okolici Vareša noću propisno osvijetljena!?

Prema Zakonu o komunalnim djelatnostima, javna je rasvjeta dodijeljena u nadležnost općinama, a Općina Vareš trenutačno ima (financijske) probleme u vezi s tim čak i u glavnoj ulici. "Elektrodistribucija" se, pak, pojavljuje samo po pozivu, da obavi naručeni posao u svojstvu ovlaštene tvrtke.

Kod Enesa Begića, rukovoditelja vareške podružnice "Elektrodistribucije", želeći saznati bar neku riječ više, dobili smo potvrdu da je zakonsko rješenje takvo kakvo jest "već tri-četiri godine" i da su radnici "Elektrodistribucije" pripremili sve "što je do njih" do Pruge i Selišta.

Ostaje pitanje je li se moglo učiniti više po tom pitanju u razdoblju od rata naovamo, u vremenu koje se trošilo na maštanje o dovođenju turista, a grad bez elementarnih civilizacijskih uvjeta.

BROJ 213

Kada će zasvijetliti?

RUJAN 2012.

PROSLAVA DANA OPĆINE

S

večanoj akademiji, na koju je općinska dvorana (još nepromijenjena od socijalističkih vremena, i s plastičnom ikebanom na stolu) čekala okruglih 20 godina, nazočili su kantonalni premijer Fikret Plevljak, ministar kulture u Vladi Kantona Mirko Trifunović, načelnik susjedne općine Kakanj Mensur Jašarspahić, te vareški uglednici poput akademika Ante Markotića, i drugi.

"Nadam se da će u budućnosti ovo biti dan kad se sumiraju pozitivni rezultati, kad se trasiraju pravci za neka buduća vremena i da nikada više nećemo u Varešu imati prekide u proslavi Dana općine", kazao je u svečanom trenutku općinski načelnik Hamdo Fatić, nakon čijeg je referata prikazan kratki dokumentarni film o potencijalima Vareša.

Kantonalni premijer Plevljak, uz čestitku, obećao je svekoliku podršku općini Vareš u njezinu pronalaženju puta ka prosperitetu, kazavši kako je svjestan težine trenutne situacije u ovom dijelu kantona.

Obratio se i akademik Markotić, podcrtao da je potpaljivanjem visoke peći 16. kolovoza

Uručivanje priznanja Valentini Malbašić

Nakon 20 godina Središnji događaj u povodu obilježavanja novoutemeljenog Dana općine Vareš 16. kolovoza bila je svečana akademija na kojoj je općinski načelnik Hamdo Fatić podijelio pet zahvalnica zaslužnim poduzećima, dok je najveće priznanje, plaketa s općinskim grbom, dodijeljeno Valentini Malbašić, predsjednici Udruge slijepih i slabovidnih osoba M. Marijanović 1891. Vareš postao ozbiljan industrijski grad i industrijsko središte, te zahvalio Općinskom vijeću na "iznimno

sretno i spretno odabranom datumu".

Potom su dodijeljene zahvalnice za četiri poduzeća ko-

ja su, po riječima načelnika, zaposlila najviše radnika: "BBM", "Alma Ras", TRD i "Naha". Peta je zahvalnica posredno dodijeljena Theresiji Pfänder kao osobi koja je najviše pojedinačno pomogla i još uvijek pomaže obitelji u Varešu, navlastito djecu, a najveće prizanje uručeno je Valentini Malbašić za njezin društveni angažman, kojim je nadasve pobijedila hendikep.

Akademiju su glazbeno popratile učenice Alma Ćatović, Martina Dužnović i Lamija Bisić kompozicijama na klaviru.

U okviru obilježavanja Dana općine upriličena je likovna izložba "Ja i moj grad" autora Nevdžeta Arapovića i izložba rukotvorina udruge "Izvorno vareško". Također je promovirano šahovsko igralište s novim figurama, te izvedena predstava "Vicomafija iza rešetaka" (uz koju je organizator trebao naznačiti da je za odrasle), a potonja dva događaja sponzorirala je njemačka humanitarna organizacija Gesellschaft für Internationale Zusammenarbeit, čiji su predstavnici također nazočili ovoj, ipak povijesnoj, proslavi Dana općine.

DA SE NE ZABORAVI

Pržićki jubileji U mjesnoj zajednici Pržići ovo je godina u kojoj se podudara niz jubileja. Nisu obilježeni jer se tijekom rujna nije moglo pronaći odgovarajući termin zbog nekih drugih događanja po Vrovini, a već u listopadu istječe mandat sadašnjem vodstvu Mjesne zajednice. No, svakako zavređuju da budu ubilježeni u "Bobovcu" M. Marijanović

N

ajveća i najvažnija obljetnica jest – 100 godina školstva. I danas u Pržićima postoji stara školska zgrada u kojoj se opismenjavalo prije Prvog svjetskog rata!

Sljedeći je spomena vrijedan RUJAN 2012.

podatak – 85 godina od elektrifikacije, koja je, doduše, najprije stigla do rudnika na Breziku, ali ubrzo su bila opskrbljena i domaćinstva.

Slaviti bi se mogla i 65. obljetnica od osnutka kulturno-

Dopredsjednica MZ Pržići Jasna Mirčić umjetničkog društva "Branko Jelić", čiji je prvi predsjednik bio Ferdo Mirčić – Zulfo. Društvo je, zapravo, samo registrirano te 1947. godine, a djelovalo je i prije, pod vodstvom Karla Hahna. Zatim, 60 je go-

BROJ 213

dina od početka gradnje naselja zvanog Švrakino selo, u kojem je bila i tzv. samačka zgrada za radnike rudnika. 60 je godina i od izgradnje vodovoda "Jaglenac", koji se prestalo koristiti zbog nerentabilnosti u potrošnji električne energije. Nogometni klub "Metalac" Pržići osnovan je prije 55 godina. I naposljetku podatak da je prije 30 godina otvoren današnji dom kulture. No, došla su takva vremena da svjetla u njemu gore u rijetkim prigodama, a nije više ni tijesan kao nekad.

Sve ove podatke dobili smo zahvaljujući Jasni Mirčić, dopredsjednici u Savjetu mje-

5

DA SE NE ZABORAVI sne zajednice. Ona se naročito posvetila etno-sobi, koja je danas već znatno bogatija eksponatima nego prije dvije godine, kad smo je u "Bobovcu" prvi put predstavili. Jedan od projekata na kojemu je radio dosadašnji Savjet mjesne zajednice bio je i izgradnja igrališta. Osigurana je sportska infrastruktura, konstrukcije i zaštitne mreže, ali postavljanje je neizvodljivo dok se ne asfaltira podloga. Taj je posao, prema obećanju iz Općine, trebao biti urađen ujedno s asfaltiranjem puta kroz Tisovce, ali to se nije desilo. Tako će igralište očito dočekati novoizabrano vodstvo. Lokacija igrališta nalazi se ponad doma kulture.

A na pročelju doma je, još uvijek, grb iz prosperitetnih rudarskih vremena, s dva čekića u vijencu od zelenih grana. Iza te ikonografije stoji puno lijepih uspomena. Evo jedne takve. Po kazivanju Vrovaca, prvi TV prijamnik u Varešu pojavio se 1959. godine i stigao je upravo na Vrovinu, u pržićki dom kulture. Donio ga je Matan Lekić s velesajma u Zagrebu. U sjećanju je ostala čak i marka: radilo se o rabljenom philipsu. Kad se 1960. godine odigravalo prvo europsko prvenstvo u nogometu (na kom je reprezentacija Jugoslavije osvojila drugo mjesto) dvorana je postala pretijesna zbog velikog broja ljubitelja nogometa koji su dolazili iz Vareša. Gledanje redovitog programa naplaćivalo se 10 para, a tarifa za gledanje utakmice bila je duplo skuplja. Zanimljiva je i anegdota o osam bračnih parova koji su došli u Pržiće s Bijeloga Borja kako bi gledali i slušali izvrsne interpretatore sevdalinki Zaima Imamovića i Safeta Isovića. No, kad su zauzeli svoja mjesta pred televizorom na ekranu je stajala isprika zbog tehničkih smetnji i umjesto domaćih izvođača preostalo im je, po izboru studija, slušati "crnačku" glazbu...

6

INTERVIEW

fra Mirko Majdandžić, župnik župe Vareš

Dojam posebnosti Kako smo i najavili, donosimo intervju s novim župnikom. O svojoj percepciji Vareša i o susretima s vareškim ljudima fra Mirko govori puna srca Razgovarao M. Marijanović n Poštovani župniče, kako smo i dosad običavali, zamolit ćemo Vas da kroz odgovor na prvo pitanje iznesete našim čitateljima i ujedno svojim župljanima Vašu biografiju? o Rodio sam se u Busovači 27. studenog 1960. godine u BROJ 213

brojnoj obitelji, od roditelja Ive i Rozike, rođene Ilić. Mama je bila rodom iz sela Trešnjevica kod Bradine, iz Neretvice. Bilo nas je osmero djece. Danas nas je šestero živih: tri brata i tri sestre.

Osnovnu školu sam završio u Busovači. U Visokom sam završio Franjevačku

klasičnu gimnaziju i novicijat, a teologiju sam završio u Nedžarićima, na Franjevačkoj teologiji. Na praktičnom semestru bio sam ovdje u Varešu, 1986. godine. Mladu misu slavio sam u Busovači 1986. godine.

Prva služba bila je u župi svetog Ilije u Zenici od 1986.

RUJAN 2012.

n Pri našem prvom susretu, tek što ste stupili na mjesto župnika, izjavili ste nešto što može i mora imponirati svakom ovdašnjem uhu. Citirat ću Vašu izjavu: "Vareš nije obično mjesto". Poznato je da ste bili u Varešu i kao mlad svećenik, i da ste dolazili u posljednje vrijeme kao član Uprave Provincije, što Vam je pomoglo da stek-nete dojam i prije dolaska za župnika, ali molimo Vas da pojasnite na kakvu ste karizmu Vareša mislili?

RUJAN 2012.

n Kako ste prihvaćeni u novoj sredini? o Došao sam u Vareš 21. srpnja i odmah sutradan imao sam misu na Vrankovcima.

Vrijeme nije bilo najbolje, ali se skupio veliki broj vjernika.

I veselili su se. U mnogo većim mjestima teško je vidjeti da ljudi jednostavno plešu valcer, a gore, u planini, iznad ti-

suću metara nadmorske visine, obični ljudi, na ledini, plešu valcer! I to je, za mene, nešto posebno.

Drugi dan mog boravka ovdje, čovjek je donio domaćih kokošjih jaja, da "parok ima nešto za doručak". Neće parok nikad biti bez hrane, ali ovakav potez dirne čovjeka. I čini se da Varešani jedan dio srca uvijek čuvaju za paroka.

Moram priznati da sam i očekivao lijep prijem u župi Vareš, ali ovaj doživljaj u prva dva mjeseca je i više od mog očekivanja. Jednostavno, sve što smo fra Marinko i ja predložili župljanima, prihvatili su od srca, kao da su na ta pitanja gledali kroz iste naočale kao i nas dvojica. To se posebno vidjelo u našem prijedlogu novih termina za svete mise: svi su odlično prihvaćeni. n Upoznali ste već i naša ruralna područja gdje se nalaze župne filijale. Kakva je Vaša slika o vareškim selima? o Vareška sela od Duboštice i Pogari do Diknjića, Tisovaca i Višnjića su prelijepa. Rodom sam iz sličnog podneblja (nadmorska visina je nešto niža) i nekako sam "kao kod kuće". Tu je teško živjeti od svoga rada, predjeli su prelijepi za vikend-kuće. Putovi nisu asfaltirani, udaljenosti od Vareša su velike, puno je samaca i to u zrelijim godinama, omladine ima vrlo malo.

Ali nitko ne jadikuje. Ljudi se bore i rade. Drže nešto stoke, prave sir mladi i sušeni, ima

01 3 i 1 ,1 M

Hz

o Prekratko sam u Varešu da bih smio davati ocjene o Varešu i njegovim žiteljima. Jer na praksi sam bio davno, prije 26 godina, i relativno kratko. Ali o Varešu sam saznavao posredno, preko Varešana, svojih profesora, koji su bili posebni, izuzetni, kao što je fra Vitomir Slugić, fra Miroslav Kasapović, fra Ignacije Gavran. Jednostavno, bili su genijalci. Živeći s njima, čovjek i o Varešu i drugim Varešanima počne stjecati takav dojam – posebnosti.

Kad pogledate Vareš, sa svim pustim prostorima Željezare, s devastiranim zgradama rudnika, onda je lako pretpostaviti koliko je tu bilo

radnih mjesta, koliko je plaća dolazilo u jednu kuću i kako su ljudi živjeli, kakav je bio standard. Bogatstvo i iskustvo ljudi iz tridesetak nacija davalo je poseban kulturni image Varešu. Morao je biti jedna od "gospodskijih" sredina u bivšoj državi. I danas se to može osjetiti i vidjeti: samo stanite pred crkvu prije ili nakon mise: vareške gospođe, i s federalnom mirovinom i u zrelijim godinama, imaju elegantniji stil od mnogih iz metropola. Varešani ne kukaju nad životom, koji je, ekonomski, prilično težak. Ali, čini mi se, oni se kulturom bore protiv teškoće života: kroz Hrvatski radio "Bobovac", kroz list "Bobovac", kroz razne udruge i udruženja, kroz koncerte, kao što je i ovaj predstojeći Miholjski koncert.

Posljednji rat za Vareš i Varešane bio je katastrofalan, kao uragan ispraznio je Vareš.

Kakve su žrtve tada podnijeli, a posebice pri povratku na svoja ognjišta, čuo sam i od tadašnjih župnika fra Mije i fra Mate. I tu se, i iz njihovih iskustava, mogao steći dojam o posebitosti.

95,

do 1988. godine. Zatim sam tri godine bio kapelan u župi Gornji Vakuf, a 1991. godine provincijal fra Petar Anđelović i Uprava postavili su me za tajnika Provincije. Godine 1994. postao sam definitor, član Uprave provincije. Tako sam sve ratne godine proveo u Sarajevu. Od 1997. do 2003. godine bio sam župnik u Bugojnu, a tijekom sljede-ćih šest godina bio sam gvardijan i župnik u Fojnici. Na Kapitulu 2009. godine izabran sam za definitora i ekonoma Provincije, a prije nekoliko mjeseci postavljen sam za župnika ovdje u Va-rešu.

BROJ 213

odličnog meda, ima par ribnjaka, mislim da bude i dosta voća (iako je ova godina slaba voćem) za sokove i rakije, naravno. Čini mi se da bismo mi, kao župna zajednica, mogli sebi sve proizvesti za život, osim žitarica. No, kada bi se sijalo u Duboštici i Borovičkim Njivama kao nekad što se radilo, imali bismo sve potrebno i sve zdravo. n Na koncu, uočili ste jedan općeniti nedostatak i problem današnjeg vremena: nedovoljno susreta čovjeka s čovjekom, pa tako i svećenika s vjernikom. Hoćete li u Vašem pastoralnom radu u Varešu staviti poseban akcent na ispravljanje toga i gdje još vidite prostora za djelovanje? o Usamljenost je nekad bila bolest gradova. Ljudi su živjeli u zgradama, a nisu poznavali susjede na istom katu i u istom ulazu. I Vareš je grad i obolio je od te bolesti. Ali su oboljela i sela: stanovnika je malo, ljudi su stariji i nekako su se "zatvorili" u sebe, u svoj dom i sa svojim problemima.

Djeca i unuci su, vrlo često, daleko po svijetu. Samoća je teška. Mora biti ubitačno lijegati sam, ustajati sam, piti kavu sam, ručati sam, piti sam... I tako svaki dan.

Pokušat ćemo obilaziti ljude, ne samo uz blagoslov obitelji, nego kroz cijelu godinu. Ljudi su postali siromašni susretâ s drugim ljudima. Čini mi se da čovjek poželi da mu netko dođe. Ne trebaš donijeti ništa osim sebe i dio svog vremena za razgovor. Kave, rakije i meze ima dovoljno.

Fra Vitomir Slugić često je govorio: "Hvala ti za susret", jer, vjerojatno, u hrvatskom jeziku sreća i susret dolaze od istog korijena. I zato ako želiš biti sretan, susreći se s ljudima. I ako želiš usrećiti drugoga kreni mu u susret!

7

PREDSTAVLJENA KOALICIJA

D

ana 7. listopada 2012. u Bosni i Hercegovini održat će se lokalni izbori. Nova je to prilika za biranje ljudi od kojih se očekuje da odgovore izazovima vremena bolje nego što je u prethodnom periodu bio slučaj.

U Varešu, kojeg se inače smatra gradom umirovljenika, šansu se mora povjeriti mladima, da kreiraju grad i općinu onakvima kakve žele za svoj ostanak i sigurnu budućnost – poručeno je iz "Hrvatske koalicije za Vareš" pred ove izbore. Takvu poruku odražava i lista Koalicije, na kojoj su većinom mladi; neki od njih se još školuju, neki su i nezaposleni. Čekaju priliku da daju doprinos, da se dokazuju. Uz mladog kandidata za načelnika, motivacija im je dodatno porasla. Ali, mlade se ljude, posebno u politici, nema baš strpljenja slušati. Svjestan toga ili ne, kao pretendent na mjesto općinskog načelnika Brano Šurkić je već na početku sa svoje strane iznio jednu napomenu koja je morala zainteresirati: njegov program, rekao je, još nije dobio konačan oblik jer još nije čuo kritike od većine građana Vareša. Ako netko želi slušati građane umjesto samo poslagati teze koje se uz floskule standardno "prodaje" pred izbore, to je nedvojben pomak. Šurkić ima 29 godina i diplomu Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. Unatrag tri godine radi u općinskoj administraciji na mjestu stručnog suradnika za ekonomske poslove.

Jedan je od utemeljitelja Zaklade za razvoj regije Vareš i ima iskustva suradnje s mjesnim zajednicama na manjim projektima. Oženjen je i uskoro će postati otac drugi put.

Kandidat za načelnika: Brano Šurkić

Vjera u mlade U Hrvatskom domu, u staroj četvrti Vareša, dana 4. rujna 2012. godine upriličeno je predstavljanje kandidatâ "Hrvatske koalicije za Vareš" (HDZ BiH i HSS-NHI) za Općinsko vijeće, kao i kandidata HDZ-a BiH za općinskog načelnika, kojeg podržava Koalicija. Predstavljanju su nazočili samo uzvanici s pozivnicama, i mediji.

Uz kandidate s iskustvom na lokalnoj političkoj sceni, Koalicija se predstavila s evidentno pomlađenom listom, a HDZ je ponudio i mladog (najmlađeg) kandidata za načelnika, koji je tom prigodom prvi put izložio svoj program. On je Brano Šurkić, a njegov je moto: "Vareš – općina u kojoj želim živjeti".

M. Marijanović "Kroz radno iskustvo u Općini prethodnih godina naučio sam mnogo, upoznao se s procedurama neophodnim za vođenje općine i, što je najvažnije, smatram da sam stekao povjerenje svojih kolega i suradnika", kazao je Šurkić, te naglasio: "Iako optimist, ne zavaravam se mislima da je lako promijeniti postojeće stanje, ali mogu zajamčiti da ću uraditi sve što je moguće da kreiram uvjete za bolji Vareš."

Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576

www.fondacija.vares.info 8

Prema tom jamstvu je i naslovio svoj program: "Spreman sam raditi za Vareš".

Strateški ga je razdijelio u tri osnovna pravca: vraćanje ugleda općini Vareš, profesionalno upravljanje općinom i razvojni programi općine.

Prva dva cilja doimaju se naoko nevažnim, jer "od toga se ne živi". Ali ne može se opovrgnuti da fali i digniteta i institucionalnog reda, i da Općina u popravljanje stanja treba krenuti upravo od sebe. Šurkić je obrazložio da se "vraćanje ugleda" odnosi i na nastup prema višim instancama, te precizirao da planira poraditi na strateškom zagovaranju prioriteta i jačanju vareškog jedinstva. "Općina mora učvrstiti svoj nastup, izboriti svoja sredstva koja nam duguju po osnovi eksploatacije prirodnih dobara i okrenuti se stvaranju uvjeta

BROJ 213

za strateške investicije", naglasio je, ističući da to nije moguće dok se ne izvrši sanacija proračuna odnosno općinskih dugovanja koja predstavljaju uteg i zbog kojih je Općina trenutno prisiljena propuštati brojne aplikacije za razvojna sredstva. A kad je riječ o razvojnim programima, Šurkić je istaknuo: "Neophodan je urbanistički plan, koji će dati jasnu potrebu grada za sadržajem, kanalizacijom, sportskim terenima, za toplifikacijom, pa regulacijski plan i definiranje poslovnih zona – to su samo neka od pitanja koja treba pokrenuti i oživjeti."

Osvrnuo se i na pozitivno iz prethodnog perioda, kazavši: "Što se tiče infrastrukture, započete su mnoge dobre stvari u općini posljednjih godina, izrađena je strategija razvoja lokalnih puteva, ali Općina za ubuduće mora prvo osposobiti sebe za 20% vlastitih ulaganja u takve projekte, kako bi mogla povući preostalih 80% sredstava od raznih donatora koji pomažu razvoj lokalnih zajednica na takvom principu."

Kad su u pitanju druge oblasti javnog života i rada, Šurkić je pripomenuo da su programi već jasno definirani Strategijom razvoja općine i da će ustrajavati na tome da ih se prevede iz dosadašnjih popisa u konkretne projekte.

Pritom je iznio opasku: "Nekada su donatori dolazili sami i nudili sredstva, sada više ne.

Na osnovu svih potencijalnih projekata, mi neophodno moramo uraditi podjelu projekata na lokalnu samoupravu, na javno-privatne i na privatne projekte, te ih kao takve pripremiti i biti proaktivni u traženju investicija i ulaganja."

"Barem su brojke iste na sva tri jezika. Moramo shvatiti da promjene nisu luksuz već potreba", zaključio je Šurkić svoje prvo predstavljanje u utrci za općinskog načelnika.

A neslužbeno saznajemo da će za protukandidate imati Nijaza Žutića iz SDP-a, Avdiju Kovačevića iz SDA i Nermina Librića iz SBB-a.

RUJAN 2012.

AKCIJE "LET'S DO IT"

Pogarani nakon akcije

Rad se nastavlja Kao dio tima "Let's Do It Bosnia – Očistimo zemlju za jedan dan" članovi tima Let's do it Vareš još jednom su pokazali da je njihov pristup ovoj ideji, i konkretnim akcijama, ozbiljan i iskren Priredila Sabina Librić AKCIJA NA POGARI Nakon realizovane dvije pilot akcije na području općine Vareš, članovi tima Let's do it Vareš su veoma uspješno realizovali i treću, kojom je obuhvaćeno čišćenje ilegalnih deponija na selu Pogar.

U srcu planine Zvijezde, na oko 1100m nadmorske visine, oko 70 volontera iz Vareša, Pogari i susjednog sela Javornik uspjeli su očistiti tri deponije i ukloniti oko deset tona smeća. Nesebičan doprinos ovoj akciji pružili su i najmlađi volonteri, učenici Osnovne škole "Vareš". Akciju je, kao i prethodne dvije, podržalo Javno komunalno preduzeće Vareš, načelnik općine, Župni ured Vareš, građani Vareša, te brojni Varešani iz dijaspore bez čijih donacija tim ne bi mogao osigurati osnovna sredstva za rad (vreće, rukavice, maske). Čestiti domaćini, mještani sela Pogar, su na kraju za sudionike pripremili zajednički ručak i druženje.

Epilog dosadašnjeg rada ovog tima je postepeno vraćanje nekadašnjeg sjaja vareškoj ljepotici, planini Zvijezdi i okolini Vareša.

RUJAN 2012.

Želeći učiniti nešto dobro za okolinu u kojoj obitavamo, a posebno za svoj grad, Varešani su na Pogari još jednom položili ispit odgovornost prema životnoj sredini.

PRAVA KRUNA RADA Nakon tri uspješne pilot akcije, o kojima smo redom

pisali, u globalnoj akciji "Očistimo zemlju za jedan dan", na teritoriji općine Vareš učestvovalo je oko 600 volontera. Čišćenje se izvodilo na lokacijama općine Vareš: Vareš, Pogar, Vareš Majdan, StricaZarudje, Osoje, Bijelo Borje, Mir, Pržići i Ponikve. Uklonjeno je oko 80 tona smeća i

utrošeno oko 5000 vreća.

Sa akcijom su prvi završili učenici Osnovne škole "Vareš" i Osnovne škole "Vareš Majdan" koji su sa svojim nastavnicima i članovima Vijeća roditelja čistili širi prostor oko svojih škola. Ovom prilikom je, osim konačnih rezultata čišćenja, postignut i odgojni cilj gdje se uticalo na podizanje svijesti o potrebi zaštite životne sredine u kojoj živimo, te usavršavala načela ekologije koja svakodnevno primjenjujemo.

Kao i u prethodnim akcijama podršku pri realizaciji ove globalne pružili su: načelnik općine, JKP, "Šimić-prom", MZ, Crveni križ, DZ, Forum žena.

Krunu svog dosadašnjeg zalaganja članovi tima Let's do it Vareš vide u čistim izletištima planine Zvijezde, uklonjenim otpadom sa niza deponija i veliku zainteresovanost građana za ovu ideju.

Rad tima se ovim ne zaustavlja. Slijedi stalna promocija ekoloških načela, edukacija djece i mladih, te priprema za sljedeće proljeće.

ISPUNJEN CILJ

Osvojen vrh Musala U organizaciji Planinarskog saveza BiH, a u povodu 120. obljetnice planinarstva u BiH, 1. rujna 2012. godine izveden je pohod na Musalu (s 2925 m to najviši vrh na Balkanu) u kome su sudjelovala 152 planinara iz 35 društava. U ovom najmasovnijem uspinjanju u povijesti bh. planinarstva (izvan matične zemlje), do vrha su uspjela stići 132 planinara, među kojima i trojica Varešana iz KES "Perun-Va" i PSD "Perun": Velimir Gavran, te Admir Čizmo i Aziz Numanović.

Oni su predstavljali tim "Perun", a sponzorirali su ih Općina Vareš i caffe bar "Jazz in the house".

"Ovo smo posvetili tradiciji planinara koji su išli u pohode prije nas, predstavljajući grad Vareš", kazao je u izjavi za naš list Velimir Gavran, napominjući da je ovim ispunjen neophodan uvjet za podnošenje aplikacije kod osnivanja gorske službe spašavanja, što je i bio glavni cilj njihova sudjelovanja u pohodu na "Musalu".

S. P. BROJ 213

Varešani na najvišem vrhu Balkana

9

VANCOUVER – ZENICA – VAREŠ POVRATAK SUDBINI Zenica. Dvadesetprvi dan kolovoza, 2012. Grad titra na ljetnoj jari i žegi od 33 stupnja. Radovi na par raskrižja; semafore će zamijeniti kružni tokovi. Stara je to 'inovacija' za brži protok prometa, ali svejedno sporo dotiče do svijesti urbanista u našim gradovima. Zenica će to sada napokon imati i riješiti prometne čepove. Iako, silom prilika, i mi možemo biti zainteresirani za prometne pomake u Zenici, nismo tu zbog njih.

U zgradi gdje se smjestila Vlada Zeničko-dobojskog kantona fasade su, sukladno imidžu grada metalurgije, u smeđoj boji poput one na postrojenjima željezare. Tu će se potpisati jedan protokol. Sudeći po zanimanju medija – intrigantan, ali neosporno važan za Vareš i, kako se to "strateški" pred izbore kaže, za privredu Zeničko-dobojskog kantona u cijelosti.

No, vratit ćemo se na trenutak onom prometnom tzv. rotoru koji je uoči potpisivanja Protokola slučajno izgledao kao podsjećanje na egzistencijalni bubanj na kom se Vareš vrti već 15 godina iza rata, tražeći za sebe različite putove razvoja, videći ih na mahove u kulturno-povijesnom ili seoskom turizmu, pa u proizvodnji zdrave hrane i sličnim biznis-idejama koje se u vareškoj tradiciji vezanoj za rudarenje i metalopreradu sveukupno smatra tričavim.

Uglavnom, sve nešto sitno i rascjepkano, a nikako fundamentalno, što bi pokretalo cijeli grad. Šumarstvo je zapravo bilo alternativa, općina se pomoću tog resursa iza rata mogla osoviti na noge, ali njega se naprosto izručilo, da drugi u kantonu od toga profitiraju. I, nadasve, da haraju!

Plevljak, Mikulić i Fatić

Željezo u fokusu Potpisivanjem Protokola u Zenici o međusobnoj suradnji na planu pokretanja istraživačkih radova i eksploatiranja željezne rude u Varešu – samo pet dana nakon prvog poslijeratnog obilježavanja Dana općine Vareš (vezanog sada za industrijsku, a ne "revolucionarnu" prošlost) – otvorena je, možda, nova/stara stranica u povijesti Vareša: grada kojem su rudna bogatstva očito njegov usud. Poslije potpisivanja Protokola četiriju strana upriličena je i press konferencija, ali na njoj su stvari otišle u drugom smjeru od onog koji zanima nas u Varešu. Stoga ovdje analiziramo dobre i potencijalno loše, odnosno nedorečene stvari oko buđenja vareških rudnika željeza iz dvadesetogodišnjeg drijemeža.

Piše M. Marijanović I evo, nakon što se lijepih 17 godina od potpisivanja daytonskog mira Varešu mantalo na tom vrtuljku s kojeg nije znao kamo bi, ove godine, aktivnostima oko trgovanja i sve izvjesnijeg oživljavanja rudnikâ olova, cinka i barita, a sada i željeza, čini se da smo u fazi iskakanja i da, okrećući se oko sebe, opažamo kako smo ponovno u ulici rudarenja.

Druga su vremena, nema više socijalizma i onog što se zvalo samoupravljanjem, a kroz

AMI

TR

Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor 10

tranziciju učimo da je sada potrebno privlačiti strane investitore. U našem slučaju ne može se baš reći da smo ih angažirano privlačili, ali vjerojatno jesmo prizivali i priželjkivali. Ovdje ćemo se fokusirati samo na rudnik(e) željeza i pojavu investitora iz Kanade.

OPITI VEĆ TRAJU Prije nego li će Protokol u Zenici biti i potpisan, oko investitora se podignula prašina. S obzirom na ulog koji leži u vareškim brdima to, po mišljenju upućenijih, nije bilo slučajno.

Naime, u prošlom broju, na trećoj stranici prenijeli smo agencijsku vijest o prvom susretu predstavnika kompanije iz Kanade s nadležnima u Kantonu, a zatim i par rečenica o pisanju Dnevnog avaza kojim se dovelo u

BROJ 213

pitanje kredibilitet "kanadskog investitora". Kantonalni je premijer Fikret Plevljak, kao domaćin prvog sastanka, a i drugog na kom je potpisan Protokol, čiji je on uostalom glavni jamac, stoga sazvao konferenciju za novinare, naglasivši pritom da svakom ozbiljnom investitoru želi stvoriti pozitivan ambijent za ulaganje i da želi javno raščistiti s konotacijama koje su se pojavile nakon pisanja Avaza.

Dakle, tko je dobro pratio, na prvom sastanku u ime investitora pojavio se Peter M. Kunh, kao predstavnik kompanije "KJ Gold Canada Ltd".

Za njega je Avaz iskopao kako se radi o osobi s tjeralice ("zbog nezakonitog odlaganja otpada u blizini rudarskog okna", između ostalog). Premijer je odmah reagirao kod MUP-a i pribavio odgovor u RUJAN 2012.

Direktor Rudnika Enver Hercegovac

kom se navodi da postoji optužnica protiv Kunha u SAD-u, ali da ne postoji Interpolova tjeralica koja bi obvezivala policiju naše zemlje na bilo kakvo postupanje.

Na drugom sastanku odnosno kod potpisivanja Protokola pojavio se Ljubo Mikulić, kao zastupnik kompanije "Croger Resources Inc" u ime koje je i potpisao Protokol. Sebe je na tiskovnoj konferenciji predstavio kao čovjeka zaduženog za financije, a za Kunha je kazao da on ima vlastitu konzultantsku tvrtku i da je sudjelovao u prvom kontaktu s premijerom u svojstvu tehničkog savjetnika a ne investitora. No, te naknadno razjašnjene pozicije nisu odagnale sumnje novinara i općenito se stvorio dojam da je riječ o površnom ulasku u potpisivanje Protokola oko posla čija je najavljena vrijednost 229 milijuna maraka. A baratalo se čak i različitim brojkama: Kunh je spominjao 90 do 150 milijuna KM investicije (nakon izmirenja nagomilanog duga Rudnika), a u Protokolu je Mikulić potpisao investiciju od cca 200 milijuna KM i 25 milijuna koje se prethodno planira uložiti u istraživanje. Na prvi pogled svatko će pozdraviti narastanje tih brojki, ali kao da se olaRUJAN 2012.

ko barata s njima, tj. s milijunima.

Nekima se najposlije činilo sumnjivim i to što se uopće potpisuje Protokol; zar nije dovoljno da se svatko primi svojih obveza u najboljem interesu uključenih strana? No, prema riječima Mikulića, takav je dokument neophodan kompaniji kao polazište za pokretanje daljnjih procedura. Premijer je dodatno pojasnio da se Protokolom s naše strane želi pružiti određenu sigurnost investitoru da uđe u istražne poslove, koji su inače poslovni rizik, kako bi potvrdio svoje projekcije da će u Varešu biti isplativo eksploatirati željeznu rudu. Tek tada slijedi potpisivanje ugovora kojim bi se preciziralo rokove i druge obveze investitora. Samim tim ispostavilo se da je za postavljanje nekih pitanja još uvijek prerano (odnosno, odgovor je bio: obim eksploatacije, način oplemenjivanja, broj uposlenih i sl. – sve će zavisiti od rezultata istraživanja koja kompanija planira vršiti), a na neka suštinska (poput pitanja: što je zapravo privuklo kanadsku kompaniju u "nedovoljno istražen" i temeljito opustošen vareških rudnik!?) nije se moglo dobiti pravi odgovor. S druge strane, zanimljiv je podatak da je kanadska kompanija sama, kako je rekao premijer Plevljak – džentlmenski, ponudila izmirenje postojećih dugovanja "Rudnika željezne rude Vareš d.d.", da bi ga dovela u čistu poziciju i učinila predmetom pregovora za koncesiju. Bilo kako bilo, ponuda je prihvaćena, a kontakti s kanadskom

kompanijom, po izjavi direktora Rudnika Envera Hercegovca, traju već deset mjeseci, i zapravo su već vršena prva istraživanja. U njih je uloženo 300 tisuća dolara, a uzorci se testiraju u laboratorijima u Njemačkoj, Rumunjskoj i Kanadi. Posljednji domaći elaborat iz osamdesetih godina, tj. postojeće procjene o tome kolike su i kakve rezerve željezne rude na nalazištima Droškovac, Smreka i Brezik (koje smo i mi prezentirali u "Bobovcu" broj 203, stranica 5) kanadski investitor očito smatra nedovoljno kompletnim jer su istraživanja odnosno bušenja vršena samo do određene dubine (400m) dok je u međuvremenu tehnologija istraživanja znatno napredovala, pa se želi pronaći i eventualne dodatne rezerve.

One su u našem zastarjelom, iako po međunarodnim standardima priznatom, elaboratu označene kao potencijalne, a sada bi konačno trebalo utvrditi njihovu kvalitetu i položaj. Međutim, ono što je relevantno i općepoznato – vareška željezna ruda spada u kategoriju tzv. siromašnih ruda. Stoga investitor već računa s njezinim oplemenjivanjem, što onda otvara neka druga, prije svega, ekološka pitanja.

KAPITALNA STVAR Prema lokalnim razmišljanjima, rudnik je ipak bolje ustupiti bez dodatnih pitanja nego ostaviti da stoji, a najveći optimisti već pretresaju koliko bi se ljudi vratilo iz iseljeništva ukoliko se u Varešu pokrene nešto ovako kapitalno.

U svakom slučaju, sad kad su

razgovori konkretizirani barem kroz Protokol (premda on ne predstavlja ništa više od izraza dobre volje i "pažnje dobrih domaćina") možebitno oživljavanje rudnika zainteresiralo je mnoge, pa i one koji o Varešu promišljaju iz inozemstva; ponekad i dublje nego što se čini. Neki su se o tome raspitivali u našoj redakciji, neke smo pak i sami konzultirali.

Primjerice, Dario Andrijević, direktor Sektora strateškog planiranja i korporativnih financija u Fini, Zagreb, mišljenja je da Varešu koji je ostao bez eksperata preostaje prodati rudnik kako najbolje zna, ali ne i pod svaku cijenu.

Ponajprije stoga što kupac u ovom slučaju možda ima jasniju sliku od ponuđača o onome što je predmet trgovine. "A to je duboko pod zemljom i Vareš nema na raspolaganju tehnologije kojima bi se utvrdilo čega sve ima", ističe Andrijević, dodajući: "Danas se u industriji, primjerice kod izrade čipova i sličnih komponenti, koriste materijali koji se nalaze uz rude samo u tragovima, ali i to je dovoljno da budu vrlo isplativi".

Neizostavno smo kontaktirali i našeg najpriznatijeg metalurga, akademika Antu Markotića, inače predsjednika Hrvatske zajednice tehničke kulture. On je, naime, na Okruglom stolu posvećenom 120. obljetnici industrije u Varešu u rujnu prošle godine iznio podatak da je teškotekućinska separacija predstavljala "kapitalni" promašaj u nekadašnjem (prijeratnom) oplemenjivanju rude. Budući da je investitor spomenuo oplemenjivanje kao nezaobilazan postupak da bi vareška ruda bila kurentna na današnjem tržištu, gdje dominiraju rude sa 60% željeza u svom sastavu, važno je čuti što akademik Markotić misli o mogućnostima oplemenjivanja i oživljavanju rudnika općenito. Njegov tekst donosimo u nastavku, a nakon njegove završne rečenice izlišno je bilo što dodati.

Potpisi na Protokolu BROJ 213

11

VANCOUVER – ZENICA – VAREŠ

I

do mene su doprle vijesti o potpisu "Protokola" o suradnji Kantona, Rudnika Vareš i kompanije iz Vancouvera. Slijedom, iza potpisa "Protokola", održana konferencija za tisak sudionika, posebice potpisnika "Protokola" – uz naglašeni optimizam, pojedinim formulacijama naprosto navodi na nedorečenosti dinamike ostvarenja, sadržaja, konkretiziranja tehničko-tehnoloških elemenata, a naročito vremenskih intervala realiziranja te, ako hoćete, i dosta je neuvjerljiva i kontradiktorna visina investicijskih ulaganja (ukupna i u pojedinim fazama). Ipak, ovo je sve samo početna faza koja dopušta i nedorečenosti. To treba prihvatiti.

No, svaka inicijativa usmjerena na naš Rudnik bolja je od bilo kakvog statusa quo te već iz tog razloga za pozdraviti je optimističnog kanadskog investitora. Naravno, postavlja se otvorenim (bez bilo kakvog dezavuiranja i podcjenjivanja, dapače) preispitivanje niza osnovnih elemenata i karakteristika našeg "Rudnika" i morfologije njegovog nastajanja, sadržaja i karakteristika mineralnih sirovina u njemu (vrstama i karakteristikama ruda, položajem rudnih tijela – površinska odnosno jamska, kvalitetama i sadržajima osnovnog metala – željeza – u njima, rezervama – bilancnim i eksploatabilnim, stanjem i opremljenošću rudnika – tehnički i komunikacijski – posebice danas).

Sve ovo mora imati na umu i dobro poznavati potencijalno zainteresirani partner ili budući vlasnik. Svaki od navedenih parametara je presudan u bilo kakvom budućem "Projektu", daljnje eksploatacije našeg Rudnika.

Rudnik željezne rude Vareš je po postanku submarinsko-eshalaciono ležište metala nastalo izljevima magme u velikim geosinklinalama. To su inače karakteristike nastanka velikog broja ležišta odnosno rudišta siromašnijih željeznih ruda. Ležišta željeznih ruda u Varešu karakteriziraju u najvećem dijelu karbonatne željezne rude (side-

12

Rudnik "Brezik"

Prof. Anto Markotić

Optimizam, ali uz promišljenost Piše prof. dr. Anto Markotić

rit), te oksidne (hematit) i krovinski limonitizirani siderit (kojeg je nešto manje, a ova ležišta su izdignuta, odnosno blizu površine).

U osnovi, u našim rudištima, kao što sam već i naveo, dominira sideritna željezna ruda s više od 85% ukupnih procijenjenih bilancnih rezervi (rudišta Smreka i Droškovac) sa sadržajem željeza 3034%. Nešto iznad ovih lokacija je rudište Brezik u kojem se nalazi nešto hematita (sa sadržajem željeza 42-50%) i limonitiziranog siderita (sa sadržajem željeza 38-44%), a prevladavajući u ostatku je ipak siderit sa sadržajem željeza 32-34% i, na žalost, prema procijenjenim bilancnim rezervama čini 80% ukupnih rezervi ležišta Brezik.

Podaci do 1990. godine procijenjenih i ovjerenih rezervi za (tadašnji) Rudnik i željezaru Vareš variraju od 220-250 milijuna tona rude.

Dominantne su rezerve na ležištu Smreka (170-200 milijuna tona), Droškovac (30-40 milijuna tona) i Brezik (oko 18 milijuna tona, od toga oko 1,5 milijuna tona hematita, oko 1 milijun tona limonitiziranog siderita, a ostatak je siderit).

Morfološki (podatak za oplemenjivanje) siderit je gust, tvrd i kompaktan mineral. Iznimno je težak za drobljenje u izvornom stanju. Prema specifičnoj masi spada u "teške minerale" s 3,5-4,5 gcm-3. Zagrijavan na temperaturama iznad 450 oC počinje se termički razlagati (disocirati), a optimalna temperatu-

ra termičkog razlaganja je do 600 oC. U "prijevodu", mineral siderit oplemenjivački – idealan je za termičke postupke oplemenjivanja. Inače, najkvalitetnije željezne rude danas u svijetu su magnetit i hematit, a vrlo dobro prolazi na tržištima i limonit (jedno od vrlo kvalitetnih ležišta limonita je rudnik u Ljubiji). Donja granica svjetske kvalitete željeznih ruda su karbonatnosilikatne željezne rude tipa sideriti i šamoziti (dok se sulfidne željezne rude pirit i pirotin ne upotrebljavaju u metalurgiji željeza i čelika).

Danas u svijetu, na tržištu željeznih ruda (2011. godine oko 1,1 milijardu tona) dominira hematitna željezna ruda kao najčešća eksportna ruda s približno 60% željeza (mada, ne treba zanemariti, ni eksploataciju magnetita posebice u Švedskoj i Rusiji, limonita, pa i nešto siromašnijih oksidnih ruda hematita ili specifičnih podvrsta takonita kraj Gornjih Jezera na granici SADKanada ili minete na granici Francuske i Njemačke).

Sideritne željezne rude nisu "baš" komercijalna sirovina za tržište odnosno izvoz.

Onaj tko ih ima nastoji "ograničiti" uporabu istih u vlastitoj preradi i taljenju na najbližoj udaljenosti od rudišta.

Teško da se sideriti, bez obzira na primijenjenu tehnologiju oplemenjivanja, mogu danas dovesti u stanje interesa na tržištu željeznih ruda na bilo kojoj udaljenosti od ležišta pa i onoj "najskromnijoj".

Sastav i sadržaj željeza u našem osnovnom mineralu

BROJ 213

sideritu, karakteristika same rude po morfološko-mineraloškoj strukturi, ulaganja u (npr.) drobljenje istog, primjenu bilo kakve oplemenjivačke tehnologije i troškova iste, sadržaj željeza u konačnom produktu (nakon oplemenjivanja) – teško da mogu danas biti u ekonomskom balansu. Uključivanje eksploatacijskih troškova u ležištu, a posebice bilo kakvo udaljenije transportiranje, gotovo da isključuju svaku rentabilnost (zamisliti je danas pred nama samo s aspekta stanja transporta i komunikacijskih veza našeg Rudnika na postojećoj lokaciji i nešto većih količina ruda ili koncentrata koji bi se eventualno nekamo dislocirali).

Ne mogu se oteti dojmu da je u "Protokolu" i najavama puno toga deklarativnog – koncepcijski neusklađenog, stručno nejasnog, deklarativno-optimističnog, a materijalno navedenim mogućim ulaganjima upitno do nevjerice.

Ali, status quo nikome od navedenih subjekata danas ne donosi – ništa. To je zapravo razlog da se već sada u ovoj fazi upozori na realnost, u prvom redu općeg stanja Rudnika željezne rude Vareš s aspekta realnih (do sada) utvrđenih bilancnih rezervi željezne rude i rudišta, vrsta rude u njima, kao i njene opće kvalitete.

Podcrtati je da, uz naznaku ovjerenih bilancnih rezervi (do 1990. godine) ukupnog rudišta i pojedinih lokacija opće stanje eksploatacije, a posebice otkrivki, već je 90-ih RUJAN 2012.

IN MEMORIAM godina dovelo do zaprepašćujućeg eksploatabilnog odnosa: za jednu tonu rude – 13 tona jalovine! Opći prosječni sadržaj željeza u rudi iznosio je 30-34%! Metalogenetski, žile nositelji osnovnog minerala, a time i rude, išli su sve više u dubinu, dok je površinskih ili krovinskih metalnih žila na etažama bilo sve manje ili su svojim količinama bile tako male da je njihova eksploatacija (već i u tadašnjim uvjetima) bila neisplativa. Zašto, zapravo, ne reći da je naš rudnik bio – raubovan?

Sirova željezna ruda do 90-ih podvrgavala se kapitalnom postupku oplemenjivanja u tzv. "teško-tekućinskoj separaciji" na bazi drobljenja osnovnog minerala (na ispod 10 mm), uranjajući u bazene s vodenim otopinama "teških tekućina" (18% ferosilicija), a čijim tretmanom se izdrobljena ruda u bazenima taložila na bazi odvajanja metalnog dijela (teže frakcije) i jalovine (lakše frakcije). Metalni dio je padao na dno, a lakša frakcija, tj. jalovina se izdvajala na površinu. Ta metoda tzv. "TT separiranja" proizvodila je tzv. koncentrat u čijem je sastavu sadržaj metala željeza iznosio – konačno približno 36% (?!)

– bilo je i "partija" koncentrata do maksimalnih 38% željeza – ponekad.

Tvrdoća siderita, poteškoće u drobljenju, nedostatak dijelova za drobilice, uvjetovale su u zadnjih par godina eksploatacije da se ulazni mineral nije više drobio na ispod 10 mm, nego na ispod 20 mm.

Istovremeno, općim pomanjkanjem sredstava smanjivao se i udio skupog ferosilicija kao teške tekućine u vodenoj otopini pa je ista bivala "malo manje teška" (odnosno siromašnija), uz sve veće ulazno zrno siderita. Naravno, efekti su bili sve slabiji, učinkovitost je padala, a tzv. koncentrat nije mogao dosegnuti više ni 36% željeza. Interes "potrošača" za ovakvim "koncentratom" je sve više opadao.

Bio je to tehnološki "megapromašaj" u tretmanu odnosno oplemenjivanju vareških sideritnih ruda. Uz mnoge RUJAN 2012.

druge (spuštaljke, žičare, jalovišta).

A vareški siderit, željezni karbonat, tako se lako termički razlaže – disocira na temperaturama do 600 oC! A onda se lakše drobi, pa ako hoćete i oplemenjuje (npr. sinteriranjem).

Ako se pak želi primijeniti npr. neko termički "dublje obogaćivanje", onda se siderit može pržiti i do magnetske frakcije (u posebnoj atmosferi) metodom tzv. magnetizirajućeg prženja nakon kojeg slijedi i magnetsko separiranje odnosno koncentriranje.

Mnogo je eksperimenata, ali odmah na početku naglašavam – u laboratorijskom obimu, urađeno u nas ponajviše u tadašnjem institutu "Hasan Brkić" u Zenici 80-ih godina. Ti su mi svi radovi dobro poznati, kao i njihovi rezultati. Bile su to uglavnom oplemenjivačke tehnologije mokrog magnetskog separiranja koje su pokazale ohrabrujuće rezultate u visini postignute koncentracije metala, odnosno željeza u konačnom produktu. No, ulazna supstanca, tj. ruda, u ovakove metode oplemenjivanja bila je laboratorijskih količina, a ne industrijskih ili poluindustrijskih, prethodno drobljena i mljevena na frakcije ispod 1 mm(!) veličine zrna. Ova konačna veličina zrna osnovni je uvjet za mokre metode magnetskih oplemenjivanja. Siderit na ulazu s 30-34% željeza drobiti, pa samljeti ispod 1 mm nije lagan posao, ali je glavnim preduvjetom za mokre metode oplemenjivanja.

Optimizam kompanije iz Vancouvera je iznenađujuće interesantan. Njihove "namjere" ne mogu ostaviti nikoga od nas po strani. Intrigantnost trenutka u kojem se javljaju i stanje našeg rudnika danas zahtijevaju ipak i promišljenost svih subjekata i pojedinaca koji sudjeluju ili će sudjelovati u daljnjim pregovorima. Na nama koji možda nešto više poznajemo ovu problematiku, red je da svojim iznošenjem mišljenja ukazujemo i na naše spoznaje. Da se ne ponove promašaji.

BROJ 213

POSLJEDNJI POZDRAV Dana 19. 8. 2012. preminuo je naš dragi suprug, otac i djed

ILIJA BARIŠIĆ Tuga, praznina i bol ne prestaje. S ljubavlju i ponosom uvijek ćeš biti uz nas, u našim srcima mislima i molitvama. Počivaj u miru Božjem!

Zahvaljujemo cvjećarni "Palma", rodbini, prijateljima i svima koji su bili uz nas u našim teškim trenucima.

Tvoja supruga Ana, kćerke Ljilja i Jasna, zetovi Brano i Fahro, unučad Marin, Daniel i Ela

IN MEMORIAM ILIJA BARIŠIĆ (1936. – 2012.)

Kad sam bila mala pitala sam: "Gdje dobri ljudi odlaze nakon smrti?" Rekli su mi: "U raj."

Raj. Riječ koja nosi naziv prekrasnog mjesta, gdje vlada mir, ljubav, dobrota i osjećaji. Razmišljajući, shvatila sam zašto odlaze... Bog treba svoje anđele.

Da, on je bio anđeo od čovjeka. Dobar, pošten, pun ljubavi koju je pružao najviše svojoj supruzi, kćerkama, unucima, zetovima, prijateljima. Njegovo srce se nadimalo od radosti, širilo od životnosti kojom je svakim danom zračio. Njegovom nutrinom smo mogli slušati neprekidnu priču – priču koju je neprestance kazivala njegova mašta, živu i ubrzanu svim aktivnostima, životom, vatrom i osjećajima.

Djede, volimo te i zauvijek ćeš ostati u našim srcima. Zauvijek ostavljaš trag u našim životima kroz tisuće uspomena. Hvala ti na bezbroj savjeta, objašnjenja, ljubavi i osmijeha.

"I ti siloviti užici imaju silovite krajeve, i završavaju kao puščani prah što se u poljupcu nište."

Tvoja Ela, Marin i Daniel

POSLJEDNJI POZDRAV Dana 30. kolovoza 2012. u 75. godini preminuo je naš dragi

FRANJO FRANJIĆ Teška bolest istrgnula te iz naših zagrljaja, ali iz srca nikad neće.

Počivao u miru!

Sinovi Valentin i Zdenko, unuk Igor, nevjeste Željka i Ivana

POSLJEDNJI POZDRAV Dana 1. rujna 2012. preminula je naša draga

KATARINA GAVRAN rođ. Rodić (1926. – 2012.)

Ostaješ zauvijek živjeti u našim srcima i mislima.

Počivaj u miru Božjem!

Tvoji najmiliji

13

IZ KULTURE

U

publici su se našli ljudi iz Oćevije, ali i iz Visokog, Vareša, Sarajeva, Njemačke i daleke Australije. Koncert je otvorio gospodin Ljubomir Višnjić, rodom iz Oćevije, koji je ujedno bio organizator ovog koncerta kao i manifestacije "Ljeto u Oćeviji 2012".

Ideju da se baš u Oćeviji održi koncert klasične glazbe dala je Rafaela Obučić iz Udruženja "Eko-Viking" Visoko, oduševljena prirodnim ambijentom Oćevije i speleološkim zanimljivostima.

Uz zanimljive kratke priče o skladbama, koncert je održao mladi pijanist iz Visokog, Bartolomej Stanković, izvevši najpopularnija djela klasične pijanističke literature, a počevši od Bacha, Händela, Mozarta, Beethovena koji su živ-

Pijanist i bogoslov: Stanković i Gogić

Koncert u Oćeviji U mjestu Oćevija, smještenom između Vareša i Olova na obroncima planine Zvijezde, 13. kolovoza održan je koncert klasične glazbe. Nesvakidašnji događaj u tom lijepom planinskom mjestu, poznatom po majdanima (kovačnicama), privukao je velik broj posjetitelja.

B.S. jeli u doba kada i znameniti Oćevac – fra Filip Lastrić, zatim Schuberta, Schumanna, Chopina i Liszta, da bi u dru-

gom dijelu koncerta odsvirao i djela Debussya, obilježivši tako 150. godišnjicu Debussyeva rođenja, i koncert zavr-

šio s atraktivnim djelima Rachmaninoffa i Papandopula. Razdragana publika je gromkim pljeskom nagradila mladog pijanista, a na bis je izveo i dvije duhovne pjesme posvećene Djevici Mariji, koja se tradicionalno svetkuje na dan Velike Gospe 15. kolovoza u Olovu, ali i u Oćeviji.

U pauzi između blokova glazbe, nastupio je mladi fra Želimir Gogić, rodom iz Oćevije, koji je publiku upoznao sa životom i djelom velikog bosanskog franjevca fra Filipa Lastrića – Oćevca.

Uz domjenak nakon koncerta već su se počeli smišljati planovi i ideje za narednu godinu, tako da bi koncerti klasične i duhovne glazbe u Oćeviji uskoro mogli prerasti u jednu lijepu tradiciju.

U

"Maloj školi" u Varešu 1. rujna 2012. održana je premijera predstave pod nazivom "Ljubav će vas vratiti vašoj kući" koju su izvela djeca dramske sekcije. Tema ove predstave je jačanje svijesti o zaštiti i očuvanju okoliša.

Budući da je 9. rujna u Varešu (bila) zakazana akcija Let's do it koja ima za cilj čišćenje cijeloga grada, predstava je ponovljena u petak 7. rujna kako bi potaknula što više djece i odraslih na sudjelovanje u toj akciji.

Dramska sekcija "Male škole" Vareš okupila je 30-ak djece osnovne škole nižih i viših razreda u Varešu, a s radom je počela u svibnju ove godine. Djeca su vrlo marljivo i zainteresirano radila cijelo ljeto. Gledatelje koji su napunili dvoranu, oduševili su svojom izvedbom, uvježbanošću i slobodom na pozornici. Djeca su još jednom pokazala da su spremna na rad, suradnju, ulaganje i na usvajanje pozitivnih sadržaja kad im se ponude na adekvatan i zanimljiv način. Uz jako dobro pripremljenu i odigranu predstavu, ovakav način rada je doprinio

14

Slaven Vidak i glumačka postava "Eko teatra"

Premijera bez greške Kad je ove godine projekt "Eko teatra" počeo u svibnju mjesecu, na castingu u "Maloj školi" Vareš našlo se pedesetak djece, inače učenika Osnovne škole "Vareš". Dvadeset pet odabranih, podijeljenih u tri skupine prema uzrastu, tijekom tri ljetna mjeseca upućeni su u osnove glume i kao rezultat svega uigrana je predstava pod nazivom "Ljubav će vas vratiti vašoj kući" s. Snježana Pavić međusobnom druženju i zbližavanju djece, kao što je bilo i predviđeno, jer se radi o djeci iz hrvatskog i bosanskog školskog programa. Na tekstu, scenografiji, kostimografiji i glazbi radili su stručnjaci iz

udruženja dramskih umjetnika "Altteatar" iz Sarajeva, a voditelji dramske sekcije bili su Slaven Vidak i Alena Džebo-Hećo. Djeca su već pozvana na gostovanja u drugim gradovima BiH, a nadamo se

BROJ 213

da će im ovo biti dobar poticaj za nastavak ovakvog rada. U ostvarivanju ovog projekta pomogla je organizacija "Kindermissionwerk" iz Njemačke koja je prepoznala vrijednost i pozitivan duh istog.

RUJAN 2012.

SPORTSKA SURADNJA

Projekt "Open Fun Football Schools" organizirala je danska nevladina organizacija Cross Cultures Project Association, u suradnji s Norveškim nogometnim savezom, a u BiH u suradnji s NS BiH te resornim ministarstvima. Projekt obuhvaća edukaciju lidera, trenera i instruktora iz BiH, a djeci osim razvijanja nogometnih vještina želi priuštiti druženje i zabavu.

"Open Fun Football Schools" proglašen je za najbolji sportski projekt u svijetu u 2009. godini u izboru organizacije "Beyond Sport". Svojim odgovornim odnosom prema ovom projektu NK "Vareš" dosad si je priskrbio značajnu klupsku opremu i rekvizite, na koje bi inače morao utrošiti novac, a njega kronično nema...

R

ealizacija projekta počela je u Ilijašu, drugi i treći dan djeca su se okupila u Varešu, a četvrti i peti dan u Vogošći.

U kratkim izjavama, uz vareški teren na kom se za loptama rastrčalo 220 dječaka i djevojčica, treneri iz gostujućih općina izrazili su zadovoljstvo prijemom i međusobnom suradnjom. Lider vareške nogometne škole Miralem Čerenić podcrtao je da nije lako održati organizacijski niti financijski korak s drugim, u pravilu razvijenijim, općinama, ali da vareški treneri (Vernes Brkić, Hamo Šišić, Nusret Muftić i Mirza Ajanović) čine napore na očuvanju nogometnog ugleda ove sredine. Čerenić je izrazio posebnu zahvalu vareškim poduzetnicima koji svojim sponzorstvom podržavaju ove i druge redovite aktivnosti kluba, spominjući u prvom redu "MPM", "Profitex" i "Šimić-prom".

Trener Brkić u radu s najmlađim uzrastom

Nogomet uz zabavu Nogometni klub "Vareš" i igralište u Vareš Majdanu u dane 28. i 29. kolovoza bili su domaćini projekta "Open fun football schools". Ovo je već sedmi put da vareški nogometni aktivisti, kao i vareška djeca, sudjeluju u ovom projektu čiji je cilj, između ostalog, razvijanje nogometne suradnje i prijateljstva među općinama.

M. Marijanović "Na okupu nas drži entuzijazam i želja da pružimo našoj djeci kakve-takve mogućnosti za druženje i treniranje, ali nije lako sa samo jednim terenom za svih šest selekcija, a ni on nije u adekvatnom stanju.

Da bi poboljšali kvalitet travnjaka ovih dana pišemo projekat koji ćemo uputiti na odgovarajuću adresu, a istodobno planiramo vlastitom akcijom izvesti fizičke radove na kopanju kanala za navodnjavanje terena, pa vjerujem da će biti onih koji će to prepoznati i podržati", rekao je Čerenić, napominjući: "s tim da to ne budu uvijek isti podu-

zetnici jer nam je pomalo već nelagodno oslanjati se isključivo na njih.".

Saznajemo i to da su vareški kadeti sredinom kolovoza bili gosti NK "Hajduk" u Splitu, gdje su ih dočekali sportski direktor Hari Vukas i trener Igor Tudor. Odigrali su revijalnu utakmicu s vršnjacima te ponijeli nezaboravna iskustva s Poljuda. Bila je to rijetka prilika da igraju pod svjetlima reflektora i to s timom koji je osvojio turnir ispred takvih kadetskih momčadi kao što su Real Madrid, Manchester City i Bayern München. Splićani su im doista ukazali čast, a na tri-

binama se našla i skupina Varešana koja ih je bodrila. Inicijator svega bio je Varešanin u Splitu – Darko Rajić, a ideja je da se dogodine kadete iz Splita dovede u Vareš.

I za kraj: redoviti treninzi za najmlađe, nakon ljetnog održavanja na majdanskom igralištu, uskoro će se zbog vremenskih uvjeta i uklapanja sa školskim obvezama preseliti u školsku dvoranu.

Također, zbog djevojčica koje iskazuju interes za "najvažniju sporednu stvar na svijetu" razmatra se uvođenje dodatne, ženske skupine za trening.

POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA

VAREŠ, Put mira 4 mob. 061 791 133

VAREŠ PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU

vl. Snježana Tomić

tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032

SVJEŽE CVIJEĆE | BUKETI | VJENČANI BUKETI | ARANŽMANI LONČANICE | VIJENCI | POGREBNA OPREMA I USLUGE RUJAN 2012.

BROJ 213

15

IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

Dana 17. 8. 2012. navršilo se 40 godina od tragične smrti našeg voljenog

(20.VIII.2009. – 20.VIII.2012.)

TOMISLAVA RIĐIĆA

Dana 20. kolovoza navršile su se tri godine otkako si nas napustio, ali uspomene na tebe ostaju vječno u nama.

Počivao u miru!

RUDOLF KRISTIĆ

U tišini vječnog mira s tobom su naša ljubav i sjećanje.

Porodice Riđić i Brđanović

Supruga, sin, kćerke, nevjesta, zet, unuci, rodbina i prijatelji

TUŽNO SJEĆANJE TUŽNO SJEĆANJE

(2.IX.2002. – 2.IX.2012.)

Navršilo se deset godina otkako je preminuo naš dragi

Na našu dragu

ANICU GRABOVAC

TOMISLAV TOMO BRZICA

(3.III.2012. – 3.IX.2012.)

Uspomena na tebe vječno će živjeti u nama.

Počivao u miru!

Hvala ti za neizmjernu dobrotu i ljubav koju si nam dala. Ostat ćeš vječno voljena i nezaboravljena.

Supruga Anica, djeca Borka, Boro i Branka, zetovi Franjo J. i Franjo D., nevjesta Nela, unučad Igor, Ana, Boris, Robert i Vedran

TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(9.IX.2005. – 9.IX.2012.)

(9.IX.2007. – 9.IX.2012.)

BRANKO MIJIĆ

BLAŠKO BOŽIĆ

Iako nisi s nama, živiš u našim srcima, mislima, u našim molitvama.

Počivaj u miru!

Dana 9. rujna navršilo se pet tužnih godina od našeg rastanka.

Počivaj u miru Božjem!

Supruga Ružica, Blaženko i Marinela s obitelji

Tvoja supruga Ljubica, kćerke Marijana i Ljubica

TUŽNO SJEĆANJE

IN MEMORIAM

(11.IX.1998. – 11.IX.2012.)

Dana 11. rujna navršilo se 14 godina od smrti našega voljenog supruga, oca, djeda, punca i svekra

Našoj dragoj supruzi, majci, baki i prabaki

STAŽIJI ŠOLA u povodu pola godine otkako nas je napustila.

Počivala u miru Božjem!

IVANA MARIĆA S ljubavlju i poštovanjem čuvamo te u srcima.

Počivaj u miru Božjem!

Tvoja obitelj

SJEĆANJE

MIJO ŠURKIĆ

BARBARA ŠURKIĆ

(1928. –2004.)

(1928. – 2012.)

Suprug Anto, kćerka Ankica, sinovi Mario i Miro, unučad i praunučad

U SJEĆANJE

ANTO ANTIČEVIĆ ANTARICA (1951. – 2010.)

Dragi roditelji!

Sad kada niste s nama naša srca su puna bola i tuge. Uvijek voljeni i nikad ne zaboravljeni.

Vaša djeca: Ivo, Ljiljana i Florijan, nevjeste Rozalija i Lela, zet Ivan, unučad i praunučad

16

Obitelj Grabovac

BROJ 213

Prošle su dvije godine od kad nisi s nama, naš dragi prijatelju.

U našim srcima ćeš vječno ostati.

Tvoji: Boro, Osman, Senad, Jasna, Dragica, Amela, Mira i Lucija RUJAN 2012.

TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(13.IX.2005. – 13.IX.2012.)

Dana 13. rujna navršilo se sedam tužnih godina otkako nije s nama naš dragi

Dana 18. rujna navršava se godina dana od smrti mog dragog supruga

ZORAN ŽUROVEC

(1945. – 2011.)

Uvijek ćemo te pamtiti.

Počivao u miru!

VLADIMIRA ALAUPOVIĆA Dragi Vlatko, počivaj u miru Božjem!

Tvoja supruga Olga

Vole te: tvoja mama Zrinka, seka Maja i ujko Tiho

TUŽNO SJEĆANJE

SJEĆANJE

(23.IX.2010. – 23.IX.2012.)

Dana 23. rujna navršit će se pet godina otkako nas je napustio naš dragi

JOZO SPREČKIĆ (14.I.1928. – 19.IX.2006.)

VINKO JOSIPOVIĆ

ANA SPREČKIĆ rođ. Nikačević

Tvoj dragi lik ostaje živjeti u nama i našim uspomenama.

Počivao u miru Božjem!

(2.IX.1932. – 30.X.1987.)

Uvijek se s poštovanjem sjećamo vašeg lika.

Počivali u miru!

Vole te tvoja djeca s obitelji

Obitelj Sprečkić

SJEĆANJE MIJO JOSIPOVIĆ

TUŽNO SJEĆANJE

(4.II.1937. – 28.VIII.2007.)

LENKA DUSPER

ANA JOSIPOVIĆ

(15.III.1940. – 24.IX.1995.)

(15.III.1939. – 24.IX.2010.)

Za sva dobra koja ste nam učinili, vječna vam slava i hvala.

Počivajte u miru!

Počivaj u miru Božjem!

Oliver i Zoran

Vaši najmiliji

TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(25.IX.2008. – 25.IX.2012.)

Dana 25. rujna navršit će se četiri godine otkako nije s nama naš dragi

(24.IX.2010. – 24.IX.2012.)

ANA JOSIPOVIĆ rođ. Dodik Prolaze godine, ali tvoja plemenitost, humanost i dobrota neće nikada.

Počivaj u miru Božjem!

Tvoj brat Radoslav s obitelji

TUŽNO SJEĆANJE

SLAVKO MALBAŠIĆ Vrijeme prolazi, a mi s ljubavlju i poštovanjem čuvamo sjećanje na tebe.

Počivao u miru!

Supruga Irena, djeca Vedrana i Dražen, zet, nevjesta i unučad

TUŽNO SJEĆANJE

(28.IX.2002. – 28.IX.2012.)

(28.IX.2010. – 28.IX.2012.)

Dana 28. rujna navršit će se dvije godine otkako nas je napustio naš dragi

Na našeg dragog

JOZU BOŽIĆA

MARKO KOLAKOVIĆ Iako nisi više nisi s nama, živiš u našim srcima, mislima i molitvama. Ponosni smo što smo te imali, čuvamo uspomene na tebe.

Sjećanje na tebe ostat će vječno.

Počivaj u miru Božjem!

Tvoji najmiliji

Tvoji najmiliji: supruga Ana, kćeri Regina i Mirjana s obiteljima, sestra i braća

TUŽNO SJEĆANJE TUŽNO SJEĆANJE

(28.IX.2011. – 28.IX.2012.)

(29.IX.2006. – 29.IX.2012.)

IVO MATIČEVIĆ Vrijeme prolazi, ali ne umanjuje našu tugu. Hvala ti za sve što si nam za života podario.

Počivaj u miru Božjem!

Silva, Marijeta, Tatjana i Franjo, s obitelji

RUJAN 2012.

BROJ 213

BRANIMIR ČOLIĆ Postojiš i traješ kroz najljepše uspomene koje nam pomažu da prihvatimo istinu.

Počivaj u miru!

Supruga Jelkica, Davor i Davorka s obiteljima

17

IZ PRVE RUKE

N

akon što će se, kad je Jakov Mrvalj u dolinu Neretve vratio cijeli kontingent neprodanih rajčica, privremeno stvoriti dosta humorna prepričavanja tog nezabilježenog događaja, ljudi su njegovu muku počeli shvaćati ozbiljno, smatrati ju svojom.

Jer su se nakupci iz zapadne Hercegovine sve rjeđe pojavljivali u našoj dolini, rajčice uopće nisu otkupljivali, a čak se i u Čapljini pojavio prvi kontingent rajčica iz Makedonije, potom čak iz Semberije.

"Jebla vas kavada, da vas jebla", govorio je Jakov, "ta, jesam li vam fino zborio da sadite u plastenike, eto vas Makedonci prestigli". I narod je okrenuo sadnju u plastenike, ali to je samo prvih godina donosilo urod na vrijeme, a na vrijeme znači prije svih, jer količinom naša dolina nije mogla konkurirati ogromnim prostranstvima na koja se, kako se pričalo, u Makedoniji ili Semberiji sadila rajčica, u nepregledne duge redove između kojih je prolazio traktor, a maksimalne veličine naših posjeda bile su oko dvije tisuće četvornih metara, što je bila kap u moru i naši ljudi su vrlo teško shvaćali da dugoročno gube bitku. Spas je tražen u golemim količinama poticajnih sredstava nabavljanih u Italiji, pesticida, herbicida i ostalih dotad nam nepoznatih tekućina i prašaka, koje se rastvaralo u velikim količinama vode i kojima bi se stalno prskale stabljike, i doista, urod je bio brz, rajčice okolo crvene i tvrde a iznutra zelene i neukusne, i legenda o našim kavadama iz godine u godinu bila je sve beznačajnija. Kratak prodor na tržišta u Bosni imali su poljodjelci iz ljubuškoga kraja i s poljâ iz doline Trebižata, na Dubravskoj visoravni između Čapljine i Stoca ljudi su uspjeli iskopati duboke bunare i naći vodu pa su i oni kratkotrajno proizvodili odlične rajčice, sočne i krupne, i sve je to kratkoročno bilo u redu, ali su to bile male količine na globalnom planu i dolina je zauvijek izgubila bitku s golemim

18

količinama sitnih rajčica koje su u Bosnu, pa i do našega juga, stizale odsvuda. Plastenička je sadnja uspijevala stizati konkurenciju u vremenu, ali samo zakratko, jer bi našu rajčicu, gotovo na mjesec dana prije nego li se to donedavno događalo, ubijala golema količina povrća koje je stizalo do nas u bescjenje. Tada započeti pad proizvodnje nikada se nije popravio, donekle se količinski vratio, ali kvalitete koja je nekada bila gotovo da se nitko više ni ne sjeća, jer su i naše rajčice postale neukusne kao i sve druge, njihov oblik i ukus ovisili su o količini kemijskih pripravaka s kojima su se u našoj dolini pojavili prvi tumori na mozgovima i plućima ljudi, a da tome nitko nije pridavao osobito značenje.

Bila je to sredina osamdesetih i konačan prekid dominacije povrća s juga po bosanskim kasabama i gradovima.

Jakov je zadržao nešto trgovine tek u Varešu, uglavnom je količinu otkupljene robe vezao uz potrebe restorana društvene ishrane u sklopu brojnih vareških poduzeća, najprije Željezare, ali i za to je vremenom gubio i volju i interes, pa ga se nekoliko godina viđalo kako na metkovskoj tržnici prodaje lubenice. Mislim, karpuza, kako mi zovemo lubenicu, je okej, može dugo potrajati, no nevolja je bila u tome što je Jakov kupovao razne tipove lubenica po Bosni, a one su stizale s Kosova, iz Albanije i Crne Gore i nije bilo ekonomski baš logično prodavati te lubenice usred doline Neretve, gdje je domovina odličnih, krupnih i kao med slatkih lubenica. No, o čemu bi se onda moglo pričati; i danas mislim da se Jakov s cijelom tom logikom zajebavao, da je on morao na bilo koji način ostati u kontaktu s tržnicom, slušati žamor trgovaca i kupaca, pogađanje za cijenu među njima, komičnim situacijama koje su svako malo izbijale u nekom kutku tržnice, gdje bi se pojavio netko blesav, kakav se samo na tržnicama za pazarnih dana mo-

Jakov

-roman u nastajanjuDragan Marijanović gao pojaviti. Jakov se takvima veselio kao najbližoj familiji, i rado se stavljao u ulogu predvodnika pijačnih zajebanata svega što po tržnici prođe.

Jakov nije podnosio tu vrstu društvene samoće. Nipošto. On je morao biti s ljudima.

Zato je jednostavno izračunao da će baš ta lubenica, koja je stigla iz daleka do naše doline, biti stalnim predmetom zadirkivanja, od čega on uopće bježao nije, i zapravo na njoj ništa nije gubio, izvukao bi tek uloženo, ali bi dobio beskrajno puno nekih drugih koristi radi čega je on i bio tako omiljen i neponovljiv. Rijetka vrsta karaktera, za kakvima zažalimo tek kad ih izgubimo.

Jakov bi na tržnici u Metkoviću dočekivao ranu jesen i vrijeme kada Goran i Gordana

trebaju poći u školu, i od tada pa do kasnoga proljeća ne bismo ga više viđali. Za njim bi ostala pokoja njegova izrečena misao, bilo što što se moglo citirati i držati Jakova u životu u našoj dolini za dugih zima, koje bi u nas jenjavale puno prije nego li snjegovi u Varešu, koje je Jakov sve teže doživljavao, a napose Mara koja je radila svuda gdje su radili radnici koji su trebali toplu hranu po teškim gradilištima i po mrzlim zimama.

Tako se za Jakovom dugo prepričavala i zgoda s jednom od posljednjih lubenica s njegove gomile; unutra je bila zavodljivo crvena, gospođa se dugo premišljala, a Jašo joj ju je utrpao u naručje s preporukom: "Jami, bona, ona je od šećera pukla!"

• KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA • PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU tel. +387 (0)32/ 843-083 BUKETI • SVJEŽE CVIJEĆE • LONČANICE 061/ 753-522 SVADBENI BUKETI • POGREBNI VIJENCI 061/ 783-326

BROJ 213

RUJAN 2012.

Mislim da sam bio druga godina studija u Sarajevu, možda treća, kada sam nazvao Maru u Vareš i rekao joj da bih napokon volio doći vidjeti i njih i Vareš. Mara je osoba koja do obitelji drži na način koji je davno zaboravljen; njoj je i daleki rod blizak, a bliski rod ona doživljava kao dragu obavezu, ona u tom Varešu nikakva roda nije imala i sve vezano uz našu dolinu njoj je bilo sveto.

Bio sam iscrpljen trovanjem miševa po Sarajevu, radio sam to za gradsku firmu "Dezinskecija, dezinfekcija i deratizacija", miješao sam plavi otrovni prah koji se mogao zvati racumin, lopatom ga mijesio s nekim žitaricama, trpao to u džakove, a kombi bi cimera i mene razvozio po središnjim i najudaljenijim kutovima grada, gdje su bili društveni objekti, bolnice, restorani društvene ishrane, restorani institucija vlasti, kino dvorane ili studentski domovi, svuda gdje su se miševi kotili, u memljive ostave, izbe, skladišta hrane i u vlažne zadžepke, daleko od svjetlosti otkuda su miševi izlazili noću i pravili štetu te širili strah kao da su slonovi. Stavljali smo smjesu na kartonske tanjuriće i gurali ih posvuda gdje su ih mrski miševi mogli naći, najesti se i crknuti, a ja bih dobivao odličnu novčanu nadoknadu za studenta u to vrijeme. No, imalo je to i svojih negativnih strana: toliko bih se nadisao tog otrova da bih mjesecima pljuvao plavo i često povraćao. Zapravo sam bio posve iscrpljen i neuhranjen.

U Sarajevu je samo prvi snijeg prvog dana padanja bijel, a svi ostali snjegovi, svih

dana do proljeća, crni su.

Smog je razdirao pluća ljudima, u tom Varešu je vjerojatno isto, pomislio sam, ali tamo će makar Mara biti blizu. A i Jakova sam poželio, Gordana i Goran su već bili pri kraju školovanja, zapravo je Goran već bio završio školu i nadao se uposlenju u tvornici precizne mehanike, ispostavi sarajevskog "Zraka" u Varešu, tvrtke koja je proizvodila nišanske sprave za oružja i oruđa koja je Jugoslavija izvozila u zemlje bratskoga i nesvrstanoga trećega svijeta, među narode koji su se budili sa željom da se pokolju, a cijevi i granate za to proizvodile su se u novom Travniku; ta se tvornica zvala "Bratstvo", dok su se eksplozivi proizvodili u gradiću Vitezu. Ništa od toga mi nije bilo važno, samo da Goran dobije posao.

Autobus se sporo vukao prema gradu o kojem slušam cijelo djetinjstvo i mladost, i kojemu na pedeset kilometara živim već nekoliko godina, ali se nikada prije nisam odlučivao za taj put i bio sam jako sretan i radoznalo promatrao potoke što su kvasili snijeg, ljude što su bauljali iz jedne magle u drugu, slušao sam napadnu narodnu muziku koju je puštao vozač pušeći sve u šesnaest, gledao ljude koji su ulazili na postajama s bocama alkohola u džepovima plavih radničkih bluza. "More li do Breze, majstore?", pitali bi vozača, Ciganke bi ga pitale: "Imaš iljadu, majstor?", sve to u one dvije-tri sekunde za koje bi se na postaji otvorila i zatvorila vrata na zračni potisak; sve me to nekako oduševljavalo, i čovjek ispred mene koji me ponudio rakijom i cigaretom, i onaj iza mene koji je jeo vruć burek, odvajajući mi komad bez ikakva pitanja –

LIST VAREŠKIH HRVATA

Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda

RUJAN 2012.

to je ta jednostavna Bosna o kojoj je Jakov vazda govorio, to je taj narod koji se ne zamara pravilima, samouk i prost u svemu, ali dobronamjeran i nespreman na ikakve promjene. To je rudarski narod koji svaki dan živi kao da je posljednji, zato ne stiže popravljati i prati ni zube ni radničke bluze niti radne bunde od vještačkog krzna, pod njihovim miškama su rudarske kacige i imam dojam da ti ljudi u autobus ulaze izravno iz rudarskih jama i iz njega ulaze ravno u njih, a ja ih ne vidim jer su skrivene u magli.

Put od Breze do Vareša učinio mi se dalekim, tako dalekim da ga ovaj drndavi autobus nikada neće proći; svaki čas se zaustavljao i razmjenjivao putnike, ponekad se nabijao u snijeg da bi propustio nekog golemog tegljača natovarenog žicom ili nečim što nisam mogao razaznati, katkada su se i drugi sklanjali u snijeg da propuste nas, i ne znam u kom času su nestale magle i pojavio se snijeg gotovo čist. Vidio sam sun-

ce nad golemim dimnjakom, koji mu je, kao u westernima, slao znake crnim dimom. Nekoliko krivina dijelilo me od najčudnijega prizora kojega sam do tada u Bosni vidio: sve je bilo u pokretu, i ljudi i automobili, željezničke kompozicije pored i iznad nas, sve je mirisalo na živost, i, što smo puzali dublje prema gradu, imao sam osjećaj da ulazim u predgrađe Bombaya, Calcutte ili nekog drugog grada u kojemu je stalno gužva i svi, baš kao u ovom Varešu, žive s njom u razumnom i radosnom suglasju. S lijeve strane vidio sam golemu staklenu građevinu, ružnu i nekako prijeteću, kažnjeničku i opasnu, iz koje je šikljala vatra i u kojoj su se nejasno nazirale ustrčale siluete radnika. Kroz prozor autobusa u kojem su se povremeno prolamala teška radnička kašljanja, prodirao je miris jutarnjeg peciva i roštilja.

To je, dakle, Jašin Vareš! (kraj četrnaestog nastavka)

Nije udobno k'o onima u fotelji...

Priredila N. Filipović

Poglavlje treće

osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM • naklada: 1000 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 213

19

NOVI DATUM, NOVO DOBA

DAN OPĆINE U SLICI Kad su u suton 16. kolovoza rijetki posjetitelji izišli s kazališnog komada izvedenog u rustikalnoj kino dvorani, pod još rjeđe ulične svjetiljke koje još svijetle, zavjesa na proslavu Dana općine mogla je biti spuštena.

Obilježavanje je, u prikladno skromnom obimu, ipak proteklo uspješno. Ozbiljni ljudi prihvatili su pozivnicu za svečanu sjednicu Općinskog vijeća kao počast i sukladno tome se prema Danu svoje općine i odnosili, sa strane su došli najpozvaniji gosti, kantonalni premijer i ministar kulture s članicama udruge "Izvorno vareško" spremno su i pozirali, umirovljenici su dobili nove šahovske figure za večernju razonodu na platou kod spomenika Rešadu Saletoviću, a umjetnost je bila zastupljena kroz Nevdžeta Arapovića i njegov ciklus posvećen rodnom Varešu (s izuzetkom mostarskoga starog mosta, vješto izrađenog iz jednog komada debla). Dah juga donijeli su i glumci Narodnog pozorišta Mostar, koji su odigrali uloge u predstavi "Vicomafija iza rešetaka". Glazbeni dio sveo se u tri intermeca na svečanoj sjednici Vijeća; tri učenice su na klaviru svirale klasiku, što je bilo sasvim dovoljno i s ukusom. Ozbiljna glazba za ozbiljna vremena.

Priredio M. Marijanović